You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Naslov <strong>iz</strong>vornika:<br />
Gio van ni Bos co: Me mo rie del l’O ra to rio<br />
di San Fran ces co di Sa les dal 1815 al 1855<br />
Nakladnik i copyright za hrvatsko <strong>iz</strong>danje:<br />
© 2018 by SALESIANA d.o.o.<br />
Omiška 8, Zagreb<br />
salesiana@salesiana.hr<br />
www.salesiana.hr<br />
Za nakladnika: Mihovil Kurkut<br />
Prijevod: Rudi Paloš<br />
Lektura: Vjeročka Ban<br />
Grafičko oblikovanje korica: Marin Škarica<br />
Grafička priprema: Salesiana d.o.o.<br />
Tisak: Denona« d.o.o., Zagreb<br />
ISBN 978-953-205-166-7
IVAN BOSCO<br />
<strong>Uspomene</strong><br />
<strong>iz</strong> <strong>Oratorija</strong><br />
svetog Franje Saleškoga<br />
od 1815. do 1855.<br />
Salesiana Zagreb, 2018.
PREDGOVOR<br />
Knjižicu koju držiš u ruci napisao je svetac Katoličke<br />
Crkve, otac velike duhovne obitelji, jedan od onih velikana<br />
koji imaju važno mjesto ne samo u crkvenoj nego<br />
i općoj povijesti. Sveti Ivan Bosco (1815. – 1888.) utemeljitelj<br />
je redovničkih družbi, otac siromaha, odgojitelj,<br />
čudotvorac, v<strong>iz</strong>ionar i neumorni organ<strong>iz</strong>ator.<br />
<strong>Uspomene</strong> <strong>iz</strong> <strong>Oratorija</strong> svetog Franje Saleškoga od 1815.<br />
do 1855., kako glasi puni naslov ovog spisa, autorovo su<br />
čitanje povijesti <strong>Oratorija</strong>, najdražeg i najvažnijeg djela<br />
koje je ustanovio torinski svetac. Tekst je napisan, kako<br />
sâm autor kaže, »po zapovijedi koju on nije mogao<br />
odbiti«, naime papa Pio IX. nastojao je stalno da don<br />
Bosco ostavi zapisan osvrt na početke svoga djelovanja.<br />
Zasigurno je papa, kao i sâm don Bosco, bio svjestan da<br />
sâm Bog djeluje u životu siromašnoga torinskog svećenika.<br />
Stoga će Ivan Bosco cijelim spisom <strong>iz</strong>raziti vlastito<br />
uvjerenje da je oratorij ustanova koju je sâm Gospodin<br />
želio za spasenje mladeži.<br />
Autor je ovo djelo pisao <strong>iz</strong>među 1873. do 1875., u<br />
trenutku kad se borio za pr<strong>iz</strong>nanje i neovisnost vlastite<br />
družbe i kad je shvatio da treba formirati i animirati<br />
mladu redovničku zajednicu u nastajanju. Zanimljivo je<br />
da je don Bosco ovaj tekst namijenio isključivo svojim<br />
5
sinovima uz zabranu ikakvog objavljivanja za vrijeme<br />
svog života i nakon vlastite smrti. Tu zabranu salezijanci<br />
će prekršiti 1946. godine i tako ovaj biser darovati<br />
cijelom svijetu. Proučavatelji salezijanske povijesti s<br />
pravom napominju da se ovdje radi o najosobnijem<br />
i najiskrenijem don Boscovu djelu. Kroza nj možemo<br />
upoznati um, srce i dušu neumornog apostola mladih<br />
koji je vjerovao da svaki njegov korak, pa i najveće kušnje,<br />
rane i poteškoće nisu bili drugo nego put kojim ga<br />
je Providnost vodila.<br />
<strong>Uspomene</strong> prvenstveno nisu ni povijesno niti autobiografsko<br />
štivo nego se više radi, kako kaže don Pietro<br />
Braido, o »pedagoškoj raspravi« usmjerenoj onima koji<br />
će njegovo djelo nastaviti. Don Boscu, kao i u prijašnjim<br />
<strong>iz</strong>davačkim pothvatima, važnija je poruka nego sama<br />
povijest, on je prije svega bio vrstan pripovjedač koji je<br />
na srcu imao uvijek i samo spas dušâ. Stoga su <strong>Uspomene</strong><br />
