Kronika broj 124.

BROJ 124 • rujan 2019. • www.dalmacija.hr issn 1332-6465 

NAŠA ŽUPANIJA 30. RUJNA SLAVI SVOJ DAN I 

BLAGDAN NEBESKOG ZAŠTITNIKA DALMACIJE 

str. 2-7, 11-13 

Sv. Jere Dalmatinac, 

lav kršćanske 

vjere 

ŽUPAN BLAŽENKO BOBAN: 

Dostojno 

častimo 

našega sveca 

SLOBODAN PROSPEROV NOVAK/SVETI JERONIM DALMATINAC 

PREDSJEDNIK SKUPŠTINE 

PETROSLAV SAPUNAR: 

Jednako je 

važan glas 

svakog od 

51 vijećnika 

STIPE KRCE: MALENA 

MISTA MOJE ŽUPANIJE (17) 

Dolina u kojoj sve 

‘piva od lipote’ str. 8-10 

slivno 

vladimir dUgandžić/hanza media

MOJA ŽUPANIJA • KRONIKA SPLITSKO-DALMATINSKE ŽUPANIJE 

2 rujan 2019. 

ŽUPAN BLAŽENKO BOBAN UOČI proslave DANA ŽUPANIJE: 

Dostojno častimo našega sveca 

Piše: 

Ivan 

BAĆAK 

Možda nismo 

svjesni veličine 

svetoga Jeronima, 

crkvenoga 

naučitelja rođenog 

negdje u Dalmaciji 

prije 1600 godina. 

Kao županija koja 

obuhvaća najveći 

dio, kako ondašnje 

tako i današnje 

Dalmacije, dat ćemo 

svoj doprinos ovom 

velikom jubileju 

Sa županom Blaženkom 

Bobanom smo 

razgovarali uoči svečane 

sjednice Skupštine 

Splitsko- dalmatinske 

županije, na kojoj će imati 

prigodu u kraćim crtama podsjetiti 

vijećnike, goste i uzvanike, 

kao i svekoliku javnost, na 

najvažnije županijske projekte. 

- Kada ste i zašto ste odlučili 

promijeniti Statut Splitsko-dalmatinske 

županije Odlukom o 

proglašenju blagdana sv. Jeronima 

novim Danom Županije? 

- Odluka o izmjeni Statuta 

Splitsko-dalmatinske županije, 

kojom se blagdan sv. Jeronima 

proglašava novim Danom Županije, 

donesena je jednoglasno na 

sjednici županijske Skupštine 

23. listopada 2017., pa smo prošle 

godine prvi put svečano obilježili 

blagdan sv. Jeronima u zgradi 

splitskog HNK, kao što činimo 

i ove godine. Možda nismo svjesni 

veličine ovoga crkvenoga 

naučitelja rođenog negdje u Dalmaciji 

prije 1600 godina. Htjeli 

smo kao županija koja obuhvaća 

najveći dio kako ondašnje 

tako i današnje Dalmacije, dati 

svoj doprinos ovom velikom jubileju, 

pa smo prigodno objavili 

knjigu uvaženog prof. Slobodana 

Prosperova Novaka “Sveti 

Jeronim Dalmatinac“, a u pripremi 

su još neki materijali prilagođeni 

različitim uzrastima i 

neka kulturna događanja o kojima 

ćemo uskoro govoriti. 

Sljedeća 2020. godina je Jeronimova 

godina i mi smo se kao 

institucija pripremili za dostojno 

čašćenje našega sveca. 

Činilo se kako je Vaše obećanje 

iz kampanje: “Biti najbolji u 

Hrvatskoj u promociji i razvoju 

novih tehnologija i IT industrije“ 

jedan lijepi ali nerealni san. 

Ali se taj san pomalo pretvara 

u stvarnost? 

- Kao jedan od strateških pravaca 

razvoja Županije, postavili 

smo jasan cilj - biti najbolja županija 

u Hrvatskoj i u području 

razvoja i promocije novih tehnologija. 

Uz to što je već godinama 

Županija pokrovitelj najveće IT 

konferencije u jugoistočnoj Europi, 

SHIFT konferencije, pokrenut 

je projekt ICT županija, 

koji ima za cilj pokretanje i 

unaprjeđivanje cjelokupnog IT 

sektora kako bi postao jedan od 

ključnih gospodarskih grana 

SDŽ. U tom pravcu pripremamo 

prostor zgrade bivšeg Varteksa 

na Splitu kao ugodno mjesto 

okupljanja studenata, učenika 

i mladih zainteresiranih za učenje 

osnova programiranja, te za 

stručna predavanja U školu informatike 

je ove godine bilo upisano 

600 djece, i za njihovu obuku 

angažirano i obučeno oko 30 

profesora informatike prema 

suvremenom informatičkom 

programu. Uistinu, naš san postaje 

stvarnost. 

PoTVRDA IZVRSNOSTI 

Utemeljenje županijske 

ustanove “Centar izvrsnosti“ 

se pokazalo još jednim odlično 

planiranim, dugoročnim rješenjem 

u području obrazovanja, 

navlastito rada s nadarenim 

učenicima. 

- Istina, ovih dana nam je 

stigla potvrda izvrsnosti našega 

rada s nadarenim učenicima 

upravo kroz tu županijsku 

ustanovu. Naime, 

Povjerenstvo za procjenu 

kandidatura ocijenilo 

je kandidaturu našega 

Centra izvrsnosti 

izvrsnom ocjenom i odlučilo 

dodijeliti nam certifikat 

kojim nas proglašava 

Europskom točkom za darovite 

– European Talent Point. 

Ne mogu iskazati s kolikim zadovoljstvom 

i ponosom primam 

u naše učenike koji postižu vrhunske 

rezultate na nacionalnoj, 

europskoj i svjetskoj razini, 

zahvaljujući između ostaloga 

i činjenici da su mnogi od 

njih polaznici naših Centara izvrsnosti. 

Zasigurno će u javnosti biti 

još puno govora o integriranju 

dosadašnje županijske državne 

uprave u sustav županija. Je li 

naša Županija spremna za ovaj 

proces? 

- To je proces koji zahtijeva 

temeljitu pripremu i suradnju s 

nadležnim ministarstvima, prije 

svega s Ministarstvom uprave. 

Ministar Ivan Malenica je 

nedavno sa suradnicima posjetio 

županiju i izvijestio nas o koracima 

koje poduzima i koje je 

već poduzelo Ministarstvo i Vlada 

RH. Ne ulazeći u detalje, mogu 

kazati da ćemo spremni ući 

u taj proces koji se neće završiti 

danom formalno-pravnog integriranja 

državne uprave i same 

Županije. Puno je posla pred nama. 

Zasad mogu samo reći, bez 

obzira što imamo najveći broj 

djelatnika od svih državnih 

uprava u Hrvatskoj, da će svi 

oni biti zbrinuti sukladno zakonu 

i na pravedan način. 

U ponedjeljak, 16. rujna, raspisan 

je dugo očekivani natječaj 

za izvođenje građevinskih 

radova na Centru za gospodarenje 

otpadom Lećevica. Što slijedi 

nakon natječaja, jesu li riješena 

imovinsko-pravna pitanja 

i kada možemo 

očekivati početak 

izgranje ovoga 

Centra? 

vladimir dugandžić/hanza media 

- Da, nakon svega kroz što 

smo godinama prolazili, otvoren 

je natječaj koji traje do 25. 

rujna. Natječaj je takozvano 

posebno savjetovanje i time započinje 

postupak javne nabave. 

Vrlo brzo će se početi pripremati 

ponude. Procijenjena vrijednost 

radova je oko 44 milijuna eura. 

Kada je riječ o imovinsko-pravnim 

poslovima, mogu 

kazati da je prve predugovore s 

vlasnicima zemlje još prije desetak 

godina sklopila Općina Lećevica. 

Na nama je sada raščistiti 

odnose, utvrditi vlasnike 

parcela, kako bi RCČO mogao s 

njima sklopiti ugovore. 

Kroz projekt su osigurana 

sredstva za dio otkupa, a dio će 

financirati sama Županija. Radi 

se o postupku koji traje i sve ide 

očekivanim tijekom. Bude li sve 

u redu i po planu, početak prve 

od 14 faza gradnje Centra možemo 

očekivati najdalje početkom 

2021. godine. 

kORAK ISPRED OSTALIH 

Ostaje nam još spomenuti 

županijske projekt demografske 

obnove “Tu je tvoj 

dom“, te projekte po kojima 

je SDŽ jedinstvena u Hrvatskoj: 

“Pomorsko je dobro“ 

i “E- registar nekretnina 

SDŽ“, a o ostalim projektima 

ćemo drugom zgodom... 

- Najkraće mogu samo reći 

da se projekt “Tu je tvoj dom“ 

nastavlja, kako sam i obećao, 

do kraja ovoga mandata, a bude 

li interesa kao dosad nastavit 

će se i dalje. Nakon prvih tridesetak 

ugovora, spremna su 

sredstva za novih otprilike 70 

ugovora, s tim da službe brinu 

o ravnomjernoj raspodjeli obiteljima 

iz različitih krajeva županije. 

Molim za strpljenje one 

koji su ispunili sve uvjete a još 

nisu bili pozvani na potpisivanje 

ugovora, doći će na red. 

Kroz projekt “Pomorsko je 

dobro“ veduciramo sve dionike 

o najnovijim propisima i 

postupcima u svezi s gospodarenjem 

pomorskim dobrom te 

informiramo građane o svim 

izdanim koncesijama i koncesijskim 

odobrenjima putem prvog 

registra koncesija i koncesijskih 

odobrenja u Hrvatskoj. 

Kroz online obrasce za prijavu 

zloporaba koncesija ili koncesijskih 

odobrenja i devastacija 

pomorskog dobra, u godinu 

dana, koliko se projekt provodi, 

kako mi je kazao pročelnik 

Čogelja, primljeno je 160 prijava 

građana koje su potom proslijeđene 

nadležnim inspekcijama 

na daljnje postupanje. 

Neki od tih slučajeva završili 

su i u medijima, a počiniteljima 

su određene zakonom propisane 

kazne. Želim istaknuti 

podatak o povećanju prihoda 

od koncesija i naknada za uporabu 

pomorskog dobra. Samo 

naknade za koncesije, koje su u 

nadležnosti SDŽ, tijekom 2018. 

više su za 1,1 milijun kuna u 

odnosu na godinu prije. Zaključno, 

mogu reći da smo realizacijom 

ovoga projekta započeli 

ozbiljan posao podrške 

jedinicama lokalne samouprave, 

učinkovitog upravljanja 

pomorskim dobrom i uvođenja 

reda nad tim vrijednim 

resursom, kao i njegove zaštite 

i očuvanja. 

Kroz projekt “E- registar 

nekretnina SDŽ“ konačno 

imamo sustav praćenja nekretnina 

i plan zemljišnoknjižnih 

upisa, što nam je 

podloga za apliciranje na 

EU projekte. Cilj nam je svaku 

nekretninu staviti u funkciju, 

odnosno stvoriti nekretnine 

koje će koristiti građanima. 

Županija je poslala preko 

60 zahtjeva Ministarstvu državne 

imovine za prijenos vlasništva, 

što znači da imamo 

priliku riješiti više od 200 nekretnina.


rujan 2019. 

3 

PETROSLAV SAPUNAR, PREDSJEDNIK SKUPŠTINE sdž: 

Piše: 

JOSIP 

MATKOVIĆ 

Petroslav Sapunar, 

predsjednik Skupštine 

Splitsko-dalmatinske 

županije, već u 

trećem mandatu uzastopno, 

predsjedat će svečanom 

sjednicom Skupštine na Dan 

županije, 30. rujna, u splitskom 

Hrvatskom narodnom kazalištu. 

Razgovarali smo s njim uoči 

velike svečanosti na blagdan 

sv. Jeronima, nebeskog zaštitnika 

Dalmacije i naše županije. 

Čime ste se vodili u odabiru 

baš toga datuma kao Dana 

Splitsko-dalmatinske županije? 

– Poznato je da se dan naše 

županije 24 godine slavio 14. 

travnja, na godišnjicu osnivanja 

Splitsko-dalmatinske županije 

1993. godine. Vijećnici su 23. 

listopada 2017. godine prihvatili 

prijedlog župana da se promjeni 

datum proslave Dana županije. 

Rukovodili smo se time da 

se više od 86 posto stanovnika 

Republike Hrvatske izjasnilo da 

su katolici, po čemu se RH svrstava 

u red europskih država s 

najvećim udjelom katolika. Sveti 

Jeronim je svetac i mistik s našega 

područja koji je živio krajem 

4. stoljeća i jedan je od najučenijih 

ljudi svoga vremena. 

Dalmacija 30. rujna štuje svetoga 

Jeronima, svoga zaštitnika. 

Sama proslava Dana županije 

prolazila je do sada dosta neprimjetno, 

a povezujući blagdan 

sv. Jeronima s proslavom Dana 

županije, dostojnije i prikladnije 

će biti popraćene manifestacije 

i događanja proslave. 

Zahtjevan posao 

Već treći mandat ste na čelu 

Županijske skupštine, najveće 

hrvatske županije, koliko je zahtjevno 

biti vodeća osoba takve 

institucije i voditi računa da se 

na jednaki način čuje glas i oporbe 

i vladajuće većine? 

– Sama činjenica da smo najveća 

hrvatska županija te da u 

Skupštini temeljem toga sjedi 51 

vijećnik koji predstavljaju šest 

političkih stranaka, dovoljno 

govori koliko je to zahtjevno. 

No, poznato je i da je Skupština 

najviša predstavnička institucija 

u našoj županiji te da na demokratski 

način treba rapravljati 

o njezinu cjelokupnom razvoju, 

pa je razumljivo da ima 

različitih mišljenja. Predsjedavajući 

Skupštinom treba omogućiti 

svakom vijećniku da 

se izjasni, odnosno da se ravnopravno 

uključi u rasprave i 

Jednako je važan glas 

svakog od 51 vijećnika 

Zahvaljujem svim vijećnicima na kvalitetnoj suradnji i konstruktivnim 

raspravama. Upravo radi poštovanja svih sudionika u radu Skupštine, vjerujem da 

smo kvalitetno odradili dosadašnji dio mandata, a nadam se da ćemo tako nastaviti 

i ubuduće 

donošenja prijedloga i odluka. 

Vrlo je važno da predsjedavajući 

dobro upozna vijećnike, njihov 

način komuniciranja i karakter 

te, poštujući Poslovnik o 

radu, isti dosljedno primjenjuje 

kod održavanja rasprava i donošenja 

odluka. U tijeku ovoga 

mandata održali smo 26 sjednica 

i zahvaljujem svim vijećnicima 

na kvalitetnoj suradnji i 

konstruktivnim raspravama. 

Upravo radi poštovanja svih sudionika 

u radu Skupštine, vjerujem 

da smo kvalitetno odradili 

dosadašnji dio mandata, a 

nadam se da ćemo tako nastaviti 

i ubuduće. 

Nakon 13 godina vijećnici 

Županijske skupštine preselili 

su se iz Doma za starije i nemoćne 

sa Zente u nove prostore 

Senata splitskog Sveučilišta, 

u kojemu ste nedavno održali 

sjednicu Skupštine. Koji je razlog 

preseljenja u novi prostor? 

– Poznato je da već godinama 

održavamo sjednice Skupštine 

u neadekvatnom prostoru 

za našu instituciju. Naime, 

prostor Doma u Zenti je zapravo 

uređeno atomsko sklonište 

i nije najsretnije rješenje za višesatni 

boravak i rad vijećnika. 

