Sana Perić: Monáda
Monáda je prvi roman Sane Perić u kojem autorica nudi novo viđenje svakodnevice provlačenjem autobiografskih elemenata kroz filter naivne, ali svježe filozofije u kojoj se, kao što sugerira naslov koji evocira mišljenje Giordana Bruna i Leibniza, kozmičko prepliće sa psihičkim. Promišljajući teme poput tjelesnosti, ženskosti, ljubavi, rada, odnosa i smisla života, autorica o njima piše kombinacijom iritantno sveznajuće pripovjedačice, koja joj omogućuje očuđujući učinak, iz ugla ženskog subjekta koji u prvom licu pruža naivnu interpretaciju conditione feminis, ne bez ludičke naglašenosti vlastite podvojene pozicije. Roman, ujedno i svojevrsni nacrt disertacije o boli, svojim izgledom i opremom spoj je elegancije francuskih klasičnih izdanja i knjiga kojima nanosite bol dok ih otvarate. - Filozofski mamurluk koji ne čeka otrežnjenje već novi izlazak. (Ante Zlatko Stolica) Sana Perić rođena je u Splitu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je etnologiju i komparativnu književnost. Od 2006. godine prozu objavljuje na www.rusulica.com. Monáda je šesti svezak biblioteke Skhole, segmenta programskog pravca Dopolavoro Europske prijestolnice kulture Rijeka 2020. Knjigu je oblikovao Dejan Dragosavac Ruta. Naručite primjerak na https://www.superknjizara.hr/hr/monada-2020-sana-peric
Monáda je prvi roman Sane Perić u kojem autorica nudi novo viđenje svakodnevice provlačenjem autobiografskih elemenata kroz filter naivne, ali svježe filozofije u kojoj se, kao što sugerira naslov koji evocira mišljenje Giordana Bruna i Leibniza, kozmičko prepliće sa psihičkim.
Promišljajući teme poput tjelesnosti, ženskosti, ljubavi, rada, odnosa i smisla života, autorica o njima piše kombinacijom iritantno sveznajuće pripovjedačice, koja joj omogućuje očuđujući učinak, iz ugla ženskog subjekta koji u prvom licu pruža naivnu interpretaciju conditione feminis, ne bez ludičke naglašenosti vlastite podvojene pozicije.
Roman, ujedno i svojevrsni nacrt disertacije o boli, svojim izgledom i opremom spoj je elegancije francuskih klasičnih izdanja i knjiga kojima nanosite bol dok ih otvarate.
- Filozofski mamurluk koji ne čeka otrežnjenje već novi izlazak. (Ante Zlatko Stolica)
Sana Perić rođena je u Splitu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je etnologiju i komparativnu književnost. Od 2006. godine prozu objavljuje na www.rusulica.com.
Monáda je šesti svezak biblioteke Skhole, segmenta programskog pravca Dopolavoro Europske prijestolnice kulture Rijeka 2020.
Knjigu je oblikovao Dejan Dragosavac Ruta.
Naručite primjerak na https://www.superknjizara.hr/hr/monada-2020-sana-peric
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
prijatelji međusobno vole. Pa onda od sebe, ružnih dijelova
svog tijela, boje očiju, dodira kose na vratu, načina na koji
vršim nuždu, plakala sam nad svojim higijenskim ritualima,
voleći ih i voleći sebe, cijeneći svaki trenutak života jer ga je
ostalo tako malo, jer mi je izmicao i jer sam tek tad vidila šta
sam cijelo vrijeme imala i kako jebenu stvar još tako kratko
imam. I svaki trenutak bio je stostruko jače proživljen,
svi moji osjeti bili su aktivirani istovremeno i stalno, boje
su bile jače, zvukovi jasniji, harmonija kakofonije stalno
prisutna, svaka pora osjećala je pomak zraka, a svaki djelić
tetive pomak mene.
Mrvu sam izvan svega i to me odmara, makar je osjećaj
izdajnički, ali mi bude drago kad vidim svoje drugove kako
su jebeni dok se zalažu za bolji svijet. Onda zamišljam da
sam umrla i da ih gledam iz bijele svjetlosti, jer svejedno
je di sam kad nisam kraj njih nego u krevetu. Kad nisam
kraj njih mogu lijepo bit i na drugom svijetu. Domislila
sam se da se ne umire svjesno, da se prijelaz desi potpuno
neprimjetno. Inače, ne želim umrit prva iz razloga šta ne
volim propuštat tulume. Ako vrijeme i jest relativno, a
Mislav kaže da jest, i ja ih u drugom svijetu budem čekala
samo koji dan, oni će opet toliko toga doživit i promijenit
se, pa da me i vole i čekaju da me vide kao Josipa Lisac
svog pokojnog čovjeka, oni će znat toliko toga šta ja neću,
kao šta recimo moj tata ne zna da je Amerika imala crnog
predsjednika. Ali da i jesam na drugom svijetu, bilo bi okej
sve dok bi tu i tamo smila bacit pogled na njih. I sve dok
nisam u nebitku. Zato ću se nadat vječnom bitku, a to će mi
dobro doći, nadat se nečemu, kad se već ne nadam ničemu
konkretnom tu na Zemlji.
25
Change language