prvenstveno teološka i pedagoška povijest oratorija.<br />
Ovo djelo najpotpunije govori o preventivnom sustavu,<br />
salezijanskoj duhovnosti i radu s mladima. U skladu s<br />
time svaki put kad Ivan Bosco govori o sebi, nakana mu<br />
je posvjedočiti što je Gospodin u njegovu životu činio.<br />
On je zapravo svjedok i evangel<strong>iz</strong>ator mladih jer bez<br />
ikakve zadrške i dvojbe svjedoči milost i blagoslov koji<br />
su ga je cijeloga života pratili.<br />
Nema boljega i prec<strong>iz</strong>nijeg teksta za upoznavanje srca<br />
jednog Božjeg miljenika, koji svaki korak u životu čini <strong>iz</strong><br />
ljubavi prema mladima, poglavito najsiromašnijima, s<br />
jedinom željom da ih vidi sretne sada i u vječnosti. Neumorni<br />
borac za njihovu vremenitost i vječnost pravi je<br />
primjer za nas roditelje i odgojitelje današnjega doba.<br />
Čitajući ove stranice, nemoj se zadržavati na šturim<br />
činjenicama, čudesnim događajima i lijepim pričama,<br />
nego razmatraj i ti koliko Gospodin kroz nas malene i<br />
6
krhke ljude umije raditi čuda. Don Bosco i salezijansko<br />
djelo pravi su primjer kako Providnost u trenutku kad<br />
se milost i naša sloboda sastanu može i »brda premještati«.<br />
Crkvena povijest je prepuna takvih primjera, a mi<br />
vjerujemo da Bog ni danas među nama nije zašutio.<br />
Ovo džepno <strong>iz</strong>danje donosimo bez velikog uvoda i<br />
kritičkog aparata kako bi tekst bio jednostavniji i pristupačniji<br />
široj publici. Ukoliko te zanima povijest ovog<br />
spisa i kritički osvrt, potičem te svakako da pročitaš naše<br />
prošireno <strong>iz</strong>danje.<br />
Nadamo se da će ova knjižica pomoći i u tvome hodu<br />
i poslanju!<br />
Urednik<br />
7
USPOMENE<br />
IZ ORATORIJA<br />
1815. – 1835. 1<br />
Us po me ne <strong>iz</strong> Ora to ri ja od 1815. do 1825.<br />
is ključivo za čla no ve sa le zi jan ce
Us PO mE ne za Ora tO Rij<br />
i Sa lE zi jan sku družbu<br />
Više su me pu ta po ti ca li da za pišem us po me ne u vezi<br />
s Ora to ri jem sv. Fra nje Sa leško ga, i prem da mi je bi lo<br />
teško op ri je ti se au to ri te tu ono ga tko mi je to sav je tovao,<br />
ipak se ni sam ni ka da mo gao od lučiti da se po seb no<br />
prih va tim to ga pos la, po go to vo sto ga što je to značilo<br />
da tre bam prečesto go vo ri ti o sebi sa mo me. 2 Sa da se<br />
to me prid ružio na log oso be naj višeg au to ri te ta ko ji ne<br />
do pušta odu gov lačenje 3 te se sto ga prih vaćam <strong>iz</strong> la ga nja<br />
onih pov jer lji vih po je di nos ti ko je mo gu os vi jet li ti po vijest<br />
Ora to ri ja ili ko ris ti ti toj us ta no vi ko ju je božan ska<br />
pro vid nost pov je ri la Družbi sv. Fra nje Sa leško ga. Pri je<br />
sve ga, mo ram nag la si ti da pišem za svo je pred ra ge sinove<br />
sa le zi jan ce, ali zab ra nju jem da se to ob ja vi bi lo pri je bi lo<br />
pos li je mo je smr ti. 4<br />
Čemu bi dak le mo gao pos lužiti ovaj spis? Služit će<br />
kao pou ka za nad vla davanje bu dućih po teškoća, uz pomoć<br />
prim je ra <strong>iz</strong> prošlos ti; pos lužit će i za to da se ob zna ni<br />
ka ko je sâm Bog uvi jek bio naš vo dič; pos lužit će mo jim<br />
si no vi ma da se za ba ve čita jući o do gađaji ma u ko ji ma<br />
je sud je lo vao nji hov otac, a čitat će ih tim ra di je ka da,<br />