Prostor nije imao nikakve 

dodatne, popratne sadržaje, također 

ni prozore te je ventilacija 

i klimatizacija trebala non-stop 

raditi. Tijekom ovoga ljeta, u dogovoru 

s rektorom Sveučilišta 

Split prof. dr. Draganom Ljutićem 

i županom Blaženkom Bobanom, 

usuglasili smo se da do 

daljnjega koristimo Dvoranu 

don Frane Bulića koja je u sklopu 

Sveučilišta, u zgradi Sveučilišne 

knjižnice. Nova dvorana 

služi za sjednice Senata, a 

sada će i za održavanje sjednica 

Skupštine Splitsko-dalmatinske 

županije. Uvjeti rada su 

znatno bolji, iako dvorane nije 

u obliku amfiteatra, što je ipak 

najpogodnije za rad Skupštine. 

Odradili 256 točaka 

vojko bašić/hanza media 

Što je, po vašoj prosudbi, u 

proteklih godinu dana na poseban 

način obilježilo rad Županijske 

skupštine? 

– U proteklih godinu dana 

održano je 11 sjednica, od čega 

su dvije bile tematske – “Stanje 

zdravstvenog sustava u 

Splitsko-dalmatinskoj županiji” 

i “Gospodarenje otpadom u 

Splitsko-dalmatinskoj županiji”. 

Sveukupno se na navedenim 

sjednicama obradilo i raspravilo 

256 točaka, koje su obuhvatile 

sve segmente djelovanja 

županije. Neki su projekti 

započeti, neki su 

i realizirani, a neki će 

se nastaviti dalje realizirati. 

Projekt Tunela 

Kozjak ide predviđenim hodogramom, 

osigurana su također 

sredstva za Regionalni centar 

čistoga okoliša u Lećevici, cestovna 

infrastruktura također 

ide svojim tokom i nakon rješavanja 

dokumentacije očekuje 

se početak njezine izgradnje. 

Knjige za osnovce su za sada 

osigurane, izborili smo se za 36 

specijalizacija za Dom zdravlja 

i Hitnu pomoć. Program demografskih 

mjera “Tu je 

tvoj dom” odlično je 

prihvaćen kod mladih 

obitelji i potpisano 

je više od 30 ugovora. 

Ima značajan 

broj poticaja u gospodarstvu za 

poduzetnike, kao i za socijalno 

ugrožene osobe. Rekonstrukcija 

i energetska obnova županijskih 

ustanova i škola, kao i niz 

drugih objekata, odvija se zadovoljavajućim 

tempom i ti programi 

su trajno otvoreni. 

Iseljenicima je 

domovina u srcu 

Obišli ste zajednice iseljenih 

Hrvata u Sjevernoj i Južnoj 

Americi i što biste izdvojili kao 

njihovu poruku domovinskim 

Hrvatima, odnosno što može 

Splitsko-dalmatinska županija 

učiniti u vezi boljeg povezivanja 

s iseljeništvom? 

– Svaki susret s hrvatskim 

iseljenicima izuzetno je srdačan 

i emotivan. Znamo da 

je veliki broj Dalmatinaca, a 

poglavito otočana, otišao na 

drugu stranu Atlantika. Dolaskom 

na novi kontinent naši 

su se ljudi izborili za novi život 

i pokazali su se izuzetno sposobnima, 

kao ribolovci, brodograditelji 

ili poljoprivrednici. 

Mnogi su ostavili duboke tragove 

i na visokom znanstvenom 

planu, pa i u politici. 

Uglavnom, Hrvati su dobro 

prihvaćeni i priznati kao 

vrijedni i sposobni ljudi. 

Velika je njihova nostalgija 

za rodnom grudom i želja, 

kod starijih posebno, 

za povratkom, ali i strah 

da to preporuče svojim 

nasljednicima. Županija 

svakako treba održavati 

kvalitetne kontakte s 

hrvatskim zajednicama 

u inozemstvu, koje jako 

dobro prate što se zbiva 

u domovini. Napravili bismo 

mnogo ako bismo omogućili 

posjete i događanja 

tijekom blagdana, manifestacija, 

sportskih natjecanja 

ili bilo kakvih društvenih događanja. 

Važno je prezentirati 

mogućnosti ulaganja u gospodarstvo 

i načine ishodovanja 

potrebne dokumentacije.


4 rujan 2019. 

županijski laureati 2019. 

Ogrlica od zlata 

POJEDINAČNE NAGRADE 

valentino bilić 

saša burić/hanza media 

Ante Aračić: 

Priznanje za 45 godina 

uspješnog novinarskog rada 

Neumorni 

kroničar života u 

Imotskoj krajini 

Novinar Ante Aračić rođen je u 

Vinjanima Gornjim, a nakon završene 

gimnazije u Imotskom, 

diplomirao je na Pravnom fakultetu 

u Splitu. Tijekom studija 

počeo se intenzivnije baviti 

novinarstvom, pa je na Radio 

Splitu od 1976. do 

2012. objavio oko 12.000 vijesti, 

informacija i tonskih priloga. 

Posebno ga pamtimo po 8560 

javljanja uživo s mnogobrojnih 

događanja iz Imotske krajine. 

Zaposlio se početkom 1990. u 

lokalnom glasilu Imotska krajina, 

koje je, zahvaljujući njegovu 

predanom radu, prebrodilo 

mnoge teškoće u maloj i ekonomski 

nerazvijenoj sredini. 

Tijekom Domovinskog rata izvještavao 

je s južnog bojišta gdje 

se nalazila Treća imotska bojna 

i 115. imotska brigada, a zahvaljujući 

glasilu Imotska krajina 

skupljena je brojna humanitarna 

pomoć za izbjeglice i prognanike, 

kao i obitelji poginulih hrvatskih 

branitelja. 

Objavio je 46 naslova sa zavičajnom 

tematikom, uglavnom 

imotskih autora. 

Brojne zgode prikazat će u knjigama 

“Pučke izreke o vremenu 

II” i “Imotski i hercegovački vicevi”, 

koje će uskoro biti objavljene. 

Zapisi Ante Aračića, nastali u 

45 godina dugom novinarskom 

radu, postali su lokalna kronika 

života Imotske krajine i dragocjena 

baština o životu na imotskom 

kršu. 

Dina Levačić: 

Nagrada za promicanje 

daljinskog plivanja i 

humanitarni rad 

Veliko srce na 

plivačkoj sceni 

i u pomaganju 

potrebitima 

Dina Levačić rođena je u Splitu 

gdje je završila osnovnu školu i 

gimnaziju, a 2014. upisuje Edukacijsko-rehabilitacijski 

fakultet 

u Zagrebu. Plivanjem se počela 

baviti od pete, a daljinskim 

plivanjem od devete godine. 

U okviru projekta “Trostruka 

kruna” 2017., postala je prva u 

Hrvatskoj i šesta osoba na svijetu 

koja je tijekom 90 dana otplivala 

tri maratona: 20 mostova 

Manhattana u duljini od 46 

km, te Catalina – Los Angeles 

i La Manche, oba duga 34 km. 

U 2018., u okviru projekta “Velikih 

sedam” preplivala je treći 

kanal – Molokai, ostvarivši 

drugo mjesto kod žena, te sedmo 

mjesto od ukupno 65 uspješnih 

preplivavanja. 

Ove godine preplivala je i kanal 

Tsugaru u Japanu, gotovo 

31 km, i to za sedam sati, 13 minuta 

i 15 sekunda. 

Ono što ju čini doista velikom 

je njezino bavljenje humanitarnim 

radom za koji je dobila odlikovanje 

RH - “Red hrvatskog 

pletera”, nagradu Grada Solina 

i mnoge druge. 

Svake godine na blagdan sv. 

Duje pliva za udruge koje skrbe 

o djeci s teškoćama u razvoju i 

osobama s invaliditetom. Kad 

dotakne Rivu, ukazujući na 

njih kao na ravnopravne članove 

društva, pokazuje svoje veliko 

srce. 

Ivica Čikeš: 

Satisfakcija za izniman 

doprinos splitskoj 

opernoj sceni 

Nacionalni prvak 

i nositelj glavnih 

basovskih uloga 

Ivica Čikeš vokalno školovanje 

započeo je u Glazbenoj školi 

“Josip Hatze” u Splitu. Nakon 

kraćeg vremena provedenog na 

studiju pjevanja na splitskom 

odsjeku zagrebačke Muzičke 

akademije u klasi prof. Cinthije 

Hansell-Bakić, odlazi na usavršavanje 

u rimsku Pjevačku 

školu Maje Sunare i dirigenta 

Wilhelma Wodnanskoga. 

Repertoar temelji uglavnom 

na djelima talijanskih belkantističkih 

skladatelja, prvenstveno 

Verdija. Godinama je prvak 

splitske Opere, a bio je i njezin 

ravnatelj, te nositelj glavnih basovskih 

uloga u svim opernim 

kućama u Hrvatskoj. 

Odlukom ministra kulture promaknut 

je u nacionalnog prvaka 

te je tako postao prvi solist 

splitske Opere kojemu je dodijeljen 

najviši status u hrvatskom 

kazalištu. 

U čuvenom newyorškom Carnegie 

Hallu pjevao je Verdijev 

“Requiem”, a izdan je i CD 

na kojem je 12 basovskih arija 

iz Verdijevih opera u njegovoj 

izvedbi, od ranog Verdija, pa 

sve do “Aide”. 

Dobitnik je niza nagrada, među 

kojima su “Milka Trnina”, 

“Milan Pihler”, “Vladimir Ruždjak”, 

“Ante Marušić”, “Judita” 

i mnoge druge. Nesuđeni kapetan 

duge plovidbe, posjeduje dar 

neke elementarne, praiskonske 

snage i ćudi, što čini njegovu 

scensku personu. 

Dr. Zorka Čizmić: 

Nagrada za požrtvovan i 

nesebičan doprinos dignitetu 

liječničke profesije 

‘Povezivala nas 

je nit ljubavi i 

pomaganja’ 

Predlažući dr. Zorku Čizmić, 

specijalisticu opće medicine, 

za dodjelu Nagrade Splitsko-dalmatinske 

županije, 

stanovnici Šestanovca i Zadvarja 

naveli su kako se radi 

o iznimnoj ženi i liječnici koja 

je svojim dugogodišnjim požrtvovnim 

radom i plemenitošću 

obilježila živote svih stanovnika 

ovog dijela Zabiokovlja. 

Da bi se spoznala sva veličina 

i nesebična požrtvovnost, koju 

je dr. Zorka Čizmić utkala u 41 

godinu rada u ambulanti u Šestanovcu, 

dovoljno je iz njezina 

životopisa citirati sljedeće: 

“Prohujala je moja 41 godina 

rada i 65 godina života. 

U mom srcu je upisano mnogo 

generacija pacijenata, njihovih 

patnji, strepnji, ali i sretnih 

i radosnih trenutaka. Povezivala 

nas je nit međusobne 

ljubavi i pomaganja. Svi su 

oni obogatili moj život. Snagu 

sam crpila u vjeri u Boga i svojoj 

obitelji, suprugu Stjepanu i 

mojim kćerima. 

Moj rad još nije završio, te se i 

u mirovini veselim svakom telefonskom 

pozivu svojih pacijenata, 

susretima na ulici, pozdravima 

i svakom savjetu koji 

mogu dati. 

Uvijek sam samo nastojala 

predano i odgovorno raditi 

svoj posao vođena ljubavlju 

prema čovjeku”. 

Suzana Denić: 

Nagrada za izniman doprinos 

poboljšanju kvalitete života 

osoba oštećenog sluha 

’Ona je naše uho, 

brine o nama kao 

naša mama’ 

Suzana Denić je prevoditeljica 

hrvatskog znakovnog jezika u 

Udruzi gluhih i nagluhih osoba 

grada Splita i Splitsko-dalmatinske 

županije. 

Pomaže predsjednici Udruge u 

administrativnim poslovima, 

a na tečaju, koji se provodi svake 

godine za one koji čuju a žele 

naučiti znakovni jezik, olakšava 

njihovo učenje zajedno s 

gluhom osobom koja ih podučava. 

Članovima Udruge svakodnevno 

pomaže prevozeći ih 

svojim automobilom gdje je 

potrebno, posreduje kod poslodavaca 

radi njihova zaposlenja, 

prevodi im na hrvatski 

znakovni jezik misu u crkvi 

Gospe od Zdravlja te emisiju 

na TV Jadran. 

Udruga joj je kao drugi dom 

koji održava i pazi te nabavlja 

sve za potrebe Udruge. 

I sama dijete gluhih roditelja 

najbolje razumije sve njihove 

probleme, te žrtvujući privatni 

život u svemu im pomaže. 

Nije stoga ni čudno što članovi 

Udruge za nju kažu: “Ona je 

naše uho. Uvijek nam je dostupna, 

pa i vikendima. Ne možemo 

ništa bez nje. Brine o nama 

kao naša mama”.


rujan 2019. 

5 

skupne nagrade 

duje klarić/hanza media 

ante čizmić/hanza media 

KUD ‘Jedinstvo’ iz Splita: 

Nagrada za 100-godišnje zapaženo djelovanje 

Plesom i pjesmom čuvaju narodnu 

baštinu i folklor 

Kulturno-umjetničko društvo “Jedinstvo” iz Splita, koje su osnovali 

radnici, težaci i splitski intelektualaci, kao pjevački zbor svoj 

prvi koncert održao je na pozornici Hrvatskog narodnog kazališta 

Split, 20. prosinca 1919., te je jedno od najstarijih kulturno-umjetničkih 

društava u Republici Hrvatskoj. 

U svojoj dugoj povijesti gostovalo je u 33 zemlje na pet kontinenata, 

te osvojilo više od 70 međunarodnih i domaćih nagrada i priznanja. 

Iz njegovih redova proistekli su poznati splitski i hrvatski umjetnici: 

Ivo Tijardović, Josip Hatze, Silvio Bombardelli, Jakov Gotovac, 

Ana Roje, Đeki Srbljenović, Ljubo Stipišić, Ratomir Kliškić, Ivica 

Čikeš i mnogi drugi. 

“Jedinstvo” se naročito ističe u radu s mladima u svojim školama 

folklora, gitare i mandoline kroz koje je tijekom 29 godina kontinuiranog 

rada prošlo tisuće djece i mladih. Danas, u svom skromnom 

domu, ni deset metara iza pozornice HNK Split, KUD “Jedinstvo” 

djeluje s više od 500 aktivnih članova u raznim sekcijama. Tijekom 

100 godina svog djelovanja KUD “Jedinstvo” nije iznevjerio načelo 

očuvanja splitske, dalmatinske i hrvatske narodne baštine i folklora 

te ga s pravom prepoznajemo kao “zaštitnika tradicije”. 

Nogometni klub Solin: 

Cijelo stoljeće okupljaju mlade i bilježe sjajne rezultate 

Uz balun se veže više od 

350 nogometaša u 11 uzrasta 

Nogometni klub Solin je najstariji solinski sportski klub čija je povijest 

započela 1919. godine i s velikim uspjehom traje i danas. Osnovan 

je pod imenom “Dioklecijan”. Prvi predsjednik kluba je bio Marin 

Kljaković-Šantić. Od 1924. klub nosi ime Jadro, a od 1931. Solin. 

Po odluci Gradskog vijeća, NK Solin je udruga od posebnog značenja 

za grad Solin, er okuplja najviše dječaka i mladića na području 

grada Solina, više od 350 u 11 natjecateljskih kategorija. 

