Kraljevstvo Božje _ Vjera nada ljubav

Nikola Dominis / Kraljevstvo Božje

Nakladnik 

Redak 

Autor 

Nikola Dominis 

Grafička priprema i tisak 

Redak 

Knjiga je tiskana u studenome 2015. godine. 

www.webknjizara.hr 

Copyright © 2015. Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se 

reproducirati ni prenositi ni u kakvu obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili 

mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom 

sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

Nikola Dominis 

Kraljevstvo Božje 

Split, 2015.


Poezija 

Vjera - Nada - Ljubav 

„Kad će doći kraljevstvo Božje?“ 

Odgovori im (Isus): 

„Kraljevstvo Božje ne dolazi primjetljivo. 

Niti će se moći kazati: 

˝Evo ga ovdje!˝ ili: ˝Eno ga ondje!˝ 

Ta evo - kraljevstvo je Božje među vama! 

Isus Krist (Lk 17, 20-21) 

2015. god.


PROSTRANSTVO DUŠE 

U pustinjama Afrike, 

na ledu Arktika ili Antarktika, 

u slanoj pustinji Atakame, 

ili na poljima sjeverne i južne Dakote, 

na prostranom oceanu, 

tamo gdje se spajaju nebo i zemlja, 

i gdje je obzorje naizgled beskonačno, 

sve je to čovjek obišao, svugdje je bio, ali nije otkrio bit. 

Uistinu, ništa od toga ne može ni približno 

dočarati prostor duha, 

jer sva svjetska prostranstva 

sitnica su kad se usporede 

s vječnim prostranstvom 

koje čovjek krije u svojoj duši. 

Znam da bi htjeli putovati 

svjetskim prostranstvima, 

ali ovo putovanje biti će daleko zanimljivije, 

pa krenimo na put, na putovanje ka Beskonačnom. 

7

Poezija 


POGLEDAJ U DJEČJE OČI 

Pogledajmo u dječje oči 

i shvatiti ćemo sve, 

pogledajmo bolje i vidjet ćemo sebe, 

da, možda je to bilo davno, 

i mi smo imali snove, 

i mi smo imali ideale, 

gdje se to zagubilo, 

može li se probuditi to dijete u nama, 

može li se vratiti taj osjećaj, 

ono kad smo vjerovali da je sve moguće, 

ono kad smo vjerovali 

da je lako pokrenuti svijet? 

Pogledajte u dječje oči 

i recite mi što vidite? 

Zar ne vidite tu nadu? 

Razuvjerite me ako griješim! 

8


KAD BIH ZNAO NASLIKATI RAJ 

Kad bih znao crtati poput Michelangela, 

nacrtao bih nebo puno Božjih anđela, 

nacrtao bih livadu, predivan kraj, 

nacrtao bih svetog Petra na ulazu u raj. 

Ooooh kad bih znao tako dobro slikati, 

ne bih morao sad ovako jako vikati, 

svi bi sveci stali na te slike moje, 

od manjeg prema većem pored Krista stoje. 

Bio bi tu sveti Franjo i sveta Terezija mala, 

ona je malena pa bi lako na tu sliku stala, 

bio bi tu i sveti Ignacije i Dominik sveti, 

ako nekog posebno voliš sam ga se sjeti. 

Uh kolika bi to ogromna slika bila, 

a povrh svega dva velika zlatna krila, 

Duh Sveti nad svima njima da bdije, 

da Duha svoje ljubavi po svima izlije. 

A na prijestolju sjedi Gospodin Bog, 

dok anđeo njegov ne puhne u rog, 

tad počet će žetva i dobrih i zlih, 

a ja ću napisati još samo jedan stih. 

Želiš li i ti biti na mojoj slici, 

u ponašanju budi sličan golubici, 

budi svet i dobar jer put je pravi taj, 

pa će i ...(ime i prezime) ući u raj. 

9

Poezija 


MAJKO HTIO BI ZNATI 

Ti si Marijo našeg Boga rodila, 

položila ga u siromašne jasle, 

sigurno te boljelo srce 

što poput sve druge djece, 

svoj krevetić nije imao, 

ma znaš, volio je on više jasle, 

onako sitan i nemoćan, 

ali bio je On miran i siguran, 

jer Ti i Josip ste bdjeli nad Njime. 

A kako si mu tiho pjevala, 

kako si ga grlila, 

a kad bi ga podigla na svoja koljena, 

pa ga nježno zibala, 

ili kad bi mu one lijepe priče pričala, 

o povijesti staroj, židovskoj, 

i kad bi ga na rukama nježnim držala, 

i ljubila, od sreće često bi suzu pustila. 

Kako li su divni ti rani dani za majke, 

kako li je divno imati svoje dijete, 

te malene ruke kad te zagrle, 

te velike oči dok te gledaju, 

nek prođe svemir, nek završi svijet, 

ali majka ne vidi drugo doli dijete svoje. 

10


Ali još bi nešto htio znati, 

kako li je Majko gore među zvijezdama, 

kako li te to časte serafini i kerubini, 

kakvo li je Nebo kad zaori se pjesma anđela, 

i vi pastiri recite mi 

kakvim to glasom anđeli pjevaju, 

to bi htio znati, 

i htio bi znati kako li je biti blizu Bogu, 

kako li je to kad gledaš Ga u lice, 

kako li je kad te obasja Njegovo svijetlo? 

I još bi htio znati, 

dali mogu gore čuti pjev kanarinca, 

ili veselih lastavica, 

ko u ljetne dane u mom rodnom kraju, 

ima li gore kao ovdje 

lijepih livada i cvjetova, 

ima li bistrih potoka i visokih slapova, 

znam da sam znatiželjan ali htio bi znati, 

ako uspijem k tebi doći, 

a znaš da ću sve od sebe dati: 

hoću li ikada vidjeti onu radost Betlehema? 

Hoću li moći vidjeti malenoga Krista 

i kako je to bilo u toj svetoj noći? 

Znaš, to bi htio. 

11

Poezija 


Znam da me čuješ Majko, 

možda su ti osmjeh izmamile 

moje djetinje želje, 

ali svi smo djeca nekada bili, 

svi smo bili radost svojih majki, 

premda nisam više dijete bilo bi mi žao 

da se ugase u meni te djetinje sanje, 

nek ostane nešto od radosti djetinjstva, 

nek ostane nešto od sjećanja na malenost, 

nek ostane nešto od Božića u meni. 

12


KRENI PREMA BOGU 

Ako te muče sumnje, 

ako se boriš, 

ne znaš, 

nisi siguran, 

savjetujem ti: 

ipak kreni, 

prepusti se, 

pokušaj se pouzdati, 

i vjeruj, koliko možeš, 

ali ne odustaj od traženja, 

a ako slučajno odustaneš, 

znaj da se Bogu uvijek možeš vratiti. 

Ipak ti sada kreni prema Bogu, 

i ne očekuj da će Bog učiniti čudo, 

ne traži da On dođe k tebi, 

već se pouzdaj u objavljenu riječ, 

pouzdaj se u svjedočanstva 

svetaca i drugih vjernika, 

ako tražiš čudo koje će te uvjeriti 

ti tražiš samo djelić, 

a ako pogledaš u Krista raspetoga 

pronaći ćeš puno više, pronaći ćeš sve. 1 

Stoga, pogledaj u Krista. 

1 Usp. Sv. Ivan od Križa. 

13

Poezija 


BARKA 

Mi putujemo na staroj barci, 

na nemirnom moru koje život se zove, 

na njoj su djeca, odrasli i starci, 

svi zajedno na istom vjetru plove. 

I tuku nas vali nesigurnosti i straha, 

ipak osjećam kao da netko nas drži u ruci, 

neka sveta žena, naizgled nježna i plaha, 

ona je svjetionik prema sigurnoj luci. 

A stoje na pramcu i neki sveti ljudi, 

svaki od njih snažan, siguran i sretan, 

sve mi nešto govori: i ti takav budi, 

vjeruj Isusu jer On je naš kapetan. 

14


MISLI NA RAJ 

Ne želim te plašiti paklom, 

ne želim ti dokazivati koliko je ružno dole, 

ne želim ti ni reći koliko je 

bolna vječnost bez Boga. 

Ja želim da shvatiš kakav je Bog, 

i da stvarno poželiš Raj, 

želim ti da shvatiš 

koliko ti lijepo može biti gore, 

želim ti reći da ta ljepota može trajati vječno. 

15

Poezija 


KATOLIČKA CRKVA 

Ja slušam njen glas, 

glas savjesti čitavog čovječanstva, 

boli me podjednako kad udaraju nju ili mene, 

ipak, što je više progonjena to mi je draža. 

Istina, htio bih Crkvu snažnu, 

vidljivu, poželjnu, 

no progonili su Stvoritelja pa će i zaručnicu, 

hoću uvijek ostati vjeran, 

otajstvenom tijelu, Kristu, Crkvi. 

Htio bih Božje kraljevstvo svugdje oko sebe, 

neka bude, na Kristu utemeljeno, 

preko svete Crkve rašireno svijetom, 

potpuno čisto, snažno, sveto i moderno. 

16


LJUBI BLIŽNJE 

Ne laži druge, 

ne rugaj im se, 

ne zapostavljaj ih, 

ne ponižavaj ih, 

ne osuđuj ih, 

ne potkradaj ih, 

ne vrijeđaj ih, 

ne zavidi im, 

ne tužakaj ih, 

ne ismijavaj ih, 

ne želi im zlo, 

ne podmeći im, 

ne traži im mane, 

ne pamti im padove, 

ne naslađuj se njihovoj nevolji, 

ne podcjenjuj ih, 

ne budi nasilan prema njima, 

ne budi ljut na njih kad pogriješe, 

ne osvećuj im se, 

ne mrzi ih, 

već: Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga. 

17

Poezija 


POŠALJI ME TAMO 

O kako bi volio otići 

tamo negdje daleko na jug, 

tamo u pustinje sjevero-zapadne 

ili u buš središnje Afrike 

zasaditi Tvoj sveti Križ, 

pomoći i dati se sav za te dobre, 

priproste ljude. 

O kako bi volio izaći na siromašne ulice Ria, 

u favele, među barake ili u slamove na istoku. 

Htio bih na ulice Kalkute, 

pomagati siromahe 

ili u prašume Bengalija, 

znaš, tamo…, tamo gdje palme cvatu. 

O Isuse kako bi volio da te upoznam 

sa svim tim dobrim ljudima 

koji te još upoznali nisu. 

Kako bih volio reći im 

da si bio siromašan kao i oni, 

i kako si ih toliko ljubio da si i umro za njih. 

O dragi moj Isuse kad bi oni znali za to, 

kad bi im bar ja to mogao reći, 

kad bi mi Ti omogućio da im kažem, 

koliko bi im samo život postao lakši. 

18


Kad bi mi Bože dao tu milost 

pa da im mogu obrisati suze, 

da im pomognem nositi breme, 

da im konačno vidim ozarena lica, 

da ih vidim sretne i site. 

O Isuse pošalji me tamo, 

povedi me jer želim ići, 

idi preda mnom put mi prokrči 

kroz prašume modernog svijeta. 

I sve ću ostaviti, tek Bibliju, 

križ i vatru u srcu ponijeti ću sa sobom, 

povedi me Kriste jer znaš da želim 

sve siromahe upoznati s Tobom. 

19

Poezija 


DAJ BOŽE DA BUDEMO MOSTOVI 

Za prijelaz preko rijeke života 

potrebni su nam mostovi. 

Daj Bože da budemo mostovi. 

Da budemo mostovi 

između prezrenih i oholih. 

Mostovi između bogatih i siromašnih. 

Mostovi između gladnih i sitih. 

Između žednih i napojenih. 

Daj Bože da budemo mostovi. 

Da budemo mostovi 

između dobrih i zločestih. 

Mostovi između nasilnika i žrtve. 

Mostovi između grešnika i ispovjednika. 

Između čovjeka i Krista. 

Sve u svemu da nikad ne razdvajamo, 

da uvijek budemo mostovi, 

da budemo oni koji povezuju. 

20


VJERUJ, MOGUĆE JE 

Probudi se ti što spavaš, 

i kreni prema ljudima, 

ne prema apstraktnom čovječanstvu, 

već prema malom čovjeku, 

okreni se oko sebe i naći ćeš ga, 

pogledaj bolje i vidjet ćeš ga. 

Raširi ruke svoje da u njih primiš ranjene, 

da s njima zagrliš bolesne i slabe, 

izvuci ruke iz džepova 

i podaj hranu siromasima, 

rukuj se njome priđi svakom čovjeku, 

upoznaj svačiju bol, budi rame za plakanje, 

daj njome križić na čelo djetetu, 

maši svojom rukom kad se opraštaš, 

ali nikad, ali nikad njome nemoj udarati, 

nemoj njome krasti ni prijetit, 

nemoj nikad njome 

nanijeti zlo svome bližnjemu, 

ona nije tome namijenjena, 

u tvojoj ruci je velika moć, 

ona može da razara ali i da izgrađuje svijet, 

pa kreni u novi, drugačiji svijet, 

izgradi ga, ti to možeš! 

21

Poezija 


Znam, možda zvuči kao utopija, 

ali Bog ti je dao razum da stvaraš, 

srce da ljubiš, 

pa stvaraj svijet gdje su ljudi braća i sestre, 

i gdje svi žive jedni za druge, 

jer takav svijet želiš zar ne? 

Vjeruj, moguće je! 

22


RADUJ SE 

Radujem se, radujem se, 

neće više suze na ove oči, 

no ako koja kap i dođe, 

ja siguran sam da će proći. 

Ta stigli su dani sreće i meni, 

dani svijetla, kad duša je mirna, 

ipak znam da može biti i drugo, 

na dan radosti Njemu je poklonjena smirna. 

Radost i suze jako su blizu, 

a ja suze izbjeć ne želim, 

ipak radost stalna ispunja mi dušu, 

radujte se, sada svima velim. 

Velim vam to jer i sam osjećam, 

osjećam kako srce mi raste, 

a to je braćo samo zbog Krista, 

pozivam sav svijet da svi ga časte. 

23

Poezija 


NASMIJ SE 

Pusti sada brige, 

Bog uvijek ima rješenje. 

Ništa nećeš postići, 

a izgubiti ćeš trenutke za sreću. 

Ma daj nasmij se! 

