Deepak Chopra

Deepak Chopra 

Rudolph E. Tanzi 

Razvijte sposobnosti samoiscjeljenja

knjiga 154. 

glavni urednik: 

Drago Glamuzina 

izvršna urednica: 

Sandra Ukalović 



Razvijte sposobnosti samoiscjeljenja 

izdavač: 

V.B.Z. d.o.o 

10010 Zagreb, Dračevička 12 

tel: +385 (0)1 6235 419 

faks: +385 (0)1 6235 418 

e-mail: info@vbz.hr 

www.vbz.hr 

za izdavača: 

Mladen Zatezalo 

urednica knjige: 

Koraljka Penavin 

lektura: 

Katarina Kasumović 

korektura: 

Jasna Grubješić 

grafički urednik: 

Siniša Kovačić 

grafička priprema: 

V.B.Z. studio, Zagreb 

tisak: 

Denona d.o.o., Zagreb 

svibanj 2019.



Razvijte 

sposobnosti 

samoiscjeljenja 

INOVATIVNI SEDMODNEVNI PROGRAM 

ZA JAČANJE IMUNOSNOG SUSTAVA I 

ZDRAVLJA OPĆENITO 

s engleskoga prevela: 

Radha Rojc-Belčec 

2019.

knjiga 154. 

naslov izvornika: 



THE HEALING SELF 

copyright © 2018 by Deepak Chopra and Rudolph E. Tanzi 

All rights reserved. 

Published in the United States by Harmony Books, 

an imprint of the Crown Publishing Group, 

a division of Penguin Random House LLC, New York. 

Harmony Books is a registered trademark, 

and the Circle colophon is a trademark of 

Penguin Random House LLC. 

copyright © 2019. za hrvatsko izdanje: 

V.B.Z. d.o.o., Zagreb 

Sva prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati 

ni u kojem obliku niti pohranjivati u bazu podataka bilo koje namjene 

bez prethodnog pismenog dopuštenja vlasnika autorskih prava, osim 

kad je riječ o kratkim navodima. Zabranjeno je kopiranje bilo kojeg 

dijela knjige. 

CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu 

Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu 

pod brojem 001030709. 

ISBN: 978-953-52-0152-6

SADRŽAJ 

Pregled: Zdravlje danas: 

mnoštvo prijetnji i jedna velika nada........................................ 9 

PRVI DIO: PUTOVANJE PREMA ISCJELJENJU.................... 27 

1. Saberite se i počnite.............................................................29 

2. Tko ostaje zdrav, a tko ne?.................................................40 

3. Ništa nije bolje od ljubavi.....................................................52 

4. Pojas za spašavanje za srce..............................................65 

5. Kako smanjiti brzinu.............................................................82 

6. Ono najbitnije za iscjeljenje............................................... 100 

7. Svjesnost ili nesvjesnost?................................................... 113 

8. Skrivena moć uvjerenja..................................................... 132 

9. Mudri iscjelitelj...................................................................... 148 

10. Okončanje patnje.............................................................. 164 

DRUGI DIO: ISCJELJIVANJE SE ODVIJA SADA: 

SEDMODNEVNI PLAN AKCIJE.............................................. 181 

Ponedjeljak: Prehrana za smanjivanje upale..................... 186 

Utorak: Smanjenje stresa..................................................... 205 

Srijeda: Borba protiv starenja...............................................223 

Četvrtak: Ustanite, hodajte, odmarajte se i spavajte.......237 

Petak: Istinska uvjerenja........................................................246 

Subota: Ne opirite se..............................................................259 

Nedjelja: Evolucija....................................................................268 

Rudy Tanzi: Alzheimerova bolest danas i sutra................285 

Neke optimistične ideje o raku.............................................295 

Zahvale..................................................................................... 303 

O autorima............................................................................... 305

Posvećeno iscjelitelju 

u svakom čovjeku

PREGLED 

ZDRAVLJE DANAS: MNOŠTVO 

PRIJETNJI I JEDNA VELIKA NADA 

K 

rajem srpnja 2017. godine na televiziji i internetu pojavila se 

nevjerojatna medicinska priča. Bio je to samo vrh ledene sante, 

iako je toga tada bilo svjesno samo nekoliko ljudi. Prevladavao je 

uobičajeni žamor o zdravstvenim rizicima koje smo trebali izbjegavati. 

Među najnovije rizike ubrajao se i radni tjedan duži od pedeset 

pet sati, koji može naškoditi zdravlju. Trudnice su izložene većem 

riziku nedostatka joda. 

To nisu bile priče s vrha ledene sante, nego više zujanje poznatih 

savjeta koje je većina ljudi bila već počela zanemarivati. No jedna 

je priča bila drukčija. Od dvadeset četiri stručnjaka za starosnu demenciju, 

najveću zdravstvenu prijetnju u cijelom svijetu, tražilo se da 

procijene izglede za sprečavanje svih vrsta demencije, uključujući i 

Alzheimerovu bolest. Njihov zaključak, objavljen u prestižnom britanskom 

medicinskom časopisu Lancet, glasi: trećina slučajeva demencije 

može se spriječiti. Trenutačno ne postoji nikakav lijek za liječenje ili 

sprečavanje demencije pa je to, na prvi pogled, bila nevjerojatna vijest. 

Što je najvažnije za sprečavanje demencije? Promjene u načinu 

života, s naglaskom na različite stvari u različitim životnim fazama. 

Stručnjaci su istaknuli devet konkretnih čimbenika koji su odgovorni 

za otprilike 35 posto slučajeva demencije: „Da bi se smanjio rizik 

od bolesti, čimbenici kojima možete nešto promijeniti obuhvaćaju 

školovanje (i nakon petnaeste godine); smanjenje visokoga krvnog 

tlaka, pretilosti i dijabetesa; izbjegavanje oštećenja sluha u srednjoj 

životnoj dobi ili liječenje toga poremećaja; nepušenje; tjelovježbu te 

ublažavanje depresije i socijalne izoliranosti kasnije u životu.” 

9

RAZVIJTE SPOSOBNOSTI SAMOISCJELJENJA 

Nevjerojatan je jedan čimbenik s popisa: u školi ostati barem do 

petnaeste godine. Kako to, pobogu? Zastrašujuće posljedice starosti 

možemo ublažiti ako nešto napravimo još dok smo tinejdžeri? Kad 

smo već kod toga, pomalo je neobično i da je liječenje gubitka sluha u 

srednjoj dobi povezano sa smanjenim rizikom od demencije. Događalo 

se nešto novo. Ako bolje pogledate, ta je priča upozorila na trend u 

medicini koji se mogao shvatiti i kao prava revolucija. 

Ne samo kad je riječ o demenciji, nego i u slučaju drugih bolesti, 

znanstvenici drastično odgađaju pojavu bolesti i smrtonosnih poremećaja, 

kao što su povišen krvni tlak, srčane bolesti, rak i dijabetes, pa 

čak i psihičkih bolesti kao što su depresija i shizofrenija. Kad uhvatite 

zimsku prehladu, prepoznate simptome i sa žaljenjem shvatite da 

ste prije nekoliko dana bili izloženi virusu prehlade. Inkubacijsko 

razdoblje bilo je kratko i neprimjetno – tek pojava simptoma otkriva 

što se događa. No poremećaji izazvani načinom života nisu takvi. 

Njihovo je inkubacijsko razdoblje nevidljivo, ali vrlo dugotrajno – traje 

godinama i desetljećima. Ta jednostavna činjenica postaje sve bitnija 

u medicinskom smislu. Sad je možda bitnija od bilo kojeg čimbenika 

kad je riječ o tome tko će se razboljeti, a tko ostati zdrav. 

Umjesto da se poremećajima uzrokovanima načinom života pozabave 

tek kad se pojave simptomi ili da savjetuju prevenciju čim 

se pojavi povećani rizik, liječnici ispituju normalan, zdrav način 

života dvadeset do trideset godina ranije. Pojavljuje se nova vizija 

bolesti, koja nam donosi izvrsne vijesti. Ako se cijeloga života brinete 

o zdravlju, počevši još u djetinjstvu, možete pobijediti mnoge 

prijetnje koje napadaju od srednje dobi nadalje – tajna je u tome da 

nešto poduzmemo i prije nego što se pojavi čak i naznaka prijetnje. 

