@zbornik sadrzaj.qxd

ISSN 0584-9063 

Zbornik radova 

PRAVNOG FAKULTETA U SPLITU 

SPLIT 2006. 

GOD. 43, BROJ 2 (82)

PRAVNE ZNANOSTI 

ISSN 0584-9063 

ZBORNIK RADOVA PRAVNOG FAKULTETA U SPLITU 

God. 43 Broj 2 (82)Split, 2006. 

SADRŽAJ 

Dr. sc. Arsen Baèiæ, redoviti profesor 

O položaju, ulozi i znaèaju nacionalnog parlamenta 

u EU konstitucionalizmu 

(Izvorni znanstveni rad)........................................................................................1 

Dr. sc. Boris Buklijaš, izvanredni profesor; Ivan Fabijanoviæ, student 

Služba posredovanja rada 

(Struèni rad)........................................................................................................25 

Doc. dr. sc. Milijan Sesar 

Dostavljanje oglasnom ploèom suda u parniènom postupku 

(Pregledni rad)....................................................................................................41 

Mr. sc. Marina Cariæ, asistent 

Pojam naèela praviènog postupka pred Kaznenim sudom 

(Pregledni rad)....................................................................................................55 

Mr. sc. Petar Baèiæ, asistent 

Konstitucionalizam, europske organizacije 

i sustav zaštite prava èovjeka u Republici Hrvatskoj 

(Izvorni znanstveni rad)......................................................................................75 

Mr. sc. Maja Proso, asistent 

Neka pravna pitanja informiranog pristanka 

u Hrvatskoj legislativi i praksi 

(Izvorni znanstveni rad)....................................................................................103 

Mr. sc. Jelena Èuveljak, sudac Trgovaèkog suda u Sisku 

Rokovi za podizanje tužbe za pobijanje pravnih radnji 

u steèajnom postupku 

(Pregledni rad)..................................................................................................115 

Mr. sc. Branko Peran 

Uporaba vatrenog oružja kao sredstva prisile 

u Republici Hrvatskoj s komparativnim osvrtom 

(Struèni rad)......................................................................................................129 

Mr. sc. Mirko Klariæ, asistent 

O Poljièkoj samoupravi 

(Pregledni rad)..................................................................................................145 

I

Dr. sc. Ana Pošæiæ, asistent 

Nepoštena klauzula kod potrošaèkih ugovora 

(Pregledni rad)..................................................................................................165 

Mr. sc. Marijan Šuperina; Mr. sc. Stjepan Glušèiæ 

Poligrafsko testiranje u Hrvatskom kaznenom i 

policijskom zakonodavstvu: rasèlamba sudske prakse 

(Pregledni rad)..................................................................................................191 

PRIKAZI 

Rade Kalanj 

Suvremenost klasiène sociologije 

prikaz: Sreæko Grgureviæ, dipl. pravnik ..........................................................211 

Edward W. Said 

Krivotvorenje islama: 

Kako mediji i struènjaci odreðuju naèin 

na koji vidimo ostatak svijeta 

prikazala: Ranka Jekniæ, zn. novak ..................................................................215 

Darko Polšek 

Zapisi iz treæe kulture 

prikazala: Ranka Jekniæ, zn. novak ..................................................................219 

KRONIKA ......................................................................................................225 

II

LEGAL PAPERS 

ISSN 0584-9063 

ZBORNIK RADOVA PRAVNOG FAKULTETA U SPLITU 

God. 43 Broj 2 (82)Split, 2006. 

CONTENT 

Dr. sc. Arsen Baèiæ, Law professor 

On the position, role and significance of national parliament 

in EU constitutionalism 

(original scientific article)....................................................................................1 

Dr. sc. Boris Buklijaš, associate professor; Ivan Fabijanoviæ, student 

Employment mediation service 

(review article)....................................................................................................25 

Dr. sc. Milijan Sesar, lecturer 

Delivery of judgment via the notice board 


Mr. sc. Marina Cariæ, assistant 

The notion of the principle of fairness of trial before a criminal court 


Mr. sc. Petar Baèiæ, assistant 

Constitutionalism, european organisations and 

human rights protection system in Croatia 

(original scientific article)..................................................................................75 

Mr. sc. Maja Proso, assistant 

Some legal questions on informed consent in 

Croatian legislature and practice 

(original scientific article)................................................................................103 

Mr. sc. Jelena Èuveljak, Judge, Sisak 

Deadlines for taking legal action to challenge 

legal acts in bankruptcy proceedings 

(review article)..................................................................................................115 

Mr. sc. Branko Peran 

The use of firearms as a means of force in the Republic of Croatia 

with a comparatively references 


Mr. sc. Mirko Klariæ, assistant 

On the self-government of Poljica 


III

Dr. sc. Ana Pošæiæ, lecturer 

Unfair clause in confumer contracts 


Marijan Šuperina; Stjepan Glušèiæ 

Polygraph testing in Croatian and police legislature: 

an analysis of court practice 


REVIEWS 

Rade Kalanj 

Modern classical sociology 

(Reviewed by Sreæko Grgureviæ, LL. B.)........................................................211 

Edward W. Said 

Falsification of Islam: 

How the media and experts determine 

the way we see the rest of the world 

(Reviewed by Ranka Jekniæ)............................................................................215 

Darko Polšek 

Notes from a third culture 

(Reviewed by Ranka Jekniæ)............................................................................219 

CHRONICAL ................................................................................................225 

IV

PRAVNE 

ZNANOSTI

Doc. sc. Arsen Baèiæ: O položaju, ulozi i znaèaju nacionalnog parlamenta u EU konstitucionalizmu 

Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 43, 2/2006., str. 1.-23. 

Dr. sc. Arsen Baèiæ, redoviti profesor 

Pravnog fakulteta u Splitu 

O POLOŽAJU, ULOZI I ZNAÈAJU NACIONALNOG 

PARLAMENTA U EU KONSTITUCIONALIZMU 

UDK: 342.53 (4) 

Primljeno: 01. 02. 2006. 

Izvorni znanstveni rad 

Parlament je tijekom XIX. i sve do završetka I. svjetskog rata (1918.) predstavljao okosnicu modernog 

predstavnièkog sustava. Unatoè svim razlikama u funkcioniranju pojedinih ustavnih sustava i njihove 

organizacije vlasti, parlamenti su kao izabrana tijela s predstavnièkim i zakonodavnim funkcijama uvelike 

doprinosili integraciji države-nacije. No, s pojavom modernog stranaèkog sustava i egzekutive koja 

predstavlja veæinsku stranku dolazi do velikih promjena u funkcioniranju predstavnièke demokracije i 

parlamentarizma. Pojava modernih politièkih stranaka i proces racionalizacije partijskih sustava rezultirala je 

presudnim i poraznim efektima glede stvarnog utjecaja parlamenta u ustavnopolitièkom životu suvremene 

države i društva. Pojava i razvoj EU konstitucionalizma postavlja nove izazove u odnosima nacionalnih 

institucija vlasti. EU je izrasla na dominaciji svojih egzekutivnih tijela i sekundarnoj ulozi svog parlamenta. 

U tekstu autor ukazuje na komparativno stanje i moguænosti djelovanja nacionalnog parlamenta u 

okolnostima EU konstitucionalizma. 

Kljuène rijeèi: nacionalni parlament, konstitucionalizam, Hrvatski sabor, 

Europska unija 

1. UVODNA NAPOMENA 

Proces afirmacije modernog konstitucionalizma reflektira se izmeðu ostaloga u 

postupnom usponu i razvoju institucije parlamenta koji u ustavnoj državi novog 

postanja osvaja nove i ranije nesluæene pozicije i izvore moæi. Svojedobno je èak i Sir 

Edward Coke (1552.-1634.) inaèe jedan od prvih engleskih zagovornika doktrine o 

podjeli vlasti i veliki borac za vladavinu prava i obrane autoriteta sudaca uzdizao moæ 

i jurisdikciju engleskog parlamenta. Za ovog prvaka meðu pravnicima svog doba te su 

prestižne odlike nacionalnog parlamenta bile ‘transcedentnog’ i ‘apsolutnog’ 

karaktera. Prema jednoj njegovoj znamenitoj izjavi ulogu i djelovanje toga parlamenta 

nije mogao ogranièiti nikakav razlog, nijedna osoba. 1 

U dugotrajnoj je politièkopravnoj povijesti zapadnog svijeta postojanje 

efikasnog parlamenta i njegovih funkcija bilo nužno za uspostavu, razvitak, 

održanje i prosperitet graðanske ustavno-demokratske države. Parlament je imao 

1 Na samom poèetku razvoja modernog parlamenta E. Coke je govorio o ‘transcedentnoj’ i ‘apsolutnoj’ 

moæi i jurisdikciji parlamenta koju ne može ogranièiti nikakav razlog, nijedna osoba. Cit. pr. A. Sajo, 

LIMITING GOVERNMENT – AN INTRODUCTION TO CONSTITUTIONALISM, 1999., p. 103. 

1

nezamjenjivu ulogu u nastajuæim demokratskim društvima XVIII.-XIX. stoljeæa 

koja su tražila reprezentativne skupštine radi refleksije i konfrontacije vlastitih 

socijalnih i drugih razlika. Narod je trebao institucije koje su u stanju donositi 

dobre zakone, politièki i tehnièki istodobno autoritativne i kvalitativne. Egzaktan 

naèin izvoðenja parlamentarnih funkcija zavisio je dakako od politièke arhitekture 

odreðenog sustava vlasti, stanja njenog partijskog i izbornog sustava, kao i 

preferencija samih upravljaèa. Parlament je dakle u odnosu prema nastajuæem 

demokratskom režimu bio relevantan jer je predstavljao mehanizam koji je 

omoguæavao reprezentativnu demokraciju, parlamentarizam, prezidencijalizam, ali 

i gouvernment conventionnel kako u graðanskoj tako i socijalistièkoj varijanti. Sve 

su moderne države poèele graditi svoju organizaciju vlasti na temeljima 

reprezentacije. Suvremena je ustavna demokracija izgraðena na reprezentaciji. 2 

Koncept reprezentacije poèiva u samim temeljima politièke vlasti države-nacije. U 

mnogim demokratskim državama parlamenti su bili jedini ili glavni izraz narodne 

volje. Izražavajuæi mandat naroda, konstituirajuæi predstavnièku skupštinu, parlament 

je u okviru države-nacije na legitiman naèin obnašao najvažnije zakonodavne ovlasti. 

U situacijama gdje je bio bez suparnika, parlament je mogao zahtijevati legislativnu 

supremaciju i monopolizirati narodni mandat. Ipak, njegovu su ulogu i nadležnosti s 

vremenom poèeli umanjivati razlièiti èimbenici, meðu kojima je egzekutiva bila stara 

i trajna prijetnja; u okolnostima života suvremene države i društva XX. i XXI. stoljeæa 

ona je ponovno postala uskrsli Lazar. 3 

Vrijedi se dakle zapitati sljedeæe: je li znaèaj i ulogu nacionalnog parlamenta pored 

historijskih, dakle veæ registriranih èimbenika, danas umanjuje izmeðu ostaloga i 

pojava suvremenog EU konstitucionalizma, koji svojom složenom pojavom i 

pravilima igre dodatno potencira aktualno opadanje moæi nacionalnih legislatura 4 . 

Zanima nas kakva je pozicija i uloga nacionalnog parlamenta u okvirima postojeæeg 

kompleksa europskog konstitucionalizma? 5 Na posljetku, na koji se je naèin Hrvatski 

sabor pripremio za susret s novom složenom institucionalnom strukturom EU i 

brojnim složenim procedurama europskih institucija koje djeluju u prostoru europskog 

konstitucionalizma? 

2 



2 M. Loughlin, REPRESENTATION AND CONSTITUTIONAL THEORY, u LAW AND 

ADMINISTRATION IN EUROPE-ESSAYS IN HONOUR OF CAROL HARLOW, Edited by Paul 

Craig & Richard Rawlings, Oxford 2003., p. 47.-66.; H.F. Pitkin, THE CONCEPT OF OF 

REPRESENTATION, Berkeley 1967. 

3 Jan Erik Lane & Svante Ersson, THE NEW INSTITUTIONAL POLITICS – PERFORMANCES 

AND OUTCOMES, Routledge, London 2000., p. 146.-147. 

4 F. R. Llorente, CONSTITUTIONALISM IN THE “INTEGRATED’’ STATES OF EUROPE, 

http://wwww.jeanmonnetprogram. org/papers/98/985.html 

5 F. Schorkopf & C. Walter, ELEMENTS OF CONSTITUTIONALIZATION: MULTILEVEL 

STRUCTURES OF HUMAN RIGHTS PROTECTION IN GENERAL INTERNATIONAL AND 

WTO LAW, 4 German Law Journal No. 12 (1 December 2003), 1-14.



2. EU KONSTITUCIONALIZAM I EUROPEIZACIJA 

PARLAMENTARNE DEMOKRACIJE 

Najveæi dio kritike polustoljetnog ustavnog razvoja EU u suštini poèiva - kako 

to zakljuèuje Miguel Poiares Maduro na “jednostavnoj” pretpostavci: “Nacionalni 

konstitucionalizam je superioran europskom konstitucionalizmu zato jer se 

demokracija i konstitucionalizam mogu jedino dogaðati u postojanju demosa, a on 

egzistira jedino na nivou države - nacije”. 6 A, to izmeðu ostaloga znaèi da u 

okvirima ustavnopravnog sustava svake pojedinaène države èlanice EU nacionalni 

parlament osigurava mehanizam kojim pomoæu razlièitih mišljenja, vrednota i 

ponašanja izborno tijelo može utjecati na državnu politiku. Mada je veæ odavno 

uoèeno da takav sustav posvuda funkcionira na nesavršen naèin on ipak 

funkcionira 7 . U svakoj od tih država postoji odreðeni broj stranaka koje imaju svoje 

predstavnike u nacionalnom parlamentu, i buduæi da je jedna od njih veæinska 

stranka takva stranka ima pravo formirati vladu koja upravlja zemljom odreðeni 

broj godina. Na sljedeæim izborima biraèi imaju priliku sankcionirati politiku 

vladajuæe stranke. Ukoliko joj izborno tijelo odobrava rad ono æe to na izborima i 

nagraditi je svojim glasovanjem za ostanak na vlasti; u suprotnom izborno tijelo je 

kažnjava glasujuæi za neku drugu stranku. U okvirima ovog sustava stranka na 

vlasti zna da æe morati odgovarati izbornom tijelu, pa æe shodno tome djelovati i 

zastupnici dotiène stranke. Situacija je slièna u najveæem broju zemalja èlanica EU, 

osim što je negdje na vlasti jedna stranka, a drugdje pak koalicija dvije ili više 

stranaka. U ovakvom kontekstu nacionalni parlament konstituira mehanizam 

pomoæu kojega “javno mnjenje ogranièuje vladino djelovanje”. 8 

S druge strane u EU nema Vlade, odnosno ako se Komisija u nekom smislu i 

smatra vladom, bitno je da ona nije stranaèka vlada u smislu kakvom ona postoji u 

ustavnom pravu države èlanice. To znaèi sljedeæe: ako u EU nijedna stranka ne drži 

vlast, onda nema ni stranke koja bi bila odgovorna za vladinu politiku. Ako stvari 

idu dobro nema stranke koja bi mogla pokupiti poene; ako stvari idu loše nema 

stranke koju bi se za tako nešto moglo okriviti. U konaènici posljedica je ta da se 

tijekom održavanja izbora biraèi ne opredjeljuju prema postignuæima vladajuæe 

stranke, niti prema obeæanjima koje daje opozicija o tome što æe jednog dana raditi 

ukoliko bude izabrana. Ili, kako to na primjeru UK zakljuèuje T.C. Hartley: 

U UK biraèi koriste europske izbore kako bi izrazili zadovoljstvo ili nezadovoljstvo s 

radom svoje nacionalne vlade: ako je u u Engleskoj na vlasti Laburistièka stranka, a biraèi 

žele prema njoj izraziti svoje nezadovoljstvo onda æe na europskim izborima glasovati za 

Konzervativce. To jednostavno znaèi da sve ono što stranke rade ili ne rade u Europskom 

6 Miguel Poiares Maduro, EUROPE AND THE CONSTITUTION: WHAT IF THIS IS AS GOOD AS 

IT GETS, u EUROPEAN CONSTITUTIONALISM BEYOND THE STATE, Edited by J.H.H. Weiler 

& M. Wind, Cambridge 2003., p. 82. 

7 Usp. K. Wheare, LEGISLATURES 

8 Usp. mišljenje T. C. Hartleya, EUROPEAN UNION LAW IN GLOBAL CONTEXT – TEXT, CASES 

AND MATERIALS, Cambridge 2004., p. 41. kojega sljedimo u ovome tekstu. 

3

parlamentu ugrožava njihove šanse za ponovnim izborom; one naime u svom djelovanju 

nisu ogranièene nikakvim zahtjevom javnog mnjenja 9 . 

Nemajuæi na raspolaganju ultimativno efikasni mehanizam kojim bi 

omoguæio utjecaj javnog mnjenja na politiku Zajednice, Europski parlament je 

obilježen sindromom demokratskog deficita poèeo gubiti bitku pred svemoænom 

Komisijom i Vijeæem. Široko prihvaæena definicija demokratskog deficita kao 

transfera nadležnosti s nacionalne na europsku razinu, odnosno nadležnosti s 

razine nacionalnog parlamenta, a da se uporedo s time samom Europskom 

parlamentu nije dala adekvatna uloga i prilika za utjecaj u politici EU, upuæuje 

nas zapravo na sljedeæi zakljuèak. Naime, sluèaj demokratskog deficita ukazuje 

na deficit koji ima dva dijela: jedan dio tog deficita postoji na nacionalnoj, a 

drugi na europskoj razini. 10 Zato se s pravom može kazati da se buduænost 

parlamentarne demokracije traži ne samo u tranziciji i izazovima pred kojim se 

je našlo europsko upravljanje, veæ i u ekspanziji i potpori uvjerenjima da 

europska integracija može biti uspješna samo utoliko ukoliko ona èvrsto izvire i 

afimira nacionalni kontekst svake od njenih država èlanica. 11 

2.1. EU konstitucionalizam, pitanje legitimiteta i demokratskog deficita 

Mjesto i uloga parlamentarne grane vlasti je bila od poèetka EU projekta 

vezana uz pitanje legitimiteta europskih institucija. Ipak, ortodoksiju modela i 

vizije reprezentativne demokracije kakva bi trebala postojati i na na europskom 

planu najsažetije je afirmirala glasovita odluka Ustavnog suda SR Njemaèke o 

Ugovoru iz Maastrichta iz 1992. godine: 

Tamo gdje EU preuzima suverene zadaæe i obnaša suverene ovlasti potrebne za njihovu 

realizaciju , za narode Država èlanica je najvažnije da putem demokratskih parlamenata 

osiguraju demokratsku kontrolu. Širenjem zadaæa i ovlasti Zajednice raste i potreba jaèanja 

demokratskog legitimiteta i utjecaja putem nacionalnih parlamenata koji osiguravaju 

reprezentaciju nacionalnog stanovništva Država èlanica u Europskom parlamentu, kao 

izvora još jednog demokratskog temelja politike EU. 12 

Navedena Odluka njemaèkog Ustavnog suda (Bundesverfassungsgericht) ukazuje 

koliko je u jednoj od najmoænijih Država èlanica još uvijek prisutna i živa duboko 

usaðena vjera u tradicionalni model reprezentativne demokracije kao jedne od bitnih 

odlika zapadnoeuropske politièke kulture. A, prema potonjem klasiènom modelu 

4 



9 T. C. Hartley, EUROPEAN UNION LAW IN GLOBAL CONTEXT – TEXT, CASES AND 

MATERIALS, Cambridge 2004., p. 41 

10 U literaturi se spominje i sintagma double democratic deficit koja se vezuje uz Vijeæe kao glavnog 

izvora odluka Zajednice, odnosno njegovu poziciju i sposobnost da izmièe kontroli kako nacionalnih 

parlamenata tako i Europskog parlamenta. 

11 THE EUROPEAN PARLIAMENT, NATIONAL PARLIAMENTS AND EUROPEAN INTEGRATION, 

Edited by R.S. Katz & B. Wessels, Oxford 1999. 

12 CASE NOS. 2 BvR 2134 I 2159/92, 12 Oct. 1993, u A. Oppenheimer (ed.) THE RELATIONSHIP 

BETWEEN EUROPEAN COMMUNITY LAW AND NATIONAL LAW: THE CASES, Cambridge, 

1994., p. 524.-75.



reprezentativne parlamentarne demokracije javna vlast svoju legitimaciju traži prije 

svega u svom glavnom izvoru: graðanima koji èine politièke subjekte zajednice. 

Temeljna oznaka državljanstva nije tek puko uživanje prava èovjeka; kao njihova 

ekstenzija ta ih prava prije obdaruju kvalitetom èovjeka, a ne državljanina, graðanina. 

Najdublja i najjasnija oznaka državljanstva u zapadnoeuropskim demokracijama je ta 

što graðani, njihova veæina formira svoju vlast radi kreiranja obvezujuæih normi, 

oblikovanja politièkog, socijalnog i ekonomskog pravca zajednice. Nacija ili narod – 

kao moderni izraz Demosa – konstituira temelj moderne europske države: nacija i 

njeni èlanovi saèinjavaju zajednicu kojoj je svrha prihvatiti disciplinu demokratskog, 

veæinskog upravljanja. Država konstituira arenu, ona definira politièke granice unutar 

kojih nacija/narod obnaša svoju demokratsku vlast. Znaèaj politièke granice nije samo 

povezan sa starim pojmom politièke neovisnosti i teritorijalnog integriteta veæ i 

samom demokratskom prirodom zajednice. U ovim okvirima parlament je 

demokratska institucija ne samo zato jer omoguæuje mehanizam reprezentacije i 

veæinsko glasovanje, veæ i zato jer on reprezentira Demos, naciju iz kojega proizlazi 

njegov autoritet i legitimitet. 13 

Meðutim, primjena prikazanog modela upravljanja za europsku zajednicu 

pokazala se problematiènom. Vizija reprezentativne demokracije koja poèiva na 

modelu iz XVIII. stoljeæa teško da bi poslužila potrebama kompleksnih postindustrijskih 

društava XXI. stoljeæa. Nije bilo ništa èudno što su se poteškoæe i 

problemi u funkcioniranju klasiènog i racionaliziranog modela reprezentativne 

demokracije s kojima se suoèavala nacionalna država pojavili su se i na 

europskom nivou. 14 Postoji li uopæe europski Demos koji bi mogao dati autoritet 

europskog konstitucionalizmu? 15 

13 J.H.H. Weiler, EUROPEAN NEO-CONSTITUTIONALISM: IN SEARCH OF FUNDATIONS FOR 

THE EUROPEAN CONSTITUTIONAL ORDER, u CONSTITUTIONALISM IN 

TRANSFORMATION: EUROPEAN AND THEORETHICAL PERSPECTIVES, Edited by R. 

Bellamy & D. Castiglione, Blackwell 1996., p. 108 et passim. 

14 Da li je bilo moguæe puko preslikavanje ovoga modela u kontekst EU? Pokazalo se da je primjena modela 

reprezentativne demokracije na evropskoj razini problematièna iz nekoliko razloga. Prije svega, svaki je 

takav pokušaj volens-nolens trebao voditi raèuna o identifikaciji odreðenih polaznih pretpostavki. Prvo, 

takav je sistem utemeljen na onome što pisci nazivaju input orijentiranim oblikom demokratske 

legitimacije, što zapravo znaèi da: (a) narod bira svoje predstavnike koji donose odluke koje se tièu èitave 

zajednice i (b) da predstavnici moraju biti odgovorni ispred biraèa za ono što su èinili prema svojem 

izboru. Osnovno je u ovoj pretpostavci èinjenica da se svekoliki politièki izbor može reducirati na volju 

koju graðani izražavaju svojim glasovima. Drugo, zakoni koje donose predstavnièka tijela su zapravo 

instrumenti pomoæu koji se pravi takav izbor. Prema ovoj slici koja je nasljeðena još od Jean Jacques 

Rousseaua zakoni su izraz aksiomatske “opæe volje”. Treæe, izmeðu opæe volje i javnog dobra implicite 

se stavljao znak jednakosti: polazilo se je od toga da ono što zakonodavci odluèe služi interesima èitave 

zajednice. R. Dehousse, BEYOND REPRESENTATIVE DEMOCRACY: CONSTITUTIONALISM IN 

POLYCENTRIC POLITY, u EUROPEAN CONSTITUTIONALISM BEYOND THE STATE, 

Cambridge, 2003., p. 136. O problemima klasiène predstavnièke demokracije meðu prvima je pisao i 

J.A. Schumpeter, CAPITALISM, SOCIALISM AND DEMOCRACY, London 1942., te niz drugih 

klasika državnopravne teorije izmeðu dva svjetska rata. 

15 Usp. J.H.H. Weiler, THE CONSTITUTION OF EUROPE - “DO THE NEW CLOTHES HAVE AN 

EMPEROR?” AND OTHER ESSAYS ON EUROPEAN INTEGRATION, Cambridge 1999. 

5

2.2. No demos thesis 

Tezu o nepostojanju europskog naroda najpregnantnije je iznosio Dieter Grimm 

njemaèki pravnik, profesor prava i svojedobno sudac Bundesverfassungsgerichta. 

Teza je uostalom sadržana i u odluci Ustavnog suda SR Njemaèke Brunner v. The 

European Treaty (1994.) koju su suci donijeli nakon što je njemaèka država 

pristupila Ugovoru iz Maastrichta. Teza o nepostojanju europskog naroda polazi od 

stava da demos predstavlja etno-kuturni, organski i statièni koncept kojega 

karakterizira odreðeni stupanj homogeniteta. Potonji rigidni i nedjeljivi koncept 

postavlja ekstremno zahtjevno visoke kriterije za postojanje naroda. Jasno je da 

takav koncept izravno vezan uz državu, a ne za ne-državnu zajednicu poput EU u 

kojoj se teško mogu naæi izloženi kriteriji. O potonjem su njemaèki ustavni suci u 

odluci o Maastrichtu precizno iskazali svoj stav: 

Svaki je narod u pojedinaènim državama izvor svoje državne vlasti. Države trebaju 

dovoljno važnih podruèja svoje aktivnosti u kojima se svaki narod može razvijati i 

artikulirati u procesu formiranja politièke volje kojega legitimira i kontrolira, èime daje 

pravni izraz onome što taj narod (u veæem ili manjem stupnju homogenosti) duhovno, 

socijalno i politièki drži zajedno. 16 

Prema D. Grimmu danas nema europskog naroda, nema istinske europske 

demokracije pa zbog toga EU i ne može imati ustav u pravom smslu te rijeèi. Iz 

toga proizlazi da ni Europski parlament nije pravi parlament pa bi širenje 

njegovih ovlasti razotkrilo probleme europskog demokratskog legitimiteta. 

Europskog demosa nema jer postoji tek “slabo razvijen kolektivni identitet” 

graðana Unije. Grimmov se glavni argument usredotoèuje na uvjete za 

demokraciju. On utvrðuje da je preduvjet za demokratsko društvo postojanje 

posredujuæih struktura koje su usko vezane uz institucije, okvira koji obnašaju 

državnu vlast, za narod kao onoga koji posjeduje državne vlasti. Na europskom 

nivou takvih institucija nedostaje, tamo nema ni posredujuæih struktura, ni 

europiziranog partijskog sustava niti europskih medija. A, zbog jeziène 

raznolikosti Europe takvi se uvjeti ne mogu stvoriti preko noæi. Odsustvo 

europskog lingua franca jezika opstruira moguænost zaistinske europske 

demokracije, te ono èini “najveæu prepreku europeizaciji politièke substrukture, 

o kojoj ovisi funkcioniranje demokratskog sustava i djelovanje parlamenta”. 17 

Iz ekstenzivne kritike no demos teze koju je razbuktala diskusija o europskom 

ustavu18 bliska su nam ona stajališta koja problematiku utemeljenja identiteta, 

poput J.H. Weilera traže u suglasnosti oko zajednièkih vrednota, politièke kulture 

u nastajanju, a koja se temelji na jednakim pravima koja ukljuèuju slobodu da se 

bude razlièit. To zato jer - “identitet europskog graðanina treba biti utemeljen na 

pravu koje izražava zajednièke vrednote, a ne nekakav oblik pretpostavljenog 

6 



16 Brunner v. The European Union Treaty (1994.) 

17 D. Grimm, DOES EUROPE NEED A CONSTITUTION, European Law Journal 1/1995., 282. 

18 Prikaz ove rasprave v. kod M. Brand, AFIRMING AND REFINING EUROPEAN CONSTITUTIONALISM: 

TOWARDS THE ESTABLISHMENT OF THE FIRST CONSTITUTION FOR THE EUROPEAN 

UNION, EUI Working Paper Law No. 2004./2.



homogeniteta” 19 , i koji u europskom konstitucionalizmu ne vidi prijetnju 

nacionalnom konstitucionalizmu, a odnos institucija na razlièitom nivou 

sagledava ‘’heterarhijski a ne hijerarhijski”. 20 

3. O POKUŠAJIMA JAÈANJA DEMOKRATSKOG 

LEGITIMITETA EU INSTITUCIJA 

Iako je legitimitet besumnje multidimenzionalni koncept 21 , to se i EU - da bi 

uopæe bila zajednica ustavnog karaktera - mora podvrgnuti istim onim temeljnim 

naèelima konstitucionalizma koja obilježavaju svaku zbiljsku 

ustavnodemokratsku tvorevinu. A to - glede èinjenice da i EU svoje ovlasti 

obnaša prema pojedincima – prije svega znaèi da i EU mora priznati naèelo po 

kojemu svaku javnu vlast koja odluèuje o pravima i dužnostima mora 

demokratski legitimirati narod kao ultimativni izvor svekolikog potencijala 

samo-determinacije 22 . Preispitivanje karaktera demokratske prirode europskog 

projekta otvorilo je široki i otvoreni forum u kojemu su se registrirali prijedlozi 

o razlièitim naèinima legitimizacije Unije. 23 

Prema J. Zemáneku dva su glavna izvora demokratske legitimacije EU 

institucija odluèivanja. Prvi je supranacionalni, a taj plan predstavlja Europski 

parlament (EP) sastavljen od predstavnika razlièitih EU naroda koji zastupnike 

biraju na izravnim izborima i u okvirima nacionalnih izbornih jedinica. Drugi je 

nacionalno-državni, a predstavlja ga Vijeæe sastavljeno od nacionalnih 

predstavnika ministarskog ranga, èije imenovanje reflektira nacionalnu veæinu 

koja podupire vladu koju oni predstavljaju. 24 

(1) Hoæe li ulogu EP ojaèanu recentnim ekstenzijama svojih zadataka (pravo 

na legislativno su-odluèivanje, imenovanje Predsjednika Komisije, kontrola 

njene egzekutivne funkcije) više legitimizirati stvaranje zajednièkog europskog 

biraèkog tijela ili kombinacija njegovih elementa unutar postojeæih i posebnih 

nacionalnih izbornih jedinica? Zemanek drži da konzistentni odgovor omoguæuje 

tek uniformna izborna procedura zasnovana na naèelu proporcionaliteta ili veæine 

koju je predložio Ugovor iz Amsterdama (Èl. 190 IV) i koja bi zamijenila 

19 J.H.H. Weiler, DOES EUROPE NEED A CONSTITUTION? DEMOS, TELOS AND THE GERMAN 

MAASTRICHT DECISION, European law Journal 1/1999., p. 219. 

20 M. Brand, op. cit. p. 38. 

21 D. O’Keeffe, SOVEREIGNTY OF PARLIAMENT IN THE CONSTITUTION OF EUROPE: 

FOUNDATIONS OF LEGITIMACY IN THE DIVIDED POWER SYSTEMS OF THE EUROPEAN 

UNION, http://www.rewi.hu-berlin.de/WHI/tagung98/okeeffe/okeeffe.htm 

22 J. Zemanek, IMPROVING THE UNION’S DEMOCRATIC LEGITIMACY: THE EUROPEAN 

PARLIAMENT AND NATIONAL PARLIAMENTS, p. 1. 

23 Za karakteristièna suprostavljena stajališta v. npr. : SA Roquette Freres v. Council, Case 136/79 [1980.] 

ECR 3333, D. Grimm, DOES EUROPE NEED A CONSTITUTION?, European Law Journal 1/1995., 

A. Moravcsik, IN DEFENCE OF THE ‘DEMOCRATIC DEFICIT’, JCMS 4/2002, Vol. 40, p. 603.-624. 



7

postojeæi pluralitet nacionalnih procedura. Prijetnju demokratskom naèelu ne èini 

nad-predstavljenost malih država, a ogranièenje ukupnog broja EP zastupnika je 

racionalno i prihvatljivo glede demokratske perspektive, jer ono svima garantira 

minimum standarda participacije u EP debatama. Glede legitimacije 

zakonodavnog procesa Unije doprinos EP bi se mogao sagledati u proširenju suodluèujuæe 

procedure, uravnoteživanju kvalificirane metode odluèivanja u 

Vijeæu. Potonje bi zajedno s izborom Predsjednika osjetno osnažilo poziciju EP. 25 

(2) U pogledu legitimacije koja se ostvaruje preko Vijeæa polazi se od toga da 

je izravna participacija nacionalnih parlamenta ogranièena na izvanredne sluèajeve 

– rijeè je o nekoliko pitanja iz III. stupa, naime pitanjima glede policijske i sudske 

suradnje u kaznenopravnim stvarima, državljanstvu, izbornim procedurama za EP 

i financiranje EZ proraèuna. O nekom drugom utjecaju odreðenog nacionalnog 

parlamenta na europske poslove zavisi o njegovim ustavnim prerogativama vis-ávis 

nacionalne egzekutivne grane vlasti, što se neizravno odnosi prije svega na (a) 

ratifikaciju ugovora i njihovih amandmana kao središnjih odredaba primarnog 

prava; (b) odreðivanje pozicije respektivnih ministara u Vijeæu; (c) poduzimanju 

parlamentarne kontrole mjera Unije i njenih legislativnih prijedloga prije njihovog 

usvajanja u Vijeæu i EP; (d) ex post facto kontroli ministara u Vijeæu; (e) u 

transpoziciji smjernica (directives) Zajednice u nacionalni pravni sustav (ukoliko 

zadaæa nije delegirana Vladi ili nekom drugom državnom tijelu). 

Odgovornost ministara (Vlade) nacionalnom parlamentu je instrument s 

kojim se potvrðuje reprezentacija naroda kao ustavorne vlasti. U suprotnom 

izvršna vlast okupira nadležnosti nacionalnog zakonodavca. Pozicija parlamenta 

je olakšana usvajanjem Protokola o ulozi nacionalnih parlamenata u EU na 

Ugovor iz Amsterdama kojim se omoguæila transmisija dokumenata o mjerama 

Komisije i zakonodavnih prijedloga do nacionalnih parlamenata i njihovo 

ukljuèivanje u interparlamentarni savjetodavni forum preko Konferencije EU 

parlamentarnih odbora zaduženih za Uniju i europske poslove. 

Postavlja se pitanje: je li bi izravna ukljuèenost nacionalnih zastupnika u 

predstavništvo Država èlanica mogla ojaèati demokratski legitimitet Vijeæa? Iako bi 

sama rasprava unutar Vijeæa nesumnjivo postala otvorenija sasvim je oèigledno da bi 

time došlo i do debalansa pozicije Vijeæa unutar institucionalnog trokuta Unije. 

Drugo, iako je oèigledno da bi ostvarivanje parlamentarne kontrole egzekutive na 

nacionalnoj razini kao objekta europske regulatorne akcije bilo suprotno naèelu 

subsidijariteta, odreðena mjera usmjeravanja putem soft-lawa ne bi bila na odmet. 

No, izravno formalno ukljuèivanje nacionalnih parlamenata u zakonodavni postupak 

unutar Unije ili u postupak ratifikacije pravnih akata Unije zasigurno bi ugrožavali 

njegovu efikasnost. Po svemu sudeæi ostaje da je najpouzdaniji naèin uèvršæivanja 

demokratske kontrole bez štetnih povratnih efekata onaj koji se obraæa problemu na 

njegovom izvoru, a to znaèi na intenziviranju važnog dijaloga izmeðu nacionalnih 

8 



25 David O’Keffe, SOVEREIGNTY OF PARLIAMENT IN THE CONSTITUTION OF EUROPE: 

FOUNDATIONS OF LEGITIMACY IN THE DIVIDED POWER SYSTEMS OF THE EUROPEAN 

UNION, WHI Symposium 1998., http://www.rewi.hu-berlin.de/WHI/tagung98/okeeffe.htm



parlamenata sa svojim vladama i to na temelju zadataka i principa njihove 

implementacije kako ih je pojasnio tekst Europskog ustava. U tom su pravcu išli i 

zakljuèci Europske konvencije (2002.). 26 Kontrola djelovanja vlade u Vijeæu mogla 

bi se olakšati otvaranjem, odnosno javnošæu svih njegovih zakonodavnih sjednica, te 

boljim pristupom javnosti dokumentima Vijeæa kao i striktnim poštivanjem 

amsterdamskog Protokola o ulozi nacionalnih parlamenata u Europskoj uniji. 

Kontroli nacionalnih parlamenata trebalo bi dati jasniji status u pravilima Poslovnika 

Vijeæa, na naèin da se specificiraju vremenska ogranièenja koja bi pomogla 

uklanjanju zastoja i kašnjenja u procesu odluèivanja na EU razini. No, bila bi 

dobrodošla i neka druga rješenja: npr. glede nadzora naèela subsidijariteta i 

proporcionalnosti (early warning system) kojima bi nositelj bio nacionalni parlament 

bio bi poželjan ex ante nadzor i kontrola nacionalnih parlamenata, kao i svaka kasnija 

prilika da se stave primjedbe na nacrt zakonodavnih akata ukoliko doðe do bitnijih 

promjena u odnosu na sadržaj inicijative, itd. 27 

4. O AKTUALNOJ ULOZI 

NACIONALNOG PARLAMENTA U EU 

Aktualna uloga nacionalnih parlamenata (NP) može se sažeti u tri funkcije, od 

kojih svaka reflektira i tièe se izravne demokratske legitimacije: (1) NP predstavljaju 

graðane Država èlanica u procesu konstituiranja Unije; (2) NP su èimbenici u 

legislativnim procesima Unije koji europskoj legislativi osigurava legitimitet i 

uèinkovitost; (3) NP su institucije koje obnašaju kontrolu nacionalnih vlada s obzirom 

na njihove euorpske mjere ukljuèujuæi i nominaciju osoba za kljuène institucije EU. 28 

4.1. Ustavotvorne ovlasti nacionalnih parlamenata (NP) 

Imajuæi u vidu èinjenicu da u stvaranju europskih Ugovora sudjeluju 

predstavnici nacionalnih vlada, da se Ugovori ratificiraju i dobijaju demokratski 

legitimitet u nacionalnim parlamentima ili respektivno na referendumu (Irska) 

proizlazi da sudjelovanjem u reviziji Ugovora NP obnašaju temeljne ustavne 

ovlasti, èime europskoj konstrukciji omoguæuju demokratski legitimitet. Nakon 

Ugovora iz Nice postalo je još jasnije da uloga NP nije samo povezana s europskim 

legislativnim procesom veæ izravno i s procedurama za promjenu Ugovora. 

26 C. Bengston, NATIONAL PARLIAMENTS IN EUROPEAN DECISION-MAKING-A REAL PROSPECTS 

OR WISHFUL THINKING, The Federal Trust, Online Paper 29/03; T. Brown, NATIONAL 

PARLIAMENTS IN THE CONVENTION ON THE FUTURE OF EUROPE, The Federal Trust, 

Online paper 31/03; G. Stuart, NATIONAL PARLIAMENTS AND THE CONVENTION ON THE 

FUTURE OF EUROPE, The Federal Trust, Online Paper 07/02.; 



28 I. Pernice, THE ROLE OF NATIONAL PARLIAMENTS IN THE EUROPEAN UNION, 

na http://www.ecln.net/elements/constitutional_debate/perspective2004/part2/2_02.html, p.2 

9

4.2. Nacionalni parlamenti i europska legislativa 

Iako je normativno predviðeno da NP imaju važnu ulogu u legislativnom 

procesu EU bilo kao izvor legitimnosti29 , bilo kao èimbenik koji legislativu 

Zajednice èini efektivnom na nacionalnoj razini, 30 jasno je da se NP suoèavaju s 

nizom problema u prostoru njihove nove europske odgovornosti. To zato jer 

europska dimenzija njihovom poslu dodaje na složenosti i poteškoæama. Naime, 

rijeè je o tome da nije više dovoljno definirati i braniti nacionalne potrebe i 

strategije. Da bi se imalo stvarni utjecaj na europsko odluèivanje, zastupnici NP 

moraju mnogo više istraživati i imati na umu potrebe, mjere i strategije drugih 

Država èlanica, procese na europskoj razini te naèela europskog prava. 

