Iznad oblaka

Nikola Dominis

Iznad oblaka

Vlastita naklada

2020.

Iznad oblaka _ N. Dominis | 2

Autor i naslov: Nikola Dominis / Iznad

oblaka

Vlastita naklada: Nikola Dominis / Postira

Naslovnica: skeeze s Pixabay

Online izdanje

Postira, 2020.

Knjiga je objavljena u lipnju 2020. godine.

ISBN 978-953-48763-1-2


Iznad oblaka


POČETAK

Ti veći si i stariji od svemira,

i milijardu galaksija,

i one najbliže „Andromeda“,

i one daleko stotine milijuna

svjetlosnih godina.

Ti si bio tu kada su nastajale,

pred nešto više od

trinaest milijardi godina,

onda u maglici prapovijesti

ti si talio zvijezde i svjetove,

oblikovao ih, gradio.

Da, Ti, Ti si to bio,

kad još nije ni bilo vremena,

Ti si mu rekao da započne,

Ti si mu zapovjedio da se pokrene,

Ti, Ti si to bio,

u praskozorje povijesti

Ti si od ničeg stvorio sve…

Gledam ti nebesa, djelo prstiju tvojih,

mjesec i zvijezde što ih učvrsti -

pa što je čovjek da ga se spominješ,

sin čovječji te ga pohađaš? 1

1

Objavljeno u: Odraz, Časopis studenata katoličkog bogoslovnog

fakulteta Sveučilišta u Splitu, God. XII., 2017., br. 1., str. 62.


ŠTO BIH

Ah što bih da se nisam rodio,

ne bih upoznao Boga koji je ljubav,

ne bih se mogao igrati,

ni gledati zvijezde!

Ah što bih da se nisam rodio,

što bih da nisam dobio šansu,

ostala bi samo čežnja za životom,

nešto poput sna u kasno jutro.

Ah sretnog li mene što sam se rodio,

sad mogu svijati avione od novinskog papira,

mogu pucati od smijeha

i radovati se na tisuću načina,

zbilja, sretnog li mene,

jer sada mogu usrećiti ljude,

i sada mogu osvojiti Raj. 2

2


fakulteta Sveučilišta u Splitu, God. XII., 2017., br. 1., str. 60.


KAD BI ZVIJEZDE ZNALE PISAT

Kad bi zvijezde znale pisat,

ili more pričat priče,

najljepša od njih bila bi o Tebi,

ljubavi koja je bila i bit će,

sa Tvoje strane čista ko´ rosa,

u zimsko jutro dok zora sviće,

ta velika ljubav, taj san o svijetu,

što se mijenja što ljubav uzvratit će. 3

3


fakulteta Sveučilišta u Splitu, Split, God. XII., 2017., br. 1., str. 62.


IZNAD OBLAKA

Promatrati znadem u tihi zimski dan,

kako oblaci putuju kako radosno plove,

ponekad tmasti, a onda opet ko´ proljetni san,

sve stvaraju neke oblike nove.

Pa pomislih oblače, dođi ponesi me,

u nebesa, k Bogu, radosti mojoj,

pogledaj, mašem, zar ne vidiš me,

ponesi me oblače u ruci svojoj.

Znam gore iznad sama je sreća,

ne mogu dočekat da dođem,

i tada sreća bit će još veća,

kroz velika vrata kad prođem.

I kada sretnem sve dobre ljude,

sve nepoznate svete i one znane,

kako će sretan dan to da bude:

kad budemo savršeni, bez ijedne mane.

Sresti ću gore i dobroga Krista,

a on će mi sigurno reći:

nek´ duša bude od grijeha čista,

jer to je jedini put ka sreći.

Al oblak mene ništa ne sluša,

samo dobaci pa nastavi dalje:

živi sveto i bit će ti spašena duša,

i još mi posljednje pozdrave šalje.

O oblače kad bi ti znao,

koliko ja želim vidjeti Raj,

tad ruku svoju ti bi mi dao,

i poveo me u nebeski kraj.


ŽIVOT

Ti možeš postati netko…

Ti možeš birati milijune čudesnih stvari…

Možeš postati…

Avijatičar…

Sanjar…

Drvosječa…

Pjesnik…

Svetac…

Postoji samo jedan preduvjet...

Život…

Taj čudesan dar,

vrijedan svakog čuđenja...


MARIS STELLA

O kako sjajiš

nad horizontom, u jutro

kad se dan iz noći budi,

o kako te veličaju

i vole naši mali, obični ljudi.

Jer ti si Majka što pazi,

na korake sve naše

i poput zvijezde nad svijetom bdiješ,

čuvaš, moliš i milosti dijeliš,

i ljubav nam svoju ne kriješ.

O ponesi sve naše snove,

sve želje i molitve,

ponesi sva naša dobra djela,

pred noge velikom Kralju u Nebo,

molimo te Maris stella.


DOTAKNUTI ZVIJEZDE

Ima li išta lijepa na nebu noćas,

nisu zvjezdice zaboravile užariti srca,

eto i mjesec bijeli i jasna vedrina

u ovakvim večerima živjet je milina.

Dok tiha nebeska pjesma

kroz eter odzvanja pomislih:

zvijezde ne mogu dotaknuti

samo oni koji su zaboravili sanjati.

Tvoj san je predujam,

on je ideal i početak,

jer ako uistinu nemaš veliki san,

onda sigurno neće doći ni tvoj veliki dan.


U JESENSKO JUTRO

U jesensko jutro

il u zimski dan,

ja odlučio sam izvesti

svoj dječački plan.

Mislio sam stvarati

neki bolji svijet

tek uspio sam zadiviti

na livadi cvijet.

I mjesecu sam pričo

o svom velikom planu,

on reče: Ta ideja

ima jednu manu.

Preveliko je to

za jednog dječaka,

složio se s njime

čak i cvjetić maka.