Bog te ljubi! 

Nasmij se i 

idi sretan kroz život, 

ma što se dogodilo 

Bog je to iz nekog razloga dopustio. 

Budeš li zbilja živio kršćanski 

nemaš razloga za žalost 

samo se nasmij i ne brini 

Bog brine za te. 

24


SVEMIRSKI PUTNIK 

Ležim na livadi, 

toplo je kolovosko veče, 

promatram noć što drhti zvijezdama, 

i priča priču o Stvoritelju, 

o Putniku što putuje svemirom, 

što se igra sa zvijezdama, 

o Onom koji ih je stvorio. 

Prolazim kroz prozirnost svemira, 

koračam tragovima brata mjeseca, 

osluškujem jeku, što tiho ponavlja: 

Slavite, slavite Gospodina. 

Svemir nije pust, 

svemir nije hladan, 

ta sav svemir je u Bogu, 

i Bog je u njemu, 

slušam glas i divim se, 

večer je tiha, 

ali zvjezdano nebo 

mi govori mnogo. 

Putujem i ja, 

vrijeme je da krenem, 

beskraj me tamo poziva, 

tamo na kraju zemaljskog, 

na kraju materije, 

onkraj tijela, 

u tihoj molitvi, 

putujem tamo 

gdje započinje Nebo. 

25

Poezija 


MISTIK 

Kroz izmaglicu probija se čovjek, 

ne vidi puta, ne vidi staze, 

on ide naprijed jer je tragač i putnik, 

on teži za neizrecivim, 

on sluša tišinu, 

i razumije lahor dok mu priča o Bogu, 

i prilazi grmu što ne sagorijeva, 

i divi se prirodi i svemu što Bog stvori, 

i čudi se čovjeku i njegovoj nevjeri, 

on je blažen jer ne vidi, a vjeruje, 

ako ponekad i vidi on još više traži, 

on se moli Svetom i on teži za svetošću, 

on progovara o onom što se izreći ne može 

on osjeća i zna da mora biti 

jer on je mistik modernog doba. 

26


MOJOJ NEBESKOJ MAJCI 

Najljepše stihove poklonit ću tebi, 

ali ovaj papir dostojan ih nije, 

šapnut ću ih tiho da nikoga probudio ne bi, 

ta pjesma svu moju ljubav krije. 

Koliko si Ga pod srcem nosila, 

svojega Sina, a moga Boga, 

za nas si ljubav svu mu isprosila, 

otkinula za nas dio srca svoga. 

Ovdje ću stati, jer ove riječi su šture, 

nema takvih ni slogova ni terci, 

no kad te jednom sretnem, a riječi izjure, 

tada čut ću od tebe, sad dijete sve reci. 

27

Poezija 


DOBRI PASTIRI 

Uljuljkani u udobnoj fotelji, 

često zaboravljamo koji je naš posao, 

često izbjegavamo neke ljude, grešnike, 

pazimo da se ne bi komu zamjerili, 

da nas ne bi netko krivo shvatio, 

da nas ne bi netko osudio. 

Najlakše se zatvoriti 

u svoje vjerske zajednice, 

najlakše se držati sigurnosti, 

okružen dobrima i vjernima, 

još lakše je ostati sjediti u udobnoj fotelji, 

ali tko će onda otići po izgubljene ovčice? 

Tko će pomesti kuću u potrazi za drahmom, 

tko će se brinuti o ovčicama 

koje nemaju pastira, 

tko će otići po one ovčice 

koje nisu iz ovog ovčinjaka? 

Molite dakle gospodara žetve 

da pošalje radnike u žetvu svoju. 

28


JEDNE PREKRASNE VEČERI 

Hodam praznom ulicom, 

u zimskoj hladnoj noći, 

u misli mi dođe čovjek, 

siromah kog danas sam vidio 

kako kopa po kanti za smeće 

i pripravlja sebi karton na klupi. 

Nešto duboko u meni se budi, 

to nešto mi ne da mira, 

moje biće se iz dna duše buni, 

zašto, zašto smo takvi! 

Zašto se ne brinemo za bližnjeg, 

zašto ljudi umiru sami, 

čemu sve naše znanje, 

čemu sve kada brat moj pati. 

I stojim na uglu i pitam se 

ta što učiniti sada, 

da zaboravim, ne mogu, 

da se okrenem i pobjegnem, 

ne smijem, 

pitanja naviru sama. 

I tada kao da grane mi sunce, 

iako noć bila je tamna, 

u misli dođu mi riječi: 

ljubi bližnjega svoga, 

kao sebe sama 

i ne bojah se više ničeg, 

znao sam, ta ljubiti moram! 

29

Poezija 


Trčeći krenuo ga naći, 

bio je na onoj istoj klupi, 

ta dođi sa mnom, 

u kući mojoj toplo je 

imam i obrok, 

sutra ćemo naći ti smještaj. 

Iz očiju naviru suze, 

u duši radost i mir, 

bilo je prekrasno večer, 

kad naučio sam ljubiti. 

30


LJUBITE NEPRIJATELJE 

Ne mogu to oprostiti, 

previše je teško, previše bolno, 

lakše mi se zatvoriti u svoju ogorčenost 

možda i mržnju, i je, lakše je, ali i opasnije. 

Mnogo opasnije za tebe nego li se otvoriti, 

otvoriti svoju dušu milosti Božjoj, 

izdići se iznad svoje boli, 

iznad svoje gorčine i ljubiti, 

ponovno ljubiti! 

Nego, velim vama koji slušate: 

Ljubite svoje neprijatelje, 

dobro činite svojim mrziteljima, 

blagoslivljajte one koji vas proklinju, 

molite za one koji vas zlostavljaju. 

31

Poezija 


IDEAL 

On je daleko, 

reći će mnogi, 

čemu se zanositi, 

to je neostvarivo, 

lijepo, 

ali neostvarivo. 

Velim ti čovječe, 

sve je moguće 

onom koji vjeruje, 

ideal je u tebi, 

vjeruj u njega. 

Ideal je glas, 

glas u tvome srcu, 

ideal je zanos, 

zanos koji osvaja, 

ideal je budućnost, 

ostvariva budućnost. 

Ideal je vidikovac, 

na koji se treba popeti, 

ideal je kompas, 

koji nas usmjerava, 

ideal je snaga, 

koja mora nas nositi, 

ideal je život, 

koji treba živjeti. 

32


BOŽIĆ KOD GRADINE GRECCO 2 

Sigurno je Kristu bilo drago 

kad vidio je malog brata Franju 

gdje u Grecciu pripravlja mu jasle. 

Htio je on obnoviti uspomenu 

na to slavno večer, 

na Dijete, na Betlehem, 

i na sve njegove neprilike 

već tog prvog dana, 

na jaslice, na štalicu, 

i na magarca i vola, 

htio je Franjo sve to očima gledati. 

I približio se dan veselja, 

došao je dan klicanja, 

iz mnogih mjesta skupila se braća, 

donesoše svijeće i zublje da rasvijetle noć, 

noć što je blistavom zvijezdom 

rasvijetlila sve dane i godine. 

Sve je bilo pripravljeno, 

čast se ondje iskazivala jednostavnosti, 

uzvisivalo se siromaštvo, 

preporučivala poniznost, 

a Greccio kao da postade novi Betlehem. 

O kako li je bio sretan naš brat Franjo 

dok je gledao prizor Betlehemski, 

a kad bi izgovorio ime Betlehemsko Djetešce 

2 Nadahnuto događajem koji donosi Toma Čelanski u prvom životopisu 

Svetog Franje Asiškog, događaj se odvio25. prosinca 1223. Godine. 

33

Poezija 


sve bi se oblizivao zbog slatkoće te riječi, 

on nam je donio radost pravljenja jaslica, 

da, upravo Franjo, 

iz ljubavi prema siromašnom Kralju 

i u moj dom donese radost Betlehema. 3 

3 Taj događaj u Grecciu smatra se početkom pravljenja jaslica u 

crkvama i kućama. 

34


OTOPLJENO SRCE 

Led je okovao srce 

mladog Darija, 

nije on više suosjećao, 

nije više ljubio, 

nije htio čuti za ikog drugog 

osim za sebe. 

I tako je živio neko vrijeme, 

ali njegovo srce bilo je mrtvo, zaleđeno. 

Živio je, ali kao da nije, 

dani su prolazili, 

uvijek u gramzljivom radu, 

uvijek sivi, bezbojni, tužni. 

I tako su prošli mjeseci 

i prošle su godine, 

dok jednog dana Dario 

nije čuo da može kupiti novo srce, 

razmišljao je: što će mi, 

dobro mi je i ovo moje. 

Ali prodavač je bio uporan, 

pokazao mu je svoje srce, 

veselo, radosno, plemenito, 

Dario se zadivio: 

zar postoje takva srca? Upitao se. 

Prodavač je potvrdio, 

i tada je krenuo da Dariju 

dade novo srce. 

35

Poezija 


Rekao mu je: čini sve što i ja! 

Krenuo je niz ulicu, 

jednoj baki pomogli su ponijeti mlijeko, 

djedu iscijepati drva. 

Tada su došli do grada, 

tu su pomogli slijepcu prijeći zebru, 

s prosjakom su popričali i dali mu par dinara, 

s djecom su zapjevali, 

s klaunom što stoji na uglu 

zbijali su šale. 

Nakon takvog dana, 

Dario je bio sretan, 

sretniji nego ikad, 

a kad je prodavač već krenuo kući, 

Dario zabrinuto upita: 

Zar mi nećeš dati novo srce? 

Volio bih ga imati. 

A prodavač odgovori, 

već si ga dobio, 

tebi nije trebalo novo srce, 

samo je trebalo otopiti ovo tvoje, 

ono je sada sasvim dobro, 

samo ne daj mu da se ikada više zaledi! 

36


MOJA GENERACIJA 

Moja generacija 

generacija je tranzita, 

iz jednog mehaničkog 

u svijet virtualne zbilje. 

Moja generacija – 

generacija osamljenih, 

ali ne i napuštenih. 

Samo treba otvoriti oči 

i vidjeti kolike su mogućnosti, 

koliko ljubavi možemo pružiti, 

dobrota nas može i mora povezati, 

a zajedništvo nas može i mora spasiti, 

solidarnost nas mora prožeti, 

a sve to može i mora 

ispraviti mnoge nepravde. 

Stvari su teške, 

neće biti lako 

ali mi ne smijemo posustati 

mi smo tu da koračamo naprijed, 

smjelo, s ljubavlju, s Kristom. 

Moja generacija – 

generacija nade. 

37

Poezija 


BUDI DOBAR 

Budi dobar poput cvijeta, 

usred ovog ne baš dobrog svijeta, 

budi dobar poput golubice, 

te miroljubive i lijepe ptice. 

Budi brat čovjeku svakom, 

i svijetlo onome koji je prekriven mrakom, 

budi zvijezda što sja na nebu, 

i topla vatra kada ruke zebu. 

Budi sve što Bog od tebe traži, 

sve što nas uči ti svakome kaži: 

budi svet, milosrdan, dobar i blag, 

i vjeruj mi bit ćeš svima drag. 

38


PUTEVIMA SVETOG FRANJE 

Znam, ti želiš biti jak, 

želiš da drugi vide tvoju snagu, 

želiš pobjeđivati, 

želiš druge nadvisit, 

želiš sebi sve osigurati 

i u tome se skriva tvoja slabost. 

Samo onaj tko je svjestan 

svoje krhkosti i ranjivosti, 

onaj tko je svjestan svoga siromaštva 

bez obzira koliko ima nula na računu, 

samo takav može živjeti slobodno 

oslobođen od „svijeta“ 

oslobođen od posjedovanja 

bezvrijednih stvari. 

Samo onaj tko zna da je Bog prevelik 

da bi ga mi zamijenili, 

samo takav može živjeti u miru. 

Ne, nismo bogovi, 

mi smo tek slaba i lomljiva bića, 

tek njegova mala dječica, 

o kojima se mora još dugo brinuti, 

još dugo nas mora držati za ručice, 

učiti nas hodati. 

39

Poezija 


Sve dok jednog dana ne sazriju dovoljno 

da ih mogne podignuti na noge 

i pustiti da hodaju sami, 

ali tada više im neće biti bitno što tko misli, 

više neće biti bitna njihova, ljudska snaga, 

jer steći će svijest o svojoj malenosti, 

i strah će zamijeniti vjera u dobroga Oca, 

a saznanje da nas Otac ljubi 

odnijeti će svaku nesigurnost 

i mi ćemo moći živjeti 

na jednom višem stupnju, 

moći ćemo živjeti poput poljskih ljiljana 

ili poput malih vrabaca u vrtu, 

moći ćemo živjeti istinski 

produhovljenim životom, 

moći ćemo živjeti 

poput malog brata iz Asiza, 

moći ćemo živjeti u Kraljevstvu Božjem, 

moći ćemo živjeti u miru 

i s radošću iščekivati svoje posljednje dane, 

ako želiš tim putem onda pitaj ovog sveca 

pitaj Franju iz Asiza on poznaje put. 

40


TE MALE RUČICE 

O draga dječice, zašto li ste tužni, 

zašto li vam suze oblijevaju lica? 

Zašto se bojite i čemu svi ti uzdasi? 

Zašto si postavljam tako teška pitanja? 

O… Te male, tanke ručice, kako li su žute, 

ti vaši trbuščići tako jako nabrekli. 

Vaši obrazi mršavi, tanki, ispijeni, 

zašto li vas dječice nitko ne nahrani? 

Što ste tako zamišljena dok se ja veselim, 

zašto mi ne dopustite da budem ravnodušan? 

Jer ja sam ti, dijete, velik, snažan i bogat, 

ja ti nisam, dijete, „osjećajni slabić.“ 

Nek› se o tebi brinu oni čiji je to poso, 

a mene pusti da živim svoj sebični život. 

No pogledajte ljudi na tu hrpu praha, 

na taj bezosjećajni skup 

nastao od ljudskoga gena, 

i on nekada bio je dijete, 

i on nekada znao je ljubiti, 

i on nekada bio je živ. 

A sad dovedite ta mrtvačka kola, 

neka ga odvezu ta mrtav je to čovjek, 

njegovo srce više ne kuca, 

a znalo je nekad takve taktove tući. 