Komunikacija i mreža odnosa izmeðu nacionalnih parlamentaraca je od posebne 

važnosti u podruèju kvalificiranog veæinskog odluèivanja u Vijeæu. U tom pravcu 

izolirana nacionalna politika – kako zakljuèuje I. Pernice vodi izoliranim 

pozicijama pa se otuda nema nikakvog utjecaja na europske mjere. Ako 

nacionalnu politiku uvelike odreðuje europska akcija, onda bi europska akcija 

trebala biti funkcija i rezultat zajednièkih, koordiniranih nacionalnih politika. 31 

4.3. Kontrola generalnog proraèuna EU 

Prema èl. 269(2) EC uvoðenje pravog europskog poreza kojim æe EU 

neposrednim porezma financirati sebe i svoje poduhvate konaèna æe rijeè zavisiti 

o nacionalnim procedurama ratifikacije. Prema tom NP odluèuju o svekolikim 

financijskim izvorima Unije pa su zajedno s Vijeæem i Europskim parlamentom 

prema graðanima neizravno odgovorni – za adekvartnost i korištenje financijskih 

sredstava dodjeljenh Uniji. 

4.4. Kontrola vladinih europskih imenovanja 

Nema nijednog demokratskog tijela osim NP koje bi dalo legitimitet i koje bi 

obnašalo demokratsku kontrolu rada nacionalne vlade. No, potonja je kontrola 

posebno slaba glede zauzimanja vodeæih pozicija unutar europskih institucija. Prema 

10 



29 Protokol (No 9) o ulozi nacionalnih parlamenata u EU, pridodat Ugovoru iz Amsterdama govori o 

pravovremenom informiranju NP i vremenu potrebnom za njihovo konzultiranje s vladom o svim 

konzultativnim dokumentima i prijedlozima Komisije, kako bi se NO omoguæilo zauzimanje vlastitih 

stajališta i eventualno uèinkovita kontrola predstavnika vlade u Vijeæu. Ujedno se zajednièkoj 

konferenciji parlamentarnih odbora za europska pitanja NP (COSAC) daje formalni status i 

savjetodavna funkcija. 

30 S promjenom “legislativne” funkcije NP ide jaèanje njihove kontrolne funkcije. Ukoliko NP žele 

ostvarivati znaèajnu politièku ulogu i legislativnu funkciju oni moraju u potpunosti ostvarivati svoju 

kontrolu ministara u Vijeæu s obzirom na legislativu koja æe se u kasnijoj fazi prenjeti i integrirati u 

nacionalno pravo. 

31 I. Pernice, THE ROLE OF NATIONAL PARLIAMENTS IN THE EUROPEAN UNION, na 

http://www.ecln.net/elements/constitutional_debate/perspective2004/part2/2_02.html, p.5



èl. 214 (2) EC vlade, djelujuæi “u suglasju” igraju središnju ulogu u nominiranju i 

postavljanju predsjednika i drugih èlanova Komisije. Npr. suci i pravobranitelji ECJ i 

suci Suda prve instance (CFI) postavljaju se u dogovoru izmeðu vlada Država èlanica 

(èl. 223(1) i 225(3) EC, itd). S obzirom na važnost svih takvih funkcija vlade preko 

Vijeæa izravno ili neizravno imaju izuzetno velike ovlasti; s druge strane parlamentarni 

legitimitet i kontrola nemaju takav intenzitet. Zato je od odluèujuæeg znaèaja da svaki 

nacionalni ustav organizira naèin kako æe NP participirati u procedurama izbora 

nacionalnih kandidata ta razlièite pozicije u EU. Dosada jedino austrijski Ustav (èl. 

23c/2/-5) govori o parlamentarnoj suglasnosti ili participaciji za takve pozicije. 32 

5. NACIONALNI PARLAMENTI U EU 

USTAVNOM UGOVORU (2004.) 

Dijelovi EU Ustava u kojima se nalazi materija važna za NP ustvari su dva protokola 

pridodata ustavnom dokumentu: (1) Protokol o ulozi nacionalnih parlamenata u EU i (2) 

Protokol o primjeni naèela suibsidijarnosti i proporcionalnosti. 33 Dok prvi nastoji 

omoguæiti što bolju informiranost NP o europskom procesu odluèivanja dotle se drugi 

izrièito fiksira na naèelo subsidijariteta. 

5.1. Protokol o ulozi nacionalnih parlamenata u Europskoj uniji 

Ovaj ustavni dokument je u izravnoj vezi s djelovanjem na uklanjanju postojeæeg 

informativnog deficita koji postoji na strani NP. U tom smislu EU Ustav i Protokol 

doista predstavljaju korak naprijed. Do takvog se zakljuèka prije svega dolazi 

usporedbom dvaju protokola: novog i ranijeg koji je prvi puta bio pridodat još 

Ugovoru iz Amsterdama. Prema novom Protokolu (2004.) nacrti europskih zakonskih 

akata koji se šalju Europskom parlamentu (EP) i Vijeæu slati æe se i nacionalnim 

parlamentima. Prema protokolu ‘nacrt EU zakonskog akta’ oznaèuje prijedlog 

Komisije, inicijativu grupe Država-èlanica, inicijativu EP, zahtjev Europskog suda 

(ECJ), preporuke Europske središnje banke i zahtjeve Europske investicijske banke 

glede usvajanja europskog zakonskog akta. Razlika izmeðu novog teksta i 

Amsterdamskog ugovora (AU) je oèita buduæi da je AU utvrðivao da nacionalne 

legislature imaju pravo primiti samo ‘legislativu kako ju je definiralo Vijeæe u 

suglasnosti s èl. 151.3 Ugovora o Europskoj Zajednici. I drugo, potonje æe legislativne 

dokumente respektivne institucije slati izravno NP, dok postoji da æe brigu o 

adekvatnom zaprimanju takvih dokumenata i njihovom prosljeðivanju NP voditi 

Vlada svake države èlanice. Poboljšice po NP se osjeæaju i na nekim drugim 

32 I. Pernice, op. cit., p. 6. 

33 TREATY ESTABLISHING A CONSTITUTION FOR EUROPE, European Communities 2005., p. 

210.-216. 

11

planovima (dobijanje na uvid ne-legislativnih dokumenata, izvješæa Revizijskog suda, 

dnevni red i zapisnike Vijeæa…). 34 

5.2. Protokol o primjeni naèela subsidijarnosti i proporcionalnosti 

U ovom dokumentu se takoðer govori o NP i to u svezi sa sustavom, odnosno 

procedurom ranog upozoravanja koja je koncipirana radi nadgledanja primjene 

naèela subsidijarnosti. Procedura se sastoji od pet etapa. 

(1) Komisija prvo mora ispitati jesu li njeni legislativni prijedlozi u suglasnosti s 

naèelima subsidijarnosti i proporcionalnosti. Prije predlaganja nove legislative 

Komisija mora sebe uvjeriti da odreðeno pitanje neæe biti bolje regulirano na 

nacionalnom nego li na europskom nivou (subsidijarnost) i da predložene mjere stoje 

u razumljivom odnosu s ciljevima koji se imaju ostvariti (proporcionalnost). 

(2) Komisija prosljeðuje svoje legislativne prijedloge NP u isto vrijeme kada 

ih šalje Vijeæu i EP. U roku od 6 tjedana nakon primitka prijedloga NP može 

izdati svoje mišljenje o tome je li inicijativa u suglasnosti s naèelom 

subsidijariteta. Ova prva faza preliminarnog èitanja ukljuèuje samo NP. Nakon 

isteka roka od 6 tjedana Komisija podnosi (moguæe revidirani) prijedlog u 

redovnu proceduru i to prema postojeæoj legislativnoj proceduri. Svaka daljnja 

odluka EP ili stajalište Vijeæa o zakonskom prijedlogu mora se proslijediti NP. 

(3) Ukoliko NP ili njegov dom u sluèaju dvodomosti vjeruje da prijedlog 

narušava naèelo subsidijariteta, ono može predsjedniku EP, Vijeæu i Komisiji 

poslati “obrazloženo mišljenje” (žuti karton) u kojemu se navode razlozi 

zabrinutosti glede podnijetog prijedloga. 

(4) Ukoliko takvo “obrazloženo mišljenje” u NP predstavlja najmanje 1/3 

njegovih glasova onda Komisija mora revidirati svoj prijedlog, što zapravo znaèi 

da se daljnja sudbina prijedloga – njegovo ostvarenje, mjenjanje ili povlaèenje 

prepušta samoj Komisiji. 

(5) Ukoliko NP vjeruje da zakonodavna inicijativa vrijeða naèelo subsidijariteta 

ono može zatražiti od Vlade da sluèaj podnese Europskom sudu (ECJ). Nezgodna je 

strana ovoga koraka u tome što se isti poduzima post festum, dakle nakon usvajanja 

zakonskog prijedloga, pa se èini da mu je izgleda jedini smisao da ukaže kako NP 

smatra da EU u odreðenoj stvari nema pravo legislativne akcije. 

Protokoli su nesumnjivo reakcija na neuspjeli pokušaj ukljuèivanja NP u tzv. Open 

Method of Coordination (OMC) koji se je u EU žargonu uèvrstio nakon sastanka 

Europskog vijeæa u Lisabonu 2000. godine. A razlozi toga neuspjeha su po svemu 

sudeæi trojaki: (1) Proces OMC-a je bio naglašeno obilježen meðuvladinim 

karakterom kojemu su ton davali birokrati odgovorni za nacrte nacionalnih programa 

i njihovo predstavljanje u Brusselsu; (2) Zbog fleksibilne prirode OMC-a NP su teško 

hvatali ritam s mjerama koordinacije i drugim pravilima koji su služili regulaciji 

12 



34 Raunio, T., MUCH ADO ABOUT NOTHING? NATIONAL LEGISLATURES IN THE EU 

CONSTITUTIONAL TREATY, EIoP, Vol. 9 (2005.), No. 9., 

v. tekst na http://eiop.or.at/eiop/texte/2005-009a.htm



razlièitih aktera i poèesto lutali u proceduralnim dvosmislenostima OMC-a; (3) Kako 

OMC proces nije saživljavao tako ni zastupnici u veæem broju NP nisu ni pokazivali 

previše brige za njegov nadzor i kontrolu 35 . 

6. HRVATSKI SABOR U PROCESU 

PRIBLIŽAVANJA EUROPSKOJ UNIJI 

Proces EU proširenja je s obzirom na svoju složenost bio predmetom 

intenzivnog interesa svih zemalja kandidata. U posljednjih 10 godina interes RH 

za europske integracije rastao je sukladno mjeri stabilizacije i uopæe 

demokratizacije državnopravnog sustava zemlje 36 . 

Sukladno sa sve intenzivnijim procesom preplitanja nacionalnog, europskog i 

transnacionalnog zakonodavstva raste i znaèaj problematike efikasnosti i 

legitimnosti onoga dijela nacionalnog zakonodavstva koje se na razlièite naèine 

35 Raunio T., p. 8-10. 

36 Odnosi Hrvatske i Unije intenzivirani su krajem 1999., a poglavito poèetkom 2000. godine osnivanjem zajednièke 

konzultativne radne skupine za izradu Studije o izvedivosti kao preduvjeta za poèetak pregovora o 

sklapanju Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP). 

Pregovori o SSP-u zapoèeli su tijekom Zagrebaèkog sastanka na vrhu šefova država i vlada zemalja 

èlanica Unije i država obuhvaæenih procesom stabilizacije i pridruživanja u studenom 2000. godine. 

Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju te Privremeni sporazum kojim su do stupanja na snagu SSP-a 

regulirana trgovinska i s njima povezana pitanja izmeðu Republike Hrvatske i Europske unije potpisani 

su 29. listopada 2001. godine. Hrvatski sabor potvrdio je SSP 4. prosinca 2001. godine, a Europski 

parlament i petnaest zemalja èlanica Europske unije uèinili su to do rujna 2004. godine. Zakljuèivanjem 

dodatnog Protokola 7. u prosincu 2004. godine, SSP je proširen i na deset novih èlanica Europske unije. 

Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju stupio je na snagu 1. veljaèe 2005. godine. 

Nakon što je Hrvatski sabor 18. prosinca 2002. godine usvojio Rezoluciju o pristupanju Republike 

Hrvatske Europskoj uniji, Hrvatska je u Ateni 21. veljaèe 2003. godine podnijela zahtjev za èlanstvo 

u Europskoj uniji. U travnju 2003. Vijeæe ministara EU dalo je Europskoj komisiji mandat da izradi 

mišljenje o zahtjevu Republike Hrvatske za èlanstvom. U listopadu 2003. godine Vlada Republike 

Hrvatske uruèila je Europskoj komisiji odgovore na Upitnik sa 4560 postavljenih pitanja. Europska 

komisija 20. travnja 2004. godine donijela je pozitivno mišljenje o zahtjevu Republike Hrvatske za 

punopravno èlanstvo u Europskoj uniji te predložila otvaranje pristupnih pregovora. 

Na summitu u Bruxellesu 18. lipnja 2004. godine, Europsko je vijeæe Republici Hrvatskoj dodijelilo 

status kandidata za èlanstvo u Europskoj uniji, a u skladu sa zakljuècima sastanka Europska je 

komisija 6. listopada 2004. objavila Pretpristupnu strategiju za Hrvatsku kojom se pojašnjavaju 

pojedinosti priprema i uvjeta za stjecanje punopravnog èlanstva. 

Suglasje svih parlamentarnih stranaka o punopravnom èlanstvu Republike Hrvatske u Europskoj uniji 

potvrðeno je usvajanjem Zajednièke izjave svih parlamentarnih stranaka o poèetku pregovora 

Republike Hrvatske i Europske Unije u prosincu 2004., te u sijeènju 2005. godine usvajanjem 

Deklaracije o temeljnim naèelima pregovora za punopravno naèelo u EU (2005.) i Izjave Hrvatskog 

sabora i Vlade RH o zajednièkom delovanju u procesu pregovora za èlanstvo u EU te Odlukom o 

osnivanju Nacionalnog odbora. 

Na sjednici Vijeæa ministara Europske unije 16. ožujka 2005. u Bruxellesu doneseni su Zakljuèci 

(Council Conclusions) kojima se usvaja Pregovaraèki okvir za Republiku Hrvatsku. Bilateralnom 

Meðuvladinom konferencijom EU-Hrvatska 3. listopada 2005. sveèano su otvoreni pristupni 

pregovori za ulazak Hrvatske u Europsku uniju. 

Deskripciju dosadašnjeg procesa ukljuèivanja RH u EU integracijske procese v. na web stranici Hrvatskog sabora: 

“Hrvatska na putu u Europsku uniju” http://www.sabor.hr 

13

oslanja na europsko pravo 37 . U tome procesu nužno se adaptira položaj, ulogu i 

procedure nacionalnog parlamenta. S obzirom na poziciju Republike Hrvatske u 

tekuæem procesu približavanja prema EU o tome su se važna pitanja otvorila i 

kod nas. Od posebnog su znaèaja sljedeæa pitanja: Koju je ulogu Hrvatski sabor 

dobio u odnosu na odluèivanje koje se tièe EU? Koji bi model institucionalnog 

aranžmana bio najpogodniji za naše prilike? Na koji se naèin u odluèivanju EU 

problematike može najbolje ostvariti optimalna ravnoteža izmeðu legislativne 

efikasnosti i demokracije? 

6.1. Uloga Hrvatskog sabora u EU problematici 

Proces adaptiranja Republike Hrvatske sofisticiranom, efikasnom i 

koordiniranom sistemu EU odluèivanja nesumnjivo traži oblikovanje i 

institucionalizaciju efikasnog sustava institucija i mjera koji æe moæi udovoljiti 

veæini ako ne i svim zahtjevima takvog slojevitog, višerazinskog (multilevel) 

sustava odluèivanja. 

Praksa zemalja koje su prije RH prošle ovu fazu razvoja pokazuje da je takav 

sustav imao dvije važne karakteristike. Prvo, sustav koordinacije odnosa prema EU 

bio je centriran u egzekutivi. Iskustvo Europske komisije pokazuje da je egzekutiva 

najuspješnije rješavala zahtjevnu zadaæu ispunjavanja teških pripremnih radova 

prikljuèenja EU i efikasnog odluèivanja u tom kontekstu. Parlament je najèešæe 

dobijao savjetodavnu ulogu i to zbog toga što se u njegovoj nekoj drugoj ulozi, radu 

i odluèivanju vidi moguæa blokada i prepreka odluèivanja za europski kontekst. 

Drugo, iskustvo preuzimanja velikog broja novih pravnih propisa je pokazalo da 

nacionalni parlamenti uopæe nisu imali priliku raspravljati, a kamoli odbiti veliki 

broj zakona. Ponešeni plimom mobilizacije NP su funkcionirali kao dobro 

podmazana mašinerija za usvajanje EU legislative o kojoj se uopæe ne raspravlja. Da 

bi uopæe progutale tako veliki broj propisa svojedobno su mnoge sukcesijske države 

skratile procedure za usvajanje zakonodavstva povezanog s pravnim steèevinama 

EU. Takvu su ubrzanu proceduru (fast track adoption procedure) tijekom 1998.- 

2004. godine koristili Bugarska, Èeška Republika, Slovenija i Rumunjska. No, 

istodobno ova je strategija stvorila rizik reduciranja parlamenta na puki peèat i time 

potkopala znaèaj njihove institucionalizacije i znaèajno oslabila njihov legitimitet. 

Za razumijevanje ovoga kompleksa pitanja kod nas od inicijalnog je znaèaja bila 

Izjava Hrvatskog sabora i Vlade Republike Hrvatske o zajednièkom djelovanju u 

procesu razgovora za èlanstvo u EU s poèetka 2005. godine koja je naznaèila 

koordinate djelovanja u pravcu prikljuèivanja Republike Hrvatske EU. 

14 



37 Prema istraživanjima koja su pokušali kvantificirati utjecaj EU na legislativni output NP u jednom 

broju europskih zemalja proizlazi da npr.od sveukupnog broja nacionalnih propisa koji reguliraju 

ekonomsku oblast 20% propisa u SR Njemaèkoj i Austriji dolazi iz Bruxullesa, u Nizozemskoj iz 

Bruxullesa dolazi 25% takvih obveznih propisa, u Danskoj 9,6%. Cit. pr. A.L. Dimitrova & E. 

Mastenbroek, INVOLVING PARLIAMENT IN EU AFFAIRS, Leiden University, Department of 

Public Administration, 2004., p. 1.



(1) Pregovore s Europskom unijom vodi Vlada Republike Hrvatske. (2) Hrvatski sabor i 

Vlada potvrðuju važnost kontinuiranog dijaloga i usklaðenog djelovanja u procesu 

pregovora o punopravnom èlanstvu Republike Hrvatske u Europskoj uniji, posebno u dijelu 

usklaðivanja nacionalnog zakonodavstva s pravnom steèevinom Europske unije. (3) 

Hrvatski sabor i Vlada vide èlanstvo Republike Hrvatske u Europskoj uniji kao izraz volje 

graðana Republike Hrvatske na temelju cjelovitih i javnih informacija i pune upuæenosti, kao 

i otvorenog i transparentno voðenog procesa pregovora, tijekom kojih svim zainteresiranim 

èimbenicima treba biti osigurano pravo na informaciju i dijalog, putem Nacionalnog foruma 

o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji i drugih inicijativa, kako bi najšira javnost 

bila u prilici izraziti mišljenja o uvjetima èlanstva u Europskoj uniji. (4) Vlada Republike 

Hrvatske izražava spremnost za pružanje svih oblika i naèina potpore Hrvatskome saboru na 

daljnjem informiranju zastupnika, kao i struènih službi Hrvatskoga sabora u cilju podizanja 

razine spremnosti za buduæe obveze slijedom Protokola o ulozi nacionalnih parlamenata u 

Europskoj uniji i Protokola o primjeni naèela supsidijarnosti i proporcionalnosti. Hrvatski 

sabor izražava spremnost da svojim aktivnostima podupire rad Vlade u procesu pregovora o 

èlanstvu u Europskoj uniji. 38 

6.2. Postojeæi aranžmani za participaciju Hrvatskog sabora u EU odluèivanju 

U veæini zemalja koje su se EU pridruživale u etapi proširivanja na bivše 

socijalistièke zemlje pitanje korištenja i institucionalizacije novih propisa za 

ukljuèivanje parlamenta u europske poslove nije bilo riješeno niti nakon 

prikljuèivanja. To se dobrim dijelom objašnjava èinjenicom širine i otvorenosti 

legislativnih aranžmana i odsustvom prakse parlamentarne kontrole egzekutive. Ipak, 

stvorena su odreðena rješenja koja su parlamentu ostavili znaèajniju ulogu u njihovoj 

partcipaciji u EU poslovima. U tom su smislu u jednom broju država NP veæ u fazi 

akcesije imali ovlasti raspravljati ili odobravati pregovaraèke pozicije. Ovdje su od 

interesa razina i vrijeme (timing) parlamentarne kontrole. S obzirom na kontrolu uloga 

parlamenta može biti jaèa ili slabija, što je vidljivo iz sljedeæeg. Moguæe je da: (a) NP 

daje mandat; (b) da NP savjetuje i osigura vladi svekolike parametre za sve moguæe 

pozicije i sluèajeve u kojima æe se ona naæi; (c) da se od NP traži savjet u 

pretpostavljeno važnijim sluèajevima; (d) da se NP samo informira. Što se tièe timinga 

krucijalna se razlika pojavljuje u akciji NP prije no što Vijeæe ministara usvoji 

prijedlog Komisije ili se NP u svojim radnjama javlja kasnije. 

Komparativni pregled zakonodavnih rješenja pokazuje nam da je veæi broj exsocijalistièkih 

država promijenio rješenja iz pred-akcesijskog razdoblja na naèin 

da je omoguæio ekstenzivnije ukljuèivanje parlamenta, iako nijedan takav sustav 

nije išao toliko daleko da se od parlamenta tražio (poseban) mandat za djelovanje 

unutar europskog konteksta. Države koje su radije odabrale obligatorni sustav 

38 IZJAVA HRVATSKOGA SABORA I VLADE REPUBLIKE HRVATSKE O ZAJEDNIÈKOM 

DJELOVANJU U PROCESU PREGOVORA ZA ÈLANSTVO U EUROPSKOJ UNIJI, Klasa: 018- 

05/05-01/17, Zagreb, 19. sijeènja 2005. 

15

savjetovanja s parlamentom prije rasprave o prijedlogu u Vijeæu Ministara su 

Èeška, Slovaèka, Latvija i Poljska. Druge su države, poput Estonije i Litve 

svojim parlamentima dali neposredniju ulogu. No, NP se ovdje ukljuèuju pod 

odreðenim uvjetima (npr. važnom utjecaju ekonomske i socijalne legislative) i 

nisu pod obvezom da savjetuju o svim politièkim mjerama. U Sloveniji pak 

parlament se samo izvješæuje, što je besumnje mnogo manje od obligatorne ili 

povremene konzultacije. 39 

Hrvatski sabor sudjeluje u pripremama Republike Hrvatske za èlanstvo u 

Europskoj uniji putem svojih radnih tijela: Odbora za europske integracije, 

Nacionalnog odbora i Zajednièkog parlamentarnog odbora Republike Hrvatske i 

Europske unije. 

Odbor za europske integracije u postupku usklaðivanja zakonodavstva, na 

svojim sjednicama raspravlja o prijedlozima zakona koji nose oznaku P.Z.E. 

Odbor nastupa kao zainteresirano radno tijelo buduæi da ne ulazi u sadržaj 

prijedloga zakona veæ razmatra priloženu Izjavu o usklaðenosti i Usporedni 

prikaz pojedinog zakonskog prijedloga kako bi utvrdio je li je i u kojoj mjeri 

zakonski prijedlog usklaðen s pravnom steèevinom Europske unije. Nacionalni 

program Republike Hrvatske za pridruživanje Europskoj uniji s Dodatkom A, 

odnosno s Planom usklaðivanja zakonodavstva za svaku godinu temeljni su 

dokumenti za donošenje konaène ocjene Odbora o usklaðenosti zakonskog 

prijedloga. Nakon provedene rasprave Odbor podnosi Hrvatskom saboru 

Izvješæe s rasprave koje sadrži ocjenu usklaðenosti prijedloga zakona s pravnom 

steèevinom Unije. Odbor na sjednicama raspravlja i o drugim prijedlozima akata 

koji nisu izravno u postupku usklaðenja zakonodavstva, ali mogu utjecati na sam 

proces približavanja Republike Hrvatske Europskoj uniji. Odbor povremeno 

održava zajednièke sjednice s drugim radnim tijelima u Hrvatskom saboru. 40 

Nacionalni odbor. Osnivanje Nacionalnog odbora rezultat je suglasja svih 

parlamentarnih stranaka o pristupanju Republike Hrvatske u punopravno 

èlanstvo Europske unije kao strateškog nacionalnog cilja za èije je ostvarivanje 

nužno zajednièko djelovanje izvršne i zakonodavne vlasti kroz osiguranje 

transparentnog procesa voðenja pristupnih pregovora. Jedan od najznaèajnijih 

elemenata tog procesa jest odgovarajuæi sustav parlamentarnog nadzora EU 

pristupnih pregovora koji se ostvaruje kroz Nacionalni odbor. Sukladno Odluci o 

osnivanju, Nacionalni odbor nadgleda i ocjenjuje tijek pregovora, daje mišljenje 

i smjernice u ime Hrvatskoga sabora o pripremljenim pregovaraèkim pozicijama, 

razmatra informacije o pregovaraèkom procesu, razmatra i daje mišljenja o 

pitanjima koja æe se otvarati tijekom pregovora, razmatra i ocjenjuje 

pregovaraèko djelovanje pojedinih èlanova pregovaraèkog tima te prema potrebi 

daje mišljenje o usuglašavanju hrvatskog zakonodavstva s propisima Europske 

unije. Nacionalni odbor takoðer putem svog predsjednika održava redovite 

16 



39 Cit. pr. A.L. Dimitrova & E. Mastenbroek, INVOLVING PARLIAMENT IN EU AFFAIRS, Leiden 

University, Department of Public Administration, 2004, p. 1. 

40 http://www.sabor.hr



konzultacije i razmjenjuje informacije s Predsjednikom Republike Hrvatske, 

predsjednikom Vlade Republike Hrvatske i predsjednikom Hrvatskoga sabora te 

održava redovite konzultacije s voditeljem izaslanstva i glavnim pregovaraèem o 

tijeku pregovora, otvorenim pregovaraèkim pitanjima i moguæim naèinima 

zatvaranja pojedinih poglavlja pregovora. Odbor se sastoji od 19 èlanova – 

predsjednika, potpredsjednika i 13 èlanova, u pravilu zastupnika Hrvatskoga 

sabora (po šest èlanova iz reda vladajuæih, odnosno oporbenih stranaka, a 

predsjednici Odbora za vanjsku politiku, Odbora za meðuparlamentarnu suradnju 

i Odbora za europske integracije èlanovi su Nacionalnog odbora neovisno o 

stranaèkoj pripadnosti). U Odbor su imenovana i èetiri èlana i to: predstavnik 

Ureda Predsjednika RH, predstavnik akademske zajednice, predstavnik udruga 

poslodavaca i predstavnik sindikata 41 . 

Zajednièki parlamentarni odbor. Politièki dijalog izmeðu RH i EU na 

parlamentarnoj razini provodi se putem Zajednièkog parlamentarnog odbora RH 

- EU. Zajednièki parlamentarni odbor predstavlja novi oblik suradnje izmeðu 

Hrvatskoga sabora i Europskog parlamenta, utemeljen slijedom odluke EP-a iz 

ožujka 2004. kojom su izabrani èlanovi u posebno izaslanstvo za odnose s RH i 

odluke Hrvatskoga sabora od 15. listopada 2004. Izaslanstvo Europskog 

parlamenta ima 15 èlanova i 15 zamjenika, èija politièka zastupljenost odražava 

sliku zastupljenosti njihovih skupina u novom sazivu EP-a, dok Izaslanstvo 

Hrvatskoga sabora èini 15 èlanova i 13 zamjenika. U okviru Odbora posebno se 

želi promicati puna integracija Hrvatske u zajednicu demokratskih država i 

postupno približavanje Europskoj uniji; sve veæe približavanje stavova o 

meðunarodnim pitanjima, ukljuèujuæi primjerenu razmjenu informacija, 

posebice o pitanjima koja bi mogla imati bitan uèinak na RH i EU; zajednièki 

pogledi na sigurnost i stabilnost u Europi, ukljuèujuæi suradnju na podruèjima 

obuhvaæenima zajednièkom vanjskom i sigurnosnom politikom Europske unije. 

Dobivanjem statusa države kandidatkinje, zastupnici Hrvatskoga sabora zapoèeli 

su aktivno sudjelovati i u drugim meðuparlamentarnim aktivnostima u okviru 

Europskog parlamenta i parlamenata država èlanica i država kandidatkinja za EU. 

Najvažniji oblici takvih aktivnosti su – Konferencija predsjednika parlamenata država 

èlanica EU, Konferencija odbora za europska pitanja država èlanica Europske unije 

(COSAC) i sastanci predsjednika odbora za vanjsku politiku država èlanica EU. 42 

6.3. Postoji li egzemplarni uzor-model djelovanja NP 

O parlamentarnoj kontroli EU zakonodavstva vode raèuna koliko stari toliko i novi 

èlanovi EU. Komparativni pregled pokazuje da su parlamenti u Francuskoj i Danskoj 

bili najaktivniji u toj ulozi. Dok je u veæini zemalja, ukljuèujuæi i Hrvatsku, 

koordinacija i transpozicija EU mjera dodjeljeno egzekutivi, parlamentarno prvenstvo 

41 http://www.sabor.hr 

42 http://www.sabor.hr 

17

u ovoj oblasti postoji jedino u Danskoj. 43 Kako je bjelodano da s demokratskog 

stajališta – koje podrazumijeva naglašenu ulogu parlamenta u europskim poslovima – 

nesumnjivo postoje prednosti danskog sustava, postavlja se pitanje postoji li 

moguænost primjene takvog naglašeno demokratskog sustava i drugdje, npr. u 

Hrvatskoj? Potonje pitanje je od posebne važnosti za ona moguæa teorijska i praktièna 

stajališta koja smatraju da je Hrvatskoj – koja nakon demokratskih promjena iz 2000. 

godine još razvija i uèvršæuje parlamentarizam i druge ustavnodemokratske tekovine 

– još potrebno na razlièite naèine podsticati uspon legislature kao predstavnièke i 

demokratske ustavne grane vlasti pa stoga nikako ne bi smjela propuštati prilike 

jaèanja parlamentarnih kontrola i uopæe ustavnopravne i politièke pozicije 

demokratskog predstavništva naroda. Dakle, je li bi npr. Hrvatski sabor mogao 

funkcionirati poput danskog Folketinga? Uz niz razloga koji realno ukazuju na 

nemoguænost transfera institucionalnog modela ili njegovih posebnih odlika 

(poslovièno odsustvo uèinkovite horizontalne koordinacije izmeðu državnih 

ministarstava, odsustvo kulture aktivne participacije, nesuglasnost poslovièno spore 

skupštine glede dinamiènog podruèja EU odluèivanja, odsustvo odgovornosti na svim 

razinama vlasti, itd.) ipak postoji onaj ratio kojega bi svaki racionalni upravljaè mogao 

imati u vidu. O èemu se ustvari radi? 

Glavna snaga danskog modela je u tome što on dopušta parlamentarni utjecaj na 

proces EU odluèivanje i mobilizaciju nacionalne birokracije u ranoj fazi. Popratni 

efekt ovakvog nastupa parlamenta je omoguæavanje brže transpozicije nastajuæih EU 

direktiva. Istraživaèi danskog parlamentarizma A.L. Dimitrova i E. Mastenbroek 

dokazuju i zakljuèuju da bi “danski sistem” mogao potencijalno uveæati snagu utjecaja 

novopridošlih zemalja na EU odluèivanje i implementaciju EU prava. Dakle, 

argument koji poput ovoga ili nekog drugog ide u prilog jaèanja parlamentarne uloge 

nije samo stvar “luksuzne nadgradnje sustava kojega bolje vode birokrati” 44 veæ 

pitanje pozitivnog djelovanja parlamenta u pravcu uklanjanja imanentnih manjkavosti 

demokracije u kojoj inaèe djeluje. Stoga bi hrvatska javnost trebala imati na umu da 

æe èlanstvo u EU uz poboljšanje output legitimnosti, zaoštriti razlike izmeðu elita i 

graðana, pa bi veæe ukljuèivanje parlamenta u odnosu na taj problem u konaènici 

rezultiralo rastom input legitimnosti. Prema tome, inzistiranje na politici koja 

omoguæuje da nacionalni parlament postane stvarni, debatirajuæi sudionik u prostoru 

EU odluèivanja rezultira moguænošæu razrješavanja novog demokratskog deficita. No, 

da bi to bilo moguæe nacionalni parlament mora imati ne samo kontrolne i 

savjetodavne ovlasti veæ i stvarno biti središnje mjesto sistema koordinacije za EU. To 

bi dakako moglo ogranièavati pregovaraèki mandat vlade u Vijeæu, ali bi zato 

nacionalnom parlamentu osiguralo koliko njegovu vezu i odgovornost prema 

graðanima, a buduæem EU projektu toliko potreban legitimitet. 

18 



43 Usp. cit. pr. A.L. Dimitrova & E. Mastenbroek, INVOLVING PARLIAMENT IN EU AFFAIRS, 

Leiden University, Department of Public Administration, 2004., p. 1. 

44 A.L. Dimitrova & E. Mastenbroek, op. cit., p. 18.



7. ZAKLJUÈAK 

Proces stvaranja EU dotièe se ne samo smjera nego i suštine politike njenih 

država èlanica. Empirijske studije o utjecaju EU na domaæe prilike identificirale 

su – zahvaljujuæi alternativnim mehanizmima internalizacije novih normi i 

pravila – razlièite oblike adaptacije procesu europeizacije. 45 Ove su studije 

takoðer pokazale da je od svih moguæih i posebnih strukturalnih determinanti 

država èlanica – sistem parlamentarne demokracije bio njihov najmanje istražen 

dio. A to je utoliko znaèajnije kad se ima na umu da demokracija na nivou EU 

ovisi u velikoj mjeri o demokratskoj legitimnosti procedura na nacionalnom 

nivou. Ipak, zahvaljujuæi usponu tzv. debate o buduænosti Europe te sve 

intenzivnijim raspravama o demokratskoj legitimaciji EU nacionalni parlamenti 

pomaknuli su se u samo središte interesa i studija o ulozi tih institucija u 

okolnostima europskog konstitucionalizma. 46 

Parlament je tijekom XIX. i do završetka I. svjetskog rata (1918.) predstavljao 

okosnicu modernog predstavnièkog sustava. Izbori su predstavljali èvrstu osnovicu 

legitimnog autoriteta parlamenta kao zakonodavnog tijela. U tom je razdoblju jaèanju 

parlamenta posebno doprinosila doktrina o podjeli i ravnoteži vlasti. Unatoè svim 

razlikama u funkcioniranju pojedinih ustavnih sustava i njihove organizacije vlasti, 

parlamenti su kao izabrana tijela s predstavnièkim i zakonodavnim funkcijama uvelike 

doprinosili integraciji države-nacije. No, s pojavom modernog stranaèkog sustava i 

egzekutive koja predstavlja veæinsku stranku dolazi do velikih promjena u 

funkcioniranju predstavnièke demokracije i parlamentarizma. Pojava modernih 

politièkih stranaka i proces racionalizacije partijskih sustava rezultirala je presudnim i 

poraznim efektima glede stvarnog utjecaja parlamenta u ustavnopolitièkom životu 

suvremene države i društva. Tako npr. parlamentarne procedure postaju snažno oruðe 

u rukama parlamentarne veæine, odnosno egzekutive koja iz nje proizlazi. Zato C. J. 

Friedrich i zakljuèuje da “pravila parlamentarne procedure postaju samo-ogranièenja 

obnašanju vlasti skupine ‘suverenih’ predstavnika. Ta pravila su Ahilova peta, meko 

mjesto modernog ustavnog sistema”. 47 

Ipak, pokazaæe se kasnije da kontroverze o mjestu parlamentarne grane u 

ustavnoj organizaciji vlasti nisu pojava koja je bila tipièna samo za evoluciju 

konstitucionalizma unutar države-nacije XIX. i XX. stoljeæa. One na jednako 

45 Pod europeizacijom se podrazumijeva multidimenzionalni proces demokratizacije, decentralizacije, 

deetatizacije i ubrzane modernizacije javne administracije bivših socijalistièkih zemalja koje su se u 

procesu proširenja sukcesivno pridruživale Europskoj Uniji. 

46 Usp. diskusiju nekolicine vodeæih pisaca o EU problematici u DEMOCRACY AND CONSTITUTIONALISM 

IN THE EUROPEAN UNION, ECSA REVIEW Spring 2000.; T.B. Hansen & B. Scholl, 

EUROPEANIZATION AND DOMESTIC PARLIAMENTARY ADAPTATION-A COMPARATIVE 

ANALYSIS OF THE BUNDESTAG ANF HOUSE OF COMMONS, EIOP Vol. 6 (2002.) No. 15. 

47 C.J. Friedrich, CONSTITUTIONAL GOVERNMENT AND DEMOCRACY, Revised Edition, 

Boston 1950., p. 321.-323. 

19

zanimljiv naèin prate i proces afirmacije EU konstitucionalizma 48 kao sastavnog 

dijela novog, postancionalnog ili transnacionalnog konstitucionalizma. Za 

razliku od tradicionalnog konstitucionalizma kojemu je prirodni prostor unutar 

granica države-nacije i kojemu je za cilj realizirati onu koncepciju ustava kojoj 

je suština u ukljuèivanju i iskljuèivanju posebnih naroda, ideja i praksi iz sfere 

socijalnog, politièkog, ekonomskog i religijskog života, suvremeni 

transnacionalni konstitucionalizam je pojava novog postanja i misije 49 . U takvom 

složenom okviru – o kojemu danas posebice svjedoèi Europska unija i njeni 

odnosi s državama-èlanicama, a kojega J.H.H. Weiler naziva nadržavnim 

konstitucionalizmom (constitutionalism beyond the state), a I. Pernice 

konstitucionalizmom na više razina (multilevel constitutionalism) uvelike se 

mijenja i tradicionalni položaj i uloga parlamenta. Kao i ranije u nekim drugim 

prilikama tako se i danas u otvorenosti europskog integracijskog koncepta 

hrvatskom parlamentu pruža nova moguænost afirmacije. A, te moguænosti veæ 

danas uvelike ovise o tome što zapravo èini sadržaj njegove “spremnosti da 

svojim aktivnostima podupire rad Vlade u procesu pregovora o èlanstvu u 

Europskoj uniji”. 

20 



48 Na ovom mjestu upuæujemo samo na nekoliko zanimljivih radovaa: R. Dehousse, BEYOND 

REPRESENTATIVE DEMOCRACY: CONSTITUTIONALISM IN POLYCENTRIC POLITY, u 

EUROPEAN CONSTITUTIONALISM BEYOND THE STATE, Cambridge, 2003., p. 135.-156.; T.B. 

Hansen & B. Scholl, EUROPEANIZATION AND DOMESTIC PARLIAMENTARY 

ADAPTATION-A COMPARATIVE ANALYSIS OF THE BUNDESTAG AND THE HOUSE OF 

COMMONS, EIoP, Vol. 6 (2002.), No. 15; J.H.H. Weiler, EUROPEAN DEMOCRACY AND ITS 

CRITICS: POLITY AND SYSTEM, u THE CONSTITUTION OF EUROPE, Cambridge 1999, p. 

285.; v. takoðer i Green Paper Europske komisije THE FUTURE OF PARLIMAMENTARY 

DEMOCRACY: TRANSITION AND CHALLENGE IN EUROPEAN GOVERNANCE, pripremljen 

za Konferenciju parlamentarnih speakera za rujan 2000. godine, Brussels, 9. listopada 2000. 

49 J.H.H. Weiler & M. Wind, EUROPEAN CONSTITUTIONALISM BEYOND THE STATE, 

Camridge University Press, 2003.



Popis korištenih izvora: 

Bengston,C., NATIONAL PARLIAMENTS IN EUROPEAN DECISION-MAKING-A 

REAL PROSPECTS OR WISHFUL THINKING, The Federal Trust, Online Paper 

29/03. 

Brand, M., AFIRMING AND REFINING EUROPEAN CONSTITUTIONALISM: 

TOWARDS THE ESTABLISHMENT OF THE FIRST CONSTITUTION FOR THE 

EUROPEAN UNION, EUI Working Paper Law No. 2004./2. 

Brown, T., NATIONAL PARLIAMENTS IN THE CONVENTION ON THE FUTURE 

OF EUROPE, The Federal Trust, Online paper 31/03. 

Dehousse, R., BEYOND REPRESENTATIVE DEMOCRACY: CONSTITUTIONALISM IN 

POLYCENTRIC POLITY, u EUROPEAN CONSTITUTIONALISM BEYOND THE STATE, 

Cambridge, 2003. 

Friedrich, C.J., CONSTITUTIONAL GOVERNMENT AND DEMOCRACY, Revised 

Edition, Boston 1950. 

Hansen, T.B. & Scholl, B., EUROPEANIZATION AND DOMESTIC PARLIAMENTARY 

ADAPTATION-A COMPARATIVE ANALYSIS OF THE BUNDESTAG ANF HOUSE OF 

COMMONS, EIOP Vol. 6 (2002.) No. 15. 

Hartley, T.C., EUROPEAN UNION LAW IN GLOBAL CONTEXT – TEXT, CASES 

AND MATERIALS, Cambridge 2004. 

Grimm, D., DOES EUROPE NEED A CONSTITUTION, European Law Journal 1/1995. 

Lane J.E. & Ersson, S., THE NEW INSTITUTIONAL POLITICS – PERFORMANCES 

AND OUTCOMES, Routledge, London 2000. 