To se naziva „inkrementalnom medicinom”, a ledena je santa 

čiji je vrh priča o demenciji. Obratimo pažnju na naizgled neobično 

otkriće o obrazovanju. Stručnjaci procjenjuju da bi se demenciju 

globalno moglo smanjiti za osam posto ako bi djeca u školi ostajala 

do petnaeste godine. Razlog za to je sljedeći: što više učite, to vaš 

mozak pohranjuje više informacija i to lakše može pristupiti onome 

što ste naučili. To gomilanje informacija koje počinje u djetinjstvu vodi 

10

Zdravlje danas: mnoštvo prijetnji i jedna velika nada 

do onoga što neuroznanstvenici nazivaju „kognitivnom rezervom”, 

što predstavlja poticaj mozgu u smislu dodatnih poveznica i puteva 

između neurona. Kad imate taj poticaj, on se suprotstavlja gubitku 

pamćenja povezanom s Alzheimerovom bolešću i drugim oblicima 

demencije jer su mozgu na raspolaganju dodatni putevi ako neki 

postanu slabi ili obole. (O tome ćemo detaljnije govoriti u dijelu o 

Alzheimerovoj bolesti, na kraju knjige.) 

Kad je riječ o medicinskoj logici, dugački tragovi mijenjaju razmišljanja 

svih nas jer se pojavljuju u mnogim bolestima, ako ne i 

u većini njih. Više nije riječ o izdvojenim čimbenicima kao što su 

nepušenje, mršavljenje, tjelovježba i stres. Više je riječ o trajnom 

načinu života u okviru kojeg se o sebi brinemo svakog dana i na 

svaki način. Još je uvijek korisno prestati pušiti, smršaviti i vježbati. 

No dugogodišnje zdravlje nije isto što i smanjivanje rizika od ovog 

ili onog poremećaja. U konačnici djeluje samo holistički pristup. 

Zdravlje nije više samo valjana alternativa redovitoj preventivi. 

Zdravlje je istodobno ledena santa, gorila teška dvjesto kilograma i 

slon u staklani. Zdravlje je velika nada koja se odasvud pojavljuje. 

Kad se javnost potpuno upozna s tom činjenicom, prevencija nikad 

više neće biti ista. No da bismo shvatili koliko će se radikalno stvari 

promijeniti, moramo se malo odmaknuti i istražiti trenutačno stanje 

u zdravstvu, u kojemu rizici sve češće nadvladavaju nadu. 

KRIZA IMUNOSTI 

Moderna medicina svakog se dana spominje u tolikom broju novinskih 

naslova da te riječi gube smisao i gotovo da nismo u stanju odrediti 

što je bitno ovdje i sad. Može nam se učiniti da je i samo to što smo 

živi rizik za zdravlje. Stoga ćemo pojednostavniti stvari. Najhitnija 

kriza s kojom se ljudsko zdravlje danas suočava izvire iz nečega što 

većina ljudi uzima zdravo za gotovo, a to je njihova imunost. To je 

kritična točka u kojoj se sukobljavaju zdravlje i bolest. Imunost se u 

medicini definira kao obrana tijela protiv invazivnih tvari koje se 

nazivaju patogenima. U svakodnevnom se govoru u tu kategoriju 

11


neodređeno ubacuju mikroorganizmi, cijeli niz bakterija i virusa koji 

imaju samo jednu svrhu, a to nije da se zbog njih razbolimo, nego da 

šire svoju DNK. Zemlja kao biosfera prostrana je bojišnica u kojoj se 

razvija DNK te iako se kao ljudi osjećamo posebni, gotovo jedinstveni, 

naša je DNK samo jedna genska zaliha među milijunima drugih. 

Imunost je ono što našim genima pomaže da nadvladaju prijetnje 

našem opstanku i do danas je bila genijalno uspješna. Unatoč katastrofalnim 

događajima u povijesti humanih bolesti koje su našu DNK 

preplavile poput tsunamija – boginje u drevnom svijetu, bubonska 

kuga u srednjem vijeku, AIDS u modernim vremenima, da navedemo 

samo nekoliko strašnih primjera – naš se imunosni sustav nikad 

nije suočio s razinom opasnosti s kakvom se suočava danas. Homo 

sapiensa kao vrstu nisu uspjele uništiti boginje, kuga i AIDS, kao ni 

bilo koji drugi patogen, jer su nas spasila tri čimbenika: 

1. Nijedna od tih bolesti nije tako zarazna da bi se njome mogao 

zaraziti svaki čovjek na Zemlji. Ili mikroorganizam nije uspio 

preživjeti na otvorenom ili su ljudi živjeli dovoljno daleko jedni od 

drugih tako da bolest nije mogla preživjeti udaljenost među njima. 

2. Zahvaljujući procesu hipermutacije naš je imunosni sustav 

u stanju vrlo brzo improvizirati nove vrste reakcija. To predstavlja 

neposrednu taktiku za borbu protiv nepoznatih patogena istoga 

trenutka kad uđu u organizam. 

3. Razvoj moderne medicine priskočio je u pomoć s lijekovima i 

kirurškim zahvatima kad se imunosni sustav s bolešću nije uspijevao 

izboriti sam za sebe. 

Ta su tri snažna čimbenika nužna da biste ostali zdravi, ali su 

možda već dosegli prekretnicu. Globalno nadmetanje milijuna nizova 

DNK ubrzava se i doseže zabrinjavajuću razinu. Imunost više 

ne možete uzimati zdravo za gotovo, bez obzira na to u kojem dijelu 

svijeta živite. Naš bolestima preopterećen obrambeni sustav stalno se 

urušava. Do toga dolazi zbog cijelog niza problema koji nadmašuju 

zastrašujući potencijal novih epidemija, bilo da je riječ o virusu Zika 

ili o ptičjoj gripi. O tim opasnostima izvještavaju novinske naslovnice, 

a ukupna zdravstvena zaštita, iako preopterećena na svim bojišnicama, 

dobiva manji publicitet. 

12


ZAŠTO SE PRIBLIŽAVA PREKRETNICA 

Putovanja su u moderno doba znatno smanjila udaljenost između 

svih ljudi, stoga se novi patogeni mogu lakše i brže proširiti te 

pronaći novog domaćina. 

Virusi i bakterije mutiraju brže nego ikada prije jer se novi ljudski 

domaćini razmnožavaju dosad neviđenom stopom rasta. 

Nove lijekove nije moguće razviti tako brzo kao što se razvijaju 

potencijalno štetni nizovi DNK koji mutiraju na mikroskopskoj 

razini bakterija i virusa. 

Dok se opasnosti množe, medicinski je sustav opterećen inercijom, 

nejednakošću osobnih primanja, zastrašujućim troškovima 

i masivnom znanstvenom kompleksnošću. 

Prevencija postoji pedeset godina, ali nije uspjela otkloniti ustrajne 

srčane bolesti, povišen krvni tlak, dijabetes tipa II, sve rašireniju 

depresiju i tjeskobu te najnoviju epidemiju pretilosti. 

Starija populacija suočena je s većom učestalošću pojave raka i 

opasnošću od demencije, pretežno u obliku Alzheimerove bolesti. 

Stariji ljudi imaju viša očekivanja te žele biti zdravi i aktivni još 

dosta dugo nakon šezdeset pete, pa čak i osamdeset pete godine. 

To što smo se pretvorili u kulturu ovisnu o lijekovima izazvalo 

je cijeli niz problema, uključujući i ovisnost o opijatima, pa čak i 

kad se zanemare drastični problemi, procjenjuje se da prosječni 

sedamdesetogodišnjak uzima sedam lijekova na recept. 

Novi sojevi superbakterija, kao što je MRSA, uvijek su korak ispred 

antibiotika i antivirusnih lijekova. 

Popis je predugačak i previše strašan da bismo ga ignorirali. Vaše je 

zdravlje povezano sa svakim čimbenikom na ovom popisu i koliko 

god bi bila ozbiljna situacija kad bi svijet došao do prekretnice, trenutačni 

problemi ne dopuštaju vam da dođete do nje. 