Ali idi, vele,

pa što bude bude,

možda uspiješ izmijeniti

i Zemlju i ljude.


PJEV MALE PTICE

Na sitnom otočiću usred jezera

stala mala ptica da pjeva Bogu,

a ptice pjevice joj stadoše govoriti,

pa ti mala ptico ne znaš pjevati.

Ne govorite to,

ja ću Bogu pjevati kako umijem i znam,

a Njemu je jedino važno da sve od sebe dam!


U INAT

U inat svjetskome stanju,

u inat svakoj politici,

što podržava ratove

što krila reže slobodnoj ptici.

Reci nešto vele

i podigni glas,

ako ti ne budeš

tko će se sjetiti nas.

Tko će se sjetiti malih

onih što pate i plaču,

onih što nemaju ništa,

onih što ne primaju plaću.

I posljednji je trenutak,

za krik patnika,

za pogled dignuti k nebu,

za suze ratnika.

I ako podigneš glas,

možda jednom svi čuju,

možda se svijet izmjeni

i neprijatelji se rukuju.

U inat onima što vele

da je čovjek oduvijek zao,

jer čovjek može ustati

ma kako duboko pao.

I čekamo taj dan

iščekujemo taj trenutak,

kada će mir doći

u svaki zemljin kutak.


U inat ratu i patnji,

u inat plaču i boli,

mi želimo pokazati

da čovjek čovjeka voli.


ZANESENJAK

Kažu ti da prestaneš živjeti u oblacima.

Kažu da si zanesenjak

jer imaš ideale i vjeruješ u njih.

Kažu da prestaneš sanjati,

da se spustiš na zemlju.

Kažu da svijet nikada neće biti bolji,

ali ja vjerujem, veliš, i znam da može,

i do zadnje trunke nade bit ću za to,

ma nek´ i ne bude nade, ja sanjat ću!

Ako to znači živjeti u oblacima

onda ni ne želim živjeti na zemlji

ovi oblaci su mi sasvim u redu!


IMA DUŠA

Ima duša

što su poput ptica

uvijek vedri

ozarena lica.

Ima duša

stvorenih da trpe,

Raj već čeka

samo nek se strpe.

Ima duša

što ljubav ih goni

oni znaju

kome zvono zvoni.


GLEDAO SAM SINOĆ ZVIJEZDE

Gledao sam sinoć zvijezde

svjetlucanje njihovo oduzima mi dah,

gledao sam sinoć zvijezde

i ničeg me nije bilo strah.

Bože, koliki je svemir,

kolika prostranstva i koje daljine,

gledao sam sinoć svemir

iz male gradske doline.

Vide li ove zvijezde,

snove što sanjam ih ja,

možda netko na kraju Zemlje,

gleda istu zvijezdu što sja.

Možda netko sanja isti san,

jer ima još onih što sanjaju,

možda oni čine velika djela,

možda se Kristu klanjaju.

Zvijezde me sve podsjećaju na to,

kako život prolazi, a vječnost traje,

i koliko nas dobri Bog ljubi,

i velike i čudesne milosti nam daje.


U NEBU NEMA SUZA

U Nebu nema suza,

otro je Bog svaku,

i sad žive na svijetlu

koji su živjeli u mraku.

Ni boli više nema,

sama radost i veselje,

tu su se ispunile

svih patnika želje.

Ne nema tamo tuge

vječna ljubav žari,

i zbilja žalim onog

tko za to ne mari.

Dati vječnost

za trenutak svijeta

izabrati trn

mjesto divna cvijeta.


BESKUĆNIK

Ta praznina u tvojim džepovima,

ta tišina u tvome životu,

nerazumijevanje, bježanje, strah.

Ta patnja koju nosiš,

sam ili sama,

a nekad bio si gospodin, a ona dama.

Ti ljudi, ti pogledi,

a nisu znali kroz što ste sve prošli,

kako sudbina raznih ima.

Patnja i bol,

na rani sol,

a evo počinje i zima.

Ali sreće bit će,

za patničke duše,

samo strpljenja imaj.

Doći će dan,

radostan san,

opet ćeš biti sretan.

Kad dođe Kraljevstvo

tuga i bol će nestat,

i dani sreće

nikad neće prestat.


PJESMA PASTIRA S ORIJENTA

O slave li za me

i za moje stado,

mjesec taj stari

s nama priča rado.

Na Orijentu gdje istok

s morem se stapa,

ja pio sam vodu,

s visokog slapa.

I neću zaboraviti,

priče starih pastira,

niti pjesme stare

koje pustinja svira.

I jednom kad stado,

ne budem mogo pratit,

zastat ću pod palmom

odjednom sve ću shvatit.

Život jednostavno

tako oduvijek ide,

i ja krećem Bogu,

da ga moje oči vide.


FRANJO MI JE IME

Zelen vrt

kamen rt

na Zemlji je;

životinje i ljudi,

zora sve budi,

lijepo je.

Nebo gore

dole more

beskrajno;

brat mjesec i sunce

ko´ zlata unce

sjajno.

Radosno kročim

pa poskočim,

veselja zbog;

Franjo mi je ime,

ja radujem se s Njime,

i sa mnom Bog. 4

4

Objavljeno u: Počeci, Časopis bogoslova Franjevačke provincije

Presvetog Otkupitelja, Split, God. XIV., 2017., br. 1, str. 99.


SVETAC

On ide starim gradom,

sve za njim kreću ptice,

i mačke i psi,

pa veselo pjevaju,

mijauču i laju,

dok gledaju ih svi.

Osmjeh na tom licu

govori vam sve,

a oči otkrivaju duboke tajne,

i davno, davno

zaboravljene sne´.

Svi se čude

i ne mogu da shvate,

što to posebno je u njemu,

ali vide i oni, pa vide to svi,

da je jednostavan,

a opet drugačiji u svemu.