Llorente, F.R., CONSTITUTIONALISM IN THE “INTEGRATED’’ STATES OF 

EUROPE, http://wwww.jeanmonnetprogram. org/papers/98/985.html 

Loughlin, M., REPRESENTATION AND CONSTITUTIONAL THEORY, u LAW 

AND ADMINISTRATION IN EUROPE-ESSAYS IN HONOUR OF CAROL 

HARLOW, Edited by Paul Craig & Richard Rawlings, Oxford 2003. 

Maduro, M.P., EUROPE AND THE CONSTITUTION: WHAT IF THIS IS AS GOOD AS 

IT GETS, u EUROPEAN CONSTITUTIONALISM BEYOND THE STATE, Edited by 

J.H.H. Weiler & M. Wind, Cambridge 2003. 

Moravcsik, A., IN DEFENCE OF THE ‘DEMOCRATIC DEFICIT’, JCMS 4/2002, Vol. 

40, p. 603-624. 

O’Keffe, D., SOVEREIGNTY OF PARLIAMENT IN THE CONSTITUTION OF 

EUROPE: FOUNDATIONS OF LEGITIMACY IN THE DIVIDED POWER SYSTEMS 

OF THE EUROPEAN UNION, WHI Symposium 1998., http://www.rewi.huberlin.de/WHI/tagung98/okeeffe.htm 

Oppenheimer A., (ed.) THE RELATIONSHIP BETWEEN EUROPEAN COMMUNITY 

LAW AND NATIONAL LAW: THE CASES, Cambridge, 1994., p. 524.-75. 

Pernice, I., THE ROLE OF NATIONAL PARLIAMENTS IN THE EUROPEAN UNION, na 

http://www.ecln.net/elements/constitutional_debate/perspective2004/part2/2_02.htm, p.5 

Pitkin, H.F., THE CONCEPT OF OF REPRESENTATION, Berkeley 1967. 

THE EUROPEAN PARLIAMENT, NATIONAL PARLIAMENTS AND EUROPEAN 

INTEGRATION, Edited by R.S. Katz & B. Wessels, Oxford 1999. 

21

THE FUTURE OF PARLIAMENTARY DEMOCRACY: TRANSITION AND 

CHALLENGE IN EUROPEAN GOVERNANCE, pripremljen za Konferenciju 

parlamentarnih speakera za rujan 2000. godine, Brussels, 9. listopada 2000. 

TREATY ESTABLISHING A CONSTITUTION FOR EUROPE, European 

Communities 2005. 

Sajo, A., LIMITING GOVERNMENT – AN INTRODUCTION TO CONSTITUTIONALISM, 

1999. 

Schumpeter, J.A., CAPITALISM, SOCIALISM AND DEMOCRACY, London 1942. 

Schorkopf, F. & Walter, C., ELEMENTS OF CONSTITUTIONALIZATION: 

MULTILEVEL STRUCTURES OF HUMAN RIGHTS PROTECTION IN GENERAL 

INTERNATIONAL AND WTO LAW, 4 German Law Journal No. 12 (1 December 2003). 

Stuart, G., NATIONAL PARLIAMENTS AND THE CONVENTION ON THE 

FUTURE OF EUROPE, The Federal Trust, Online Paper 07/02. 

Weiler J.H.H., & Wind, M., EUROPEAN CONSTITUTIONALISM BEYOND THE 

STATE, Cambridge University Press, 2003. 

Weiler, J.H.H., EUROPEAN DEMOCRACY AND ITS CRITICS: POLITY AND 

SYSTEM, u THE CONSTITUTION OF EUROPE, Cambridge 1999. 

Weiler, J.H.H., DOES EUROPE NEED A CONSTITUTION? DEMOS, TELOS AND THE 

GERMAN MAASTRICHT DECISION, European law Journal 1/1999. 

J.H.H. Weiler, EUROPEAN NEO-CONSTITUTIONALISM: IN SEARCH OF 

FUNDATIONS FOR THE EUROPEAN CONSTITUTIONAL ORDER, u 

CONSTITUTIONALISM IN TRANSFORMATION: EUROPEAN AND THEORETHICAL 

PERSPECTIVES, Edited by R. Bellamy & D. Castiglione, Blackwell 1996. 

Zemanek, J., IMPROVING THE UNION’S DEMOCRATIC LEGITIMACY: THE 

EUROPEAN PARLIAMENT AND NATIONAL PARLIAMENTS, 2001. 

Web stranice Hrvatskog sabora: http://www.sabor.hr 

22 


Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 43, 2/2006., str. 1.-23.



ON THE POSITION, ROLE AND SIGNIFICANCE OF 

NATIONAL PARLIAMENT IN EU CONSTITUTIONALISM 

During the 19th century and up to the end of World War One (1918), parliament represented 

the backbone of the modern representative system. Despite all the differences in the functioning of 

certain constitutional systems and their organisation of powers, parliaments have, as elected bodies 

with representative and legislative functions, greatly contributed to the integration of state-nation. 

However, with the emergence of the modern party system and the executive which represents the 

majority party, considerable changes have occurred in the functioning of representative democracy 

and parliamentarism. The emergence of modern political parties and the rationalisation process of 

the party system resulted in crucial and devastating effects concerning the real influence of 

parliament in the constitutional political life of contemporary state and society. The emergence and 

development of EU constitutionalism poses new challenges in the relations of national institutions 

of power. The EU has grown on the dominance of its executive bodies and the secondary role of 

its parliament. In this text, the author discusses the comparative situation and the possibilities of 

national parliament action in the context of EU constitutionalism. 

Key word: National Parliament, constitutionalism, Croatian Parliament 

(Sabor), European Union 

23

Prof. dr. sc. Boris Buklijaš; Ivan Fabijanoviæ: Služba posredovanja rada 


Prof. dr. sc. Boris Buklijaš, profesor Pravnog fakulteta u Splitu 

Ivan Fabijanoviæ, student Pravnog fakulteta u Splitu 

SLUŽBA POSREDOVANJA RADA 

UDK: 349.22 

Primljeno: 01. 04. 2006. 

Struèni rad 

Autor u ovom radu obraðuje uvijek aktualna pitanja posredovanja pri zapošljavanju. 

Razvitkom modernog društva javlja se potreba za postojanjem posebnih službi posredovanja rada, 

koje mogu biti javne i privatne. Obje prate kretanja na tržištu rada i nastoje povezati nezaposlene i 

poslodavce radi zadovoljenja uzajamnih interesa, te brinu o statusu nezaposlenih (ovo posebno 

javna služba) dok èekaju na posao. One mogu, radi ostvarenja svojih zadaæa, imati odreðene javne 

ovlasti. Zbog važnosti, materija zapošljavanja se ureðuje i nacionalnim zakonodavstvima i 

meðunarodnopravnim normama. 

Kljuène rijeèi: služba, posredovanje rada, nezaposleni, zapošljavanje 

1. UVOD 

Od samih poèetaka povijesti èovjeèanstva èovjek je morao raditi kako bi svojoj 

obitelji i sebi osigurao opstanak. Kroz razlièite povijesne faze može se pratiti razvoj 

naèina rada. U prvotnim zajednicama bio je to primitivan naèin rada, u starim 

civilizacijama organizirani su veliki javni radovi koje su uglavnom obavljali robovi. 

Pojavom graðanskih revolucija u 19. stoljeæu budi se polako i svijest radnika koji 

više ne mogu trpjeti iskorištavanja i nehumano postupanje prema njima. U poèetku 

su to bili zahtjevi za odreðeno radno vrijeme i pravednu plaæu, a s vremenom su se 

ti zahtjevi proširili na zdravstveno, socijalno i mirovinsko osiguranje, pravo na 

plaæeni godišnji dopust i ostala prava. U reguliranje svih ovih prava nužno se morala 

ukljuèiti država. No, isto tako, pojavom modernih strojeva koji u mnogoèemu 

zamjenjuju ljude, sve je više dolazilo do viška radne snage. To je još jedan problem 

u èijem je rješavanju morala sudjelovati država. Premda moderni ustavi ne 

osiguravaju rad, nego pravo na rad, javlja se potreba državne regulacije u toj oblasti. 

Isto tako, nezaposlenost sve više poprima globalne razmjere pa se javlja potreba 

reguliranja tog pitanja na meðunarodnoj razini. Jedan od naèina na koji se 

nezaposlenost pokušava riješiti jest reguliranje statusa raznih privatnih i javnih 

službi koje posreduju pri zapošljavanju, ostvarujuæi pri tom razlièite zadatke, koji 

ukljuèuju obavljanje niza struènih funkcija. 

25

2. ZAPOŠLJAVANJE 

2.1 Opæenito 

Dok je za pojedince zapošljavanje temeljni uvjet svih ostalih radnih prava, 

razina zaposlenosti u nekoj zemlji je opæenito temeljni èimbenik razvoja, 

napretka i nacionalne stabilnosti. Štoviše, problemi zapošljavanja mogu imati 

meðunarodne odjeke. Oni znatno variraju od regije do regije i izmeðu razvijenih 

i nerazvijenih zemalja. U Europi su sjeæanja na veliku ekonomsku krizu iz 

tridesetih godina 20. stoljeæa polako izblijedila, ali su ponovno inspirirala mjere 

nakon Drugog svjetskog rata koje su za cilj imale osigurati puno zapošljavanje. 

U razvijenim zemljama u kojima je zapošljavanje praktièki dosegnulo punu 

razinu, problem je sve donedavno bio usmjeren na ekonomski razvoj uz održanje 

stabilnosti cijena i najvišu moguæu razinu zapošljavanja. Pod odreðenim 

uvjetima ova tri cilja nisu bila nespojiva, štoviše, bila su povezana i mogla su 

podupirati jedan drugoga kroz aktivnu politiku zapošljavanja. Meðutim, uslijed 

recesije zadnjih godina problem zapošljavanja je poprimio akutna obilježja u 

razvijenim zemljama, dok je izvan Europe nezaposlenost i nedovoljna 

nezaposlenost prevladala u velikim dijelovoma Afrike, Azije i obje Amerike1 . 

Prihvaæanje meðunarodnog prava ne može samo po sebi riješiti problem, jer 

zapošljavanje postavlja pitanja u svezi sa ekonomskom, financijskom i 

monetarnom politikom koja sežu daleko dublje nego što su problemi rada 

striktno govoreæi2 , a to onda zahtijeva akciju praktiène prirode. Meðunarodni 

standardi mogu postaviti principe koje æe promovirati sistematsko i koordinirano 

djelovanje na meðunarodnoj i nacionalnoj razini. 

U poèetku, pitanja koja su dobivala veæu pažnju na polju zapošljavanja bila su 

neposredni problemi nezaposlenosti, a kasnije radnih mjesta. U preambuli Statuta3 Meðunarodne organizacije rada4 “sprjeèavanje nezaposlenosti” navedeno je meðu 

glavnim ciljevima5 organizacije. Nezaposlenost je tretirana posebnom 

konvencijom o nezaposlenosti, koju je Meðunarodna organizacija rada prihvatila 

1919.godine. Što se tièe pronalaženja zaposlenja, ono je regulirano prvenstveno za 

26 

Ivan Fabijanoviæ, student; Prof. dr. sc. Boris Buklijaš: Služba posredovanja rada 


1 N.Valticos, G. von Potobsky, International Labour Law, Kluver Law and Taxation Publishers, 1995.g., 

Deventer, str. 130.-132. 

2 Odnos izmeðu ekonomskih i društvenih faktora je tema èestih rasprava od uspostavljanja Meðunarodne 

organizacije rada (ILO). U tridesetima, u vrijeme masovne nezaposlenosti uzrokovane ekonomskom 

krizom, Meðunarodna organizacija rada je 1932.g. prihvatila rezoluciju koja je savjetovala pokretanje 

velikih nacionalnih i meðunarodnih radova, rješavanje opæih problema proizvodnje meðunarodne 

trgovine. Godine 1944. Philadelphijska deklaracija je naglasila povezanost izmeðu društvenih ciljeva 

ILO-a i meðunarodne i nacionalne politike u ekonomiji i financijama i potvrdila kako ih se treba 

promatrati sa stajališta njihovog utjecaja na postizanje temeljnih društvenih ciljeva. 

3 Constitution of International Labour Organization, donesen je na Mirovnoj konferenciji u travnju 1919. 

U 40 èlanaka govori o utemeljenju, èlanstvu, organizaciji, proceduri i ostalim vežnim ciljevima MOR-a. 

4 Meðunaridna organizacija rada je osnovana 1919.g. na Mirovnoj konferenciji u Parizu. Njeno sjedište 

je u Ženevi u Švicarskoj, a samo tijekom 2. svjetskog rata sjedište je bilo premješteno u Montreall u 

Kanadi, a po završetku rata ponovno je sjedište u Ženevi. 

5 Glavni ciljevi i karakteristike Meðunarodne organizacije rada: stalnost, trajnost, neprekidnost, 

univerzalnost, tripartitnost, sprjeèavanje nezaposlenosti



pomorce, Konvencijom o zapošljavanju pomoraca 6 iz 1920. godine. Rad agencija 

za zapošljavanje koje su naplaæivale svoje usluge reguliran je Konvencijom o 

agencijama za zapošlavanje 7 iz 1933. godine, koja je pretrpjela izmjene 1949 8 . 

Struèno školovanje i osposobljavanje, kao i praktièni rad bili su predmetom raznih 

preporuka, od kojih je veæina prihvaæena neposredno pred drugi svjetski rat. Iako 

su ti dokumenti mogli biti korisni, standardi koji su u njima prihvaæeni u tom 

prvom periodu uglavnom su se bavili trenutaènim problemima na polju 

zapošljavanja te su uglavnom imali djelomièan znaèaj. 

Na ovom podruèju kao i na drugima Philadelphijska deklaracija iz 1944.g. 

poslužila je MOR-u kao izvor inspiracije i temelj za ukupan program u nadolazeæim 

godinama. Posebno je naglašavala punu zaposlenost, znaèaj ekonomskog rasta te 

potrebu koordiniranog meðunarodnog djelovanja koje je moglo imati utjecaja na 

zapošljavanje i razvoj. U širem smislu, Deklaracija je isticala potrebu za “puno i šire 

iskorištavanje svjetskih proizvodnih resursa” kao i za uèinkovito djelovanje na 

meðunarodnom i nacionalnom planu, ukljuèujuæi mjere proširene proizvodnje kako 

bi se promovirao ekonomski i društveni razvoj manje razvijenih djelova svijeta. 

Tijekom nadolazeæih godina Meðunarodna organizacija rada je unaprijedila 

kako vlastite standarde tako i praktièno djelovanje na polju zapošljavanja. U 

usporedbi s onim iz prethodnog perioda, novi standardi su sistematièniji i daju širi 

pogled na problem. Tako su Konvencija i Preporuka iz 1948. godine dali detaljne 

upute za organizaciju javne službe zapošljavanja. Sljedeæe godine ti standardi su 

dopunjeni revizijom Konvencije iz 1933.g 9 . koja se odnosila na agencije za 

zapošljavanje uz naplatu. Na polju profesionalnog osposobljavanja, 1962. g. su 

prihvaæeni standardi koji su bili prilagoðeni postojeæim uvjetima, a 1975. g. su 

donesena dva nova dokumenta šire koncepcije glede profesionalnog usmjeravanja 

i struènog osposobljavanja. Meðutim, najveæu težinu imaju aktivnosti u podruèju 

postavljanja standarda u svezi politike zapošljavanja koje je donijela Meðunarodna 

organizacija rada: širinom njihove koncepcije, dokumenti koji su prihvaæeni od 

1964. u ovoj oblasti, poprimili su temeljni znaèaj. 

Što se tièe praktiènog djelovanja Meðunarodne organizacije rada, ono se 

uglavnom odnosi na pitanja vezana za zapošljavanje. Godine 1969. Meðunarodna 

organizacija rada je pokrenula Svjetski program zapošljavanja s ciljem davanja 

aktivne podrške za prihvaæanje politike nacionalnog razvoja u kojem se 

zapošljavanju pridaje prioritetni znaèaj. U lipnju 1976. g., ista saziva Tripartitnu 

svjetsku konferenciju o zapošljavanju, raspodjeli prihoda i društvenom napretku te 

meðunarodnoj podjeli rada. Rezultati te Konferencije su razmatrani na 

Meðunarodnoj konferenciji rada 1979. godine (opæa diskusija o temeljnim 

potrebama). Godine 1987. Meðunarodna organizacija rada sazvala je Sastanak na 

6 Placing of Seaman Convention, br. 9, donesene je 1920. u Genovi. Ratificiralo je 40 zemalja, ukljuèujiæi 

i Hrvatsku , kjoja je to uèinila 08.10.1991.g. 

7 Fee-Charging Employment Agencies Convention, br.34, donesena je 29.06.1933. u Ženevi. Ratificiralo 

je 11 zemalja. 

8 Fee-Charging Employment Agencies Convention, br.96, donesena je 01.07.1949. u Ženevi. Ratificirale 

su je 42 zemlje. 

9 V. fusnotu br. 8 

27

visokoj razini o zapošljavanju i strukturnom prilagoðavanju 10 , a potom su uslijedili 

regionalni sastanci koji su se bavili društvenim posljedicama takvih prilagodbi. 

3. POLITIKA ZAPOŠLJAVANJA 

Prve preporuke za aktivnu politiku zapošljavanja se mogu naæi u Preporuci za 

javne radove iz 1937. godine. Potpuniji pristup organizaciji zapošljavanja, naveden 

je u Konvenciji i Preporuci iz 1948.godine. Najnoviji standardi Meðunarodne 

organizacije rada na polju zapošljavanja prihvaæeni su 1964. g. u okviru Konvencije 

i Preporuke o politici zapošljavanja, koja je postavila problem u širi kontekst i 

zasnivala se na konceptu ekonomskog rasta uzimajuæi u obzir ljudski faktor u 

razvoju ekonomije. U istom tom razvoju Vijeæe OECD-a je prihvatilo Preporuku o 

politici radne snage kao sredstva za postizanje ekonomskog rasta. Konvencija o 

politici zapošljavanja iz 1964.g.( br, 122) 11 postavlja svakoj državi koja je ratificira 

obvezu deklariranja i primjene aktivne politike za promoviranje punog, 

produktivnog i slobodno odabranog zaposlenja kao svoj glavni cilj. Takva politika 

bi morala nastojati osigurati posao za sve one koji ga traže, posao treba biti 

produktivniji, mora postojati slobodan izbor zaposlenja i najbolja moguæa šansa 

svakoj osobi da se kvalificira i da koristi svoje sposobnosti i nadarenosti na radnom 

mjestu koje mu je najprikladnije bez obzira na rasu, boju kože, spol, religiju, 

politièko mišljenje, nacionalni ili društveno podrijetlo. Politika zapošljavanja mora 

uzeti u obzir stanje i razinu ekonomskog razvoja i moraju je pratiti metode koje su 

sukladne nacionalnim uvjetima i obièajima. 12 

Preporuke sadržane u Konvenciji su dane dosta opæenito te daju definiciju 

prvenstveno ciljeva politike zapošljavanja, a potom se bave njenim opæim 

principima. Takoðer, razmatra probleme zapošljavanja vezane uz nedovoljan 

ekonomski razvoj politikom investiranja, poticanjem industrijskog i 

poljoprivrednog zapošljavanja te rastom stanovništva. Preporuka se takoðer odnosi 

na djelovanje poslodavaca i radnika i njihovih organizacija i meðunarodnog 

djelovanja u svrhu promoviranja ciljeva zapošljavanja. Konaèno, Aneks Preporuci 

sadrži vrlo detaljne preporuke koje se odnose na naèin primjene. 

Konvencija i Preporuka o politici zapošljavanja se smatraju temeljnim 

instrumentima Meðunarodne organizacije rada. Nalaze se meðu onima koji su 

najizravnije povezani sa njezinim praktiènim aktivnostima, a posebice sa njezinim 

svjetskim programom 13 za zapošljavanje, pokrenutim 1969.g. Neke vlade smatraju 

28 



10 Sastanak na visokoj razini o zapošljavanju i strukturnoj prilagodbi, Ženeva, od 23. do 25. studenoga 1987. 

11 Employment Policy Convention, br. 122, donesena je 09.07.1964. u Ženevi od strane meðunarodne 

organizacije rada. 

12 N.Valticos, G. von Potobsky, o.c. , str. 132.-136. 

13 Svjetski program o zapošljavanju je jedan od glavnih doprinosa Meðunarodme organizacije rada Drugoj 

razvojnoj dekadi UN-a. U okkviru ovog programa, upuæena su izaslanstva od 1970.g.. u Kolumbiju, Šri 

Lanku, Iran, Keniju, Filipine, Dominikansku Republiku i Sudan, a Preporuke iz podruèja politike 

zapošljavanja su pripremljene za njihove vlade. Druge studije i izvještaji su pripremljeni za razne vlade i 

regionalne timove za zapošljavanje koji se primjenjuju u više zemelja Južne Amerike, Afrike i Azije.



da ne mogu ratificirati Konvenciju jer smatraju da je nemoguæe realizirati njezine 

ciljeve u dogledno vrijeme. Zapravo, Konvencija ne zahtijeva od država da se 

obveže na postizanje punog zapošljavanja u odreðenom vremenskom okviru veæ na 

to da æe pratiti politiku koja ima za cilj promovirati je. Ostali problemi se odnose 

na nedostatke u administrativnom ustroju pojedinih zemalja. Opæenito govoreæi, 

sadašnja brojka zemalja koje su ratificirale 14 Konvenciju je zadovoljavajuæa, a 

njezinu primjenu budno prate pojedina kontrolna tijela Meðunarodne organizacije 

rada. Pored toga, briga oko problema nezaposlenosti i nedovoljne zaposlenosti se 

proširila i na problem siromaštva koji pogaða ogroman broj radnika koji su 

zaposleni, ali ne zaraðuju dovoljno. Stoga je ILO sazvao Tripartitnu svjetsku 

konferenciju o zapošljavanju o podjeli prihoda i društvenom razvoju i 

meðunarodnoj podjeli rada 1976. g. koja je prihvatila detaljnu Deklaraciju principa 

koji predstavljaju vodiè za Program djelovanja na ovom podruèju. U Deklaraciji je 

navedeno da glavni cilj nacionalnih razvojnih planova i politike treba biti potpora 

zapošljavanju i zadovoljavanju temeljnih potreba stanovništva svake zemlje. 

Usvojeno mišljenje na Konferenciji jest da je poveæano produktivno zapošljavanje 

osnovni faktor u temeljnoj strategiji potreba koje imaju za cilj osigurati minimalnu 

nacionalnu razinu osnovnih potreba kao što su hrana, smještaj, odjeæa i komunalne 

službe. Navela je što je smisao takve politike na polju meðunarodne suradnje. 

Program djelovanja je takoðer usmjeren na tri aspekta kako bi se unaprijedilo 

zapošljavanje: meðunarodno djelovanje na ogranièavanju štetnih utjecaja migracija 

na ljude i njihove zemlje; razvoj tehnologija koje su najbolje prilagoðene resursima 

i buduæem razvojnom potencijalu zemalja u razvoju; i èvrstim naporima da se 

dostigne puna zaposlenost u zemljama u razvoju. Konferencija je naglasila da 

temeljni kriterij razvoja mora biti puna zaposlenost, ubrzani i uravnoteženi rast, 

zadovoljenje temeljnih potreba i ravnopravniji sustav raspodjele prihoda. 

Osamdesete godine prošloga stoljeæa su pokazale široko rasprostranjeni ili 

opæeniti ekonomski pad, rastuæi meðunarodni dug i prateæe poveæanje 

nezaposlenosti i siromaštva. Došlo je do široke primjene strukturnih promjena u 

kontekstu globalizacije ekonomije kao i brzih i masovnih tehnoloških promjena. 

Te prilagodbe su èesto bile praæene neposrednim negativnim uèinkom na 

socijalnu situaciju, pogotovo na zapošljavanje. Ozbiljnost i hitnost ovog 

problema potaklo je Meðunarodnu organizaciju rada na sazivanje sastanka na 

visokoj razini o zapošljavanju i strukturnim prilagodbama u studenom 1987., uz 

sudjelovanje Meðunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke. Meðu glavnim 

zakljuècima prihvaæenim na tom sastanku je da najranjivije grupe treba zaštititi 

od naglog pada njihovog životnog standarda i socijalne zaštite, a politika 

strukturnih prilagodbi treba stvoriti temelj za buduæi rast zapošljavanja i 

poveæanje zarada. Skup je prepoznao potrebu za konsenzusom izmeðu socijalnih 

partnera i izrazio želju za promoviranjem boljeg dijaloga izmeðu financijskih 

institucija ukljuèenih u sponzoriranje programa strukturnih prilagodbi i onih koje 

se bave smanjivanjem siromaštva. Kao rezultat ovog sastanka MOR je 

14 Do sada su Konvenciju ratificirale 82 države. 

29

organizirao seriju regionalnih kolokvija sa svrhom iznalažnja naèina na koji 

konzultacija sa socijalnim partnerima može doprinjeti donošenju uèinkovitijih i 

ravnopravnijih programa strukurne prilagodbe na zapošljavanje, potrebe 

osposobljavanja i unapreðenju profesionalnih sposobnosti. Drugi sastanak na 

Visokoj razini je predviðen za 1994. g. Glavni tajnik Meðunarodne organizacije 

rada je predložio da Ured sastavi godišnje izvješæe koje æe dati analizu situacije 

u zapošljavanju diljem svijeta i uèinke ekonomske i financijske politike. Pored 

toga Konferencija bi trebala imati na svom Dnevnom redu toèku koja se odnosi 

na probleme zapošljavanja i životni standard diljem svijeta. 

4. NEZAPOSLENOST 

4.1 Konvencija o nezaposlenosti iz 1919. 

Nezaposlenošæu15 se bavila jedna od prvih konvencija Meðunarodne 

organizacije rada, Konvencija o nezaposlenosti16 broj 2 iz 1919. g. koju su 

ratificirale 53 države. U državama koje su ratificirale ovu Konvenciju predviðena je 

uspostava sistema besplatnih javnih agencija za zapošljavanje, koje bi bile pod 

kontrolom središnjeg ureda. Odbori saèinjeni od predstavnika poslodavaca i radnika 

se biraju kako bi davali savjet za rad tih agencija. Tamo gdje postoje i javne i 

privatne besplatne agencije za zapošljavanje treba poduzeti korake za koordinaciju 

njihovog rada. Konvencija se takoðer bavila sistemima osiguranja protiv 

nezaposlenosti. Principi sadržani u Konvenciji su naravno kljuèni u svakom 

djelovanju na sprjeèavanju nezaposlenosti, ali su ipak zahtijevali posebno naglašene 

standarde. U borbi protiv nezaposlenosti, prihvaæene su Preporuke u dva posebna 

podruèja: zapošljavanje mladih i organiziranje javnih radova. 

4.1.1 Nezaposlenost mladih 

S ciljem nadopune Konvencije i Preporuke iz 1934. g. koja se odnosi na 

osiguranje i potporu nezaposlenima, Preporuka br. 45 17 o nezaposlenosti meðu 

mladima prihvaæena je naredne godine. U Preambuli, ovaj dokument naglašava 

da nepoželjna lijenost može loše utjecati na karakter i smanjiti struènu 

osposobljenost mladih i ugroziti buduæi razvoj nacije. Uzimajuæi u obzir iskustvo 

koje je veæ steèeno u mnogim zemljama, Preporuka predlaže seriju konkretnih 

mjera koje se odnose na godine obvzenog školovanja, godine stupanja na posao, 

opæe i strukovno obrazovanje, rekreacijske i socijalne službe za mlade 

nezaposlene i djelovanje sindikata i privatnih organizacija. Takoðer je predloženo 

otvaranje posebnih centara za zapošljavanje mladih, èije èlanstvo je striktno na 

30 



15 N.Valticos, G. von Potobsky, o.c., str. 136.-139. 

16 Unemployment Convention br. 2, donesena je na Opæoj konferenciji Meðunarodne organizacije rada 

28.11.1919.g. u Washingtonu, 

17 Unenployment (Young Persons) Recommendation, donesena je 1945.g. u Ženevi



dobrovoljnoj bazi i koje pruža razne garancije. Ostali prijedlozi se odnose na 

organiziranje javnih radova za mlade nezaposlene, službe za pronalaženje radnih 

mjesta i otvaranje moguænosti za normalno zapošljavanje i prikupljanje posebnih 

statistièkih podataka koji pokazuju broj nezaposlenih meðu osobama mlaðim od 

25 godina. Mjere posebno namijenjene mladima i njihovim problemima u 

zapošljavanju su predmet jednog od dijelova Prijedloga za politiku zapošljavanja 

(dodatni propisi) iz 1984.g. (broj 169). 

4.1.2 Organiziranje javnih radova 

Jedan od tradicionalnih naèina borbe protiv nezaposlenosti su oduvijek bili javni 

radovi. Konferencija ih je predložila još 1919. g. u Preporuci o nezaposlenosti br.1 gdje 

zemlje trebaju saèuvati javne radove koliko je to moguæe za razdoblje nezaposlenosti. 

Preporuka o javnim radovima br. 50 18 iz 1937. g. po prvi put je pokrenula ideju 

meðunarodnog plana javnih radova dok je Preporuka br. 51 savjetovala niz mjera 

namijenjenih odgovarajuæem vremenu za javne radove kako bi se smanjila fluktuacija u 

industriji i nezaposlenosti. Nakon Drugog svjetskog rata, ovim standardima su dodane 

Preporuke o javnim radovima br. 73, koje pored toga što su se bavile odgovarajuæim 

vremenom za javne radove, imaju polazište u potrebama proizašlim iz rata. 

5. NALAŽENJE ZAPOSLENJA 

Konvencija o nezaposlenosti br. 2 iz 1919. g. se u principu veæ bavila ovime, 

èime je predviðeno uspostavljanje sustava javnih agencija za zapošljavanje, a 

Konvencija o zapošljavanju pomoraca br. 9 iz 1920. g. za pomorce se bavila tim 

pitanjem kroz dva aspekta: ukidanje ili reguliranje besplatinih agencija za 

zapošljavanje i organizacija raznih službi za zapošljavanje. 

5.1 Služba posredovanja rada 

Neovisno o tome hoæe li radnik stupiti u radni odnos s privatnim poslodavcem ili 

javnopravnim tijelom, u svakom sluèaju je potrebno uspostaviti kontakt izmeðu tih 

subjekata radnog odnosa na naèin koji bi ukljuèivao punu javnost i punu ravnopravnost. 

Utoliko je to stvar zainteresiranih subjekata, dakle poslodavca i radnika, radi se 

o njihovom neposrednom kontaktu. Sredstva neposrednog kontakta pretpostavljaju 

nemiješanje države, odnosno javnopravnih tijela u odnosu zakljuèivanja 

individualnih ugovora o radu. 

S druge strane, postoje sredstva posrednog kontakta koja èine lakšim i 

efikasnijim društveno ostvarivanje pune zaposlenosti i politike zapošljavanja. 

Kombinacijom neposrednog i posrednog kontakta nastoje se eliminirati negativni, a 

udružiti pozitivni uèinci neposrednog i posrednog kontakta. 19 

18 Hours of Work (Hotels etc.) Recommendation, donesena je 28.06.1930.g. u Ženevi 

19 N.Valticos, G. von Potobsky, o.c. , str. 139.-140. 

31

5.1.1 Privatna služba posredovanja rada 

Ova služba èini prvi korak u prijelazu s neposrednog na posredni kontakt 

izmeðu subjekata radnog odnosa. Razlièiti oblici takvog privatnog posredovanja 

postoje, iako u malom obimu, kao na primjer u svezi sa sezonskim 

zapošljavanjem i u poljoprivredi. Meðutim, oèito je da privatna služba 

posredovanja rada gubi ono što je pozitivno u neposrednom kontaktu, a ne može 

poluèiti ono što je pozitivno u posrednom kontaktu, jer je prvenstveno 

zainteresirana za ostvarivanje vlastitog profita, tj. provizije. 20 

5.1.2 Javna služba posredovanja rada 

Govoreæi o javnoj službi posredovanja rada, valja reæi da javna predstavlja 

tijela državne uprave, javna tijela, gospodarske i negospodarske organizacije ( 

organe , ustanove, poduzeæa ) te tijela mjesne i podruène samouprave. 21 

Danas se, javna služba posredovanja, drži najprihvatljivijim i najboljim 

rješenjem, jer je ona besplatna i nepristrana, mora postupati zakonito te može 

vršiti odreðena javna ovlaštenje pa i primjenjivati odreðene sankcije. Jedino ona 

može biti obvezna, a u cjelini odgovara za svoje postupanje. Ne može se obavljati 

u lukrativne svrhe, mora biti inspirirana društvenim kriterijima i to zajamèenim 

pravom na rad, eliminacijom diskriminacije i privilegija u poslovima 

zapošljavanja. 22 Takav njezin karakter proizlazi iz meðunarodnih obveza država 

èlanica Meðunarodne organizacije rada. Njezin monopol u ovoj funkciji 

posredovanja nužna je posljedica karaktera takve službe kao javne službe i nosi 

samo pozitivne uèinke, jer je jednako otvorena prema svima. 

5.2 Ukidanje ili reguliranje agencija za zapošljavanje uz naknadu 

Dok je Preporuka o nezaposlenosti, br.1 iz 1919. g. predlagala zabranu 

otvaranja agencija za zapošljavanje uz naknadu i za veæ postojeæe agencije, 

sustav državnih dozvola i njihovo ukidanje što je moguæe prije, zapravo se 

Konvencija o agencijama za zapošljavanje br. 34 iz 1933. 23 g. bavila tim 

agencijama u širem smislu. Buduæi je tu Konvenciju ratificirao samo odreðeni 

broj zemalja (ne više od deset), ona je izmijenjena 1949. g. kako bi bila 

fleksibilnija. Nova Konvencija o agencijama za zapošljavanje br. 96 iz 1949. g. 

koja se odnosila na agencije za zapošljavanje uz naknadu, ostavlja dvije 

moguænosti izbora zemljama koje ju ratificiraju: postupno ukidanje agencija za 

zapošljavanje uz naknadu koje imaju za cilj stjecanje profita i reguliranje ostalih 

agencija, ili reguliranje agencija za zapošljavanje uz naknadu opæenito. 

32 



20 Nikola Tintiæ, Radno i socijalno pravo, Knjiga prva, Narodne Novine, Zagreb, 1972. g. , str. 129. 

21 Anton Ravniæ, Osnove radnog prava-domaæeg, usporednog i meðunarodnog, Zagreb, 2004. , str. 183. 

22 Nikola Tintiæ, o. c. , str. 130.-131. 

23 V. fusnotu br. 7

5.2.1 Progresivno ukidanje agencija za zapošljavanje uz naknadu koje posluju s 

ciljem ostvarivanja profita i reguliranje ostalih agencija za zapošljavanje 

Vladama koje prihvate prvu alternativu, Konvencija omoguæuje ukidanje 

agencija za zapošljavanje s naknadom koje posluju s ciljem stjecanja profita, 

moraju biti ukinute u ogranièenom vremenskom periodu, koji odreðuje nadležno 

tijelo. To se ukidanje ne smije dogoditi dok se ne osnuje javna služba za 

zapošljavanje. Razlièiti vremenski periodi se mogu propisati za ukidanje agencija 

koje su namijenjene razlièitim grupama ljudi. Tijekom perioda neposredno pred 

ukidanje, te agencije æe biti pod nadzorom i moæi æe naplaæivati naknadu i 

troškove odobrene od nadležnog tijela, koje æe se konzultirati s odgovarajuæim 

organizacijama poslodavaca i radnika. 

Ukidanje ovih agencija se iznimno može dozvoliti kada se radi o odreðenim 

kategorijama osoba, koje su odreðene nacionalnim zakonodavstvima, a za koje 

se ne može pronaæi zaposlenje u okviru javne službe zapošljavanja, nego su 

potrebne konzultacije odgavarajuæih organizacija poslodavaca i radnika. 

Agencije koje su dobile takvo pravo izuzeæa moraju biti pod nadzorom 

odgovarajuæeg tijela. Od njih se traži dobivanje godišnje dozvole koju mora 

odobriti to tijelo. Oni mogu zaposliti ili regrutirati radnike u inozemstvu samo 

ako im je to dozvoljeno i to pod uvjetima koji su zakonom odreðeni. Izvještaji o 

primjeni Konvencije moraju sadržavati podatke koji se odnose na dozvoljene 

iznimke, broj agencija koje su obuhvaæene i njihov djelokrug, razlog za iznimke 

i naèin nadzora djelovanja tih agencija. 

Agencije za zapošljavanje uz naknadu koje ne posluju s ciljem stjecanja 

profita moraju imati dozvolu i pod nadzorom su vlasti. Što se tièe agencija koje 

ne naplaæuju svoj rad, odgovarajuæa tijela se moraju uvjeriti da one posluju 

besplatno. Kazne, ukljuèujuæi oduzimanje licence ili dozvole se odreðuju u 

sluèaju povrede odredbe Konvencije ili drugih propisa koji ih se tièu. 

5.2.2 Reguliranje agencija za zapošljavanje uz naknadu 

Druga alternativa državama koje su ratificirale Preporuku jest prihvaæanje 

umjesto ukidanja agencija koje naplaæuju svoje usluge. U tom sluèaju njihove 

obveze su jednake onima koje su propisane za agencije koje posluju s ciljem 

stjecanja profita. 

Što se tièe ostalih kategorija agencija i pitanja kazni i podataka koje moraju 

unijeti u svoje godišnje izvještaje pravila su slièna u oba sluèaja. 

5.2.3 Ratifikacija i problemi primjene Konvencije br. 96 

Konvenciju o agencijama za zapošljavanje24 br. 96 je ratificirala 41 država i veæina 

je prihvatila prvu alternativu koju nudi Konvencija, tj. postupno ukidanje agencija uz 

naknadu koje posluju s ciljem stjecanja profita i kontrolu ostalih agencija. Primjena 

Konvencije stvorila je izvjesne probleme što se tièe pronalaženja zaposlenja za one 

24 V. fusnotu br. 8 



33

koji se bave estradom te za kuæne pomoænice. Nekoliko zemalja je jednostavno odbilo 

Konvenciju, a druge su je ponovno ratificirale, prihvaæajuæi njezin Dio III. koji 

omoguæuje kontroliranje takvih agencija. Na 81. Zasijedanju Meðunarodne 

Konferencije o radu (1994.g .), “uloga privatnih agencija za zapošljavanje u djelovanju 

tržišta rada” je bila na dnevnom redu za opæu raspravu. Konferencija je došla do 

zakljuèka da Konvenciju br. 96 treba izmijeniti jer se èini da je Dio II. nestao iz prakse 

na veæini tržišta rada, dok Dio III. u veæini sluèajeva ne odražava stvarno stanje stvari, 

zbog njezinog uskog gledanja, nefleksibilnog naèina kontrole i propisa koji sputavaju 

ili su zastarijeli u odnosu na suvremeno djelovanje tržišta rada. Konferencija je 

postavila opæa pravila za reviziju standarda. 

5.2.4 Problem agencija za sezonsko zapošljavanje 

Zadnjih godina otvaranjem agencija za sezonsko zapošljavanje, postavilo se 

pitanje jesu li te agencije pokrivene konvencijom. Švedska vlada je 1965. g. postavila 

to pitanje Meðunarodnoj organizaciji rada, a odgovor je bio da ove agenicije potpadaju 

pod definiciju agencija za zapošljavanje uz naknadu koje posluju sa ciljem stjecanja 

profita, a koju je odredila Konvencija (svaka agencija koja djeluje kao posrednik s 

ciljem pronalaženja zaposlenja za radnika ili pribavljanje radnika za poslodavca). 

Mišljenje ILO je da je Konvencija primjenjiva èak i na sluèajeve u kojima se ugovorni 

odnos zasniva izmeðu radnika i osobe, ili poduzeæa kojemu ga agencija stavlja na 

raspolaganje. Kao osnovni test se uzima prava priroda transakcije, a ne njezina 

zakonska forma. 25 U svezi s tim uzeto je u obzir nekoliko elemenata: agencija za 

sezonski rad ne preuzima odgovornost za obavljanje posla; radnik je plaæen samo kad 

je zaposlen i stavljen na raspolaganje treæe strane; i ta treæa strana odluèuje koji æe se 

posao obavljati te nadgleda njegovo provoðenje, a sezonski radnik je odgovoran 

njemu; u mnogim sluèajevima on postaje sastavnim dijelom radne snage tog poduzeæa 

i koristi njegove usluge. U tom sluèaju mada se za te agencije može smatrati da su 

pokrivene Konvencijom, može se lako dogoditi da javna služba za zapošljavanje neæe 

rado prihvatiti tu vrstu dužnosti koju agencije za zapošljavanje sezonskih radnika 

preuzimaju za svoje klijente. Vlade prema tome mogu smatrati da se mogu pozvati na 

iznimke koje Konvencija dozvoljava za kategorije osoba za koje se ne mogu pronaæi 

odgovarajuæi naèini pronalaženja zaposlenja unutar okvira javne službe za 

zapošljavanje. Vlade se u tom sluèaju moraju konzultirati s organizacijama 

poslodavaca i radnika i poštivati mutatis mutandis mjere kontrole i ogranièenja 

propisanih za takve sluèajeve u Konvenciji. 