na kon što me Bog po zo ve da po ložim račune o svom<br />
dje lo va nju, više ne bu dem među nji ma.<br />
11
Do go di li se da doživ lja je <strong>iz</strong> ložim možda pre više samo<br />
za do volj no ili hva li sa vo, op ros ti te mi. Ri ječ je o ocu<br />
ko je mu je dra go o svom živo tu go vo ri ti svo jim dra gim<br />
si no vi ma, ko ji ma je ta kođer dra go doz na ti ma le životne<br />
zgo de ono ga ko ji ih je to li ko lju bio te je i u ma lim i<br />
u ve li kim stva ri ma uvi jek nas to jao dje lo va ti na nji ho vu<br />
du hov nu i ma te ri jal nu ko rist.<br />
Ove us po me ne <strong>iz</strong> lažem po di je lje ne u raz dob lja od<br />
de set go di na, jer se u sva kom tak vom raz dob lju do godio<br />
spo me na vri je dan i značajan po mak u raz vo ju naše<br />
us ta no ve.<br />
Ka da vi, sin ci mo ji, bu de te čita li ove us po me ne nakon<br />
mo je smr ti, sje ti te se da ste ima li oca ko ji vam je bio<br />
pri vržen; oca ko ji je pri je ne go li će na pus ti ti ovaj svi jet<br />
os ta vio ove us po me ne kao za log očinske nak lo nos ti. S<br />
ti me na umu, mo li te Bo ga za vječni po koj mo je duše.<br />
DE set GO Di na djE tinj stva – Očeva smrt –<br />
Obi telj ska nei mašti na – Maj ka UDO Vi ca<br />
Rodio sam se 1815. go di ne 5 , na dan pos većen Ma ri ji<br />
Uz ne se noj na ne bo, u Mo rial du, za seo ku Cas tel nuo va<br />
d’As ti. 6 Mo ja maj ka je Mar ga re ta Oc chie na <strong>iz</strong> Cap rig li ja 7 ,<br />
a ime mog oca je Fra njo. 8 Bi ja hu oni se lja ci, ko ji su ra dom<br />
i šted ljivošću pošte no stje ca li za život. Moj je dob ri otac<br />
go to vo je di no svo jim zno jem <strong>iz</strong> državao mo ju se dam de seto<br />
go dišnju ba ku 9 , ko ju su mučile raz ne sta račke bo les ti,<br />
za tim tro je dje ce – od ko jih je naj sta ri ji bio An tun, sin<br />
<strong>iz</strong> nje go va pr vo ga bra ka 10 , dru gi Jo sip 11 i naj mlađi Ivan,<br />
a to sam ja 12 , te još dvo ji cu polj skih rad ni ka.<br />
Ni sam još na vršio ni dvi je go di ne kad nas je mi losrdni<br />
Bog po go dio teškom nes rećom. Um ro mi je vo ljeni<br />
otac. Bio je pun sna ge i u naj bo ljoj život noj do bi, te<br />
oso bi to brižan za kršćan ski od goj svo je dje ce. Jed no ga<br />
12
je da na, vra tivši se kući s pos la, sav u zno ju neop rez no<br />
sišao u hlad ni pod rum. Uvečer se po ja vi la vi so ka og njica<br />
i is pre ki da no di sa nje, pred zna ci teške bo les ti. Sva ka<br />
je po moć bi la uza lud na, i za ne ko li ko je da na bio na<br />
sam r ti. Opskr bljen sve tim sak ra men ti ma, pre po ručio<br />
je maj ci da se uz da u Bo ga i um ro u muževnoj do bi od<br />
34 go di ne, 12. svib nja 1817.<br />
Ne znam ka ko sam se ja po našao u toj tužnoj pri go di.<br />
Sjećam se sa mo, i to je pr vo čega se u živo tu sjećam, da<br />
sam dok su svi <strong>iz</strong> la zili <strong>iz</strong> po koj ni ko ve so be, ja sva ka ko<br />
htio on dje os ta ti. – »Dođi, Iva ne, dođi sa mnom«, ponav<br />
lja la je mo ja uc vi lje na maj ka. – »Ako ne ide ta ta, ne<br />
želim ni ja«, od go vo rih. – »Jad ni si ne«, od go vo ri la je<br />
maj ka, »dođi sa mnom, ti više ne maš oca.« – Re kavši to,<br />
br<strong>iz</strong> nu la je u plač, uze la me za ru ku i <strong>iz</strong> ve la <strong>iz</strong> so be. Ja<br />