41

Poezija 


O probudite me, reanimirajte ljubav, 

ja umrijeti ne želim ta tek mi je pedeset, 

dajte mi riječi, pokažite djela, 

naučite me opet da se molim, 

dajte mome srcu polet mladenački. 

O dječice mala dođite k meni, 

sve ću vam dati, ja nisam mrtav, 

evo opet živim, ja živ sam, živ sam! 

Moje srce opet je počelo da kuca. 

Te male ručice pružite vamo, 

dajte da ih napunim, vidite što sve imam, 

i hrane i lijekova i vode za piće, 

sve vam evo, 

jer zbog vas ponovno sam rođen. 

Evo opet sam čovjek, čovjek koji ljubi, osjeća i živi, 

opet sam vrijedan ali istinski, 

opet se mogu pogledat u oči, 

kako li je predivno opet biti dobar. 

42


Sjećam se još, onako, pomalo u magli, 

iz djetinjstva davnog da netko mi je reko: 

ljubi bližnjega svoga kao samog sebe, 

to negdje u meni ostalo je zakopano, 

ali sada tu je izašlo na javu, 

evo brate, sestro vidi mene, 

pogledaj tu djecu, 

svima nama prijetila je smrt, 

no On ima planove, o životu i nadi. 

Možda i ti vidiš neko gladno dijete, 

možda se i ti možeš roditi još jednom, 

pa hajde brate, sestro krenimo na put, 

krenimo u novi svijet gdje će vladati ljubav, 

krenimo za Kristom ta zajedno možemo sve, 

vrijeme je da napunimo te male ručice. 

43

Poezija 


ISTINA JE SAKRIVENA U PATNJI 

Dali je istina da će noćas neki ljudi plakati, 

dali je istina da netko mora umrijeti? 

Pitam se zar se baš mora patiti, 

zar Bog nije ljubav, a patnja suvišna kazna? 

Ne, patnja nije suvišna, niti je bol kazna, 

patnja je… ona oplemenjuje dušu. 

Ona je izvor koji struji u vječnost, 

ona je predujam svetosti i 

dar koji nas sjedinjuje sa Svemogućim. 

Budimo strpljivi 

kad nas stignu žalosti i patnje 

jer Bog je obećao: 

Blago ožalošćenima: oni će se utješiti! 

44


KAD JE TEŠKO TRAŽIM SVIJETLO 

Kad mi je teško, 

kad na me navale 

sumnje i gorčina, 

ja odem, odem unutra, 

u samoga sebe, 

tamo u tišini tražim onoga 

koji mi može dati svijetlo 

pomoću kojeg ću 

još jednom izaći iz ove tame. 

Ja tražim prijatelja, dobrog Oca, 

ne suca, ne pravednog Boga, 

ja tražim brata, 

tražimo onoga koji će razumijet 

sve moje bojazni, sve strahove, 

i neće ih ismijati. 

Ja tražim onoga 

koji sav svijet ima u rukama, 

ali ruke su mu i dalje nježne, 

glas tih, riječi pune poštovanja. 

Ja tražim onoga 

koji je rođen u štalici, 

i ne stidi se toga, 

dapače ponosan je na to, 

tražim malenog siromaha, 

patnika, mučenika, 

onoga koji je propatio puno više od mene, 

i nakon sveg tog iskustva i dalje ljubi, 

i premda svjestan da ih ne zaslužujem, 

45

Poezija 


ipak tražim njegove riječi, 

tražim njegovo svijetlo, 

koje će me opet izvesti na stazu, 

stazu koja vodi prema ljudima, 

prema bližnjima 

da im prenesem riječi, 

da im zasvijetli ono isto svijetlo 

koje je meni toliko puta pokazalo put. 

46


CIVILIZACIJA LJUBAVI 

Želiš li živjeti u miru, 

želiš li biti dobar prema svima, 

želiš li da tvoja djeca mogu živjeti spokojno, 

ako sve to želiš onda stvarajmo zajedno, 

stvaraj civilizaciju za svoju djecu, 

stvaraj civilizaciju mira i slobode, 

civilizaciju gdje je oružje suvišno, 

civilizaciju gdje se granice brišu, 

civilizaciju dostojnu čovjeka, 

stvaraj civilizaciju ali kreni od sebe, 

ako si uistinu spreman sebe promijeniti, 

i za sve to se s ljubavlju izboriti, 

onda pogledaj, zar ne vidiš, 

u tebi se već rađa civilizacija ljubavi! 

47

Poezija 


TI ME ZOVEŠ 

Ti želiš da krenem putem 

kojim nikada nisam išao, 

Ti želiš da se promijenim 

u čovjeka kakav nikada nisam bio, 

Ti tražiš od mene da postanem drugačiji, čovječniji, svetiji, 

Ti znaš sve moje mane i propuste, 

sve moje grijehe i strahove, 

Ti poznaješ me koliko i ja samoga sebe, 

a možda i više, 

Ti si izvor svih mojih razmišljanja 

ali ipak te ne mogu potpuno shvatiti, 

Ti me svakog dana sve više oduševljavaš, 

zato ti predajem svoje bijedno 

i bezvrijedno srce, 

Ti znaš u koliko se to srce komadića raspalo, 

poznat ti je sav moj jad, 

Ti znaš koliko bezvrijedna je duša 

što stoji pred tobom, 

znam da nisam Te dostojan ali ipak evo 

za Tobom idem jer Ti me zoveš. 

48


KRIST ZOVE, DOĐITE! 

Dođite Kristu vi koji ste daleko, 

dođite Kristu bez straha. 

O dođite svi vi maleni, 

dođite i vi veliki da postanete maleni 

kako bi i vi u Božjim očima narasli. 

Dođite svi, sve nacije i religije, 

dođite Kristu jer samo On je umro za vas. 

Dođite ateisti i agnostici, 

dođite kršćani svih konfesija. 

Dođite bludnici i bludnice, 

dođite nasilnici i lopovi. 

Dođite dobri i pobožni, 

dođite svećenici i laici. 

Dođite vi napušteni i zaboravljeni, 

i vi bogati i moćni. 

Dođite svi vi slabi i poniženi, 

dođite vi snažni i oholi. 

Dođite vi sveti da zablistate 

i svi vi grešni da se očistite. 

Dođite jer vremena je malo, 

dođite jer Otac vaš čeka 

da vam dadne kraljevstvo! 

49

Poezija 


SAMO DA NE ZAKASNIMO 

Mi jedemo, 

a oni gladuju. 

Mi pijemo, 

a oni žeđaju. 

Mi se smijemo, 

a oni plaču. 

Zapad se razbacuje, 

a oni oskudijevaju. 

Želimo im pomoći, 

a oni pitaju: kada? 

Samo da ne zakasnimo! 

50


ČUJE LI ITKO 

Čuje li itko!? 

To dijete osuđuju otac i majka, 

na smrt ga osuđuju, za što li je ono krivo? 

Pitam! Sluša li itko!? 

Ima li koga da mu je stalo!? 

Majko, oče ne odbacujte jedan život, 

ne odbacujte mene, ne želim umrijeti. 

Pa i vi ste rođeni, a meni to ne dopuštate. 

Zar moj život vrijedi 

manje od vašeg komoditeta? 

Zar sam ja bezvrijedan skup stanica 

koje vas samo opterećuju, 

zar nisu svi ljudi bili poput mene, pa i vi? 

Znajte da se kapljica jutarnje rose 

u ničem ne razlikuje od velikog jezera, 

tako se ni život u meni 

u ničem ne razlikuje od vaših života. 

Dopustite mi da živim, 

da pokušam postati netko, 

dopustite mi da proživim život 

ma kakav bio bolji je od nikakvog! 

Majko, oče, ma što odlučili, znajte da vas ja, 

vaše dijete, svim srcem ljubim! 

Jer ako me i niste voljeli, 

dali ste mi barem taj jedan trenutak života, 

a on je bio dovoljan da me Bog uzljubi 

jer On najviše ljubi najmanje. 

I ne, ne osuđujem vas već vam opraštam 

i još jednom, zbog vas, molim, 

dajte mi šansu da vas usrećim. 

51

Poezija 


JEDNOSTAVNO JE 

Jednostavno je, 

upoznaj ljude s Kristom, 

i donio si im radost. 

Daj im ljubav 

i donio si im mir. 

Daj im sve što imaš 

i ništa nećeš izgubiti. 

Daj im sav svoj život 

i život ćeš zadobiti. 

52


IMA NADE ZA OVISNIKE 

Sam si je kriv, 

sam je izabrao, kažu! 

Ali često i nije, 

okolnosti su bile takve, 

mladenački bunt, 

bijeg od stvarnosti, 

teške prilike, 

ljudska slabost. 

Zato nemoj 

odbaciti ovisnika 

jer je ovisnik, 

prihvati ga 

jer je čovjek. 

Puno je toga 

što je utjecalo 

da život postane takav, 

ali ima puno toga 

što pruža nadu, 

ima nade za novi život, 

svatko može krenuti još jednom, 

svatko se može još jednom roditi, 

svatko ima šansu da počne istinski živjeti, 

svatko može prijeći iz tame u svijetlo! 

53

Poezija 


POVRATAK SINA 

Kako li je bio dobar prema meni 

dok sam još u mladim danima 

zatražio svoj dio, 

kako li me samo s tugom u očima gledo 

dok sam odlazio. 

A ja, nadobudan, pun sebe, 

ponosit, ni okrenuo se nisam, 

mislio sam, imam sad svoj život, 

on je šutio, samo lagano digao je ruku, 

njegovo lice odavalo je tajnu, 

njegove riječi tihe, nisam čuo, 

pričala mi majka da je reko: 

sine, kući se uvijek vratiti možeš. 

A ja propio se, u bijelome svijetu, 

s djevojkama, u casinu 

njegove novce spiskao na rulet, 

a ja s pjesmom na usnama, 

mislio, radosti mojoj neće biti kraja, 

nikad da bi pomislio na kuću, 

na svog jadnoga oca, 

što bez sina evo petu dočekuje zimu. 

A sada kad sam i ja postao siromah, 

na ulici samo ja i braća što tumaraju gradom, 

sad kad zima ulazi u kosti, 

sjetih ga se pa pomislih, 

kod kuće je sigurno još uvijek 

54


toplo kao prije, 

ona stara peć kad ugrije sobu, 

topli jastuk i majčina ruka, 

a ovdje kiša ne prestaje da lije. 

Došao sam pred ta stara vrata, 

i začuo onu istu, tužnu, staru pjesmu 

što majka voljela je pjevat, 

onu o sinu razmetnomu, 

tad zaplakah i suze krenu mi niz lice, 

i baš u tom trenutku netko odškrinuo je vrata, 

ni okrenuo se nisam, 

a očiju punih suza zagrlio me tata. 

Kako može da me još uvijek voli, 

zašto me grli, viče: sve ti opraštam! 

Čemu tolika radost, 

pa ja sve tvoje spiskao i razdo, 

a tek se pokajao, još ti se ni ispričo nisam, 

ta zar ne vidiš da udarce sam zaslužio, 

a ti prema meni, milosrdno ruke si ispružio. 

Ne znam, ne shvaćam, samo prozborim: hvala, hvala ti Oče. 

55

Poezija 


PJESMA ATEISTE 

Mogu samo zamisliti kako bi to bilo, 

vjerovati i biti siguran u vječni život, 

kako bi bilo lijepo reći svome djetetu 

da život ne prestaje sa tjelesnom smrću. 

Kako bi to bilo biti siguran da postoji netko, 

netko tko je iznad mene i brine se za me, 

netko tko će preuzeti odgovornost 

kad ja više ne budem mogao, 

netko poput heroja koji je umro za mene. 

Znam sve što te muči, 

znam sve boli, praznine 

znam kako isprazno izgleda život 

kad se gleda samo sa znanstvene strane, 

ali sada ti želim reći nešto 

što možda nikad nisi čuo, 

želim ti reći riječi koje ulijevaju nadu, 

želim ti reći da Bog te neizmjerno voli. 

Znaj, i na vrhu planine 

i na dnu dubokog mora, 

Njegova će te ljubav obuhvaćati, 

i za mračnih i tmurnih, 

i za toplih i suncem obasjanih dana 

Njegova će te ljubav obuhvaćati. 

56


Samo jedno vam mogu sa sigurnošću reći 

na Njegovu ljubav možete računati. 

Ali ne tražite Sunce na dnu oceana, 

Ono nije tamo, 

Ono nije u tamom obavijenim 

zemaljskim dubinama, 

Ono je u kreposnim, svetim, 

nebeskim visinama! 

57

Poezija 


OSUDITE MENE ILI ISPRAVNO 

POSTUPAJ PREMA SEBI I DRUGIMA 

Pustinjski oci su govorili: 

Suditi o drugima teret je koji pritišće, 

biti osuđen, naprotiv, je lako. 

A i sam sam ponekad sudio, 

dakle, iskustvo mi govori 

pustinjaci su u pravu. 

Zato sada kažem: osudite mene slobodno, 

ta i sam sebe pred Bogom osuđujem! 

Ali ostale ljude nemojte suditi, 

ne prihvaćajte taj teret. 

Ovo vrijedi za sve: 

ne sudite jedni druge, već spašavajte! 

Osuđeni grešnik ukoliko se kaje 

bit će blagoslovljen. 

No vi ne sudite 

jer ako nekog sudiš 

u opasnosti si da ga izgubiš, 

ako ga prihvatiš 

možda ga pridobiješ za Boga. 

58


Nema tolikog grešnika 

koji zaslužuje moju osudu, 

osim mene samog, 

ustvari, jedina osoba 

koju smijem osuditi jesam ja, 

uistinu nema grešnika kojeg bi Bog odbacio, 

zato ga ne smijem ni ja odbaciti? 

Zato se pošteđuje čovjek, da se obrati, 

te da ne bude nikog koji bi 

morao biti osuđen. 4 

Svim ljudima uvijek, 

i to iz ljubavi, 

budimo spremni reći: 

Bog vas ne osuđuje, 

već vas po nama nagovara. 

Umjesto Krista zaklinjemo: 

dajte, pomirite se s Bogom! 

4 Sv. Augustin 

59

Poezija 


PUSTI REKLAME 

Gdje je zapelo, zašto još uvijek 

na svijetu ima gladnih? 

Gdje su etičari, humanisti, 

kršćani, gdje su ljudi? 

