Andrijana Kos Lajtman - Stepenice za Stojanku K
Stepenice za Stojanku K. pjesnička je knjiga mučno ukorijenjena u našu svakodnevicu, koja nije drugo do mozaik složen od kaleidoskopskih projekcija i – često suprotstavljenih – interpretacija naših prošlosti, te više ili manje zamućenih ideja o budućnosti. Sama je Stojanka iz naslova u isti mah stvarna djevojčica koja je, doslovno, izgubila glavu igrajući se u (po)ratnom ludilu, i već „iskorišten“ tekstom posredovani i prelomljeni književni lik, citat preuzet iz riznice literature. Takva dvojnost čeka nas na svakoj stepenici ove knjige. Ona ne mistificira patnju, ali pravi jasnu razliku između nasilnika i žrtve, između nametnutoga i onoga što se ne može izbjeći. Čak i sama smrt pokazuje u stihovima Kos Lajtman radikalno različite fizionomije – jednom, nalik sablasti, odvodi u nerješivu traumatsku petlju, dok drugi put dolazi gotovo kao utjeha: smrt je to koja onome kome je umrijeti kaže „da bu dobro“. Sličnu ulogu ima na ovim stranicama poezija. Ona je u isti mah nerazrješiv čvor traume i utočište slobode. Slobode do koje se često dolazi upravo ustrajno razrješujući, ili naprosto presijecajući petlje koje se doimaju nesavladivima. https://www.vbz.hr/book/stepenice-za-stojanku-k/
Stepenice za Stojanku K. pjesnička je knjiga mučno ukorijenjena u našu svakodnevicu, koja nije drugo do mozaik složen od kaleidoskopskih projekcija i – često suprotstavljenih – interpretacija naših prošlosti, te više ili manje zamućenih ideja o budućnosti. Sama je Stojanka iz naslova u isti mah stvarna djevojčica koja je, doslovno, izgubila glavu igrajući se u (po)ratnom ludilu, i već „iskorišten“ tekstom posredovani i prelomljeni književni lik, citat preuzet iz riznice literature. Takva dvojnost čeka nas na svakoj stepenici ove knjige. Ona ne mistificira patnju, ali pravi jasnu razliku između nasilnika i žrtve, između nametnutoga i onoga što se ne može izbjeći. Čak i sama smrt pokazuje u stihovima Kos Lajtman radikalno različite fizionomije – jednom, nalik sablasti, odvodi u nerješivu traumatsku petlju, dok drugi put dolazi gotovo kao utjeha: smrt je to koja onome kome je umrijeti kaže „da bu dobro“. Sličnu ulogu ima na ovim stranicama poezija. Ona je u isti mah nerazrješiv čvor traume i utočište slobode. Slobode do koje se često dolazi upravo ustrajno razrješujući, ili naprosto presijecajući petlje koje se doimaju nesavladivima.
https://www.vbz.hr/book/stepenice-za-stojanku-k/
Transform your PDFs into Flipbooks and boost your revenue!
Leverage SEO-optimized Flipbooks, powerful backlinks, and multimedia content to professionally showcase your products and significantly increase your reach.
<strong>Andrijana</strong> <strong>Kos</strong> <strong>Lajtman</strong><br />
<strong>Stepenice</strong> <strong>za</strong> <strong>Stojanku</strong> K.
iblioteka<br />
TRIDVAJEDAN<br />
PJESNIŠTVO<br />
knjiga 46.<br />
glavni urednik:<br />
Drago Glamuzina<br />
izvršna urednica:<br />
Sandra Ukalović<br />
<strong>Andrijana</strong> <strong>Kos</strong> <strong>Lajtman</strong><br />
<strong>Stepenice</strong> <strong>za</strong> <strong>Stojanku</strong> K.<br />
izdavač:<br />
V.B.Z. d.o.o., Zagreb<br />
10010 Zagreb, Dračevička 12<br />
tel: +385 (0)1 6235 419, fax: +385 (0)1 6235 418<br />
e-mail: info@vbz.hr<br />
www.vbz.hr<br />
<strong>za</strong> izdavača:<br />
Mladen Zate<strong>za</strong>lo<br />
urednik:<br />
Marko Pogačar<br />
lektura i korektura:<br />
Nada Gluhak<br />
grafička priprema:<br />
V.B.Z. studio, Zagreb<br />
tisak:<br />
Grafomark d.o.o., Zagreb<br />
listopad 2019.
<strong>Andrijana</strong><br />
<strong>Kos</strong><br />
<strong>Lajtman</strong><br />
<strong>Stepenice</strong> <strong>za</strong><br />
<strong>Stojanku</strong> K.<br />
2019.