Iz kluba je ponikao veliki broj državnih reprezentativaca, igrača 

prvih liga raznih država, te treneri i izbornici državnih selekcija 

Leo Lemešić i Stanko Poklepović. Klub se natjecao u gotovo svim 

rangovima Nogometnog saveza. Najveći uspjeh ostvario je u sezoni 

1980./81. kada ulazi u Drugu nogometnu ligu i klub je s najdužim 

stažem u Drugoj hrvatskoj nogometnoj ligi. U sezoni 2000./01. 

natjecao se i u kvalifikacijama za Prvu hrvatsku nogometnu ligu. 

Klub je od 1996. godine organizator tradicionalnog Međunarodnog 

turnira dječaka “Tonči Boban Bebi”, u znak sjećanja i zahvalnosti 

na prerano preminulog legendarnog igrača i trenera Bebija. 

U rujnu 2001. ostvaren je san mnogih generacija solinskih nogometaša. 

Napravljena je monografija nogometnog kluba pod nazivom 

“BALUN POKRAJ JADRA – Od Dioklecijana do Solina Građe”, 

autora Jurice Gizdića. 

Udruga sv. Jeronim iz Kaštel Gomilice: Neumorni u humanitarnom volonterskom radu 

Najpotrebitijima 

vraćaju osmijeh 

na lica 

Udrugu sv. Jeronim osnovala 

je 2003., skupina mladih entuzijasta 

s ciljem da svojim djelovanjem 

doprinese boljitku svog 

mjesta – Kaštel Gomilice. 

Prve konkretne akcije bile su 

usmjerene na povećanje sadržaja 

zabave za mlade, uređenje okoliša i plaža te organiziranje humanitarnih akcija za pomoć obiteljima 

slabijeg imovnog stanja s područja grada Kaštela. 

Za program “Pomoć u kući i dnevni boravak za starije osobe” Udruga je 2009. godine dobila financijska 

sredstva od nadležnog ministarstva, te realizacijom tog programa intenzivira svoj rad u području 

socijalne skrbi. “Pomoć u kući”, “Dnevni boravak za osobe treće životne dobi”, “Prenoćište 

za beskućnike”, “Dijete je djetetu prijatelj”, samo su neki od programa i projekata ove udruge, uz niz 

humanitarnih akcija, poput one tradicionalne “I njima je Uskrs”, a svakako treba spomenuti i Klapu 

sv. Jeronim, koja djeluje unutar udruge. Vraćanje osmijeha na lica onih najpotrebitijih najveći je dar 

koji se može dati, a Udruga sv. Jeronim, upravo to poklanja svojim korisnicima. 

Udruga ‘Brački pupoljci’: 

Nagrada za osobit doprinos poboljšanju kvalitete života djece s teškoćama u razvoju 

Škoj ‘preplavili’ 

socijalnim 

humanitarnim 

djelovanjem 

“Brački pupoljci”, udruga roditelja 

djece s teškoćama u razvoju 

otoka Brača, osnovana je 2009., 

kao odgovor na potrebe mladih 

obitelji da svojoj djeci, koja zahtijevaju 

posebnu skrb i njegu, osiguraju što kvalitetniji život na rodnom otoku. 

Od Grada Supetra Udruga je dobila prostor u Splitskoj, te isti opremila potrebnom opremom preko 

projekta Hrvatskog telekoma i zaklade “Hrvatska za djecu”, a projekt su sami izradili. Zaposlili su logopeda, 

defektologa i fizioterapeuta. Nakon toga, uz pomoć nadležnih ministarstava i u suradnji sa 

školama na otoku, osigurava psihologa, pomoćnike u nastavi, educira i izrađuje projekte. 

U suradnji s osnovnim školama Supetar i Pučišća otvorena su dva posebna odjela za djecu s teškoćama 

u razvoju, a zahvaljujući zalaganju članova Udruge sve jedinice lokalne samouprave osigurale 

su stručnu osobu za pomoć djeci vrtićke dobi. Za socijalno i humanitarno djelovanje Udruga je 2018. 

dobila nagradu Grada Supetra. 

Zahvaljujući nesebičnom volonterskom zalaganju članova Udruge roditelja djece s teškoćama u razvoju 

“Brački pupoljci”, mlade obitelji ostaju na rodnom otoku jer njihova djeca, ne izdvajajući se iz 

obitelji, dobivaju potrebnu pomoć i okružena su ljudima koji ih prihvaćaju i vole. 

KUD ‘Dalmacija’ Dugi Rat: 

Priznanje za osobit doprinos očuvanju tradicijskih običaja, plesova i pjesme 

Diljem svijeta 

promiču našu 

kulturnu baštinu 

Kulturno-umjetničko društvo 

“Dalmacija” Dugi Rat osnovano 

je 8. ožujka 1967. s ciljem njegovanja 

tradicijskih običaja, plesova i 

pjesama hrvatskog naroda, posebno 

dalmatinskog – otočnog, 

obalnog i zagorskog podneblja. 

Društvo već više od 35 godina uspješno surađuje sa svjetski poznatim koreografom prof. Brankom 

Šegovićem, okuplja više od 200 aktivnih članova, dobitnik je niza nagrada i priznanja, te organizator 

mnogih kulturnih manifestacija na području općine Dugi Rat, a od prije pet godina domaćin je i Međunarodnog 

festivala folklora “Kolo, kolo, kolajna od zlata”. 

Djelatnost KUD-a “Dalmacija” ogleda se u solističkom i zbornom pjevanju, dramskoj aktivnosti, ritmičkoj 

sekciji, mandolinskom i tamburaškom orkestru i izvornom dalmatinskom klapskom pjevanju 

(muškom, ženskom i mješovitom). Mladi Dugog Rata, Duća, Sumpetra, Krila i Omiša, svi članovi 

KUD-a “Dalmacija”, nastupima na brojnim smotrama i festivalima diljem svijeta promiču našu 

regiju, njezine gastronomske specijalitete, običaje Poljica, pjesme i plesove. 

Tako već 52 godine Kulturno-umjetničko društvo “Dalmacija” iz Dugog Rata promiče našu bogatu 

kulturnu baštinu te na taj način doprinosi napretku i ugledu ne samo svoje općine, već i županije, 

Dalmacije i Lijepe naše. 

fACEBOOK kud dALMACIJA dUGI rAT


6 rujan 2019. 

NAGRADE ZA ŽIVOTNO DJELO 

NAGRADA KOJU 

DODJELJUJE ŽUPAN 

Don Anđelko Dukić: 

Svećeničku dužnost obnašao 

je od 1971. godine 

Gotovo pola 

stoljeća ljubavi 

prema Crkvi i 

Domovini 

Don Anđelko Dukić djetinjstvo 

je proveo u rodnim Košutama, a 

školovao se u Trilju, Dubrovniku 

i na Teologiji u Splitu. 

Za svećenika Splitsko-makarske 

nadbiskupije zaređen je u 

Sinju 1971., na svetkovinu sv. 

Petra i Pavla. Prvu svećeničku 

službu vršio je u župi Borovci – 

Nova Sela, a u neretvanskoj župi 

Vidonje, gdje službuje od 1972. 

–1979., dovršava izgradnju i uređenje 

nove crkve i zvonika, te 

gradi novu župnu kuću, a staru 

preuređuje u dom za siromašne. 

Od 1979. do 1982. obavlja službu 

ekonoma Nadbiskupskog sjemeništa 

i Centralnog bogoslovnog 

sjemeništa u Splitu. 

Slijedi šest godina župničke 

službe u Ostrvici, gdje obnavlja 

župnu crkvu, uređuje prilaz 

crkvi s obje strane i prilaz groblju, 

dograđuje novi dio župne 

kuće, te vodi obnovu crkve sv. 

Ante i crkve sv. Roka. Obnašao 

je i dužnosti vojnoga kapelana 

Četvrte gardijske brigade Hrvatske 

vojske. 

U župu Svetog Spasa na Mejašima 

dolazi 1988. i ostaje do kraja 

svoje pastoralne službe 2019. 

godine. Odmah po dolasku pristupa 

uređenju dvorane za vjeronauk 

te radi na pripremama 

za izgradnju buduće župne crkve 

i pastoralnog centra. 

Plod don Anđelkova ustrajnog 

i promišljenog zauzimanja je 

veličanstvena župna crkva sv. 

Liberana na Mejašima koja dominira 

panoramom istočnog 

dijela Splita. Vjernicima župa 

u kojima je don Anđelko Dukić 

službovao dobro je poznata njegova 

požrtvovnost, skromnost i 

ljubav prema Crkvi i Domovini. 

To je osobito došlo do izražaja tijekom 

Domovinskog rata kroz 

skrb o izbjeglicama i prognanicima, 

osobito mladima koje je 

učio da nikada ne zaborave svoj 

identitet izrastao na hrvatskim 

i kršćanskim korijenima. 

vojko bašić/hanza media 

Prof. dr. sc. Mihovil Biočić: 

Ugledni liječnik, 

ravnatelj kbc-a Split, 

profesor, branitelj... 

Humanist odan 

kršćanskoj vjeri 

i liječničkom 

pozivu 

Prof. dr. sc. Mihovil Biočić rođen 

je u Kaštel Sućurcu, a nakon 

završene gimnazije u Splitu, 

diplomirao je na Medicinskom 

fakultetu u Zagrebu 1971. 

godine. 

Od 1975., radi u KBC-u Split, te 

završava specijalizacije iz dječje 

i opće kirurgije. Godine 1988. 

doktorira te nakon toga predaje 

na Medicinskom fakultetu u 

Splitu, kao sveučilišni profesor. 

Autor je niza znanstvenih 

i stručnih radova. 

Bio je predsjednik Upravnog vijeća 

KBC-a od 1991. do 1993., voditelj 

je Odjela dječje kirurgije 

(1992. – 2011.) i ravnatelj KBC-a 

od 1993. do 2000. 

Bio je dragovoljac Domovinskog 

rata od 1990., aktivan je u 

ratnim bolnicama južne Hrvatske, 

zamjenik zapovjednika za 

sjevernu i srednju Dalmaciju, 

te zapovjednik Kriznog stožera 

saniteta Splitsko-dalmatinske 

županije. Za doprinos u Domovinskom 

ratu odlikovan je 

Spomenicom Domovinskog rata, 

Redom Danice hrvatske s likom 

Katarine Zrinske, Redom 

hrvatskog trolista, medaljom 

“Ljeto 95”, te nizom drugih. 

Dobitnik je i najvišeg priznanja 

Hrvatskog liječničkog zbora – 

Nagrade “Ladislav Rakovac”. 

Profesor Mihovil Biočić istinski 

je humanist. Njegov život 

i rad prožeti su odanošću kršćanskoj 

vjeri i liječničkom 

pozivu, pomaganju potrebitima 

bez obzira na vjersku, nacionalnu 

ili političku pripadnost. 

Doc. dr. sc. Ante Mrvica: 

Pomorac, sveučilišni 

profesor, koordinator 

‘Jadrolinije’, umirovljenik.... 

Dobri duh 

‘Jadrolinije’ i 

splitske luke 

Doc. dr. sc. Ante Mrvica j pomorac, 

doktor znanosti, sveučilišni 

profesor i dugogodišnji koordinator 

“Jadrolinije” za plovno 

područje Splita i Dubrovnika. 

Rođen je na otoku Žirju. Diplomirao 

je strojarstvo i nautiku 

na Pomorskom fakultetu 

u Splitu, a zvanje doktora znanosti 

stekao je na Sveučilištu u 

Rijeci, te od 2015. godine predaje 

dva kolegija na zadarskom i 

splitskom sveučilištu. 

U “Jadroliniji” se zapošljava 

1990., najprije kao inspektor 

flote na srednjem i južnom Jadranu, 

a nakon toga postaje koordinator 

Trećeg plovnog područja 

Split – Dubrovnik, gdje 

radi puna dva desetljeća, do 

umirovljenja 2017. godine. 

Za svoj rad dobio je brojna priznanja: 

plakete Lastova, Šolte i 

Hvara, priznanje Europske federacije 

turističkih novinara 

za rad u turizmu, priznanje za 

najboljeg djelatnika u pomorstvu 

u Hrvatskoj, Nagradu Plavi 

cvijet, Plaketu 112 Državne 

uprave za zaštitu i spašavanje, 

Plaketu Pomorskog fakulteta u 

Splitu i mnoge druge. 

Dr. Ante Mrvica cijeli svoj životni 

vijek zalagao se za bolju 

prometnu povezanost dalmatinskih 

otoka te je dao svoj doprinos 

u brojnim izvanrednim 

intervencijama prilikom požara 

i spašavanja života otočnog 

stanovništva, kao i domaćih i 

stranih gostiju. 

Stoga ga s pravom nazivaju: tata-mata 

za trajekte, dobri duh 

“Jadrolinije” i dobri duh splitske 

Trajektne luke. 

nikola vilić/hanza media 

POVELJA SPLITSKO-DALMATINSKE ŽUPANIJE 

VINKU COCI (posmrtno) 

Trogirski slavuj klapskoga 

i opernog pjevanja 

Vinko Coce rođen je u Trogiru, u jednoj od najstarijih obitelji s 

čiovske strane današnjeg Trogira. 

Njegova glazbena nadarenost zamijećena je već u osnovnoj školi, 

kada pohađa sate pjevanja i klarineta. Već s 15 godina pjeva u 

klapama kao tenor. 

S matičnom klapom “Trogir” počinje pjevati 1972. i ostaje s njom 

do početka samostalne karijere. 

Za zborskog tenora u profesionalnom mješovitom zboru HNK 

u Splitu primljen je 1983., gdje sljedećih pet godina intenzivno i 

uspješno pjeva cjelovit operni zborski repertoar. Istododobno nastavlja 

rad u klapi “Trogir”. 

Najveće priznanje dolazi prihvaćanjem asistencije u zboru Teatra 

Comunale iz Firence, gdje u operi Boris Godunov pjeva u krugu 

Luciana Pavarottija. 

Uz njegov dugogodišnji predan rad u promicanju klapskog pjevanja, 

brojne uspjehe na estradi ističe se i humanitarno djelovanje, 

koje se iskazalo u Domovinskom ratu tijekom kojega je brojnim 

nastupima pružao potporu braniteljima. 

Klapsko pjevanje nije imalo dosljednijeg, boljeg i iskrenijeg tumača 

od ovog trogirskog slavuja koji živi vječno u svojim pjesmama 

i sjećanju svih nas. 

Svečana sjednica 

30. rujna u HNK 

Već drugu godinu zaredom Splitskodalmatinska 

županija svečano obilježava 

svoj dan na blagdan svetog Jeronima, 

ujedno i zaštitnika Dalmacije. I ove 

godine, kao i prošle 2018., svečana 

sjednica Županijske skupštine održat će 

se na sam blagdan sv. Jeronima, 30. rujna, 

u Hrvatskom narodnom kazalištu Split. 

Uz mnoštvo prigodnih riječi i pozdrava 

županijskih čelnika, predsjednika 

Skupštine Petroslava Sapunara i župana 

Blaženka Bobana, te uzvanika i gostiju, 

dodijelit će se priznanja ovogodišnjim 

županijskim laureatima – pet osobnih 

i skupnih nagrada, tri nagrade za 

životno djelo i jedna povelja, posmrtno 

“trogirskom slavuju” Vinku Coci, koju će 

župan uručiti članu njegove obitelji. 

joško ponoš/hanza media


rujan 2019. 