Gdje se izgubila dobrota, 

solidarnost, suosjećanje? 

O, da, ima još toga na ovoj planeti 

među svim društvenim novitetima, 

među svjetlucavim promidžbenim spotovima 

i sjajnim reklamnim kampanjama 

tamo izvan svijetla reflektora 

nađe se još i ljubavi i milosrđa, 

samo to je maknuto u stranu, 

ne donosi dobit! 

Ali ti učini drugačije, na prvo mjesto stavi 

ljubav prema siromašnima, 

pusti reklame, ti stvaraj drugačiji svijet! 

60


REDOVNICA KRISTOVA ZARUČNICA 

Vi ste ukras, vi ste cvijeće, 

vi ste ruže i ljiljani, 

vi ste slava Svevišnjega, 

i sva radost Njegova, 

o siromašne sestrice, 

kako li je sretan Krist 

dok vas gleda u svom Vrtu, 

kako krepošću sjajite, 

samo hrabro sestre moje, 

samo hrabro za svetošću, 

vi ste nada ove zemlje, 

vi ste ures svoje Crkve, 

vi njene ste kćeri, znate, 

i njen ponos, a i snaga, 

zasjajite punim sjajem 

Zaručnika obradujte, 

nek svijet vidi, 

nek se divi, 

vi život mu darujte. 

61

Poezija 


IZ SMRTI U ŽIVOT 

Ako želiš živjeti sveto, 

ako se trudiš biti dobar čovjek, 

ako ljubiš, i sve podnosiš s mirom, 

ako te boli patnja bližnjega, 

ako želiš pomoći svima, 

i ako sve to radiš bez računice, od srca, 

tada shvatit ćeš da istinski živiš, 

i ne boj se umrijeti, 

jer si živio! 

62


ZAŠTO IH NISMO LJUBILI 

Djeca su blagoslov, 

djeca su nada, 

ali o nama ovise, 

mi smo odgovorni! 

Oni će prosuđivati 

našu generaciju po tome 

kakav smo im svijet ostavili. 

Oni će nas ljubiti 

ako im stvorimo civilizaciju ljubavi, 

ili će nas pitati zašto ih nismo ljubili 

ako im dadnemo srušen i 

izranjeni svijet, 

oni koji ga ruše 

njima će odgovarati, a i Bogu. 

Djeca su, dakle, 

naša savjest! 

Ako oni pate znači 

da mi u nečem 

griješimo! 

Ako oni nemaju budućnost, 

nema je ni civilizacija, 

ako mi ne stvorimo 

bolje uvjete za njih, 

tko će se pobrinuti o tome. 

63

Poezija 


Tko će im pružiti ljubav 

ako to ne budeš ti, 

tko će ih naučiti dobroti 

ako im ti ne pokažeš, 

tko će im pružiti budućnost 

ako je ti ne kreneš graditi? 

64


DAO BIH SVE 

Kako bih vam rado pomogao 

braćo koja patite, 

o kako bih rado da mi se dadnu riječi 

koje oduševljavaju, 

da mi se dadnu riječi koje pomiču svijet, 

kako bih volio da ljudi slušaju, da čuju, 

ti političari, vlastodršci, velikaši, 

ti moćnici svijeta da zadobiju milost 

da vide, da osjete, 

da shvate bol majke 

čije dijete umire od gladi, 

bol oca čija princeza 

žudi za kapljicom vode. 

O probudite me sutra 

i recite mi da su shvatili, 

probudite me i recite da sviće novi dan, 

dan svjetla koje nema zalaza, 

dan u kome kraljuje Krist. 

Što učinismo najmanjima, 

Njemu učinismo, a i sebi! 

Uistinu, dao bih… dao bih da mogu, 

sve novce svijeta 

za jednu jedinu kap milosrđa 

prema malenima! 

65

Poezija 


Jer vrjednija je ona no svo biserje i zlato, 

više vrijedi nego sva bogatstva 

velikoga svijeta, 

i sav svemir u usporedbi s njome 

bezvrijedan je! 

O probudite me sutra 

i recite mi da su shvatili! 

66


DOKLE ĆEŠ BJEŽATI 

Zašto, zašto se skrivaš? 

Zašto bježiš od sebe, 

zašto bježiš od Njega, 

a znaš što sve može, 

znaš da ti može promijeniti život, 

znaš koliko te ljubio i ljubi, 

znaš da Njegove riječi tebi govore, 

sjećaš se, znam da si čuo. 

Znam da nemaš izgovora 

pa zatvaraš oči, 

znam da se bojiš, 

nemaš razloga. 

Priznati i pokajati se, samo to, 

samo treba priznati i pokajati se. 

On je dobri Otac 

koji čeka na svoju izgubljenu djecu, 

On čeka da ti dade novi život, 

dokle ćeš bježati? 

67

Poezija 


KOMADIĆ NEBA 

O, da! 

Dali bi čitavu Zemlju 

kad bi vam mogli 

osigurati komadić Neba. 

Ali ne možemo, 

to možete samo vi sami. 

68


SJETI ME SE (RAZBOJNIK) 

Ne tražim ništa u ovom životu 

od tebe Kralju nad kraljevima, 

ta sam ovaj život 

što si mi ga dao dovoljan je. 

Sretan sam jer uopće želiš pričati sa mnom, 

sretan sam jer se ne ljutiš, 

sretan sam jer sam zaslužio kaznu 

a ti me ipak nisi kaznio, 

sretan sam, jer je moj život bio loš 

a ipak umirem u miru. 

Ne tražim ništa u ovom životu 

od tebe Kralju nad kraljevima samo: 

Sjeti me se, kad dođeš u svoje Kraljevstvo, 

sjeti me se u vječnosti. 

69

Poezija 


TVOJE RUKE SU VAŽNE 

I tvoje ruke su važne, 

znaš, one mogu mijenjati svijet, 

ujedinimo ruke u obnovi svijeta! 

Moje ruke ne mogu mnogo, 

ali naše ruke mogu sve! 

Mi možda i nećemo promijeniti svijet, 

ali zar ćemo umrijeti, 

a da nismo ni pokušali! 

Uistinu vidim požrtvovne ljude 

sa svih strana svijeta, 

pružaju ruke spremni na rad, 

vidim svetice i svece, 

na tisuće njih kako pomažu siromasima, 

izgubljene vraćaju kući, 

i sve ovčice dovode u jedno stado. 

Vidim sretne ljude, 

obnovljeni svijet, 

uz milost Božju vaše ruke su ga obnovile. 

Moguće je, zato molimo, radimo, sanjajmo, 

jer bez molitve i rada ne ostvaruje se ništa, 

i sanjajte, slobodno sanjajte, 

jer bez snova nema velikih ciljeva. 

70


DANAS NAĐI VREMENA 

Danas nađi vremena 

za radost, i za igru, 

nađi vremena 

za Boga. 

Nađi vremena za život, 

jer ovaj dan nikada više nećeš imati. 

71

Poezija 


GALILEJAC 

Izgledom sličan svim drugim ljudima, 

reko bi čovjek još jedan Galilejac, 

ali krepošću bio je daleko iznad, 

prodornošću riječi neizmjerno snažan, 

u djelima nevjerojatan, 

u stavu veličanstven, 

taj Galilejac bio je Sin Božji. 

Ma nije On gledao kako gledaju ljudi, 

nije ni pitao ni tražio ime, 

nije njemu trebalo svjedočanstvo, 

samo jedno značilo je Galilejcu, 

srce, samo srce. 

72


BOG TI JE BLIZU 

Bog ti je blizu, 

bliže ti je nego tvoje srce, 

bliže ti je nego tvoje misli, 

bliže ti je nego ti sam sebi, 

On živi u tebi, 

Ti živiš u Njemu, 

a sve što postoji živi po Njemu. 

73

Poezija 


VRIJEME 

Vrijeme je uvijek kratko i uvijek dragocjeno! 

Nemaš vremena 

za trošenje na nevažne stvari! 

Nemaš vremena za mrgođenje i svađu! 

Tvoje vrijeme mora biti iskorišteno do kraja! 

Iskoristi vrijeme za osmijeh, za radost! 

Iskoristi vrijeme za dobre stvari! 

Ako ga ne iskoristiš za dobro, potratio si ga! 

A ponavljam: 

Vrijeme je uvijek kratko i uvijek dragocjeno! 

74


POZIV S EIFFELOVOG TORNJA – 

SAČUVAJMO SVIJET 

Ja oduvijek sam htio 

vidjeti Eiffelov toranj 

što izdiže se iznad 

prelijepog Pariza. 

Htio sam se popet na vrh, 

pa od gore doviknuti svijetu: 

Svijete predivan si! 

To tvoje more i tvoje gore, 

svijete predivan si! 

Ti tvoji veliki i moderni gradovi 

ta tvoja malena pitoreskna sela, 

te tvoje moćne rijeke u Aziji 

i mistične prašume u Americi, 

led i pustinje. 

Svijete ja te ljubim, 

i divim se Tvorcu, 

o hvala ti Bože 

što si nam darovao 

ovako divan dom. 

A tada bih iz sveg glasa viknuo: 

O sačuvajmo ga, sačuvajmo 

jer drugi dom nemamo! 

Eto zašto bi se htio popeti 

na Eiffelov toranj, 

da me se bolje čuje! 

75

Poezija 


BOG 

Tražio sam ga premda nisam to znao, 

tražio sam ga u ledenim zakutcima zemlje, 

na mračnim, oblačnim stranama. 

Išao sam gdje i svi ostali, 

lutao bespućima, 

sve do jednog časa, 

do časa kad se jedna mala, 

sasvim mala zraka svjetlosti 

probila kroz oblake, 

tada sam ga upoznao i shvatio: 

Bog je poput sunca, 

ako mu dopustiš da te osvijetli, 

život će ti postati ljepši, ugodniji, radosniji. 

76


CVIJET 

Budite poput cvijeća, 

ono ne mora dokazivati svoju ljepotu 

i predivan miris, 

to je njemu svojstveno, 

ono je jednostavno lijepo i lijepo miriše. 

Tako i čovjek, 

on ne mora dokazivati svoju vrijednost, 

on je jednostavno poseban i vrijedan, 

jer je čovjek. 

77

Poezija 


PROROK 

Slabosti moje su slabosti vaše, 

teškoće moje su mane naše. 

A završni udarac težak je previd, 

samo bukti, tinja ja to zovem svevid. 

Jer kada bolje očima pogledaš, 

shvatit ćeš da sebi gledati ne daš. 

A kad opet pogledaš dušom svojom, 

shvatit ćeš da je povezana sa dušom mojom. 

Jer oči nam služe samo dok se piše, 

a gledati dušom, mnogo je više. 

Svaka rečenica koju izgovorim, 

iz srca izlazi jer za Boga gorim. 

Svi smo mi mali, samo velika je duša, 

a nevolja često proroke iskuša. 

Ipak ljubi, dobre i zle dušom čitavom, 

i Bog će ti dati snage na putu tvom. 

78


KRALJEVSTVO BOŽJE 

Reče jednom Isus: Ispunilo se vrijeme, 

približilo se kraljevstvo Božje! 

On je tražio da ljubimo ljude, 

On je tražio da nahranimo gladne, 

On je od nas tražio 

da promijenimo sebe i svijet, 

On je znao da je sve to moguće, 

On je znao što želi čovjekovo srce, 

i bio je siguran i imao je pravo 

kada je govorio da Kraljevstvo Božje želi, 

reče: Tražite najprije Kraljevstvo, 

a sve drugo će vam se nadodati. 

On je znao da čovjek žarko čezne 

za jednim drugačijim, pravednijim svijetom, 

On je znao da čovjek čezne 

za mirom, ljubavlju, za kraljevstvom Božjim. 

A kraljevstvo Božje nije jelo ili piće, 

nego pravednost, mir i 

radost u Duhu Svetome. 

Ako to osjećaš, ako želiš tako živjeti, 

onda znaj da se ispunilo vrijeme, 

i tebi se približilo Kraljevstvo Božje! 

79

Poezija 


UPOZNAO SAM KRISTA 

Kada sam pao na koljena, 

a bol bila neizdrživa, 

kada su suze lijevale poput kiše, 

a duša zapala u tjeskobu, 

došao je On, da me izvuče. 

Pružio mi je ruku pomirenja, 

pitao: Sinko što želiš? 

Ja kroz jecaje uspijem izustiti: 

Mir, trebam mir. 

On se tiho nasmija, 

i pun suosjećanja reče: 

Imat ćeš ga, 

samo kreni za mnom. 

O radosne li tjeskobe 

što mi dovede Krista. 

I išli smo putem uskim, 

punom drača i bodljika, 

no ipak i punom svijetla, 

putem što vodi u visine 

u jednom se trenutku okrenu i reče: 

Ne samo mir, 

dat ću tvome duhu stostruko 

svega što možeš poželjeti, 

samo me slijedi. 

I ja odlučih, slijedit ću te, 

upoznao sam te 

i ne želim se nikada više okrenuti nazad, 

80


zar da ikad više idem tim putem, 

imam sad svoj put što vodi naprijed, 

naprijed visoko, sve do neba, 

pa pođimo braćo i sestre, idemo zajedno, 

krenimo za njime jer on je Put, 

povjerujmo njemu koji je Istina, 

živimo za njega jer on je Život. 

81

Poezija 


PRVOG DANA 

Tog dana, 

zadnjeg dana života, 

a prvog vječnosti, 

kad smrt pokuca, 

a vrata se otvore, 

svi nestaju, 

svi nestaju, 

a Ti mi preostaješ. 

Htio bih 

kad do toga dođe 

da te mogu pogledati u oči, 

da mogu dignuti glavu, 

i reći, Oče, dobar sam boj bio. 

Poznaješ me od prvoga dana, 

svaka greška 

svaki moj pad Tebi je poznat, 

ali ako sam Ti bar jednom sve to dao, 

sve ti priznao i za sve se kajao, 

pa da čujem riječi: Sve sam ti oprostio. 

E tako bi htio živjeti, 

da kad pred tebe dođem 

mogu uspravan stajati, 

da me možeš sebi zdesna smjestiti, 

pa da se možemo zajedno veseliti. 

82


K NEBU 

Ovo nije moje mjesto, 

ovo nije moj dom, 

prognanik sam draga Majko, 

na svijetu tom. 