PJESNIŠTVO<br />
knjiga 46.<br />
copyright © 2019. <strong>Andrijana</strong> <strong>Kos</strong> <strong>Lajtman</strong><br />
All rights reserved.<br />
copyright © 2019. <strong>za</strong> hrvatsko izdanje:<br />
V.B.Z. d.o.o., Zagreb<br />
CIP <strong>za</strong>pis je dostupan u računalnome katalogu<br />
Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu<br />
pod brojem 001043968.<br />
ISBN: 978-953-52-0201-1<br />
Knjiga je objavljena uz potporu<br />
Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
sadržaj<br />
7 VOLANDOVA OBLJETNICA<br />
9 I. Onaj koji je govorio ćuku<br />
11 DŽEPNA PRAŠINA<br />
13 BIOGRAFIJA<br />
14 PARAF<br />
15 HOLOGRAMI TIŠINE<br />
16 EVOLUCIJA<br />
17 OKVIRI ZA TAMU<br />
18 „BEI SICH SELBST SEIN“<br />
19 ŠTORGA, RUPA<br />
20 U SAMICI<br />
21 DJEČAK<br />
22 ANESTEZIJA<br />
24 ZRCALNO, KAO ZIMA<br />
27 II. Noli me tangere<br />
29 E-GROBOVI<br />
30 SLONOVI<br />
31 IZA UMA, IZA HODA<br />
32 CAMERA OBSCURA<br />
34 OGLEDALA<br />
35 SLIJEGANJE SNIJEGA U UKRASNOJ KUGLI<br />
36 CVRKUT U PRAZNOJ KRLETCI<br />
37 MJESTO ZA BOŽIĆNU ZVIJEZDU<br />
39 BODOVI, TKANJA<br />
40 ASTROGNOZIJA, KAO NAKON SNA<br />
42 VOLFRAMOVA NIT
43 ONO ŠTO OSTAJE ŠUMI<br />
44 JUŽNI ZIDOVI<br />
45 LEPTIR JE SANJAO<br />
46 SKICA, PRIJE PORTRETA<br />
47 MJESTA KOJA GLEDAJU PREMA OCEANU<br />
49 DELFIN, GUMENI<br />
51 LAŽNI RED<br />
53 „I KAO U DAVNA VREMENA,<br />
MOĆI ĆEŠ U MORU SPAVATI“<br />
55 SVLAK<br />
57 „JA SAM OVDJE RADI NEČEG DRUGOG:<br />
DA VAM KAŽEM NE I DA UMREM“<br />
59 KOCKA<br />
60 NOLI ME TANGERE ILI DIPTIH O SAVRŠENSTVU<br />
63 III. Ruže Franje Ferdinanda<br />
65 ČESTICE<br />
67 TRI SORELE<br />
68 PRIZOR IZ PERASTA<br />
69 SOLILOKVIJ TRISTANA TZARE<br />
71 RUŽE FRANJE FERDINANDA<br />
73 O AUTORICI
VOLANDOVA OBLJETNICA<br />
Kada je lift u crvenom soliteru odsjekao glavu<br />
šestogodišnje Stojanke K.<br />
bio je srpanj 1992. i rat.<br />
Struje nije bilo već danima.<br />
Potom je došla na četiri sata.<br />
I dvije su se djevojčice igrale na stubištu<br />
drugoga kata.<br />
Treća se vozila liftom i <strong>za</strong>čuvši glasove<br />
Ukočila ga na drugome.<br />
Na kojem je razbijeno staklo na teškim vratima.<br />
Stojanka K. nije otvarala vrata lifta.<br />
Provukla je glavu kroz razbijeni otvor i dozivala<br />
frendice.<br />
Netko je pozvao lift.<br />
Stojanka K. bila je prelaka <strong>za</strong> prikazivanje težine.<br />
Lampice su se na katovima pogasile.<br />
Dekapitirano tijelo još se treslo u kabini<br />
Kada je taj (netko) otvorio vrata<br />
s namjerom da uđe.<br />
Za dva će dana biti 19 godina od tada.<br />
Još uvijek nitko nije oprao krv<br />
Koja je i sada ogromna crvena mrlja.<br />
Neprepoznatljiva u općoj prljavosti<br />
međukatnog zida.<br />
A on.<br />
Koji ispipava presušena jaja i mrvi u njima<br />
Bivše angele.<br />
Sjedi na krovu lifta i drži ulje u bočici.<br />
Nasmiješen mašući repom gleda njih dvije<br />
Sada mlade žene.<br />
Kako se došminkavaju u liftu.<br />
Pred izla<strong>za</strong>k u grad.<br />
(Darko Cvijetić, iz zbirke<br />
Konopci s otiskom vrata, 2013.)<br />
7
I. Onaj koji je<br />
govorio ćuku
DŽEPNA PRAŠINA<br />
Riječi i simboli<br />
džepni su svemir ljudskoga bića,<br />
piše Edgar Morin.<br />
Prašina iz dna kaputa<br />
hvata ti se na jagodice<br />
dok čekaš ženu<br />
u dnu hodnika <strong>za</strong> kemoterapiju.<br />
Na stolici pokraj<br />
starica miriše na vlagu<br />
i ima <strong>za</strong>tvorene oči.<br />