7 

sveti jeronim dalmatinac 

IZVODI IZ KNJIGE AUTORA SLOBODANA PROSPEROVA NOVAKA O 

NEBESKOM ZAŠTITNIKU dalmacije (1) 

Dalmatinac lav 

boris kovačev/hanza media 

kršćanske vjere 

Danas, kad se čitav svijet sprema obilježiti 1600 godinu 

svečeve smrti, Hrvati se s pravom u vijencu slavljenika 

postavljaju na povlašteno mjesto jer veliki Dalmatinac u 

Hrvatskoj je bio više od legende 

Kao u dječjoj zbrajalici, 

kad napišemo 

Jeronim, mi pamtimo 

Dalmaciju! 

Ali može i obrnuto: 

kad napišemo Dalmacija, 

mislimo na svetoga Jeronima. 

Sophronius Eusebius Hieronymus 

bio je najučeniji čovjek 

svoga doba. Svim grešnicima 

taj Dalmatinac bio je neprijatelj 

broj jedan, premda je 

sama sebe stavljao na prvo mjesto 

među grešnicima. 

Laskali su mu, ne bez razloga, 

da je lav kršćanske vjere. Bio 

je odlučan čovjek, kritičan i polemičan. 

Svoje neprijatelje prokazivao 

je argumentima i golemim 

znanjem. Oni su mu najčešće 

uzvraćali bijesom. Tako 

se pri kraju Jeronimova života 

dogodilo da su pristalice nekog 

krivovjernika Pelagija, zvani 

pelagijevci, kada je Dalmatinac 

protiv njih napisao oštar 

spis Contra pelagianos, zapalili 

njegov betlehemski samostan. 

Sveti Jeronim jedan je od 

slavnih ljudi ovoga tla, jedan 

od najvećih umnika rođenih 

na hrvatskom povijesnom tlu. 

Jeronimov je zavičaj danas 

Splitsko-dalmatinska županija, 

u kojoj se, po starom hrvatskom 

običaju, dan smrti 

obilježava kao svečanost čitave 

zajednice, kao dan kad puk 

ove županije proslavlja svoga 

sveca, kad ište njegovu zaštitu 

i kad njegovu djelu iskazuje 

najdublje štovanje. 

Neobičan je bio životni put 

čovjeka koji je u četvrtom stoljeću 

nakon Kristova rođenja 

stvorio nenadmašni književni 

i teološki opus. Sveti Jeronim 

prevoditelj je i redaktor 

najboljega primjerka Biblije, 

autor je slavne latinske Vulgate 

izrađene po grčkim i hebrejskim 

izvornicima, teksture 

prema kojoj se živjelo i učilo, 

od pamtivijeka pa sve do danas, 

povijest čovjekova spasenja u 

zapadnom latinskom kršćan- 

stvu. Biti Jeronimov, kako bi 

Marko Marulić rekao patriot, 

bilo je na čast svim naraštajima 

Hrvata. Dok su drugi sveti 

crkveni oci i očevi s vremenom 

gubili na značenju ili padali u 

zaborav, Dalmatincu su u svakoj 

novoj epohi potomci niski 

potvrđenih vrijednosti dodavali 

još poneku. 

Dogodilo se da je on, živeći 

najstrožim asketskim životom, 

uspio već za života utemeljiti 

pravi znanstveni bibliološki institut, 

i to najprije u Rimu, a onda 

i u Betlehemu... 

...Nakon svetoga Pavla, zajedno 

sa svetim Ambrozom i 

svetim Augustinom, jedan je 

od trojice ključnih podupiratelja 

vjere. U uzburkanom četvrtom i 

početkom 5. stoljeća svakom je 

rečenicom i životnom gestom 

sudjelovao u aktualnom sukobu 

vjere i sumnje. Nakon stoljeća 

politeizma i uvjerenja starih 

Rimljana da post mortem nihil 

est, odnosno da nakon smrti 

nema ničega, njihov je zadatak 

bio da afirmiraju novi koncept 

vremena. A time i povijesti. Za 

te prve učitelje nove vjere prošlost 

ne postoji jer je više nema, 

budućnost ne postoji jer još nije 

bila, a sadašnjost ne postoji jer 

ona razdvaja dvije stvari koje ne 

postoje. Za Jeronima, Ambroza 

i Augustina postoji sadašnjost 

prošlosti: sjećanje, postoji sadašnjost 

budućnosti: nada te 

postoji sadašnjost sadašnjosti: 

intuicija. 

Njima je vrijeme distenso 

anime, prostiranje duše, vrijeme 

u kojem Bog ne poznaje 

prije i poslije, to su naime čovjekove 

kategorije. 

Jer Bog je bio i prije i poslije, 

samo što on tada nije ništa 

radio. 

Jeronim je bio stanovnik 

nove države u kojoj se ljubav 

Braća Le Nain (Antoinw, Louis i Mathieu), Sveti Jeronim, 1642., privatna zbirka 

prema Bogu suprotstavljala 

svemu što je čovjek posjedovao, 

bila je to ljubav koju je 

hranio prezir prema sebi samom 

i prema zadovoljstvu. 

Hrvatskoj su kulturi već od 

12. stoljeća Jeronimovo ime i 

njegova djela osiguravali značaj 

i kulturni identitet. Svečeva 

osobnost bila je stoljećima 

domovnica hrvatskom jeziku 

i autohtonom hrvatskom glagoljskom 

pismu. Po tome Jeronim 

je odabrani i povlašteni 

svetac hrvatske crkve. Ona 

mu iskazuje i stoljećima mu 

je iskazivala najveću zahvalnost. 

Bio je, kako kaže Petar 

Zoranić klonda našega jezika, 

temelj domaćega bogoslužja, a 

time i predugo sanjane hrvatske 

državnosti. Bio je, da prevedemo 

Zoranića, stup ponosnoj 

i napaćenoj naciji od koje 

su se trajno tražili dokazi neke 

navodno nejasne odanosti. 

Danas, kad se čitav svijet 

sprema obilježiti 1600 godinu 

svečeve smrti, Hrvati se s pravom 

u vijencu slavljenika postavljaju 

na povlašteno mjesto 

jer veliki Dalmatinac u Hrvatskoj 

je bio više od legende, bio 

je, kako su mu tepali, Hrvatin, 

premda je živio i umro dva stoljeća 

prije izlaska naših predaka 

na svjetsku pozornicu. 

Kao dokaz koliko je sveti Jeronim 

bio urastao u hrvatsku 

stvarnost poslužit će spomen 

na događaj iz kulturne povijesti, 

događaj koji se ni po čemu 

ne izdvaja od stotina sličnih u 

kojima su se Hrvati našli osjećajući 

spasonosnu blizinu svetoga 

Jeronima i njegovih djela. Tekla 

je godina 1654. i u Madridu je 

tiskom izišao prijevod hrvatskoga 

književnika Vicka Bratutovića 

s turskog na španjolski jezik. 

Predgovor toj knjizi, kojoj 

je naslov bio Ogledalo političko 

i moralno za vladare, napisao je 

tamošnji cenzor, stanoviti fra 

Benito de Ribas, koji u tom tekstu, 

želeći objasniti nešto o autoru 

prijevoda, kaže: “Sveto je 

pismo po svetome Jeronimu 

postala latinsko. Pisac knjige 

potječe iz njegove rodne zemlje. 

Danas se ona zove Ragusia, 

dok se tada zvala Dalmacija, 

domovina svetoga Jeronima.“ 

Iz nasumce izabrana spomena 

svetoga Jeronima i njegova dovođenja 

u vezu s nekim Hrvatom 

vidljivo je da je njegova domovina, 

jednako nekoć kao i danas, 

bila Dalmacija, ali da su se s 

tom svečevom domovinom, bila 

riječ o Dubrovniku, Istri, Međimurju 

ili Dalmaciji u užem smislu, 

povezivali svi Hrvati. 

Zbog toga, reći ćemo još jednom, 

danas je domovina svetoga 

Jeronima čitava Hrvatska, a 

posebno jedina hrvatska upravna 

jedinica u kojoj je sačuvano 

ime Dalmacije: Županija splitsko- 

dalmatinska. 

NASTAVAK U SLJEDEĆEM BROJU

8 

MOJA ŽUPANIJA • KRONIKA SPL 

rujan 

malena mista moje županije (17) 

NAŠA REPORTERSKA EKIPA KAO PUTNIK NAMJERNIK ZAŠLA JE U ZABIOKOVSKI DIO OPĆINE 

Dolina u kojoj sve ‘piva 

Piše: 

stipe krce 

snimio: 

Vladimir Dugandžić 

/Hanza Media 

Rujan je i sve ruji, sve 

poprima žućkastocrvenu, 

riđastu, rumenkastu 

boju. Sva 

gora pa i ruj – biljka 

žuta lista koja se negda koristila 

za bojenje u žuto, i rujovina – 

drvo nalik divljem jasenu, koje 

su naše matere namakale u vodi 

i s tim nam polijevale, liječile 

rane, ozljede, opekline i ozebline, 

a korom rujovine bijelo sukno 

tangale u crno. I sebi plodovima 

ovog ljekovitoga grma 

blažile kroničnu upalnu bolest 

u organima za kretanje – reumu. 

Porujile su i sve šljive, nisam 

siguran za one afričke, no 

znati mi je da jesu one u Rujanima 

kod Livna i u Lici. Porujilo 

je i grožđe pa će biti rujnog vina, 

porumenili su i plodovi jabuke, 

gloga i drijena, a i zalasci sunca 

sve su rujniji. A kad rujan miti, 

prođe, mine…, ljudi će i dalje nastaviti 

rujiti – žugati, podrivati, 

izazivati i prigovarati. 

’Selo Slivno 

u cara te nema...’ 

Nekoć, onomad kad se živjelo 

od kuke i motike, kad se oralo i 

kopalo, rujan bijaše zadnji mjesec 

ubiranja plodova. Elem, u to 

vrijeme, tada kad je rujan mirisao 

na slatki sok zreloga grožđa 

– mošt – na rasol i na otavu 

– mladu pokošenu travu druge 

kosidbe, po visokim listopadnim 

stablima verao se buljuk 

djece i brao drvenaste plodove 

s jestivom jezgrom – orahe. Već 

podulje orahe ispred i iza kuća 

naših matera nema tko brati. 

“Beru” ih, mlate tek jesenji vjetrovi…“A 

ko će ji brat, nedilju ti 

tvoju poljubin, kad se sve živo iz 

sela slilo u grad”, ponovit će mi 

po tko zna koji put starina Lukaš, 

začuđen što ga svakog rujna 

pitam isto – je li obrao orahe? 

Te dodati: “Ja sam davno obra 

bostan, baš me briga za oraje. 

Ka da ne znaš da je u nas sve 

staro i bolesno, sve osinko kilavog 

Janka, kako bi se reklo. Vego, 

kud tebe đava opet nosi?” Rekoh 

u Slivno, a on kroz sivo-rujni 

brk zagudi: 

”Selo Slivno u cara te nema, 

a Žlibine u tri kraljevine”. 

Slivno se proteglo 16 kilometara 

uz slivanjsku dolinu, zvanu 

Jankov put “jerbo je tuda prešao 

Janko s vojskom koja je popila 

svu vodu Džumbusliju kod Čala”, 

koju kruže, omeđuju brda: 

sa sjeverne strane gorski lanac 

s vrhovima Gradinica, Mala i 

Velika Jajina, Stinice, Gomilice, 

Jegulja i Babnjača, s istočne 

vrhovima Umac i Zminjac, s južne 

strane Osoje i njegovi uzdignuti 

vršci Bršćanova glavica, 

Velika kitica, Dikavačka glavica, 

Stražnica… Godine 1934., župnik 

Slivna, o. Ivan Bronić, ovako 

opisa ovo zabiokovsko mjesto 

u Imotskoj krajini: “Slivno je 

upalo u jednu duboku kotlinu, 

okruženu visokim strmim brdima. 

S brda se sliva vodurina, 

koja digod nareste tolika, da i u 

crkvu Presvetog Trojstva znade 

se uvući. Svi seljaci kažu i od 

slivanja voda da je Slivno prozvano. 

Srića da voda tu dugo 

ne stoji, jer je škripi i ponori brzo 

progucaju. Zemlje malo i to 

mršave (….), čovik se mora čuditi 

kako narod godinu prituri. 

Istina, narod se bavi svačim, i 

žitom i lozom i duvanom, ali da 

nije slivanjske pameti, poštenja 

i valjalštine i tuđega svita, sve 

bi to malo bilo. Slivno ka župa 

ima svoj odlomak Podosoje. Cila 

župa ima 420 kuća, a 2600 duša. 

Ima novu dvorazrednu školu. 

Ima dva glavara…”. 

’Niko od kovača 

nije se obogatio’ 

Prema popisu stanovništva 

iz 2011., ovo mjesto raštrkano po 

zabiokovskim prisojima i osojima, 

po pristranjcima i prikrajcima 

slivanjske doline, brojilo je 

352 stanovnika, a prije 40 godina 

tu ih je obitavalo 1719. A danas, 

ovog rujna kad su brda i dolina 

porujili, kad se na selo spustila 

miholjska utiha, u Slivnu 

je 25 učenika, od prvog do osmoga 

razreda. Najstariji stanovnik 

i najstariji kovač u Slivnu, 

95-godišnji Vlade Nogalo, će se 

prisjetiti: “Kad sam ja 1934. poša 

u školu, bilo nas je 284 đaka. Godine 

1952. ovde je živilo 2864 stanovnika, 

a danas nas je 247 koji 

tu stalno živimo. Ovde su nekad 

svi znali kovat, pivat gangu i diplit, 

a sve žene su znale tkat. Tu 

je bilo 247 žena koje su tkale, a 

moj stric je otiša u Ameriku, u 

Kaliforniju, i sa sebon tamo odnija 

diple. I tamo je diplija… 

Pitaš me jesan li piva gangu? 

Ojmisusovo, dakud san nego piva. 

Ja sam pivajući kova, a piva 

san i kad san s kovačkim alaton 

iša kovat u Ercegovinu. Otkad je 

kamena na kamenu, ovde je kovaču 

torba na ramenu. U mojoj 

kući je sedma generacija kovača, 

još tamo od 1763. godine. Je 

li se dalo živit od kovanja, pitaš? 

Za bivše, stare Jugoslavije i Austrije, 

motika je koštala 10 dnevnica, 

a sada pola dnevnice. Govorilo 

se, u kovača crne ruke, bila 

pogača. I kako san ja naslidija 

ovi zanat od svog ćaće a on od 

svog pa sve tako did od pradida, 

pradid od čukundida, a on od divendida, 

tako su ovi stari zanat 

od mene preuzeli moji sinovi Ante 

i Nediljko. A doklen će durat, 

e to ti ne bi zna kazat, ka šta ti 

ne znan kazat ni doklen ću ja durat 

na ovomu svitu. Mogu ti samo 

reć da smo kovali, a i još uvik 

kujemo, sve od “A” do “Ž”, no međutin, 

još se niko od nas kovača 

nije obogatija. Šta, je l’ se sadija 

duvan? Ojmisusovo, da sadija… 

Sadija san ga i ima san ga po 15 

kvintala, a milicija nas je gonjala 

ka đava maglu. Pitaš zašto? Ojmisusovo, 

zbog šverca…”. 

