Gzd magazin - proljeće / ljeto 2019.

Hotel Bretanide, Bol
Najelementarniji savjeti
studentima:
- svaki oblik koruptivnosti
savjesti za arhitekturu je
poguban,
- ne poigravajte se, u ime
osobne promidžbe, s ničijim
„parama”, a nadasve,
ne poigravajte se ničijim
sudbinama,
- nikada ne smijete
zloupotrijebiti ukazano vam
povjerenje,
- ne crtaj blagovaonicu,
crtaj ručak.
Vaša je temeljna teza da su kuće kao i ljudi, a pristojnost njihova
zajednička obveza. Vremena, ljudi i prostor su se promijenili.
Oni stariji će reći da je nekada bilo bolje, a što se s ulogom
arhitekture dogodilo u međuvremenu, podržava li ona još uvijek
to prijateljstvo ljudi i prostora?
––
Podržava i uvijek će ga podržavati, onoliko koliko joj to ljudi
dozvole. I zapamtimo, da ambijent čine zajedno, neodvojivo
zajedno, prostor i ljudi. Tek nakon postignutog sklada, tog
zajedništva, napne se aura što se zove život. I opet, kuće su
kao i ljudi, a pristojnost je zajednička obveza. Da se zna, kuća
je kao žena, pa može biti samo lijepa. Danas, općom površnošću
i linijom manjeg otpora, u ime te osamostaljene ljepote,
prelilo se u arhitekturu mnogo dizajna, a dizajn je u arhitekturi
neophodan kao začin u hrani i ništa više. Što se tiče prijateljstva
prostora i ljudi, rekao bih da je svakoj arhitekturi bila i bit
će dužnost podržavati to prijateljstvo i svakome arhitektu je
zadaća stvarati preduvjete za odnose među ljudima, jer jedino
naši odnosi čine nas ljudima.
ODGOVORITI ZAHTJEVIMA VREMENA
U Vaša značajnija djela ubrajaju se neboder na Gripama, naselje
Split3, Ulica Šime Ljubića, Ekonomski fakultet u Splitu, hotel
Bretanida u Bolu, ceremonijalni prostori groblja Drenova u
Rijeci... Kakav je osjećaj biti graditelj takvih antologijskih prostora
i što osjećate kada danas prolazite tim istim prostorom?
––
Osjećam ponos, a sve istine kroz čitav život, sve moje kuće, u
ovoj su dobi doživjele preobrazbu. Prešle su u sferu sjećanja.
U radost, doživljenu tijekom profesionalnog trajanja. Prolazeći
ili prisjećajući ih se, mogu sa svakom iskreno razgovarati.
Prateći život u njima, zaključio bih da su danas sve one moja
okamenjena oduševljenja. Moji su anđeli čuvari. Nadasve sam
sretan što sam prema svemu i svima uvijek bio dobronamjeran,
a jedino savjesti odgovoran. I još sam sretan što se ni jedan
ustupak nije provukao mimo mojih uvjerenja.
Rad na projektu Split3 nazvali ste najbolje provedenim danima
u životu, obilježenim entuzijazmom koji se vjerojatno nikada
neće ponoviti u povijesti Splita. Jeste li u međuvremenu taj
entuzijazam prepoznali u nekom novijem urbanističko-arhitektonskom
projektu u Hrvatskoj? Prepoznajete li u nekom od
svojih kolega tu radost stvaranja i življenja arhitektonskog
posla na način kakvim ste ga i sami vodili?
––
O Splitu 3, u jedno vrijeme mojoj najvećoj radosti, danas najrađe
ne bih. On u ovom trenutku proživljava fizičku i moralnu
eroziju. Upotrijebljen je, bolje reći zloupotrijebljen, u ime čistog
koristoljublja, a što je najgore, sve to pod zastavom splitskog
Arhitektonskog fakulteta. A o entuzijazmu, kao i poštenju? Uvijek
ga je bilo i vjerujem da će ga uvijek biti. Istoga nikada. Prepoznajem
ga među svojim studentima, produžecima mojim,
kako ih ja volim zvati, a ljudi što uvjetuju vrijeme i okolnosti,
posve su različiti. Prosti su i svojim htijenjem ne usmjeravaju
ka sreći, već se zadovoljavaju i zaustavljaju na osamostaljenoj
ljepoti. Ne osuđujem, ali iskreno prizivam, u svome gradu,
organizaciju Urbanističkog zavoda, što bi bila jedina garancija,
za strukom vođen red u prostoru. Samo tako može se odgovoriti
zahtjevima vremena, baš kako to vrijeme, određeno ljudima,
očekuje od nas.
Proljeće/Ljeto 2019. www.gradimozadar.hr/tiskano izdanje 11