5.3 Konvencija o privatnim agencijama za zapošljavanje iz 1997.g. 

U èlanku 1. ove Konvencije izraz privatna posrednièka agencija za 

zapošljavanje rabi se za svaku fizièku ili pravnu osobu, nezavisnu od javnih 

vlasti, koja osigurava jednu ili više od sljedeæih tržišnih usluga, koje se sastoje od 

zapošljavanje radnika, èineæi ih dostupnim treæim osobama (fizièkim ili 

34 



25 N.Valticos, G. von. Potobsky, o. c., str. 141.



pravnim), koje im daju zadatke i nadziru njihovo izvršenje. Konvencija se odnosi 

na sve privatne agencije za zapošljavanje, sve kategorije radnika 26 te na sve grane 

ekonomske aktivnosti. Potrebno je naglasiti da se Konvencija ne odnosi na 

novaèenje i nalaženje zaposlenja pomoraca. 27 

Svrha Konvencije, koja je odreðena èlankom 3., jest omoguæiti djelovanje 

privatnih agencija za zapošljavanje, ali takoðer i zaštitu radnika od zloupotrebe 

njihovih usluga, izvan okvira provizije agencije. 

Èlanica koja je ratificirala ovu Konvenciju æe, u skladu s nacionalnim 

zakonodavstvom i praksom, poduzeti mjere radi osiguranja primjerene zaštite 

radnika zaposlenih preko privatnih agencija za zapošljavanje. Takoðer, èlankom 

11. odreðene su odgovornosti privatnih agencija za zapošljavanje u odnosu na: 

slobodu udruživanja; kolektivne ugovore; minimalne plaæe; radno vrijeme i 

ostale uvjete rada; propisane beneficije socijalnog osiguranja; pristup 

obrazovanju; zaštitu na radu i zdravlje; naknadu u sluèaju nesreæe na radu ili 

bolesti; naknadu u sluèaju nesposobnosti i zaštitu radnikovih potraživanja; 

materinsku i roditeljsku zaštitu i beneficije. 

Konvenciju o privatnim agencijama za zapošljavanje 28 je ratificiralo 17 zemalja. 29 

6. ATRIBUCIJE SLUŽBE POSREDOVANJA RADA 

6.1 Zadaci koje ostvaruje 

Zadaci službe posredovanja rada tradicionalno su vezivani uz mjere 

prevencije protiv nastajanja nezaposlenosti i uz mjere kojima se otklanja veæ 

nastala nezaposlenost. 

U prvu grupu zadataka spadaju: praæenje stanja na tržištu, predviðanje 

fluktuacije radne snage, selekcija i profesionalno osposobljavanje radne snage, 

praæenje profesionalnih promjena kao i moguænosti zapošljavanja vlastite radne 

snage u inozemstvu. 

U drugu skupinu zadataka spada: što brže nalaženje slobodnih radnih mjesta, 

ostvarivanje geografske mobilnosti, profesionalna readaptacija radnika, 

materijalno zbrinjavanje nezaposlenosti itd. 

Opæenito govoreæi, to su zadaci ostvarivanja aktivne politike i provoðenja 

zapošljavanja radnika. 30 

26 Izraz radnici (workers) obuhvaæa sve osobe koje traže posao. 

27 R.Blanpain, J.C.Javillier, J.M.Servais, International Labour and Social Security Law, Kluwer Law 

International, Boston, 1997.g., str.368.-372. 

28 Donesena je u Ženevi 19.06.1997.g. od strane Meðunarodne organizacije rada. Stupila je na snagu 

10.05.2000.g. 

29 To su sljedeæe zemlje: Albanija (30.06.1999.), Belgija (28.09.2004.), Èeška (09.10.2000.), Etiopija 

(24.03.1999.), Gruzija (27.08.2002.), Madžarska (19.09.2003.), Italija (01.02.2000.), Japan 

(28.07.1999.), Litva (19.03.2004.), Moldavija (19.12.2001.), Maroko (10.05.1999.), Nizozemska 

(15.09.1999.), Panama (10.08.1999.), Portugal (25.03.2002.), Španjolska (15.06.1999.), Urugvaj 

(14.06.2004.), Finska (25.05.1999.). 

30 Nikola Tintiæ, Radno i socijalno pravo, Knjiga druga, Narodne Novine, 1972. g. , str. 131.-132. 

35

Zadaci moderne službe posredovanja rada ukljuèuju obavljanje niza struènih 

funkcija kao što su: ekonomska i kadrovska analitièka funkcija; predviðanje potreba 

za radnom snagom; evidencija ponude i potražnje radne snage; profesionalna 

orijentacija; suradnja na poslovima profesionalnog formiranja; suradnja na 

poslovima profesionalne adaptacije, readaptacije i reedukacije radnika; pružanje 

pomoæi privredi i društvenim službama u provoðenju struène i efikasne politike 

kadrova; pružanje struène pomoæi radnicima u bržem i što boljem nalaženju 

zaposlenja; uspostavljanje kontakata izmeðu radnih organizacija i radnika koji traže 

zaposlenje; akcije u vezi sa slobodnom i organiziranom cirkulacijom radnika 

izmeðu društveno-politièkih zajednica, kao i iz zemlje u inozemstvo i obratno; 

obavljanje javnih ovlaštenja u vezi sa zaštitom i osiguranjem nezaposlenih radnika; 

obavljanje svih drugih poslova u vezi sa zapošljavanjem radnika i provoðenjem 

politike zapošljavanja. 31 

U daljnjem tekstu æemo obraditi svaki od ovih zadataka posebno. 

6.2 Ekonomska i kadrovska analitièka funkcija 

U sadržaj ove funkcije ulazi: analitièko praæenje i suradnja s postavljanjem i 

provoðenjem cjelokupne ekonomske politike s planiranjem privrednog razvoja, sa 

širenjem osnove i kapaciteta za zapošljavanje, prikupljanje i analiza podataka o 

potrebama privrede kao i o rezervama radne snage. 32 U njen sadražaj takoðer ulazi 

praæenje fluktuacije i mobilnosti radne snage, analiza pojedinih profesionalnosti s 

ciljem lociranja novih proizvodnih pogona tamo gdje ima rezervi radne snage. 

6.3 Predviðanje potreba za radnom snagom 

U predviðanju potreba ulazi materija opæih i posebnih tendencija razvoja tržišta 

zaposlenosti te perspektiva sredstava i razvoja koji su u moguænosti dovesti do optimalne 

zaposlenosti. Govoreæi o optimalnoj zaposlenosti želi se postiæi sklad izmeðu ponude i 

potražnje radne snage. Radnicima se mora omoguæiti da dobiju obavijesti o 

moguænostima zapošljavanja u razlièitim podruèjima zemlje ili inozemstva. 

6.4 Evidencija ponude i potražnje radne snage 

Evidencija obuhvaæa: registriranje nezaposlenih, nepotpuno i latentno 

nezaposlenih, fiktivno zaposlenih, a ne samo primanje prijava radnika za zaposlenje, 

informacija o ponudi i potražnji, prijava o slobodnim radnim mjestima i o sadašnjoj 

raspoloživoj radnoj snazi. Takoðer bi morala obuhvatiti podatke o ukidanju radnih 

mjesta i o raskidima radnih odnosa. 33 

36 



31 To èine zajednièkom suradnjom društveno-politièke zajednice, sindikati, radne i druge društvene 

organizacije, ali posebno mjesto imaju i zavodi za zapošljavanje. 

32 Nikola Tintiæ, o.c., str. 132. 

33 Nikola Tintiæ, o.c. , str. 133.



6.5 Profesionalna orijentacija 

Zadatak ove službe jest aktivnost na podruèju profesionalne orijentacije na 

temelju analiza o karakteru i perspektivi pojedinih zanimanja kako bi pravilno 

usmjerila mlade koji po prvi put biraju zanimanje prema njihovim osobnim 

sklonostima i sposobnostima. 

Profesonalna orijentacija ima ulogu savjetnika pri izboru odreðenog zanimanja, 

ona samo sugerira, dok je konaèan izbor uvijek na zainteresiranoj osobi. 34 

Poteškoæe kod profesionalne orijentacije nastaju kad se radi o odraslim 

osobama koje su veæ dugo bez zaposlenja , a prelaze iz jedne grane u drugu. 

Posebni problemi nastaju u profesionalnoj orijentaciji osoba koja pretendiraju na 

“viša zaposlenja”, profesionalnoj orijentaciji invalida i demobiliziranih osoba. 35 

6.6 Suradnja na poslovima profesionalnog formiranja 

Od velikog znaèenja za ovu funkciju su rezultati do kojih se dolazi izvršenjem 

ekonomske i kadrovske analitièke funkcije te predviðanjem potreba za radnom snagom. 36 

Ova služba ima posebno znaèenje na stvaranje i lociranje mreže struènih 

škola, kao i na mjere u struènoj izobrazbi i usavršavanju veæ zaposlenih kadrova, 

napose onih koji ostanu bez posla. 

6.7 Suradnja na poslovima profesionalne adaptacije, readaptacije i 

reedukacije radnika 

U suvremenom društvu prepunom naglih i znaèajnih promjena koje nameæu 

potrebu prijelaza radnika iz jednog zanimanja u drugo, a uz to i potrebu za 

struènim osposobljavanjem i dokvalifikacijom nezaposlenih, najèešæe 

nekvalificiranih radnika, ova funkcija zauzima znaèajno mjesto. Naravno, ona je 

ostvariva posredstvom redovnih ustanova struènog osposobljavanja i 

prekvalificiranja kao i drugih specijaliziranih centara i ustanova. 37 Ovdje se radi 

o opæenitom i èestom problemu kada razvoj mehanizacije, tehnologije i 

poslovanja pretvara radnike u višak pa je potrebna prekvalifikacija za prijelaz iz 

suficitarnih u deficitarna zanimanja. 38 

34 Nikola Tintiæ, o.c. , str. 133. -134. 

35 Poèeci profesionalne orijentacije u našoj zemlji sežu u u 1931.g . kada Komora za trgovinu, obrt i 

industriju u Zagrebu osniva Stanicu za savjetovanje pri izboru zvanja. Otpoèinje sa radom 1932. g. 

36 V. toèku 6. 2 


38 Kod ovog oblika suradnje na prvo mjesto dolazi profesionalna orijentacija koja upozorava pojedinca 

na ono zanimanje u kojem æe prema vlastitim sposobnostima postiæi najbolje rezultate za sebe i 

društvo. Profesionalna selekcija nije u prvom planu, jer je upravljena da se izmeðu više pojedinaca 

izabere onaj koji ima posebne sposobnosti. 

37

6.8 Pružanje pomoæi poslodavcima u osiguranju i izboru potrebnih 

kadrova 

Naime, èim postoji aktivna politika društva o zapošljavanju, nužno je 

organizirano i struèno provoðenje politike kadrova, kao službe od posebnog 

društvenog interesa. 

U tom pogledu slijedi i pružanje struènih usluga poslodavcima od strane službe 

zapošljavanja. Poslodavci moraju kontinuirano imati sigurnost glede moguænosti 

angažiranja potrebnih kadrova, po vrstama i stupnju struène spreme, jer im je to 

neophodno u uvjetima posvemašnje konkurencije, da bi mogli dalje napredovati. 39 

6.9 Pružanje pomoæi radnicima u boljem i bržem nalaženju zaposlenja 

Ova je djelatnost prvenstveno usmjerena na nezaposlene osobe i redovito 

ulazi u osnovne i opæe poslove svake službe posredovanja rada. Naravno, 

odreðene skupine mogu imati prioritet u brzini i kvaliteti zapošljavanja. U te 

skupine bi mogli svrstati mlaðe osobe koje traže zaposlenje, žene, osobe s dužim 

radnim stažem, osobe koje su duže vrijeme bez posla, osobe koje uzdržavaju 

mnogobrojnu obitelj itd. 40 

6.10 Uspostavljanje kontakta izmeðu poslodavaca traže radnike i radnika 

koji traže zaposlenje 

Služba posredovanja nužno mora uspostavljati kontakte izmeðu poslodavaca i 

buduæih posloprimaca.. Naravno, ta služba ne utjeèe na uvjete rada i sadržaj radnog 

odnosa, ali svakako utjeèe na zasnivanje radnog odnosa. Takvim posredovanjem se 

postiže sklad izmeðu ponude i potražnje rada na naèin što se razvoj privrede i 

drugih djelatnosti usmjerava u skladu s potrebama ljudi, a profesionalno 

osposobljavanje ljudi se usmjerava u skladu s potrebama privrede. Informativne 

akcije ove službe imaju znaèajno mjesto, ukoliko se ne radi o “upuæivanju 

radnika”. Ako se radi o upuæivanju radnika na rad, do njega dolazi na numerièki 

zahtjev poslodavca. Poslodavcu je moguæe uputiti više radnika kako bi mogao 

izabrati onoga koji mu prema odreðenim kriterijima najviše odgovara, ili mu se 

može uputiti samo zahtijevani broj radnika bilo po redoslijedu upisa u listu 

nezaposlenih, bilo po kriteriju prioriteta41 zapošljavanja radnika. Naravno, radnik 

nije dužan zasnovati radni odnos, ali neopravdanim odbijanjem postaje svojevoljno 

nezaposlen. Meðutim, ukoliko poslodavac neopravdano odbije radnika time 

poèinje prekršaj i podložan je primjeni sankcija. 

38 



39 Nikola Tintiæ, o. c., str. 135. 

40 Nikola Tintiæ, o. c., str. 135. 

41 Kriterije prioriteta utvrðuje zakon, npr. Dužina nezaposlenosti, žrtve rata, samohrane majke, 

novoformirani struènjaci itd.



Uz numerièki, izuzetno se dopušta i poimenièni zahtjev koji se ogranièava na 

èlanove obitelji poslodavca, konceptualne i uske kategorije specijaliziranih radnika. 42 

6.11 Djelatnost u vezi sa slobodnom i organiziranom cirkulacijom 

radnika 43 

Iako postoji tendencija prema slobodnijoj cirkulaciji i geografskoj mobilnosti 

radne snage, ona nije slobodna, veæ je koordinirana, organizirana i kontrolirana. 

Za to postoje razni razlozi, meðu kojima su oni ekonomske, državnopravne, 

sociološke i psihološke naravi. S jedne strane postoje mjere utjecaja na 

geografsku mobilnost radne snage, a s druge strane izravna kompenzacija bilo na 

regionalnom, nacionalnom ili internacionalnom nivou do koje dolazi 

posredstvom službi posredovanja rada. 44 

U svezi s tim postavlja se kljuèno pitanje: trebaju li radnici onamo gdje ima 

radnih mjesta, ili pak radna mjesta onamo gdje ima radnika. U rješavanju tih 

problema javljaju se i determinantni faktori tako da èesto služba zapošljavanja i 

sama radna snaga nemaju nikakav utjecaj. 

6.12 Javna ovlaštenja u vezi sa zaštitom i osiguranjem nezaposlenih 

Pri obavljanju javnih ovlaštenja služba posredovanja rada vrši upravnu funkciju. 

Ovlaštenja su usmjerena na: 

1. na ostvarivanje zapošljavanja radnika, 

2. na ostvarivanje zakonskih prava radnika za vrijeme privremene, nesvojevoljne 

i neskrivljene nezaposlenosti. 

Zakonska prava nezaposlenog radnika su usmjerena na njegovo materijalno 

osiguranje, a najèešæe obuhvaæaju ova prava: pravo na novèanu naknadu za 

vrijeme nezaposlenosti; pravo na zdravstvenu zaštitu; pravo na dodatak za djecu; 

pravo na naknadu troškova prijevoza i selidbe; pravo na novèanu pomoæ za 

vrijeme struènog preosposobljavanja. 

Primjenom naèela zakonitosti , služba posredovanja rada odluèuje o tome tko 

se smatra nezaposlenim radnikom i koja æe prava steæi. 45 


43 Ovdje postoji i djelatnost drugih tijela Kod migracija radne snage i ljudi opæenito, moraju postojati 

tijela za konzultaciju koja æe se baviti organizacijom i funkcioniranjem migracijskih kretanja. 

44 Nikola Tintiæ, o. c. , str. 136. 

45 Nikola Tintiæ, o. c., str. 136.-137. 

39

ZAKLJUÈAK 

Razvojem modernog društva i cjelokupnog procesa globalizacije javlja se 

potreba za nastajanjem službi koje æe posredovati pri zapošljavanju radnika te 

štititi njihova prava i interese. Na ovom podruèju znaèajno mjesto zauzimaju 

javna i privatna služba posredovanja rada. 

Posredovanje u zapošljavanju jest djelatnost kojom se nastoji povezati 

nezaposlene radnike i poslodavce radi zadovoljavanja potreba i jednih i drugih. 

Javna i privatna služba posredovanja rada su ustanove koje prate kretanja na 

tržištu rada i poduzimaju mjere radi ostvarivanja ciljeva i zadataka na tom tržištu, 

kako bi se riješili problemi u oblasti zapošljavanja. 

Meðutim, posredovanje pri zapošljavanju nije jedina zadaæa tih službi, veæ 

ona obuhvaæa i brigu o statusu nezaposlenih dok èekaju na posao. 

Za to vrijeme služba se ima pobrinuti za zdravstveno osiguranje, struènu i 

drugu materijalnu pomoæ nezaposlenoj osobi. 

Govoreæi o zadacima službi, teško je ne spomenuti i potrebu za 

prekvalifikacijom radnika za drugo radno mjesto. Naravno, ta je potreba 

uvjetovana razvojem tehnoloških i drugih sredstava koji pretvaraju manualnu 

radnu snagu u višak. 

Na samom kraju možemo reæi kako su napori i nastojanja službi posredovanja 

rada, Meðunarodne organizacije rada i ostalih institucija u velikoj mjeri 

usmjereni na suzbijanje ovog goruæeg i preèestog problema nezaposlenosti. 

EMPLOYMENT MEDIATION SERVICE 

Although modern systems do not guarantee work, but rather the right to work, there emerges a 

need for governmental regulation in that area. 

Similarly, unemployment is increasingly reaching global proportions so there emerges the need 

to regulate that issue at an international level. One of the ways one tries to solve unemployment is 

by the regulation of the status of private and public services which mediate in finding employment, 

thereby creating various tasks which include the carrying out a range of expert functions. 

Key words: employement public service, employement mediation service, 

unemployement 

40 



Doc. dr. sc. Milijan Sesar: Dostavljanje oglasnom ploèom suda u parniènom postupku 


Doc. dr. sc. Milijan Sesar, 

Pravni fakultet u Splitu 

Katedra za graðansko procesno pravo 

DOSTAVLJANJE OGLASNOM PLOÈOM SUDA U 

PARNIÈNOM POSTUPKU 

UDK: 347.923 

Primljeno: 01. 03. 2006. 

Pregledni rad 

U ovom radu autor niz procesnopravnih problema koji se odnose na praksu hrvatskih sudova 

koji u parniènom postupku èesto vrše dostavu oglasnom ploèom suda. To je posebice nedopustivo 

kada se dostava oglasnom ploèom suda izjednaèava sa osobnom dostavom stranci u sluèajevima 

kada je propisana osobna dostava u ZPP-u. Dogaða se da tuženik za parnicu sazna tek u ovršnom 

postupku, jer je i dostava i tužbe i presude obavljena oglasnom ploèom suda, a kao posljedica 

nepoznate adrese tuženika. Autor predlaže nova rješenja kako bi se ovakve procesnopravne 

situacije u potpunosti eliminirale. 

Kljuène rijeèi: dostavljanje, oglasna ploèa 

UVODNO O DOSTAVLJANJU U 

PARNIÈNOM POSTUPKU 

Po jednima 1 dostavljanje je usmjereno na to da se adresatima pruži moguænost 

da saznaju za sadržaj pismena koja im se upuæuju. 

S druge strane, dostavljanje se definira kao radnja koja ima za cilj u 

potpunosti ostvarenje naèela kontradiktornosti, i to tako da bi u svakom momentu 

svaka stranka trebala znati šta radi druga stranka u postupku,ili pak šta radi sudac 

u tom postupku. 2 Ako doðe do manjkavosti u dostavljanju, to predstavlja 

apsolutno bitnu povredu odredbi parniènog postupka. 

Dakle, apsolutno je toèno da uruèenje odreðenih sudskih pismena mora biti 

realizirano na zakonom propisani naèin pod prijetnjom apsolutne ništavosti 

radnji poduzetih po nepropisnom dostavljanju. 3 

1 Triva-Dika, Graðansko parnièno procesno pravo, Zagreb, 2004., str. 367. 

2 Tako i Lojze Ude, Civilno pravdni postopek, Ljubljana, 1998., str.157. i Lojze Ude, Civilno procesno 

pravo, Ljubljana 2002., str. 193. 

3 Tako i Heinz Thomas-Hans Putzo-Klaus Reichold–Rainer Husstege u, Zivilprozessordnung, München, 

1999., str. 355. 

41

Po nekim autorima dostavljanje ili uruèenje predstavlja “zakonsku formu s 

uèinkom potrebe ispravnog postupanja, kada se jednoj poznatoj osobi, s 

poznatim osobnim podacima ima uruèiti pismeno ili cijeli spis”. 4 

Tako u njemaèkom pravu postoji “osoba za koju se mora izvršiti dostavljanje, 

a to su uvijek stranke ili umješaè, a nikada njezin zastupnik”. 5 

Drugi pravni subjekt je “onaj tko treba dobiti pismeno”, dakle osoba koja je 

oznaèena kao primatelj pismena. 6 

Treæi subjekt je “onaj koji stvarno šalje pismenu pošiljku”. 7 

Potrebito je takoðer istaknuti da primatelj i pošaljalac uvijek moraju biti 

razlièite osobe, ili fizièke ili pravne. 

U svakom sluèaju je bilo koji parnièni postupak smješten u odreðeni 

vremenski period. 8 

To znaèi da su svaka radnja, a posebice svaki stadij od poèetka tijeka parnice 

odreðenim vremenskim periodom determinirani. 9 

To vremensko odreðivanje pojedinih radnji ili stadija u parniènom postupku, 

usko je vezano za uredno dostavljanje sudskih pismena u toj parnici. 

NAÈINI NA KOJE SE VRŠI DOSTAVLJANJE 

Najèešæe isticani naèin dostavljanja sudskih pismena je pošta. Meðutim, 

razlièiti pravni sustavi na razlièite naèine istièu poštu kao dostavljèa u parniènom 

postupku. 

Negdje je to izraženo u rješenju “u pravilu”, 10 ali se i to u pravilu razlièito 

razumije i predstavlja u pravnoj praksi. Tako u austrijskom procesnom pravu 

postoje izrièito navedeni izuzeci koji govore o tome kada pošta ne vrši dostavu, 11 

kao primjerice kada u mjestu gdje se dostava ima izvršiti nema poštanske službe, 

kada bi dostava poštom zakašnjela ili ne bi mogla biti izvršena sukladno 

propisima. 

Neki drugi pravni sustavi svrstavaju poštansku dostavu jednaku dostavama na 

sve druge naèine. 

Tako je, primjerice, u slovenskom pravu dostavljanje poštom jednako kao i 

dostavljanje po djelatniku suda, na sudu ili na drugi propisani naèin. 12 

42 



4 Takoi Thomas Putzo, o.c.str.,str. 355. 

5 Vidi èlanak 191/2 DZPO 



8 Vidi Hans Ulrich –Walder –Bohner, Zivilprozessrecht, Zurich, l983., str. 403. 

9 Vidi Hans Ulrich-Walder-Bohner, o.c. str.403. 

10 Vidi èlanak 133 ZPP RH ili èlanak 88/1 OZPO. 

11 Vidi èlnak 88/1/1,2,3,4,5,6 OZPO, vidi èlanak 195/9 ZPO, a ovdje je potrebito napomenuti da u 

Republici Austriji postoji poseban zakon o dostavljanju, a manji dio odredaba o dostavljanju se nalazi 

u OZPO. 

12 Vidi èlanak 132/1 Sl ZPP.



Pored, u pravilu, poštom u Hrvatskoj se pismena mogu dostavljati i putem 

sudskog djelatnika, putem nadležnog tijela otpreme, neposredno u sudu, 

oglasnom ploèom suda, javnim bilježnikom. 

Kada govorimo o pošti mislimo na poštu koja je u vlasništvu države. 

Nešto drugaèija je situacija kada se radi o privatiziranoj pošti. 13 

Slovenski ZPP je uveo jednu novinu u moguænost dostavljanja pismena, a to je 

ustanovom ili pojedincem koji se bavi uruèenjem sudskih pismena kao registriranom 

djelatnošæu.14 Za takvu djelatnost suglasnost mora dati ministar pravosuða, te 

donijeti pravilnik o naèinu uruèenja koje vrše takve fizièke i pravne osobe. 

Prema Udeu, te i po mom mišljenju, razlozi za ovakvu rješidbu su moguænost 

otklanjanja raznih zlouporaba u praniènom postupku koje se dogaðaju 

izbjegavajuæi primiti pismeno. 15 Ovakvim naèinom dostave moraju se složiti 

obje stranke, a troškove dostave plaæa ona stranka koja ju je predložila. 

Pored gore navedenih razlièitih naèina sudskih dostavljanja u parniènom postupku, 

predmet ovoga rada biti æe jedan od izuzetno specifiènih dostavljanja u parniènom 

postupku, a to je dostavljanje oglasnom ploèom suda, što u Republici Hrvatskoj u 

primjeni izaziva dosta procesnih problema u parniènom postupku. 

DOSTAVLJANJE OGLASNOM PLOÈOM SUDA 

U PARNIÈNOM POSTUPKU 

a) Opæenito o dostavljanju oglasnom ploèom suda 

Neposredna dostava se samo izuzetno nadomješta tradicionalnom, ali po 

svojoj efikasnosti veoma sumnjivom metodom-objavljivanjem oglasa. 16 ZPP RH 

u èlanku 145. st. 5., èl. 134. lit. a), 133. lit. b), te èl. 142. regulira pitanje dostave 

putem oglasne ploèe suda u parniènom postupku, jednako kao i èlanak 145. st. 2 

ZPP RSl. Posebice upuæujem na odredbu èlanka 142. ZPP RH koji regulira 

pitanje osobne dostave, jer napominjem da se u odreðenim sluèajevima u 

praniènom postupku osobna dostava izjednaèuje sa dostavom na oglasnoj ploèi 

suda u parniènom postupku što nikako nije zakonito. I u jednom i u drugom 

sluèaju tako se dostava može vršiti samo ako je parnièni postupak u tijeku, a 

nikako kada se radi o pravu uruèenja koje mora biti osobno. 17 

13 Thomas – Putzo, o. c. str. 381. 

14 Vidi èlanak 132/2 ZPP Sl. 

15 Vidi Ude, o. c. str. 193. 

16 Triva-Dika,o.c.str. 376. 

17 Tako prema odredbama ZPP RH i ZPP Sl, postoje uvjeti kada se može dostavljanje vršiti oglasnom 

ploèom, a to je npr. ako stranka ili njezin zastupnik ne obavijesti odmah sud o promjeni adrese, pa se 

dostava nije mogla uredno obaviti, sud odreðuje da æe se pismeno istaknuti na oglasnoj ploèi suda, pa 

æe protekom 8 dana od toga dana biti smatrano da je dostava uredno izvršena (Hrvatska i Slovenija). 

43

U SR Njemaèkoj, Švicarskoj ili Austriji nije moguæe dostavljanje u 

parniènom postupku oglasnom ploèom suda. 

Prema odredbama Direktive EU o sudskoj dostavi i izvansudskoj dostavi pismena 

u graðanskim ili trgovaèkim sporovima u državama èlanicama EU, ta se direktiva ne 

odnosi na sluèajeve kada je primatelj na nepoznatoj adresi. 18 To znaèi da spomenuta 

direktiva ne omoguæava dostavu sudskih pismena oglasnom ploèom suda. 

b) Prva dostava oglasnom ploèom u parniènom postupku 

Po mome mišljenju, nikako se ne može, osobito prva dostava (kada se tuženik 

izvješæuje uopæe o postojanju parnice), dakle dostava pismena po kojima se po 

prvi put tuženik obavješæuje o parnici, te dostavljanje pismena kojima pripada 

vremenski ogranièeno pravo na pravni lijek, vršiti oglasnom ploèom suda. 19 Tako 

propisuju neki zakoni. 20 

Meðutim, u praksi se dogaða da se i osobnom dostavom, može to biti i prva 

dostava, podrazumijeva i dostavljanje oglasnom ploèom suda.To je nedopustivo. 21 U 

Hrvatskoj nema mišljenja po kojemu je nedopustivo izjednaèavanje osobne dostave 

dostavom oglasnom ploèom putem suda. Nema, naime, pravnog stava po kojemu nije 

moguæe osobnu dostavu izvršiti dostavom na oglasnoj ploèi suda. 

Pogrešan je stav i praksa hrvatskih sudova da se dostava oglasnom ploèom 

može tretirati osobnom dostavom. 

Na to ukazuju parnièni postupci koji su voðeni, a da tuženik nije uopæe znao za taj 

parnièni postupak. Stoga sam mišljenja da, ako veæ ostane dostava oglasnom ploèom, 

ni na koji naèin ta dostava ne može biti primjenjena kod dostave tužbe, platnog naloga, 

presuda i rješenja protiv kojih je dozvoljena žalba, moraju dostaviti stranci osobno, ili 

njenom punomoæniku ili njenom zakonskom zastupniku. 22 

Ne može biti parniènog postupka dok nemamo potvrdu da su prije navedena 

pismena, u prvom redu tužba uruèene osobno, punomoæniku ili zakonskom 

zastupniku. Tuženik, u najmanju ruku mora znati da postoji parnièni postupak u 

kojemu je on tuženik. 

44 



18 Pregled èlanka 1/2 Direktive EU o sudskoj i izvansudskoj dostavi u graðanskim i trgovaèkim 

sporovima,broj 1348/2000 od 29 .05. 2000. koji glasi da “pravila ne vrijede ako je adresa primatelja 

pismena nepoznata”. 

19 Tako Triva-Dika, o.c. str. 375.-376. 

20 Vidi èlanak 142/1 ZPP-a,èlanak 142/1 ZPP Sl 

21 Postoje parnièni postupci pred opæinskim sudovima u Hrvatskoj gdje je prva dostava obavljena 

oglasnom ploèom suda, a tuženik je za taj parnièni postupak saznao nakon donešenog rješenja u 

ovršnom postupku,i blokade raèuna u banci. U tim sluèajevima je osobna dostava konzumirana 

dostavom na oglasnoj ploèi suda,što nikako nije na zakonu utemeljeno,a da i ne govorimo o pravnoj 

sigurnosti,odnosno nesigurnosti.Moj je stav,a što æu u ovom radu dalje i tvrditi da dostava putem 

oglasne nikako nije dobro rješenje,a posebice takva dostava kada se radi o dostavi tužbe,presude te 

svih drugih sudskih pismena koji su vezani za rokove i korištenje pravnih lijekova. 

22 Vidi pravomoænu i ovršnu presudu Opæinskog suda u Splitu br. I P 1855/03 od 4. srpnja 2005., te 

ovršni postupak po toj presudi br. OVR-4087/05. Vidi presude Opæinskog suda u Supetru P-26/04, P- 

28/04, P-29/04, P-44/04, P-103/04, P-128/04.



Meðutim, u Hrvatskoj imamo pogrešnu primjenu i tumaèenje ZPP-a, po 

kojemu se osobna dostava može izvršiti i oglasnom ploèom suda. 

S druge strane takav naèin dostavljanja i sudska praksa koja dozvoljava prvu 

dostavu i oglasnom ploèom, izaziva i veliku pravnu nesigurnost s jedne strane, i 

otvara velike moguænosti zlouporabe takve dostave s druge strane. 

Kratko reèeno svi oni koji mijenjaju prebivalište, trgovaèka društva s 

promjenom sjedišta trgovaèkog društva morali bi obilaziti oglasne ploèe sudova, 

provjeravati jesu li možda tuženi u nekom parniènom postupku. Ako su u 

meðuvremenu i promijenili svoje prebivalište, odnosno sjedište, uredno sve po 

zakonu, a tužitelj želi upravo izigrati urednu dostavu bilo namjerno ili 

nenamjerno, deklarirajuæi staru adresu tuženika. 

Upravo ovakva moguænost daje šansu manipulaciji dostavljanjem oglasnom 

ploèom suda. Ovo se odnosi i na dostavljanje oglasnom ploèom i u okolnostima kada 

veæ teèe parnièni postupak. U tomu je sukladna i Direktiva EU br.1348/2000. od 29. 

svibnja 2000., o dostavljanju sudskih i izvansudskih pismena u graðanskim ili 

trgovaèkim sporovima, èlanica EU pa se ta direktiva i ne odnosi na dostavu kada se 

radi o nepoznatoj adresi tuženika. 23 

Za razliku od rješenja o dostavljanju putem oglasne ploèe u Hrvatskoj gdje je 

i prva dostava moguæa oglasnom ploèom, ali ne kao prva dostava i dostava toèno 

navedenog pismena u nekim drugim državama, nije moguæa dostava oglasnom 

ploèom niti u jednom stadiju parniènog postupka. 

Mislim da je najbolje rješenje da se ne dopusti dostavljanje oglasnom ploèom 

ni u jednom stadiju parniènog postupka. Npr. u Austriji nije moguæa dostava 

oglasnom ploèom, nego se dostava mora izvršiti na niz drugih naèina, jer je 

zapravo u civiliziranoj državi gotovo nezamislivo da se ne može pronaæi adresa 

tuženika bilo fizièke ili pravne osobe. 24 

Jednako tako niti njemaèki Zakon o parniènom postupku ne predviða 

moguænost dostave oglasnom ploèom, nego je potrebito iskoristiti sve 

moguænosti kako bi se ne samo prva, nego i svaka druga dostava mogla izvršiti 

stranci ili njenom punomoæniku. 25 

Originalno rješenje sadrži švicarsko pravosuðe. U situacijama kada je pokušaj 

uruèenja neuspješan, kada je ponovno pokušano uruèenje neuspješno, radi 

nepoznate adrese, uruèenje se provodi kroz publikacije u službenom listu ili u 

nekom drugom listu u kantonu. 26 

23 Vidi èlanak 1/2 Direktive br.1348/2000., od 29.05.2000. 

24 U tom smislu vidi èlanak 21 Zustellgesetz (Austrijski zakon o dostavljanju), te èlanak 106 OZPO 

25 Vidi èlanak 166-213 DZPO 

26 Vidi Guldener, o.c.str.254, H.U.Walder-Bohner, o.c.str. 407, èlanak 11 Bund (BZPO), Zurich 183, 187 

GVG, Bern 111 f.f.ZPO, Luzern 29 ZPO, Uri 71 ZPO, Schwyz 119 OG, Obwalden 67 ZPO, 

Nidwalden 67 ZPO, Glarus 63 ZPO, Zug86 OG, Freiburg 29 ZPO, Basel-Stadt 33 ZPO, Basel-Land 

65 ZPO, Thurgau 77, 133 

45

NEDOSTACI DOSTAVLJANJA PUTEM 

SUDSKE OGLASNE PLOÈE 

a) Moguænost zlouporabe 

Dostava putem sudske oglasne ploèe otvara niz moguænosti zlouporabama. 

Ovo prvenstveno i iz razloga što te zlouporabe može koristiti tužitelj (koji zna za 

to pismeno za razliku od tuženika), moguæa je zlouporaba i suca, zlouporaba 

treæih osoba, bilo sudskih službenika bilo, treæih osoba. 

Sudsko pismeno koje se nalazi na oglasnoj ploèi suda (tužba, presuda, ili bilo 

što drugo što je na oglasnoj ploèi) može biti skinuto s ploèe, odmah po 

postavljanju, tijekom roka, ili po isteku roka. Suprotna zainteresirana stranka, a i 

tužitelj mogu s oglasne ploèe skinuti pismeno odmah po postavljanju na oglasnu 

ploèu, i vratiti ga neposredno po isteku roka. To nije nikakav problem, posebice 

kada se zna da oglasne ploèe na sudovima nisu zaštiæene dostupne su svima, èak 

i obiènim prolaznicima te zlonamjernim osobama. Naime, nikakav problem nije 

to pismeno skinuti sa oglasne ploèe. Konaèno, takvo pismeno može skinuti i sam 

tužitelj. Postoji moguænost uklanjanja tih pismena, a da nikada ne bude poznato 

tko ih je ikada skinuo s oglasne ploèe, a da štetne posljedice trpi samo tuženik.To 

nije nikakvo èudo, posebice na nekim sudovima, gdje dnevno hodnicima suda 

proðe i po nekoliko stotina osoba, a možda i tisuæu s ovim ili onim namjerama. 

b) Tuženik ne zna za parnièni postupak 

Koristeæi sudsku praksu po kojoj se i dostava tužbe ili poziva za pripremno ili 

prvo roèište može izvršiti i putem oglasne ploèe suda, po momu mišljenju se 

suspendira i nastanak litispendencije. Naime takva tužba nije dostavljena na 

zakonit naèin tuženiku. Tuženik ne zna za spor, što opet znaèi da nije u 

moguænosti poduzimati nikakve parniène radnje koje pripadaju tuženiku. I ne 

samo to. Postoji moguænost da tužbu, ili poziv za prvo ili pripremno roèište netko 

treæi, namjerno ili nenamjerno ukloni sa oglasne ploèe, a da to nije tužitelj. 

To znaèi, da niti tužitelj u tom sluèaju ne zna je li tuženik upoznat sa parnicom 

na zakonit naèin. Naime, dostavom na oglasnoj ploèi suda sud pismeno vraæa u 

spis po proteku roka. To znaèi da ne postoji nikakav dokaz o tomu ima li saznanje 

o parnici tuženik, taj æe podatak sud tek dobiti ako se o tome oèituje tuženik bilo 

podneskom bilo pristupanjem na roèište. 

Tuženik sam može odmah po isticanju tužbe ili poziva na prvo ili pripremno 

roèište na oglasnu ploèu suda otrgnuti to sa oglasne ploèe, te dalje tvrditi kako 

ništa nije niti vidio niti za bilo što èuo, te dokazivati, ako je to potrebito, da 

pismeno uopæe nije bilo na oglasnoj ploèi ili da nije bilo na oglasnoj ploèi 

odreðeni vremanski period. 

Dakle, moguæe je da tužitelj ukloni pismeno sa oglasne ploèe, tuženik, treæe 

osobe, a da sud nema moguænosti utvrditi tko je i kada to napravio. 

46 





Jedino u parniènom postupku u Hrvatskoj, a što je razvidno i iz nekih presuda 

proizlazi da se i dostava tužbe i poziv za prvo ili pripremno roèište, ili onoga za 

što je propisana osobna dostava obavlja putem oglasne ploèe suda. 

U drugim pravnim sustavima koji su predmet komparacije ovoga rada to nije moguæe. 

U tomu je posebice jasan stav i odredbe ZPP-a Slovenije, koji izrièito iskljuèuju 

osobnu dostavu oglasnom ploèom suda. Naime, prema èlanku 142/1 ZPP Slovenije, 

tužba, sudska odluka protiv koje je dozvoljena posebna žalba, izvanredni pravni 

lijek i opomena za plaæanje sudske pristojbe se dostavlja iskljuèivo osobno. 27 

Dakle, apsolutno je jasno da se u parniènom postupku u Sloveniji u gore 

navedenim sluèajevima mora izvršiti osobna dostava. 

Dalje, èlanak 145/2 ZPP Slovenije dodatno iskljuèuje moguænost dostavljanja 

oglasnom ploèom suda gore navedenih pismena. Taj èlanak predviða da se u 

parniènom postupku koji je u tijeku (dakle tužba je uredno osobno uruèena) i to 

sve do uruèenja odluke drugog stupnja, dostava može izvršiti putem oglasne 

ploèe suda, ukoliko stranka ili njezin zastupnik ili punomoænik, u tijeku 

parniènog postupka promijene adresu, a o tomu odmah ne izvijeste nadležni sud. 

Ako stranke u parniènom postupku koji se vodi u Sloveniji ne izvijeste sud o 

promjeni adrese, tada sud donosi odluku o dostavljanju oglasnom ploèom suda. 

Protekom roka od 8 dana podrazumijeva se da je dostava uredno izvršena. 28 

Znaèi, osnovno je da prema odredbi èlanka 142 ZPP Slovenije tuženik mora 

znati da teèe parnièni postupak u kojemu je on tuženik, i to mora na nesporan naèin 

biti dokazano i potvrðeno dostavnicom od nekog od ovlaštenih organa dostavljanja. 

c) Pravna nesigurnost 

Dostavljanje oglasnom ploèom u parniènom postupku takoðer doprinosi i 

moguænosti stvaranja pravne nesigurnosti graðana. 

To je posebice oèito, ako se ne poštuju odredbe o osobnoj dostavi, te ako se 

pod osobnom dostavom tumaèi i dostava oglasnom ploèom suda. 

Iz ovoga proizlazi da zapravo veliki broj fizièkih ili pravnih osoba, a posebice 

fizièkih osoba koji su mijenjali prebivalište ili sjedište tvrtke, nije potpuno 

siguran vodi li se na kojem sudu parnièni postupak, a prema prvotnom 

prebivalištu ili sjedištu tvrtke, a u tom postupku su oni tuženici. 

Teorijski kazano, u ovako postavljenoj praksi u Hrvatskoj, bilo bi potrebito 

vrlo èesto obilaziti oglasne ploèe sudova te utvrditi vodi li se kakav parnièni 

postupak protiv tih fizièkih ili pravnih osoba. 