sam pla kao jer je ona pla ka la. U toj do bi sva ka ko ni sam<br />
mo gao shva ti ti ko li ko je gu bi tak oca ve li ka nes reća.<br />
Taj je do gađaj do nio ne vo lje čita voj obi te lji. Va lja lo je<br />
<strong>iz</strong> država ti pe te ro lju di. Lje ti na, naše je di no bla go, te je<br />
go di ne pro pa la zbog stra ho vi te suše. Ci je na hra ne vr tog<br />
la vo je po ras la. Žito se plaćalo do 25 fra na ka po emi ni 13 ,<br />
a ku ku ruz ili si rak 16 fra na ka. Lju di ko ji su živ je li u to<br />
do ba uv je ra va ju me da su pros ja ci mo li li ba rem ma lo<br />
me kinja ka ko bi ih sku ha li za je lo za jed no sa sla nut kom<br />
ili gra hom. Po li va da ma su na la zi li mr tva ce s us ti ma punim<br />
tra ve ko jom su po kušava li utažiti sil nu glad.<br />
Maj ka mi je više pu ta pri po vi je da la ka ko je hra ni la<br />
obi telj sve dok je bi lo hra ne. Za tim je da la nešto nov ca<br />
sus je du Ber nar du Ca va lu da pođe u pot ra gu za hra nom.<br />
Taj je pri ja telj obišao raz ne tržni ce, ali ni je mo gao ništa<br />
na ba vi ti, čak ni po vi so koj ci je ni. Na kon dva da na vratio<br />
se pred večer, a mi smo ga želj no iščeki va li. Na vi jest<br />
da sa so bom ne no si ništa osim nov ca sve nas je obu zela<br />
stra va. Bu dući da to ga da na go to vo ništa nis mo je li,<br />
13
o ja li smo se teških pos lje di ca gla di te noći. Maj ka je<br />
od važno obišla sus je de ne bi li po su di la nešto hra ne, ali<br />
ni je našla ni ko ga tko bi joj mo gao po moći. – »Moj mi<br />
je muž«, rek la je, »umi rući pre po ručio da se uz dam u<br />
Bo ga. Dođite, dak le, klek ni mo i mo li mo.« Na kon krat ke<br />
mo lit ve us ta la je i rek la: »U kraj njim slučaje vi ma va lja<br />
upot ri je bi ti kraj nja sred stva.« Za tim je pošla u sta ju te<br />
je uz po moć već spo me nu to ga Ca vala zak la la te le i ta ko<br />
je, na br zi nu sku havši je dan dio, utažila glad <strong>iz</strong> ne mog le<br />
obi te lji. Slje dećih je da na po sku poj ci je ni ku po va la žito<br />
ko je se do bav lja lo <strong>iz</strong> da le kih ze ma lja.<br />
Svat ko može za mis li ti ko li ko je mo ra la tr pje ti i mučiti<br />
se mo ja maj ka te strašne go di ne. Ipak smo neu mor nim<br />
ra dom i stal nom šted njom i u naj ma njim sit ni ca ma te<br />
uz po ne ku uis ti nu pro vi do nos nu po moć us pje li preb rodi<br />
ti kri zu. O to me mi je maj ka često pričala, a pot vr di li<br />
su mi to i rođaci i pri ja te lji.<br />
Na kon što je prošla ta strašna nes tašica, a kućna se<br />
si tua ci ja po boljšala, mo joj je maj ci po nuđena vr lo povolj<br />
na uda ja, 14 ali je ona od mah od go vo ri la: »Bog mi<br />
je dao jed no ga muža i Bog mi ga je uzeo. S nje go vom<br />
smrću Gos po din mi je pov je rio bri gu o tro je dje ce i ja<br />
bih bi la ok rut na ma jka kad bih ih na pus ti la u tre nut ku<br />
kad sam im naj pot reb ni ja.« Go vo ri li su joj da će nje zi na<br />
dje ca bi ti pov je re na dob ru skr bni ku, ko ji će se za njih<br />
va lja no bri nu ti. – »Skr bnik im može bi ti pri ja telj«, odgo<br />
vo ri la je ta ve li ko dušna žena, »a ja sam maj ka svo je<br />
dje ce. Ni kad ih neću na pus ti ti, ma kar mi se po nu di lo i<br />
sve bla go ovo ga svi je ta.«<br />
Nje zi na je naj veća bri ga bi la da svo ju dje cu pouči u<br />