Svaki korak kao da gazi,

po nekim gradovima dalekim,

ili po oblacima, tko zna,

svaka riječ, i svaki pogled,

kao da je izvučen iz nekog sna.

I svaki čin, odiše dobrotom,

premda toga nije svjestan ni sam,

kad ga upitate za njegovo stanje,

reći će samo: „Grešan sam, to znam!“

On nema gotovo ništa,

a kao da je njegov cijeli svijet,

nikada vam to neće priznati

ali on je svet, on je svet…


FRANJEVAČKA

Ništa ne tržim od vas,

živjet ću kao u snu,

i nositi terete svijeta,

ali nikad više na dnu.

I živjet ću kao ptica,

pojit se kapljicom rose,

sličan ljiljanu poljskom

ja noge imat ću bose.

I ništa mi nemojte dati,

ja vama dati ću sve,

i raspite moje kosti,

to tijelo je samo zar ne.

I kad nestane spomen,

i kad zaborave me svi,

u životu nakon ovog,

nemoj me zaboraviti Ti.

I dani sada su svijetli,

ali znam, sve bliže je kraj,

i radujem se onom trenutku

kad ući ću u Tvoj sjaj.

Jer mnogo je ljepše gore,

s Anđelima slaviti Tebe,

ali ima jedan preduvjet,

ovdje zaboraviti sebe.

Ti znaš da to želim,

i nadam se sretnome kraju,

ali ne zaboravi mi braću,

i njih želim sresti u Raju.


BOŽANSKA PJESMA

Vidim samo zvijezda svijetli,

u noćnu tu crnu tminu,

vidim samo zvijezda svijetli,

i nosi me u daljinu.

Milijuni svjetlosnih godina,

u zvjezdicu jednu stanu,

što nosi nam drevne vijesti

o povijesti, prvom danu.

I veliko je to otajstvo,

da Bog sve to tako stvori,

kroz nebeski univerzum,

Božanska se pjesma ori.


HVALA TI ZA BETLEHEM

Ah, kolikom si nas radošću ispunio

rodivši se u štalici,

u gradiću Betlehemu,

malen, ponizan, pristupačan,

ah kad bi te mogli ljubiti ljubavlju

anđela, proroka, svetaca…

Kako bih te nosio Isuse

u kućice siromaha,

k tvojima koji će te primiti,

s koliko bih te ljubavlju naviještao

onima koji te još takva ne upoznaše,

onima što još čekaju na suzu pokajnicu.

Ah Gospodine,

kad bi dobili srca

što gore plamom Betlehema,

ne bi raspravljali o nevažnim stvarima,

u svaki kutak Zemlje donijeli bi svjetlo,

tvoje svjetlo, o kakvom bi radošću zasjao svijet!

Hvala ti…, hvala ti za Betlehem!

Hvala ti za radost

kojom ispunjaš ova srca

u dane oko Božića.

Hvala ti za svaki trenutak

kojim si ublažio bol patnika svih vremena,

hvala ti na svakoj riječi

kojom si zaštitio nemoćne

i one koji te slijede.


Hvala ti… Hvala ti još jednom za Betlehem

jer tu je rođeno spasenje,

Betlehemsko djetešce,

On koji nam je

svojim malim ručicama,

iz siromašnih jaslica

pokazao najuzvišeniji put.

On koji nam svakim pokretom ukazuje na

Kraljevstvo Božje i na Raj!

Hvala ti, hvala ti još nebrojeno puta za Betlehem.


DIJETE ISUS

U Palestini je rođen

Dječak dubokih sanja.

Već od prvog dana

klanjahu mu se pastiri,

i kraljevi;

tih dana horizont je otvorio

svoje nevidljivo lice

pa mu veli:

Od sada će sve biti drugačije.

Ondje na vrhuncu starog Libanona

cedar je prignuo svoju glavu,

a dolje u dolini

Jordan je odlučio

svoju hladnu tisućljetnu vodu

učiniti vodom preporođenja.

Trčao je on za krijesnicama

što svijetlile su u tamnim noćima,

nosio vodu s prastarog zdenca,

upijao mirise jasmina i smilja,

divio se ljepoti bijelih ljiljana,

a kada bi mjesečina

obasjala njegovu zemlju mislio je:

kolike li će još ljude

ovaj isti sjaj obasjavati,

u kolikim li će noćima

oduzeti mraku tamu

i svijetliti svojim kristalnim sjajem.

Njegove su oči bile mnoštvo zvijezda,

a njegove riječi nosile su mudrost sjedina,

njegovi snovi duboki i snažni,


njegove ruke radišne,

njegove misli mistične;

a nosio je ime Isus;

i Bog bijaše taj Dječak dubokih sanja,

nek´ mu se svijet divi i nek´ mu se klanja.


POGLED U ZRCALO

Pogledaj čovječe u zrcalo.

Što vidiš?

Vidiš li lice malenog dječaka ili ako si žena curice,

vidiš li sretno, namršteno ili tužno lice.

A sada te molim, sada te molim, nasmij se,

neka lice ti bude odsjaj Boga koji mijenja sve.

Ti možeš radost, istinsku radost doživjeti,

samo moraš, ali uistinu moraš s Bogom živjeti.

I tad će se, sve će se promijeniti,

i odraz u ogledalu potpuno će se izmijeniti.

Zubići će se tada češće viđati,

moći ćete se čak sami sa sobom smijati.

Radost, sama radost će iz vas sjati,

jer Bog će vam, On će vam novo srce dati.


PSI LUTALICE

Odlazite sinovi

stare mješanke,

odlazite,

jer ja uzeh

uzvišenije pse

no što ste vi,

i ja izabrah iz legla

najljepšeg psa.

Odlazite!

I ti što ti fali dio uha,

i vi prljavi psi,

odlazite,

vi niste dostojni.