Tajna je u tome da proširimo definiciju imunosti te da nakon toga 

iskoristimo veliki opseg mogućnosti samo s jednim ciljem – da vam 

intenzivno ojačamo imunosni sustav. Prema uobičajenom mišljenju, 

imunosni sustav jača kad se u vama razvijaju nova protutijela protiv 

13


ovogodišnjeg virusa zimske gripe, ali ne i kad jedete namirnice koje 

smanjuju upalne procese. No sad se zna da se blaga kronična upala, 

stanje koje nema gotovo nikakve vidljive znakove, povezuje sa sve 

više poremećaja, uključujući srčane bolesti i rak. U proširenoj definiciji 

borba protiv upale bila bi apsolutno presudna za cijeli imunosni sustav. 

IMUNOSNI SUSTAV I 

SAMOISCJELJUJUĆE JA 

Imunosni sustav mjera je holističkog zdravlja. Najvažniji oblik imunosnog 

sustava opisan je u našoj knjizi Super Genes (Supergeni), u kojoj 

smo uveli koncept DNK-a kao nečeg dinamičnog, promjenjivog, što 

apsolutno reagira na čovjekova životna iskustva. Kad bi DNK bila 

zamrznuta, pod ključem i nepromjenjiva, tada bi intenzivno jačanje 

imunosti bilo na vrbi svirala. No takav je stav prevladavao desetljećima. 

Kad smo DNK oslobodili s pomoću modela koji je pokazao 

da svijet oko nas itekako utječe na aktivnost naših gena, počela je 

nova era. Nadmetanje među globalnim sojevima DNK-a iznenada 

je postalo znatno ozbiljnije. 

Imamo osjećaj da imunosni sustav zahtijeva mnogo više. A što je 

s umom i njegovim utjecajem na zdravlje? Što je s ponašanjem, navikama 

i doprinosom obitelji? Zašto bi mikroorganizmi bili važniji od 

drugih uobičajenih uzroka bolesti, primjerice raka, koji gotovo nikad 

nisu povezani s agresivnim mikroorganizmima? Budući da smo htjeli 

sve obuhvatiti, bilo je nužno ukinuti granicu između uma i tijela. Bila 

nam je potrebna mašta. Stoga smo uveli nov pojam, samoiscjeljujuće 

ja, koji obuhvaća stvarni smisao zdravlja. Dvije uloge koje nas svakog 

dana održavaju zdravima odavno smo već razdvojili. Prva je uloga 

iscjelitelja, a druga onoga koji se iscjeljuje. Te dvije uloge sad igraju 

iscjelitelj izvana i pacijent koji ovisi o njemu. Iscjelitelj ne mora nužno 

biti liječnik. Bitno da je vani, odvojen od vas, čime briga o zdravlju 

nije više samo na vama. 

Kad je u pitanju tijelo, tradicionalno razdvajanje tih dviju uloga 

nije realistično. Imunosni sustav usredotočen je na vas same. Liječ- 

14


nikova uloga nije u tome da vam iz dana u dan jača imunost. Medicinska 

se skrb aktivira uglavnom tek onda kad se pojave simptomi, 

a tada imunosna reakcija više ne postoji. U široj slici, više ne postoji 

ni iscjeljujuća reakcija, čije je središte imunost. Oduvijek je vladao 

nesklad između onoga što može učiniti medicina i onoga što vam 

je potrebno ako se želite zaštititi u globalnom nadmetanju DNK-a. 

Partnerstvo liječnika i pacijenta nije osmišljeno kao odgovor na to 

nadmetanje i pobjedu u njemu. No samoiscjeljujuće ja, u kojemu se spajaju 

iscjelitelj i iscijeljeni, može nadvladati tu opasnost. (Važna napomena: 

ni u kom vam slučaju ne savjetujemo da zanemarite ili izbjegavate 

liječničku skrb kad vam je ona potrebna.) Ako postanete proaktivni 

u pogledu vlastite imunosti, cijela se situacija mijenja. Ako ponovno 

pogledamo popis opasnosti od kojeg smo počeli, kad naučite što to 

znači prihvatiti sebe kao iscjelitelja, doći će do nužnih poboljšanja. 

Samoiscjeljujuće ja i njegove dobrobiti 

Neinvazivno je i ne oslanja se na vanjske terapije. 

Održava prirodnu ravnotežu i s pomoću načina života jača vam 

imunosni sustav. 

Odluke o načinu života mogu spriječiti mnoge oblike raka, a mogle 

bi spriječiti i Alzheimerovu bolest, pa čak i otkloniti simptome 

demencije. 

Uspješno starenje obuhvatit će dugotrajno razdoblje zdravlja, kao 

i dugotrajan životni vijek. 

Ne dolazi do ovisnosti o lijekovima jer se iscjeljujete i prije nego 

što se počnu pojavljivati simptomi. Velika većina lijekova propisuje 

se dosta kasno u procesu bolesti, u fazi do koje ne morate ni doći 

ako dovoljno rano počnete djelovati. To vrijedi za gotovo svaki 

poremećaj potekao iz načina života, uključujući srčane bolesti i rak, 

poremećaje koji imaju najveću potrebu za liječenjem lijekovima. 

To su praktični rezultati prihvaćanja samoiscjeljujućeg ja u njegovoj 

dvostrukoj ulozi, iscjelitelja i iscijeljenog. Moći ćete ih postići ako 

postanete svjesniji. Ono čega niste svjesni ne možete ni promijeniti. 

15


Većina ljudi uopće nije ni svjesna da postoji mogućnost samoiscjeljenja. 

Da vidimo kako se to primjenjuje na imunost. 

Sva se živa bića moraju obraniti od opasnosti koje prijete njihovoj 

DNK. Moderna medicina razlikuje dvije vrste imunosti, pasivnu i 

aktivnu. Kao što i sama riječ kaže, nad pasivnom imunošću nemate 

kontrolu, jer se ona temelji na genetici. Još ste u maternici od majke 

naslijedili protutijela, a poslije rođenja druga ste protutijela primili 

dojenjem. (Postoje i drugi, medicinski načini, na koje možete primiti 

protutijela od druge osobe, kroz infuziju krvi i plazme, ili čak 

prenošenjem T-stanica druge osobe, ali se te metode rijetko koriste 

i iznimno su rizične.) 

Aktivna imunost na prvim se linijama izravno bori protiv organizama 

koji nose bolest (patogena). Sva živa bića iznad određene 

razine imaju urođenu imunosnu obranu, uključujući biljke, gljive i 

višestanične životinje. Urođeni imunosni sustav vrlo je općenit. Može 

otkriti patogen koji je ušao u domaćina, a onda ispustiti kemijske tvari 

kojima se bori protiv njega. No kod viših organizama, uključujući i 

ljude, aktivna se imunost razvila znatno dalje od te faze. Mi imamo 

specifične imunosne stanice (primjerice T- i B-stanice), koje su razvile 

gotovo čudesnu sposobnost borbe protiv napadača. 

Bezbroj puta dnevno imunosna reakcija identificira jednu vrstu 

mikroorganizma između tisuća mogućnosti i baca se u borbu kako 

bi kemijskim putem onesposobila napadača. Specifične bijele stanice 

brzo odnose ostatke iz vašeg organizma. S druge strane, kad u tom 

preciznom nizu događaja dođe do pogreške, svakako ćete je uočiti. 

Rezultat je alergija, do koje dolazi zbog toga što su stanice bezazlenu 

tvar (pelud, mačja dlaka, gluten i slično) identificirale kao neprijatelja, 

što dovodi do obuhvatne, često štetne kemijske reakcije. Takvu 

imunosnu reakciju često izazivaju bakterije koje zajedno s tvari ulaze 

u organizam. Čak i pelud ima mikrobiom! U drugim slučajevima 

imunosni sustav može se aktivirati kako bi napao specifične bjelančevine 

u organizmu, čime izaziva autoimune poremećaje kao što su 

reumatski artritis ili lupus. 

