Views
7 months ago

Iznad Tebe zora sviće

70 Vratite se meni svim

70 Vratite se meni svim srcem svojim! (Jl 2, 12) zadinu, Isus ima spuštene oči, slika se nalazi u Litvi, u Vilniusu), jer ta slika u sebi krije neopisivo važnu katehezu, prema objašnjenju samog Gospodina, slika koju sam ondje pronašao nekako me posebno dirnula. Prodavačica me u suvenirnici pitala znam li povijest te slike, a budući da nisam znao, krenula je priča. »Sliku je naslikao mladi autor u teškome duhovnom i duševnom stanju. Proživljavao je tragediju za tragedijom, mučila su ga nebrojena pitanja. U tom svojem trpljenju jednog je dana začuo glas koji mu je »naredio« da naslika Milosrdnog Isusa, čiji je lik već otprije poznavao iz crkve. Dovršivši sliku, zapanjio se nad – očima Gospodina. Kao da su oživjele! Nikada tako zorno nije naslikao ljudske oči u svojim drugim likovnim djelima. Promatrajući u čudu te prekrasne oči, čuo je glas u srcu: ‘Kad god imaš kakvo pitanje, pogledaj me u oči, i dobit ćeš odgovor.’« Zaista, Isusove oči na toj slici neizrecivo su lijepe, žive, stvarne, kao da proniču dušu dok se promatraju, u molitvi. Upravo sada gledam tu sliku i razmišljam koliko Bog ljubi čovjeka! Pa i onoga koji voli više životinje nego ljude. Pa i onoga koji mrzi ljude. Te božanske oči skrivaju radost jer znamo i možemo biti milosrdni drugima, ali skrivaju i duboku žalost, jer smo ponekad tako nemilosrdni. Što sve ne bismo dali svojima, a što bismo tek ne dali nesvojima! Zašto bježimo od istinskog života, u tamu grijeha, u lažna zadovoljstva, u isprazna mozganja, u egoizam i gorčinu, koju posljedično rađa takvo razmišljanje? »Ako se ne obratite, svijet će pogoditi nevolje kakvih još nikada nije bilo…« poručila je prije točno sto godina naša Gospa u Fátimi. »Obratiti se« prije svega znači okrenuti se Bogu, a onda i bližnjemu, stvorenomu na sliku Božju. Kaže Biblija: daj desetinu od uroda. Ja volim to tumačiti i kao:

daj deset posto svojeg vremena na molitvu, ili deset posto svojih djelovanja siromasima, deset posto svojeg sna zamijeni za bdjenje... Onda će, kaže Pismo, poteći svi mogući, pa i nezamislivo mogući blagoslovi, kao kad se otvori brana iza koje su nebrojeni hektolitri životvorne vode, koja jedva čeka da bude puštena na »zemlju suhu, žednu, bezvodnu«, kako opisuje psalam. Majka Terezija kaže: »Ljubi bližnjega, ma kakav on bio.« A kakav si ti? A kakav sam ja? Ako i jesmo OK danas, dobro, ali kakvi smo jučer bili? Kakvi smo kad nas nitko ne gleda? Kakvi smo kad smo ljuti, povrijeđeni, poniženi? Ne osuđuj, nego ljubi. »Mnogi se grijesi opraštaju onomu koji mnogo ljubi.« Za one koji ne znaju, uza skloništa za životinje, imamo i skloništa za ljude, koje nazivamo »beskućnicima«. Čovjek radi, podiže obitelj, ide na svadbe i sprovode, prati nogomet, šalje kćer na vjeronauk, odmara se u Vodicama… Kadli odjednom, tako se život zakomplicira da taj isti čovjek izgubi sve i završi na ulici. Za one koji ne znaju, beskućnike imamo u svim našim gradovima i mjestima, trenutno ne pišem o situaciji u Bangladešu, ili u Detroitu, ili u Milanu, ili u Prištini. Oni su tu, baš tu, možda posve blizu tebe i mene. Upali su u neke ovisnosti, žrtve su kredita, vratili se iz zatvora, pa naišli na zatvorena vrata, doživjeli su slom zbog otkaza, preljuba, obiteljske nepravde, prokockali su sve živo… Nije važno, to su naša braća, naše sestre, beskućnici. Braća po čovještvu, sestre vjerojatno i po krštenju. Nije važno, ništa nije uopće važno, osim toga da su oni ljudi i amen. Trostruki amen. Neki od njih su i branitelji domovine. Ja sam znao i jednog beskućnika koji je nekada > iznad tebe zora sviće < O pravu na milosrđe... 71

Book 96
Ranjeno svjetlo
Tko to kaže da anđeli čuvari ne postoje?
Krv Kristova