A oni pokunjiše glave,

okrenu se i odu,

ali srce je i dalje

puno ljubavi,

ma neka mu fali dio uha

i nek im je masna ta frčkava dlaka,

i nek´ su prljavi,

oni ipak mogu biti

najbolji psi!

Naći će jednog dana

dobrog gospodara,

s puno kostiju,

recimo, mesara.

Ali nikada neće

zarežati na one što ih tuku,

jer znaju oni nositi svoju bol i muku,


niti će lajati na loše ljude,

bit će umiljati i kad ih kude,

jer imaju srca,

majka ih tako odgojila,

još od vremena kad ih je, nježno,

svojim mlijekom dojila.

Što još naučiti od psića malenih,

što lutaju svijetom glava šarenih,

samo još jedno,

što je zbilja vrijedno.

Ma tko bio ili bila,

ne daj nikad da ti skrate krila,

jer premda su oni psići sirotani,

i njima će jednom doći sretni dani,

jer prije ili poslije dobro se vrati,

možda ne tražiš, ali Bog hoće da plati,

možda za života, možda poslije njega,

u miru Neba kad budeš slobodan od svega,

tada shvatit ćeš da je vrijedilo biti dobar i svet,

da vrijedilo je mijenjati svijet.


JEDNOM, MAJKO

Jednom kad stara već budeš

i očiju svojih vidom otežala,

i kad pod svjetiljkom smeđom

budeš već tiho umorna ležala.

I kad se noćni tren polako bliži

unuci tvoji riječ će tvoju čuti,

pa će ti ovu pjesmu pročitati

i na ovu ti rimu glavu podignuti.

Naše duše nikad, nikad neće

biti tek neka avet bez kostiju,

naše duše nikad, nikad neće

biti tamo negdje daleko od sviju.

Nebo nije daleko, ono je blizu

i nije smrt neki ujed ljuti,

tko zna što ga čeka i gdje ide,

svijetli su mu i blistavi puti.


HTIO BIH

Htio bih biti gusjenica,

da mogu izrasti u leptira,

htio bih biti violina,

što veselo Gospodinu svira.

Htio bih biti mjesec,

da svijetlim u noći,

htio bih biti istraživač

do nakraj svijeta poći.

Htio bih biti astronaut,

da se divim nebeskom prostranstvu,

htio bih biti i anđeo

djelovati u Božjem izaslanstvu.

Ali najviše od svega ja bih htio,

biti od svih ljudi manji,

da nestane sva oholost,

da se ego potpuno smanji!


TI JESI

Nema te u buci slapa,

ni u vihoru ljetne oluje,

nema te na proplancima gora

ni u magli hladnih zimskih zora.

Nema Te, vele,

ni za bijela dana,

ni za mrkle noći,

nema Te, kažu,

jer ne vide Te njihove oči.

Ali ove oči moga srca znaju,

i u svemu tome Tvoju ruku prepoznaju.


PONEKAD SE DIVIM

Ponekad se divim

lišću što pada,

što kiti pute

tepihom nježnim.

Ponekad se divim

sivilu kiše

što za vrat kapa

s tuđeg kišobrana.

Divim se ponekad

i jakom vjetru

i mećavi snježnoj

od koje ruke mrznu.

I kratkome danu,

se ponekad divim

i praznim ulicama

i još koječemu.

Da svemu se tome

ponekad divim,

no iznad svega

divim se jednom.

Ma koliko tmurna

bila ova jesen,

ma koliko hladna

bila ova zima.

Divim se tome

što ni jednom do sad

proljeće nas

preskočilo nije.


VJEČNOST JE VJEČNA

Kucao sam na

svaka otvorena vrata,

tražio od poštenih,

al i od smutljivca i tata.

Tražio sam istinu

ali ona je bila tu,

On je čekao, a ja živio

ko u nekom lošem snu.

Samo treba srce

da se istina shvati,

samo vjerovati,

ne moraš sve znati.

Ta zar sav ovaj svijet

ne šapće o Njemu,

pogledaj ne vidiš li

njegovu ruku u svemu.

Pitaj ih, pa možda

ti reknu i ptice,

da vječnost je vječna,

a ostalo su sitnice.


SPAVAJ NOĆAS

Spavaj noćas

u koljevci od pruća

u štalici betlehemskoj.

Spavaj mirno

jer doći će već dani

kada sve će bit zaboravljeno,

kada će za svu tvoju ljubav

trnjem te nagraditi.

Spavaj maleni Bože,

još ovu noć spavaj

jer oni ne znaju,

još uvijek ne znaju

da je povijest u tvojim rukama.

Spavaj mirno,

nek ti san ne remeti kiša

ni protivni vjetrovi,

pokoriti će ti se već oni,

spavaj mirno

samo nas se na kraju sjeti,

spavaj noćas,

a mi ćemo bdjeti.


GOVORI MI ISUSE

Da li je to Tvoj glas

ili su to najljepše

još ne odsvirane simfonije,

da li je to tvoj glas?

Dali je to lišće što šušti

ili su to galebovi krici

u ranu ljetnu zoru,

tamo na obali moga Brača,

ili je to Tvoj glas?

Da li su to snovi

ili sam budan,

ili su k meni anđeli došli

ne znam, al uživam slušajući.

U najljepšim

još ne odsviranim simfonijama

i pod krinkom lišća što šušti,

i u kriku galeba

u ranu ljetnu zoru

tamo uz obalu Brača

ja čujem Tebe,

neka svi glasovi stanu,

samo Tvoj glas nek´ progovori

po svemu i u svemu,

ja prepoznat ću ga

u tisuću prilika,

čuti ću ga na tisuće čudesnih načina,

samo ako se oslobodim sumnjičavosti,

ako se prepustim, ako to bar poželim.