Preživljavanje ovisi o smanjivanju broja takvih pogreški. Svaka 

bolest od koje su se vaši preci uspješno obranili pohranjena je u 

16


obliku protutijela koja ste naslijedili, a kad se vi obranite od neke 

nove bolesti, kao što je novi soj gripe, toj obuhvatnoj banci dodajete 

svoja protutijela. Iako je funkciju aktivne imunosti još 1921. godine 

otkrio engleski imunolog Alexander Glenny, prošla su desetljeća dok 

nismo shvatili njegove precizne mehanizme. Ta je slika neizmjerno 

komplicirana u biološkom smislu, ali je barem jedna vanjska metoda 

za jačanje aktivne imunosti starija od dvjesto godina: cijepljenje. 

Kao što smo svi naučili u školi, krajem 18. stoljeća engleski seoski 

liječnik Edward Jenner osmislio je prvo cjepivo i postao poznat kao 

„otac imunologije”, nakon što je uočio da su mljekarice imune na 

velike boginje, bolest koja je tada bila dosegla epidemijske razmjere. 

U Francuskoj je filozof Voltaire procijenio da se 60 posto stanovništva 

zarazilo boginjama, a 20 posto umrlo od njih. Jenner je uzeo gnojni 

iscjedak iz rane mljekarice koja se bila zarazila mnogo blažim oblikom 

bolesti, kravljim boginjama, te ga ubrizgao u svoje pacijente kako bi 

im prenio mljekaričinu imunost. 

Unatoč trenutačnoj kontroverzi u pogledu cijepljenja, Jenner je došao 

do dokaza da je moguće ojačati aktivnu imunost. Više ne moramo 

čekati tijek evolucije, koji se odvija tijekom desetaka ili stotina tisuća 

godina, kako bismo doživjeli poboljšanje. Uobičajene preporuke o 

prehrani, tjelovježbi, kvalitetnom snu i održavanju zdrave tjelesne 

težine pridonose poboljšanju imunosnog statusa. Te se uobičajene 

preporuke nalaze na internetskim stranicama harvardskog Medicinskog 

fakulteta, www.health.harvard.edu, koje se bave zdravljem, 

uz dva dodatka koji pomažu izbjegavanju zaraze: često pranje ruku 

i temeljita termička obrada mesa. 

No kad je riječ o jačanju same imunosne reakcije, harvardska 

stranica ima nekih dvojbi: mnogi proizvodi u trgovinama tvrde da 

jačaju ili podržavaju imunost. Ali ideja o jačanju imunosnog sustava u 

znanstvenom smislu gotovo da i ne postoji. Zapravo, povećanje broja 

stanica u tijelu, imunosnih ili drugih, ne mora nužno biti pozitivno. 

Primjerice, sportaši koji uzimaju „krvni doping”, ubrizgavanje krvi u 

organizam kako bi povećali broj krvnih stanica i poboljšali rezultate, 

izlažu se riziku od moždanog udara. 

17


Harvardska stranica o zdravlju tvrdi: „No to ne znači da djelovanje 

načina života na imunosni sustav nije zanimljivo i da ga ne bi 

trebalo proučavati. Istraživači ispituju djelovanje prehrane, tjelovježbe, 

dobi, fiziološkog stresa i drugih čimbenika na imunosni sustav 

i kod životinja i kod ljudi. U međuvremenu, opće strategije zdravog 

života dobar su način na koji možete ojačati svoj imunosni sustav.” 

Glavni razlog te sumnjičavosti jest u tome što imunosni sustav 

ima velik broj stanica koje obavljaju mnoštvo funkcija. No na drugoj 

je strani čvrst dokaz koji potječe iz povezanosti uma i tijela. Cijeli niz 

psiholoških stanja, od tuge do depresije, smanjuje imunost čovjeka 

koji se tada može lakše razboljeti. To slabljenje imunosti ne može se 

vidjeti pod mikroskopom, ne pokazuje se u obliku fizičkih promjena 

u nekim stanicama. Ne postoji mnoštvo istraživanja koja izravno 

povezuju stres s, primjerice, fizičkim promjenama u imunosnom 

sustavu, no povezanost između jakog stresa i bolesti dobro je dokumentirana 

i u nju nitko ne sumnja. Proširimo li definiciju imunosti 

na sve ono što nam pomaže da ostanemo zdravi, još je i više dokaza 

o tome kako se tegobe uzrokovane načinom života, poput povišenog 

tlaka i srčane bolesti, pretvaraju u veću opasnost kad je čovjek 

siromašan, depresivan, osamljen ili živi bez društvene podrške. 

Ta otkrića upućuju u istom smjeru. Imunost se može pretvoriti u 

imunost u cijelosti, ali ne tako što ćemo se usredotočiti samo na imunosni 

sustav, koji obuhvaća samo fizičku stranu. I umu moramo dati 

jednaku važnost, zbog čega je ja ključna riječ u izrazu samoiscjeljujuće ja. 

18 

MISTERIJ ISCJELJIVANJA 

Ja zvuči kao nešto psihološko, nevidljivi entitet koji svi posjedujemo, 

ali nije povezan s našim tijelom. Ako vam se pojavi cista na jajniku 

ili dobijete visoki krvni tlak, ti problemi imaju korijen u tijelu, a ne 

u ja. No je li uistinu tako? To kako danas vidite sebe puno toga može 

promijeniti u vašem tijelu sutra. Zamislite da vam je na vrata pokucalo 

dvoje nepoznatih. Oboje vam nude nešto nevjerojatno. 

Muškarac kaže: „Ja sam liječnik i bavim se naprednim istraživanjem 

starenja. Životni mi je cilj otkriti tabletu koja će promijeniti


gene koji uzrokuju starenje. Mislim da sam pronašao pravu formulu 

i trebaju mi ispitanici na kojima ću je iskušati.” 

Podigne bočicu sitnih plavih tableta. 

„Pokusi počinju danas i htio bih da budete dobrovoljac”, kaže. 

„Riječ je o slijepim pokusima. Ove ćete tablete uzimati dvaput dnevno 

tijekom šest mjeseci. Polovica ispitanika dobit će lažnu tabletu, 

placebo. No samo pomislite što bi ovo moglo značiti – zaustavljanje 

starenja. Zašto bismo morali prihvatiti da je starenje neizbježno kad 

možemo otključati genetski ključ koji će sve promijeniti?” 

Njegovo vas se uzbuđenje dojmilo, ali se žena samo osmjehuje. 

Pitate je li i ona dio toga pokusa. 

„Nisam, ali sam vam došla pokazati kako možete zaustaviti 

starenje”, odgovorila je. „Nije riječ ni o lijekovima ni o placebu. Prestat 

ćete starjeti za otprilike pet dana. Nakon tjedan dana možete 

očekivati i mnoštvo drugih korisnih promjena. Moj je eksperiment 

kratkotrajan, ali učinkovit.” Pokazala je prema prvom strancu. „Njegov 

bi lijek mogao imati ozbiljne nuspojave. Savezna agencija za hranu i 

lijekove (FDA) morat će odobriti njegov eksperimentalni lijek ako se 

pokažu rezultati, a takvo odobrenje košta stotine milijuna dolara i 

na njega se čeka godinama.” Ponovno se blijedo osmjehne. „Odluka 

je, dakako, vaša.” 

Što biste vi izabrali? Iako je to zamišljena situacija, mogla bi biti 

itekako stvarna. Farmaceutske tvrtke neprestano testiraju lijekove 

protiv starenja, a najnoviji je trend promjena DNK. Moglo bi doći do 

revolucionarnih otkrića koja će puno toga promijeniti u starenju, koje 

se odavno smatra „jednosmjernom cestom prema sve većoj slabosti”, 

da citiram profesoricu Ellen Langer 1 , harvardsku psihologinju koja je 

i sama napravila neke izuzetne eksperimente. Ona bi mogla biti drugi 

stranac na vašim vratima. Profesorica Langer bez ikakvih je lijekova 

zaustavila znakove starenja i produžila dugovječnost. Zapravo, ona 

potpuno zaobilazi tijelo i posvećuje se izravno umu. 

