Views
8 months ago

Iznad Tebe zora sviće

50 i beskrajnu

50 i beskrajnu krvoproliću naroda Istoka, o kaosu u našim susjedstvima… I ne shvaćamo da smo u ratu. Nastavljamo svoje ustaljene životne pokrete kao da se ništa ne događa, kao da sve te strahote nemaju nikakva utjecaja na nas, kao da ćemo sve nekako preživjeti i dalje ostvarivati svoje kratkoročne i dugoročne planove, u sreći i ugodnu društvu. U atomskom skloništu. »To je sve daleko, to se mene ne tiče, sve će se na kraju dobro završiti…« Da, hoće, za one koji nakon pada ustaju, za one koji čitaju znakove vremena i obraćaju se, za one koji su svjesni duhovnosti svega ovoga što primjećujemo u nama i oko nas te reagiraju vjernošću Bogu, pa i po cijenu gubitka svega, zbog njega. Mi se zaista nalazimo u ratu: oduvijek, zauvijek Vratite se meni svim srcem svojim! (Jl 2, 12) Nedavno sam slušao jednoga vrlo starog svećenika, koji je nama mlađima objašnjavao da je »sve u redu, nema šanse da nešto dođe do nas, ljudima nije do ratovanja, veliki će se dogovoriti i sukobi neće eskalirati«. Na to sam ja primijetio da je ljudima svakako dosta ratova i krvi, ali Propovijedam »radosnu vijest, nije zlodusima. Prostrijelio me kleroponovo: »Došao sam uništiti djela a ona u sebi sadrži i Gospodigledom i ništa kolegi đavolska.« fanatiku, fatalistu, falangistu nije odgovorio. Osim iza leđa. Propovijedam »radosnu vijest, a ona u sebi sadrži i Gospodinovo: »Došao sam uništiti djela đavolska.« Ne propovijedam o Zlomu, niti ga svugdje vidim, ali ne mogu i neću zanijekati da postoji totalno zla inteligencija, sazdana od bunta prema Bogu i neopisive mržnje prema čovjeku, koju je Krist obeskrijepio

svojom krvlju s Golgote (glave, lubanje) i koja stoji iza svake svireposti, monstruoznosti i blasfemije, a to se sve upravo sada događa u našem dvorištu, jer sve ono daleko itekako ima utjecaja na nas ovdje blizu. Nije ni Đavao za sve odgovoran, nekim su grijesima kumovali naša beskrajna slabost, ranjena priroda i nagnuće prema linijama manjeg otpora. Ničega se ne trebamo bojati, već za sve trebamo tražiti utočište i pomoć u Gospodinu, u kojeg se uzdamo! Dakle nalazimo se u ratu, i to ozbiljno stanje od nas očekuje odgovor. Što bismo trebali činiti u vremenima kaosa u glavama i srcima, u doba posvemašnjih izopačenosti i otpadništva? Mahati dokumentima? Prisiljavati na religijske običaje? Moralizirati s oltara? Danijel odgovara: »Svojim će spletkama navesti na otpad one koji se ogrešuju o Savez, ali ljudi koji ljube Boga ostat će postojani i vršit će svoje« (Dn 11, 32), te: »Mnogi će se očistiti, ubijeliti i prokušati, a bezbožnici će i dalje biti bezbožni.« (12, 10) Jedino što trebamo jest ljubiti Boga i ostati postojani, bez obzira na sve bombe, granate, mine, torpeda, kojima smo na dnevnoj bazi napadani i zastrašivani. Tu ljubav i postojanost možemo živjeti isključivo ako se, prvo svjesni duhovne borbe, naoružamo duhovnim oružjima: molitvom i postom, te ako beskompromisno i gorljivo gledamo u dvije konkretne pomoći i dva nesalomljiva stupa na kojima je Petrova lađa privezana u olujama ovih vremena, prema viđenju svetog Ivana Bosca, a to su euharistija i Blažena Djevica Marija. Druga oružja nikako i nikada ne uspijevaju, i ne mogu i ne trebaju, a ova navedena znaju upotrijebiti oni koji žive u Duhu i Istini. Duh droge i alkohola, bludnosti i kocke, bogopsovke i nasilja u srcima može slomiti samo molitva i post, koji se čine srcem. Reci > iznad tebe zora sviće < O pravu na milosrđe... 51

Book 96
Ranjeno svjetlo
Tko to kaže da anđeli čuvari ne postoje?
Krv Kristova