POKORNIK

Često nam suza poteče

kao dokaz naših nedjela

o kako grijeh nas sad peče,

i prljava je haljina bijela.

Htjeli bi je nekako isprati,

u žuboru nebeskih voda,

o tužna nas sudbina prati,

ta sudbina grešnoga roda.

Iako ne činim što želim,

već nose me vjetrovi razni,

ja srcem ću vrisnuti vrelim:

Zaslužih, al´ daj me ne kazni!

U suzama, pokori, postu,

ja provest ću dane do kraja,

tad molim te ko´ dragome gostu

otvori mi vrata svog Raja.


JUNACI

Zamisli brate, kad bi mogli…

kad bi mogli bit junaci,

pa da prođemo svijetom čineći dobro,

čineći junačka djela,

onako ljubeći gubavce

poput svetog Damjana i Majke Terezije,

propovijedajući poput svetog Dominika

da gradove obraćamo u trenu,

pa i narode, države, kontinente.

Zamisli brate kad bi mogli…

kad bi mogli činiti čuda,

kad bi izmolili tu milost,

taj ogroman dar,

i kad bi naša vjera bila tolika

da brda premještamo bez muke,

ili da hodamo po vodi,

ili oživljujemo usahle ruke.

O kad bi mogli onako junački,

podnijeti muku i umrijeti za Krista,

ili kad bi nam duša bila tako čista

pa da kud god mi prođemo

sve se promjeni i svi se obrate,

kako žarko za to molim da samo znaš brate!

Lijepe su to molitve,

ako je Božja volja možda se i ostvare,

ali ja bit ću zadovoljan,

ako tako želiš, i sa mnogo manje,

samo da širim ljubav

i da učinim najviše što mogu,

ma makar jednog čovjeka,

jednog čovjeka da privedem k Bogu!


NEPOZNATOJ DJEVOJČICI

U krajevima tmurnim,

u noćima mrklim

živjela je ona,

pupoljak ruže,

cvijetak jasmina

i mirte.

Slobodna poput ptice,

velikog orla ili male lastavice,

široka krila snažnog pelikana

bila su joj zaštita od sunca,

što peče na tim južnim stranama

sve dok otac nije obolio, pa reče:

mi umiremo ti ne možeš sa nama.

Tada je ptica ostala sama,

nasukana na otoku neke daleke nade,

pila je svoje suze

i jela iz ruke Nebeskoga Oca,

hodala je divljinama ovoga svijeta, sama,

a samo je htjela da je još jednom zagrli mama.

Samo jednom da osjeti majčine ili očeve ruke,

znala je da bi to izliječilo sve njene muke.

O ne plači nepoznata djevojčice, o ne plači više,

Bog misli na patnike ta u Bibliji piše,

On će svaku tvoju suzu vlastitom rukom obrisati,

i na bijelom kamenu,

sjajnim i zlatnim slovima tvoje će ime upisati.


TKO PIŠE ILI ŠTO PIŠE

Ako netko istinu govori,

zašto ga poslušao ne bi,

jer On i najmanje ljude stvori,

preko njih može progovoriti tebi.

I dijete znade mudrost izustit

znade pametno reći,

i tada čovjek mora se spustit

kako bi postao veći.

Kažu, ne znam ja dobro govorit,

mudrosti ni znanja nemam,

zbog toga se i mudraci znaju korit

za svaku riječ satima se spremam.

Često se mnogi boje,

što će misliti ljudi,

pa riječi skriva svoje,

progovorit se ne usudi.

Ma nije važno što misle ljudi,

ni hoće li gramatički točno reći,

samo ako želi da se svijet probudi,

da sve potakne, obnovi i usreći.


OPET SAM SRETAN

Bilo je teških dana,

ali evo opet sam sretan,

opet se smijem,

vi pitate „kako“?

Ne pitajte mene,

Krista u jaslama,

Krista, što s križa nas gleda,

Krista uskrsloga,

Njega pitajte zašto sam sretan!


MOŽETE MI SUDIT

Možete me odbaciti,

i možete mi suditi,

zbog toga se nikad neću

ni trunku manje truditi.

Bog gleda drugačije

i ja mu čvrsto vjerujem,

vidjet ćete jednog dana

da ne pretjerujem.

Osuđujem svoju grešnost

i ne branim se stoga,

al jedno je nekad prije,

a drugo sad srdit Boga.

I svatko će dobit šansu

ali to mora biti sad,

ma što da ste učinili

ma kakav vaš bio pad.


STARAČKI DANI

Nekad bio sam prvak,

snažan, mlad i lijep,

kako sam trčao našim seoskim putovima,

smijao se, igrao i sanjao snove,

da, proleti to začas,

sad ostaje stvarnost,

slabi kukovi, bolovi i pogrbljena leđa,

sad sam ovisan o drugima,

a nekada sam rado pomagao.

Sad me ljudi žale,

nekad su mi se divili,

nije važno ja isti sam onaj od prije,

samo moje tijelo više isto nije.

Sve teže ono podnosi godine,

sve slabiji sam,

sve bliže kraju, to znam,

ruke gube snagu,

noge stabilnost,

samo srce još radi istim onim tempom.

Sve teže se krećem,

i kad ništa više ne budem mogao,

stavite me uz prozor da gledam zvijezde.

A ja velim:

Ne brini djede,

znam da si pomiren s Bogom,

to je važnije od svega,

i kad odeš, znam da ćeš na ljepše mjesto od ovog,

znam da ćeš vidjeti Njega,

čekaj me gore djede,

opet ćemo se mi smijati i igrati

samo snove neće više trebat sanjati,


molitva, ljubav i zahvalnost će ostati,

opet će ono mlado srce kucati i treperiti,

poput zvijezda u noći koje gledao si

dok si odlazio s ovog svijeta,

znaš djede, ima još puno radosti za te,

zato miran budi najljepši dio te tek čeka,

život se nastavlja smrt nije prepreka.