1 

Preporučujemo vam knjigu dr. Ellen Langer, Vratite svoj biološki sat unatrag, 

V.B.Z., 2013. (nap. ur.). 

19


Spomenut ćemo njezin najpoznatiji eksperiment. Godine 1981. osam 

muškaraca starih sedamdesetak godina, dobrog zdravlja, ali s pokazateljima 

starenja, prebačeni su u bivši samostan u New Hampshireu. 

Kad su stigli, našli su se u prošlosti, točnije u 1959. godini, slušajući 

pjevušenje Perryja Coma. Dobili su odjeću iz tog doba. Gledali su 

crno-bijelu televiziju i čitali novine s pričama o Castrovu prevratu na 

Kubi i neprijateljskom stavu Nikite Hruščova, premijera Sovjetskog 

Saveza. Gledali su film Otta Premingera, Anatomija ubojstva, koji je 

prvi put prikazan 1959. godine, a u razgovorima o sportu bavili su se 

davno nestalim imenima kao što su Mickey Mantle i Floyd Patterson. 

Kontrolna grupa, u kojoj je bilo osam muškaraca, živjela je kao 

i inače, no dobili su uputu da razmišljaju o prošlosti. Grupa koja je 

živjela u prošlosti dobila je posve drukčiju uputu – da se ponašaju 

kao da je uistinu 1959. godina i kao da su dvadeset godina mlađi. 

Prema bilo kojim razumnim medicinskim mjerilima, rezultati zamišljenog 

putovanja u prošlost trebali su biti nikakvi. No Langer je već 

radila istraživanja na Yaleu, i to s korisnicima doma za starije osobe. 

Otkrila je da se znakovi starenja, osobito gubitak pamćenja, mogu 

zaustaviti najjednostavnijim pozitivnim ohrabrenjem. Kad bi neku 

osobu potakli da se nečega prisjeti, primjerice malim nagradama 

koje su ovisile o uspjehu na testu, to bi vratilo uspomene za koje su 

svi mislili da ih se ne može vratiti. 

No čak ni sama Langer nije očekivala dramatične rezultate svog 

eksperimenta s povratkom u prošlost. Prije ulaska u vremenski 

stroj, muškarce su testirali na različite pokazatelje starenja, kao što 

su snaga stiska, spretnost te sluh i vid. Na kraju petog dana grupa 

koja je živjela u svijetu prošlosti pokazala je poboljšanu fleksibilnost, 

spretnost i držanje. Također su pokazali bolje rezultate na sedam od 

osam kriterija, uključujući i bolji vid, što je izazvalo zaprepaštenje. 

Nepristrani promatrači ocijenili su ih mlađima od stvarne dobi. Ti 

su rezultati bili znatno bolji nego u kontrolnoj grupi, koja je također 

pokazala poboljšanja u istim fizičkim i mentalnim područjima, iako 

se samo prisjećala prošlosti. Primjerice, 63 posto ispitanika u grupi 

iz vremenskog stroja imalo je bolje rezultate na testu inteligencije u 

usporedbi s 44 posto ispitanika iz kontrolne grupe. 

20


„Ovdje je bitno ono što se uistinu dogodilo”, objašnjava Langer. 

„Muškarci koji su promijenili svoju perspektivu promijenili su i svoje 

tijelo.” Prije trideset šest godina profesorica Langer radila je manje-više 

intuitivno. U 2017. godini provodimo istraživanja koja upućuju kako 

promjena iskustava može promijeniti način na koji se gen izražava 

te kako možemo uvježbati mozak da i dalje stvara nove puteve, što 

činimo kad učimo nove stvari ili mijenjamo perspektivu (o takvim 

otkrićima više ćemo govoriti u kasnijim poglavljima). 

Godine 2010. BBC One producirao je TV-seriju pod naslovom The 

Young Ones (Mladi), u kojoj je šest postarijih slavnih osoba živjelo zajedno 

u prostoru uređenom u stilu 1975. godine. Kao i u eksperimentu 

profesorice Langer gotovo trideset godina prije, sudionici su, kako 

se čini, pred našim očima postajali sve mlađi. Jedan od njih, koji se 

u početku jedva mogao sagnuti da bi obuo cipele, ponovno je postao 

gibak na plesnom podiju. Sve u svemu, svi su počeli izgledati sve 

mlađe, od držanja do izraza lica. 

Reverzibilnost starenja vrlo je blisko povezana s iscjeljivanjem jer 

se odavno smatra da su i jedno i drugo posve fizičke stvari, povezane 

s tjelesnim procesima koji se odvijaju neovisno o umu. Profesorica 

Langer među prvima je uništila te pretpostavke. Lako je izgubiti se u 

fascinaciji i misteriju: zašto bi pretvaranje da živimo u prošlosti moglo 

tako brzo nekoga promijeniti? No najvažnije je da su promjene bile 

obuhvatne. Liječnici su školovani za liječenje tijela, organ po organ, 

tkivo po tkivo, pa čak i stanicu po stanicu. Ne postoji medicinski razlog 

koji bi objasnio kako se tako puno funkcija može odjednom poboljšati, 

osobito ako je riječ o glumi. Rezultati profesorice Langer potpuno 

obezvređuju učinak placeba jer on ovisi o tome da pacijent pogrešno 

povjeruje kako uzima jak lijek, iako dobiva samo nedjelotvornu tabletu. 

U eksperimentu s putovanjem u prošlost istraživači ništa nisu 

obećali ispitanicima, niti su u njima probudili bilo kakva očekivanja. 

Jedini lijek bilo je novo iskustvo i to je bilo dovoljno da poremeti sve 

dotadašnje medicinske pretpostavke. 

U jednom od svojih ranijih eksperimenata profesorica Langer je 

stanovnike doma za starije podijelila u dvije grupe. Obje su grupe 

21


dobile sobnu biljku, svatko u svojoj sobi. Prvoj su grupi rekli da su 

sami odgovorni za svoje biljke i da sami mogu odlučivati o svom 

dnevnom rasporedu. Drugoj su grupi rekli da će se za biljke brinuti 

osoblje, a raspored im je bio unaprijed određen. Na kraju razdoblja 

od osamnaest mjeseci u prvoj je grupi bilo živo dvostruko više ispitanika 

u usporedbi s drugom. 

Nakon tih eksperimenata pripadnici medicinske struke trebali su 

doživjeti otkrivenje. Desetljećima kasnije, korištenje novih iskustava 

kao terapije za iscjeljivanje starijih i bolesnih postalo je ostvarivo. 

Stanovnici domova za starije mogli su imati kućne ljubimce o kojima 

su se brinuli. Oboljeli od Alzheimerove bolesti pokazali su poboljšanje 

dok su slušali glazbu. Zapravo, Rudy i njegovi kolege osmislili 

su aplikaciju pod nazivom SPARK Memories Radio kako bi oboljeli 

mogli dobivati muzikoterapiju. Član obitelji u aplikaciju unese datum 

rođenja pacijenta i sve dostupne informacije o njegovom glazbenom 

ukusu. Aplikacija tada emitira pjesme koje su bili hitovi u razdoblju 

kad je pacijent imao između trinaest i dvadeset pet godina, s obzirom 

na to da se za glazbu iz tog svog životnog razdoblja ljudi uglavnom 

emocionalno vežu do kraja života. 

Rudyjeva je ekipa nakon toga bila zatrpana e-mailovima korisnika, 

u kojima se govorilo kako su oboljeli u ranijoj fazi bolesti postajali 

smireniji i manje uznemireni, a oni u kasnijoj fazi, koji su već bili 

u vegetativnom stanju, iznenada su se „probudili”. Jedna je obitelj 

ispričala priču o oboljelom ocu obitelji, koji je već bio u kasnoj fazi 

bolesti i mjesecima nije progovorio ni riječi. Nakon što je odslušao 

pet pjesama iz mladosti, iznenada je sjeo u krevetu i počeo pričati 

o svom crvenom kamionetu i svojoj prvoj djevojci, iznoseći možda i 

malo previše detalja. Članovi obitelji crvenjeli su od neugode, ali su 

bili oduševljeni što otac ponovno govori te što je sretan i pun života. 