Prognanik sam odmalena, 

ali prognani smo svi, 

nije bitno Majko, 

jer ljubite nas Bog i Vi. 

Tražimo svoju kuću, 

kada stići će i taj dan, 

ma ne brinemo Majko, 

On pripremio nam je stan. 

Samo da jednom ga vidim izblizu, 

da ga dotaknem rukom, 

da vidim rane što spasile su mene, 

ja spašen sam njegovom mukom. 

Tad znati ću da nisam prognan, 

da kod kuće opet sam ja, 

tad osjetit ću iskonsku sreću, 

gledajuć Boga gdje sja. 

Gledajuć ga u Njegovoj slavi, 

o kako lijepo je gore, 

dok nas vodi na izvore života, 

On, Sunce iskonske zore. 

83

Poezija 


SAN MALOG PROSJAKA 

Ja nemam odjeće 

osim ovih rasparanih hlača. 

Nemam ni sandale ni cipele, 

ja šetam bosonog 

ulicama Rio de Janeira. 

Ali jednom kada dođe Kraljevstvo 

ja dobiti ću sjajne cipele 

da mogu čitavim Brazilom šetati u njima. 

Ili makar patike, 

možda košulju novu 

ili dres kojeg poznatog igrača, 

tek da mi sunce ne opeče ramena. 

O bit će to prekrasno vrijeme, 

kada dođe Kraljevstvo, 

i svi krenu sve svoje dijeliti sa nama. 

O tome sanjam mjesecima, 

pun nade čekam i vjerujem, 

i smijem se, i igram se i pjevam, 

jer znam da taj dan jednom mora doći. 

84


BLAŽENSTVA SE ISPUNJAJU 

U KRALJEVSTVU BOŽJEM 

Znaš, siromasi neće uvijek biti siromašni, 

jer njihovo je Kraljevstvo Božje 

gdje svega ima dovoljno. 

Ni ožalošćeni neće uvijek biti žalosni; 

oni će se utješiti! 

A krotki; oni će baštiniti zemlju! 

Gladni i žedni; 

neće uvijek biti gladni i žedni, 

oni će se nasititi! 

Oni koji sada plaču; 

da, oni će se smijati. 

Milosrdni će zadobiti milosrđe! 

A oni što su čista srca; Boga će gledati! 

Dok će se mirotvorci sinovima Božjim zvati! 

Progonjenima zbog pravednosti: 

Pripasti će Kraljevstvo nebesko! 

Opsluživanjem Isusovih zahtjeva 

nestati će siromašnih, gladnih, 

žednih, progonjenih... 

Kraljevstvo Božje stvarno postoji 

ili nastaje u onoj mjeri u kojoj ljudi 

prihvaćaju riječ Božju, 

obrate se i po njoj žive. 5 

5 Adalbert Rebić 

85

Poezija 


Tada će se tvoja noć pretvoriti u dan, 

kada počneš živjeti po volji Božjoj, 

mržnju će zamijeniti ljubav, 

tugu – radost, strah – hrabrost, 

a sve staro postati će novo 

i ti ćeš postati novi čovjek. 

Zato raduj se 

jer blizu ti je Kraljevstvo, a tamo..., 

tamo kraljuje pravda, tamo svi žive u miru, 

jer to je naša nova domovina, 

domovina bez zidova, 

domovina bez sukoba, 

domovina u kojoj vlada Krist 

i gdje su svi ljudi djeca Božja, 

jer su, u Duhu rođena, djeca jednoga Oca. 6 

To, sve do posljednjeg dana, 

neće biti savršen svijet, 

ali će biti bolji od današnjeg. 

6 Usp. Sv. Franjo Asiški 

86


PLODOVI DUHA 

Zatraži od Duha Svetoga 

da te obasja svojim svjetlom, 

zatraži da te vodi i nadahnjuje, 

zatraži plodove Njegove: 

Ljubav, 

radost, 

mir, 

velikodušnost, 

uslužnost, 

dobrotu, 

vjernost, 

blagost, 

uzdržljivost. 

Ako uistinu poželiš, dobit ćeš! 

I ništa drugo ti više neće trebati! 

87

Poezija 


RADOST 

Čovječe, pozvan si na radost, 

to nije samo osmjeh na licu, 

to nije samo radosna pjesma, 

to nije samo osjećaj koji zanosi. 

Ne, radost je mnogo više, 

ona je treptaj srca kad boli. 

Ona je mir u duši 

kad je nemir svugdje okolo. 

Ona je ljepota jednostavnih stvari, 

i pratilja jednostavnih ljudi. 

Znam, ne mogu se uvijek smijati 

ali uvijek mogu biti radostan. 

Znam, ne mogu je uvijek ni osjećati, 

ali mogu je sanjati, mogu joj se nadati, 

dok tako činim ona je već tu, 

možda tiha i nečujna, tek plamičak, 

ali ne treba joj puno da se opet zapali, 

ta njena vatra neka ogrije bližnje, 

ona i jeste tu zbog bližnjih, 

radost koju nosiš u duši mora se umnožiti, 

radost koju ti je Bog darovao 

moraš podijeliti. 

88


Možda ljubaznim osmijehom, 

možda tihom prijaznom gestom, 

možda dobrim dijelom 

ili lijepom riječju, 

pokaži radost, 

budi radost, 

donesi radost u svijet! 

89

Poezija 


KAKO DA NE SVJEDOČIM 

Kako da ne svjedočim, kako da te zatajim, 

zar mogu ne dati nešto 

ako toga imam u izobilju, 

zar mogu skriti nešto čega je pun sav svemir, 

kako da sebe i Tebe skrijem ovom svijetu, 

kad svaka Tvoja riječ i svako djelo 

za mene i za svijet znače oslobođenje, 

kako bih mogao ne činiti dobro žednima 

kad imam nepresušan izvor pred sobom, 

zar mogu ne zagrabiti i ne napojiti ih, 

dok ih gledam iznemogle? 

Kako bih mogao ne pružiti kruha gladnima, 

kad imam obilje Kruha živoga? 

Zar mogu biti sebičan kad si Ti 

prema meni tako široke ruke? 

Zar smijem šutjeti dok sve u meni viče, 

Bog ljubi, On mene ljubi, On tebe ljubi! 

Jednostavno moram govoriti, 

moram svjedočiti, 

moram napojiti žednog, 

nahraniti gladnog, 

svakom dobro učiniti 

i Boga svijetu navijestiti! 

90


BOŽIĆNA NOĆ 

Sve je već davno 

bilo navješteno, 

rođena je Bezgrešna, 

i pastiri i kraljevi 

i malena štalica, 

a dogodilo se to 

za vrijeme popisa 

cara Augusta. 

Noć bijaše obična, 

da, sasvim obična noć 

slična svakoj drugoj, 

ali ipak sve bijaše nekako posebno, 

ni krevetić, ni sobica, 

ni svoj dom, niti grad, 

sve te noći bijaše posebno. 

Ta tamna noć 

što puna je svjetlosti, 

ti dani ispunjeni radošću, 

mistika Bogočovjeka, 

čovjek u krilu majke, 

Bog u krilu Bogorodice, 

ta noć što upozna nas 

s Kraljem nad kraljevima, 

ta noć hladna, 

što ogrijat će svijet. 

91

Poezija 


Ali sad, puši magarčiću 

i ti vole puši, 

ugrijte to Djetešce, 

to maleno Zlato 

što Majka ga ljubi, 

o Josipe dobri 

pomozi još jednom, 

znam, dao si ogrtač, 

trljaš mu malene ručice, 

onako nježno, da ne zebu, 

a osmijesi vam ne silaze sa lica. 

Upoznali su ga pastiri, 

rekli su im anđeli, 

i kraljevi ga upoznaše, 

ako to poželiš 

upoznat ćeš ga i ti, 

upoznati ćeš Isusa, 

malenog i dragog, 

upoznat ćeš ga samo 

ukoliko mu dopustiš..., 

ukoliko mu dopustiš 

da se rodi još jednom, 

pa hajde brate, i ti sestro 

dopusti Malenom Isusu 

da se za ovaj Božić 

rodi u tvome srcu. 

92


DJECA SVJETLOSTI 

Nemoj nikada reći: 

što jedan čovjek može napraviti? 

Znaj da u mrkloj noći 

i svijetlo jedne male svijeće 

može obasjati prostor u kojem se 

odjednom sve mnogo jasnije vidi. 

Znaj da tvoja riječ utjehe, 

tvoj poticaj na dobro, 

tvoje djelo napravljeno 

iz čiste evanđeoske ljubavi, 

taj, možda i mali tračak svijetla, 

uz pomoć Duha Svetoga 

može pokrenuti svijet. 

Dakle, kao djeca svjetlosti hodite 

- plod je svjetlosti svaka dobrota, 

pravednost i istina. 

93

Poezija 


DOPUSTITE MI DA SE SMIJEM 

Budimo uz ljude, 

budimo uz one 

koji pate, 

budimo uz njih, 

makar samo kao potpora. 

Budimo im sreća 

u nesreći, 

ohrabrenje 

kad ih hrabrost napušta, 

budimo im blizu 

i kad su daleko. 

Ma ništa ne tražim 

samo mi dopustite 

da se s vama smijem, 

da usrećujem ljude. 

Nemojte nam isticati 

tisuće nesreća, 

mi znamo da je svijet 

pun nevolja, 

ali unesrećenima 

ne treba reći da ih je 

stigla nesreća, 

njima trebaju ljudi 

koji će ih razumjeti, 

ljudi koji će im pomoći, 

njima trebaju ljudi koji će ih 

ponovno usrećiti. 

Usrećiti siromahe, 

nije li to naš san? 

94


MALI PUT 

Biti dijete, a biti snaga, 

biti svet i biti nada, 

biti uvijek tu za druge, 

to je mali put u Raj. 

Kad kreneš na put, a ne vidiš mu kraja, 

možda si upravo pred vratima Raja, 

zastani malo i pomogni bratu, 


Kad vidiš da ne činiš velika djela, 

tek veliki san i velika želja, 

nose te na putu tom, 


I biti malen i biti ponizan, 

i ne biti na ništa navezan, 

slobodno ići Kristovim stopama, 


95

Poezija 


NAPUŠTENI ISUS 

Zašto si napušten? 

Zašto si napušten kao onog kobnog dana, 

zašto si napušten u potrebitoj braći, 

zašto hodaju sami po periferijama svijeta, 

tražeći rame na kojem će nasloniti glavu, 

tražeći ruke u koje će se skriti, 

zar nema nikog da im priđe, 

zar nema nikog tko ljubi Tebe i tvoje? 

Ne dajte nikad više da ostane sam, 

ne napuštajte ni one koje On najviše voli: 

O ne dajte nikad više da siromasi gladuju, 

ne dajte da bolesni ikad više pate u samoći, 

ne dajte da siroče bez nade hoda svijetom, 

ne dajte više da suze boli kapaju po zemlji, 

obrišite im suze, ublažite im boli, 

ne dajte da itko ikad više 

bude napušten i sam! 

96


SVEĆENIK 

Stavite me u društvo predsjednika i premijera 

svih najvećih država svijeta, 

stavite me u društvo velikih i bogatih, 

nitko od njih ne može me zadiviti 

koliko jedan ponizan i siromašan svećenik. 

On ima snagu 

koja je iznad svih zemaljskih snaga, 

on ima moć snažniju od svih oružja, 

on ima u svojim rukama vlast 

važniju od svih zemaljskih vlasti, 

on ima milost opraštati grijehe, 

i sam Bog na njegov poziv silazi k nama, 

zato njemu ću se pokoriti 

i njemu ću se prikloniti 

u svim moralnim pitanjima 

prije nego svoj zemaljskoj vlasti, 

njega ću slušati rađe nego sav svijet! 

97

Poezija 


AFRIKA 

Tamo gdje sunca sja mnogo jače, 

tamo u zemlji baobaba i ebanovine, 

na kontinentu dijamanata i nafte, 

na kontinentu pustinja i starih šuma, 

prastarih spomenika, piramida i sfingi, 

tamo gdje slonovi i lavovi žive slobodno, 

tamo, tamo nas zove stara Afrika i moli: 

o donesite, donesite nam mir. 

O njoj ja pričam, 

da, o toj Africi govorim! 

Bogatoj Africi! 

O siromaštvu, i nepravdi, 

o svim dobrim ljudima 

koji nisu to zaslužili! 

O svim ratovima, 

o svim patnjama, 

da, naša Afrika pati. 

Buni se čitavo moje biće, 

hoće vikati: 

Spasite Afriku, 

učinite nešto! 

98


Jasno da nije moguće 

sve probleme riješiti od jednom, 

ali bar krenimo, 

učinimo onoliko koliko možemo učiniti, 

vrijeme je da Afriku prihvatimo, 

ona nije treći svijet, 

ta treći svijet ni ne postoji, 

postoji samo jedan svijet. 

To je svijet koji očekujemo, 

to je svijet za koji molimo, 

ali došlo je vrijeme 

da u taj svijet uđemo, 

svi zajedno kao jedan narod Božji. 

Afrika će učiniti korak kada mi stvorimo put. 

99

Poezija 


EVO TI MOJE RUKE 

Gospodine evo ti moje ruke, 

nek od danas budu Tvoje. 

Nek uvijek budu spremne pomoći, 

nek se rado sklapaju na molitvu, 

nek liječe rane bližnjih, 

nek budu otvorene za sve ljude, 

nek uvijek budu ispružene prema Ocu. 

Gospodine evo ti moje ruke, 

nek od danas budu Tvoje. 

100


LAUDATO SI 

Hvaljen budi Gospodine moj, 

po cvijeću i livadi na kojoj raste, 

hvaljen budi Gospodine moj, 

po ribici što klizi uz morsku obalu, 

hvaljen budi Gospodine moj, 

po žabi što krekeće i sestrici ptici, 

hvaljen budi, po čitavom svijetu... 

Ali, hvaljen budi Gospodine moj, 

i po svim iznašašćima ljudskim, 

po tehnologiji, po znanosti, 

i svemu dobrom što je čovjek izumio, 

daj da po tome rastemo u svetosti, 

nek čovjek time koristi se mudro. 

Hvaljen budi Gospodine moj 

jer Ti si nam sve to dao kao dobro, 

ne daj da grijeh to iskvari. 

