Leksikon_Licana

Borojević
svoje krajeve da se pripremi za nove bitke.
Ljudevitov otpor Francima trajao je do 822.
Borna nije dočekao slom njegova ustanka,
umro je (ili ubijen) 821., a Ljudevit, ostavljen
od saveznika nije više mogao organizirati
otpor pa se sklanja kod plemena Sorabos u
Lici (današnji Srb) gdje ga je 823. iz potajice
ubio Bornin ujak Ljudemisl i tako Francima
skinuo s vrata opasnog protivnika. Borna
je u okviru Franačke Države želio stvoriti
jednu čvrstu, dobro organiziranu zajednicu
i udariti temelje budućoj jakoj državi koja
će se, čim se ukaže prilika, potpuno osamostaliti.
Igrati na kartu Ljudevita Posavskog
činilo mu se isuviše riskantnim jer je protivnik
bio isuviše moćan, a druge dvije sile
(Bugarska i Bizant) također su imale aspiracije
prema ovim prostorima i samo su čekale
prigodu da ih prisvoje. Prema njegovim
procjenama prednost je trebalo dati političkim
igrama i čekanju na pogodno vrijeme.
To su poslije ostvarili drugi knezovi. Neki
povjesničari smatraju da je Borna zapravo
Porga (Porin) kojeg spominje Konstantin
Porfirogenet u svom djelu »De administrando
imperio«, a čijim je imenom inspiriran
V. Lisinski u skladanju svoje opere
Porin. Bornu je naslijedio nećak Vladislav
(821. – oko 835.)
LIT.: D. Pavličević: Povijest Hrvatske, Naklada P.I.P
Šavičić, Zagreb, 1994. – N.Klaić, Povijest Hrvata u ranom
srednjem vijeku, Školska knjiga, Zagreb, 1975. – Hrvatski
biografski leksikon, tom II. (Bj – C), JLZ, Zagreb, 1983.,
str. 164 – J. Karakaš,, Mačevi, topovi, muze i popovi, Nova
knjiga Rast, Zagreb, 2004., str. 7 – 12. J.K.
LIT.: P.: Nestor Boroević i supruga mu Jelena, srpski
narodni dobrotvori. Srbobran (kalendar), 1895, str.
195–197. — M. Leskovac: Dokumenti o Nikoli Borojeviću.
Zbornik Matice srpske za književnost i jezik, 1(1953) str.
182, 184. Karmen Milačić (1989)
Preuzeto iz: http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=2470
BOROJEVIĆ, Nikola (Boroević), pjesnik,
(Otočac, 1796. — Karlovac, 23. II 1872.).
Osnovnu školu pohađao je u Otočcu
(1804. – 08.), realku u Rijeci i Ljubljani
(1808. –12.). Potekavši iz trgovačke obitelji;
neko se vrijeme bavio trgovinom u Otočcu,
potom odlazi 1819. u Beč, gdje uči rudarsku
ekonomiju, politehniku, fiziku i botaniku
te piše prve stihove na njemačkom jeziku.
Služio je u Ličkoj graničarskoj pukovniji u
Zrmanji, Gospiću, Gomirju, Ogulinu, Srbu.
Kao umirovljeni natporučnik graničarskog
upraviteljstva živio je u Rijeci (1851. – 69.) i
Karlovcu (1870. – 72.). Bio je član Društva
srpske slovesnosti, Gospodarskog društva u
Zagrebu i Narodne čitaonice u Rijeci. Pisao
je rodoljubne, ljubavne i didaktično- moralistične
pjesme. Prvu pjesmu na materinskom
jeziku, Poziv’, objavio je u listu Srbska novina
(1838., 27). U Gajevoj Danici ilirskoj javlja se
1839. pjesmama u ilirskom duhu pod pseudonimom
Ilir iz Like. Već iduće godine odrekao
se ilirstva pjesmom Svanutak (Serbskij
BOROJEVIĆ, Nestor (Boroević), pjesnik,
(Otočac, 1820. — Zagreb, 4. IV 1875).
Sin pjesnika Nikole. Kao graničarski
časnik služio je u Ogulinskoj pukovniji
i napredovao do čina majora. Rodoljubne i
ljubavne pjesme objavio je u Zori dalmatinskoj
(1844–46). God. 1874. uredio je i pokušao
izdati očeve pjesničke radove.
50