Slično tome, možete pronaći videopriloge na YouTubeu o oboljelima 

od Parkinsonove bolesti koji su jedva mogli hodati bez pomoći medicinske 

sestre, a onda su iznenada uhvatili ravnotežu i čak počeli 

plesati uz glazbu. To je iscjeljujuća moć glazbe ili, preciznije govoreći, 

iscjeljujuća moć naše reakcije na ugodne uspomene. 

22


Ukratko, na pragu smo zlatnog doba zdravlja i iscjeljivanja, što 

uvelike ovisi o tome kako svatko od nas primjenjuju najuobičajenije, 

a ujedno i najsnažnije metode koje su nam svima na raspolaganju: 

svakodnevno iskustvo, jednostavne odluke u pogledu načina života, 

kao i metode za širenje svijesti. Ta je ideja po svom podrijetlu vrlo 

drevna. Srednjovjekovni indijski filozof i mudrac, Adi Shankara, 

ustvrdio je da ljudi stare i umiru zato što vide i druge oko sebe kako 

stare i umiru. 

UM-TIJELO 

Prije trideset godina liječnici su sumnjali u povezanost uma i tijela; 

ta je ideja izazivala sumnjičavost jer je um, za razliku od srca 

ili virusa gripe, nešto nevidljivo i netjelesno. Danas, zahvaljujući 

desetljećima istraživanja o tome kako mozak komunicira sa svakom 

tjelesnom stanicom, pravi je izazov pronaći tjelesni proces na 

koji um ne utječe. Mozak je svrgnut, iako je nekad bio vladar uma. 

„Um” obuhvaća cijelo tijelo. Stanice srca ili jetre ne razmišljaju u 

riječima ili rečenicama, ali stalno šalju i primaju komplicirane kemijske 

poruke. Krvotok, zajedno sa središnjim živčanim sustavom, 

zapravo je nevjerojatno prometna autocesta kojom putuje 50 bilijuna 

stanica, zajedno pridonoseći jednom jedinom cilju: ostati živ, 

zdrav i napredan. Donosimo prikaz kako uistinu izgledaju putevi 

informacija na toj autocesti. 

Svakom studentu medicine, današnjem ili onome prije više desetljeća, 

organi na ovoj ilustraciji poznata su stvar. No u budućnosti 

će dodani tekst postati jednako tako uobičajen. Dobro „potkovan“ 

liječnik morat će znati sve o „signalnim putevima” koji vode do 

mozga i natrag. Ti su putevi ono što zapravo održava tijelo. Tijela ne 

bi ni bilo kad svaka stanica ne bi dobivala upute što da radi, zajedno 

s informacijama o otprilike ostalih 50 bilijuna drugih stanica i kad 

ne bi igrala svoju ulogu u holističkoj ravnoteži tijela – postojala bi 

samo hrpa odvojenih i neovisnih stanica, poput onih koji sačinjavaju 

koraljni greben ili meduzu. 

23

ODOZGO PREMA DOLJE 

Akcija: 

∙ usredotočena pažnja 

∙ namjera 

∙ kognitivne/afektivne metode 

Moždana područja: 

∙ orbitofrontalni korteks 

∙ somatosenzorički korteks 

∙ amigdala 

∙ hipokampus 

∙ prednji cingularni korteks 

Terapije za 

um i tijelo 

mozak 

GLAVNI SIGNALNI PUTEVI 

Autonomni živčani 

sustav 

parasimpatički ton 

simpatički ton 

Os hipotalamushipofiza-nadbubrežna 

žlijezda 

alostatsko trošenje 

organizma 

hipotalamus 

hormon koji 

oslobađa 

kortikotropin 

(CRH) 

hipofiza 

adrenokortikotropni 

hormon (ACTH) 

Utjecaj na 

raspoloženje i 

ponašanje 

nadbubrežna 

žlijezda 

bubreg 

jetra 

žučni mjehur 

gušterača 

živac vagus 

želudac 

slezena 

limfni 

čvor 

srce 

citokini i 

kemokini 

glukokortikoidi 

(kortizol) 

epinefrin 

norepinefrin 

monocit 

bazofil 

T-stanica 

eozinofil B-stanica 

leukociti 

neutrofil 

NK-stanica 

makrofag 

crijeva 

mikrobiom 

Izvorna ilustracija: Blake Gurfein 

Obrada: Digital Mapping Specialists 

ODOZDO PREMA GORE 

Akcija: 

∙ kontrolirano disanje 

∙ fizičke metode (joga, chi-gong) 

Fiziologija: 

∙ naprezanje mišićno-koštanog područja 

∙ kardiovaskularni kapacitet


Desetljeća istraživanja potvrdila su da je autoput informacija nešto 

stvarno, pa još i danas sve više istraživanja dokazuje koliko je štetna 

odvojenost uma i tijela. U ovoj ćemo knjizi odbaciti umjetnu podjelu 

na tijelo i um. Pravilan bi izraz trebao glasiti tijelom, a za to postoje 

čvrsti biološki razlozi. Moždane su kemijske tvari, neuroprijenosnici, 

esencijalne molekule koje omogućuju funkcioniranje mozga, posvuda 

prisutne, pa čak i u crijevima. To je otkriće, do kojega je došlo prije 

trideset godina, zaprepastilo medicinsku struku i pripomoglo eksploziji 

novih informacija. 

Iznenada se otkrilo da je imunosni sustav, fizički odvojen od 

mozga, zapravo dio obuhvatne mreže kemijskih poruka koje se šire 

tijelom i ravnopravne su moždanim porukama. Istraživači su o tom 

sustavu počeli govoriti kao o plutajućem mozgu. Danas više nije važno 

što se ne vidi povezanost između uma i tijela, jer na molekularnoj 

razini ona nije nevidljiva. Postoji dovoljan broj kemijskih pokazatelja 

koji svakoga mogu uvjeriti da su raspoloženje, uvjerenja, očekivanja, 

strahovi, uspomene, predispozicije, navike i staro uvjetovanje (svi 

smješteni u umu) zapravo presudni za čovjekovo zdravlje. 

To nas dovodi do srži ove knjige. Među procesima na koje može 

utjecati čovjekova svijest iscjeljivanje je jedan od najbitnijih. Stanice 

već ionako koriste vlastiti oblik kemijske svijesti. Imunosna reakcija 

budna je i svjesna cijelo vrijeme, stalno nadzire samu sebe i pažljivo 

prati neće li se pojaviti potencijalni napadač ili neka druga vanjska 

opasnost. Imunosna reakcija je samodostatna, kao i otkucaji srca 

ili disanje. No imunost kao ugrađena reakcija, kao što zna svaki 

student medicine s osnovnim znanjem, ima i veliki nedostatak. Da 

biste ga otkrili, jednostavno duboko udahnite. Tu je nedostatak, 

ravno nama pred nosom. Disanje je automatska, nevoljna funkcija, 

ali vi možete uskočiti i svjesno disati kad god to želite. Ta se ista 

sposobnost odnosi i na gotovo sva druga područja. Vi svojevoljno 

možete potaknuti stresnu reakciju gledanjem filma strave i užasa. 

Svoj metabolizam možete promijeniti tjelovježbom ili promjenom 

prehrane. Upustite li se u seksualni odnos, uvelike ćete promijeniti 

sve navedeno i još mnogo više toga. Granica između onoga što se 

25


događa automatski i onoga što svojevoljno možemo napraviti nije 

čvrsto određena. Odluke su bitne, a tu u igru ulazi iscjeljujuće ja. 

Tijelo, prepušteno sebi, zna kako preživjeti; naš je zadatak naučiti 

ga kako može napredovati. 

26

PRVI DIO 

PUTOVANJE PREMA 

ISCJELJENJU

1. 

SABERITE SE I POČNITE 

S 

aberimo se kad je riječ o zdravlju. Svi želimo ostati zdravi što je 

duže moguće, ali nismo sigurni kako da to postignemo. Stalno se 

pojavljuju suprotstavljene informacije, a podržavaju ih istraživanja 

koja se podjednako često međusobno i slažu i ne slažu. Trendovi kojih 

se gorljivo pridržavamo pojavljuju se i nestaju. Sumnjamo čak i u 

sasvim osnovna pitanja – je li mlijeko zdravo za odrasle? Povećavaju 

li jaja razinu kolesterola? Kako je pretilost povezana s dijabetesom 

tipa II? Zašto ima sve više alergija? 