Nema više ovdje ni duvana 

ni duvandžija, ni tkanja ni tkalačkih 

stanova, ni diplara ni 

puškara, sve su to otpuhale bure 

s Velike i Male Jajine i juga 

s “Bijakove”… Ostadoše tek posljednji 

zabiokovski mohikanci, 

kovači Nogalo, koji još uvijek čuvaju 

slivanjsku tradiciju kovač- 

Predsjednik 

Mjesnog 

odbora 

Slivna Vlatko 

Kustura i 

načelnik 

Runovića 

Mario 

Repušić 

Župna 

crkva 

Presvetoga 

Trojstva

ITSKO-DALMATINSKE ŽUPANIJE 

2019. 

9 

slivno 

RUNOVIĆ, ONAMO GDJE NOVINARI RIJETKO ZALAZE, I PRENOSE VAM SVOJE ODUŠEVLJENJE 

od lipote’ 

Nediljko i Ante Nogalo 

Ivo Talaja, Joko 

Talaja Čudni i 

Anđelko Vučko 

njima postade mjesto za balote, 

briškulu, šijavicu, ganganje… 

Po umirovljenu Ivan se povrati 

u selo “di mu je jedan kraj jakete 

zapeja za draču kad ga je napušća”, 

pa sagradi novu obiteljsku 

kuću, zasadi vinograd i raznoliku 

voćku, iskrči i raskrči pradjedovski 

krš te ga uresi svekolikim 

ukrasnim i ljekovitim biljem. 

I sam izradi i isfinancira 

prilazni put od Jukića do Talaja, 

duljine 600 metara i uloženih 

60.000 eura. Iako u poodmaklim 

godinama, ne miruje; stalno je 

u pokretu i neumorno piše pjesme, 

putopise, aforizme, priče, 

istražuje i prikuplja slivansjku 

etno-baštinu. 

Pjesničke duše 

Sušionica 

pršuta Jure 

Barića 

kog zanata. A u popisu obrtnika 

u Imotskoj krajini iz 1841. nabrojeno 

je 14 kovača i šest puškara 

s Velima, predjela Slivna. Dakako, 

ovdje se više ne uzgajaju 

ni dudovi svilci, a uzgajali su se 

još za vrijeme Austro-Ugarske, 

od 1870., kad je u Dalmaciji osnovano 

10 svilogojskih stanica, a 

jedna od njih je bila u Imotskom. 

U Slivnu, kamo se slijevaju sve 

vode s okolnih brda, nema više 

ni rijeke! A predaja kaže da je nekoć 

davno tekla Jankovim putom, 

čija je vojska “popila svu 

vodu Džumbusliju”… 

Ivan u Pariz, 

Ivan iz Pariza 

Kapelica posvećena 

Papi Ivanu Pavlu II. 

“Je, tu je tekla rijeka Ružica, 

tako se pričalo, sve do dolaska 

Turaka. I uticala je u ponor ispod 

Katunišća… 

A onda je bio potres i rijeka je 

nestala”, ispričat će Ivan Talaja, 

pučki pjesnik, amater povjesničar 

i humanitarac, “a Slivno 

se nekad zvalo Gornji Vr’dol, a 

susjedno selo Krstatice Donji 

Vr’dol. Inače, Slivno je uvijek 

bilo žedno, no jednom zgodom 

zamalo se nije potopilo. Godine 

1871., noću osmog studenog, izbio 

je strašan potres, sličan onomu 

1838., koji je trajao tri minute, 

nakon kojega je izbilo oko 200 

vrela s tolikom količinom vode 

da je voda poplavila selo i župsku 

kuću, a popela se do crkvenog 

praga. Da se ovo nastavilo, 

Slivno bi se pretvorilo u jezero”. 

Poput mnogih Slivanjaca i 

Ivan je svoje rodno ognjište napustio, 

1961. godine. “Jerbo od 

zraka i škrte zemlje nije se dalo 

živit.” Otišao je u Francusku, u 

Pariz, i tamo proveo cijeli radni 

vijek. Čežnju za podbiokovskim 

brdima blažio je susretima i 

druženjima s ostalim Slivanjcima 

u Vansanskoj šumi (Le Bois 

de Vincennes) na istočnoj strani 

Pariza, koja u 12. stoljeću bijaše 

francusko kraljevsko lovište, a 

U ovoj brdskoj oazi mira i tišine, 

u bogatstvu opojnih mirisa 

komorača i kadulje, majčine 

dušice i mesliđana, vriska i 

kamilice, divljeg pelina i gospine 

trave, u pradomovini buhača… 

rođeno je ili je podrijetlom 

odavde više pjesnika, spisatelja 

i književnika: Ante Glibota, 

Ivan i Vjenceslav Glibotić, Anđelko 

Mrkonjić, Ivan Talaja, 

Mirko Anić, Vesna Barić-Peters 

(osnovnu školu pohađala u Slivnu, 

živi u Mettmannu), Dragica 

Zeljko-Selak, Ivna Talaja, Ljubica 

Selak-Zeljko… pa i pjesnik 

Ivan Talaja 

nastavak na 10. stranici


10 rujan 2019. 

nastavak sa 9. stranice 

Anđelko Mrkonjić 

Petar Gudelj, rođen u Podosoju, 

a kršten u Slivnu, koji je svojim 

pjesmama opjevao slivanjske 

kovače i na taj način Slivno 

uvrstio u Antologiju hrvatske 

književnosti. Pučki pjesnik Ivica 

Prgomet Paškić “more tri dana 

recitirat svoje pisme”, kako 

sam reče, a u običnom razgovoru 

glasovno podudaranje krajnjih 

slogova dvaju ili više stihova, 

daklem rime, “sipa ka iz rukava”. 

U desetercu… Pitam ga: 

“Nuder, kako biste mi vi opisali 

Slivno i Slivanjce?” Pjesnik Paškić 

će “ka iz puške”: “Nitko nema 

što Slivno imade, male doce, 

stare vinograde. Lako ti je prepoznat 

Slivanjca, kad mu gosti 

dođu, ispeče im janjca. Slivanjke 

nam bez vjere ne mogu, gdje 

god idu zahvale se Bogu. Slivno 

moje, u srcu te nosim, gdje god 

bio, tobom se ponosim…”. 

Ljubav Slivanjaca prema 

rodnom selu je zadivljujuća, ma 

gdje bili. Kako oni koji su ostali 

tu uz crkvu Presvetog Trojstva, 

tako i oni koji su se raspršili po 

svijetu, po Parizu i Frankfurtu, 

po Kanadi i Zelandu, po Zagrebu 

i Splitu… tepaju mu u običnom 

razgovoru, u gangi, u stihu… 

Prof. dr. Anđelko Mrkonjić 

ispjeva: 

”Zapivat gangu po našu/zalogajit 

i popit čašu, Da mi kogot 

Ameriku daje/ja mu ne bi dao 

običaje”. Ivna Talaja, pak, ovako 

osjeti Slivno: 

Krš… pastiri… stada… 

rumeni bljesak sumračja... 

neskrivena ljepota. 

Slivno, duša plamena 

u srcu kamenom zarobljena! 

Ganga Fest, 

Etnografski muzej... 

Razvidno će biti, ovdašnji 

krš i kamen zarobiše slivanjska 

srca. Iz tog kamenog tla i škrte 

zemlje, elem, iznikla je i slivanjska 

plemenita duša, koja svakoga 

gosta i putnika namjernika 

prima s radošću i ugošćuje kao 

najbližnjega. Jelom i pilom, pa 

i pjesmom, gangom… Kao što i 

nas dočekaše ovim iskonskim 

pjevom Anđelko Katavić, Joko 

i Ivo Talaja: “Bijakova nikad 

bez oblaka/ko ni Slivno bez lipi 

momaka”. Eto, kao rijetko gdje, 

ganga se ovdje još uvijek može 

čuti i usred bijela dana… Ovdje, 

pod gnjatima biokovskog 

Sv. Jure, kao nigdje drugdje, 

običaji se štuju i žive kao i onomad 

kad je “puna torba teška 

bila, a praznija još teža”. Stoga 

i ne čudi da Slivno ima i festival 

– GANGA FEST, a i pravi 

Etnografski muzej Mrkonjić, u 

kojemu su brojni predmeti izrađeni 

u kućnoj radinosti i zanatskim 

radionicama, i koji pričaju 

o jednom minulom vremenu 

i teškom životu ovog kraja. 

Desetljećima ih je skupljao i po 

buvljacima kupovao profesor 

Anđelko, e da bi u njima uščuvao 

detalje prošlosti, vrijeme života 

djedova i pradjedova. 

Pa ako vas put nanese u ovaj 

skriveni kutak ljepote, svratite 

k ovoj neprocjenjivoj zbirci kulturne 

baštine vidjeti bez čega 

se nije moglo ni zamisliti bivanje, 

i saznajte čemu su služile 

spritva, lopar, kotluša, škancija, 

stap, mećaja, mišaja, čanjak, 

vučija… kako su izgledale gargaše, 

kudilja, vrteno, stan za 

tkanje… čemu su služili ralo, 

teljig, jaram, priuza, nabadača, 

lemiš raonjak, dračevile, 

bigunac, vidite što se sve tkalo 

i kovalo, koje se ruho nosilo i s 

čime se kosilo, pogledajte kako 

su izgledale torbe naprtnjače i 

strunjavice… Kad se škrta zemlja 

kvasila znojem, kad ljudskih 

ruku nije bilo bez otvrdle i 

zadebljane kože na dlanovima, 

bez žulja. I kad se od svega toga 

počelo bježati, tako da je danas 

malo zemalja na svijetu u kojima 

nema barem jedan Slivanjac. 

U Parizu ih je 150… 

Madam Branka Barić će 

ispričati: “Moj otac je 1956. pobjegao 

preko granice i završio u 

New Yorku. Godine 1970. tamo 

smo otišli brat i ja s majkom. Ja 

sam se nakon 38 godina vratila 

u Slivno, a brat je još tamo, no i 

on ovamo dođe na odmor. Dugo 

sam bila frizerka u New Yorku, 

a sad sam opet tu, predala sam 

se Slivnu. Međutim, kad sam 

se vratila, meni je trebala aktivnost 

pa sam osnovala udrugu 

žena ‘Slivanjka’ koja broji 

100-120 članica iz cijelog svijeta. 

Financiramo se članarinom 

i na razne načine, ali od države 

ne tražimo ništa, tako udruge 

djeluju u Americi. Pomažemo 

gdje god možemo, obnovili 

smo školu i dvoranu, skrbimo o 

starijim i nemoćnim… Da, i na 

Manhattanu smo pjevali gangu, 

mene su mater i ćaća naučili 

pjevati gangu u New Yorku. 

Pjevamo je mi i ovdje, kad 

ne budemo pjevali, neće nas biti. 

Otac mi je tamo umra, no u 

Slivnu je sahranjen”. 

Ivica Prgomet Paškić 

Dragica Zeljko Selak 

A iz Stuttgarta se se vratio i 

mlađahni Boris Vrdoljak… On 

kaže: “Moj otac je tamo otišao 

1970. godine, a ja sam tamo rođen 

i tamo sam se školovao. Diplomirao 

sam na dva fakulteta, 

a ovdje sam 2013. osnovao svoju 

firmu i zaposlio inženjere strojarstva 

i elektrotehnike. U tijeku 

je postupak dobivanja papira 

za izgradnju tvornice za strojnu 

obradu metala u Dugopolju…”. 

I Jure Vrdoljak se kani za 

stalno povratiti ovamo pod Velim. 

Napustit će posao u Makarskoj 

i ovdje s djedom Vicom 

i ocem Zlatkom potpuno se posvetiti 

već uhodanoj proizvodnju 

pršuta, obiteljskom obrtu. 

Govori: “Ja 17 godina radim 

kao kuhar u Makarskoj i imam 

ponudu iz Njemačke s plaćom 

od 5000 eura, no nikad odavde 

neću otići. Inače, mi ovdje osušimo 

oko 3000 pršuta godišnje…”. 

I pršutana Jure Barića radi punom 

parom, godišnje na tržište 

plasira od šest do sedam tisuća 

ove jedinstvene slivanjske delicije. 

Prije dvadesetak godina jedan 

mi je Slivanjac kazao: “Mi 

pršute sušimo na sedam gora i 

sedam dimova – šest gora i šest 

dimova se zna, ali sedma gora i 

sedmi dim su tajna”. 

Uz Jankov put niču 

kuće s bazenima 

Slivno u rujanskoj gorskoj 

rujnosti nalik je slici iz bajke, 

nedostaju mu tek gorske vile. 

I živi drugim i drukčijim 

životom… Živnulo je, stvaraju 

se novi uvjeti za opstanak, 

selo se okrenulo turizmu. I tu 

sad uz Jankov put niču nove 

kuće s bazenima, već ih je 17. 

Sve ulice su asfaltirane, nitko 

nije žedan, i sve blista na 

miholjskom suncu. Umjesto 

mitskih gorskih vila, elem, u 

ovom djeliću zemaljskog raja 

gdje se “čuje tišina”, tu je sve 

više stvarnih vila, poput “Ville 

Bijela Perla”, poduzetnika 

Joze Marinkovića, koja je punih 

pet mjeseci u godini puna 

turista. Izgledno je, Slivno ima 

budućnost, no ovo selo ima što 

rijetko tko ima… 

Ima 28 kapelica, među njima 

i kapelicu pape Ivana Pavla 

II., tu je i najduži Križni put 

u Hrvatskoj – 27 kilometara, a 

ima i svoju himnu koja se svira 

svake nedjelje poslije mise. Ivo 

Talaja će reći: “Imamo mi prvi 

i jedini spomenik koji je zajednički 

ustašama i partizanima. 

Slivno ide naprijed zajedničkim 

naporima predsjednika 

Mjesnoga odbora Vlatka Kusture, 

našeg župnika fra Željka 

Tolića, načelnika naše općine 

Runović Marija Repušića 

i naše Županije. Dakako i mještana…”. 

Fra Silvestar Kutleša će 

još davno, davno zapisati: “… 

Ovi težak u borbi sa škrtom 

prirodom učvrstio je i očeličijo 

svoje damare i mišiće, svoj 

duv izoštrijo i izbistrijo. Ljubi 

sve što je dobro, lipo i pošteno, 

a najviše svoju rođenu grudu. 

S imockim težakom moreš na 

lipe planine razbijati, a na ružne 

nećeš š njime na kraj izići. 

Voli trpit glad i žeđu, golotinju 

i bosotinju, nego obraz zacrniti 

ili svoju viru ili rvacki značaj 

zatajiti… Seljaci, samo neka 

su siti, razgovorni i veseli, 

uvik gotovo pivaju…”. 

Kad rujan i cijela jesen mite, 

prođu, kad zima sve odjene 

u snježnu bjelinu, u Slivnu će 

svejedno sve “pivat od lipote”. 

Vice 

Vrdoljak 

Jure Vrdoljak Boris Vrdoljak Branka Barić


rujan 2019. 

11 

vjerska baština svecu u spomen 

NA PODRUČJU NAŠE ŽUPANIJE NJEZINU NEBESKOM ZAŠTITNIKU POSVEĆENO JE ČAK 13 SAKRALNIH OBJEKATA 

Marjanske špilje i otoci bili su 

samotna mjesta sv. Jeronima 

Piše I SNIMIO: 

LINO 

URSIĆ 

Ruši se rimski svijet, 

a naša se gorda 

šija ne prigiba... 

