Sana Perić: Monáda
Monáda je prvi roman Sane Perić u kojem autorica nudi novo viđenje svakodnevice provlačenjem autobiografskih elemenata kroz filter naivne, ali svježe filozofije u kojoj se, kao što sugerira naslov koji evocira mišljenje Giordana Bruna i Leibniza, kozmičko prepliće sa psihičkim. Promišljajući teme poput tjelesnosti, ženskosti, ljubavi, rada, odnosa i smisla života, autorica o njima piše kombinacijom iritantno sveznajuće pripovjedačice, koja joj omogućuje očuđujući učinak, iz ugla ženskog subjekta koji u prvom licu pruža naivnu interpretaciju conditione feminis, ne bez ludičke naglašenosti vlastite podvojene pozicije. Roman, ujedno i svojevrsni nacrt disertacije o boli, svojim izgledom i opremom spoj je elegancije francuskih klasičnih izdanja i knjiga kojima nanosite bol dok ih otvarate. - Filozofski mamurluk koji ne čeka otrežnjenje već novi izlazak. (Ante Zlatko Stolica) Sana Perić rođena je u Splitu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je etnologiju i komparativnu književnost. Od 2006. godine prozu objavljuje na www.rusulica.com. Monáda je šesti svezak biblioteke Skhole, segmenta programskog pravca Dopolavoro Europske prijestolnice kulture Rijeka 2020. Knjigu je oblikovao Dejan Dragosavac Ruta. Naručite primjerak na https://www.superknjizara.hr/hr/monada-2020-sana-peric
Monáda je prvi roman Sane Perić u kojem autorica nudi novo viđenje svakodnevice provlačenjem autobiografskih elemenata kroz filter naivne, ali svježe filozofije u kojoj se, kao što sugerira naslov koji evocira mišljenje Giordana Bruna i Leibniza, kozmičko prepliće sa psihičkim.
Promišljajući teme poput tjelesnosti, ženskosti, ljubavi, rada, odnosa i smisla života, autorica o njima piše kombinacijom iritantno sveznajuće pripovjedačice, koja joj omogućuje očuđujući učinak, iz ugla ženskog subjekta koji u prvom licu pruža naivnu interpretaciju conditione feminis, ne bez ludičke naglašenosti vlastite podvojene pozicije.
Roman, ujedno i svojevrsni nacrt disertacije o boli, svojim izgledom i opremom spoj je elegancije francuskih klasičnih izdanja i knjiga kojima nanosite bol dok ih otvarate.
- Filozofski mamurluk koji ne čeka otrežnjenje već novi izlazak. (Ante Zlatko Stolica)
Sana Perić rođena je u Splitu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je etnologiju i komparativnu književnost. Od 2006. godine prozu objavljuje na www.rusulica.com.
Monáda je šesti svezak biblioteke Skhole, segmenta programskog pravca Dopolavoro Europske prijestolnice kulture Rijeka 2020.
Knjigu je oblikovao Dejan Dragosavac Ruta.
Naručite primjerak na https://www.superknjizara.hr/hr/monada-2020-sana-peric
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Uzmimo na tren da je Bog stvorio svjetlo. Navodno je prvo
bila tama pa je on stvorio svjetlo i rastavio ga od tame,
šta podrazumijeva da su oni u bar jednom trenutku bili
sastavljeni, a ako su bili sastavljeni u svjetlotamu, kako
je točno ona izgledala? Možda je Bog jednim potezom
svjetlo stvorio i razdvojio od tame, ali to mi se čini kao
neekonomičan postupak, jer ako u početku i jest postojala
samo tama, svjetlo je već bilo sadržano u njoj, kao njena
opozicija, i kad ju je Bog otjelovio nije ih trebao razdjeljivat,
jer su po svojoj esenciji već bile različite.
*
Moja aktualna tuga je malo specifična, kao neka ultimativna
samoća. Oko mene su drugi, neke i volim, ali tuga koju
osjećam je tuga zadnjeg preživjelog pripadnika vrste.
Kad on umre, nestat će cijela vrsta i njegova skora smrt
nije samo njegova, već je smrt cijele vrste, a time pogađa
i prirodnu ravnotežu, sva živa bića na Zemlji i boga i
cijeli svemir. I dok je njegova smrt za sve ostale koji imaju
razvijen osjećaj za život i patetiku tužna, tuga koju on osjeća
još je veća od toga, to je najveća zamisliva tuga, zamišljam
je dubljom od tuge za mrtvim djetetom, znat da si zadnji,
da si potpuno sam, da potpuno sam hrliš u nebitak i sa
sobom u njega vučeš i sve svoje pretke koji su živili samo za
to da ti budeš tu, koji su živili da se razmnože da bi se vrsta
nastavljala, i vučeš u nebitak sve svoje nerođene potomke,
a njihovo potencijalno postojanje radi ti ogromnu rupu u
prsima kroz koju sama propadaš van.
7
Change language