Na kraju zaključimo da je život rizična igra te da svatko tko do 

sedamdesete ili osamdesete ostane vitalan i živahan jednostavno ima 

puno sreće. Skriveni razlog zbog kojeg se pridržavamo takvog stava 

jest u tome što imamo osjećaj da se sve urotilo protiv nas. Život nije 

krivulja koja se stalno penje. Nakon najboljih godina bolest postaje 

neizbježna. Svaka je odrasla osoba u statističkom smislu izložena 

riziku od srčanih bolesti i raka, koji su dva glavna uzroka smrti u 

Americi. Najveći strah većine ljudi, Alzheimerova bolest, očito napada 

nasumce, a usto je i neizlječiva. 

Stav da je život rizik prenosi se i na medicinskim fakultetima, 

samo na nešto više znanstven način. Unatoč svim čudima moderne 

medicine, puno nam je toga nepoznato. Od konkretnog uzroka bolesti, 

kao što je virus prehlade, razboli se samo određeni udio ljudi, a ne 

svi. Svi standardni tretmani uključuju svojevrstan stupanj nepredvidljivosti, 

jer kod nekih ljudi djeluju bolje nego kod nekih drugih, a 

katkad uopće ne funkcioniraju. Prevenciju definiramo kao smanjivanje 

rizika. Ako se pravilno hranimo, redovito vježbamo i izbjegavamo 

otrove kao što su alkohol i duhan, time zapravo ne rješavamo uzrok 

glavnih poremećaja kao što su dijabetes, koronarne arterijske bolesti i 

29


rak. Riječ je samo o tome da smanjujemo ili povećavamo vjerojatnost 

pojave bolesti. Prosječan čovjek ne shvaća da se ti rizici primjenjuju 

na velike grupe kakve mjeri statistika. Oni ne predviđaju što će se 

dogoditi pojedincu. Uvijek će biti ljudi koji sve ispravno rade, ali se 

ipak razbole, dok neki drugi gotovo uopće ne mare za svoje zdravlje, 

ali ostaju zdravi. 

Čak i ako imate sreće, doći će dan kad vam ni najbolji liječnici 

na svijetu neće moći pomoći. Iako ni krivi ni dužni, zdravlje će vam 

početi slabjeti, i izgubit ćete igru. A evo i zašto. 

SEDAM RAZLOGA ZBOG KOJIH MEDICINSKA 

SKRB PRESTAJE FUNKCIONIRATI 

1. Liječnik ne zna uzrok vaše bolesti. 

2. Ne postoji ni lijek ni operacija koji bi vam pomogli. 

3. Dostupni su tretmani previše rizični, štetni ili skupi, ili sve zajedno. 

4. Nuspojave liječenja veće su od koristi koje vam donosi. 

5. Stanje vam je previše uznapredovalo da bi se moglo izliječiti. 

6. Previše ste stari da bi vas se moglo liječiti bez rizika ili nema puno 

nade u oporavak. 

7. Negdje je putem neki liječnik u nečemu pogriješio. 

Kad se pojavi jedan od tih čimbenika, sve ono što se poslije toga događa 

više nije u vašim rukama, ni u rukama vašeg liječnika. Nakon tristo 

godina tijekom kojih je znanstvena medicina napredovala krupnim 

koracima, što je ostavština koju autori duboko poštuju, postaje očito da, 

kako bismo ostali zdravi, moramo zamijeniti model života kao rizika. 

Događa se previše neprihvatljivih stvari: 

Ljudi žive duže, ali pri kraju života u prosjeku prožive osam do 

deset godina bolesni, a jednu do tri godine i nepokretni. 

Raku i dalje pristupamo ispunjeni turobnim fatalizmom, unatoč 

činjenici da je dvije trećine oblika te bolesti moguće spriječiti. 

30

Saberite se i počnite 

Procjenjuje se da 400.000 ljudi svake godine umire zbog liječničkih 

pogrešaka. 

Prosječan se čovjek osjeća bespomoćan, zbunjen i uplašen pri 

pomisli da će se razboljeti i morati otići liječniku. 

Te se neprihvatljive stvari događaju kad vjerujemo u stav da je život rizik 

i kad se kockate svojom budućnošću. Najneprihvatljivije od svega jest 

gubitak kontrole. Ljude užasava pomisao da će pasti u ruke liječnicima 

i završiti u bolnici. No postoji i alternativa. Samoiscjeljujuće ja odlučuje i 

ulazi u ring svakodnevnog života, usmjeravajući um i tijelo prema trajnoj 

iscjeljujućoj reakciji. Kad se porežete na papir, ozljeda zacijeli za 

dan-dva; prehlada od prošle zime davna je uspomena. S druge strane, 

samoiscjeljujuće ja nešto je dugotrajno. Odlučili ste postati cjeloviti, što 

je jedina uspješna strategija da biste ostali zdravi cijelog svog života. 

Čudesno je koliko je ljudsko tijelo evoluiralo da bi omogućilo 

iscjeljenje. Sad imate priliku svjesno evoluirati, donoseći odluke 

koje će radikalno poboljšati vašu otpornost na bolesti, usporiti i 

preokrenuti proces starenja te ojačati iscjeljujuću reakciju. Te ciljeve 

ne možemo postići kockajući se, ali možemo kad usvojite nov stav 

– samoiscjeljujuće ja. 

U tom novom modelu sve se svodi na proces prikazan u ovom 

dijagramu: 

poremećaj iscjeljujuća reakcija ishod 

poremećaj = svaka opasnost za zdravlje: virusi ili bakterije, fizička 

ozljeda, stresan događaj, poremećaj na staničnoj ili genskoj razini, 

mentalni problem i slično tome 

iscjeljujuća reakcija = reakcija na poremećaj koja vraća ravnotežu 

umu ili tijelu 

ishod = povratak normalnom stanju ravnoteže 

Kao što vidite, terminologija je vrlo uopćena. Svako iskustvo može 

biti poremećaj, ne samo bakterija ili virus. Sjećanje na traumu iz 

31


prošlosti može teško poremetiti procese u tijelu, kao i gubitak posla, 

ili čak i nešto tako jednostavno kao kad popustite porivu i pojedete 

dvostruki cheeseburger s pomfritom. Slično tome, tjelesna reakcija na 

poremećaj obuhvaća cijeli sustav prenošenja poruka informacijskom 

autocestom. Sve ono što tijelo može vratiti u uobičajeno stanje ravnoteže 

nazivamo iscjeljivanjem. 

Takav pristup ima uporište u suvremenoj medicini kao pristup 

cjelovitom sustavu, o čemu ćemo puno govoriti. Cjelovit sustav samo je 

drugi izraz za tijeloum. Taj pristup ne prihvaća umjetne medicinske 

podjele na odvojene organe, kao ni staru sumnjičavost prema povezanosti 

uma i tijela. Kad se dogodi nešto lijepo, kao kad se zaljubite, 

cijeli sustav reagira na poruku koja protječe krvotokom, središnjim 

živčanim i imunosnim sustavom. Kad se dogodi nešto tragično, 

primjerice kad izgubite voljenu osobu, reakcija je jednako tako obuhvatna, 

ali je kombinacija kemijskih tvari u signalnom procesu posve 

drukčija. Ono što subjektivno doživljavate kao ljubav ili tugu mora 

imati preciznu konfiguraciju u tijelu-umu. Kad to ne bi postojalo, ne 

biste ni imali to iskustvo. 