Svetom Jeronimu 

(Eusebius Hieronymus, 

rođen oko 345. godine 

u Stridonu, na granici između 

ondašnje rimske Dalmacije 

i Panonije, a umro 419./420. u 

Betlehemu), znamenitom kršćanskom 

piscu i prevoditelju, 

te svecu zaštitniku Dalmacije, 

posvećeno je na području 


13 sakralnih objekata: crkvica 

svetog Jere na Marjanu, crkva 

svetog Jeronima u Lovrinčevićima 

(Biokovsko Selo), crkva 

svetog Jeronima u Gljevu, crkva 

svetog Jeronima u Trilju, 

župna crkva svetog Jeronima u 

Kaštel Gomilici, također u Kaštel 

Gomilici stara župna crkva 

svetog Jeronima, župna crkva 

svetog Jeronima u Velikom Brdu 

(Makarska), kapela svetog 

Jere na Čiovu, župna crkva svetog 

Jeronima u Pučišćima, zavjetna 

crkvica svetog Jeronima 

u Milni, crkva svetog Jerolima u 

Starom Gradu i sklop franjevačkog 

samostana svetog Jerolima 

na poluotočiću Prirovo u Visu. 

Neke od njih imaju posebnu kulturno-spomeničku 

vrijednost. 

skih zidina. Ili kako bi sam 

Jeronim rekao: “... Sam ondje 

– o ne sam, jer je zajedno s njime 

Isukrst – vidi slavu Božju, 

koju ni apostoli ne vidješe nego 

u pustinji. Istina, ne vidi gradova 

kulama obzidanih, ali je već 

njegovo ime uvedeno u spisak 

građana novoga grada....” Tako 

je u prepoznatom Jeronimovu 

pustinjačkom krajobrazu, 

na južnoj strani Marjana, podignuta 

crkvica posvećena upravo 

njemu. 

Položaj možebitne prijašnje 

građevine poslužio je gradnji 

današnje crkvice sredinom 

druge polovice XV. st., koja biva 

završena vjerojatno 1480. godine, 

kada hrvatski kipar i graditelj 

albanskog podrijetla Andrija 

Aleši izrađuje i potpisuje 

kameni oltar, između ostalog 

s motivom svetog Jere u špilji. 

Odmah uz crkvicu je oratorij 

– eremitaž svetog Cirijaka, 

poznatog po legendi o oslobađanju 

od zloduha Dioklecijanove 

kćeri Valerije. U eremitažu su 

živjeli pustinjaci, koje su stari 

Splićani držali svetim ljudima. 

Drveni reljef 

sveca u špilji 

Među Jeronimovim samotnim 

mjestima dalmatinskih 

otoka svakako treba tražiti 

Brač. Na najvećem srednjodalmatinskom 

otoku danas se 

pronalaze već dvije spomenute 

crkve posvećene Jeronimu. 

Pažnju pri tome plijeni župna 

crkva u Pučišćima. Sagrađena 

je do 1576. godine, dok se zvonik 

crkve gradi nešto dulje razdoblje. 

Dovršen je 1631., a njegova 

je obnova u duhu barokne 

arhitekture izvedena do 1769. 

Župna crkva 

sv. Jeronima u 

Pučišćima na 

otoku Braču 

godine. Sama crkva obnavlja 

se i proširuje do današnje veličine 

1801. godine. 

Zanimljivo je da je u popločanju 

crkvenog broda sačuvan nacrt 

u razmjeru tadašnjih preinaka 

i profila kupole zvonika, što 

je bilo dragocjeno prilikom recentnih 

radova na obnovi. Najvažnije 

djelo u unutrašnjosti 

crkve jest pala svetog Roka, autora 

Palme Mlađeg, Tizianova 

učenika. Drveni reljef nad glavnim 

oltarom autora Franje Čiočića 

iz XVI. st. bio je namijenjen 

za stariju župnu crkvu BDM na 

Batku, a prikazuje svetog Jeronima 

u špilji. 

Samostan na temeljima 

teatra antičke Isse 

Posljednji u nizu izdvojenih 

sakralnih objekata posvećenih 

svecu zaštitniku Dalmacije 

sklop je franjevačkog samostana 

svetog Jerolima na 

poluotočiću Prirovo u Visu. 

Sagrađen je početkom XVI. 

st. na temeljima teatra antičke 

Isse, što je u konačnici rezultiralo 

polukružnim oblikom 

samostana. Uz istočni 

rub zgrade samostana podiže 

se zvonik u XVIII. st., a južno 

se smješta crkva renesansnih 

obilježja s baroknim oltarima, 

te kasnobaroknim pjevalištem 

i orguljama. 

Ako je Biblija jedan od temelja 

zapadnoeuropske kulture, 

onda je zasigurno i onaj koji 

je Bibliju preveo s izvornika 

jedan od utemeljitelja te kulture. 

Stoga sretan vam skorašnji 

blagdan svetog Jeronima, 

svetog Jerolima ili svetog 

Jere (30. rujna). Našeg Dalmatinca, 

nama na ponos i slavu. 

Crkvica sv. Jere na 

Marjanu 

Pustinjački krajobraz 

Marjan je stoljećima bio duhovno 

utočište brojnih pustinjaka 

koji su mir i ljubav u Kristovoj 

vjeri tražili daleko od grad- 

Reljefni prikaz sv. Jeronima u krstionici 

katedrale sv. Lovre (sv. Ivana) u Trogiru 

Sklop Franjevačkog samostana sv. 

Jeronima na poluotočiću Prirovo u Visu


12 rujan 2019. 

oni ponosno nose ime sv. jeronima 

UDRUGA SV. JERONIM IZ KAŠTEL GOMILICE ZA SKRB O POTREBITIM SUGRAĐANIMA ZASLUŽILA GRADSKE, ŽUPANIJSKE I 

DRŽAVNE NAGRADE, A NJENI ČLANOVI PORUČUJU: 

‘Najveće nam je priznanje 

ljudski osmjeh i zadovoljstvo’ 

Piše: 

Jakov 

Žarko 

Udruga danas, 

15 godina od 

osnivanja, broji 

stotinjak članova, 

12 zaposlenih i 

nekoliko programa: 

‘Pomoć u kući’, 

‘Dnevni boravak za 

starije’, ‘Prenoćište 

za beskućnike’, 

Rad s djecom, 

potom program 

gerontodomaćica, 

a imamo i klapu 

sv.Jeronima koja 

osvaja nagrade na 

festivalima, kaže 

predsjednik Srećko 

Radan 

Posljednjeg dana rujna, 

prema prijedlogu 

župana Blaženka 

Bobana, slavi se 

Dan županije Splitsko-dalmatinske, 

a katolici slave 

blagdan Sv. Jeronima – zaštitnika 

Dalmacije. Po svecu i 

mistika s kraja 4. i početka 5. 

stoljeća, neupitno jednom od 

najučenijih ljudi svoga vremena 

nazivaju se i mnoge hrvatske 

crkve, zavodi, škole, a u Kaštel 

Gomilici po tom su zaštitniku 

dali ime svojoj mjesnoj crkvi 

I slave ga svake godine, potom 

udruzi koja na lokalnoj razini 

provodi niz programa iz spektra 

socijale, pa klapi koja je zadnje 

dvije godine osvojila srca 

publike na Večerima dalmatinske 

pisme u Kambelovcu. 

Skrbe o stotinjak 

starijih i nemoćnih 

Dovoljan je to razlog da se u 

ovom slavljeničkom broju “Moje 

županije” pobliže upoznamo 

sa svim projektima koji se provode 

preko udruge Sv.Jeronim, 

koja će na svečanoj sjednici 

Skupštine SDŽ dobiti vrijedno 

priznanje - skupnu nagradu. 

Udruga je to koju većina Kaštelana 

poznaje po velikom srcu 

i brizi za sve njihove potrebite 

sugrađane. Ideju o njezinu 

osnivanju pokrenula je mladenačka 

volja i želja nekolicine 

prijatelja iz Gomilice, među 

kojima je u vrhu zaslužnih bio I 

aktualni kaštelanski gradonačelnik 

Denis Ivanović, koji su 

htjeli prije svega ponuditi svom 

mjestu zanimljive sadržaje za 

mladež. Nakon nekoliko godina 

takvog rada i napora 2003. se 

i službeno osniva Udruga sv. Jeronim. 

Do 2009. godine Udruga 

prvenstveno organizira različite 

fešte, izlete, humanitarne akcije 

te čišćenje plaža i okoliša tijekom 

turističke sezone. 

Prekretnica u njihovu radu 

bila je, kako sami navode, 2009. 

kada su dobili natječaj Ministarstva 

zdravstva i socijalne 

skrbi “Pomoć u kući i dnevni 

boravak za starije osobe“, te je 

tu započeo njihov rad u socijali. 

Kroz taj program uspjeli su 

zaposliti tim od 10 ljudi. 

- Od onda smo na neki način 

produžena ruka Grada Kaštela 

i Centra za socijalnu skrb u operativnom 

rješavanju problema 

u socijali. Danas, 15 godina od 

službenog osnivanja, Udruga 

broji stotinjak članova, 12 zaposlenih 

i nekoliko programa: 

“Pomoć u kući”, “Dnevni boravak 

za starije”, “Prenoćište 

za beskućnike”, Rad s djecom, 

potom program gerontodomačica, 

a imamo i klapu sv.Jeronim 

koja zadnje dvije godine 

pobjeđuje na jednom od najboljih 

festivala u Hrvatskoj, 

Večerima dalmatinske pisme 

u Kambelovcu. Brinemo i pomažemo 

oko stotinjak starijih 

i nemoćnih, obavljajući im poslove 

u kući: čišćenje, nabavku 

namirnica, koordinaciju s nadležnim 

zdravstvenim i njima 

potrebitim institucijama, brigu 

oko njihove higijene i zdravlja. 

U našem dnevnom boravku 

dnevno od 20 do 30 osoba treće 

životne dobi dobiva osmišljeni 

program i razonodu, te mogućnost 

kvalitetnijeg druženja. U 

našem prenoćištu trenutno je 

smješteno petoro beskućnika 

koji imaju topli obrok, te zadovoljene 

sve ostale osnovne 

životne potrebe – kazao nam 

je predsjednik udruge Srećko 

Radan. 

Humanitarci 

iz vrtića i škola 

Posebno je istaknuo i najmlađe: 

- Svake subote organiziramo 

različite radionice s djecom, 

‘sipa i bob’ SVEČEV IMENJAK DOBIO PRVU FILMSKU NAGRADU ZA OČUVANJE LOKAL 

Jerino ‘sirotinjsko jelo’ filmski hit 

Županija Splitsko-dalmatinska 

slavi svoj dan, a ujedno 

i svog zaštitnika svetog Jeronima. 

Dan Županije splitsko-dalmatinske 

i blagdan sv. Jeronima, zaštitnika 

Dalmacije, povod je da na ovim stranicama 

nekoliko crtica posvetimo i svečevu 

imenjaku, Splićaninu Jeri, jer su 

zahvaljujući njemu sjajne vijesti nedavno 

stigle s druge strane Jadrana. 

Naime, u Veneciji, u posebnom dijelu 

programa 76. Venecijanskog filmskog 

festivala, film Jere Gruića “Sipa i 

bob” dobio je nagradu za najbolji kratki 

film u kategoriji očuvanja lokalne 

baštine i identiteta. 

Autor nagrađenog filma je sa suprugom 

Lanom, zaslužnom za ilustracije 

u filmu, snimio tu hvalevrijednu 

gastronomsku priču, odnosno 

petominutni film o “sirotinjskom” jelu 

koje je osvojilo jelovnike renomiranih 

restorana. 

– Nisam očekivao nagradu, baš me 

ugodno iznenadila. Priznanje mi puno 

znači u profesionalnom pogledu, lijepo 

je kada struka prepozna uloženi 

rad i trud. Kao temu sam imao dvije 

ponude, snimiti film o sipi i bobu ili 

kaštelanskom crljenku. S obzirom na 

to da tada nije bilo jematve, odlučio 

sam se za sipu i bob, dvije namirnice 

koje su jako vezane za kaštelansko područje. 

Film smo radili zajedno supruga 

i ja – ona je oblikovala ilustracije, a 

ja sam odredio stilski pristup. U filmu 

su nam pomogli kuhar Goran Mušura 

te Ivan Perić, koji mi je asistirao prilikom 

snimanja, dok je Zlatko Gall povezao 

strukturu filma – kazao nam je 

autor Jere Gruić te dodao: 

– “Sipa i bob”, film o istoimenom 

jelu je podsjetnik na dalmatinsku 

pučku kužinu, koja je zahvaljujući


rujan 2019. 

13 

Pripremila Ana-Marija Škorić 

kronologija 

događanja 

30. srpnja 

Radni sastanak s ministrom Butkovićem 

te ih na taj način pokušavamo 

učiti prihvaćanju različitosti 

među ljudima, toleranciji prema 

svakom čovjeku i nenasilnom 

ponašanju. Djeca na tim 

radionicama imaju priliku raditi 

sve što vole - crtati, glumiti 

te na bilo koji drugi način izraziti 

svoje talente. Članovi udruge 

organiziraju brojne izlete kako 

bi ih nagradili za njihov trud 

i rad, a svake su godine nezaobilazni 

gosti na dječjim karnevalima 

u Kaštelima - kaže predsjednik 

Radan. 

Klapa sv. Jeronim ostvarila 

je, kao što smo rekli, već zavidno 

mjesto među kaštelanskim 

klapama. Svake godine imaju 

sve bolje rezultate i postaju sve 

prepoznatljiviji. Na Večerima 

dalmatinske pisme prošle su 

godine osvojili prvu nagradu 

publike za pjesmu “Život mornara”, 

za koju je snimljen i video 

spot, a ovoga ljeta opet su 

“pomeli” konkurenciju. Jedno 

od tradicionalnih događanja 

je Božićni koncert na kojemu 

ugošćuju prijatelje, a koji 

se održava gotovo cijelo desetljeće. 

- Vrlo dobru suradnju imamo 

s osnovnim školama i vrtićima 

u Kaštelima, koji nam 

pomažu u organiziranju humanitarnih 

akcija, a među kojima 

je “I njima je Uskrs“, za naše 

beskućnike i ostale socijalno 

ugrožene obitelji te pojedince s 

područja našega grada. Tako 

smo prošle godine za Uskrs i 

Božić podijelili vipe od 150 paketa 

osnovnih životnih namirnica, 

a povremeno organiziramo 

i veće humanitarne akcije 

u suradnji sa Slobodnom Dalmacijom, 

bez čijih tekstova I 

novinskog prostora akcije ne 

bi imale postignuti uspjeh kojemu 

su pridonijeli I lokalni mediji. 

Sve ovo prepoznato je od 

strane Grada Kaštela, s kojima 

imamo odličnu suradnju i koji, 

uz Grad Solin, Splitsko-dalmatinsku 

Županiju i Ministarstvo 

za demografiju, obitelj, mlade i 

socijalnu politiku, financiraju 

naše projekte i programe – dodao 

je Radan. 

Udruga sv. Jeronim osobito 

je ponosna na dvije nagrade, a 

to su Nagrada Grada Kaštela 

za osobiti doprinos u organiziranju 

i sudjelovanju u kulturnim 

i humanitarnim događanjima 

i nesebičnu skrbi za 

starije osobe – 2012. godine, te 

prošlogodišnju, još svježu Državnu 

nagradu za humanitarni 

rad koju im je dodijelilo Ministarstvo 

demografije. 

