Paulo Coelho - ABCD

Paulo Coelho

Paulo Coelho
© Paulo Coelho 2003
http://paulocoelhoblog.com/
© Sant Jordi Asociados, Agencia Literaria S.L.U
08008 Barcelona
Spain
www.santjordi-asociados.com
© S portugalskog prevela i priredila: Margaret Jull Costa
Dizajn naslovnice © Mireia Barreras 2019
Hrvatsko izdanje: Nakladnik V.B.Z. d.o.o.
Za nakladnika: Mladen Zatezalo
Tekst priredile: Nikolina Dadić i Sandra Ukalović; prijelom: Siniša Kovačić
www.vbz.hr
Sva prava pridržana.
Nijedan dio ovoga djela ne smije se reproducirati, pohraniti u sustavu
podataka ili prenijeti u bilo kojem obliku ili bilo kojim sredstvima,
elektroničkim, mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili drugim, bez
nakladnikova pisanog dopuštenja.

„Ah, vjera je još živa u ljudskim srcima“, rekao je
svećenik sam sebi kad je vidio crkvu punu radnika
iz jednog od najsiromašnijih dijelova Rio de Janeira,
okupljenih te nedjelje s istim ciljem: kako bi proslavili
Uskrs.
Bio je vrlo sretan zbog toga i svečana držanja pristupio
je oltaru. Onda je čuo glas kako govori:
“A, B, C, D…”
5

Zvučalo je to kao dječji glas, a ti zvuci
narušavali su svečanost trenutka. Svi
koji su bili prisutni ogledavali su se,
pomalo ojađeni. Ali glas je nastavio:
“ A, B, C, D…”
„Tiho, molim“, rekao je svećenik.
Dijete se trgnulo kao iz transa.
Pogledalo je ljude oko sebe i
zacrvenjelo se od sramote.
„Što radiš? Ne vidiš li da ometaš naše
molitve?“
Dijete je pognulo glavu i suze su mu se
slile niz obraze.
„Gdje ti je majka?“ upitao je svećenik.
„Sigurno te je učila kako treba pratiti
misu.“

Još uvijek pognute glave, dijete je odgovorilo:
„Žao mi je, velečasni, ali nikada nisam naučio kako
moliti. Odrastao sam na ulici, bez oca i majke. Danas je
uskrsna nedjelja i osjećao sam potrebu za razgovorom s
Bogom. Budući da ne znam koji jezik On govori, samo
sam ponavljao slova abecede koja znam. Mislio sam da
On možda, tamo gore, može spojiti slova i stvoriti riječi i
izraze koji su Mu mili.“
Dijete je ustalo.
„Otići ću“, reklo je. „Ne želim ometati ljude koji znaju
kako pravilno razgovarati s Bogom.“
„Dođi sa mnom“, rekao mu je svećenik.

Uhvatio je dijete za ruku i odveo ga
do oltara. Onda se obratio okupljenim
vjernicima.
„Danas, prije mise, izreći ćemo posebnu
molitvu. Dopustit ćemo Bogu da
napiše što On želi čuti. Svako će slovo
odgovarati trenutku u prošloj godini kada
smo učinili dobro djelo, hrabro se borili
da se neki san ostvari ili jednostavno
izmolili molitvu bez riječi. I zamolit
ćemo Ga da posloži slova našega života.
Nadajmo se da će Mu ova naša slova
omogućiti da stvori riječi i rečenice koje
su Mu mile.“

Čvrsto zatvorenih očiju svećenik i dijete počeli su recitirati
abecedu. I uskoro je cijela crkva govorila:
“A, B, C, D…”
Kraj