LJUBAV POSTOJI

Ljubav postoji na Zemlji

i ne slušajte onog tko drugačije veli,

među hrpom hladnih zgrada

skrila se iskra mala,

ali u njoj leži

nevjerojatna snaga potencijala.

Ljubav hoda gradovima poput proljeća,

poput mladice masline ili mirisnog cvijeća,

ona nosi u sebi vedrinu neba,

i kaže: Osim Boga ništa ti ne treba.

A kad je jednom upoznaju

i oni će nositi Ljubav u rukama svojim,

kao pčele dok skupljaju nektar,

pa zašto je još nema u rukama tvojim(?),

svet može biti svećenik, IT stručnjak i pekar…


DOŠAO SAM TI MAJKO

Došo´ sam ti Majko

samo da ti kažem:

Volim te.

Nisam htio

da to nikad ne saznaš.

Tvoj sin što potrati

Očevo blago,

isti onaj kojeg si

nosila pod srcem,

kojeg si učila prvim koracima,

i čije si prve riječi

s oduševljenjem slušala.

Isti onaj nestašni prvašić,

onaj što te znao tako usrećiti

i nasmijati,

da, znam, poslije te idile,

poslije sreće,

razočarao te,

mnogo puta.

Sada shvaćam težinu tvog poziva,

težinu Majčinog puta,

jer sada vidim:

Sav svijet nije vrijedan

jedne suze moje Majke.

Ali Majko tvoj sin

nije više buntovno dijete,

on nije više izgubljeni sin,

našao je put do Očeva doma,

sad je na sigurnom,


budi u miru,

raduj se Majko,

raduj se sa mnom i s Nebom,

jer velika je radost na Nebu

zbog svake pronađene ovčice

i zbog svakog sina povratnika.


HTIO TE LJUBITI

Htio te ljubiti kako te nitko nikada nije ljubio,

htio te ljubiti dušom čistijom od rose,

i kad sve nestane,

i ostanu samo neraspadnute kose,

i siječanja na one noge izranjene, bose,

što gazile su neutabane staze,

krčile putove za generacije pred sobom,

i u mraku vidjele jedino tvoje stope

i uvijek s nadom išle za Tobom,

tada u tišini i miru Neba znat će,

da zadnja svijeća gasnuti neće,

već upaliti će tisuće drugih,

i to većih od sebe,

koje će Bože gorjeti samo za Tebe.


PROROKOV SAN

I nikad niste čuli,

Riječ tu drevnu, tajnu,

što od prapovijesti odzvanja

i govori mudrost

i traži od čovjeka,

da jednostavan bude,

da dijete će idol postati

promijeniti ljude.

Tko li sanja

tako dubok san

i tko li riječi te znade

što mijenjaju duše,

što On mu ih dade?

Tko li znade

oduševljenje prenijeti,

samo prorok, prorok jedini,

prorok to je i njegov san,

on vrši, jedinstveni, Božji plan.


LJUBAV JE VJEČNA

Kršćanstvo je poput tračnica,

one daju smjer,

ali ljubav je oduvijek bila ta

koja je pokretala lokomotivu.

I kad bi se ljubav ugasila,

ne bi više apostoli navješćivali Evanđelja,

mučenici ne bi više htjeli prolijevati svoju krv…

Shvatila sam da ljubav obuhvaća sva zvanja,

da je ljubav sve,

da ona obuhvaća sva vremena i sva mjesta…

jednom riječju, da je ona vječna!… 5

Ljubav je naša želja iz prošlosti,

jer mogli smo više,

naš izbor u sadašnjosti, dat ćemo sve od sebe,

i nada u budućnosti,

posjedovat ćemo je u vječnosti.

5

Sv. Mala Terezija od Djeteta Isusa – Povijest jedne duše.


MAESTRO

Kad maestro zasvira,

čitav svijet se zanese,

sve nas onako mistično

u daleke zemlje odnese.

I svak bi osjetio nešto,

kada maestro zasvira,

u melodiji toj čudesnoj

sa trošnog klavira.

Budio je u ljudima,

onaj lijepi pozitivni plam,

ali znao je i sebi za dušu

zasvirati sasvim sam.

Tužne bi se nekad,

melodije prolomile,

kad bi srce note čule,

pa ga tugom slomile.

No mnogo puta vesela se,

melodija iz njega lila,

radost sama, radost vedra,

tuga bi se na čas skrila.


OČE POKLANJAM TI SVE

Sada bi Ti htio pokloniti sve,

i sunce što zapada,

i mjesec što se budi

i zvijezde.

Sada bi Ti htio pokloniti sve

samo kad bi to bilo u mojim rukama,

kad bi bilo moje.

Sada bi Ti htio pokloniti sve

jer ove radosti Tebi pripadaju, i one suze,

sve pripada Tebi.


samo to što sjaji u mojim rukama nisu zvijezde,

to nije mjesečeva prašina,

to su tek sitne čestice nekih malih iskaza dobrote,

a morale su biti velike, mogle su,

to su tek kapljice bačene u zrak,

kako bi mjesto kiše natopile zemlju,

ali… one to ne mogu,

to je tek neuhvatljivi vjetar nekih prošlih vremena

koji me vraća u dane kada nisam znao,

a morao sam znati.


no prije toga tražim oprost zbog onih djela

za koja nisam vidio da ih činim,

jer bijah slijep,

i još više za sva ona

koja sam učinio progledavši,

a one dobre mrvice ti od srca poklanjam,

oni su tek sitni obrisi prošlosti

kakva je, ponavljam, mogla biti,


tek poneki ostvareni san

iz najranije mladosti,

iz dana dječačke svetosti.