’Nismo se umorili’ 

Ovi dobri ljudi, kako zaposlenici, 

tako i svi drugi volonteri 

Udruge, vjeruju da mogu 

puno toga dati svom gradu 

i njegovim stanovnicima, a 

unatoč svom utrošenom vremenu 

i trudu kažu da se definitivno 

još nisu umorili od humanitarnog 

rada, jer im je najveća 

nagrada ljudski osmijeh i 

zadovoljstvo. Tada znaju da se 

isplatilo žrtvovati i da su svojim 

radom pomogli i usrećili 

nekoga tko je mislio da je zaboravljen 

ili usamljen. 

U prostorijama SDŽ održan je redoviti radni sastanak ministra mora, prometa 

i infrastrukture Olega Butkovića sa županom Blaženkom Bobanom i 

gradonačelnikom Grada Splita Androm Krstulovićem Oparom. Sastanku su 

nazočili i predsjednik Uprave Hrvatskih cesta Josip Škorić, predsjednik Uprave 

HŽ Putničkog prijevoza Željko Ukić, predsjednik Uprave HŽ infrastrukture 

Ivan Krši i ravnatelj ŽUC-a Split Petar Škorić. “Danas je prezentirana nova 

trasa ceste, tunela Ravča – Drvenik. Prezentaciju su imali priliku vidjeti i načelnici 

općina Jelsa, Sućuraj i Gradac, 

kao i zamjenik gradonačelnika grada 

Vrgorca. Standardni projekti koje analiziramo 

već po sedmi put idu zacrtanom 

dinamikom, poput tunela Kozjak, 

ceste Mravinci – TTTS, tunela Komorjak 

i mosta nad Cetinom te nadvožnjaka 

nad solinskom Širinom. Vjerujem da nas već na jesen očekuje potpisivanje 

ugovora za luku Omiš vrijednosti oko 70 milijuna kuna“, kazao je župan. 

Gradonačelnik Grada Splita Andro Krstulović Opara je ustvrdio: “S predsjednikom 

Uprave HC-a dogovorili smo jasnu dinamiku gradnje tunela Toć, spoju 

istočne obale gradske luke s Poljičkom cestom”. 

“Mogu kazati da su Hrvatske ceste potpisale ugovor za zaobilaznicu Omiša. 

To je dio faze multimodalne platforme Solin – Stobreč – Dugi rat – Omiš ukupne 

vrijednosti 180 milijuna kuna. Radovi započinju već u rujnu“, istaknuo 

je ministar Butković. 

17. kolovoza 

Sapunar primio gradonačelnicu Tacome 

Predsjednik Županijske skupštine Petroslav Sapunar primo je Vitoriu Woodards, 

gradonačelnicu Tacome (SAD), koji s Gradom Starim Gradom ima 

potpisan ugovor o kulturnoj suradnji. 

S gradonačelnicom u pratnji je bila 

i prva žena direktrica luke Tacoma, 

Claire Petrich. 

“U prošlom stoljeću stigli su u SAD 

mnogi ribari i brodograditelji, podrijetlom 

iz svih krajeva Dalmacije, najviše 

s naših otoka. Tim ljudima je posvećena 

i izložba koju su Starom Gradu priredile Branka Bezić Filipović iz Hrvatske 

Matice iseljenika i Claire Petrich iz Tacome. Njezin djed je bio brodograditelj 

koji je još 1949. sagradio možda najveći tunolovac na svijetu“, kazao je Sapunar 

Članica Gradskog Vijeća Tacome i predsjednica uprave Luke u Tacomi, 

Claire Petrich rekla je da su u Tacomi organizirali učenje hrvatskog jezika 

za djecu i odrasle. 

23. kolovoza 

‘Svaki totalitarizam je izraz kukavičluka’ 

NE BAŠTINE I IDENTITETA 

u Veneciji 

“Fešti od boba” u Kaštel Kambelovcu 

osvojila jelovnike renomiranih 

restorana. Priča o ovom zanimljivom 

jelu na više načina i iz 

različitih perspektiva zaista odgovara 

na pitanje “Sipa i bob, sve 

što ste željeli znati, a niste se usudili 

pitati”. 

Inače, petominutni film “Sipa 

i bob” snimljen je u sklopu projekta 

“ArTVision+”, financiranog iz 

programa Interreg Italija – Hrvatska, 

koji u Splitsko-dalmatinskoj 

županiji provodi Javna ustanova 

RERA. 

jakov žarko 

U sklopu obilježavanja Europskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i 

autoritarnih režima splitski gradonačelnik Andro Krstulović Opara i župan 

Blaženko Boban položili su cvijeće i zapalili 

svijeće na ulazu u Tvrđavu Gripe. 

Vijence su položili i saborski zastupnici 

Ante Sanader i Petar Škorić, te čelnici 

udruga proisteklih iz Domovinskog 

obrambenog rata. 

“Svi totalitarni režimi: fašizam, komunizam 

i nacizam su kukavički režimi!”, kazao je župan Boban. Kao izaslanik 

Predsjednika Vlade RH, Andreja Plenkovića, župan je, zajedno sa saborskim 

zastupnikom Antom Bačićem, gradonačelnikom Omiša Ivom Tomasovićem i 

predstavnicom Ministarstva branitelja, položio vijenac i zapalio svijeću i kod 

spomen kosturnice žrtvama četničkih i talijanskih zločina u Gatima. 

26. kolovoza 

Razgovori o mogućoj izgradnji Sveučilišne bolnice 

Na sastanku u ravnateljstvu splitskog KBC-u, na kojemu su uz ministra zdravstva 

Milana Kujundžića, župana Blaženka Bobana i ravnatelja KBC-a dr. Julija 

Meštrovića, sudjelovali su i kineski predstavnik Bruce Juan, gradonačelnik 

Andro Krstulović Opara, načelnik Općine Klis Jakov Vetma, rektor Sveučilišta 

u splitu dr. Dragan Ljutić, saborski zastupnik Ante Sanader, ravnatelj Ljekarni 

Ante Mihanović i brojni drugi, govorilo se o izgradnji triju Sveučilišnih bol-


14 rujan 2019. 

Pripremila Ana-Marija Škorić 

kronologija 

događanja 

nica - u Splitu, Zagrebu i Osijeku. Ministar Kujundžić rekao je da bi “ovakvo 

kinesko investiranje značilo nove Firule i Križine”, da će bolnica biti hrvatsko 

vlasništvo, kao i organizacija, te osoblje, 

ali da bi se istovremeno u toj bolnici 

liječili i Kinezi. Od toga bi se, dodao 

je, onda vraćao kredit. Župan Boban je 

potvrdio da je Klis jedna od potencijalnih 

lokacija za buduću Sveučilišnu 

bolnicu. “Investitoru je jako bitna blizina autoceste i zračne luke. Ono što je 

nama važno je da nova bolnica bude što bliže aglomeraciji s oko 320 tisuća 

stanovnika, to jest prostoru Trogira, Kaštela, Splita i Omiša“, kazao je župan. 

26. kolovoza 

Na Križinama ambulanta dentalne medicine 

Na Križinama je svečano otvorena ambulanta dentalne medicine pri Odjelu 

za maksilofacijalnu kirurgiju. Ambulantu je otvorio ministar zdravstva, Milan 

Kujundžić. “Slobodan sam najaviti dva nova velika događaja na kojima 

ponovno ovdje očekujemo resornog ministra Kujundžiča, kao i ministra Regionalnog 

razvoja i EU fondova Marka 

Pavića, koji će s našim ravnateljem Doma 

zdravlja, dr. Rađom potpisati Ugovor 

vrijedan 18,5 milijuna kuna. 

Drugi Ugovor, vrijedan 52 milijuna 

kuna se odnosi na transfuzijski centar 

našega KBC-a“, kazao je župan te dodao kako ga posebno veseli činjenica 

da će ovdje, prije svih, djeca s posebnim potrebama u ovoj ambulanti moći 

dobiti potrebnu skrb i njegu iz područja dentalne medicine. 

27. kolovoza 

Ugovori za razvoj obalne i morske infrastrukture 

Župan Blaženko Boban potpisao je ugovore vrijedne 8,5 milijuna kuna s gradonačelnikom 

Omiša Ivom Tomasovićem, zamjenicom gradonačelnika Trogira 

Ružom Kovačević Bilić, zamjenikom gradonačelnika grada Kaštela Grgicom 

Benutićem i načelnikom općine Tučepi Antom Čobrnićem. 

“Pomorsko dobro je ovih dana posebno aktualna tema. Poznato je kako naša 

Županija upravlja trećinom ukupnog pomorskog dobra RH. Stoga, neka 

danas potpisani ugovori budu poticaj i drugim lokalnim zajednicama da se 

jave na ovakve županijske natječaje“, kazao je župan Boban. 

Stipe Čogelja, pročelnik UO za pomorstvo i turizam je kazao kako je Županija 

već izradila sve bitne strateške 

dokumente vezane za upravljanje 

plažama, te je najavio izradu 

Integralnog Plana upravljanja 

obalnim pojasom koji je predviđen 

europskim Direktivama. Grad Omiš je dobio 1,5 milijuna kuna za uređenje 

plaže Brzet, Grad Trogir za izgradnju lukobrana športske luke Brigi Lokvice 

tri milijuna kuna, te Grad Kaštela za uređenje plaže uvala Glavica u Kaštel 

Lukšiću 2 milijuna kuna. Općina Tučepi također dobiva 2 milijuna kuna za 

uređenje obalnog pojasa od marine do Gospina potoka. 

28. kolovoza 

Sporazum o suradnji s regijom Marche 

Sporazum između talijanske regije Marche i SDŽ mladih sportaša okupljenih 

na međunarodnom nogometnom turniru “Sve za Jadransko-jonsku makroregiju“, 

u okviru programa teritorijalne kohezije EU, potpisan je u vijećnici 

Grada Ancone. Sporazum o suradnji, koji jača veze između dviju obala Jadrana, 

potpisali su predsjednik regije 

Marchi Luca Ceriscioli i župan Blaženko 

Boban koji su obnovili prijateljstvo 

između dviju regija, a kako je kazao 

Boban, “razdvojenih samo morem, 

ali kulturno vrlo bliskim”. 

4. rujna 

Trojica nobelovaca kod župana 

Župan Blaženko Boban sa zamjenikom župana Lukom Brčićem upriličio je 

prijem za trojicu obelovaca koji su stigli u pratnji rektora splitskog Sveučilišta 

dr. Dragana Ljutića, dekana Medicinskog fakulteta Zorana Đogaša, predsjednika 

Organizacijskog odbora “Nobel days“ Alena Juginovića te inicijatora 

ovoga susreta, Dragana Primorca. 

uz novu školsku godinu 

OSNOVCI I SREDNJOŠKOLCI DVA SU TJEDNA U RAZREDIMA, ZAJEDNO S 

NASTAVNICIMA SUOČENI S NOVIM NASTAVNIM PROGRAMIMA 

Školarce dočekalo 

puno izazova i 

obilje noviteta 

Novi kurikulumi, eksperimentalni programi ‘Škole za 

život’, centri kompetencija, centri izvrsnosti, priprema za 

uvođenje međunarodne mature..., a ima i još toga 

Piše: 

Tomislav 

Đonlić, pročelnik 

Upravnog odjela za 

prosvjetu, kulturu, 

tehničku kulturu i sport 

Započela je nova školska 

godina 2019./2020., 

prepuna izazova i noviteta. 

Od ove godine 

svi učenici prvih, petih 

i sedmih razreda (STEM) 

te prvih razreda srednje škole 

učit će i raditi po novim kurikulumima, 

dok će se nastaviti i 

izvođenje novih eksperimentalnih 

programa “Škole za život” u 

pet škola Splitsko-dalmatinske 

županije za drugi, šesti i osmi te 

drugi razred srednje škole. Škole 

koje nastavljaju svoje sudjelovanje 

u eksperimentalnom programu 

su OŠ Braće Radića (Bračević), 

OŠ Supetar, OŠ Lučac u 

Splitu, Srednja škola “Jure Kaštelan” 

u Omišu i Srednja škola 

“Antun Matijašević Karamaneo” 

u Visu. 

Ukupno je u Splitsko-dalmatinskoj 

županiji upisano 4424 prvašića, 

što je 15 učenika manje 

VRIJEDNO MEĐUNARODNO PRIZNANJE ŽUPANIJSKOJ JAVNOJ USTANOVI 

Centar izvrsnosti SDŽ dobio 

Europsku točku za darovite 

European Talent Support 

Network (ET- 

SN), to jest Europska 

mreža za podršku 

darovitih, prihvatila 

je prijavu Centra izvrsnosti 


za proglašenje Europskom 

točkom za darovite – European 

Talent Point (ETP). 

nego ih je bilo upisano prošle godine 

(4439), a rekorder po broju 

upisanih učenika u prvi razred 

je Osnovna škola Strožanac u 

općini Podstrana sa 141 upisanim 

učenikom, 20 učenika više 

nego u prošloj godini. 

Okrug će dobiti 

Osnovnu školu 

Povjerenstvo je ocijenilo 

kandidaturu Centra izvrsnosti 

SDŽ izvrsnom ocjenom 

i odlučilo dodijeliti mu 

certifikat, a svečana dodjela 

održana je na prvom susretu 

svih registriranih ETP u Hrvatskoj, 

20. rujna u Skupštinskoj 

dvorani Varaždinske županije. 

U novoj školskoj godini nastavljaju 

se aktivnosti oko osnivanja 

nove ustanove, osnovne 

škole u Okrugu, što će se izravno 

odraziti i na povećanje standarda 

osnovnog školstva, ne samo 

za učenika Okruga nego i za 

učenike matične OŠ “Petar Berislavić” 

u Trogiru. Nastavit će 

se i projekti energetske obnove 

škola. Tako će, nakon završenih 

pet objekata u prošloj školskoj 

godini, i u novoj školskoj godini 

biti obnovljene četiri škole 

i jedan učenički dom. Novi i 

moderniji izgled dobit će Srednja 

tehnička prometna škola u 

Splitu, Učenički dom u Splitu, 

Obrtničko-industrijska škola 

(zgrada četiriju srednjih škola) 

Odabrano društvo u dvorani 

OŠ kralja Zvonimira u Ninčevićima 

Izaslanstvo Centra izvrsnosti 

i Županije činili su 

pročelnik Upravnog odjela 

za prosvjetu Tomislav Đonlić 

i ravnatelj Centra izvrsnosti 

Ivica Zelić. Tajnica ETSN 

dr. sc. Csilla Fuszek svečano 

je uručila certifikat o pristupanju 

u mrežu darovitih našim 

predstavnicima.


rujan 2019. 

15 

Svečanost na početku 

školske godine u Dugom Ratu 

u Imotskom, OŠ “Ivan Mažuranić” 

u Hanu te područna škola 

Radošić u Sinju. 

Cjelokupni program energetske 

obnove sufinanciran 

je nepovratnim sredstvima 

EU-a i sredstvima pomoći Ministarstva 

regionalnog razvoja 

i fondova Europske unije 

(MRRFEU). Tako će u idućem 

trogodišnjem razdoblju biti obnovljena 

većina objekata koji su 

veliki potrošači energije, a krajnji 

cilj je da se u njima potrošnja 

energije umanji najmanje za 50 

posto. 

Vrata nove škole otvorila su 

se za srednjoškolce s otoka Visa, 

koji su školsku godinu započeli 

u potpuno obnovljenoj 

i opremljenoj zgradi. U taj projekt 


uložila je 3,2 milijuna kuna, 

a dio sredstava osiguran je kroz 

pomoć Ministarstva regionalnog 

razvoja i fondova Europske 

unije te Ministarstva znanosti i 

obrazovanja. 