101

Poezija 


U OLUJI ŽIVOTA 

Teško je kad naiđe oluja, 

ruše se stabla, dižu krovovi, 

sa svih strana pljušti i puše, 

a ti na vjetrometini stojiš, 

rado bi se skrio ali kamo, 

ima li ikog da otvori vrata, 

ima li koja nježna ruka, 

ima li itko da pomogne bratu? 

Ipak, ima dobrih ljudi, 

a ima i jedan 

koji uvijek je blizu, 

On uvijek drži otvorena vrata, 

Njegove su ruke širom raširene, 

i zove, skrij se, k meni dođi! 

On zapovijeda i oluji i vjetru, 

baš ova je možda za tvoje dobro, 

jer često Bog smiri oluju, 

ali ponekad pošalje oluju 

da spasi čovjeka. 

Zato ne očajavaj kad oluja dođe, 

pričekaj samo ta proći će brzo, 

stisni se uz Njega, priđi mu hrabro, 

sve mu predaj, sve mu ispričaj, 

pa nek pljušti, pada, 

ti na sigurnom si! 

102


OD ČISTOGA ZLATA 

U nutrini se zbivaju čudesa, 

unutra u meni odvija se život, 

ono okolo, izvan 

tek je reakcija na ovo unutrašnje, 

tek kad se obnovim iznutra 

uvidjeti ću kakav je uistinu svijet 

i kakvi su ljudi, da su u biti dobri, 

uvidjeti ću da se ne moram više pretvarati, 

da ne moram pred njima biti netko drugi, 

da se ne moram uljepšavati, 

niti se praviti važnijim 

i mudrijim no što jesam. 

Jer kad se obnovim iznutra shvatiti ću 

da ja više ne želim sjati izvana, 

ne želim da me drugi smatraju savršenim 

ako to nisam. 

Zato reci u sebi: 

Ja ne želim biti tek pozlaćen, 

ja želim biti od čistoga zlata, 

zato ću se prvo obnoviti iznutra. 

103

Poezija 


NEMOJ ZAKASNITI OBRATITI SE 

Odgađaš, kažeš ima vremena, 

ali možeš li sa nekom sigurnošću tvrditi 

da uistinu ima vremena? 

Danas ili sutra, prekosutra, 

ne, nemoj odgađati, kreni sada! 

Gospodin je bio strpljiv: 

Jer neće da tko propadne, 

nego hoće da svi prispiju k obraćenju. 

Nemoj zakasniti obratiti se! 

Molim dragog Boga samo za to, 

da ne zakasniš! 

104


EVO, ČINIM NEŠTO NOVO 

Ovo... Ovo je vrijeme buđenja, 

vrijeme nekih novih strujanja, 

o probudi se, probudi se Crkvo, 

ustani, ta evo..., stiglo je jutro. 

Duše Sveti siđi u snazi vjetra, 

svojom svježinom razbudi taj ustajali svijet, 

svojom vatrom zapali nam srca, 

svojim milosrđem oprosti nam grijehe. 

O Duše Sveti pokreni nas na djelovanje, 

svojom mudrošću učini nas mudrijima, 

poniznošću Sina učini nas poniznima, 

svetošću Oca potakni nas 

da mu budemo slični. 

Duše Sveti Ti si nas obnovio, 

Ti si učinio od nas nove ljude, 

sada uistinu vidim..., 

vidim Duše Sveti da već stvaraš 

od ovog našeg starog svijeta 

jedan sasvim novi svijet. 

Reče Izaija u Tvoje ime: 

Ne spominjite se onog što se zbilo, 

nit’ mislite na ono što je prošlo. 

Evo, činim nešto novo; već nastaje. 

Zar ne opažate? 

105

Poezija 


JEDNO ČOVJEČANSTVO, 

JEDNO KRALJEVSTVO 

Aleluja! 

Kad iziđe čovječanstvo iz ropstva grijeha, 

i svi stanovnici iz okova njegovih. 

Sav svijet postat će mu svetište, 

a svi narodi zemlje Kraljevstvo Njegovo. 

Eto nad svijetom već se viori zastava, 

već ju je stjegonoša zarinuo 

na Gori Gospodnjoj, 

osvojena je zemlja ljubavlju Njegovom, 

samo ti se još moraš predati, 

On te želi osloboditi, 

otpor više nema smisla, 

život je predivan, 

na slobodi, bez okova. 

106


SUZA POKAJNICA 

O koliko radosti, 

milosrđa i ljubavi 

izazove suza pokajnica. 

Ni svo srebro, ni svo zlato, 

ne može Njega učiniti sretnim, 

ništa, ali uistinu ništa 

Boga ne usrećuje više 

od jednog raskajanog srca. 

Radujte se sa mnom veli 

jer nađoh ovcu svoju izgubljenu, 

radujte se sa mnom 

nađoh drahmu, 

radujte se sa mnom, reče tada, 

jer sin ovaj bijaše izgubljen, 

a evo nađe se! 

107

Poezija 


MAJKA TEREZIJA 

Malo tijelo ali velika duša, 

milosrđa puna, 

Duhom svetim potaknuta, 

ljubila je ona sve, 

i velike i male, 

a najviše one od kojih su 

svi okretali glave. 

U njima je vidjela razapeta Krista. 

Ljubila je svetica, sve 

bez predrasuda i nepristrano. 

Svaki siromašak, svaki bolesnik, 

u njoj je vidio svoju nadu, 

a ona im je nju i dala, 

obilato je dijelila nadu u vječnost, 

viđala je ona Krista često, 

svakodnevno, jer bio je bolestan, 

i gladan i žedan i gol, a ona ga je, 

liječila, najela, napila i obukla. 

Živjela je ona od Boga i sa Bogom, 

kao žedni od vode bistre i čiste, 

i nama je ona te vode dala, 

Majko Terezijo na tome ti hvala. 

108


IZNAD VELIKIH VODA ISTOKA 

Iznad velikih voda istoka svanulo je sunce, 

tamo ponad Gangesa i velike rijeke Ind izdigla se žena, 

Kristova službenica, ponizna i sveta, 

snažna a malena. 

Sunce je zasjalo za siromahe ovog svijeta, 

tek na ramenu slabom ona ih nosi, 

kršćanski svijet njome se ponosi. 

Majka Terezija i danas je uzor, 

njeno djelo i njen uzvišeni lik, 

poziva da odgovorimo na bolni krik. 

Odgovorimo na krik patnika i siromaha, 

onih koje je ona ljubila od svega više, 

nek se ne čuju krici nek na zemlji bude tiše. 

Nek svi počnu živjeti za druge, 

i nek svaki čovjek zna 

da ima bližnjeg koji ga voli, 

da konačno na zemlji bude manje patnje, manje boli. 

109

Poezija 


NOA – KAD SVE KRENE ISPOČETKA 

Kad se svi pokvariše, 

jedan je pravednik na poticaj Jahvin, 

sagradio korablju. 

I uđu on i obitelj, 

te sve životinje 

po sedam parova, 

da im se sačuva sjeme na zemlji, 

isto tako i ptica nebeskih. 

I pusti Bog kišu na zemlju, 

rastvore se ustave nebeske, 

četrdeset dana bez prestanka. 

I izgiboše sva bića što po zemlji šeću, 

i čovjek, i životinje, i gmizavci 

i ptice nebeske, sve se izbrisa sa zemlje 

zbog svoje opačine. 

Samo Noa ostade 

i oni što bijahu s njim u korablji. 

Stotinu pedeset dana vladahu vode zemljom. 

Onda se Bog sjeti Noe, 

i zatvori ustave i dažd prestade. 

I tad pusti Noa golubicu, 

i golubica se vrati 

i gle, u kljunu joj svjež maslinov list. 

I tako je tog dana sve krenulo ispočetka, 

tamo na brdima starog Ararata. 

110


I obeća Bog: 

Sve dok zemlje bude, 

sjetve, žetve, 

studeni, vrućine, 

ljeta, zime, 

dani, noći 

nikada prestati neće. 

111

Poezija 


SVETA MARIJA MAGDALENA 

Ta žena iz Magdale, 

bludnica u grijeh ogrezla, 

sad najednom obraćenje. 

On ju nije sudio, 

nije ju optužio, 

već pozvao na promjenu. 

I jako se ona pokaja, 

i gorko ona zaplaka, 

sve u prsa se bijući. 

Od zahvalnosti velike, 

alabastrenu posudu razbi, 

uljem mu noge pomaza. 

Uljem pomaza i kosom ih otre, 

sva u suzama sluša kako govori, 

otpušteni su ti grijesi mnogi. 

Otpušteni jer ljubljaše mnogo. 

Pa Isus upita: zar neće više ljubiti, 

kome se više oprosti? 

112


Ta jednom je još rekao: 

carinici i bludnice, 

pretekoše vas u nebo. 

Ona bila je i na Golgoti, 

da bol sa Majkom podijeli, 

u plaču, boli, suzama. 

Al ona dobi nagradu, 

za svoju dušu ranjenu, 

vidje Krista uskrsla. 

To žena je velika, 

neka svatko to sad zna, 

milost obraćenja dariva. 

113

Poezija 


HVALITE GOSPODINA 

Boga ne možeš 

potpuno obuhvatiti svojim razumom 

ali ga možeš prepoznati 

u pjevu sestrice ptice, 

u bistrini sestrice vode, u bratu lahoru... 

On te ljubi toplinom brata sunca, 

On te grli rukama djeteta, 

On te pazi brižljivošću majke… 

Njega hvale sve životinje šumske, 

Njega hvale sestrice zvijezde i brat mjesec, 

Njega je čitavim svojim životom 

hvalio i naš sveti brat Franjo. 

Pa hvalimo ga i mi, 

pozovimo sve da ga hvale, 

hvalite Gospodina jer je dobar, 

vječna je ljubav Njegova! 

114


SVETA KLARA ASIŠKA 

Večer je mrkla i hladna, 

samo jedna djevojka mlada, 

tiho ali sa žarom u srcu, 

sad se iz kuće iskrada. 

Iz obitelji Offreducci, 

djevojka zvala se Klara, 

trči ka bratu Franji, 

puna ljubavi, žara. 

Odlučna da preda se Kristu, 

ne mari za nogu bosu, 

sve ostavlja za sobom, 

te noći ošiša kosu. 

Dobrotom osvoji mnoge, 

ta Franjina biljčica mala, 

zatvorena ali prisutna, 

u Božjem vrtu je cvala. 

Procvala ko najljepše cvijeće, 

ponizna, sveta i čista, 

poziva i djevojke danas, 

da slijede Isusa Krista. 

115

Poezija 


SVETI FRANJO ASIŠKI 

Prije: 

Trubadur, pjevač i pijanica, 

obijesno dijete bogataša, 

smutljivac i mrzitelj gubavaca, 

bogataš, a siromah. 

Budući vitez i junak, 

velikaš i sanjar, 

ponosni sin Bernardoneovih, 

bogataš, a siromah. 

Kasnije: 

Obraćenik i dobričina, 

prosjak, Kristov učenik, 

ljubitelj gubavaca i odbačenih, 

siromah, a bogataš. 

Pun Duha Svetoga, 

propovjednik, osnivač reda, 

ponizni brat i svetac, 

siromah, a bogataš. 

116


ZVALI SU GA POVERELLO 

Asiški siromašak, Franjo sveti, 

imao je rane kao i Isus raspeti, 

a bio je dobar, ljubio je najmanje, 

Krista svim srcem al i gubavce ništa manje. 

Osnovao je red, najveći na svijetu, 

a propovijedanjem zapalio planetu, 

onom tko ga upozna srce brže zakuca, 

jer Ljubav nije ljubljena ono hoće da puca. 

Ljubitelj siromaštva, smatrali su ga ludim, 

neshvaćen je bio al tome se ne čudim, 

ipak pokazao je svima, kakvi moramo biti, 

ne smiju braća gladovat dok smo mi siti. 

Zaručio se on za svetu siromaštinu, 

ostavio nam oporučno uzvišenu baštinu, 

pokazao nam izvornog, siromašnog Krista, 

kako da mu se preda duša poslušna i čista. 

Bio je on svetac ljubavi i srca punog mira, 

a znao je on i provansalske pjesme da svira, 

jer radost mu nikad nije odlazila iz duše, 

bez obzira na sve, neovisno koji vjetar puše. 

Evanđeosko siromaštvo najdraže je njemu, 

bio je sličan Kristu ma baš u svemu, 

o siromasi, radosni budite i upamtite ovo, 

blago siromasima jer kraljevstvo je njihovo. 

117

Poezija 


Franjo je, možda, poslije Krista i najveći, 

život nakon obraćenja proveo je Boga slaveći 

malen, al sad za njega zna i zadnje selo, 

bio je bogata duša, a zvali su ga Poverello. 7 

7 Poverello – tal. Siromašak. 

118


SVETI FRANJO ASIŠKI 

(KRATKI ŽIVOTOPIS) 

Kraj je dvanaestog stoljeća, 

u kući Bernardoneovih žena rađa, 

neki nepoznati čovjek poziva je 

da rodi u štali tako i učine. 

Kasnije mu otac daje ime Franjo, 

mladi Franjo je rastao i jačao, 

sanjao je o karijeri viteza, 

maštao kako će mu se čitav svijet klanjati. 

U ratu s Peruđom biva zarobljen, 

i u zatvoru ne gubi svoj trubadurski duh, 

tu se događa nešto čudno u Franji, 

izlazi iz zatvora ali nije više onaj stari. 

Kreće u rat, no u noći, u snu začuje: 

Franjo tko ti može više dati, 

gospodar ili sluga? 

Gospodar Gospodine, odgovori Franjo, 

Pa zašto onda trčiš za slugama? 

Znao je, mora se vratiti 

stiže u Asiz, spuštene glave, 

u crkvi svetog Damjana 

često je znao da se moli, 

i tad začuje s križa: 

Franjo idi popravi moju crkvu, 

vidiš da se ruši. 

To je to, popraviti crkvu, veli. 

119

Poezija 


Popravio je crkvu svetog Damjana, 

popravio je još neke crkve u okolici Asiza, 

no Bog je imao drugačije namisli 

sa ovim mladićem, 

Bog je htio da popravi čitavu Crkvu Božju. 

Pietro Bernardone tuži svoga „čudnog“ sina, 

pred biskupom veli: 

moje novce dao je za obnovu crkvice, 

opljačkao me – kaže – a ja sam mu sve dao, 

čak i to što nosi na sebi, sve je to moje! 