Ako stranka i ne zna da protiv nje uopæe postoji tužba, dakle da je ta stranka 

tuženik, što opet znaèi da ne postoji niti parnica, odnosno da je narušeno jedno 

od osnovnih naèela parniènog postupka, a to je naèelo kontradiktornosti. 29 

Svaka stranka mora znati za mjesto i vrijeme poduzimanja odreðenih 

parniènih radnji. 30 

27 Vidi èlanak 142/1 ZPP-a Slovenije 

28 Vidi èlanak 145/1,2,3 ZPP Slovenije 

29 Tako i Ude, o.c. str. 193., tako i Thomas-Putzo, o.c. str. 355. 

30 Vidi Triva-Dika, o.c. str. 367. 

47

Dosta èesto to nije sluèaj ako se dostavljanje vrši putem oglasne ploèe suda, jer 

tada u pravilu niti tužitelj, a posebice tuženik nemaju potrebnu pravnu sigurnost. 

d) Moguænost skidanja pismena s oglasne ploèe suda neovlaštenih osoba 

Kako je prije i navedeno, oglasne ploèe sudova, onakve kakve su danas, na 

veæini hrvatskih sudova ne daju nikakvu garanciju, da i ona pismena koja su 

istaknuta na oglasnoj ploèi suda, budu na oglasnoj ploèi onoliko koliko je to 

predviðeno zakonom. Tu se mogu dogoditi i dogaðaju se mnoge zlouporabe. 

Prvo, sam tužitelj može skinuti pismeno sa oglasne ploèe, npr. prvoga dana 

roka, i vratiti to pismeno zadnjega dana roka. To znaèi da tuženik gotovo da i 

nema moguænosti saznati za to pismeno, a da i ne govorim o poduzimanju nekih 

pravnih radnji u tijeku ostavljenoga roka. 

Drugo, sam tuženik može ukloniti to pismeno s oglasne ploèe, te na taj naèin 

dovoditi u bezizlaznu situaciju i sud i stranke. 

Treæe, gotovo da svaka osoba izvan kruga tužitelja i tuženika, može, ako to 

želi, ukloniti pismeno s oglasne ploèe i na taj naèin napraviti nerješive procesne 

nedoumice. 

e) Zemljopisna udaljenost 

Posebne probleme predstavlja situacija kada tuženik pa i tužitelj promjene 

prebivalište ili registraciju tvrtke, pa na taj naèin mijenjaju i mjesnu nadležnost 

suda. U tom sluèaju je još teže doæi do saznanja o tomu postoji li još kakvo 

sudsko pismeno na oglasnoj ploèi suda prema mjesnoj nadležnosti novoga 

prebivališta ili registracije tvrtke. 

Postoji moguænost prijave prebivališta ili registracije tvrtke i u drugoj državi. 

U svakom sluèaju zemljopisna promjena prebivališta ili registracije tvrtke 

dodatno optereæuje i negira dostavu oglasnom ploèom u parniènom postupku. 

I ove gore navedene èinjenice predstavljaju razlog više da se otkloni 

moguænost dostavljanja oglasnom ploèom u parniènom postupku. 

PRAVNE POSLJEDICE ZLOUPORABE INSTITUTA 

DOSTAVLJANJA OGLASNOM PLOÈOM 

U PARNIÈNOM POSTUPKU 

Kada se analiziraju pravne posljedice koje nastaju zlouporabom instituta 

dostavljanja oglasnom ploèom razlikujemo najmanje dvije situacije: 

a) Pravni položaj tužitelja i tuženika kada se tužba te presuda u prvom stupnju 

dostavljaju oglasnom ploèom suda. 

Kada sud prihvaæa da je dostavljanje tužbe i presude uredno izvršeno 

oglasnom ploèom suda, tada je pravni položaj tuženika najteži.Tada sud donosi 

ili presudu zbog ogluhe ili presudu zbog izostanka. Tuženik saznaje za takvu 

48 





presudu tek u ovršnom postupku, ili npr. kod blokade bankovnog raèuna. U 

presudi se u obrazloženju konstatira kako je tuženik “uredno” pozvan, a da nije 

pristupio niti osporio tužbeni zahtjev. Kako je mogao pristupiti sudu i osporiti 

tužbeni zahtjev, kada uopæe nije imao pojma da se vodi bilo kakav parnièni 

postupak u kojemu je on tuženik, jer mu tužba nikada nije osobno uruèena. 31 To 

je suprotno i èlanku 142. stavak 1. ZPP-a. 

b) Pravni položaj tuženika kada se osobno dostavi prvostupanjska presuda, ali 

ne i tužba 

U ovom sluèaju je pravni položaj tuženika, ipak, povoljniji nego onda kada niti 

tužba, a niti prvostupanjska presuda nisu dostavljene osobno ili razumije se 

njegovom zastupniku ili punomoæniku. Kada je tuženiku osobno dostavljena 

prvostupanjska presuda, on ima vremena uložiti žalbu na tu presudu, pa i u odnosu 

na dostavljanje oglasnom ploèom tužbe, istaknuti sve procesnopravne i sve 

materijalnopravne prigovore. Pitanje je kakvo æe stajalište zauzeti drugostupanjski 

sud koji, koliko mi je poznato, misli da se i dostavljanje oglasnom ploèom 

izjednaèuje s osobnom dostavom, kako je to predviðeno ZPP-om. 

PRIJEDLOZI ZA PROMJENE ODREDBI O DOSTAVLJANJU U 

PARNIÈNOM POSTUPKU U ZPP-U 

a) Otklanjanje moguænosti dostavljanja u parniènom postupku oglasnom ploèom 

suda 

Po momu mišljenju je apsolutno potrebno u ZPP-u u Hrvatskoj, otkloniti 

moguænost dostavljanja oglasnom ploèom suda u parniènom postupku, a 

posebno dostavljanje oglasnom ploèom suda u sluèajevima kada se mora izvršiti 

osobna dostava. Uostalom, kako je to prije i navedeno, u Švicarskoj, Austriji, SR 

Njemaèkoj, kao i u Direktivi EU ne postoji moguænost dostavljanja oglasnom 

ploèom kada se radi o nepoznatoj adresi stranaka. 

U Sloveniji je to iskljuèivo svedeno na moguænost dostavljanja oglasnom 

ploèom suda, ali tek nakon što je parnièni postupak u tijeku, dakle kada stranke 

promijene prebivalište ili sjedište tvrtke i to do uruèenja drugostupanjske odluke. 

31 Vidi pravomoænu i ovršnu presudu zbog izostankaOpæinskog suda Split I-P-1855/03, od 04.07.2005., 

te kompletan sudski spis. Presuda je postala pravomoæna i ovršna istoga dana 05.08.2005., a 

dostavljanje je izvršeno oglasnom ploèom suda, i to i tužbe i presude. Tuženik je za takvu presudu 

saznao tek u ovršnom postupku, koji se vodi pred Opæinskim sudom u Splitu broj OVR-4087/05, i to 

nakon što je od poslovne banke dobio obavijest o blokadi raèuna tuženika. 

49

) Kako rješiti dostavljanje u parniènom postupku u sluèajevima kada se radi o 

nepoznatoj adresi stranaka? 

Po momu mišljenju, u potpunosti se može izbjeæi dostavljanje oglasnom 

ploèom u parniènom postupku u sluèaju promjene adrese stranaka. 

Takva inicijativa u promjeni ZPP-a bi trebala iæi u dva pravca: 

1. Promjena i proširenje kruga osoba ili organizacija koje vrše dostavu sudskih 

pismena, uz dodatak da te organizacije ili osobe moraju biti stimulirane da 

stvarno i izvrše osobnu dostavu. 

To znaèi da pored uobièajenih naèina dostavljanja u parniènom postupku (pošta, 

sudski dostavljaè, javni bilježnik, sudskim pretincem) u Hrvatskoj je potrebno 

predvidjeti i moguænost dostavljanja ustanovom ili pojedincem koja se uglavnom 

bavi uruèenjem sudskih pismena kao svojom registriranom djelatnošæu. 32 Za takvu 

ustanovu suglasnost mora dati ministar pravosuða, te naèin uruèenja treba biti 

reguliran odgovarajuæim propisom, Na ovaj naèin bi onaj tko uruèuje sudsko 

pismeno bio osobno zainteresiran za izvršenje dostavljanja, bez obzira radi li se 

stranci koja je promijenila adresu, a i izbjegli bi se drugi problemi koje donosi 

dostavljanje oglasnom ploèom suda. 33 

Kako bi to izazivalo dodatni napor dostavljaèa onda bi i dodatne troškove 

takve dostave, primatelju na nepoznatoj adresi trebalo prebaciti na toga 

primatelja. Neki pravni sustavi predviðaju i propisuju dostavljanje i policijom, 

kada nije poznata adresa primatelja. 34 

Mislim da je i bolja dostava policijom kada se radi o nepoznatoj adresi, nego 

potpuno nesigurna dostava oglasnom ploèom suda. 

Bilo bi potrebno, odmah nakon saznanja za promjenu stare adrese dostavu 

vršiti po pojedincu ili ustanovi koja je registrirana za dostavljanje sudskih 

pismena, ili dostavu izvršiti policijom. 

2) Proširiti krug mjesta gdje se može izvršiti dostavljanje uopæe, pa tako i osobna 

dostava. 

Nesumnjivo je da i mjesto uruèenja može bitno utjecati na to da dostavljanje 

bude efikasnije, brže i bez stvaranja nejasnoæa u dostavi. Naime, nije rijetkost da 

se oni kojima je deklarirana nepoznata adresa, nemaju poznato prebivalište ili su 

promijenili mjesto sjedišta tvrtke (èesto i iz razloga da izbjegnu urednu dostavu) 

mogu sresti na ulicama gradova ili bilo gdje na javnim mjestima. 

O mjestu uruèenja postoje dvije koncepcije . 

Po jednoj koncepciji se uruèenje povezuje sa stanom ili radnim mjestom 

osobe kojoj se pismeno ima uruèiti, ili sa sudom ako se ta osoba zatekne na 

sudu. 35 Jednako je tako i u slovenskom pravu. 36 

50 



32 Vidi èlanak 132/2 ZPP Slovenije 

33 Vidi Ude, o.c. str. 193. 

34 Vidi èlanak 177/1 švicarskog GVG-a 

35 Vidi èlanak 140/1 ZPP RH 

36 Vidi èlanak 139/2 ZPP Sl



Drugi naèin uruèenja, suprotan prije navedenom se primjenjuje npr. u SR 

Njemaèkoj, 37 a po mome mišljenju bilo bi potrebno i u Hrvatskoj regulirati 

mjesto uruèenja kao i u SR Njemaèkoj, pa tada ne bi bilo ni potrebno uruèenje 

putem oglasne ploèe suda. 

Naime, uruèenje se po njemaèkom pravu vrši u prvom redu u mjestu gdje se 

osoba kojoj se treba uruèiti neko pismeno naðe ili zatekne. To je posebice 

moguæe na ulici, u bilo kojoj graðevini ili objektu. Pogreška koja se pri tomu 

napravi je neškodljiva. 

Svi ostali naèini koji su u hrvatskom i slovenskom pravu prvenstveni naèini 

dostavljanja su u Njemaèkoj zamijene za redoviti naèin dostavljanja.Tako je u 

njemaèkom pravu rezervno mjesto za dostavu, dostava u stan ili kuæu. 38 

Jednako tako je rezervno mjesto za dostavljanje mjesto gdje stranka ima svoje 

predstavništvo. To predstavništvo može biti na podruèju suda gdje je registrirana 

ili na podruèju najbliže pošte, ili na podruèju najbliže policije. Rezervno ili 

zamjensko mjesto gdje se može izvršiti dostavljanje je okvir poslovnog objekta. 39 

Moje je mišljenje da bi i u Hrvatskoj i u Sloveniji bilo potrebno pri reguliranju 

dostavljanja uvesti rješenja kao u SR Njemaèkoj. To znaèi da se na svakom 

mjestu na kojem se zatekne osoba može uruèiti sudsko pismeno. 

Onda više ne bi ni bilo potrebe za dostavljanjem oglasnom ploèom suda. 

ZAKLJUÈAK 

Dostavljanje oglasnom ploèom suda u parniènom postupku u Hrvatskoj 

proizvodi niz problema i teških pravnih posljedica za stranke u parniènom 

postupku posebice za tuženika. 

Posebice je neprihvatljiva sudska praksa koja u dosta sluèajeva, kada je 

propisana osobna dostava, dostavu oglasnom ploèom suda izjednaèuje sa 

osobnom dostavom. To je posebno sluèaj pri dostavljanju tužbe, presude, a u 

Sloveniji i pozivu za plaæanje sudske pristojbe. Dakle, pismena kojima se 

pokreæe parnièni postupak i pismena koja su vezana za protek vremena moraju i 

po ZPP-u biti dostavljena osobno, pa je nedopustivo da se osobna dostava može 

nadomjestiti oglasnom ploèom. 

Mišljenja sam da se dostavljanje oglasnom ploèom suda u parniènom 

postupku u potpunosti treba izbaciti (kao što je to u SR Njemaèkoj, Austriji, 

Švicarskoj, pa i u Direktivi EU) jer doprinosi pravnoj nesigurnosti potencijalnih 

stranaka u parniènom postupku. 

37 Vidi èlanak 180 DZPO,takoðer Putzo,o.c.str. 36. 

38 Tako i èlanak 181 DZPO,tako i Putzo,o.c.str. 368.-369. 

39 Vidi èlanak 183 DZPO,tako i Putzo,o.c.str. 372.-373. 

51

Potrebito je proširiti i krug osoba ili ustanova koje mogu vršiti dostavu 

sudskih pismena, koje bi bile zainteresirane da se dostavljanje izvrši i iz razloga 

što za to dostavljanje imaju i odreðenu novèanu stimulaciju. 

S druge strane, i mjesto uruèenja treba promijeniti i proširiti te primijeniti 

rješidbe kao u SR Njemaèkoj, gdje su zapravo, sadašnja rješenja mjesta uruèenja 

u Hrvatskoj i Sloveniji zapravo rezervna rješenja za rješenja u SR Njemaèkoj. To 

znaèi da bi pismeno moglo biti uruèeno primatelju tamo gdje se primatelj zatekne 

ili naðe (ulica, osobni ili javni prijevoz, restoran itd.) 

Ako bi se proširio krug osoba ili ustanova koje mogu vršiti dostavljanje, pa 

ako bi se proširilo i mjesto uruèenja pismena, tada ne bi bilo ni potrebno bilo 

kakvu dostavu vršiti oglasnom ploèom suda. 

Popis kratica: 

• DZPO, Njemaèki zakon o parniènom postupku 

• ZPPRH, Zakon o parniènom postupku Republike Hrvatske 

• ZPP Sl, Zakon o parniènom postupku Slovenije 

• OZPO, Zakon o parniènom postupku Austrije 

• ZSTG, Zakon o dostavljanju Austrije 

• GVG, Ustavni zakon o sudovima Švicarske 

• BZPO, Zakon o parniènom postupku kantona Bund, Švicarska 

• BernZPO, Zakon o parniènom postupku kantona Bern, Švicarska 

• LuzernZPO, Zakon o parniènom postupku kantona Luzern, Švicarska 

• Uri ZPO, Zakon o parniènom postupku kantona Uri, Švicarska 

• Schwyz OG, Organizacijski zakon kantona Schwytz, Švicarska 

• Obvalden ZPO, Zakon o parniènom postupku kantona Obvalden, Švicarska 

• Nidvalden ZPO, Zakon o parniènom postupku kantona Nidvalden, Švicarska 

• Glarus ZPO, Zakon o parniènom postupku kantona Glarus, Švicarska 

• Zug OG, Organizacijski zakon kantona Zug, Švicarska 

• Freiburg ZPO, Zakon o parniènom postupku kantona Freiburg, Švicarska 

• Basel-Stadt ZPO, Zakon o parniènom postupku kantona Basel_Stadt, Švicarska 

• Basel-Land ZPO, Zakon o parniènom postupku kantona Basel-Land, Švicarska 

• Thurgau ZPO, Zakon o parniènom postupku kantona Thurgau, Švicarska 

52 





Popis literature: 

Udžbenici: 

1. Lojze Ude, Civilno pravdni postopek, Ljubljana,1998. 

2. Lojze Ude, Civilno procesno pravo, Ljubljana 2002. 

3. Lojze Ude-Aleš Galiè, Zakon o pravdnem postopku, Ljubljana ,1999. 

4. Siniša Triva-Mihajlo Dika, Graðansko parnièno procesno pravo, Zagreb, 2004. 

5. Heinz Thomas-Hans Putzo-Klaus Reichold-Rainer Husstege, Zivilprozessordnung, 

Munchen, 1999. 

6. Hans Ulrich Walder Bohner, Zivilprozessrecht, Zurich, 1983. 

7. Max Guldener, Schweizwerisches Zivilprozessrecht, Zurich, 1979. 

Zakoni: 

1. DZPO, Njemaèki zakon o parniènom postupku 

2. ZPPRH, Zakon o parniènom postupku Republike Hrvatske 

3. ZPP Sl, Zakon o parniènom postupku Slovenije 

4. OZPO, Zakon o parniènom postupku Austrije 

5. ZSTG, Zakon o dostavljanju Austrije 

6. GVG, Ustavni zakon o sudovima Švicarske 

7. BZPO, Zakon o parniènom postupku kantona Bund, Švicarska 

8. Bern ZPO, Zakon o parniènom postupku kantona Bern, Švicarska 

9. Luzern ZPO, Zakon o parniènom postupku kantona Luzern, Švicarska 

10. Uri ZPO, Zakon o parniènom postupku kantona Uri, Švicarska 

11. Schwyz OG, Organizacijski zakon kantona Schwytz, Švicarska 

12. Obvalden ZPO, Zakon o parniènom postupku kantona Obvalden, Švicarska 

13. Nidvalden ZPO, Zakon o parniènom postupku kantona Nidvalden, Švicarska 

14. Glarus ZPO, Zakon o parniènom postupku kantona Glarus, Švicarska 

15. Zug OG, Organizacijski zakon kantona Zug, Švicarska 

16. Freiburg ZPO, Zakon o parniènom postupku kantona Freiburg, Švicarska 

17. Basel-Stadt ZPO, Zakon o parniènom postupku kantona Basel-Stadt, 

Švicarska 

18. Basel-Land ZPO, Zakon o parniènom postupku kantona Basel-Land, 

Švicarska 

19. Thurgau ZPO, Zakon o parniènom postupku kantona Thurgau, Švicarska 

53

SUMMARY 

The delivery by the law-court bulletin board, in the legal proceedings in Croatia, causes many 

problems and severe juridical conseqences to the parties in legal proceedings, especially to the 

defendant. 

The law practice of equal the personal delivery by the law-court bulletin board is unacceptable. 

This includes the delivery of the accusation or the sentencing, and in Slovenia also, an 

invitation to pay the law-court fee. 

The letters which start the legal proceeding and those which are connected to the time passing 

must be, according ZPP, delivered in person. 

I think that the delivery by the law-court bulletin board in the legal proceedings has to be ceased 

because it makes all parties insecure. 

This way of delivery does not exist in Germany, Austria, Swiss and in EU Direction. 

It is essential to extend the circle of the people and institutions which can deliver the letters. 

For performing this duty they have to get paid. 

The place of the service has to be changed and expanded. 

The solution could be as it is in Germany. The current solutions in Croatia and Slovenia are the 

spare solutions in Germany. 

The letters could be delivered to the receiver wherever he is, for instance: in the street, public 

transporatation, restaurant etc. 

In conclusion, if the circle of persons and institutions which are eligible to deliver the letters 

and the place of delivery had expanded, then there would not be any need to deliver by the lawcourt 

bulletin board. 

Key words: service, Law-court bulletin board 

54 



Mr. sc. Marina Cariæ: Pojam naèela praviènog postupka pred kaznenim sudom 


Mr. sc. Marina Cariæ, asistent 

Pravnog fakulteta Sveuèilišta u Splitu 

POJAM NAÈELA PRAVIÈNOG POSTUPKA PRED 

KAZNENIM SUDOM 

UDK: 343.1 

Primljeno: 03. 03. 2006. 

Pregledni rad 

U èlanku se raspravlja o pojmu naèela praviènog postupka pred kaznenim sudom kao stožernom 

naèelu suvremenog kaznenog procesnog prava. Nakon utvrðenja mjesta naèela praviènosti u sustavu 

naèela kaznenog procesnog prava, izlaže se sadržaj pojma naèela praviènog postupka u kaznenim 

stvarima. Radi se o složenom pojmu èija se suština ostvaruje pomoæu takve konstrukcije postupka koja 

procesnim sudionicima jamèi jednake moguænosti utjecaja na njegov ishod. Univerzalna prihvaæenost 

naèela praviènosti oèituje se u njegovom konstitucionaliziranju u glavnim meðunarodnim pravnim 

aktima o pravima èovjeka. Pojam praviènog postupka povijesno je nastao kao pravni standard 

angloamerièkog prava, pri èemu je drugi znaèajan kreator tog naèela Europski sud za ljudska prava, 

odnosno Europska komisija za ljudska prava, koje institucije u svojoj bogatoj praksi razraðuju pojedine 

elemente tog etièkog i pravnog naèela. Izlažuæi kriterije koji služe za procjenu da li jedan postupak 

udovoljava naèelu praviènosti, autorica obraðuje opæe elemente koji vrijede u svakom sudskom 

postupku i posebne elemente koji su usklaðeni sa specifiènom prirodom pojedinog kaznenog postupka. 

Na kraju analize pojma naèela praviènosti postupka autorica zakljuèuje da sveobuhvatnost ovog 

stožernog kaznenoprocesnog naèela pruža nove moguænosti na putu iznalaženja ravnoteže izmeðu 

dviju suprostavljenih tendencija – tendencije uèinkovitosti kaznenog postupka i tendencije zaštite 

ljudskih prava graðana. 

Kljuène rijeèi: kazneni postupak, naèelo praviènosti, postupak, Europski sud za 

ljudska prava, nezakoniti dokazi, pretpostavka okrivljenikove 

nedužnosti 

1. UVODNE NAPOMENE 

Temeljna ljudska prava i slobode danas su jedna od najèešæe spominjanih 

sintagmi u unutarnjem, osobito ustavnom i kaznenom, te meðunarodnom pravu. 

Segment ovog izuzetno širokog podruèja pravne zaštite predstavlja kompleks 

“prava èovjeka” usko vezan uz kaznenopravnu, a još više uz kaznenoprocesnu 

problematiku. Ne ulazeæi u složeno znaèenje samog pojma može se sasvim 

uopæeno reæi da su to prava koja pripadaju svakom èovjeku, bez obzira na njegov 

graðanski ili politièki status, a u kaznenopravnom smislu nevinom, ali i krivom 

poèinitelju kaznenog djela. Kaznenoprocesna pravna regulativa, a napose praksa, 

55

lako se od “sustava zaštite” preokrene u instrument za zatiranje prava èovjeka. 

Da bi se izbjegla ova opasnost bilo bi korisno u pravne sustave ugraditi 

“osiguraèe”, jer bi se u protivnom kazneno pravo moglo pretvoriti u instrument 

za hitar i uèinkovit progon najrazlièitijih “neprijatelja”. 1 U tom svjetlu može se 

promatrati i afirmacija naèela praviènog postupka kao stožernog naèela 

suvremenog kaznenog procesnog prava. To složeno naèelo koje povezuje brojne 

pravne standarde adresirano je u prvom redu na zakonodavca, ali tek njegova 

primjena u praksi otvara mnoga pitanja koja zahtijevaju odgovore. 

2. OPÆENITO O NAÈELU PRAVIÈNOSTI 

KAZNENOG POSTUPKA 

Suvremena teorija kaznenog procesnog prava pod naèelima razumije opæa 

pravila do kojih se dolazi sintezom procesnih pravila koji mogu potjecati iz 

unutarnjeg (ustav, zakoni) ili meðunarodnog prava. Govori se o logièkom, pravnom 

i pravnopolitièkom smislu naèela postupka. 2 Uèenje o naèelima kaznenog postupka 

veže zakonodavca, ali i sve primjenjivaèe zakona. Postojanje naèela pridonosi 

lakšem uspostavljanju i održanju ravnoteže izmeðu dviju suprostavljenih težnji u 

kaznenom postupku – težnje za djelotvornošæu i težnje za zaštitom prava graðana. 

Za zakonodavca naèela su izraz njegovog izbora najboljeg rješenja nekog 

procesnog problema ili ustanove, odnosno njegova prihvaæanja ustavnih ili 

meðunarodnopravnih postulata, a sve u cilju ostvarenja ravnoteže dviju 

spomenutih težnji. Tijelima kaznenog postupka naèela pomažu u tumaèenju 

propisa kaznenog procesnog prava. Naèela kaznenog postupka predstavljaju jednu 

“živu” pravnu kategoriju, koja je u prošlom stoljeæu doživjela znaèajne 

funkcionalne promjene putem ogranièenja nekih klasiènih procesnih maksima kao 

i njihovu preobrazbu u novooblikovana pravna naèela. 3 Jedno od takvih 

novoafirmiranih naèela je i naèelo praviènog postupka pred kaznenim sudom. 

Funkcija suðenja jedna je od temeljnih zadaæa u razrješavanju interesnih sukoba 

meðu pripadnicima društvene zajednice. Tako i u nas sudovi, uz ostale djelatnosti, 

“izrièu kazne i druge mjere poèiniteljima kaznenih djela utvrðenih zakonom” (èl. 3. 

Zakona o sudovima). Da bi se izbjegla moguæa samovolja države u obavljanju ove 

osjetljive djelatnosti i istovremeno zaštitilo interese i prava pojedinca, veæ se u 

Ustavu RH istièu naèela koja pojedincu jamèe zaštitu od zlouporabe državnog 

aparata prisile. Ova su naèela adresirana na zakonodavca, ali i na tijela kaznenog 

postupka. U tom smislu izmijenjenim èl. 29. st. 1. Ustava RH propisano je: “Svatko 

56 



1 Bavcon, LJ.: Kazneno pravo i zaštita prava èovjeka, HLJKPP, god. 4., 1997., br. 2, str. 401. 

2 Usporedi Krapac, D.: Osnovna prava èovjeka i graðanina i naèela kriviènog postupka, ZPFZ, god. 39., 

1989., br. 5-6, str. 829.-830. 

3 Više o tome Eser, A.: Funkcionalne promjene procesnih maksima kriviènog prava: na putu k 

“reprivatiziranju” kriviènog postupka, ZPFZ, god. 42., 1992., br. 2, str. 173.; Takoðer Damaška, M.: O 

miješanju inkvizitornih i akuzatornih procesnih formi, HLJKPP, vol. 4., 1997., br. 2, str. 381. i sl.



ima pravo da zakonom ustanovljeni, neovisni i nepristrani sud pravièno i u 

razumnom roku odluèi o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optužbi zbog 

kažnjivog djela”. Pojam “praviènosti” ovdje je shvaæen kao procesnopravni kriterij 

za razmatranje strukture kaznenog postupka4 , koja je u pojedinim društvenim 

sustavima razlièita. No, može se reæi da je težnja svakog racionalnog kaznenog 

postupka ureðenje odnosa izmeðu poèinitelja kaznenog djela i države kao nositelja 

monopola javnog kažnjavanja, a ona se ostvaruje na naèin da primjena tog 

monopola bude pravièna prema svima. To se postiže ravnomjernom raspodjelom 

prava i dužnosti procesnih protivnika – države kao stranke i presuditelja s jedne 

strane, te poèinitelja kaznenog djela s druge strane. Samo se uspostavom ovakvog 

odnosa udovoljava normativnim oèekivanjima graðana. 5 Takvo postupanje države 

prema pojedincu u skladu s autoritativnim pravnim standardima predstavlja 

“sredstvo za ostvarenje ‘praviènog tretmana’, odnosno praviènog postupka”. 6 

Znaèenje naèela “praviènog postupka” u kaznenim stvarima moglo bi se 

oznaèiti kao: 

a) zabrana diskriminacije izmeðu stranaka u kaznenom postupku, odnosno 

onemoguæavanje umanjenja njihovih prava koje nije utemeljeno na 

razlikama njihovog procesnog položaja, 

b) zahtjev za utvrðivanjem krivnje poèinitelja kaznenog djela te izricanjem 

kazne u skladu s autoritativnim pravnim standardima, 

c) zahtjev za voðenje kaznenog postupka od strane samostalne i neovisne 

državne sudbene vlasti, 

d) zahtjev za omoguæavanjem obrane uz istovremeno otklanjanje nejednakosti 

izmeðu okrivljenika i državne vlasti. 7 

Oèito je da se radi o složenom pojmu koji se ne može jednoznaèno objasniti. 

Njegova se suština ostvaruje kroz takvu konstrukciju postupka koja procesnim 

sudionicima jamèi jednake moguænosti utjecaja na njegov ishod. U tom smislu 

kazneno procesno pravo mora sustavno propisivati postupovne norme koje æe 

istovremeno osigurati donošenje materijalno ispravne presude utemeljene na 

pravilno utvrðenom èinjeniènom stanju, ali i zaštitu ljudskih prava, koja se 

ostvaruje slobodnim iznošenjem tvrdnji i zahtjeva, te sudjelovanjem u naèinima 

utvrðenja èinjenica. 8 Prvenstveni adresat ovog naèela je zakonodavac koji 

samoogranièava svoje pravo javnog kažnjavanja u odnosu na zaštitu prava i 

sloboda graðana. Ništa manje znaèajan adresat je i sudac koji, tumaèeæi propise 

kaznenog procesnog prava i primjenjujuæi ih na konkretan sluèaj, mora postiæi 

ravnotežu izmeðu prava javnog kažnjavanja te prava i sloboda graðana. 

4 Krapac, D.: Kazneno procesno pravo, Prva knjiga: Institucije, II. izmijenjeno i dopunjeno izdanje, 

Zagreb, 2003., str. 102. 

5 O pojmu normativnih oèekivanja vidi Pusiæ, E.: Društvena regulacija, Zagreb, 1989., str. 237. i sl. 

6 Galligan, D. J.: Due Process and Fair Procedures: A Study of Administrative Procedures, 1996., p. 326. 

7 Krapac, D.: Kazneno procesno pravo, str. 105.-106. 

8 Objašnjavajuæi takvo ureðenje kaznenog postupka Damaška ilustrativno govori o “atletskoj stazi” na kojoj 

postoje “prepone”, v. Damaška, M.: Dokazno pravo u kaznenom postupku – oris novih tenedencija, Pravni 

fakultet u Zagrebu, Poslijediplomski studij iz kaznenopravnih znanosti, Zagreb, 2001., str. 7. 

57

Može se govoriti o još jednom nadasve osjetljivom aspektu naèela praviènosti 

kaznenog postupka, a to je odnos izmeðu ovog naèela i publiciteta, odnosno 

javnih medija. Razvoj kaznenog postupka paralelno je pratilo i jaèanje 

unutarnjeg publiciteta (pravo pristupa spisu i pravo prisustvovanja procesnim 

radnjama pri èemu su ovlaštenici ovih prava procesne stranke), ali i vanjskog 

publiciteta (prisustvovanje javnosti nekim procesnim radnjama). S vremenom se 

iskristalizirala trostruka priroda naèela publiciteta kaznenog postupka kao: pravo 

zajednice da nadzire rad pravosuða, zaštita prava okrivljenika te pravo javnosti 

da bude obaviještena o provoðenju pravde, odnosno pravo na informaciju. 9 Nove 

tehnièke moguænosti praæenja glavnih rasprava (audiovizualne, filmske) uèinile 

su graðane èitavog svijeta sudionicima velikih i popularnih kaznenih procesa. 

Ova pojava može istovremeno imati brojne pozitivne i negativne uèinke, kako za 

samog okrivljenika tako i za javnost. Èini se da buduænost zahtijeva ozbiljan rad 

na pronalaženju osjetljive granice te povezivanja i meðusobnog ispreplitanja 

naèela praviènosti kaznenog postupka i slobode medija i to na obostranu korist 

ovih znaèajnih društvenih vrijednosti. Bilo bi mudro ogranièiti utjecaj medija na 

odvijanje kaznenog postupka, ostavljajuæi istovremeno prostor za njihovo 

konstruktivno djelovanje. Afirmacija naèela humanosti u oba ova podruèja 

osigurat æe sklad meðu njima, a svakome za sebe dati æe novu dimenziju. 

O znaèenju naèela praviènosti kaznenog postupka i njegovoj univerzalnoj 

prihvaæenosti u suvremenim pravnim sustavima govori èinjenica da je ono 

konstitucionalizirano u glavnim meðunarodnim dokumentima o pravima 

èovjeka. Tako ovo naèelo predviða èlanak 6. stavak 1. Europske konvencije za 

zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (1950.), te èlanak 14. stavak 1. 

Meðunarodnog pakta o graðanskim i politièkim pravima (1966.). Premda se 

temeljem èl. 140. Ustava RH i èl. 5. Zakona o sudovima ove odredbe mogu 

neposredno primijeniti kao unutarnji izvor prava, Ustav je u svom èl. 29. st. 1. 

sasvim opravdano formulirao ovo naèelo gotovo istovjetno kao u èl. 6. Europske 

konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu 

EKZLJP). 10 Èlanak 1. stavak 1. ZKP govoreæi o svrsi i sadržaju Zakona 

proklamira da on “utvrðuje pravila da nitko nedužan ne bude osuðen, a da se 

poèinitelju kaznenog djela izrekne kazna ili druga mjera uz uvjete koje predviða 

Zakon i na temelju zakonito provedenog postupka pred nadležnim sudom”. 

Ovom odredbom izraženo je naèelo praviènosti kaznenog postupka kao stožerno 

naèelo cjelokupnog sustava kaznenog procesnog prava Republike Hrvatske. 

58 



9 Konflikt izmeðu naèela praviènosti kaznenog postupka i slobode medija razlièito se razrješava u tri 

pravna sustava – britanskom, romansko-germanskom sustavu kontinentalnog tipa te amerièkom, pri 

èemu u prva dva dominira fer suðenje, a u treæem sloboda tiska. Vidi Bolle, P. H.: Jesu li 

inkompatibilni praviènost kaznenog postupka i sloboda medija? Izbor èlanaka iz stranih èasopisa, god. 

34., 1994., br. 1, str. 94.-100. 

10 O implementaciji odredaba EKZLJP koje se odnose na jamstva praviènog postupka u hrvatsko procesno 

pravo i ustavno pravo Republike Hrvatske vidi Uzelac, A.: Hrvatsko procesno pravo i jamstva praviènog 

postupka iz Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Zbornik Pravnog fakulteta 

u Rijeci, 1998., supl. str. 1005.-1030.; Rodin, S.: Ustavnopravni aspekti primjene Europske konvencije 

za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, ZPFZ, 48. (1-2), 1998., str. 851. i sl.



Pojam praviènog postupka povijesno je nastao kao pravni standard 

angloamerièkog prava. Kako su tvorci prava u ovom sustavu sudovi, oni su 

rješavajuæi konkretne sluèajeve stvorili “lepezu” razlièitih tumaèenja tog 

višeznaènog pojma. Drugi znaèajan kreator pojma praviènog postupka je Europska 

komisija, odnosno Europski sud za ljudska prava (u daljnjem tekstu Europski sud), 

koji je u svojoj bogatoj praksi razradio pojedine elemente tog etièkog i pravnog 

naèela, podigavši ga na razinu “nadzakonskog naèela” i dajuæi mu prioritet pred 

ostalim vrijednostima demokratskog društva u redovnim okolnostima. 11 Buduæi da 

države drugih pravnih tradicija tumaèe ovaj pravni standard na razlièite naèine, 

donesen je posebni treæi fakultativni protokol Meðunarodnog pakta o graðanskim i 

politièkim pravima kojim se to pravo èini nederogativnim ljudskim pravom. 12 

Èlanak 6. EKZLJP deklarira naèelo praviènosti kaznenog postupka (fairness of trials) 

kao generalno pravo koje u sebi sadrži šest specifiènih prava. 13 Neka od njih èešæe su 

predmet tumaèenja pojedinih sudskih odluka Europskog suda za ljudska prava. 

Stavak 1. èlanka 6. EKZLJP predviða prava primjenjiva na sve sudske 

postupke kako graðanske tako i kaznene. U njemu se, izmeðu ostalog, navodi: 

“Radi utvrðivanja svojih prava i obveza graðanske naravi ili u sluèaju podizanja 

optužnice za kazneno djelo protiv njega svatko ima pravo da zakonom 

ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravièno, javno i u razumnom roku ispita 

njegov sluèaj”. Kriterij za prosudbu pravne prirode postupka, za što je vezana i 

moguænost primjene èl. 6. st. 1., su èinjenice da je postupak pokrenut od strane 

javne vlasti, da ima punitivne elemente te moguæe podijeljene posljedice. 14 

Još su dvije sintagme navedene u st. 1. èl. 6. EKZLJP uèestalo bile predmet 

rasprave pred Komisijom i Europskim sudom, što je rezultiralo brojnim sudskim 

odlukama koje daju razjašnjenje spornih termina. Prvo pitanje odnosilo se na 

pojam pristranosti suda (bias in trials). Kao odgovor na to pitanje Europski je sud 

ponudio dvojnu subjektivno-objektivnu provjeru: prvo, je li uistinu razvidno da 

je èlan sudskog vijeæa bio pristran, i drugo, može li objektivni promatraè 

zakljuèiti da Sud nije bio nepristran? Postupak može zadovoljiti obje provjere 

ako one ukazuju na nepristranost. Preporuka Europskog suda nacionalnim 

sudovima je da moraju voditi raèuna o nepristranosti suda buduæi da se jedino 

tada postiže praviènost. Osim utvrðenja objektivne èinjenice koja ukazuje na 

pristranost, kao što je npr. rasno preduvjerenje jednog suca, treba provjeriti 

postoji li realna opasnost od pristranosti odnosno stvarna moguænost, bolje 

reèeno vjerovatnost da æe ta pristranost utjecati na odluku suda. Na taj naèin 

pristranost je težak nedostatak da opravdava stavljanje presude izvan snage. 15 

11 Navedeno stajalište izraženo je još 1970. godine u presudi Delcourt c/a Belgije od 17.01.1970., br. 

zahtjeva 2689/65. 

12 Usporedi akte UN br. E/CN.4/SUB.2/1993/24. 

13 Ta prava su: pravo pristupa sudu (right to access to court), pravo poštenog suðenja (right to a fair 

hearing), pravo javnosti rasprave i presude, pravo suðenja u razumnom roku (within reasonable time), 

pravo neovisnog, nepristranog i na zakonu utemeljenog suda. Vidi prikaz Jambrek, P.: Fair trial po 

Evropski konvenciji za èlovekove pravice, Podjetje in delo, 1994., št. 105, str. 941.-944. 

14 Ashwort, A.: Article 6 and the Fairness of Trials, The Criminal Law Review, April, 1999., p. 262.-263. 

15 Ashwort, A.: o. c. , p. 263.-264. 

59

Druga garancija koja proizlazi iz prava na pravièni postupak je privilegija od 

samooptuživanja (privilege against self-incrimination) 16 . Europski sud zauzeo je 

stajalište da su pravo na šutnju i pravo da okrivljeni ne treba samog sebe teretiti 

dva opæenito prihvaæena internacionalna standarda koja leže u suštini pojma 

praviènog postupka. 17 Ta prava znaèe zaštitu optuženog protiv neprikladne prisile 

od strane vlasti, što pridonosi izbjegavanju pogrešaka pravde. Pravo na 

nesamooptuživanje odnosi se na poštivanje volje okrivljenika da se brani 

šutnjom. Neovisno od ovog prava, ostaje moguænost pribavljanja materijala, èak 

i primjenom sile i protiv volje osumnjièenika, kao što su uzimanje krvi i 

mokraæe, kontrola daha, tjelesni pregledi u svrhu DNA analize. 18 Ove djelatnosti, 

meðutim, ne utjeèu na slobodu okrivljenika da uskratom verbalnog oèitovanja ne 

pridonosi utvrðivanju èinjenica u kaznenom postupku. 

Još je jedno pravo proklamirano u stavku 1. èlanka 6. EKZLJP bilo predmet 

brojnih rasprava pred Europskim sudom, a to je pravo na suðenje u razumnom 

roku (right to trial within reasonable time). Na to upuæuje èinjenica da se najveæi 

broj predmeta koje zaprima Europski sud odnosi upravo na duljinu trajanja 

postupka preko “razumnog roka”. 19 Kao temeljnu svrhu uvoðenja ovog pojma 

EKZLJP navodi osiguranje pravne sigurnosti, odnosno omoguæavanje dovoljno 

brzog rješavanja predmeta pred sudovima, èime se stranci omoguæava da ne bude 

predugo pod optužbom, a time i u neizvjesnosti u pogledu svog pravnog 

statusa.. 20 Za postizanje ovog cilja stvoreni su kriteriji i standardi razumnog 

roka. 21 U svakom pojedinom postupku najprije treba odrediti poèetak i kraj 

trajanja postupka, a potom procijeniti može li se vrijeme izmeðu tih dviju toèaka 

smatrati razumnim. Prilikom ove procjene Europski sud je uzimao u obzir 

složenost sluèaja, naèin na koji su vlasti vodile predmet, posebne okolnosti, ali i 

postupanje podnositelja zahtjeva. Poèetkom razumnog roka Sud je smatrao 

podizanje kaznene optužbe. Meðutim, pod tim je podrazumijevao ne samo 

trenutak kada je protiv osobe pokrenuta istraga, veæ i trenutak kada osoba shvati 

da je osumnjièena, a osobito trenutak lišenja slobode. Krajem postupka smatra se 

60 



16 Znaèajan doprinos formiranju i uèvršæenju tog pravnog standarda dalo je tradicionalno stajalište 

common law-a da niti jedno državno tijelo nije ovlašteno okrivljenika ispitivati o kaznenom djelu bez 

njegove privole. Punu afirmaciju “privilegij od samooptuživanja” postigao je u okviru pravnog naèela 

“pretpostavke okrivljenikove nedužnosti”, tako Krapac, D.: Engleski kazneni postupak, Zagreb, 1995., 

str. 52. i sl. 

