Views
10 months ago

Iznad Tebe zora sviće

90 Idite putem kojim vam

90 Idite putem kojim vam zapovjedih, da vam dobro bude! (Jer 7, 23) tom nepoznavanju vlastitog srca, postojanja, određenosti za vječnost, smisla svojega i tuđeg života, ulaze u buntovništvo i u okorjelost svojeg bića te naposljetku ne povjeruju u suprotno niti kad se, naprimjer, neki poznati ginekolog obrati i od gorljiva zagovaratelja »prava na izbor« postane gorljiv osporavatelj »prava na usmrćenje nevinih.« Oholost takvim betonom gradi svoju utvrdu, ustrajno, bezobzirno, uporno, koja se onda ne može srušiti jer je strah od istine toliko velik i jak da se čini bolje ostati u laži… Zato neprijatelj čovjeka mrzi molitvu i najžešće odgovara na molitvu. Jer po molitvi se mora povući. Imamo dakle najučinkovitiju snagu svemira, molitvu koja, izrečena u ljubavi i milosrđu prema protivnicima božanskih i prirodnih zakona, postaje sila koja mijenja društvo. Nijedna druga sila ne može i ne smije biti u srcima Kristovih. Nema osude, nema prijetnje, nema sramoćenja, nema nadvisivanja, nema napada i revolucija bilo kakve prisile u Jaganjcu Božjem, Kristu: samo sila ljubavi kroz molitvu. To je naš rat i naše bojno polje, gdje se vjernik može pokazati vjernikom, u duhovnom boju za one koji su drugačiji i različiti, slabiji i neznatniji od nas – nerođeni. Pobačaj je prvotno duhovni problem – razumijemo li to? Bijeda je duhovni problem, idoli, navezanosti, tjeskobe, alkoholizam, nasilje, droga i kocka… To su sve duhovni problemi, od početka duhovni, u srži duhovni. Zato je Isus Krist ustanovio Crkvu, da rješava duhovne probleme. Što će nam predivne građevine ako u njima nema duha? Što koriste nepregledni sati predavanja i diskutiranja ako ne molimo, ne vapimo, ne slamamo srce pred Nebeskim

Ocem? Ta smrt koja je zavladala ljubavima, odnosima, mladostima, ta smrt koja se začinje u srcima, da bi začete usmrtila, ta smrt koja govori da je ljudsko pravo ubijati druge ljude, mora i može biti pobijeđena samo na koljenima. Iz tog stava pokornosti i poslušnosti, poniznosti pred Bogom, rađaju se onda i božanski poticaji i blagoslovi i akcije i reakcije… Zato smatram da bi duhovni vrhovni sud (biskupi i provincijali/ke) trebao osim kulturno, filozofski, akademski, politički, literarno, koncertno, domjencima, sesijama, tribinama, dokumentima, izjavama, djelovati i silno molitveno, ponajviše pozivajući na zadovoljštinu za grijehe umorstva nerođene djece, pozivajući na klanjanja, Krunicu, organizirajući novu evangelizaciju po ulicama, trgovima, halama, dvoranama, potičući pokrete, skupine, zajednice, udruženja na post, bdjenja, hodočašća i procesije na te nakane, izdvajajući neke dane i blagdane, ali ne nominalno, ne pro forma, već cijelim srcem, najozbiljnije, jer Crkva ima duhovnu vlast i može vezati demone, može i mora oslobađati zarobljene te smije moliti za bolesne, okovane, nerođene, rođene, žive, pokojne! > iznad tebe zora sviće < Bog želi usrećiti milosrđem Ja sam x puta doživio da moji lijepi govori i plemenite nakane ne dopiru do srdaca, niti približno toliko koliko kada molim za ljude i učim ih moliti i slaviti. Sve to naime što mi danas prolazimo, postojalo je već i u vrijeme našeg Spasitelja. I Gospodin je razgovarao sa svećenicima, sudcima, pismoznancima. Objašnjavao im je također da bi bilo dobro milijune za razne udruge prebaciti samohranim majkama i djeci. Ili dati ih ministarstvu zdravstva. I govorio je da su svi koji su za pobačaj već rođeni. I Gospodinu su kontrirali raznim statistikama (ilegalni pobačaji, smrtnost majka, ze- 91

Book 96
Ranjeno svjetlo
Tko to kaže da anđeli čuvari ne postoje?
Krv Kristova