QRious?

tem
a br
oja
Ne govorimo
o klasičnim
ljubavnim
pričama, već o
ovisnosti o boli
koja je nanesena
zbog “ljubavi”.
Napisao: Filip Dučić, 3.mt / Ilustracija: Antonio Kušić, 4.d
Bol je neugodni
emocionalni i
osjetni doživljaj,
kojim tijelo reagira
kada osjeća potencijalno
oštećenja
tkiva. Puno ljudi
povezuje ljubav
s boli, ali naslov
ovog članka nije
toliko dubokouman koliko bi neki
htjeli da bude, naslov je zapravo u
potpunosti doslovan.
Mazohizam
Mazohizam je riječ koja
opisuje psihičku bolest u
kojoj osoba veže zadovoljstvo
i milinu s fizičkom
ili psihičkom boli.
S ovakvim se stanjem u
vezu najčešće dovode
domine čija je uloga
da udovolje osobi koja
pati od ovog psihičkog
poremećaja. Australski
psiholozi napravili su
telefonsku anketu
u kojoj su saznali
da 2,2
% muška-
raca i 1,3 % žena ima mazohističke tendencije.
Mazohisti u više slučajeva plaćaju
domine ili zamole seksualnog sadista
da im nanese bol. To može uključivati da
se osobu tuče, mlati štapovima i bičevima,
veže i siluje. No, mazohisti mogu
i sami sebi nanijeti bol u obliku prženja
kože, šokiranje strujom i dr. Samopovređivanje
trebamo odvajati od mazohizma.
Mazohizam je poremećaj u kojem osoba
osjeća zadovoljstvo zbog boli, dok samopovređivanje
nije samo po sebi mentalni
poremećaj, ali se javlja uz druge mentalne
poremećaje, na primjer anksioznost
ili depresiju. Samopovređivanje, po
statistikama CMAJ-a (Canadian Medical
Association Jurnal), ima brojnih inačica
i razloga: klasično rezanje kože oštrim
objektom, konzumacija neprikladnih
supstanci. CMAJ je proveo istraživanje
na 568 mladih ljudi u rasponu od 14 do
21 godine i saznao da se od 568 mladih,
njih devedeset i šestero u jednom trenu
svojeg života samopovređivalo. Naveli
su brojne razloge, a najpopularniji su
bili da se režu kako bi se kaznili ili kako
bi kreirali fizičku distrakciju, tako da ne
osjećaju psihičku bol. U 40 do 60 % slučajeva
samoubojstva, samopovređivanje
je bilo dio problema, no to ne znači da
svaka osoba koja se samopovređuje ima
suicidalne tendencije jer su ankete dokazale
da njihovi razlozi, koji su navedeni
malo prije, nisu bili suicidalni, nego je
postojalo ”dublje” značenje.
Koliko god njihovi porivi nisu suicidalni,
svejedno su riskantni. U najviše se
slučajeva osoba reže ili samopovređuje
na riskantnim područjima tijela, kao što
su ručni zglob, a konzumiranje otrova i
hodanje po rubu, ako slučajno ode predaleko,
vodi k smrti.
Nije patnja jedini dio priče
Mazohizam je od strane psihoterapije
i psiholoških institucija poprilično zanemaren
poremećaj. Čak niti danas ne
postoji konkretna terapija za mazohiste,
jedino za vrstu mazohizma koji uključuje
seksualno zadovoljstvo kroz bol. Jedan
od ranijih opisa, ali svakako dobrih, onaj
je slavnog psihoanalitičara Wilhema
Reicha koji je opisivao brojne vrste mazohističkih
tendencija i karaktera. Opisao
ih je ovim redoslijedom: – Kronični osjećaj
unutrašnje patnje koji vodi traženju
pažnje, tendencija mučenja drugih da
iskale svoj bijes na nekome, neobičnost
i trampavost, tendencija da uvrijedi i
ponizi samog sebe. Većina mazohista
poprilično su smanjenog intelekta i skloni
biti ugurani u kut. Također, imaju iznimno
veliki strah napuštanja i poprilično
uveličanu potrebu za ljubavlju.
Reich govori kako se mazohizam u
najviše slučajeva manifestira kod mladih
..........40