Cjelovit pristup nije samo blistav, nov model kojim ćemo zamijeniti 

stare modele, nego je i bliži stvarnosti. Priroda ne prepoznaje čovjekove 

kategorije. Tijelo i um su jedno carstvo, a svaki organ, tkivo i stanica 

rade prema istom cilju: održanju života. No neugodna je istina da naše 

tijelo nije evoluiralo dovoljno brzo da bi se moglo nositi s poremećajima 

koje mu namećemo. Cjelovit pristup otkriva holističke probleme, kao 

i holistička rješenja. Uzmite u obzir trenutačnu epidemiju pretilosti s 

kojom se u Americi suočavaju sve dobne skupine. Samo jedan jedini 

čimbenik, pretjeran unos šećera, glavni je uzrok pretilosti, dijabetesu 

tipa II i, što je najneočekivanije, srčanim bolestima. Danas možete jesti 

šećer i nećete uočiti pokazatelje tih sporih poremećaja, ali vaša gušterača 

zna da je potražnja za inzulinom prevelika; vaš probavni sustav zna 

da se višak beskorisnih kalorija pretvara u masnoću; hipotalamus zna 

da brzo dobivena energija šećera unosi neravnotežu u metabolizam. 

Koliko god je urođena iscjeljujuća reakcija snažna, kad je riječ o 

velikoj promjeni, ona ovisi o evoluciji, što se presporo odvija. Jedina 

32


uspješna strategija sastoji se u tome da počnemo donositi svjesne 

odluke koje tijeloum može prihvatiti i kojima se može prilagoditi. 

Poznato je da dvostruki cheesburger s pomfritom uzrokuje pojavu 

pokazatelja upale u krvnoj plazmi (tekućina boje slame koja ostaje 

u krvi nakon što se otkloni čvrsti dio, uglavnom crvena krvna zrnca), 

zajedno s plutajućim česticama masti. To se događa u roku od 

nekoliko minuta i može trajati do šest sati. U tom razdoblju tijelo 

doživljava poremećaj. Kao reakciju na taj poremećaj jetra će početi 

ubrzano raditi kako bi preradila višak masnoća, a imunosni sustav 

pokušat će se boriti protiv upale. Neposredni ishod vjerojatno nije 

dramatičan i naizgled je bezazlen. Ali polagano djelovanje takvih 

poremećaja ima dugoročne štetne posljedice. 

Ako niste svjesni onoga što se događa vašem cijelom sustavu, pridržavate 

se rizičnog modela zdravlja. Postanete li svjesni negativnih 

posljedica dvostrukog cheeseburgera s pomfritom, mogli biste se odreći 

takvog ugađanja, a vaše će vam tijelo biti zahvalno. No iskušenja 

se stalno pojavljuju, a za popuštanje je potreban samo trenutak, ne 

samo kad je riječ o cheeseburgeru, nego i u slučaju svih vrsta masne, 

slane, pretjerano slatke, prerađene, loše hrane. 

Jedini način na koji se možete sabrati u tome je da u iscjeljujući 

način života uvedete veliku promjenu, koja nije rascjepkana na sitne, 

privremene odluke – čak ni kad su vrlo zdrave – nego se uzdiže na 

razinu na kojoj se brinete o cijelom sustavu. 

ŠTO MOŽE UČINITI 

SAMOISCJELJUJUĆE JA? 

Zamislite da postoje dvije pacijentice, A i B. Obje imaju povišenu 

tjelesnu temperaturu i obje odu liječniku. Pacijentica A naiđe na 

prepunu čekaonicu i sazna da liječnik kasni pola sata. Čeka više od 

sat vremena, a kad dođe na red, pomalo je napeta i ljuta. Liječnik joj 

poslovno izmjeri temperaturu, površno je pregleda i prepiše antibiotike. 

„Možda imate blagu infekciju”, kaže joj. „Vidjet ćemo kako će 

ovo djelovati. Ako imate prehladu ili gripu, temperatura će najprije 

33


porasti, a onda će vam biti bolje. Vidimo se za dva tjedna. Sestra će 

vam zakazati termin.” 

Taj je scenarij tipičan za svakodnevne posjete liječnicima opće 

prakse i ta nam je rutina svima poznata. Ništa od onoga što je liječnik 

rekao nije ni neistinito niti neuobičajeno – pacijentica je prošla 

rutinski postupak. 

Pacijentica B naiđe na praznu čekaonicu i liječnik je odmah primi. 

Raspituje se o vrućici i zanimaju ga detalji – kad je počela, koliko 

utječe na njezin san, raspoloženje, razinu energije i apetit. Želi saznati 

je li B imala slične vrućice i prije te kako su prošle. Jesu li nestale 

same od sebe ili su joj bili potrebni lijekovi? Taj razgovor traje dosta 

dugo, no liječnik se doima zainteresiranim i nije nestrpljiv. Pacijentici 

B sviđa se njegov pristup. 

„Ovakva vrsta blage vrućice najčešće je simptom prehlade ili 

gripe”, kaže liječnik. „Ako tijekom sljedećih nekoliko dana osjetite 

potrebu, slobodno me nazovite. Kad vidimo što se događa, bit će 

nam jasnije što treba učiniti.” 

Drugi liječnik izgleda idealno, ali ima jedna kvaka: on je puka 

fantazija. Tek šačica pacijenata, ako i toliko, može dobiti takvu vrstu 

suosjećajne pažnje liječnika kojem se ne žuri kao što je dobila naša 

imaginarna pacijentica B, a situacija se neće uskoro promijeniti. Svakako 

postoji čvrst razlog da medicinsku struku smatramo brižnom, 

ali čak i u najboljim slučajevima odlazak liječniku podrazumijeva 

čekanje, samo desetak-petnaestak minuta razgovora s liječnikom i 

tretman utemeljen na brzinskoj procjeni situacije. 

Postoji i alternativa. Možete prihvatiti ulogu iscjeljujućeg ja. Razmislite 

o kvalitetama idealnog liječnika, koje bi uključivale: 

strpljivost 

suosjećajnost 

otvorenost novim idejama 

zainteresiranost za promjene u pacijentovom stanju 

praćenje stanja 

detaljno poznavanje pacijentove povijesti bolesti 

detaljno medicinsko znanje i stručnost. 

34


Samo je posljednja stvar na popisu isključivo vezana za medicinsku 

struku. Sve ostalo možete pribaviti i sami, ili brinući se sami o sebi 

ili u suradnji s dobrim liječnikom. Neke stvari, kao što je trajno 

nadziranje stanja, možete raditi samo vi (ili ako odete u bolnicu). 

Većina stvari s popisa je ono što već vjerojatno radite, čak i ako 

niste svjesni da se ponašate kao iscjelitelj. Važno je da im se još 

više posvetite, jer svjesnost treba postati svakodnevna navika, pa 

čak i vještina. 

Po istoj logici, loše osobine koje ne bismo voljeli vidjeti kod liječnika 

nerijetko su prisutne u načinu na koji iz dana u dan postupamo 

prema sebi. Milijuni ljudi prema svom se zdravlju odnose na jedan 

od ovih načina: 

ravnodušnost 

nijekanje da bolu/boli i drugim simptomima trebamo posvetiti 

pažnju 

zabrinutost i tjeskoba 

nedostatak informacija 

nagađanje 

nepotrebni ili neučinkoviti tretmani. 

To bismo svi trebali izbjegavati, ali stalno se vraćamo negativnim 

reakcijama. Nepotrebno se zabrinjavamo ili pretvaramo da nas ništa 

ne boli. Nagađamo što nije u redu, a onda impulzivno prihvaćamo 

nešto za što se nadamo da će djelovati – to najčešće znači da uzmemo 

bočicu iz ormarića s lijekovima ili kuhinjskog ormarića. Taj je poriv 

najčešće samo privremen te se vratimo čekanju i zabrinutosti. 

Od ovog trenutka možete prihvatiti ulogu samoiscjelitelja. Ako 

se ozbiljnije posvetite moći svjesnosti, možete aktivirati skriveni 

potencijal sustava iscjeljenja o kojem već ionako ovisite. Nadamo 

se da vam to izgleda uzbudljivo, jer vas čekaju velike životne 

promjene. No najprije moramo sasvim jasno odrediti čime se ova 

knjiga ne bavi. 

35

Deepak Chopra - Razvijte sposobnosti samoiscjeljenja

Transform your PDFs into Flipbooks and boost your revenue!

Deepak Chopra - Razvijte sposobnosti samoiscjeljenja

Transform your PDFs into Flipbooks and boost your revenue!

Delete template?

Save as template ?