Strukovne škole centri 

kompetencija 

Također, u suradnji s Gradom 

Solinom počeli su radovi 

na izgradnji novog objekta pored 

OŠ kraljice Jelene, gdje će 

se urediti pet novih učionica za 

školu koja već sada broji više od 

tisuću učenika. U Pučišću na 

otoku Braču nastavljaju se radovi 

na dogradnji Klesarske 

škole, kojom će se u potpunosti 

osuvremeni i unaprijedi standard 

obrazovanja u klesarstvu. 

U ime Povjerenstva za procjenu 

kandidatura za europske 

točke za darovite, Robert 

Kelemen, je čestitao pročelniku 

Đonliću i ravnatelju CI SDŽ 

Ivici Zeliću, što je županijski CI 

Energetska 

obnova škole 

u Hanu 

Ivica Zelić, 

Csilla Fuszek, 

Tomislav Đonlić 

i Robert Kelemen 

izabran kao European Talent 

Point, te je izrazio zadovoljstvo 

i dobrodošlicu CI SDŽ u Europsku 

mrežu za podršku darovitih 

(ETSN). Pročelnik županijskog 

UO za prosvjetu, kulturu, 

rodno priznate diplome te pripremu 

učenika za školovanje 

na svjetskim i hrvatskim sveučilištima, 

a omogućit će se i 

nastava na stranom jeziku, i 

našim učenicima i strancima. 

Nakon opsežnih radova na pripremi, 

očekivani početak izvođenja 

programa je u 2021. školskoj 

godini. 

Centri izvrsnosti 

s 430 učenika 

S radom nastavlja i Javna 

ustanova Centar izvrsnosti 


koja u novoj školskoj godini 

okuplja 430 učenika uključenih 

u četiri programa iz područja 

STEM-a (matematika, informatika, 

nove tehnologije i prirodoslovlje). 

Aktivnosti Centra 

izvrsnosti ove će školske godine 

biti usmjerene i na jačanje poduzetničkih 

kompetencija učenika 

koji će preko učeničkih zadruga 

biti uključeni u različite 

aktivnosti. 

I u ovoj školskoj godini nastavlja 

se provedba četverogodišnjeg 

europskog projekta 

pomoćnika u nastavi “Učimo 

zajedno III”, ukupne vrijednosti 

33,5 milijuna kuna. Iz ovog 

projekta financirat će se rad 

više od 200 pomoćnika u nastavi/stručnih 

komunikacijskih 

posrednika, koji će pružati 

potporu za oko 230 učenika 

s teškoćama. 

šport i tehničku kulturu Tomislav 

Đonlić je zahvalio na dobrodošlici 

Centru izvrsnosti 

SDŽ u ETSN istaknuvši značenje 

ovoga međunarodnog 

priznanja našemu centru. 

– Ovo je još jedna potvrda izvrsnog 

rada županijskog Centra 

izvrsnosti, što nas raduje, 

ali i obvezuje na daljnje usavršavanje 

i razmjenu iskustva s 

drugim sličnim ustanovama i 

institucijama u Hrvatskoj, Europi 

i diljem svijeta – kazao je 

Đonlić. 

U Varaždinu su se predstavili 

i ostali ETP iz Hrvatske, a 

među njima i splitski Dječji vrtić 

“Cvit Mediterana”. I.K. 

Dvije srednje strukovne škole 

proglašene su centrima kompetencija 

– Turističko-ugostiteljska 

škola u Splitu u sektorima 

turizma i ugostiteljstva, a 

Obrtna tehnička škola u Splitu 

u sektoru elektrotehnike i računarstva. 

One će u ovoj školskoj 

godini početi s realizacijom 

projekta koji uključuje i 

dogradnju, kao i ulaganje u 

ljudske potencijale. 

Od ove školske godine započelo 

je izvođenje programa produženog 

boravka u nove dvije 

škole – u OŠ Jesenice u Dugom 

Ratu i OŠ Stjepana Radića u 

Imotskom, gdje je organiziran 

rad skupina za učenike prvih 

razreda. 

Nastojeći sustavno raditi 

na unaprjeđenju sustava i podizanju 

kvalitete obrazovanja 


u ovoj školskoj godini pokrenula 

je aktivnosti oko uvođenja 

programa međunarodne 

mature (IBDP program) u 

III. gimnaziju (MIOC) u Splitu. 

Međunarodna matura će 

omogućiti i stjecanje međunakronologija 

događanja 

U uredu župana bila su trojica nobelovaca: Joachim Frank (biofizičar, 2017. 

dobio Nobelovu nagradu za kemiju, za 

razvoj kristalnog elektornskog mikroskopa), 

Richard Roberts (biokemičar i 

molekularni biolog, 1993. dobio je Nobelovu 

nagradu za medicinu ili fizologiju 

za otkriće odvojenih gena) te Georg 

Bednorz (mineralog i fizičar, dobio 1987. Nobelovu nagradu za fiziku zaotkriće 

supravodljivosti keramičkih minerala na temepraturi od 35 Kelvina.). 

Rektor Ljutić je izvijestio o otvaranju novog studija, ugositeljsko-turističkog 

smjera, od ove akademske godine, u Makarskoj. Najavio je i otvaranje “Hrvatskog 

centra za akademske izazove“ na Visu. 

12. rujna 

Održani 13. hrvatsko-francuski upravni dani 

U zgradi Sredozemnog instituta za znanosti o životu (MEDILS), u okviru 13. 

Hrvatsko-francuskih upravnih dana, održan je i okrugli stol na temu: “U susret 

2020.: Predsjedanje Republike Hrvatske Europskom unijom“ – o implikacijama 

upravljanja Europskom unijom. “Danas se nalazimo u jednoj homogenoj i 

cjelovitoj zajednici, gdje za koji mjesec preuzimamo i presjedanje Europskom 

unijom. I mi u Županiji nalazimo se u izvjesnoj tranziciji preuzimanja Državne 

uprave. Veoma nam je bitna dinamika što bržeg preuzimanja kako bi usluge 

koje pružamo građanima bile što brže i ekspeditivnije”, kazao je Boban. Uz 

župana i ministra Malenicu, sudionike okruglog stola pozdravili su i zaželjeli 

im uspješan rad i ugodan boravak u Splitu, rektor splitskog Sveučilišta Dragan 

Ljutić, gradonačelnik Grada Splita Andro Krstulović Opara, te u ime organizatora 

okruglog stola, dekan splitskog Pravnog fakulteta Mirko Klarić. 

16. rujna 

Nove mogućnosti suradnje SDŽ i Japana 

Župan Blaženko Boban priredio je primanje za veleposlanicu Japana, Nj. E. 

Misako Kaji, s kojom je razgovarao o dosadašnjoj suradnji te o novim mogućnostima 

boljeg povezivanja i unaprjeđenja suradnje Splitsko-dalmatinske 

županije s Japanom. “Izmjenili smo iskustva u dosadašnjoj i mogućoj budućoj 

suradnji u raznim područjima gospodarstva. Na području naše županije 

postoji niz gospodarstvenika koji imaju suradnju s japanskim poduzetnicima. 

Jedan od njih svakako je i Mislav Bezmalinović iz 

Sardine Postira koji na japansko tržište već duže vrijeme 

plasira tunu i ostale riblje proizvode. Neizbježno 

je bilo dotaknuti se ideje i Olimpijskih igara koje će se 

održati u Tokiju 2020. Veseli me što je Njena Ekselencija 

veliki poznavatelj sportaša s područja Hrvatske. 

Sjetili smo se Luke Modrića, Marina Čilića i moga sugrađanina gospodina 

Branka Cikatića koji je gotovo pa simbol borilačkih vještina u Japanu. Nadam 

se vrlo kvalitetnoj budućoj suradnji”, kazao je župan. “Kao što vam je 

poznato, Veleposlanstvo Japana nalazi se u Zagrebu ali i u Splitu imamo počasnog 

konzula Japana. Želja nam je i dalje promicati već postojeću zajedničku 

gospodarsku suradnju, kao i suradnju u različitim kulturnim segmentima“, 

kazala je veleposlanica Kaji, koja je nakon prijema u županiji posjetila 

je tvornicu riba Sardina u Postirama. 

17. rujna 

Radni sastanak s parlamentarnom skupinom 

‘Sjeverni Jadran’ Bundestaga 

Župan Blaženko Boban održao je radni sastanak s parlamentarnom skupinom 

“Sjeverni Jadran” njemačkog Bundestaga, na čelu s predsjednikom Skupine 

Oliverom Lukšićem. Ostali sudionici sastanka su: potpredsjednici parlamentarne 

skupine Christian Haase, Josip Juratović i dr. Christian Wirth te 

zastupnica Marie-Luise Dött. Uz župana Bobana, s parlamentarcima su razgovarali 

i zamjenici župana Luka Brčić i Ante Šošić, te pročelnik UO za gospodarstvo, 

EU fondove i poljoprivredu, Anđelko Katavić. “Razgovarali smo o zaštiti 

okoliša, goste je zanimalo što mi radimo po tom pitanju, kao i prometnoj infrastrukturi 

na području SDŽ. Predočio sam im studiju opravdanosti turizma u 

dva smjera. Jedan dio odnosi se na disperziju turizma u 7. i 8. mjesecu na ruralne 

dijelove naše županije, odnosno dalmatinsku zagoru, a druga je šest mjeseci 

predsezone i posezone, u što ulažemo velike napore. Dogovorili smo se 

da ćemo ovakve posjete organizirati 

i češće kako bismo našli zajedničke 

dodirne točke, posebno 

po pitanju ICT tehnologija i energetike“, 

kazao je župan.


16 rujan 2019. 

svoj brač živio je u čileu 

U SUTIVANU OTKRIVENA SPOMEN-PLOČA NA RODNOJ KUĆI ANTONIJA RENDIĆA, LIJEČNIKA, PJESNIKA I HUMANITARCA 

‘Nema ničeg o tebi što ne pamtim’ 

Nadbiskup Antofagaste,a podržala ga je hrvatska zajednica, uputio je 1600 svjedočanstava 

Vatikanu uz zahtjev za Rendićevu beatifikaciju, a smatra se i da će biti proglašen svecem 

Piše: 

branka bezić 

filipović 

Juraj Rendić Jutronić i Magdalena 

Ivanović Dodik te slijeva Mateo 

Gaetano i Antonio Rendić 

USutivanu na otoku 

Braču rođen je 

Antonio Rendić, 

1896. godine. Kao 

četverogodišnjak 

s majkom Magdalenom, te bratom 

Gaetanom otisnuo se u Čile 

gdje mu je, u Antofagasti, već 

bio otac Jure Rendić. Antonio se 

školovao za liječnika i cijeli je život 

pomagao sirotinju. 

Poznato je da je pred njegovom 

ordinacijom uvijek bio poduži 

red i da nikoga nikada nije 

odbio. Siromašne je besplatno 

liječio, čak im je i lijekove kupovao. 

Onima kojima nije liječio tijelo, 

liječio je dušu svojim stihovima, 

jer je bio i pjesnik. Supruga, 

s kojom je stupio u brak 1922. 

godine, bila je Engleskinja, a kako 

nisu imali djece, prihvatili su 

Antonijeve nećake kao svoje. 

Petroslav Sapunar, Branka Bezić Filipović, 

Pedro Marinov, Ranko Blažević i Franjo Mlinac 

’Bomba Croata’ 

Antonio Rendić je preminuo 

u Antofagasti u dubokoj starosti, 

1993. godine, nakon čega je 

nadbiskup Antofagaste, a podržala 

ga je hrvatska zajednica, 

uputio 1600 svjedočanstava 

Vatikanu uz zahtjev za njegovu 

beatifikaciju, a smatra se i da će 

biti proglašen svecem. 

Antonio Rendić je za života 

primio brojna priznanja za svoj 

rad, bilo u medicini ili u literaturi. 

Najznačajnija je bila zlatna 

medalja za posebne zasluge koju 

mu je dodijelila čileanska vlada, 

a bio je primljen u Akademiju za 

medicinu kao dopisni član. Bio 

je član Rotary cluba i doživotni 

počasni predsjednik vatrogasnog 

društva “Bomba Croata”. 

’Kada umrem, to neće 

biti zauvijek...’ 

Osnivač je Crvenog križa, a 

po njemu su u Antofagasti dobili 

naziv i ulica i škola. Pisao 

Pedro 

Marinov 

i Branka 

Bezić 

Filipović 

ka iseljeničke literature “Druga 

domovina”, a podržala ju je 

Hrvatska matica iseljenika, 

dok se voditeljica podružnice 

Branka Bezić Filipović pobrinula 

da se zbirka obogati te danas 

sadrži oko 500 knjiga. Općina 

Sutivan planira Rendiću 

podignuti spomenik, a 12. rujna 

otkrivena je spomen-ploča 

na Rendićevoj rodnoj kući, tijekom 

dolaska uvaženog pedijatra 

Pedra Marinova, koji je 

donedavno obnašao dužnost 

počasnog konzula RH u Antofagasti, 

a i osobno je poznavao 

pokojnog Rendića. 

Poema ‘Sutivan’ 

Na svečanosti otkrivanja 

spomen-ploče nazočnima se 

obratio Franjo Mlinac, ravnatelj 

knjižnice, zatim prof. Jerko 

Ljubetić i općinski načelnik 

Ranko Blažević. Alberto 

Corte iz Santiaga, hrvatski zet 

obitelji Eterović, pročitao je 

Rendićeve stihove na španjol- 

Spomen-ploču 

otkrili su Ranko 

Blažević i Pedro 

Marinov 

je pod pseudonimom Ivo Serge, 

što je izvedenica od sveti 

Ivan, odnosno Sutivan, kojemu 

je posvetio pjesmu. 

U svojim stihovima na 

jednom mjestu kaže: …Kada 

umrem, to neće bit zauvijek… 

Da je tako, vidi se i što Općina 

Sutivan ne zaboravlja svoga 

slavnog sugrađanina. Gradska 

knjižnica nosi njegovo 

ime “Antonio Rendić Ivanović”. 

U njoj je već prije gotovo 

pola desetljeća osnovana zbirskom 

jeziku, dok je Branka Bezić 

Filipović pročitala prijevod 

govora Pedra Marinova. U ime 

Splitsko- dalmatinske županije 

nazočan je bio Petroslav Sapunar, 

predsjednik Županijske 

skupštine. 

Ploču su zajedno otkrili sutivanski 

načelnik Ranko Blažević 

i gost iz Čilea Pedro Marinov. 

Na ploči je uklesan stih 

Rendićeve poeme “Sutivan”, a 

on glasi: Nema ničeg o tebi što 

ne pamtim. 

Impressum ♦ Moja županija / Kronika Splitsko-dalmatinske županije, informativno glasilo SDŽ ♦ Nakladnik: Splitsko-dalmatinska županija ♦ Uredništvo: Marija Čizmić, 

mag.iur., Ana-Marija Škorić, prof., Luka Brčić, prof., Anđelka Vuković, mag.oec., Ivan Baćak, dipl. novinar, Linda Nerlović ♦ Glavni urednik Mijo Grabovac ♦ Zamjenik glavnog 

urednika mr.sc. Davor Pavić ♦ Grafička urednica Sabina Podobnik ♦ Fotografije SDŽ, Hanza Media d.o.o. ♦ Grafička priprema i tisak: PJ Slobodna Dalmacija ♦ Adresa 

Uredništva Split, Domovinskog rata 2, telefon 021/400 213 ♦ E-mail: splitsko.dalmatinska.zupanija@dalmacija.hr ♦ Web: http://www.dalmacija.hr

Kronika broj 124.

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?