Sada bi ti htio pokloniti sve,

sve strahove i čežnje,

sve te grijehe da ih uništiš,

ali i svu ljubav da je umnožiš u drugima,

sada bi ti htio pokloniti sve jer sada Te znadem,

ah na što sve ne bih pristao

samo da druge dovedem k Tebi,

sada bi ti htio pokloniti sve,

sve ljude svijeta,

samo kad bi moja ljubav

bila dovoljno snažna i velika

da ih osvoji za Te.

Sada bih ti htio pokloniti sve,

ali zar nije sve to već Tvoje,

zar Te još nisu upoznali

ili zar si obustavio svoju milost,

zar njihova srca još nisu shvatila?


POMOLI SE

Kada u ljetno veče´,

nastane onaj noćni muk,

i kada samo u mraku,

svoju pjesmu zapjeva ćuk.

Znaj uživat u tome,

i ne boj se tada mraka,

jer nema opasnosti

ni sa zemlje ni iz zraka.

Ali sjeti se svih onih,

što večeras se boje,

što rat ih pogodi,

što strepe za svoje.

I izmoli molitvu neku,

ma neka budu i dvije,

i ako možda mi jesmo,

Bog ih zaboravio nije.


DOBRA MAJKA, BOG I DIJETE

Bilo je to davno

bio je još mali,

sve nešto baljezga,

a ljudi slušat stali.

Mali sve frfće,

i nešto romoni,

ma što hoće reći

pitaju se oni.

A on im tumači,

pa rukama maše,

sve ih hoće grlit

pa mu bombon daše.

Pa odmahuju rukom,

ma on je još mali,

pa ga ovaj zeza

i s njime se šali.

O, ne haji sine,

oni ne razume,

samo ti govori,

samo vjeruj u me.

Majka tebe voli,

a i Bog dragi,

mi ćemo prema tebi

uvijek biti blagi.

To što želiš reći,

mi ćemo znati,

jer srce razumiju,

samo Bog i Mati.


OČI MALE

Ko dijete sam mislio,

da ljudi ne mrze nikad,

avione malene bi svio,

i puštao ih kadikad.

Tada sam sanjao,

o nekom čudnom svijetu,

gdje svako zlo bi sklanjao,

i uljepšavao planetu.

Ali kako djeca, zar ne,

jednom moraju odrasti,

tad shvatio sam sve,

da odrasli mogu pasti.

I tada sam uvidio tajnu,

koju civilizacije nisu znale,

da imamo Zvijezdu sjajnu,

koju vide oči male.

Ono što druge oči

vidjeti ne mogu,

one će vidjeti moći,

jer su slične Bogu.


ČOVJEK

Kod rođenja krik se čuje,

koji odjekuje kroz čitav vijek,

ali smrt već negdje tu je,

kako je strašno reći „čovjek“.

I kada sve borbe prođu,

i kad se oluje smire,

ostaje samo čovjek,

bitak koji umire.

I pred kraj svog života,

reći će „sve tek bio je čas,

ali eto prošlo je i to

i sad napuštam vas“.

I u posljednjem času,

samo jednu nadu ima,

da preda se u Njegove ruke,

da izmiri se sa svima.


NAJLJEPŠI SAN

Gdje je ta zemlja ideala?

U kojoj to državi

svi sretno žive?

Gdje su ljudi braća

i gdje to nema

siromaha?

Ta je zemlja

njegov san,

on živi u njoj,

poznaje joj pute,

on znade kako bi moglo,

ali ne zna zašto ne žele.

O, nitko ne zna

tako lijepe snove sanjati

kao siromasi.

Nitko ne zna

otkud siromahu smiješak,

nitko ne zna

otkuda mu nada.

Kad ništa nema

kako može biti sretan,

ali oni ne znaju što se u njemu skriva.

Oni ne znaju da kad on sanja,

još jednom ću reći,

sanja najljepše snove,

on sanja neke zemlje nove,

oni ne znaju

da život može biti


satkan od snova

i nešto malo jave,

tek od mrvica nade,

i nevinog duha,

jer je mudar, zna,

zna da je to mnogo…,

mnogo vrijednije od kruha.


KRALJEVA ZARUČNICA

Zar je moguće da mene,

ubogo, prosjačko djevojče

netko želi pogledati?

A ja se tiho nasmija,

bio sam sretan

jer sam imao odgovor:

Itekako i to sam Kralj.

O pokaži, pokaži mi tog Kralja.

I ja joj pokaza Kralja

Vladara svih svjetova,

pokaza joj Kralja nad kraljevima

na svom prijestolju gdje stoji,

raspet na dvije poprečne grede.

Ne, to nije bilo razočarenje na njenom licu,

prije bih rekao oduševljenje,

te velike crne oči uboge prosjačice

prosuše bisere pred mojim nogama,

znala je odavno, ali se bojala,

znala je ali zar prosjaci

smiju prići kraljevima,

zar uboga prosjakinja

smije očekivati kraljevski prsten,

zar ova izranjena, prazna ruka jedne sirote

može biti želja najvećeg među kraljevima,

znala je ali se bojala.

No velim joj: ovaj Kralj nije poput drugih kraljeva,

ovaj Kralj upravo najmanje najviše voli,

On sirotu udovicu hvali

zbog samo dva dinara ubačena u riznicu,

vidiš da je drugačiji.


On želi tvoju ruku

kako bi je okitio srebrom i zlatom,

pristani drago djevojče, pristani,

jer On veli: blago tebi uboga prosjačice

tvoje je Kraljevstvo Nebesko.

A čije je Kraljevstvo nego kraljičino!

Zaručnik čeka, odgovori uboga prosjačice…

I još jednom zablistaše te velike crne oči

te reče: Da! Ja biti ću kraljevna!

Te uđe u odaje drevnog samostana.


6. PROSINCA

Najsretniji dan,

za svu djecu svijeta,

teško pada im san,

dok sveti Nikola šeta.