vje ri, učini pos lušni ma i za pos li u skla du s nji ho vom dobi.<br />
Dok još bi jah sas vim ma len, ona me je sa ma nauči la<br />
mo lit ve. Čim sam se bio u sta nju prid ružiti svo joj braći,<br />
ujut ro i uvečer bis mo klečeći za jed no <strong>iz</strong> mo li li mo lit ve i<br />
14
trećinu kru ni ce. Sjećam se da me je ona sa ma prip re mi la<br />
na pr vu is po vi jed i ot pra ti la u cr kvu. Pr vo se sa ma is pov<br />
je di la i pre po ručila me is pov jed ni ku, a za tim mi je pomog<br />
la pri zah va li. Nas ta vi la me je ta ko pra ti ti sve dok me<br />
ni je držala spo sob nim da se sam dos toj no ispov je dim.<br />
U međuv re me nu sam na pu nio de vet go di na. Maj ka<br />
me je želje la pos la ti u ško lu, ali je ve li ka ne vo lja bi la<br />
uda lje nost jer je do Castel nuo va bi lo pet ki lo me ta ra.<br />
Pro tiv mog od las ka u ko le gij bio je brat An tun. 15 Do nese<br />
na je kom pro mis na od lu ka. Zi mi sam po hađao ško lu<br />
u ob ližnjem Cap rig li ju, gdje sam mo gao naučiti os no ve<br />
čita nja i pi sa nja. Učitelj mi je bio vr lo po božni svećenik<br />
Jo sip Lacqua, ko ji je pre ma me ni bio vr lo pažljiv i dra ge<br />
se vo lje bri nuo za mo je ob ra zo va nje, a još više za moj<br />
kršćan ski od goj. Lje ti sam međutim, udo vo ljivši svom<br />
bra tu, ra dio u po lju.<br />
San<br />
U toj sam do bi us nuo san ko ji mi se du bo ko us je kao<br />
u sjećanje za čitav život. U snu mi se učini lo da sam bl<strong>iz</strong>u<br />
kuće u vr lo pros tra nu dvo rištu, gdje se u ig ri oku pi lo<br />
mnoštvo dječaka. Jed ni su se smi ja li, dru gi ig ra li, ne ri jetki<br />
su pso va li. Čuvši te psov ke, od mah sam se ba cio među<br />
njih služeći se šaka ma i ri ječima ne bih li ih ušutkao. U<br />
tom se tre nut ku po ja vio dos to jan stven muška rac muževne<br />
do bi u sjaj noj od jeći. No sio je bi je li plašt, a li ce mu<br />
je bi lo ta ko sjaj no da ga ni sam mo gao gle da ti. On me je<br />
zov nuo ime nom i na re dio mi da se pos ta vim na čelo tih<br />
dječaka re kavši mi:<br />
– »Ne udar ci ma, ne go bla gošću i lju baz nošću mo rat<br />
ćeš pri do bi ti te svo je pri ja te lje. Počni ih dak le od mah<br />
poučava ti o ru go bi gri je ha i lje po ti kre pos ti.«<br />
Zbu njen i pres trašen, od vra tio sam da sam si ro mašan<br />
i neuk dječak nes po so ban go vo ri ti o vje ri tim dječaci ma.<br />
15
sadržaj<br />
Predgovor ............................................................................................................................................................. 5<br />
<strong>Uspomene</strong> <strong>iz</strong> oratorija: 1815. – 1835. .............................................................. 9<br />
Prva dekada: 1825. – 1835. ....................................................................................................... 19<br />
Druga dekada: 1835. – 1845. ............................................................................................... 63<br />
Treća dekada: 1846. – 1855. ................................................................................................. 127<br />
Bilješke ........................................................................................................................................................................ 187<br />
207