17 Usporedi odluke: Saunders c/a Velike Britanije od 17.12.1996., br. zahtjeva 19187/91; Allan c/a Velike 

Britanije, presuda od 5.11.2002., br. zahtjeva 48539/99; Quinn c/a Irske, presuda od 21.12.2000., br. 

zahtjeva 36887/97; J. B. c/a Švicarske, presuda od 3.05.2001., br. zahtjeva 31827/98. 

18 Krapac, D.: o. c., str. 264.-265. 

19 Svi su izgledi da bi Republika Hrvatska mogla uskoro postati uèestala stranka u postupcima 

pokrenutim povodom pritužbi na trajanje kaznenih postupaka preko “razumnog roka”. Na alarmantno 

stanje u našem pravosuðu po tom pitanju ukazuju podaci izneseni i analizirani u monografiji Konjiæ, 

Z.: Trajanje kaznenog postupka i pravo na suðenje bez zakašnjenja u Republici Hrvatskoj, Zagreb, 

2000., str. 84.-86. 

20 O moguæim suprotnim interesima okrivljenika vezano uz trajanje postupka vidi Ashworth, A.: The 

Criminal Process, An Evaluative Study, Oxford, 1994., p. 66. 

21 O tome se Europski sud izjasnio u presudama Zana c/a Italije br. 69/1996/688/880 od 25.11.1987.; 

Philis c/a Grèke br. 65/1996/684/874 od 27.06.1997; Torri c/a Italije, br. 66/1996/685/875 od 

1.07.1997.



trenutak kad je za stranku okonèana neizvjesnost njezina pravnog statusa, što se 

poklapa s donošenjem konaène odluke o osudi, obustavi ili osloboðenju, 

ukljuèujuæi i žalbeni postupak. Podnositelj tužbe, odnosno okrivljeni ne smije biti 

kriv za odugovlaèenje postupka, ali mu to ne oduzima pravo na žalbu. Državna 

tijela takoðer ne smiju pridonijeti odugovlaèenju postupka. 22 

Kao što je veæ spomenuto, ovaj posljednji uvjet praviènog postupka – suðenje u 

razumnom roku - jedan je od goruæih problema našeg pravosuða veæ više desetljeæa, 23 

ali se u posljednje vrijeme osobito zaoštrava. Èini se da bi rješenje trebalo tražiti u dva 

smjera: jedan je poveæanje broja sudaca, a drugi je bolje iskorištavanje novih procesnih 

instituta, kao i eventualna korekcija pojedinih zakonskih rješenja. 

Znaèajno je stajalište Europskog suda da se pitanje praviènosti odnosi na 

postupak u cjelini, u svim njegovim stadijima, a ne samo na stadij suðenja. 24 To 

znaèi da se propusti u primjeni tog naèela mogu javiti od predkaznenog postupka do 

postupka po izvanrednim pravnim lijekovima. Upravo zbog toga trebalo bi 

eventualne propuste u ranijim stadijima, koji su se oèitovali u neprimjeni ili 

nedovoljnoj primjeni naèela praviènosti, konvalidirati dosljednom primjenom 

naèela u sljedeæim stadijima. Na taj bi se naèin mogla, istina ne u svim sluèajevima, 

kompenzirati šteta nanesena okrivljeniku nepraviènim postupcima državnih tijela. 25 

Da li jedan postupak udovoljava naèelu praviènosti procjenjuje se na temelju 

dvostrukog skupa kriterija: onih opæih koji vrijede u svakom sudskom postupku 

i onih posebnih usklaðenih sa specifiènom prirodom kaznenog postupka. 

3. OPÆI ELEMENTI POJMA PRAVIÈNOG POSTUPKA 

a) Pravo stranaka da budu nazoène radnjama u postupku te saslušane 

prije donošenja odluke – audiatur et altera pars. Pravo stranaka na nazoènost 

radnjama kaznenog postupka jedna je od tekovina demokratizacije i demistifikacije 

kaznenog postupka. To je pravo izraz unutarnje javnosti postupka. Ono ne ostaje na pukoj 

fizièkoj nazoènosti, nego ima i svoju aktivnu komponentu, a to je pravo na saslušanje prije 

donošenja sudske odluke. Time je stranci omoguæeno izjašnjavanje o èinjeniènim i 

22 Ovdje se razlikuju dvije situacije: prva, kada dolazi do nepredvidivog poveæanja broja predmeta, što 

se rješava prvotnom reakcijom, druga je konstantni nesrazmjeran broj predmeta u odnosu na sudbeni 

sustav. Usporedi Goraniæ, I.: Suðenje u “razumnom roku” – jedan od uvjeta za pravièno suðenje 

(èlanak 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda), Vladavina prava, 

god. IV, 2000., br. 6, str. 52., 58. i sl. 

23 Na važnost suðenja u razumnom roku i višestruku štetnost odugovlaèenja postupka ukazivao je Grubaè 

još pred 20-ak godina, predlažuæi kao rješenje racionalizaciju kaznenog postupka kroz 

pojednostavljenje procesnih oblika. Vidi Grubaè, M.: Racionalizacija kazenskega postopka s 

poenostavitvijo procesnih oblik, Revija za kriminalistiko in kriminologijo, let. 37., 1986., št. 2., str. 

105. i dalje. 

24 Neku autori smatraju da to praktièki nije sasvim toèno tvrdeæi da je ipak primaran stadij suðenja. To 

stvara problem da dokazi pribavljeni tijekom istrage samo posredno, putem optužnice, dospijevaju 

pred sud. Usporedi Sharpe, S.: The European Convention: A Suspects Charter? The Criminal Law 

Review, December, 1997., p. 849. 

25 Tako u odluci Edwards c/a Velike Britanaije od 6.12.1992., br. zahtjeva 13071/87. 

61

pravnim navodima protustranke. Preduvjet za ostvarenje ovog prava je uredno 

izvještavanje stranke o provoðenju procesnih radnji te moguænost valjane jeziène 

komunikacije sa sudom. Meðutim, realizacija ovog prava prepuštena je volji stranke. Sud, 

u pravilu. nije dužan upozoravati i poticati stranku da samoinicijativno poduzima neke 

radnje u postupku, kao npr. iznošenje dokaznih prijedloga i sl. Od toga postoji jedna 

iznimka propisana hrvatskim pravom, a to je odredba èl. 13. ZKP. Po toj odredbi sud mora 

okrivljenika ili drugu osobu koja sudjeluje u postupku pouèiti o “pravima koja joj prema 

zakonu pripadaju i o posljedicama propuštanja radnje”. Cilj ove obveze suda je otklanjanje 

faktièke diskriminacije slabijeg, tj. okrivljenika ili druge osobe koja bi iz neznanja mogla 

propustiti neku procesnu radnju ili se zbog toga ne bi koristila svojim pravima. 

Brojna pravila hrvatskog kaznenog postupka jamèe pravo objema strankama na 

nazoènost procesnim radnjama i saslušanje prije donošenja sudske odluke. To su 

primjerice pravila o uvidu u spis predmeta, pravila o dostavi odluka, podnesaka i dopisa, 

pravila o broju primjeraka pojedinog podneska, pravila o ispitivanju okrivljenika prije 

donošenja odluke o istražnom zahtjevu kao i prije donošenja odluke o nekim prisilnim 

mjerama, pravila o prigovoru protiv optužnice, pravila o izjašnjavanju optuženika o svim 

toèkama optužbe iznesene na glavnoj raspravi, zatim pravila o saslušanju stranaka prije 

donošenja pojedinih odluka o voðenju glavne rasprave, pravila o pravodobnom pozivanju 

na glavnu raspravu i zabrana da se glavna rasprava provede bez nazoènosti optuženika, 

pravila o kontradiktornom naèinu izvoðenja dokaza na glavnoj raspravi i najzad pravila o 

dostavljanju pravnog lijeka na odgovor protustranci. 

Postoje iznimke od navedenog prava stranaka i to iz razloga ekonomiènosti (npr. 

kazneni nalog), zbog interesa osiguranja dokaza (npr. hitne istražne radnje), u interesu 

javnog reda i sigurnosti (blaže mjere osiguranja nazoènosti okrivljenika). Treba naglasiti 

da se u svim navedenim sluèajevima radi samo o privremenom ogranièenju prava. Èini 

se da bi se kontumacijski postupak takoðer mogao svrstati u iznimke od prava okrivljenika 

da bude nazoèan na glavnoj raspravi, a time i saslušan prije donošenja sudske odluke. U 

ovom sluèaju okrivljeni je samovoljno propustio nazoènost na glavnoj raspravi, jer se 

uèinio nedostupnim sudu. 26 Drugi je sluèaj odsutnost uredno pozvanog okrivljenika u 

sumarnom postupku kada takoðer moraju biti ispunjeni odreðeni uvjeti. 

b) Pravo stranke da u postupku poduzima sve radnje koje može 

poduzimati njezin protivnik – “jednakost oružja”. Kazneni postupak ne smije 

biti reguliran niti voðen na naèin da doðe do neopravdane diskriminacije izmeðu 

stranaka. Termin “jednakost oružja” (equality of arms) nastao je u 

anglosaksonskom pravu, ali se u kontinentalnom sustavu ne bi mogao doslovno 

primijeniti. 27 Suština prava na “jednakost oružja” izvire iz presumpcije 

62 



26 Prilikom procjene postojanja uvjeta za voðenje kontumacijskog postupka (npr. navodno skrivanje 

okrivljenika od državnih vlasti) prvostupanjski sudovi, a osobito viši sudovi moraju postupati vrlo 

oprezno i temeljito, te uvažavati moguæe naknadne tvrdnje optuženika o njegovoj dostupnosti. U 

suprotnom dolazi do potpune uskrate prava na sudsku zaštitu. U tom smislu glasi i presuda Europskog 

suda u sluèaju Colozza c/a Italije od 12.02.1985., br. zahtjeva 9024/80 i u sluèaju G. & L. Brichmont 

c/a Belgije, presuda od 7.08.1989. br. zahtjeva 10857/84. 

27 Ne može se tijekom èitavog kaznenog postupka, u svim njegovim stadijima, govoriti o jednakom 

procesnom položaju obrane i optužbe, jer su njihove procesne uloge razlièite. To nije stranaèki spor 

jednakih, tako Krapac, D.: Kazneno procesno pravo, str. 109.



okrivljenikove nedužnosti, te iz postavke da je za sustav loše ako jedna strana ima 

procesne ili praktiène prednosti s obzirom na drugu stranu. Takav je odnos osobito 

pogrešan kada je jedna stranka država sa svojim aparatom prisile, a druga stranka 

pojedinac–graðanin bez odgovarajuæih sredstava za borbu i znaèajnije potpore. U 

tom smislu državni bi odvjetnik trebao predoèiti obrani sve dokaze koji idu u korist 

i na štetu okrivljenika. Iz naèela jednakosti oružja proizlazi okrivljenikovo pravo da 

poziva svjedoke obrane pod istim uvjetima kao što su pozvani svjedoci optužbe. 

Postizanje ravnoteže oružja u anglosaksonskom pravu ostvaruje se sadržajem 

pravnih pravila ili osnaženjem temelja obrane, odnosno njihovom kombinacijom. 28 

Usprkos razlièitog sadržaja i širine tumaèenja pojma “jednakost oružja” koji se 

daje u spomenuta dva pravna sustava, izmeðu njih postoji èvrsta ishodišna dodirna 

toèka izražena u presudama Europskog suda. Prema mišljenju tog Suda, pravo na 

“jednakost oružja” u kaznenom predmetu znaèi da optužba i obrana moraju imati 

moguænost saznati za prijedloge, zahtjeve i druge procesne radnje svojega protivnika 

i moæi im suprostaviti vlastite. Unutarnje pravo svake zemlje može to ostvariti na 

razlièite naèine, ali bez obzira na to za koji se opredjeli, ono mora jamèiti da æe svaka 

stranka saznati za radnje protustranke i imati moguænost da se na njih osvrne. 29 

U hrvatskom kaznenom procesnom pravu – pravu kontinentalnog pravnog 

sustava – pojam “jednakosti oružja” ne može se tako široko shvatiti. To proizlazi 

iz stajališta da kazneni postupak istovremeno mora postiæi socijalnu, ali i 

individualnu praviènost. Bilo bi bolje govoriti o naèelnoj zabrani promjene 

položaja jedne od stranaka u kaznenom postupku koja promjena ne bi bila 

opravdana razlikama u njihovom procesnom položaju. 30 Poznato je da veæi dio 

suvremene teorije kaznenog procesnog prava prihvaæa procesni pojam stranke 

odreðen prema ulozi koju stranka obnaša u kaznenom postupku. Ravnopravnost 

meðu strankama pokušava se uspostaviti tako što se, nasuprot prednosti koju 

uživa državni odvjetnik, na strani okrivljenika poštuje pretpostavka 

okrivljenikove nedužnosti, pravo obrane i odreðene povlastice. Usprkos toga, ne 

može se govoriti o potpunoj ravnopravnosti stranaka, jer se ona ne može postiæi 

ni sa stajališta djelotvornosti kaznenog postupka, odnosno zaštite društva od 

kriminaliteta, a niti zaštite prava i interesa ošteæenika. 31 Premda stranka ima 

pravo predlagati pribavljanje i izvoðenje dokaza u svoju korist, sud time nije 

vezan u apsolutnom smislu. Ostvarenje ovog prava ogranièeno je interesom 

racionalnog i ekonomiènog postupanja, te potrebom zaštite odreðenih temeljnih 

28 Ashworth, A.: The Criminal Process, p. 66.-67. 

29 Sluèaj Brandstetter c/a Austrije, presuda od 28.08.1991., br. zahtjeva 11170/84. Jednako stajalište 

izraženo je i u drugoj presudi, te je ono prošireno “na postupke pred ustavnim sudovima kada rješavaju 

o povredi nekog ustavnog prava”, sluèaj Ruiz-Mateos c/a Španjolske, presuda od 23.06.1993., br. 

zahtjeva 12952/87. O razlièitom opsegu koji tom pojmu daje i sam Europski sud svjedoèe i odluke: 

Bonisch c/a Austrije, presuda od 2.06.1986., br. zahtjeva 8658/79; Borgers c/a Belgije, presuda od 

30.10.1991., br. zahtjeva 12005/86; Werner c/a Austrije, presuda od 24.11.1997., br. zahtjeva 

21835/93; Atlan c/a Velike Britanije, presuda od 19.06.2001., br. zahtjeva 36533/97. 

30 Usporedi Schroeder, F. C.: Strafhprozessrecht, 2. Aufl., Munchen, 1997., p. 32. 

31 Tako Kobe, P.: “Enakost orožja” v kazenskem postopku in jugoslavensko kazensko procesno pravo, 

Zbornik znanstvenih razprav, let. XXXIII, 1968., str. 20. i sl. 

63

prava graðana, odnosno okrivljenika. Sud je ovlašten da u cilju ostvarenja 

racionalnog i ekonomiènog postupka o prijedlozima stranaka odluèuje tako da se 

brine o svestranom raspravljanju predmeta, istovremeno otklanjajuæi sve što 

odugovlaèi postupak, a ne pridonosi razjašnjenju stvari. Stoga sud ima 

moguænost odbiti izvoðenje nekih dokaza koje su stranke predložile. 

Više pravnih pravila hrvatskog kaznenog procesnog prava konkretizira pravo 

stranaka na poduzimanje konkretnih procesnih radnji izvoðenja dokaza. To su npr. 

procesne radnje na koje je ovlašten državni odvjetnik iz èl. 42. st. 2. ZKP, prava 

ošteæenika na poduzimanje procesnih radnji iz èl. 54. i 58. st. 1. ZKP, ovlaštenja 

branitelja na poduzimanje radnji u korist optuženika iz èl. 70. st. 1. ZKP, ovlaštenje 

stranaka i ošteæenika na stavljanje dokaznih prijedloga u istrazi iz èl. 210. (197.) st. 

1. ZKP, dokazni prijedlog stranaka na glavnoj raspravi iz èl. 339. (322.) ZKP te 

moguænost iznošenja novih èinjenica u žalbi iz èl. 382. (365.) st. 4. ZKP. 32 

c) Sudske se odluke, u naèelu, ne smiju temeljiti na nezakonitim 

dokazima. Ovo “podnaèelo” ima za cilj zaštitu temeljnih prava graðana protiv 

kojih se vodi kazneni postupak. Njegovo ishodište leži u odredbi èl. 29. st. 4. 

Ustava RH koja nalaže da se “dokazi pribavljeni na nezakonit naèin ne mogu 

uporabiti u sudskom postupku”. Zakon o kaznenom postupku na više mjesta 

konkretizira tu zabranu. Dosljedna primjena spomenute maksime onemoguæava 

strankama podnošenje prijedloga da se u kaznenom postupku pribave ili izvedu 

dokazi na nezakonit naèin, èak ni u sluèaju kad to odgovara njihovim interesima. 

Postoji samo jedna iznimka od navedene zabrane i to u korist okrivljenika. Ako je 

neki dokaz nezakonit zbog toga što su njegovim pribavljanjem ili izvoðenjem 

prekršena prava obrane, a u konkretnom sluèaju bi se upravo uz njegovu pomoæ 

mogla postiæi najpovoljnija odluka za okrivljenika, njegova uporaba pri donošenju 

takve odluke mora biti dopuštena. Suprotno postupanje imalo bi za posljedicu da 

pravilo ustanovljeno u okrivljenikovu korist proizvodi štetne posljedice za njega 

samoga. 33 

Buduæi da EKZLJP ne propisuje neka univerzalna pravila po kojima bi se odreðeni 

naèin pribavljanja dokaza smatrao nezakonitim, to je prepušteno iskljuèivo 

nacionalnim pravima. U tom smislu Europski je sud u svojoj praksi kazuistièki 

ocjenjivao je li konkretni kazneni postupak pred sudom odreðene države, zbog 

nezakonito pribavljenog dokaza, postao nepravièan. Jedino èvrsto pravilo je 

povezivanje naèela “praviènog postupka” iz èl. 6. EKZLJP s pravom na uèinkovito 

pravno sredstvo iz èl. 13. EKZLJP. Tako je Europski sud u jednoj svojoj presudi 

obvezao svako domaæe kazneno procesno pravo da okrivljeniku, tijekom kaznenog 

postupka, uvijek zajamèi uèinkovito incidentalno rješavanje pitanja zakonitosti 

konkretnih dokaza pribavljenih na nezakonit naèin, odnosno povredom konvencijskih 

64 



32 U ovom su radu èlanci Zakona o kaznenom postupku oznaèeni dvostruko: prvi broj oznaèava èlanak 

prema proèišæenom tekstu što ga je utvrdio Odbor za zakonodavstvo Hrvatskog sabora 14.03.2003., a 

objavljen je u Narodnim novinama br. 62 od 12.04.2003. godine, dok se broj u zagradama odnosi na 

važeæi tekst nakon usvajanja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku od 

20.05.2002. godine. 

33 Usporedi Krapac, D.: Kazneno procesno pravo, str. 111.



odredaba. 34 Sukladno navedenoj uputi, kazneni sud mora neovisno od utvrðivanja 

postojanja kaznenog djela i krivnje okrivljenika, veæ u stadiju odluèivanja o izvoðenju 

dokaza, razmotriti i odluèiti o postojanju moguæih povreda propisa kojima se 

zabranjuje dokazivanje neke èinjenice, odnosno uporaba nekog dokaza. 

Pitanje zakonitosti, odnosno nezakonitosti dokaza regulirano je na istovjetan 

naèin još jednim europskim pravnim aktom. To je CORPUS JURIS 2000., koji u 

èl. 33. st. 2. propisuje da “domaæe pravo prema kojemu se odreðuje jesu li dokazi 

pribavljeni zakonito ili nezakonito mora biti pravo države u kojoj su dokazi 

pribavljeni. Ako su u tom smislu pribavljeni dokazi zakoniti, neæe biti moguæe 

pobijati njihovu dopuštenost zbog nezakonitosti pribavljanja u zemlji uporabe. 

No, uvijek se može prigovoriti toj uporabi – èak i ako je pribavljanje dokaza bilo 

sukladno zakonima zemlje pribavljanja – ako bi se njome povrijedila prava 

zajamèena Europskom konvencijom o ljudskim pravima ili europskim pravilima 

(èl. 31. i 32.).” Nadalje, provedbenom odredbom predviðeno je da se “dokazi 

mogu izdvojiti samo ako bi njihova uporaba povrijedila naèelo praviènog 

postupka”. 35 Citiranim odredbama CORPUS JURIS-a izvršena je izvjesna 

relativizacija nezakonitosti dokaza, odnosno procjena nezakonitosti konkretnih 

dokaza èvrsto je vezana uz naèelo praviènosti kaznenog postupka i povredu 

prava zajemèenih EKZLJP. Valja napomenuti da je CORPUS JURIS za sada 

samo nacrt meðunarodnog akta, ali njegov duh može djelovati instruktivno na 

pravnu doktrinu pa i pravnu praksu meðunarodnog kaznenog prava. 

d) Sudske odluke moraju biti obrazložene. Može se govoriti o trostrukom 

znaèenju obveze suda da obrazloži svoju odluku. U prvom redu ta obveza jamèi 

kakvoæu odluke. Sud je, naime, prisiljen na kvalitetnije odluèivanje koje se 

oèituje u potpunijem utvrðivanju èinjeniènog stanja kao i u pravilnijoj primjeni 

pravnih propisa. Takoðer, to znaèi stvaranje informacijske osnovice za odluku. 

Informacije iznesene u obrazloženju omoguæavaju strankama kritièku analizu 

sudske odluke te njeno pobijanje pravnim lijekovima. Na posljetku, èinjenica 

obrazlaganja je istovremeno potvrda èasti i dostojanstva subjekta o èijim se 

pravima odluèivalo. Sve navedeno pridonosi praviènosti postupanja. 36 Europski 

se sud izjasnio o ovom pitanju zahtijevajuæi da sud “s dostatnom jasnoæom izloži 

razloge svoje odluke što je neizostavna pretpostavka uspješnog korištenja 

optuženikova prava na pravni lijek”. 37 

Dužnost obrazlaganja odluke ne odnosi se samo na sud, veæ i na druga tijela 

kaznenog postupka. Zakon o kaznenom postupku obvezuje sud na detaljno 

obrazlaganje rješenja o odreðivanju pritvora, državni odvjetnik dužan je 

obrazložiti rješenje o odbacivanju kaznene prijave, nalog istražnog suca kojim 

odreðuje mjere privremenog ogranièenja ustavnih prava graðana mora biti 

34 Sluèaj Schenk c/a Švicarske, presuda od 12.07.1988/91, br. zahtjeva 10862/84. Jednako stajalište 

zauzeto je i u sluèajevima Barbera, Messegue & Jabardo c/a Španjolske, presuda od 6.12.1988., br. 

zahtjeva 36533/98; Khan c/a Velike Britanije, presuda od 12.05.2000., br. zahtjeva 35394/97; P. G. & 

J. H. c/a Velike Britanije, presuda od 25.09.2001., br. zahtjeva 44787/98. 

35 CORPUS JURIS 2000, Hrvatska udruga za europsko kazneno pravo, Zagreb, 2003., str. 83. i 85. 

36 Usporedi Galligan, D. J.: o. c., p. 431. i sl. 

37 Sluèaj Hadjianastassiou c/a Grèke, presuda od 26.06.1992., br. zahtjeva 12945/87. 

65

obrazložen. Ista obveza suda postoji i za nalog o pretrazi. Izvanraspravno vijeæe 

mora obrazložiti svaku odluku donesenu povodom prigovora protiv optužnice. 

Rješenja raspravnog vijeæa tijekom glavne rasprave takoðer moraju biti 

obrazložena. Detaljno je normiran sadržaj obrazloženja prvostupanjske i 

drugostupanjske presude kao i drugostupanjskog rješenja. 

4. POSEBNI ELEMENTI POJMA PRAVIÈNOG POSTUPKA 

Dva su elementa tog pojma vezana samo uz kazneni postupak, a to su: 

pretpostavka okrivljenikove nedužnosti i posebna jamstva okrivljenikove obrane. 

a) Pretpostavka okrivljenikove nedužnosti najznaèajnija je pretpostavka 

kaznenog postupka, kako kontinentalnog tako i anglosaksonskog tipa. 38 Tome u 

prilog govori èinjenica da je sadrže Zakon o kaznenom postupku (èl. 3. st. 1.), 

Ustav RH (èl. 28.), ali i meðunarodni propisi o ljudskim pravima39 . Ta 

presumcija spada u jednu od tekovina pravne države, a nastala je kao reakcija i 

sredstvo borbe protiv nedemokratskih mehanizama – torture, izvanredne kazne te 

presude “otpuštanja ispod suðenja”. 

Prihvaæanje presumpcije okrivljenikove nedužnosti realizira se pomoæu dva 

pravila, koja su u najužoj vezi s naèelom “praviènog postupka”. Spomenuta 

pravila tvore autoritativne pravne standarde koji odreðuju naèin i rezultate 

utvrðivanja pravno relevantnih èinjenica u kaznenom postupku. 40 Upravo 

prihvaæanje tih pravnih standarda pridonosi razrješenju prijepora vezanih za 

pojam pretpostavke okrivljenikove nedužnosti. Oni se kreæu izmeðu shvaæanja 

tog pojma kao iskaza o procesnoj stvarnosti i njegovog tumaèenja kao posljedice 

primjene propisanog naèina utvrðivanja pravila relevantnih èinjenica u skladu s 

propisanim zakonskim formama. 41 Prvo pravilo glasi da teret dokazivanja u 

kaznenom postupku leži na tužitelju, odnosno supsidijarno na raspravnom sudu. 

To znaèi da ne postoji pravna dužnost okrivljenika na iznošenje i dokazivanje 

svoje obrane. Drugaèije ureðenje ovog pitanja znaèilo bi neostvarivanje naèela 

praviènog postupka, jer ishod postupka ne bi bio dostupan jednako optuženiku i 

državnom tužitelju. Tada bi se postupak pretvorio u ritual, a okrivljeniku ne bi 

više pripadalo temeljno pravo na sudsku zaštitu42 . Zabrana korištenja 

okrivljenika kao primarnog izvora saznanja o èinjenicama u cilju dokazivanja 

njegove krivnje bez obzira na druge dokaze, osobito ako su slabi, sprjeèava 

66 



38 O razvitku tog pravnog naèela i njegovom suvremenom shvaæanju u engleskom kaznenom procesnom 

pravu vidi Krapac, D.: Engleski kazneni postupak, str. 51.-53. i sl. 

39 Èlanak 6. stavak 2. EKZLJP proklamira presumciju okrivljenikove nedužnosti koja pruža adekvatnu 

zaštitu protiv pogrešnih presuda. Èl. 14. st. 2. MPGPP takoðer govori o toj presumpciji. 

40 Usporedi Krapac, D.: Kazneno procesno pravo, str. 311. 

41 O navedenim prijeporima, te osobito o komplementarnom odnosu pretpostavke okrivljenikove 

nedužnosti koja postoji do pravomoænosti osuðujuæe presude i vjerojatnosti da je okrivljenik kriv, koja 

takoðer postoji tijekom cijelog kaznenog postupka, vidi Bayer, V.: Kazneno procesno pravo – 

Odabrana poglavlja, knjiga I. (priredio prof. dr. Davor Krapac, Zagreb, 1995., str. 192. I sl. 

42 Krapac, D.: o. c., str. 244.



smanjivanje tereta dokaza koji leže na tužitelju odnosno sudu. 43 Zabranjeno je 

ispitivanje optuženika i èitanje podataka iz kaznene evidencije prije završetka 

dokaznog postupka ako je on na poèetku rasprave osporio osnovanost optužnice. 

Ispitivanjem optuženika na kraju dokaznog postupka dosljedno se provodi 

pravilo o teretu dokaza koji leži na tužitelju, odnosno sudu. Izuzetak od toga, 

dakle ispitivanje optuženog prije završetaka dokaznog postupka, moguæe je samo 

na zahtjev optuženog, što je rezultat njegove slobodne volje i procjene konkretne 

procesne situacije. Drugi izuzetak vezan je za èitanje podataka o ranijoj 

(ne)osuðivanosti optuženika prije završetka dokaznog postupka, ako vijeæe 

odluèuje o mjerama osiguranja njegove nazoènosti. Razlog tome je znaèaj ranije 

osuðivanosti za odluku o mjerama osiguranja nazoènosti optuženika. 

Drugo pravilo znaèi raspodjelu rizika nedokazivanja èinjenica o kaznenom djelu 

i krivnji. Posljedica te postavke jest donošenje oslobaðajuæe presude kad je sud 

potpuno uvjeren u okrivljenikovu nedužnost, ali i kad nije potpuno uvjeren u 

njegovu krivnju ili nedužnost. Upravo ovaj drugi dio pravila utemeljen je na 

presumpciji nedužnosti koja nije oborena. Optuženik se, dakle oslobodio zato što 

nije dokazano da je poèinio kazneno djelo za koje se optužuje – èl. 371. t. 3 (354. t. 

3.) ZKP. Ta je formulacija rezultat prihvaæanja normativne koncepcije pojma 

okrivljenikove nedužnosti, što znaèi da se on “oslobaða na temelju pravnog 

standarda utvrðivanja njegove krivnje èiji je rezultat utvrðenje u (pravomoænoj) 

presudi da je nedužan”. 44 Moglo bi se reæi da se presumpcija okrivljenikove 

nedužnosti sadržajno preklapa s pravilom in dubio pro reo, ali je to pravilo po 

opsegu šire od spomenute presumpcije. Ona se primjenjuje, osim na pravno 

relevantnu èinjenicu krivnje, još i na èinjenice o kojima ovisi kvalifikacija kaznenog 

djela i izricanje kazne, kao i na manji broj procesno relevantnih èinjenica. 

Valja spomenuti i iznimke od pretpostavke okrivljenikove nedužnosti koje su 

navedene u Kaznenom zakonu. Radi se o sluèajevima prebacivanja tereta dokaza 

s tužitelja na okrivljenika, jer je šteta zbog rizika nedokazanosti neke pravno 

relevantne èinjenice manja za okrivljenika nego za tužitelja. U pitanju su dvije 

takve iznimke, i to presumpcija èestitosti kao materijalnopravna presumpcija 

vezana uz kazneno djelo klevete po èl. 200. st. 1. i 2. u vezi sa st. 3. KZ, te 

odredba èl. 203. KZ, po kojoj se okrivljenik oslobaða ako dokaže da se ne radi o 

ponašanju koje je imalo za cilj naškoditi neèijoj èasti i ugledu. 45 

43 Ne smije se raditi o presudi utemeljenoj na sudaèkom mišljenju o krivnji premda krivnja nije 

prethodno dokazana u skladu sa zakonom - sluèaj Barbera, Messegue & Jabardo c/a Španjolske, 

presuda od 6.12.1988., br. 10590/83. Nadalje, Europski sud zastupa stajalište da pretpostavka 

okrivljenikove nedužnosti “iskljuèuje utvrðivanje neèije krivnje izvan kaznenog postupka pred sudom 

nadležnim za suðenje na glavnoj raspravi”, sluèaj Böhmer c/a Njemaèke, presuda od 3.10.2002., br. 

zahtjeva 37568/97. O nedopustivosti prebacivanja tereta dokaza s tužitelja na optuženika kao povredi 

pretpostavke okrivljenikove nedužnosti Europski sud se izjasnio i u sluèaju Telfner c/a Austrije, 

presuda od 20.03.2001., br. zahtjeva 33501/96. 

44 Tako Krapac, D.: o. c., 313, bilj. 19. 

45 Europski sud se izjasnio o moguænosti propisivanja raznih presumpcija na podruèju kaznenog prava u 

pojedinim pravnim sustavima uz jednu ogradu da “u obzir moraju uzeti legitimne interese koje treba 

zaštiti presumpcijom, ali i zaštitu okrivljenikovih prava” – sluèaj Salabiaku c/a Francuske, presuda od 

7.10.1988, br. zahtjeva 10519/83. O presumpcijama se govori i u sluèajevima Lineens & Leithmens 

c/a Austrije, presuda od 8.07.1986., br. zahtjeva 9815/82, te H. c/a Velike Britanije, presuda od 

4.04.1990., br. zahtjeva 15023/89. 

67

Èini se da upravo iznesena argumentacija o složenom znaèenju i višestrukoj 

ulozi presumpcije okrivljenikove nedužnosti u kaznenom postupku pridonosi 

razrješenju svih dilema vezanih uz opravdanost postojanja ove presumcije. 46 Osim 

toga, brojna zakonska rješenja upuæuju na zakljuèak da je u našem Zakonu o 

kaznenom postupku prihvaæen širi sadržaj presumpcije okrivljenikove nedužnosti. 

b) Posebna jamstva okrivljenikove obrane. Ta prava predstavljaju donji 

prag, minimum jamstava zaštite okrivljenika u sporu s državom koja raspolaže s 

aparatom prisile. 47 O njihovoj važnosti i opæoj prihvaæenosti govori èinjenica da 

su propisana èl. 6. st. 3. EKZLJP. To su sljedeæa prava koja pripadaju svakome 

tko je optužen za kazneno djelo: pravo da u najkraæem roku bude obaviješten o 

prirodi i razlozima optužbe, pravo da ima odgovarajuæe vrijeme i moguænost za 

pripremu obrane, pravo da se brani sam ili uz branitelja po vlastitom izboru, 

pravo na besplatnog branitelja, pravo da ispituje ili dade ispitati svjedoke optužbe 

i da se osigura prisutnost i ispitivanje svjedoka obrane pod istim uvjetima, pravo 

na besplatnu pomoæ tumaèa. Protokol 7. EKZLJP takoðer predviða neka prava 

osuðenih osoba: tako je u èl. 2. predviðeno pravo da se od višeg suda zatraži 

ponovno razmatranje svoje presude i kazne, u èl. 3. pravo na odštetu 

neutemeljeno osuðene osobe, dok odredba èl. 4. zabranjuje da se netko ponovno 

sudi ili kazni za kazneno djelo za koje je veæ bio pravomoæno osuðen ili 

osloboðen (izuzetak je pronalaženje novih dokaza ili poèinjenje bitnih 

postupovnih povreda koje bi mogle utjecati na rješenje sluèaja). 

S obzirom da se posebna prava okrivljenikove obrane predviðaju u cilju 

nadoknade okrivljenikovog slabijeg položaja u kaznenom postupku u odnosu na 

državnu vlast, ta prava graðaninu moraju biti osigurana u trenutku kad na njega 

padne “osnovana sumnja” da je poèinio kazneno djelo. Ne mora se raditi o 

posebnom pisanom aktu optužnice. Po stajalištu Europskog suda osoba stoji pod 

“optužbom” kad joj nadležna vlast službeno predoèi da protiv nje postoji 

optužba, odnosno kad za nadležnu vlast postoje razlozi za sumnju da je odreðena 

osoba poèinila kazneno djelo. 48 Time je uz formalni pojam prihvaæen i 

materijalni pojam okrivljenika, što osigurava širu primjenu prava obrane koja su 

proklamirana u EKLJP. U tom smislu koncipiran je i izmjenjeni èl. 29. st. 2. 

Ustava RH koji garantira sljedeæa “minimalna” prava obrane. 

ba) Poznavanje predmeta i razloga optužbe shvaæeno kao pravo 

osumnjièenika realizira se njegovim upoznavanjem sa èinjenicama koje 

predstavljaju zakonsko biæe kaznenog djela i njihovu pravnu 

kvalifikaciju. Meðutim, to ne bi bilo dostatno za djelatnu obranu. Zbog 

toga je propisana i dužnost tijela kaznenog postupka da okrivljenika “u 

najkraæem moguæem roku” upoznaju s “dokazima” koji ga terete. Pri 

68 



46 Usporedi Bayer, V.: Kazneno procesno pravo, str. 192. 

47 Odatle naziv “minimalna pravila”, Zupanèiæ, B. M.: Komentar èl. 19, 20, 23, 27, 31, 29, 36 i 37 Ustava 

R. Slovenije, u: Nova ustavna ureditev Slovenije, Ljubljana 1992., str. 66. 

48 O optužnici u “materijalnom” smislu Europski sud se izjasnio u sluèaju Deweer c/a Belgije, presuda 

od 27.02.1980., br. zahtjeva 6903/75.



tome se prvenstveno misli na one dokaze bez kojih se èinjenice koje u 

optužbi terete okrivljenika ne bi mogle utvrditi. Istovremeno, taj 

“predmet i razlog optužbe” predstavljaju pravni okvir za voðenje 

kaznenog postupka u skladu s naèelom akuzatornosti. 

bb) Pravo na odgovarajuæe vrijeme i moguænost za pripremu obrane ne 

može se jedinstveno odrediti za cijeli tijek kaznenog postupka. Ono ovisi 

o razlièitosti pojedinih stadija, ali i o moguænostima da se okrivljenik 

upozna sa znaèajnim dijelovima kaznenog predmeta. Ostvarenje ovog 

proklamiranog prava, odnosno omoguæavanje kvalitetne pripreme 

obrane provodi se pomoæu osiguranja nesmetane komunikacije s 

braniteljem unutar dopuštenog vremena u svim procesnim situacijama 

(primijenjene mjere osiguranja nazoènosti okrivljenika), te 

razgledavanje i prepisivanje spisa kaznenog predmeta. 49 

bc) Pravo na struènu pomoæ branitelja dvojako pridonosi ostvarenju naèela 

praviènog postupka. S jedne strane, ta pomoæ uklanja poèetnu nejednakost 

izmeðu okrivljenika i tijela kaznenog postupka. S druge strane, 

profesionalna pomoæ branitelja u ostvarivanju funkcije okrivljenikove 

obrane rastereæuje sud brige o toj funkciji, omoguæavajuæi mu time 

nepristranost. Pravo na struènu pomoæ branitelja ne može se tijekom 

formalnog kaznenog postupka nièim ogranièiti. Istovremeno, graðanin 

ovo pravo uživa u punom opsegu veæ i prije zapoèinjanja formalnog 

kaznenog postupka, što se oèituje u slobodnom izboru branitelja. Može se, 

meðutim, u nekim sluèajevima govoriti i o suženju opsega toga prava prije 

formalnog zapoèinjanja kaznenog postupka, a to se oèituje kroz 

iskljuèivanje pravne pomoæi branitelja prilikom provoðenja radnji ili 

mjera koje nisu važne za zapoèinjanje kaznenog postupka, odnosno za 

podizanje optužbe. 50 Da bi branitelj mogao u cijelosti pružiti pomoæ svom 

branjeniku jamèe mu se ista procesna prava kao i okrivljeniku uz pravno 

osiguranje moguænosti njihova korištenja. Tako je npr. potrebno propisati 

pravovremeno pozivanje branitelja na procesne radnje, te omoguæavanje 

uvida u spis predmeta i njegovo prepisivanje, ali eventualno 

neiskorištavanje tih moguænosti od strane branitelja ne utjeèe na tijek 

postupka. 51 U cilju otklanjanja nejednakosti izmeðu okrivljenika razlièitog 

imovnog stanja siromašnim se okrivljenicima predviða moguænost 

osiguranja branitelja na teret javnih financija. Premda su kriteriji procjene 

49 Europski sud za ljudska prava oèitovao se o tom pitanju, navodeæi da pravo uvida u spis predmeta 

okrivljeniku omoguæava uspješnu obranu - presuda Europskog suda u sluèaju Lamy c/a Belgije od 

30.03.1989., br. zahtjeva 10444/83. 

50 Takvo je stajalište zauzeo Europski sud u sluèaju Quaranta c/a Švicarske, presuda od 24.05.1991., br. 

zahtjeva 12744/87. 

51 U tom smislu je i mišljenje Komisjie za ljudska prava (sluèaj E 7368 iz 1981. godine), u kojem je 

izraženo stajalište da nedolazak uredno pozvanog branitelja ne sprjeèava provoðenje pojedine 

procesne radnje, jer nenazoènost branitelja ne narušava okrivljenikovo pravo na pomoæ branitelja po 

slobodnom izboru ako je okrivljenik u stanju da se tom prilikom sam uspješno brani. 

69

postavljanja ovakvog branitelja propisani neodreðenim pravnim 

standardima52 , uvijek je moguæa kontrola ispravnosti tumaèenja tih 

standarda u korist javnog interesa. 

bd) Pravo na ispitivanje svjedoka optužbe i svjedoka obrane pod istim 

uvjetima najoèitiji je izraz naèela praviènog postupka. To je pravo 

predviðeno èl. 29. st. 2. al. 6. Ustava RH, kao i èl. 6. st. 3. toè. d) EKZLJP. 