Tada se dogodilo neočekivano, 

Franjo vraća novac, 

ali ne samo to, skida sve sa sebe, 

ostaje gotovo gol, 

i veli: odsad više neću zvati 

svojim ocem Pietra, 

već ću se svim srcem 

predati Ocu našem Nebeskom. 

Odjednom ga mnogi zavolješe, 

neki ga i ludim nazivali, 

no on se smijao na sve njihove uvrede, 

tu radost ne može se ugušiti 

ni jednom uvredom, 

sad je siromah, dijete Božje predano 

samo Njegovoj providnosti. 

120


Uskoro se i druga braća pridružuju, 

svi ga žele slijediti, 

i Papa Inocent III. uviđa 

da to je dobro za Crkvu, 

dopušta Franji da osnuje red, 

Manja Braća će se zvati, 

i na slavu Božju i danas taj red živi i cvijeta, 

pun plodova na svim stranama svijeta. 

Još mnogo toga je proživio Franjo 

i kod sultana je bio, 

a na kraju životnoga puta 

dobiva biljege Kristove, 

spjevao je pjesmu stvorova 

i pred smrt dodao stih: 

Hvaljen budi Gospodine, 

po sestri nam tjelesnoj smrti. 

Umire u Porcijunkuli 

dana trećeg mjeseca listopada 1226 god. 

tuguje Asiz, tuguje i Klara, 

plače Italija i svijet, 

na nebo se popeo ponizno 

i u siromaštvu kako je i živio, 

ali blago siromasima, 

njihovo je kraljevstvo nebesko. 

121

Poezija 


SVETI ANTUN PADOVANSKI 


Svetac svijeta, rođen u Lisabonu, 

dobio je ime Fernando, 

od ranih dana u živio je sveto, 

augustinac postaje, učen čovjek. 

Uskoro upoznaje prvu Franjinu braću, 

kad braća u Maroku bijahu mučena, 

slavna tijela prve manje braće 

preko Portugala ponesoše kući, 

i tu Fernando poželi da slavno i on skonča. 

Svuče bijeli habit i obuče smeđi, 

ni Fernando više nije, sad postaje Antun, 

krene tad propovijedati saracenima, 

o kako se nadao kruni slavnog mučeništva. 

No Bog mu je malo pomrsio putove, 

u Centu kad je stigao 

bolest ga uz krevet veže, 

i nije bilo druge već krenuti nazad, 

Božjom voljom zapuše vjetar protivni 

te odvede Antuna u drevnu zemlju Italiju. 

I krene upoznati svog brata Franju, 

tad održavao se Generalni kapitul 

manje braće, 

i stiže Antun u dični grad Asiz, 

k svetoj svojoj braći u Kristu 

tu upozna Franju i ostalu braću. 

122


A jednoga dana u Forliju, čudo, 

nitko nije pripremio govor, 

a svi stali da slušaju, 

brat Gracijan tada pogleda Antu, 

hajde brate, samo hrabro govori. 

Brat Antun u prvi mah se opre, 

ali iz svete poslušnosti ipak prista, 

a tad se neočekivano otvorilo nebo, 

kao da je sam anđeo iz njega govorio. 

I glas puče o novom propovjedniku 

ponizni Antun posta 

slavna propovjednička duša, 

a kada ga jednom ljudi slušat nisu htjeli, 

on ribama je stao propovijedat, 

a one sve izviruju iz mora, 

slušajući što im ima reći. 

U jednoj raspri s heretikom ljutim, 

kaže da bi jedna mazga, 

od njega pokazala više štovanje 

prema Svetom Sakramentu, 

dovedoše izgladnjelu mazgu stave pred nju sijeno i Sveti 

Sakrament, 

a ona sijeno ni pomirisala nije 

već koljena prigiba pred Otajstvom Božjim. 

123

Poezija 


Jedna je majka došla slušati Antuna svetog, 

a kada se povrati kući nađe mrtvog sina, 

otrči suznih očiju 

moliti od sveca da čudo učini, 

a on kaže idi Bog će ti iskazati milosrđe, 

a tako i bi. 

I mnogo drugih čuda dogodilo se po zagovoru sveca. 

Mladog ga je smrt pohodila 

imao je tek trideset i šest, 

zapjevavši pjesmu Blaženoj djevici i primivši sakramente, 

oči su mu zasjale nadzemljskim svjetlom , 

ruku raširenih poput Krista na križu 

preselio je Antun 

u zagrljaj svome Gospodaru. 

124


SVETI FRANJO KSAVERSKI 


U starom dvorcu Xavier 

ta noć Velikog Utorka 

1506. –te bila je posebna, 

rođeno je dijete, mali Franjo. 

Pred njim stoji budućnost. 

Duga povijest Navarre 

pamtiti će ovaj dan, 

dubokim zarezom 

ostati će upisan u analima, 

dan kada je rođen moreplovac, 

neumorni misionar i svetac. 

Prva postaja Pariz, 

mondene škole, kazališta, 

raskalašeni život, 

ali on bježi od toga, 

sa svojim prijateljem Favreom 

povlači se i tad u Pariz stiže ratnik, 

Ignacije iz Lojole, 

što odnedavno „vodi bitke“ na Božjoj strani, 

često mu je on znao reći, 

što ti vrijedi Franjo da sav svijet zadobiješ, 

a duši svojoj naudiš. 

I Franjo se obrati završi teološki studij, 

posta svećenikom. 

125

Poezija 


A tada čekale su ga širine zemaljske, 

na pučini života odnijele ga daleko, 

daleko, daleko na nepoznati istok. 

Tamo u Indijski ocean, 

na mistikom zavijenu Gou, 

tamo na sjever od Cape Comorina, 

k šudrama, paraverima 8 ide 

nosi njega želja za daljinama, 

no više ga nosi žar za dušama 

„plus ultra“ - uvijek dalje - 

to stari je španjolski moto. 

Ili tamo kod otoka Cejlona 

na najljepšem komadu zemlje na planeti 

ili u malačkim krajevima, 

i na Macassaru, 

na tim širinama što njima su prošli, 

Kolumbo, Vasco, Magellan, 

tamo on ide da širi svetu vjeru, 

da Krista donese, da donese Mir. 

Mnogo puta, jednom je napisao, 

osjetim snažan poriv, 

da protrčim europskim sveučilištima, 

osobito Pariza i Sorbonne, 

pa da poput luđaka zavapim, 

pred onima što posjeduju više učenosti 

8 Šudre – najniža kasta u Indiji, a Paraveri – narod lovaca na bisere i 

školjke pripadao je toj kasti, niže do njih su samo parije (nečisti) ali 

njih se ne ubraja u kaste. 

126


nego volje da je na dobro upotrebe. 

Kolike duše zbog njihova nehaja 

gube nebo te propadaju u pakao! 

Tad taj „divino impaciente“ 

taj nebeski nestrpljivac, 

krene još dalje gdje rijetki su išli, 

probija se Franjo sve do Japana, 

tamo mučen glađu i hladnoćom 

teškom mukom stjecao je braću. 

Ali nema mira u toj svetoj duši, 

već otvaraju se obzorja velike Kine. 

U jednom od pisama bratu Ignaciju, 

on dometnu da još jedno bi volio 

dok je na životu, 

još jednom da se vide, 

a Ignacije kad primi to zakašnjelo pismo 

žurno posla, pod poslušnost zapovijedi 

da u Portugal dođe, da se vrati doma, 

no naš svetac već je u to vrijeme 

prešao sa onih dalekih istočnih 

na vječnu obalu Kraljevstva Nebeskog, 

već je ležao mrtav, tamo pred vratima Kine 

na obali njegovih najvećih snova, 

snova o kršćanskom svijetu, 

snova o svijetu mira i ljubavi, 

snova o obraćenju svih naroda. 

Dakle, pođite po svem svijetu 

i propovijedajte Evanđelje. 

127

Poezija 


SVETI IGNACIJE LOJOLSKI 


U dvorcu Loyoli, 

baskijska pokrajina Guipuscoi, 

sjever Španjolske, 1491. godina 

rodio se Inigo kasnije zvani 

Ignacije iz Loyole. 

Sanjao je o vojničkim podvizima, 

i sudjelovao u njima, 

kad su Francuzi napali Pamplonu 

teško je ranjen topovskim tanetom. 

Prenesoše ga u Loyolu, 

a nogu su mu još jednom morali 

onako na živo otvoriti i 

kosti namještati, 

sve to on šutke podnese. 

I tada, tamo kod kuće 

po Božjem planu 

srce prekaljenog ratnika 

poče se otapati. 

Za vrijeme oporavka 

Čitao je „Život Isusa Krista“ 

i „Živote svetaca“ 

tada se upitao zar ne bi i ja mogao, 

poput Sv. Franje i Sv. Dominika? 

128


Znao si je reći Sv. Dominik je učinio ovo, 

onda i ja moram to učiniti, 

Sv. Franjo je uradio ovo, 

onda moram i ja to uraditi. 

Istina, svi su ga pomalo čudno gledali, 

ali on je ne mareći ni za šta, 

ustrajao u čitanju 

i u svojim dobrim odlukama. 

Kad se oporavio krenuo je dalje, 

u Montserrat održi životnu ispovijed, 

daruje svoje viteško odijelo 

jednom siromahu, 

jadnik je imao problema kasnije zbog njega 

ta ljudi su mislili da mu ga je ukro, 

on na sebe obuče hodočasničku halju. 

Tada stiže u Manresu, 

mjesto „velikog rasvjetljenja“ 

duhovno se potpuno mijenja 

i započe pisati svoje najvažnije djelo 

„Duhovne vježbe“. 

Hodočasti u Svetu Zemlju, 

tek malo dvopeka ponese, 

zaželi i zauvijek ostati 

129

Poezija 


u Kristovom kraju, 

ali Crkvena vlast mu ne dopusti. 

Tada se vraća i kreće na škole 

kako bi mogao pomagati dušama, 

više puta bi saslušavan, 

ipak inkvizicija ga nikad 

za ništa optužila nije. 

Konačno započe studij u Parizu, 

upozna Favrea, Franju Ksavera, 

Bobadillu, Laineza, Salmerona... 

U kapeli Sv. Dionizija na Montmartreu 

polažu zavjet čistoće i siromaštva. 

A u Veneciji zaređuje se za svećenika. 

Na putu za Rim, 

u kapeli La Sorta ima viđenje 

to ga učvrsti u ideji da osnuje 

„Družbu Isusovu“. 

Sve što je činio, činio je, kako sam reče: 

Sve na veću slavu Božju! 

Papa Pavao III. odobrava red 

i „Duhovne vježbe“. 

1556. –te 31. srpnja umire Ignacije Loyolski, 

a Pavao V. 27. srpnja 1606. –te 

proglasi ga blaženim, 

dok ga Grgur XV. 12. ožujka 1622. 

zajedno sa velikim bratom Ksaverom 

proglasi svetim. 

130


SVETI AUGUSTIN 


U Africi u starom Numidijskom 

gradu Tagasti, 

ljeta Gospodnjeg 354.-og rodio se Augustin. 

Rodio se veliki sin Patricija 

i Monike ali i čitava svijeta. 

Bio je on veselo dijete i bistro, 

nakon prvih nekoliko godina života 

provedenih u živopisnom rodnom gradu 

on krene na škole prvo kod kuće, 

a tada u središte Maduru. 

O kako li je plakao čitajuć 

Vergilijevu poeziju, 

ili recitirajući tužbalice napuštene Didone, 

ta duša i prije nego je to spoznala 

bila je određena da ljubi Ljubav. 

Ali jao, krenuo je putem putenosti, 

putem oholosti i težnje za dobitkom. 

Sve strasti su ga gonile, 

bludnost, pohlepa, uzvisivanje, 

on sada živi u vanbračnoj vezi 

iz koje dobio je sina, 

ulazi on i u manihejsku sektu. 

131

Poezija 


Monika mu tada priča kako u snu vidje 

sebe na brodu gdje stoji, 

a tad on joj priđe i glas začu: 

On će biti gdje i ti! 

Majka klekne kako to samo majke znaju, 

da za svog sina u iz ljubavi u suzama mole, 

ona reče to Augustinu, 

da jednog će dana ka njoj doći, 

da postati će kršćanin kao i ona. 

No tada kreće dalje, čekaju ga 

prijestolnica carstva Rim i Milano. 

U Milanu upozna on velikoga Ambrozija, 

sluša ga i divi se, 

sve je dalje on od manihejstva, 

a nekako polako sviće zora kršćanstva. 

Tad otpušta suložnicu, no nalazi drugu, 

još ne isčupa korijen zla iz sebe. 

Čuvši o obraćenju Marija Viktorina i 

o svetom životu Antuna Pustinjaka, 

upita se zar ja ne bih mogo tako? 

Tada plače, o kako gorko plače, 

plakao je nad svojim životom. 

Dokle ćeš se, Gospodine, 

dokle ćeš se ljutiti na me? 

Kad ću se spasiti, kada se osloboditi? 

132


Zar sutra, prekosutra? 

Zar za mene nikad neće biti danas? 

Zašto ne sada, u ovom trenutku, 

jednom zauvijek! 

Tada začu glas djeteta iz obližnje ulice, 

ali puno je to više od dječjega glasa: 

Uzmi i čitaj, uzmi i čitaj! 

I otvori poslanicu Rimljanima: 

Ne u pijankama i pijančevanjima, ne 

u priležništvima i razvratnostima, 

ne u svađi i ljubomoru, 

nego zaodjenite se 

Gospodinom Isusom Kristom i, 

u brizi za tijelo, ne pogodujte požudama. 

Odreče se tada druge suložnice 

i dogovorene zaručnice 

pa i škole što je ono bio otvorio, 

sve odbaci zbog Boga, 

da bi mu posvetio svo svoje vrijeme. 

Povlači se sa svojom družinom malom 

u Kascijaku u Brianzi, 

tamo već je počelo novo doba, 

novo doba velikog Augustina, 

novo doba kršćanstva. 

133

Poezija 


Tad na Uskrs 387. kršten bi u Milanu. 

I krene nazad u Tagastu, al u Ostiji staroj, 

majka se razboli. Sinko moj, 

reče Monika tada, 

što se mene tiče, nema više ništa 

što bi mi se na ovoj zemlji svidjelo... 