On im nosi darove,

i sretan je zbog toga,

on nas uči kako treba

ljubit poput Boga.

A radosnog li dana

kad sveti Nikola dođe,

sva bi djeca voljela

da nikad ne prođe.


TE NOĆI SU PADALE ZVIJEZDE

Zadnji traci sunca skrili su se iza obzorja,

ostao je u hladnoj, tihoj pustoši,

do sada je osjećao toplinu sunca, ali sada…,

nitko se ne obazire na nj, osim neba,

te noći su padale zvijezde, zbog njega.

Niz lice noćnog neba klizile su one,

poput sjajnih suza na licu Boga,

klizile su one od tuge,

znale su koliko su te noći za nj duge.

Istina, padale su zvijezde,

jer znale su da pati on,

siromah, beskućnik i lutalica,

kažu ljudi propalica.

Ali znaju li oni nešto o bijedi,

kako iz toplog doma shvatiti bol ulice,

kako pred televizorom prepoznati tu tajnu,

kako da sit uvidi teškoću gladnog,

ili ohol bol poniženog i jadnog.

O ustani čovječe,

vidiš da život čeka na te,

ponesi mu hrane,

uljepšaj mu duge sate,

i ne reci što me se to tiče,

već učini lijepim kraj njegove priče.

Hoće, i druge noći padati će zvijezde,

ali ne više zbog tuge siromaha,

već to nek´ budu suze radosti,

zbog tvojih divnih kreposti.


U ONAJ ČAS

Gospodine čas je,

i ja ne oklijevam,

ne bježim, ne žalim,

niti suze lijevam.

Gospodine čas je,

prođoše dani,

u borbi i boju

i čestoj mani.

Gospodine čas je,

vjetrovi pušu,

Gospodine čas je,

primi mi dušu.


OPROŠTAJ

Jednom kad krenem

kroz polje što se zeleni i zlati,

u susret kad odem,

svojoj dragoj božanskoj Mati.

Pozovite ljude nek´ ono što volim zasviraju,

nek´ zasviraju veselu Rusku balalajku,

kad već život nije, nek´ barem kraj sliči na bajku.

Iako zvuči tako, ne žalim se,

ma kakav, moj život ipak bio je lijep,

i zahvalan sam dragome Bogu,

jer mogo´ sam se rodit i hrom i slijep.

Jednom, dakle, kad se vinem k nebu,

i ako to zaslužim pa anđeli dođu po mene,

želim vidjeti još jednom

to more drago te livade snene.

O da mi je tada moći,

zagrliti svijet i ono polje što kapelicu skriva,

ali mrtve će biti moje ruke i oči,

samo duša, duša bit će živa.

I tada ću po posljednji put pozdraviti

taj gradić uz more po kojem sunce zlato prosipa,

pa poletjeti iznad i udariti za oproštaj

u malo zvono,

u ono malo zvono na kapeli svetog Josipa.


Sadržaj:

POČETAK ..................................................................................... 5

ŠTO BIH ........................................................................................ 6

KAD BI ZVIJEZDE ZNALE PISAT ............................................ 7

IZNAD OBLAKA ......................................................................... 8

ŽIVOT ........................................................................................... 9

MARIS STELLA ......................................................................... 10

DOTAKNUTI ZVIJEZDE ........................................................... 11

U JESENSKO JUTRO ................................................................. 12

PJEV MALE PTICE .................................................................... 13

U INAT ........................................................................................ 14

ZANESENJAK ............................................................................ 16

IMA DUŠA .................................................................................. 17

GLEDAO SAM SINOĆ ZVIJEZDE ........................................... 18

U NEBU NEMA SUZA............................................................... 19

BESKUĆNIK............................................................................... 20

PJESMA PASTIRA S ORIJENTA .............................................. 21

FRANJO MI JE IME ................................................................... 22

SVETAC ...................................................................................... 23

FRANJEVAČKA ......................................................................... 24

BOŽANSKA PJESMA ................................................................ 25

HVALA TI ZA BETLEHEM ...................................................... 26

DIJETE ISUS ............................................................................... 28

POGLED U ZRCALO ................................................................. 30

PSI LUTALICE ........................................................................... 31

JEDNOM, MAJKO ..................................................................... 33

HTIO BIH .................................................................................... 34

TI JESI ......................................................................................... 35

PONEKAD SE DIVIM ................................................................ 36

VJEČNOST JE VJEČNA ............................................................ 37


SPAVAJ NOĆAS ........................................................................ 38

GOVORI MI ISUSE .................................................................... 39

POKORNIK ................................................................................. 40

JUNACI ....................................................................................... 41

NEPOZNATOJ DJEVOJČICI ..................................................... 42

TKO PIŠE ILI ŠTO PIŠE ............................................................ 43

OPET SAM SRETAN ................................................................. 44

MOŽETE MI SUDIT ................................................................... 45

STARAČKI DANI ...................................................................... 46

LJUBAV POSTOJI ...................................................................... 48

DOŠAO SAM TI MAJKO ........................................................... 49

HTIO TE LJUBITI ...................................................................... 51

PROROKOV SAN ...................................................................... 52

LJUBAV JE VJEČNA ................................................................. 53

MAESTRO .................................................................................. 54

OČE POKLANJAM TI SVE ....................................................... 55

POMOLI SE ................................................................................ 57

DOBRA MAJKA, BOG I DIJETE .............................................. 58

OČI MALE .................................................................................. 59

ČOVJEK ...................................................................................... 60

NAJLJEPŠI SAN ......................................................................... 61

KRALJEVA ZARUČNICA ......................................................... 63

6. PROSINCA .............................................................................. 65

TE NOĆI SU PADALE ZVIJEZDE ............................................ 66

U ONAJ ČAS............................................................................... 67

OPROŠTAJ .................................................................................. 68


ISBN 978-953-48763-1-2


Iznad oblaka

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?