Views
5 months ago

Iznad Tebe zora sviće

72 Vratite se meni svim

72 Vratite se meni svim srcem svojim! (Jl 2, 12) bio svećenik i redovnik, a završio je kao muška prostitutka u Njemačkoj, nađen predoziran u jednom javnom WC-u na kolodvoru, izjeden sidom. Zvao se fra Ivo. Pomoli se za njega. Malo jači potres, evo i tebe i mene kao beskućnika. Malo veća životna trauma, evo mogućnosti da lutamo ulicama i cestama, da spavamo u vežama, da prosimo za paštetu, da nas ljudi »ne vide« dok šeću ugojene i namirisane peseke, da budemo »vražji pijanci«, koji su si, naravno, »sami krivi za *** sranje od života«. U našim glasnim glasilima (mediji) često se znade čuti: »rušimo sve tabue«, »bez cenzure« i slično, kao eto, to je nešto posebno, nešto novo, uzbudljivo i uzbuđujuće. Pa onda razglabaju o Ne, beskućnik je čovjek, u potrebi milosrđa. lezbijskim orgijama, o novim cool drogama (zdravim), o tetoviranju intimnih dijelova tijela, o umjetnosti koja koristi fekalije i krv… Ja bih rado htio također srušiti tabu-temu o beskućnicima, koji su navodno i kako – kada – komu odgovara: ruglo društva, margina po vlastitom izboru, predbožićna srcedrapateljna predstava, opasni kriminalci ili dragi starčeki, ali, nažalost, propalice, mutikaše, prevaranti, lopovi, jad i bijeda velegrada. Ne, beskućnik je čovjek, u potrebi milosrđa. Može biti i bolji kršćanin od nas zavaljenih u grijane klupe u bazilikama, koji nemremo dočekati da završi sveta misa pa da opletemo jezicima po velečasnome. Može biti bolji čovjek od nas koji smo, jasno, tako dobri, da nikada ne bismo pretjerali u Jacku Danielsu, bili robovi interneta, opsovali sjevernokorejskoga ljubljenog vođu, ušli u Bershku kada nisu sezonska sniženja i niz sličnih nebuloza kojima dobrotu izvrgavamo ruglu. Taj beskućnik je tvoj i moj brat, slika, ogledalo, test, a možda čak

i poslanje. »Ne sudite, da ne biste bili suđeni… Gledaš trun u oku brata, a ne vidiš brvno u svojemu oku…« Jednom tjedno nastojim otići beskućnicima, pričamo, družimo se, kritiziramo politiku i pogledamo rezultate utakmica, ako momci slučajno prostače, ne da ljuti fratar za ilegalni duhan, jok. Pozivam ih neprestano na molitvenu zajednicu, neki i dođu, a neki se srame nas uređenih i uredovnih kućnika, pa ne dođu. Svejedno, volim ih i prijatelji smo i razumijem zašto se Gospodin znao poistovjetiti s onima koji su razapeti, kao i on. Moj dragi prijatelj Davor Danas bih htio dakle predstaviti jednoga (izabranoga) od njih te pozvati sve koji vole meditirati moje umotvorine, sve koji me obasiplju superlativima, sve koji plaču od ganuća kad me vide, slušaju ili čitaju, sve koji podržavaju iskreno i brižno moje akcije, da mi za okrugli 40. rođendan (za koji tjedan) učine jedan poseban dar: darujući dakle, kao mene, čovjeka o kojem ću nešto sada napisati. Sjeti se: ne možeš nahraniti sve! Ali možeš barem njega. Davor je rođen u Koprivnici 1958. Otac mu je bio Srbin, majka Hrvatica, stric mu je bio pravoslavni svećenik. Kao hrvatski branitelj, padom Hrvatske Kostajnice 1991. završava u logoru Manjača, u kojemu je dvije godine proživljavao sve moguće strahote toga koncentracijskog logora: bio je mučen, u pokušaju ubojstva ozlijeđen bajunetom, višestruko pretučen, izgladnjivan, psihički i fizički iscrpljivan, neadekvatno liječen, svjedok je nepojmljivih zvjerstava nad ženama, starcima, djecom, nad zatvorenicima svih nacionalnosti i vjera s naših područja (priča mi da su naj- > iznad tebe zora sviće < O pravu na milosrđe... 73

Book 96
Ranjeno svjetlo
Tko to kaže da anđeli čuvari ne postoje?
Krv Kristova