O znaèenju navedenog prava govori bogata praksa Europskog suda, koji je 

u veæem broju presuda zauzeo stajalište da svi dokazi na suðenju moraju 

biti izvedeni u nazoènosti okrivljenika na javnoj raspravi, èime se 

omoguæava “stranaèko suprostavljanje”. 53 Meðutim, po mišljenju 

Europskog suda sud nije u potpunosti vezan pravom stranke da predlaže 

pribavljanje i izvoðenje dokaza u svoju korist, buduæi da je to pravo 

ogranièeno interesom racionalnog i ekonomiènog postupanja te potrebom 

zaštite temeljnih prava graðana protiv kojih se vodi kazneni postupak. U 

tom smislu sud ne mora prihvatiti pojedine prijedloge stranaka za 

izvoðenjem dokaza ako bi oni odugovlaèili postupak, a ne bi služili 

razjašnjenju stvari. Ali, samo odluèivanje o tim prijedlozima i izvoðenje 

dokaza odvija se na javnoj, usmenoj i kontradiktornoj raspravi pred 

sudom, koji dokaze izvodi neposredno. 54 U posljednje vrijeme nastaju 

nova ogranièenja spomenutog prava prilikom ispitivanja tzv. ugroženih 

svjedoka. Europski sud dopušta povremeno uskraæivanje ili djelomièno 

ogranièavanje prava obrane na protuispitivanje svjedoka optužbe. 

Hrvatsko kazneno procesno pravo u brojnim odredbama propisuje posebna 

prava okrivljenikove obrane. Tako za poznavanje predmeta i razloga optužbe 

znaèajna su naèelna upozorenja iz èl. 4. ZKP, upozorenja istražnog suca 

uhiæeniku, upozorenja državnog odvjetnika osumnjièeniku pri formalnom 

ispitivanju u njegovom uredu, upozorenja redarstvenih vlasti prilikom formalnog 

ispitivanja osumnjièenika, priopæenja okrivljeniku prilikom prvog ispitivanja, 

priopæenja optužnog akta i pouke predsjednika vijeæa na glavnoj raspravi. Pravo 

na odgovarajuæe vrijeme i moguænost za pripremu obrane vezano je za 

upozorenje prilikom prvog ispitivanja okrivljenog te dostavu poziva optuženiku 

za glavnu raspravu. Pravo na struènu pomoæ branitelja regulirano je naèelnom 

odredbom èl. 5. ZKP, odredbama o branitelju i branitelju siromašnog 

okrivljenika, odredbama o upozorenju i nazoènosti branitelja pri ispitivanju 

osumnjièenika i pritvorenika od strane državnog odvjetnika i redarstvenih vlasti, 

te odredbama o pouci o pravu na branitelja pri pretrazi, odnosno pri prvom 

ispitivanju i ispitivanju na glavnoj raspravi. 

70 



52 Tako se navodi da se okrivljeniku koji nema branitelja i “nema moguænosti da ga nagradi” dodijeli 

branitelj po službenoj dužnosti besplatno “svaki put kad to zahtijevaju interesi pravde” – èl. 14. st. 3. 

toè. 4. MPGPP, slièna je formulacija i u èl. 6. st. 3. toè. c) EKZLJP. 

53 Presuda u sluèaju Barbera Messegue & Jabardo c/a Španjolske od 6.12.1988., br. zahtjeva 10590/83. 

54 Iznesena stajališta zastupana su u presudama Suda u sluèaju Perna c/a Italije (presuda od25.07.2001. 

br. zahtjeva 48898/99.), u sluèaju Luca c/a Italije (presuda od 27.02.2001. br. zahtjeva 33354/96.) i u 

sluèaju Craxi c/a Italije (presuda od 5.12.2002. br. zahtjeva 34896/97.).



5. ZAKLJUÈAK 

Naèelo praviènog postupka pred kaznenim sudom u posljednjim desetljeæima 

prošlog stoljeæa ostvarilo je svoju afirmaciju u kontekstu sustava borbe za zaštitu 

temeljnih ljudskih prava i sloboda. Suština tog naèela ostvaruje se pomoæu takve 

konstrukcije postupka koji procesnim sudionicima jamèi jednake moguænosti utjecaja 

na njegov ishod. Zapravo je cijeli kazneni postupak protkan elementima naèela 

praviènosti, što ga èini stožernim naèelom suvremenog kaznenog procesnog prava. 

Pojam “praviènog postupka” nastao je kao pravni standard angloamerièkog 

prava, oblikujuæi se u praksi sudova u konkretnim sluèajevima. Europski sud za 

ljudska prava takoðer je znaèajan kreator pojedinih elemenata tog etièkog i 

pravnog naèela. Suvremeni kazneni postupci kontinentalnog mješovitog i 

angloamerièkog akuzatornog tipa postupka podjednako prihvaæaju naèelo 

praviènosti razraðujuæi ga u brojnim odredbama postupovnih zakona. 

Sudska praksa i doktrina izgradili su èetiri opæa elementa pojma “praviènog 

postupka”. Prva dva se odnose neposredno na prava stranaka – pravo stranaka da 

budu nazoène radnjama u postupku te saslušane prije donošenja odluke (audiatur 

et altera pars) i pravo stranke da u postupku poduzima sve radnje koje može 

poduzimati njezin protivnik (“jednakost oružja”). Druga dva elementa vezana su 

uz “kvalitet” sudskih odluka, pri èemu je prvi izražen negativnom formulacijom 

(zabranom) – sudske se odluke u naèelu ne smiju temeljiti na nezakonitim 

dokazima, dok je drugi izražen afirmativno (nalogom) – sudske odluke moraju 

biti obrazložene. Sva èetiri elementa dolaze do izražaja tijekom cijelog kaznenog 

postupka, buduæi da se oni koji se odnose na sudske odluke primijenjuju na sve 

vrste odluka sudskih tijela u svim stadijima postupka, a ne samo na presude kao 

krajnji rezultat kaznenog postupanja. Posebni elementi pojma “praviènog 

postupka” – pretpostavka okrivljenikove nedužnosti i posebna jamstva 

okrivljenikove obrane vezani su samo uz kazneni postupak. 

Sveobuhvatnost naèela praviènosti kaznenog postupka kao stožernog naèela 

suvremenog kaznenog procesnog prava pruža nove moguænosti na putu 

iznalaženja ravnoteže izmeðu dviju suprostavljenih tendencija – tenedencije 

uèinkovitosti kaznenog postupka i tendencije zaštite prava graðana. 

Literatura 

Ashwort, A.: Article 6 and the Fairnesss of Trial, Criminal Law Review, April, 

1999., p. 261.-272. 

Ashwort, A.: The Criminal Process: An Evaluative Study, Oxford, 1994. 

Bavcon, LJ.: Kazneno pravo i zaštita prava èovjeka, HLJKPP, god. 4., 1997., br. 

2, str. 395.-402. 

Bayer, V.: Kazneno procesno pravo – Odabrana poglavlja, Knjiga I. (priredio 

prof. dr. Davor Krapac), Zagreb, 1995. 

71

Bolle, P: H.: Jesu li inkompatibilni praviènost kaznenog postupka i sloboda 

medija? Izbor èlanaka iz stranih èasopisa, god. 34., 1994., br. 1, str. 92.-100. 

Corpus Juris 2000., Hrvatska udruga za europsko kazneno pravo, Zagreb, 2003. 

Damaška, Mirjan: Dokazno pravo u kaznenom postupku: oris novih tendencija, 

Pravni fakultet u Zagrebu, Poslijediplomski studij iz kaznenopravnih 

znanosti, Zagreb, 2001. 

Damaška, M.: O miješanju inkvizitornih i akuzatornih procesnih formi, HLJKPP, 

vol. 4., 1997., br. 2, str. 381.-394. 

Eser, A.: Funkcionalne promjene procesnih maksima kriviènog prava: na putu ka 

“reprivatiziranju “ kriviènog postupka, ZPFZ, god. 42., 1992., br. 2, str. 167.-191. 

Galligan, D. J.: Due Process and Fair Procedures: A Study of Administrative 

Procedures, Oxford, 1996. 

Goraniæ. I.: Suðenje u “razumnom roku” – jedan od uvjeta za pravièno suðenje 

(èlanak 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih 

sloboda), Vladavina prava, god. IV, 2000., br. 6, str. 47.-63. 

Grubaè, M.: Racionalizacija kazenskega postopka s poenostavitvijo procesnih oblik, 

Revija za kriminalistiko in kriminologijo, let. 37., 1986., št. 2, str. 105.-111. 

Jambrek, P.: “Fair Trail” po Evropski konvenciji za èlovekove pravice, Podjetje 

in delo, 1994., št. 7, str. 941.-944. 

Kobe, P.: “Enakost orožja” v kazenskem postopku in jugoslovensko kazensko 

procesno pravo, Zbornik znanstvenih razprav, let. XXXIII, 1968, str. 3.-21. 

Konjiæ, Z.: Trajanje kaznenog postupka i pravo na suðenje bez zakašnjenja u 

Republici Hrvatskoj, Zagreb, 2000. 

Krapac, D.: Engleski kazneni postupak, Zagreb, 1995. 

Krapac, D.: Izdvajanje zapisnika o nezakonitoj pretrazi, HLJKPP, vol. 6., 1999., 

br. 1, str. 271.-283. 

Krapac, D.: Kazneno procesno pravo, Prva knjiga: Institucije, I. izdanje, Zagreb, 2000. 

Krapac, D.: Kazneno procesno pravo, Prva knjiga: Institucije, II. izmijenjeno i 

dopunjeno izdanje, Zagreb, 2003. 

Krapac, D.: Osnovna prava èovjeka i graðanina i naèela kriviènog postupka, 

ZPFZ, god. 39., 1989., br 5-6, str. 827.-854. 

Krapac, D.: Reforma kaznenog postujpka i zaštita ljudskih prava, HLJKPP, god. 

1., 1994., br. 1, str. 81.-121. 

Pusiæ, E.: Društvena regulacija, Zagreb, 1989. 

Sanders, A. – Young, R.: Criminal Procedure, London, 1984. 

Schroeder, F. C.: Strafhprozessrecht, 2. Aufl., München, 1997. 

Sharpe, S.: The European Convention: A Suspects Charter? The Criminal Law 

Review, 1997., p. 848.-860. 

Zupanèiæ, B. M.: Komentar èl. 19, 20, 23, 27, 31, 29, 36 i 37. Ustava R. 

Slovenije, u Nova ustavna ureditev Slovenije, Ljubljana, 1992. 

72 





Tumaè kratica 

EKZLJP - Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, 1950. 

ESLJP - Europski sud za ljudska prava 

HLJKPP - Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu 

KZ - Kazneni zakon 

NN - Narodne novine 

VSRH - Vrhovni sud Republike Hrvatske 

ZIDZKP - Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku, 2002. 

ZKP - Zakon o kaznenom postupku, 1997. 

ZPFZ - Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu 

ZRPFS - Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu 

THE NOTION OF THE PRINCIPLE OF FAIRNESS 

OF TRIAL BEFORE A CRIMINAL COURT 

In this paper, the notion of the principle of fairness of trial before a criminal court as the basic 

principle of contemporary criminal procedural law is discussed. After establishing the position of 

the principle of fairness in the system of the principles of criminal procedural law, the content of 

the notion of the principle of fairness of trial in criminal matters is presented. The notion is a 

complex one the essence of which is created with the help of such a construct of trial that 

guarantees the participants in the procedures equal opportunities to influence the outcome. The 

universal acceptance of the principle of fairness of trial can be seen in its constitutionalisation in 

the main international legal acts on human rights. The notion of fairness of trial historically 

emerged as the standard of law in Anglo-American law. Another important creator of that principle 

is the European Court of Human Rights that is the European Commission for Human Rights, the 

institutions of which in their rich practice formulate certain elements of this ethical and legal 

principle. By presenting the criteria which serve to assess whether a trial satisfies the principle of 

fairness of trial, the author here discusses the general elements which are valid in every court 

procedure and the specific elements which fit in with the specific nature of particular criminal 

procedures. After the analysis of the notion of the principle of fairness of trial, the author concludes 

that the all encompassing nature of this basic principle of criminal procedural law offers new 

possibilities on the path to finding the balance between two opposing tendencies - the tendency of 

the efficiency of criminal procedures and the tendency of the protection of civil rights. 

Key words: Criminal procedure, principle of fairness of trial, European Court 

for Human Rights, illegal evidences, presumption of defendant’s 

innocence 

73

Mr. sc. Petar Baèiæ: Konstitucionalizam, europske organizacije i sustav zaštite prava èovjeka u RH 


Mr. sc. Petar Baèiæ, asistent 


KONSTITUCIONALIZAM, EUROPSKE ORGANIZACIJE 

I SUSTAV ZAŠTITE PRAVA ÈOVJEKA U 

REPUBLICI HRVATSKOJ 

UDK: 347.7 : 343.3 

Primljeno: 01. 04. 2006. 


Meðunarodno pravo o zaštiti prava èovjeka postalo je nezaobilazni element transnacionalnog i 

nacionalnog ustavnog prava europskih država. Ono je postalo zbiljski “meðunarodni suplementarni 

ustav” na kojeg se naslanjaju pravni sustavi nacionalnih država te iskaz demokratske ustavnosti bez 

èijeg uvažavanja danas više nema moguænosti afirmiranja i integriranja nacionalnih država u širi 

meðunarodni kontekst. U tekstu autor ukazuje na rezultate ustavnog izbora Republike Hrvatske glede 

recepcije fundamentalnih odredaba o zaštiti prava èovjeka s posebnim osvrtom na ulogu europskih 

organizacija koje djeluju na podruèju Republike Hrvatske. 

Kljuène rijeèi: konstitucionalizam, nove demokracije, prava èovjeka, sustav 

zaštite prava èovjeka, Republika Hrvatska 

UVOD 

Rušenje berlinskog zida koje je na simbolièan naèin oznaèilo okonèanje 

hladnog rata i kapitalistièko-socijalistièkih podjela u Europi, bilo je u isti mah i 

poticaj društvenim snagama diljem Europe za temeljito rekonfiguriranje ustavne 

i svake druge politike. U tom opæem procesu oslobaðanja, koji je s jedne strane 

obilježen pojaèanom suradnjom na meðunarodnom nivou, ali istodobno i 

obnovom etnièkih i nacionalistièkih interesa, posebno je interesantan razvoj 

bivših socijalistièkih zemalja. Od poèetka 1990. godine sve bivše socijalistièke 

zemlje u Europi zapoèele su proces napuštanja socijalistièkog državnog i 

društvenog ureðenja te izgradnju liberalnih demokratskih režima prema 

tradicionalnim zapadnim modelima organizacije vlasti, što je navelo brojne 

komentatore politièkih zbivanja tog vremena na konstataciju kako je na djelu 

konaèni trijumf demokracije i konstitucionalizma. 1 Buduæi da je demokratska 

teorija, kao i konstitucionalizam, utemeljena na pojmu ljudskog dostojanstva i 

1 Vasilescu F.B., THE END OF MILLENIUM: THE TRIUMPH OF CONSTITUTIONALISM IN 

EUROPE, u THE CONSTITUTIONAL HERITAGE OF EUROPE, Council of Europe, Collection: 

Science and technique of democracy, No. 18, 1997., str. 66. 

75

njegove zaštite i upravo zbog zaštite te vrednote graðani moraju imati pravo na 

politièku participaciju kao “temeljno politièko pravo koje èuva sva ostala 

prava”, 2 u novim demokracijama otvorio se je živi interes za koncipiranje i 

realizaciju sustava zaštite prava èovjeka kao skupa onih legalnih i 

institucionalnih mehanizama kojima graðani imaju pravo pristupiti u sluèaju 

povrede njihovih prava. U okolnostima sve veæeg utjecaja meðunarodnog i 

transnacionalnog prava, to je znaèilo i sve osjetnije prožimanje nacionalnog i 

meðunarodnog prava na ovom planu. 3 

1. KONSTITUCIONALIZAM I ZAŠTITA PRAVA ÈOVJEKA 

Kao sastavni dio i izraz etosa slobode, prava èovjeka su u samim temeljima 

intelektualnog europskog naslijeða. U svojoj klasiènoj formulaciji ta su prava 

prema J. Lockeu bila “život, sloboda i vlasništvo”, a buduæi da su se shvaæala 

kao “negativna” sredstva zaštite pojedinaca protiv države ona su uvelike 

determinirala taj fundamentalni odnos izmeðu individue i organiziranog društva. 

Iako su ta prava prema shvaæanjima doktrine prirodnog prava bila 

“predpolitièkog karaktera”, dugo je vladalo uvjerenje da se ona mogu ostvariti i 

zaštititi samo unutar ustavne strukture nacionalne države (države-nacije). 

Višestoljetno iskustvo pokazalo je da zaštita prava èovjeka ima unificirajuæu 

funkciju i za društvo i za državu, a na to je posebno ukazao i razvoj meðunarodnog 

prava nakon Drugog svjetskog rata. Naime, ako takva zaštita postoji i ostvaruje se, ona 

predstavlja izravnu podršku ustavnom sistemu. Najzad, prema argumentima utjecajnih 

integrativnih teorija (Rudolf Smend), postojanje ustavnopravne zaštite prava èovjeka 

doista igra veliku ulogu u graðenju meðusobnog razumijevanja i suglasnosti kao 

nužnih pretpostavki za stvaranje zajednice i njenih institucija. No, integriranje 

razlièitih, heterogenih procesa i profila društvenih realiteta unutar državne zajednice 

postoji samo ukoliko postoji konsenzus o pravnim vrednotama te garancije i sredstva 

za njihovu zaštitu, prije svega sudovi i njihovi mehanizmi. 4 

S druge strane, sve je važnija uloga meðunarodnog i transnacionalnog prava 

u svekolikom razvoju nacionalne države. Otvorenost nacionalnih ustava prema 

utjecaju meðunarodnog prava (odnosno “transnacionalnog nomosa”) sve je 

izraženija. 5 U tom smislu, dakle kao rjeèite pokazatelje takvog pravca u razvoju 

76 



2 Usp. Yick Wo v. Hopkins, 118 U.S. 356, 370 (1886.) cit. pr. Murphy W.F., CONSTITUTIONS, 

CONSTITUTIONALISM AND DEMOCRACY, u: Greenberg D. (ur.), CONSTITUTIONALISM AND 

DEMOCRACY – TRANSITIONS IN THE CONTEMPORARY WORLD, New York, 1993., str. 4. 

3 Cassese A., MODERN CONSTITUTIONS AND INTERNATIONAL LAW, RC, sv. 192., 1985. - III, 

str. 335.-475. 

4 Kühnhardt L., EUROPEAN COURTS AND HUMAN RIGHTS, u: Greenberg D. et alt (ur.), 

CONSTITUTIONALISM AND DEMOCRACY-TRANSITIONS IN THE CONTEMPORARY 

WORLD, Oxford University Press, New York, 1993., str. 126. et passim. 

5 Wiener A., TOWARDS A TRANSNATIONAL NOMOS: THE ROLE OF INSTITUTIONS IN THE 

PROCESS OF CONSTITUTIONALIZATION, Jean Monnet Working Paper No. 9/03, str. 2.-4., 

http://www.jeanmonnetprogram.org/papers/03/030901-06.pdf



suvremene države i prava, treba promatrati i evoluciju nacionalnih ustava 6 u 

dojuèerašnjim novim demokracijama – danas èlanovima Vijeæa Europe te 

Europske unije ili kandidatima za èlanstvo u potonjoj organizaciji. Navedeno se 

posebno odnosi na razvoj prava èovjeka i sistema njihove zaštite. 7 Ukratko, 

meðunarodno pravo o zaštiti prava èovjeka postalo je element europskog 

ustavnog prava. Ono je, prema rijeèima Roberta Uerpmanna, “meðunarodni 

suplementarni ustav” na kojeg se naslanjaju ustavi nacionalnih država i bez èijeg 

uvažavanja danas više nema moguænosti afirmiranja i integriranja nacionalnih 

država u širi meðunarodni kontekst. 8 Rijeè je zapravo o jednom, izuzetno 

zanimljivom stajalištu koje se pojavilo u djelima njemaèkih autora, a prema 

kojem Povelja UN-a zajedno sa sistemom meðunarodnih dokumenata kojima se 

štite prava èovjeka predstavlja èvrstu jezgru meðunarodnog ustavnog prava. U 

tom su smislu meðunarodni instrumenti zaštite prava èovjeka glavni primjer 

“meðunarodnog suplementarnog ustava kao sistema meðunarodnih ugovora koji 

djeluje usporedno sa ustavnim poretkom zajednice” 9 . Takav sistem 

meðunarodnih ugovora može imati razlièite funkcije. U sluèaju da nacionalno 

ustavno pravo karakteriziraju praznine u odreðenom podruèju one se ispunjavaju 

meðunarodnim pravom, a to se posebno dogaða na podruèju ljudskih i temeljnih 

prava. Tako je npr. Europska konvencija o zaštiti prava èovjeka i temeljnih 

sloboda 10 popunila takve praznine u nizu europskih zemalja (Austriji, 

Francuskoj, Velikoj Britaniji,...). U drugim državama, u kojima nije postojala 

takva potreba, Europska konvencija o zaštiti prava èovjeka imala je motivirajuæu 

ulogu u razvoju internog prava (npr. u Njemaèkoj, itd.). U svakom sluèaju, 

meðunarodni suplementarni ustavi su izraz “otvorenosti države” prema 

meðunarodnoj zajednici i prihvaæanju meðunarodnog (ustavnog) prava. 11 

Evolucija i rezultati ustavnog procesa u “post-komunistièkim” europskim 

državama, kao dijela šireg europskog ustavnog pokreta nakon 1989./1990. godine, 

bili su utemeljeni na racionalistièkoj premisi da dobri ustavi mogu biti djelo 

6 Usp. Delmartino F. et al., CONSTITUTIONAL CHANGES IN THE CONTEXT OF 

EUROPEANISATION, IIEB Working Paper br. 11, Institute for International and European Policy, 

University of Leuven, 2004., str. 2. et passim. 

7 Usp. Ferrajoli L., BEYOND SOVEREIGNTY AND CITIZENSHIP: A GLOBAL 

CONSTITUTIONALISM, u: Bellamy R. (ur.), DEMOCRACY AND SOVEREIGNITY: 

AMERICAN AND EUROPEAN PERSPECTIVES, Aldershot, Avebury, 1996., str. 151.- 153. 

8 Uerpmann R., INTERNATIONAL LAW AS AN ELEMENT OF EUROPEAN CONSTITUTIONAL 

LAW: INTERNATIONAL SUPPLEMENTARY CONSTITUTIONS, Jean Monnet Working Paper 

No. 9/03, NYU School of Law, 2003., na: http://www.jeanmonnetprogram.org/papers/03/030901- 

02.pdf 

9 R. Uerpmann, INTERNATIONAL LAW AS AN ELEMENT OF EUROPEAN CONSTITUTIONAL 

LAW: INTERNATIONAL SUPPLEMENTARY CONSTITUTIONS, Jean Monnet Working paper 

9/2003., p. 4. na papers/03/030901-02.pdf 

10 Konvencija o zaštiti prava èovjeka i temeljnih sloboda Vijeæa Europe potpisana je u Rimu 1950. 

godine, a stupila je na snagu 1953. godine. 

11 R. Uerpmann, op. cit., p. 15. 

77

“ustavnog inžinjeringa”. 12 U najopæenitijem prikazu možemo istaknuti najmanje tri 

funkcije ovih ustava: (1) Ustavi su svim zemljama osigurali organizacijsku povelju 

državne vlasti u kojoj su odreðeni njeni nositelji, naèin njihovog izbora, njihovi 

mandati te podjela vlasti. Njihovim usvajanjem bili su u najveæem broju ovih 

zemalja amortizirani postojeæi pritisci politièke borbe za vlast; (2) Ustavi su ovim 

zemljama donijeli i povelje o temeljnim pravima. Neka od konstitucionaliziranih 

prava ranije nisu ni postojala, a veæina drugih bila je samo formalnopravno priznata 

no u praksi èesto kršena. Ustavi su svoje povelje o pravima osigurali predvidjevši 

mehanizme njihove zaštite; (3) Ustavi su ovim zemljama pružili simbolièku 

moguænost izražavanja aspiracija najveæeg dijela graðana za slobodnom, 

demokratskom i suverenom državom. S obzirom na èinjenicu da najveæi broj država 

u ovoj grupi pripada skupini historijski novih državnih entiteta, usvajanje državnih 

ustava iza kojih je stajala široka narodna podrška bilo je najbolji naèin 

manifestiranja državne samobitnosti. Zbog toga su u najveæem broju novih 

europskih demokracija ustavi ujedno postali i simbolièki izraz njihove pripadnosti 

europskom i uopæe zapadnom politièkopravnom i kulturnom krugu. 

Poput svih drugih “post-komunistièkih” država i Republika Hrvatska je nakon 

napuštanja socijalizma bila istovremeno angažirana na konstitucionalizaciji i 

ekonomskoj restrukturizaciji. Konstitucionalizacija je pritom podrazumijevala 

uspostavu zbiljske višestranaèke demokracije koja se obvezuje na vladavinu 

prava i zaštitu individualnih i manjinskih prava. 13 Drugim rijeèima, Republika 

Hrvatska je nakon prvih slobodnih i višestranaèkih izbora održanih tijekom 

travnja i svibnja 1990. godine realizirala svoj ustavni izbor. U tom procesu bilo 

je realizirano nekoliko teških odluka: izbor izmeðu veæinske i proporcionalne 

demokracije, izbor izmeðu predsjednièkog i parlamentarnog sistema vlasti te 

odluka o samostalnosti i neovisnosti države u odnosu na druge èlanice tadašnje 

SFRJ. Krajnji rezultat tog ustavnog izbora bio je Ustav Republike Hrvatske koji 

je, poput svih drugih demokratskih ustava, u svom tekstu sadržavao i 

fundamentalne odredbe o zaštiti prava èovjeka. 14 

Na nastavak procesa konstitucionalizacije i primjenjivanje nacionalnih 

odredaba o zaštiti prava i sloboda dramatièno su utjecala zbivanja vezana uz 

agresiju na Republiku Hrvatsku. Okolnosti cjelokupnog društvenopolitièkog 

78 



12 Tvorac pojma ustavni inžinjering (constitutional engeneering) je talijanski profesor Giovanni Sartori, 

koji je svojom knjigom “CONSTITUTIONAL ENGENEERING – AN INQUIRY INTO 

STRUCTURES AND OUTCOMES” (1994) osvjetlio teorijske i historijske dileme i rezultate glede 

ustavnog izbora prije svega novih demokracija, ali i šire. Korisno pojašnjenje pojma daje prof. J. 

Zelonka prema kojem je navedeni pojam neutralan s obzirom na pitanje “razvijaju li se ustavne 

odredbe putem difuzije i uvoza iz ostalih zemalja ili njihovom pojavom kao funkcionalnih 

ekvivalenata, i to iz razloga što ustavni inžinjeri u razlièitim zemljama moraju rješavati sliène 

probleme”. Zelonka J., DEMOCRATIC CONSOLIDATION IN EASTERN EUROPE, Vol. 1: 

Institutional Engeneering, Oxford University Press, Oxford, 2000., str. 5. 

13 Pogany I., CONSTITUTION MAKING OR CONSTITUTIONAL TRANSFORMATION IN POST- 

COMMUNIST SOCIETIES?, u: Bellamy R. & Castiglione D. (ur.), CONSTITUTIONALISM IN 

TRANSFORMATION: EUROPEAN AND THEORETICAL PERSPECTIVES, Blackwell, 1996., str. 157. 

14 Smerdel B., THE REPUBLIC OF CROATIA: THREE FUNDAMENTAL CONSTITUTIONAL 

CHOICES, CPSR sv. 1, br. 1, 1992., str. 60. et passim.



razvoja nastalog raspadom SFRJ znatno su se razlikovale od onih koje su pratile 

razvoj drugih bivših socijalistièkih država u Europi. U tim zemljama naime nije 

više bio prisutan strah od agresivnog ekspanzionizma drugih država, pa su one 

bile slobodne od destabilizirajuæeg utjecaja bivših blokovskih susjeda. U 

Republici Hrvatskoj to na žalost nije bio sluèaj. Zbog toga je kontinuirani i 

oèigledni nedostatak politièke i ekonomske stabilnosti RH nakon raspada SFRJ 

naglasio potrebu za daljnjim normativnim uèvršæenjem mehanizama zaštite 

prava èovjeka. Ovaj proces teèe usporedno s uoèavanjem potrebe da se u jednoj 

novoformiranoj demokratskoj politièkoj zajednici u kojoj se demokracija prije 

svega razumijevala kao obièna nadmoæ veæine (majoritarizam) i državne volje 

pruži što snažnija podrška razvoju ustavne kulture o ljudskim pravima. Proces 

daljnjeg kompletiranja i usavršavanja Ustava Republike Hrvatske tijekom 

ustavnih promjena 2000. godine kao i Ustavnog zakona o pravima nacionalnih 

manjina 15 uz ostali prateæi normativni okvir zaštite prava èovjeka tumaèimo 

upravo u potonjem ozraèju. 

2. ZAŠTITA PRAVA ÈOVJEKA KAO PRETPOSTAVKA ULASKA 

NOVIH DEMOKRACIJA U EUROPSKE INTEGRACIJE 

U nastojanju da izgrade vjerodostojnu ustavnodemokratsku organizaciju 

vlasti, nove su demokracije – kao skupina europskih zemalja koje su nakon sloma 

socijalistièkog modela zapoèele restauraciju svekolikih vrednota klasiènog 

ustavnog prava (vladavina prava, dioba vlasti, individualna prava, itd.) - trebale 

razriješiti i problem otvaranja i prilagodbe svog unutrašnjeg pravnog poretka 

dinamiènom razvoju europskog i meðunarodnog prava. U tom smislu je od 

posebnog znaèaja bila dimenzija zaštite prava èovjeka, koja je za ustavotvorce i 

zakonodavce novih demokracija postala i uvjet i determinanta približavanja i 

uklapanja nacionalne države u novi svjetski i regionalni pravni poredak. 

Prema tradicionalnoj i pojednostavljenoj projekciji odnosa izmeðu nacionalne 

države i meðunarodne zajednice te njenih organizacija, odnosno njihovih pravnih 

poredaka, nacionalno pravo i meðunarodno pravo su dva razlièita pravna sistema. 

Dualizam je bio i ostao široko prisutno obilježje tog odnosa u realnosti 

suvremenog svijeta. Meðutim, izmeðu ta dva poretka ne postoji “kineski zid”. 

Upravo obrnuto! Naime, postojanje aktivne interakcije izmeðu ovih poredaka je 

15 Nakon usvajanja prvog USTAVNOG ZAKONA O LJUDSKIM PRAVIMA I SLOBODAMA I O 

PRAVIMA ETNIÈKIH I NACIONALNIH ZAJEDNICA ILI MANJINA U REPUBLICI 

HRVATSKOJ iz 1991. godine (NN 65/1991), isti je tijekom 1992. godine doživio izvjesne izmjene i 

dopune (NN 27/1992, proèišæeni tekst u NN 34/1992), ali se zapravo u praksi, uslijed ratnih zbivanja, 

nije ni primjenjivao. Novi je USTAVNI ZAKON O LJUDSKIM PRAVIMA I SLOBODAMA I O 

PRAVIMA ETNIÈKIH I NACIONALNIH ZAJEDNICA ILI MANJINA U REPUBLICI 

HRVATSKOJ usvojen tijekom 2000. godine (NN 105/2000), a danas je zamjenjen USTAVNIM 

ZAKONOM O PRAVIMA NACIONALNIH MANJINA (NN 155/2002). 

79

nužnost i uvjet normalnog funkcioniranja i meðunarodne zajednice i nacionalne 

države. Upravo ova interakcija, odnosno meðusobna upuæenost jednog poretka 

na drugi, od znatne je važnosti za meðunarodno pravo koje mijenja interno pravo, 

ali se istodobno na njega i “naslanja”, èime se otvaraju vrata monistièkom 

pogledu na njihov odnos. Prisutnost meðunarodnog prava u sferi nacionalne 

države je tijekom vremena narasla do te mjere da se je zakljuèivalo kako upravo 

meðunarodno pravo upravlja svakidašnjim životom države. No, zahvaljujuæi 

državnoj organizaciji i sposobnosti njene akcije, to ureðivanje omoguæava se 

upravo njenim pravnim pravilima. 16 

Naravno, pitanje odnosa izmeðu meðunarodnog i unutrašnjeg (nacionalnog) prava 

ima više lica. No, u kontekstu velikih društvenopolitièkih i ustavnih promjena u 

zemljama bivšeg socijalizma, historijska diskusija izmeðu “monista” i 

“dualista/pluralista” uklopila se je ili bolje reèeno reflektira potrebu pragmatiène 

zaštite, prilagodbe i ugradnje nacionalnih interesa u okvire opæeg procesa prožimanja 

meðunarodnog i nacionalnog prava. 17 U procesu afirmiranja meðunarodnog prava u 

nacionalnim ustavima i odgovarajuæem nacionalnom pravnom poretku prava èovjeka 

su posebno važni èimbenik. Odnosi izmeðu države i pojedinca, koji su bili 

tradicionalno ogranièeni samo na podruèje unutrašnjeg prava, nisu niti više mogu biti 

samo nacionalno pitanje i to zbog toga jer je suvremeno meðunarodno pravo ne samo 

iznjedrilo važne meðunarodnopravne dokumente, veæ je takvim dokumentima uspjelo 

obvezati i odreðeni broj nacionalnih ustava, otvarajuæi pritom temu supremacije 

jednog nad drugim pravom. I ono što je najvažnije - meðunarodno pravo je uspjelo 

unijeti u unutrašnje pravo velikog broja država stvarnu moguænost pojedinca da se 

pred nacionalnim sudovima poziva na meðunarodno priznata prava i druga sredstva 

zaštite svojih prava. To se posebno odnosi na bivše socijalistièke države jer, kako to 

zakljuèuje prof. V.Ð. Degan, “pojedinci nisu nikada mogli pred sudovima tih zemalja 

ishoditi pravdu temeljem neke od konvencija o ljudskim pravima”. 18 

Zbog toga su ustavotvorci novih demokracija, imajuæi na umu neslavno iskustvo 

sa zaštitom prava i sloboda u razdoblju socijalizma, poklonili veliku pažnju 

odredbama o odnosu izmeðu meðunarodnog i nacionalnog prava. Nekoliko ustava 

bivših socijalistièkih zemalja izrièito odreðuje primat meðunarodnih ugovora o 

pravima èovjeka nad nacionalnim pravom. Tako je u Ustavu Èeške Republike (èl. 10), 

Slovaèke (èl. 11), Moldavije (èl. 4) Rumunjske (èl. 20). U drugim ustavima ovog 

kruga zemalja prvenstvo meðunarodnog prava o pravima èovjeka nad nacionalnim 

pravom izvodi se iz opæih odredaba o supremaciji opæeg meðunarodnog prava ili 

meðunarodnih ugovora. Tako je npr. Ustav Rusije opæenito omoguæio supremaciju 

80 



16 Triepel H., LES RAPPORTS ENTRE LE DROIT INTERNE ET LE DROIT INTERNATIONAL, RC, 

sv. 1, 1923., p. 95., cit. pr. Müllerson R. et alt. (ur.), CONSTITUTIONAL REFORM AND 

INTERNATIONAL LAW IN CENTRAL AND EASTERN EUROPE – Introduction, The Hague, 

Kluwer International Law, 1998., str. xii. 

17 Više o odnosu meðunarodnog i unutarnjeg prava vidi npr. kod Degan Ð., MEÐUNARODNO PRAVO, 

Rijeka, 2000., str. 15. – 32.; Bartoš, M., MEÐUNARODNO JAVNO PRAVO, Kultura, Beograd, 

1954., str. 37. – 43.; Andrassy, J., MEÐUNARODNO PRAVO, Zagreb, 1961., str. 3.–6. 

18 Degan ,V. Ð., op. cit., str. 26.



meðunarodnih ugovora (èl. 15.4), ali uz klauzulu po kojoj se u “Ruskoj Federaciji 

prava i slobode èovjeka i graðanina priznaju i garantiraju sukladno opæe priznatim 

naèelima i normama meðunarodnog prava i u skladu s ovim Ustavom”. 19 

Ustav Republike Hrvatske donesen 22. prosinca 1990., a mijenjan i 

dopunjavan tijekom 1997. – 2001. godine, 20 takoðer sadrži odredbe koje 

odreðuju odnos prema meðunarodnom pravu. Rijeè je prije svega o odredbama 

dijela VII. Ustava koji govori meðunarodnim odnosima. 21 Tako Ustav Republike 

Hrvatske u èl. 140. (prije èl. 134) odreðuje da: 

“Meðunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvrðeni u skladu s Ustavom i objavljeni, 

a koji su na snazi, èine dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske, a po pravnoj 

su snazi iznad zakona. Njihove se odredbe mogu mijenjati ili ukidati samo uz uvjete i na 

naèin koji su u njima utvrðeni, ili suglasno opæim pravilima meðunarodnog prava.” 22 

Navedeni ustavni èlanak pokazuje da se je Republika Hrvatska, nakon politièkih 

promjena poèetkom 1990.-ih godina, pridružila onim zemljama koje su napuštajuæi 

“kruto dualistièko stanovište” promjenile svoj odnos prema meðunarodnom pravu i 

meðunarodnim ugovorima i potonje priznale kao sastavni dio svog prava. 23 Može se 

dakle utvrditi da se je Ustav RH u èl. 140. prilièno približio monistièkom gledištu. 24 

Potvrdu ovog stajališta predstavlja i èl. 5. Zakona o sudovima iz 1994. godine koji 

je u èl. 5 st. 2. odreðivao da sudovi, osim što sude po osnovi ustava i zakona, “sude 

19 Vereschetin, V. S., SOME REFLECTIONS ON THE RELATIONSHIP BETWEEN 

INTERNATIONAL LAW AND NATIONAL LAW IN THE LIGHT OF NEW CONSTITUTIONS, u: 

Müllerson, R. et alt. (ur.), CONSTITUTIONAL REFORM AND INTERNATIONAL LAW IN 

CENTRAL AND EASTERN EUROPE, The Hague, Kluwer International Law, 1998., str. 8.-9. 

20 Ustav Republike Hrvatske stupio je na snagu 22. prosinca 1990. godine, a istog dana je objavljen u 

Narodnim novinama br. 56. Ustav je nepromjenjen trajao do 12. prosinca 1997. godine kada su 

usvojene prve formalne promjene. Drugi krug znaèajnih ustavnih izmjena došao je tijekom 2000. 

godine, a treæi poèetkom 2001. godine. Usp. Baèiæ, A., KOMENTAR USTAVA REPUBLIKE 

HRVATSKE, Pravni fakultet, Split, 2003. 

21 Prof. Vukas utvrðuje da je “sadržaj èak 66 od 142 èlanka tog ustava, na razlièite naèine povezan s 

meðunarodnim pravom”. Usp. Vukas, B., ZA USTAVNE ODREDBE NIJE ISKLJUÈIVO 

MJERODAVNA STRUKA USTAVNOG PRAVA, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, br. 4/2000., str. 

617. Napominjemo da posebni dio Ustava RH (glava VII.) nosi naziv Meðunarodni odnosi i podijeljen je 

u dvije cjeline: prva cjelina (èl. 138.-141.) govori o meðunarodnim ugovorima, a druga cjelina (èl. 141.) 

govori o pitanjima udruživanja i odcjepljenja. Usp. Baèiæ, A., op. cit., str. 352. et passim. 

22 Napominjemo da je došlo do izvjesnih promjena u odnosu na prijašnji èl. 134 koji je u cijelosti glasio: 

“Meðunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvrðeni u skladu s Ustavom i objavljeni, èine dio unutarnjeg 

pravnog poretka Republike, a po pravnoj su snazi iznad zakona. Njihove se odredbe mogu mijenjati ili 

ukidati samo uz uvjete i na naèin koji su u njima utvrðeni, ili suglasno opæim pravilima meðunarodnog 

prava.” Dakle, novim rješenjem je postojeæim uvjetima pridodan još jedan - “...a koji su na snazi...”. 

23 Degan, V. Ð., op. cit., str. 26. Slièno i Rodin, S., EUROPSKA INTEGRACIJA I USTAVNO PRAVO, 

Zagreb, 1996., str. 212. Tako i prof. Vajiæ komentirajuæi ustavne odredbe: “...kojima se naèelo monizma s 

primatom meðunarodnog prava uvodi u naš unutrašnji pravni sustav (...) time se odustalo od prijašnjeg 

dualistièkog pristupa koji je u praksi izjednaèavao meðunarodni ugovor s internim aktima...’’. Usp. Vajiæ, 

N., NEKI PROBLEMI SUKCESIJE DRŽAVA, Zakonitost 4/1992., Zagreb, 1992., str. 573. – 574. 

24 Upozoravamo meðutim i na opravdane opaske prema kojima takva ustavna odredba “ne pobija 

dualistièko shvaæanje. Naime, od ovakvog ustavnog rješenja smije Republika Hrvatska odustati 

izmjenom svog Ustava, a ta promjena njenog unutrašnjeg prava ne bi znaèila povredu meðunarodnog 

prava. Hrvatski Ustav ne daje prednost cijelom meðunarodnom pravu pred unutrašnjim pravom 

Republike Hrvatske, veæ...samo onom dijelu meðunarodnog prava koje Republika Hrvatska 

dobrovoljno prihvati.” Usp. Andrassy, Bakotiæ, Vukas, MEÐUNARO PRAVO,Zagreb, 1998.., str. 6. 

81

i na osnovi meðunarodnih ugovora koji su dio pravnog poretka Republike Hrvatske. 