Pa ti dođe da joj prašnim dlanom<br />
prođeš kroz kosu,<br />
da se opereš ti dođe<br />
dok čekaš.<br />
Kasnije vani prigušeno sunce,<br />
tri dječaka nose loptu i žamore.<br />
I lopta ti se učini kao gruda prašine,<br />
kao oblaci davni<br />
nagutani<br />
dok si s dečkima kotrljao<br />
kolutove <strong>za</strong> burad.<br />
Uvečer s balkona<br />
vidiš kako magla obestjeljuje brda<br />
11
i to <strong>za</strong>pišeš.<br />
Morin bi rekao<br />
kozmomorfička metafora,<br />
kao kada pripadnik plemena Kanana<br />
kaže „sok teče“<br />
gledajući u venu na svojoj ruci.<br />
Istu večer baki iz čekaonice<br />
iz očiju se prospe zvjezdano nebo,<br />
pokušala je zrnca pokupiti prstima<br />
no zrak je bio gust<br />
i trepavice su drhtale prašinom.<br />
Cijele noći sadio si siva slova<br />
u sivi vrt,<br />
<strong>za</strong>kašljan i slijep.<br />
12
BIOGRAFIJA<br />
Dok pišeš po crnom papiru<br />
tamnim hodom,<br />
slijepi ti tabani<br />
urastaju u mrak.<br />
Kada umreš<br />
ili se stvarnost raspara<br />
hrapavim piskom celuloze,<br />
čut ću kako ti koraci pjevaju<br />
kao izgubljene riječi<br />
u šumi koja teško diše<br />
i u kojoj se skriva ćuk,<br />
onaj kome si govorio.<br />
13
PARAF<br />
Prah mi ulijeće u oči<br />
iz tvojih grafitnih pustinja.<br />
Dok se voda ne odinati,<br />
ne <strong>za</strong>grcne da nas ispljune.<br />
Kao razmočenu granu,<br />
nabreklu olovku<br />
doplavljenu do jednonožne čaplje na obali.<br />
Dohvatit će je prstima i utisnuti u pijesak,<br />
potpisati svoju usanjanost.<br />
Pokoje zrnce <strong>za</strong>žuljat će je pod noktom.<br />
Pokoje zrnce <strong>za</strong>žuljat će te pod kapkom.<br />
Pa prislanjaš okular uz šarenicu,<br />
gledaš kroz leću.<br />
Vidiš kako se svijet vrti, šaren i vruć.<br />
Suze i nisu drugo nego rastaljeno svjetlo,<br />
nemoć čaše da se spasi od žeđi.<br />
14
HOLOGRAMI TIŠINE<br />
Učim govoriti bjelinama,<br />
zrakom između slova.<br />
No prozor je na koncu samo nebo<br />
<strong>za</strong>gledano u oko kuće.<br />
Kao i harmonika što udahne zorom<br />
pa joj se užegnu pluća od preširoke vasione.<br />
I tek kad se iz maramice porode ptice,<br />
propiska svod.<br />
Još samo malo, i s određenih točaka u svemiru<br />
uređajima ćemo primati prizore<br />
koji su se davno dogodili.<br />
Ugasli životi kao utrnuli žišci<br />
drhtat će pred našim očima.<br />
I one će drhtati pred <strong>za</strong>boravljenim slikama<br />
koje će gledati po drugi put.<br />
Daljina ima smisla samo kada je govorom omeđena,<br />
inače je bezdan, mrena na oku kiklopa.<br />
Dosoljavamo si praznine među prstima,<br />
opravdavamo znoj na ruži.<br />
15
EVOLUCIJA<br />
Ribe su ljudi nekada lakše lovili<br />
kad su tek izmislili štap,<br />
objašnjava mi desetogodišnji dječak.<br />
Sada one znaju da ih se lovi.<br />
I uvijek odnekud ta točka<br />
razdjevičene plaveti.<br />
Kažeš, ne mogu,<br />
a u brazdama između riječi<br />
čujem kako vjetar diše.<br />
Sve ono što ne donosi sjemena.<br />
Kao grudice mraka na biljnim peteljkama<br />
ili oblak prašine u obliku ruže.<br />
I nestajanje ima svoj hod<br />
srebrni i odgovorni sat.<br />
Plač pijeska u klepsidri<br />
ugušen<br />
kao i trotočje u samoobješenom grkljanu.<br />
Ono što nije <strong>za</strong>počelo<br />
ne može se ni <strong>za</strong>vršiti, misliš.<br />
Pa <strong>za</strong>vidim ribama na krljušti,<br />
na skliskosti<br />
većoj od vode.<br />
16
Change language