Jedina stvar radi koje sam željela 

ostati još malo tu dolje, 

bila je da te prije smrti 

vidim kao kršćanina, katolika. 

Bog mi je udijelio tu milost 

u najvećoj mjeri... 

Što da tu više radim? 

Umire Monika, 

a tuga mu srce razdire. 

U Tagastu stiže 388. rasproda očevo imanje 

i sve siromasima dade 

te osnuje mali samostan. 

Biskup Valerije zaredi ga za svećenika. 

Oštro se bori protiv manihejstva 

i hereza raznih, 

posta tada i biskupom Hipona. 

U to vrijeme poče pisat Ispovijesti. 

Stvorio si nas za sebe, Gospodine, 

i nemirno je srce naše, 

dok se ne smiri u tebi. 

Divnih li riječi! 

134


Kasno sam te uzljubio, 

Ljepoto, tako stara, a tako nova, 

kasno sam te uzljubio. 

O čovječe, prepoznaješ li sebe? 

Ti što poput mene godinama bježiš, 

sada stani! 

Stani, i kreni iz početka, s Bogom, 

jer za njega si stvoren, 

to nemirno srce jedino u Njemu naći će mir. 

Slijedile su mnoge borbe, protiv hereza, 

stotine knjiga i izlijeva mudrosti i ljubav, 

jednom kad su ga heretičari 

napadali zbog prijašnja života reče: 

Neka govore protiv nas, štogod hoće; 

ipak ćemo ih ljubiti i protiv volje njihove... 

Ti kudiš moja prošla zla; što veliko tu činiš? 

Stroži sam ja s obzirom na svoja zla nego ti. 

Što ti kudiš, ja sam to osudio. 

Pred vratima Hipona stigla je 

četa Gejzerikova, 

dok su Vandali pod zidinama urlali 

čekajući da opljačkaju grad, 

začula se pjesma psalama, 

Augustin je mrtav. 

135

Poezija 


Nije ostavio nikakve oporuke, 

Jer Božji siromah nije imao što ostaviti. 9 

No ipak ostalo je blago, 

književnost, teologija i povijest 

zbog toga ga hvale, 

no ipak ostalo je blago, 

duša sveta i hrabra i veliki uzor. 

9 Posidije 

136


SVETI DON IVAN BOSCO 

Bio je to svetac dobra srca, 

u siromašnoj obitelji rođen, 

za mlade on bi sve dao, 

milošću Božjom vođen. 

Od odbačene djece i mladih, 

on stvori dobre đake i ljude, 

nikada nije prijetio ni viko, 

već ih je branio dok ljudi ih kude. 

Ljubav sve pokriva, kaže, 

i ona svemu se nada, 

zato je i sam činio tako, 

to program je njegova rada. 

Zaštitnik studenata i mladih, 

ali svi od njega možemo učiti, 

budi velikodušan, dobar i blag, 

don Ivan Bosco to želi poručiti. 

137

Poezija 


SVETI DAMJAN DE VEUSTER 10 


O, takvoga junaka nema na daleko, 

sanjao je on da će biti 

poput lava Flandrijskog, 

htio je mali Josip ubiti zmaja 

ili diva ili tako nešto, 

a htio je i Papa postati. 

Ali shvatio je brzo da junaci 

ne moraju biti veliki, 

shvatio je da veliki ljudi 

ne moraju uvijek biti veliki i snažni, 

shvatio je da majka koja se trudi 

dobro odgajati svoju djecu junakinja, 

i da je otac koji naporno radi 

kako bi nahranio sva gladna usta junak, 

i to da se junakom može postati 

i u pustinji, u samotnoj ćeliji. 

Završio je škole, dobio ime Damjan 

i krenuo u misije, 

u rajskom arhipelagu Havaja, 

našlo se mjesto 

koje je više naličilo na pakao, 

Molokaj, otok prognanika, otok gubavaca. 

10 Nadahnuto knjigom - Svećenik prognanika Wilhelma Hünermanna. 

138


Bio je to pakao dok nije došao on, 

Flandrijski junak, 

o kako su zaudarale rane, 

kako je teško gledati raspadajuća lica 

i udove na kojima su ostali samo batrljci, 

ali tako nastaju junaci, zar ne? 

Na kraju je i sam prinio žrtvu 

kako je na početku i rekao: 

Ako mi Bog dadne i vaš ću križ nositi, 

biti ću gubavac među gubavcima. 

A kod posljednjeg ispraćaja 

na križu je pisalo: 

Nema veće ljubavi od ove, 

da tko život svoj položi za svoje prijatelje. 

Tog dana svijet i nebo 

dobili su novog junaka 

i to kakvog svetog junaka. 

139

Poezija 


BILA JE LJUBAV 

Sasvim malena, ponizna, 

i skromna bila je ona, 

plaha i lako joj suza poteče, 

potpuno čista sad Edenom šeće. 

Bila je još maleno dijete, 

i odmah rekla „odlazim svijete“, 

na goru Karmel blizu Krista, 

na sve zavjete s lakoćom prista. 

Voljela je ona Krista više od svega, 

više od svog života ljubila je Njega, 

jer plemenita je srca Terezija bila, 

a smatrala se ptičicom malenih krila. 

Bojala se da joj duša neće moći letjeti, 

a sad je kao orao neće nikad sletjeti, 

htjela je biti mala golubica Noina, 

da nosi znak mira preko svih planina. 

Htjela je ona u misije otići, 

sve kontinente htjela je obići, 

nije izašla iz svoje Karmelske ćelije, 

a zaštitnica misionara postala je. 

140


A najviše od svega htjela je biti mučenica, 

do zadnje kapi krvi Kristova učenica, 

a to je dijelom i bila, ispila je kalež, 

ušla u povlašteni, sveti Kristov stalež. 

Svetica je posebna naša Terezija Mala, 

rado bi ona u našu obranu stala, 

za Boga, Crkvu i grešnike 11 izgarala je sva, 

jer bila je ljubav svetica ta. 

11 Misli se na obraćenje grešnika. 

141

Poezija 


SVETI PAPA IVAN PAVAO II. 

Sva zvona svijeta su zazvonila, 

glas tužni svijetom su pronila, 

umro je Papa, sve ljude rastuži to, 

i svi u glas rekoše „subito santo“. 

Veličinu njegovu teško je opisati, 

kolika dobra njemu se mogu pripisati, 

koliko ljudi je on k Bogu doveo, 

sve do raja milijune je sproveo. 

A karizmu imao je posebnu, 

za svetost tako potrebnu, 

on promijenio je svjetsku povijest, 

i uvijek naviještao Radosnu vijest. 

Sad imamo na nebu zagovornika, 

rodu ljudskom na ponos i Kristova slika, 

molimo se za njegov zagovor sada, 

jer on je ljudima sigurnost i nada. 

142


OTISCI LJUBAVI 

Kada odem i kad me više ne bude, 

kada moje tijelo pospremite u grob, 

ne budite tužni, ne plačite, 

nemojte držati duge tužne govore, 

nemojte trošiti vrijeme na to, 

recite, budete li držali da je to istina, 

samo jednu misao: ljubio je! 

I ako je istina, to slijedite, 

ne mene, već ljubav! 

Tada krenite, krenite s tog mjesta, 

ne čekajte! Sa žarom u srcu 

krenite činiti dobro svima, 

krenite raditi ono što su radili dobri ljudi stoljećima prije nas, 

krenite raditi ono što će svijet učiniti boljim, 

neka nakon nas ostanu, 

makar i mala, ali dobra djela, 

neka iza nas ostanu živi otisci, 

otisci ljubavi, dobrote i mira. 

143

Poezija 


Čemu da prispodobim 

kraljevstvo Božje? 

Ono je kao kad žena uze kvasac i 

zamijesi ga u tri mjere brašna 

dok sve ne uskisne. 

Isus Krist (Lk 13, 20-21) 

144


SADRŽAJ 

POGLEDAJ U DJEČJE OČI....................................................................................8 

KAD BIH ZNAO NASLIKATI RAJ......................................................................9 

MAJKO HTIO BI ZNATI..................................................................................... 10 

KRENI PREMA BOGU........................................................................................ 13 

BARKA.................................................................................................................... 14 

MISLI NA RAJ....................................................................................................... 15 

KATOLIČKA CRKVA........................................................................................... 16 

LJUBI BLIŽNJE..................................................................................................... 17 

POŠALJI ME TAMO............................................................................................. 18 

DAJ BOŽE DA BUDEMO MOSTOVI............................................................... 20 

VJERUJ, MOGUĆE JE.......................................................................................... 21 

RADUJ SE............................................................................................................... 23 

NASMIJ SE.............................................................................................................. 24 

SVEMIRSKI PUTNIK.......................................................................................... 25 

MISTIK.................................................................................................................... 26 

MOJOJ NEBESKOJ MAJCI................................................................................. 27 

DOBRI PASTIRI.................................................................................................... 28 

JEDNE PREKRASNE VEČERI.......................................................................... 29 

LJUBITE NEPRIJATELJE................................................................................... 31 

IDEAL...................................................................................................................... 32 

BOŽIĆ KOD GRADINE GRECCO..................................................................... 33 

OTOPLJENO SRCE.............................................................................................. 35 

MOJA GENERACIJA............................................................................................ 37 

BUDI DOBAR........................................................................................................ 38 

PUTEVIMA SVETOG FRANJE......................................................................... 39 

TE MALE RUČICE............................................................................................... 41 

ISTINA JE SAKRIVENA U PATNJI................................................................. 44 

KAD JE TEŠKO TRAŽIM SVIJETLO.............................................................. 45 

145

Poezija 


CIVILIZACIJA LJUBAVI...................................................................................... 47 

TI ME ZOVEŠ........................................................................................................ 48 

KRIST ZOVE, DOĐITE!...................................................................................... 49 

SAMO DA NE ZAKASNIMO............................................................................. 50 

ČUJE LI ITKO........................................................................................................ 51 

JEDNOSTAVNO JE............................................................................................... 52 

IMA NADE ZA OVISNIKE................................................................................. 53 

POVRATAK SINA................................................................................................. 54 

PJESMA ATEISTE................................................................................................ 56 

OSUDITE MENE ILI ISPRAVNO POSTUPAJ 

PREMA SEBI I DRUGIMA................................................................................ 58 

PUSTI REKLAME................................................................................................ 60 

REDOVNICA KRISTOVA ZARUČNICA......................................................... 61 

IZ SMRTI U ŽIVOT.............................................................................................. 62 

ZAŠTO IH NISMO LJUBILI............................................................................... 63 

DAO BIH SVE........................................................................................................ 65 

DOKLE ĆEŠ BJEŽATI......................................................................................... 67 

KOMADIĆ NEBA.................................................................................................. 68 

SJETI ME SE (RAZBOJNIK)............................................................................. 69 

TVOJE RUKE SU VAŽNE................................................................................... 70 

DANAS NAĐI VREMENA.................................................................................. 71 

GALILEJAC............................................................................................................. 72 

BOG TI JE BLIZU................................................................................................. 73 

VRIJEME ................................................................................................................ 74 

POZIV S EIFFELOVOG TORNJA – SAČUVAJMO SVIJET........................ 75 

BOG.......................................................................................................................... 76 

CVIJET..................................................................................................................... 77 

PROROK................................................................................................................. 78 

KRALJEVSTVO BOŽJE....................................................................................... 79 

UPOZNAO SAM KRISTA................................................................................... 80 

PRVOG DANA....................................................................................................... 82 

146


K NEBU................................................................................................................... 83 

SAN MALOG PROSJAKA................................................................................... 84 

BLAŽENSTVA SE ISPUNJAJU U KRALJEVSTVU BOŽJEM.................... 85 

PLODOVI DUHA.................................................................................................. 87 

RADOST.................................................................................................................. 88 

KAKO DA NE SVJEDOČIM................................................................................ 90 

BOŽIĆNA NOĆ...................................................................................................... 91 

DJECA SVJETLOSTI............................................................................................ 93 

DOPUSTITE MI DA SE SMIJEM..................................................................... 94 

MALI PUT.............................................................................................................. 95 

NAPUŠTENI ISUS................................................................................................ 96 

SVEĆENIK.............................................................................................................. 97 

AFRIKA................................................................................................................... 98 

EVO TI MOJE RUKE......................................................................................... 100 

LAUDATO SI....................................................................................................... 101 

U OLUJI ŽIVOTA................................................................................................ 102 

OD ČISTOGA ZLATA........................................................................................ 103 

NEMOJ ZAKASNITI OBRATITI SE............................................................. 104 

EVO, ČINIM NEŠTO NOVO........................................................................... 105 

JEDNO ČOVJEČANSTVO, JEDNO KRALJEVSTVO................................. 106 

SUZA POKAJNICA............................................................................................ 107 

MAJKA TEREZIJA............................................................................................. 108 

IZNAD VELIKIH VODA ISTOKA................................................................. 109 

NOA – KAD SVE KRENE ISPOČETKA...................................................... 110 

SVETA MARIJA MAGDALENA..................................................................... 112 

HVALITE GOSPODINA................................................................................... 114 

SVETA KLARA ASIŠKA.................................................................................. 115 

SVETI FRANJO ASIŠKI................................................................................... 116 

ZVALI SU GA POVERELLO........................................................................... 117 

SVETI FRANJO ASIŠKI (KRATKI ŽIVOTOPIS)...................................... 119 

SVETI ANTUN PADOVANSKI (KRATKI ŽIVOTOPIS)......................... 122 

147

Poezija 


SVETI FRANJO KSAVERSKI (KRATKI ŽIVOTOPIS)............................ 125 

SVETI IGNACIJE LOJOLSKI (KRATKI ŽIVOTOPIS)............................. 128 

SVETI AUGUSTIN (KRATKI ŽIVOTOPIS)............................................... 131 

SVETI DON IVAN BOSCO.............................................................................. 137 

SVETI DAMJAN DE VEUSTER (KRATKI ŽIVOTOPIS)........................ 138 

BILA JE LJUBAV................................................................................................ 140 

SVETI PAPA IVAN PAVAO II......................................................................... 142 

OTISCI LJUBAVI................................................................................................ 143 

148

CIP 

ISBN 978-953-336-249-6

Kraljevstvo Božje _ Vjera nada ljubav

Transform your PDFs into Flipbooks and boost your revenue!

Delete template?

Save as template ?