Sudovi primjenjuju i druge propise koji su donijeti sukladno Ustavu, 

meðunarodnom ugovoru ili zakonu Republike Hrvatske.” 25 Konaèno, snažnu 

podršku statusu meðunarodnog prava, a posebno meðunarodnog prava o pravima 

èovjeka, predstavlja i afirmativna pozicija koju je zauzeo Ustavni sud Republike 

Hrvatske prema primjeni pravnih normi meðunarodnog prava u unutrašnjem 

pravnom poretku Republike Hrvatske. Naime, Ustavni sud je veæ u svojoj Odluci br. 

U-II-433/1994 od 2. veljaèe 1995. godine 26 u kojoj je ocjenjivao ustavnost odredaba 

Statuta Županije istarske utvrdio da “iskljuèivo ratificirani i objavljeni meðunarodni 

ugovori mogu imati pravnog uèinka u unutrašnjem pravnom poretku”. 27 

3. POSEBNO O PITANJU PRISTUPANJA NOVIH DEMOKRACIJA 

MEÐUNARODNIM UGOVORIMA O PRAVIMA ÈOVJEKA 

Raspad nekih europskih država i uopæe nestanak europskih socijalistièkih 

zemalja uzrokovao je i oživljavanje interesa za problematiku sukcesije država, 

odnosno pristupanja (akcesije) meðunarodnim ugovorima. Unutar tog opæeg pitanja, 

problematika pristupanja meðunarodnim ugovorima o pravima èovjeka predstavlja 

posebno pitanje. O važnosti ovog pitanja u kontekstu našeg rada prije svega svjedoèi 

èinjenica da se, samo nakon kolapsa federativnih socijalistièkih država (SSSR-a, 

SFRJ i Èehoslovaèke), na meðunarodnoj sceni pojavilo na desetke novih država. 

Pritom je svaka od takvih država, uzeta kao pojedinaèni primjer, otvarala i tražila 

rješenje pitanja glede pristupanja onim meðunarodnim ugovorima koji su bili od 

znaèaja za njihov primitak u zajednicu samostalnih i ravnopravnih država. Meðu tim 

novim državama nalazila se naravno i Republika Hrvatska. 

Odredbe Beèke konvencije o sukcesiji država glede meðunarodnih ugovora 

(1978.) 28 prave distinkciju izmeðu “novoformiranih” i drugih država glede sukcesije 

meðunarodnih ugovora, a ta je razlika povlaèila za sobom i razliku u pravnim 

uèincima pristupanja. Dok se na državu sljednicu (succesor state) primjenjivalo naèelo 

kontinuiteta ugovornih obveza, istovremeno se na novonastale nezavisne države 

(newly independent state) primjenjivalo pravilo clean slate rule, zapravo doktrina 

82 



25 ZAKON O SUDOVIMA, NN 3/1994. (izmjene i dopune v. Narodne novine 100/96., 115/97., 131/97., 

129/00., 67/01., 5/02., 101/03., 117/03. i 17/04.). 

26 Navedena Odluka objavljena je u NN 9/1995. 

27 O pitanju primjene meðunarodnog prava pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske v. Rodin, S., 

EUROPSKA INTEGRACIJA I USTAVNO PRAVO, Zagreb, 1996., str. 218.-219. 

28 Konvencija je potpisana je 22. kolovoza 1978. u Beèu, a stupila je na snagu 6. studenog 1996. godine. 

Plod je dugogodišnjeg rada Komisije za meðunarodno pravo. Tekst Konvencije objavljen je u NN-MU 

br. 16/1993. Pitanju sukcesije posveæena je i Beèka konvencija o sukcesiji država glede imovine, 

arhiva i dugova, koja do danas meðutim nije stupila na snagu, iako je usvojena još 1983. g.



novog poèetka (tabula rasa). 29 Od država s podruèja bivše SFRJ ovoj Konvenciji su 

pristupile Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Slovenija i SR Jugoslavija. 

Ipak, u širokoj problematici pristupanja meðunarodnim ugovorima posebno 

mjesto zauzima pitanje pristupanja meðunarodnim ugovorima o pravima 

èovjeka. O tome uostalom govori i odredba èl. 60 st. 5. Beèke konvencije o pravu 

meðunarodnih ugovora (1969.) koja, rješavajuæi pitanje prestanka ili suspenzije 

primjene ugovora kao posljedice njegove povrede, predviða da države 

ugovornice ne smiju prekinuti primjenu ugovora koji se odnose na zaštitu ljudske 

osobe, odnosno primjenu onih njihovih “odredaba o zaštiti èovjeka što ih sadrže 

ugovori humanitarnog karaktera”, a osobito “odredaba koje zabranjuju svaki 

oblik represalija prema osobama koje su tim ugovorima zaštiæene”, niti u sluèaju 

kada je došlo do bitne povrede ugovora. U tom nastojanju da se osigura 

ekskluzivni položaj materije prava èovjeka svijetli primjer pruža napor 

Meðunarodne organizacije rada koja je inzistirala da se nove države, u sluèaju da 

se žele pridružiti toj organizaciji, obvežu na poštivanje onih ugovora usvojenih 

pod njenim okriljem kojih je stranka bila i država prednica. 30 

Meðunarodna zajednica je opæenito nastojala pojasniti i olakšati pitanje 

sukcesije glede meðunarodnih ugovora u sluèaju novih država, pa tako i ugovora 

kojima se štite prava èovjeka. Tako je Odbor za prava èovjeka prihvatio stajalište 

prema kojem “svi narodi unutar podruèja bivše države stranke Ugovora ostaju 

nositelji ugovornih garancija”, što je u konkretnom smislu znaèilo i da su se na 

taj naèin Bosna i Hercegovina, Hrvatska, SR Jugoslavija, a tijekom 1993. godine 

i Armenija, Gruzija, Kazahstan, Kirgistan, Tadžikistan, Makedonija i Uzbekistan 

vezale “obvezama Ugovora od dana stjecanja svoje neovisnosti” što su navedene 

države i potvrdile. Jednako “èvrsto” stajalište u podršci kontinuitetu važenja 

obveza prema ugovorima o pravima èovjeka bilo zauzelo je i Vijeæe Europe s 

obzirom na Europsku konvenciju o zaštiti prava èovjeka. 31 

Glede primjera Republike Hrvatske važno je istaknuti sljedeæe èinjenice. Na 

prvim višestranaèkim izborima u Hrvatskoj održanim 22. travnja i 6. svibnja 

1990. godine, koji su uslijedili kao hrvatski odgovor na pokušaj razrješenja 

29 Primjenu doktrine clean slate rule (ili tabulae rasae) koja se temelji na naèelu samoodreðenja, odnosno 

na potrebi da se novoformiranim državama nastalim u periodu dekolonizacije omoguæi sloboda u 

izboru meðunarodnih ugovornih obveza kojima æe biti vezane, predviða Beèka konvencija iz 1978. u 

èl. 16. koji glasi: “Novonastala nezavisna država nije dužna zadržati ugovor na snazi niti postati 

stranka ugovora zbog same èinjenice što je na dan sukcesije država taj ugovor bio na snazi za podruèje 

na koje se odnosi sukcesija država”. No, da pojam novonastala nezavisna država ne obuhvaæa sve 

novoformirane države upozorava èl. 2. st. 1. t. /f/: “novonastala nezavisna država znaèi državu 

sljednicu èije je podruèje, neposredno prije dana sukcesije država, bilo ovisno podruèje za èije je 

meðunarodne odnose bila odgovorna država prednica”. 

30 Beèka konvencija iz 1978. definira u èl. 2. državu prednicu kao “državu koju je prilikom sukcesije 

država zamijenila druga država”, a državu sljednicu kao “ državu koja je prilikom sukcesije država 

zamijenila drugu državu”. 

31 Tako Kamminga, M.T., STATE SUCCESSION IN RESPECT OF HUMAN RIGHTS TREATIES, 

The European Journal of International Law, sv. 7, br. 4/1996., str. 20., na: 

http://www.ejil.org/journal/Vol7/No4/art1.pdf 

83

politièko-gospodarske krize unutar RH/SFRJ, izabran je prvi višestranaèki saziv 

Sabora koji je svoju prvu sjednicu održao 30. svibnja iste godine. Nakon 

višemjeseènih bezuspješnih pregovora predsjednika jugoslavenskih republika o 

novom preustroju Jugoslavije, a na temelju rezultata referenduma održanog 19. 

svibnja 1991. godine, Sabor Republike Hrvatske donio je 25. lipnja 1991. Odluku 

o razdruživanju i proglasio Hrvatsku neovisnom suverenom državom, a 8. 

listopada 1991. proglasio prekid svih državnopravnih veza s Jugoslavijom. Prva 

meðunarodnopravna priznanja uslijedila su krajem 1991. godine (Island 19. 

prosinca 1991., Vatikan 13. sijeènja 1991., 15. sijeènja 1992. sve zemlje 

Europske zajednice, itd). 

Republika Hrvatska je priznata u avnojevskim granicama po preporuci Mišljenja 

br. 1. od 29. studenoga 1991. te Mišljenja br. 2. i 3. od 11. sijeènja 1992., koja je dala 

Arbitražna komisija Mirovne konferencije o Jugoslaviji koju je predvodio ugledni 

francuski pravnik Robert Badinter (pa stoga i uvriježeni naziv Badinterova 

komisija). 32 Iako je Badinterova komisija smatrala da aktualno meðunarodno pravo 

ne precizira sve posljedice prava na samoodreðenje, ipak je èvrsto zauzela i 

afirmirala poziciju da, bez obzira na okolnosti, pravo na samoodreðenje ne može 

rezultirati promjenom postojeæih granica, osim u sluèaju suprotnog (novog) 

sporazuma država u pitanju. 33 Dakle, sukladno naèelu uti possidetis kao dijelu opæeg 

meðunarodnog prava povezanog sa stjecanjem neovisnosti, ustanovljeno je da se 

granice izmeðu Hrvatske i Srbije (kao i ostalih bivših jugoslavenskih republika) 

mogu mijenjati jedino slobodnim i zajednièkim sporazumom. Buduæi da takvog 

sporazuma nije bilo, prijašnja su razgranièenja (tzv. AVNOJ-evske granice) postale 

državne granice, odnosno meðunarodne granice zaštiæene meðunarodnim pravom. 34 

Prema zakljuècima Badinterove komisije, nikakva promjena postojeæih granica 

postignuta silom nije mogla proizvesti pravne uèinke. Proces meðunarodnog 

priznanja Republike Hrvatske dovršen je 22. svibnja 1992. kada je Republika 

Hrvatska postala punopravna èlanica Ujedinjenih naroda. 35 

Nakon proglašenja neovisnosti zapoèeo je i proces pristupanja Republike 

Hrvatske meðunarodnim ugovorima kao samostalne i meðunarodno priznate 

države. Veæ u Ustavnoj odluci o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske 

navodi se da æe se pod odreðenim uvjetima u RH primjenjivati ugovori koje je 

sklopila SFRJ, 36 a takvo je stajalište potvrðeno i Zakljuècima Sabora RH iz 

84 



32 Arbitražna komisija izdala je ukupno petnaest mišljenja koja su objavljena u International Legal 

Materials i to prvih deset u ILM 1992., sv. 31, br. 6, str. 1496.-1526., a preostalih pet u ILM 1993., sv. 

32, br. 6, str. 1586.-1598. 

33 Usp. Lapaš, D., RASPAD DRŽAVE U SUVREMENOM MEÐUNARODNOM PRAVU, Zbornik 

PFZ 2/2003., Zagreb, 2003., str. 339. 

34 Usp. Seršiæ, M., NAÈELO UTI POSSIDETIS U MEÐUNARODNOM PRAVU, Zbornik PFZ 

2/2003., Zagreb, 2003., str. 318. 

35 Usp. Milardoviæ, A., DOKUMENTI O DRŽAVNOSTI REPUBLIKE HRVATSKE, Zagreb, 1992. 

36 Tako se u t. III Odluke (NN 31/1991) navodi: “Meðunarodni ugovori koje je sklopila i kojima je 

pristupila SFRJ primjenjivat æe se u Republici Hrvatskoj ako nisu u suprotnosti s Ustavom i pravnim 

poretkom Republike Hrvatske, na temelju odredaba meðunarodnog prava o sukcesiji država glede 

meðunarodnih ugovora”.



listopada iste godine te u Zakonu o sklapanju i izvršavanju meðunarodnih 

ugovora. 37 Krajem 1991. godine Republika Hrvatska je obavijestila Tajništvo 

UN-a da se, temeljem pravila o sukcesiji država glede meðunarodnih ugovora, 

smatra obveznom glede ugovora kojih je ranije SFRJ bila stranka. Notifikacijom 

o sukcesiji je Republika Hrvatska s vremenom postala i strankom svih 

relevantnih ugovora o pravima èovjeka. No, vjerodostojnost zauzetog stajališta 

Republike Hrvatske trebala je ponajprije reflektirati njena cjelokupna normativna 

djelatnost, a zatim i proces provedbe preuzetih obveza. 

4. NORMATIVNA DJELATNOST REPUBLIKE HRVATSKE 

NA PLANU ZAŠTITE PRAVA ÈOVJEKA 

Prema svom prvom demokratskom Ustavu, Republika Hrvatska je 

ustanovljena kao država koja èuva i jamèi prava i slobode pojedinaca i društvenih 

grupa. U tom smislu Republika Hrvatska se ustavnopravno definira kao: 

“Nacionalna država hrvatskoga naroda i država pripadnika inih naroda i manjina, koji 

su njezini državljani: Srba, Muslimana, Slovenaca, Èeha, Slovaka, Talijana, Maðara, 

Židova i drugih, kojima se jamèi ravnopravnost s graðanima hrvatske narodnosti i 

ostvarivanje nacionalnih prava u skladu s demokratskim normama OUN i zemalja 

slobodnoga svijeta. (...) Poštujuæi na slobodnim izborima odluèno izraženu volju 

hrvatskoga naroda i svih graðana, Republika Hrvatska oblikuje se i razvija kao suverena i 

demokratska država u kojoj se jamèe i osiguravaju ravnopravnost, slobode i prava èovjeka 

i državljanina, te promièe njihov gospodarski i kulturni napredak i socijalno blagostanje.” 38 

Sukladno ustavnim odredbama poštivanje prava èovjeka jedna je od najviših 

vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske: 

“Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost, mirotvorstvo, socijalna pravda, 

poštivanje prava èovjeka, nepovredivost vlasništva, oèuvanje prirode i èovjekova 

okoliša, vladavina prava i demokratski višestranaèki sustav najviše su vrednote 

ustavnog poretka Republike Hrvatske.” 39 

Dio III. Ustava RH pod naslovom Temeljne slobode i prava èovjeka i 

graðanina (èl. 14-69) 40 sadržava široku listu osobnih i politièkih, te 

gospodarskih, socijalnih i kulturnih prava. Prema èl. 14. Ustava: 

“Graðani Republike Hrvatske imaju sva prava i slobode neovisno o njihovoj rasi, 

boji kože, spolu, jeziku, vjeri, politièkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili 

37 Tako se u Zakljuècima (NN 53/1991) t. 6 navodi: “U skladu sa pravilima meðunarodnoga prava, 

Republika se Hrvatska obvezuje prema drugim državama i organizacijama u cijelosti poštivati prava i 

obveze dosadašnje SFRJ u dijelu koji se odnosi na Republiku Hrvatsku.” Zakon u èl. 33. ponavlja 

citirano rješenje iz Ustavne odluke. 

38 USTAV REPUBLIKE HRVATSKE, Izvorišne osnove, NN 56/1990. 

39 USTAV REPUBLIKE HRVATSKE, èl. 3., NN 56/1990. 

40 Tako je glasio izvorni naziv III. dijela USTAVA RH, koji je prilikom ustavne revizije iz 1997. godine 

izmjenjen u sljedeæi: “Zaštita ljudskih prava i temeljnih sloboda”. 

85

socijalnom podrijetlu, imovini, roðenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim 

osobinama. Svi su pred zakonom jednaki.” 

Važan je i èl. 15. Ustava koji odreðuje ravnopravnost pripadnika svih naroda 

i manjina. Njima se jamèi “sloboda izražavanja narodnosne pripadnosti, 

slobodno služenje svojim jezikom i pismom i kulturna autonomija.” 

Zaštitu prava osiguravaju redoviti sudovi i Ustavni sud Republike Hrvatske. 

U sklopu nadležnosti Ustavnog suda u èl. 125. izrièito se odreðuje da “štiti 

ustavne slobode i prava èovjeka i graðanina.” 

Osim Ustava RH, važne odredbe o zaštiti prava sadržavao je i Ustavni zakon o 

ljudskim pravima i slobodama i o pravima etnièkih i nacionalnih zajednica ili manjina 

u Republici Hrvatskoj, kojega je krajem 1991. godine donio Sabor Republike Hrvatske 

u želji da “zaštiti i osigura ostvarivanje prava èovjeka i nacionalnih prava na najvišoj 

razini dostignutoj u demokratskim sredinama suvremene meðunarodne zajednice”. 

Obvezujuæi se na poštivanje i zaštitu nacionalnih i drugih temeljnih prava i sloboda 

èovjeka i graðanina, vladavine prava i svih ostalih vrednota svog ustavnog i 

meðunarodnog pravnog poretka, Ustavni zakon (koji je nakon 1991. godine do danas 

znaèajno evoluirao) izravno se vezuje i poziva na naèela i rješenja svih esencijalnih 

meðunarodnopravnih dokumenata usvojenih u Ujedinjenim narodima, Vijeæu Europe 

i OESS-u. (èl. 1). 41 

Iako je dakle na normativnom planu Republika Hrvatska u relativno kratkom 

vremenu uspjela formalnopravno izraziti nastojanja koja su na planu zaštite prava 

i sloboda èovjeka postupno postajala komplementarna normativnom izrazu 

meðunarodnog i komparativnog prava, pokazalo se je da je proces implementacije 

tih prava i mehanizma njihove zaštite bio i ostao kritièni problem. Taj problem 

osvjetljava ono što je Pieter N. Drost nazivao “metodom implementacije koja neæe 

srljati u slijepu ulicu zaprijeèenu državnim suverenitetom i koja æe uprkos svemu 

imati bitne kvalitete pravnog sistema”. 42 Pokazalo se naime da je proces 

implementacije umnogome zaostajao za naporom normativnog osmišljavanja i 

evolucije sistema zaštite prava èovjeka u Republici Hrvatskoj. 43 

86 



41 USTAVNI ZAKON O LJUDSKIM PRAVIMA I SLOBODAMA I O PRAVIMA ETNIÈKIH I 

NACIONALNIH ZAJEDNICA ILI MANJINA U REPUBLICI HRVATSKOJ, NN 65/1991. 

(proèišæeni tekst vidi u NN 34/1992.). 

42 Drost P. N., HUMAN RIGHTS AS A LEGAL RIGHTS-THE REALIZATION OF INDIVIDUAL 

HUMAN RIGHTS IN POSITIVE INTERNATIONAL LAW, A.W. Sijthoff,Leyden, 1965., str. 123. 

43 O simptomatiènom nesagledavanju dva aspekta sistema zaštite prava i sloboda (normativnom i 

implementacijskom), koji još uvijek prati državne institucije usp. NACRT PRIJEDLOGA 

NACIONALNOG PROGRAMA ZAŠTITE I PROMICANJA LJUDSKIH PRAVA U REPUBLICI 

HRVATSKOJ OD 2005. DO 2008. GODINE, Zagreb, 2004., koji je za Vladu RH sastavio njen Ured 

za ljudska prava, a dostupan je na službenim internet stranicama Vlade: www.vlada.hr



5. DOPRINOS EUROPSKIH ORGANIZACIJA UÈVRŠÆIVANJU 

SUSTAVA ZAŠTITE PRAVA ÈOVJEKA U REPUBLICI HRVATSKOJ 

Napuštanje socijalistièkog projekta države i društva za veæinu je novih europskih 

demokracija znaèilo i moguænost otvaranja prema “euroatlantskom” okviru politièke i 

ekonomske suradnje. Želimo ukazati na èinjenicu da su europske organizacije koje su 

predmet našeg interesa (Vijeæe Europe, OESS, Europska unija) ustrajno afirmirale 

svoju ulogu promotora demokratskih vrijednosti i prava èovjeka unutar i izvan svojih 

okvira, a to što je takvu svoju ulogu Europska unija jasnije artikulirala nešto kasnije 

nimalo ne smeta upravo takvoj njenoj karakterizaciji. Potonje organizacije svoj 

aktivizam iskazuju ponajviše u otvorenom procesu uspostavljanja prioriteta vladavine 

prava jer upravo od afirmacije tog naèela ovisi izgradnja stabilnog i prosperitetnog 

društvenog poretka, ekonomski razvoj, demokratska konsolidacija i zaštita prava 

èovjeka u europskim državama koje su do 1990-ih godina prakticirale onaj tip pravne 

države koja je u pravilu poèivala na arbitrarnim odlukama partijske države i njenih 

predstavnika. 44 U državama s takvom prošlošæu zaštita prava èovjeka postavila je pred 

upravljaèe nove izazove. Prije svega, trebalo je odgovoriti na (eventualne) povrede 

prava èovjeka poèinjene u starom režimu. Osim toga, kritièno mjesto nacionalnih 

reformi ustavnopolitièkog i pravosudnog sustava postaje potreba za prihvaæanjem 

novih institucija koje æe biti u stanju sprjeèavati buduæe povrede prava èovjeka. U 

naznaèenom kontekstu i odgovarajuæoj mjeri ovaj se proces odvija i u Republici 

Hrvatskoj. Naša je teza da prisustvo navedenih europskih organizacija u Republici 

Hrvatskoj ima za cilj i svrhu, kao i u drugim zemljama sliène prošlosti, afirmaciju 

vrednota suvremenog meðunarodnog prava u kojem zaštita prava èovjeka predstavlja 

jednu od najistaknutijih dimenzija. Buduæi da navedene organizacije svojim pravom i 

institucijama predstavljaju izraz suplementarnog meðunarodnog ustava kojim se 

kompenziraju nedostaci nacionalne zaštite prava èovjeka, njihovu nazoènost i 

aktivnosti potrebno je tumaèiti iskljuèivo kao snažnu potporu novom hrvatskom 

pravnom poretku u njegovom uklapanju u širi transnacionalni sistem vladavine prava. 45 

5.1. Vijeæe Europe i Republika Hrvatska 

Proces izgradnje ili jaèanja ustavnodemokratskih institucija u društvima koja 

proizlaze iz nedemokratskih režima bez sumnje predstavlja kompleksni i opæenito 

zahtjevan poduhvat. U tom smislu treba istaknuti da se svaka država suoèena s takvim 

zadatkom prije ili kasnije mora okrenuti rješavanju pitanja kao što su rekonstrukcija 

struktura državnog vodstva, pravna reforma u brojnim sektorima te jaèanje institucija 

civilnog društva. Iako primarna odgovornost u tom procesu pripada državi koja i dalje 

ima suvereno pravo odluèivanja o odgovarajuæim modelima i metodama, veliku 

44 O razlikama izmeðu države vladavine prava (Rule of Law) i pravne države tog vremena (Rule-of-Law State) 

v. kod Sajo, A., LIMITING GOVERNMENT – AN INTRODUCTION TO CONSTITUTIONALISM, 

Central European University, Budapest, 1999., str. 205.-223. 

45 Usp. Uerpmann R., op. cit., str. 1-45. 

87

pomoæ pružaju joj postojeæe meðunarodne organizacije i drugi èimbenici. 46 Evidentno 

je to i u odnosu Vijeæa Europe i Republike Hrvatske, kao i drugih europskih 

regionalnih organizacija o kojima govorimo u ovom radu. 

Nakon što je poèetkom 1996. godine Rusija primljena u Vijeæe Europe, samo 

su još tri države starog kontinenta ostale izvan sastava ove organizacije. Osim 

Bosne i Hercegovine te SR Jugoslavije, izvan VE bila je i Republika Hrvatska. 

Razloge takve situacije zasigurno treba tražiti u okolnostima ratnog i 

poslijeratnog razdoblja u Hrvatskoj (1991.-1995.), o èemu su meðu ostalim 

snažno svjedoèila i izvješæa strasburških izvjestitelja s njihovih višednevnih 

inspekcija, prvenstveno o stvarnom stanju glede vladavine prava i zaštite prava 

èovjeka u Hrvatskoj. 47 Iako je politièki dijalog izmeðu Vijeæa Europe i Republike 

Hrvatske uspostavljen još tijekom travnja 1992. godine, nakon èega je Republika 

Hrvatska podnijela molbu za prijem u VE, tijekom rujna iste godine predviðena 

procedura primitka Republike Hrvatske u punopravno èlanstvo ove organizacije 

bila je - sukladno Mišljenju br. 195 Parlamentarne skupštine VE - odložena i to 

kao “rezultat umješanosti Hrvatske u rat u Bosni i Hercegovini i dogaðaja u 

zapadnoj Slavoniji i bivšem UN zaštitnom sektoru Sjever i Jug”. 48 

Tijekom ožujka 1996. godine predsjednik Republike i predsjednik Hrvatskog 

državnog sabora potpisali su dokument kojim se Republika Hrvatska u cilju 

pristupanja Vijeæu Europe obvezala na ispunjenje niza obveza meðu kojima su 

najznaèajnije bile sljedeæe: 

1. otpisivanje Europske konvencije o zaštiti prava èovjeka u trenutku 

pristupanja VE; 

2. ratificiranje Europske konvencije i Protokola br. 1,2,4,7 te 11 unutar 

godine dana od dana pristupanja; 

3. priznavanje nakon stupanja na snagu Protokola br. 11 prava na individualne 

pritužbe Europskoj komisiji za prava èovjeka i obveznu nadležnost 

Europskog Suda za prava èovjeka (glede èl. 25 i èl. 46 Konvencije); 

4. potpisivanje unutar godine dana i ratificiranje unutar tri godine od dana 

pristupanja VE Protokola br. 6 uz Europsku konvenciju posveæenog 

ukidanju smrtne kazne; 

88 



46 Reif L. C., BUILDING DEMOCRATIC INSTITUTIONS: THE ROLE OF NATIONAL HUMAN 

RIGHTS INSTITUTIONS IN GOOD GOVERNANCE AND HUMAN RIGHTS PROTECTION, 

Harvard Human Rights Journal, sv. 13, 2003., str. 44. 

47 Usp. Marinkovic G., DOES CROATIA WISH TO JOIN THE COUNCIL OF EUROPE?, AIM, February 

11, 1996., str. 1., na http://www.aimpress.ch/dyn/trae/archive/data/199602/60214-002-trae-zag.htm 

48 Usporedi Council of Europe’s Parliamentary Assembly OPINION No. 195 (1996) on CROATIA’S 

REQUEST FOR MEMBERSHIP OF THE COUNCIL OF EUROPE, p. 1, na: 

http://assembly.coe.int/Documents/AdoptedText/TA96/Eopi195.htm, na kojem temeljimo kronologiju 

približavanja Republike Hrvatske i Vijeæa Europe, kao i tekst o multilateralnim odnosima, odnosno 

odnosima RH s Vijeæem Europe na internet stranicama Ministarstva vanjskih poslova i europskih 

integracija: www.mvp.hr



5. potpisivanje i ratifikacija unutar godine dana od dana pristupanja VE 

Europske konvencije o spreèavanju muèenja i neèovjeènih ili ponižavajuæih 

postupaka ili kažnjavanja; 

6. potpisivanje i ratificiranje unutar godine dana od dana pristupanja VE 

Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina, Europske povelje o 

lokalnoj samoupravi i Europske povelje o regionalnim i manjinskim 

jezicima; preuzimanje obveze voðenja politike prema manjinama sukladno 

naèelima utvrðenim u skupštinskoj Preporuci 1201 (1993.) te inkorporiranje 

tih naèela u pravni i upravni sistem i praksu države; 

7. implementiranje preporuka koje su rezultat mišljenja Europske Komisije 

za demokraciju putem prava (Venecijanska komisija) o ustavnom pravu na 

ljudska prava i slobode i pravima nacionalnih i etnièkih zajednica i 

manjina te o mehanizmima zaštite prava èovjeka; 

8. poduzimanje svih nužnih mjera, ukljuèujuæi adekvatnu policijsku zaštitu, 

kojima se garantiraju sigurnost i ljudska prava stanovništva srpske 

nacionalnosti u Hrvatskoj, posebno u bivšim zaštiæenim podruèjima UN-a 

s ciljem olakšavanja povratka ljudi koji su napustili ta podruèja, etc.; 

9. prouèavanje (s tendencijom ka ratifikaciji) Europske socijalne povelje te 

voðenje politike koja je u skladu s naèelima sadržanim u toj povelji; 

10.potpisivanje i ratifikacija (a u meðuvremenu primjena temeljnih naèela) 

ostalih konvencija VE i drugih europskih dokumenata, itd.; 

11.rješavanje meðunarodnih i unutrašnjih sporova mirnim sredstvima; 

12.kooperacija i aktivna pomoæ tužitelju Meðunarodnog kaznenog Suda za 

bivšu Jugoslaviju u dovoðenju pred sud bez odlaganja svih osoba 

optuženih za ratne zloèine, zloèine protiv èovjeènosti i genocid; 

13.rješavanje veæih sporova o državnim granicama sukladno naèelima 

meðunarodnog prava; 

14.implementiranje preporuka struènjaka VE o legislativi koja se odnosi na 

medije, poput zakona o javnom informiranju, zakona o telekomunikacijama i 

zakonu o zaštiti tržišnog natjecanja; 

15.usklaðivanje i to dovoljno vremena prije sljedeæih izbora s preporukama 

koje su rezultat rada izbornih promatraèa VE i drugih meðumarodnih 

organizacija, posebno s onim preporukama koje se odnose na glasovanje 

dijaspore, manjinsko predstavništvo, biraèke spiskove, tajnost glasovanja 

te potrebu poveæanja neovisnosti u radu državne televizije (HRT) i što je 

moguæe bržu izradu popisa stanovništva; 

U oèekivanju da æe Republika Hrvatska nakon preuzimanja ovih obveza 

ispuniti svoja obeæanja, te poslije prvih pozitivnih pomaka u tom pravcu, 49 

49 O “znaèajnom napretku” kojega je Republika Hrvatska nakon 6. studenog 1996. napravila na putu 

ostvarenja svojih obveza prema VE, odnosno detaljnu kronologiju dogaðaja vezanih uz cjelokupni 

proces vidi u Council of Europe’s Parliamentary Assembly RESOLUTION No. 1223 (2000.) on 

HONOURING OF OBLIGATIONS AND COMMITMENTS BY CROATIA, na: 

http://assembly.coe.int/Documents/AdoptedText/ TA00/ERES1223.htm 

89

Parlamentarna skupština VE preporuèila je Odboru ministara da: (1) pozove 

Hrvatsku da postane èlan Vijeæa Europe; (2) odredi pet mjesta za Hrvatsku u 

Parlamentarnoj skupštini. U tom smislu je Odbor ministara 16. listopada donio 

odluku o primitku Republike Hrvatske u èlanstvo Vijeæa Europe. 

Republika Hrvatska primljena je u Vijeæe Europe 6. studenog 1996. godine, kada 

je tadašnji ministar vanjskih poslova potpisao Statut Vijeæa Europe, Europsku 

konvenciju o zaštiti prava èovjeka te niz drugih važnih dokumenata izraðenih pod 

okriljem ove organizacije. Posebno mjesto meðu dokumentima koje je potpisala 

Republika Hrvatska svakako pripada Europskoj konvenciji s prateæim Protokolima, 

èije je prihvaæanje od strane hrvatskih vlasti znaèilo znaèajan iskorak prema novoj 

politici zaštite prava èovjeka u Republici Hrvatskoj. 50 

Nakon potpisivanja Europske konvencije, Zastupnièki dom Hrvatskog sabora 

je u proceduri ratifikacije usvojio Zakon o potvrðivanju Konvencije za zaštitu 

ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola br. 1, 4, 6, 7 i 11. Zakon je 

potvrðen Odlukom Predsjednika Republike br. 081-97-1719/1 od 22. listopada 

1997. godine. Potonji Zakon sadrži 6 èlanaka: Èlanak 1. potvrðuje Konvenciju i 

njene Protokole 1,4,6,7 i 11; Èlanak 2. sadrži engleski izvornik te hrvatski 

prijevod Konvencije; Èlanak 3. sadrži dvije izjave koje je RH priopæila prilikom 

polaganja isprava o ratifikaciji, a odnose se na èl. 25 (priznanje prava Europskoj 

komisiji za prava èovjeka na zaprimanje tužbi upuæenih Glavnom tajniku VE od 

“svake fizièke osobe, nevladine organizacije ili skupine pojedinaca koji tvrde da 

su žrtve povrede prava ustanovljenih Konvencijom i dodatnim Protokolima, 

ukoliko su èinjenice na kojima se temelji navodna povreda tih prava nastale 

nakon stupanja na snagu Konvencije i pripadajuæih Protokola za Republiku 

Hrvatsku”), te èl. 46 Konvencije (RH priznaje na neodreðeno vrijeme “kao 

obvezatnu, ipso facto i bez posebnog sporazuma, pod uvjetom uzajamnosti, 

sudbenost Europskog suda za ljudska prava u svim predmetima vezano uz 

tumaèenje i primjenu Konvencije i dodatnih Protokola, što se odnose na èinjenice 

nastale nakon stupanja na snagu Konvencije i dodatnih Protokola za Republiku 

Hrvatsku”); Èlanak 4. sadrži rezervu koju je RH stavila glede održavanja javne 

rasprave zajamèene èl. 6. st. 1. Konvencije i to zbog toga što “Republika 

Hrvatska ne može jamèiti održavanje javne rasprave kad Upravni sud odluèuje o 

zakonitosti pojedinaènih akata upravnih vlasti jer on u pravilu odluèuje u 

nejavnoj sjednici”, buduæi da prema Zakonu o upravnim sporovima, èlanak 34. 

stavak 1. “o upravnim sporovima sud rješava u nejavnoj sjednici”; Èlanak 5. 

zadužuje kao nadležna za izvršenje Konvencije i njenih Protokola “ministarstva 

i druga tijela državne uprave Republike Hrvatske u èiji djelokrug ulazi 

ostvarivanje pojedinih prava predviðenih Konvencijom i dodatnim 

Protokolima”. Èlanak 6. sadržava odredbu o stupanju na snagu Zakona. 51 

90 



50 Usp. konvencije i druge dokumente VE koje je potpisala i ratificirala Republika Hrvatska na 

www.conventions.coe.int 

51 Usp. tekst Zakona u NN 18/1997.



Èinjenica postojanja zaokružene normativne osnove za zaštitu prava èovjeka u 

Republici Hrvatskoj do koje se došlo tijekom 1997. godine, dakle nakon ratifikacije 

Europske konvencije u hrvatskom parlamentu, dovela je do pojaèanog interesa 

hrvatske javnosti za blagodati zaštite koju pružaju Konvencija i njene institucije. 52 

Unatoè tome što Ustav Republike Hrvatske i Europska konvencija, kako to 

zakljuèuje S. Rodin, pružaju “uglavnom iste standarde zaštite materijalnih prava”, 53 

hrvatski graðani su brzo otvorili “proces obraæanja” Europskom sudu za prava 

èovjeka u Strasbourgu. Razloge za to treba potražiti upravo u manjkavostima 

nacionalnog sistema zaštite prava èovjeka u kojem je funkcioniranje pravosuða 

kljuèni faktor sporosti uspostave vladavine prava u Republici Hrvatskoj. Na to nam 

ukazuje veæ površna analiza “hrvatskih predmeta” pred Europskim sudom za prava 

èovjeka, koji su pred Sud poèeli stizati veæ nakon 6. studenog 1997. 54 Pravo pristupa 

sudu i duljina trajanja sudskog postupka (èl. 6. st. 1. Konvencije), pravo na 

poštovanje privatnog i obiteljskog života (èl. 8), pravo na djelotvorni pravni lijek (èl. 

13), zabrana diskriminacije (èl. 14), zaštita prava vlasništva (èl. 1 Protokola br. 1), 

itd., neki su od najèešæih razloga obraæanja hrvatskih državljana Europskom sudu za 

prava èovjeka, koji je svojim odlukama potvrdio staru istinu da bez ostvarenja 

normativnih prava nema potpune, dakle stvarne i efikasne zaštite prava èovjeka. 55 

U tekuæem procesu kompletiranja sistema zaštite prava èovjeka u Republici 

Hrvatskoj, kojeg sada èine nacionalni pravni okvir te “meðunarodni 

suplementarni ustav” (u ovom sluèaju Europska konvencija o zaštiti prava 

èovjeka), treba podsjetiti i da Sud uvažava naèelo supsidijarnosti te nužnost 

prethodnog iscrpljenja domaæih sredstava pravne zaštite. Radi se zapravo o tome, 

kako to navodi sutkinja Europskog suda za prava èovjeka prof. Nina Vajiæ, da 

“temeljna i prvenstvena odgovornost za zaštitu prava èovjeka leži u svakoj 

državi, a tek potom, supsidijarno, ako niti jedan sud u državi nije ispravio neku 

povredu prava èovjeka, tek tada bi trebao reagirati Europski sud”. 56 

Možemo se nadati da æe proces otvorene reforme hrvatskog pravosuða, a 

posebno jaèanje sudova, rezultirati i efikasnijom zaštitom prava èovjeka pred 

hrvatskim sudovima, te da se neæe primjerice ponavljati situacija u kojoj, kao što 

je bio sluèaj u predmetu Badovinac koji je riješen 7. sijeènja 2002. godine po 

osnovi ratione temporis, Europski sud za prava èovjeka bilježi kako je 

52 O pojaèanom interesu struène i šire javnosti za djelovanje Suda v. Vajiæ, N., DJELOVANJE 

EUROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA S OSVRTOM NA PRESUDE PROTIV REPUBLIKE 

HRVATSKE, Bilten Kluba pravnika, Tribina 17. lipnja 2002., str. 1. 

53 Rodin, S., EUROPSKA INTEGRACIJA I USTAVNO PRAVO, Zagreb, 1996., str. 221. 

54 Usp. dokument ECHR Case Law - Judgments and Admissibility Decisions involving Croatia since 6 

November 1997 (Version: 2 August 2004), na http://www.osce.org/documents/mc/2004/03/2225_en.pdf 

55 Usp. radove o odnosu Europskog suda za prava èovjeka i radu na “hrvatskim” predmetima u knjizi 

PRAVO NA POŠTENO SUÐENJE I RAZUMAN ROK-PRAVO AZILA, Zagreb, 2003., str. 131. 

56 Vajiæ, N., DJELOVANJE EUROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA S OSVRTOM NA 

PRESUDE PROTIV REPUBLIKE HRVATSKE, Bilten Kluba pravnika, Tribina 17. lipnja 2002., str. 

4; Usp. i slijedeæe radove iste autorice: EUROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA, u: Bakotiæ, B. (ur.), 

POJEDINAC PRED EUROPSKIM SUDOM ZA LJUDSKA PRAVA, Pravni fakultet u Zagrebu, 

Zagreb, 1999.; DULJINA SUDSKOG POSTUPKA U HRVATSKOJ I PRAKSA EUROPSKOG 

SUDA ZA LJUDSKA PRAVA, Zbornik PFZ, 5/2001. 

91

podnositelj tužbe bio uskraæen u pravu pristupa Sudu i da se navedena situacija 

nastavljala i “nakon ratifikacije Konvencije”! Tek æe efikasnija zaštita prava 

èovjeka pred hvatskim sudovima biti stvaran dokaz jaèanja Republike Hrvatske 

kao države vladavine prava i uspješne ustavnodemokratske države. 

5.2. Organizacija za sigurnost i suradnju u Europi i Republika Hrvatska 

Dok je Konferencija o sigurnosti i suradnji u Europi (KESS), s èijim se je 

formiranjem zapoèelo 1973. godine, imala znaèajnu ulogu u otvaranju 

komunikacijskih kanala i stabilizaciji odnosa izmeðu nekadašnjih hladnoratovskih 

rivala te u propagiranju miroljubivih promjena u Europi, 57 Organizacija za 

sigurnost i suradnju (koja se kao sljednik KESS-a organizacijski uèvršæuje tijekom 

1994/1995. godine) koncentrira niz svojih aktivnosti prije svega na otvaranje 

politièkih procesa prema ustavnoj demokraciji, sprjeèavanju ili smirivanju 

konflikata te promociji civilnog društva i vladavine prava. OESS od 1996. godine 

djeluje i na podruèju Republike Hrvatske. 

Unutar organizacijske strukture OESS-a od posebnog je znaèaja Ured za 

demokratske institucije i prava èovjeka koji je odgovoran za tzv. ljudsku ili 

humanu dimenziju djelovanja ove organizacije. Pojam “humana dimenzija” 

odnosi se na složeni OESS-ov koncept sigurnosti koji kao svoj integralni element 

ukljuèuje prava èovjeka, vladavinu prava i demokraciju. Na temelju mandata koji 

je ovom Uredu dodjeljen Helsinškim dokumentom (1992.) omoguæava se 

djelovanje kompletne organizacije prema onim državama kojima treba pomoæ na 

planu – “punog poštivanja prava èovjeka i temeljnih sloboda, podvrgavanja 

vladavini prava, promoviranju naèela demokracije, te (...) izgradnji, jaèanju i 

zaštiti demokratskih institucija, kao i promoviranju tolerancije unutar društva”. 

Razumijevajuæi europski kontekst kao “pluralistièku zajednicu sigurnosti”, 58 

zainteresirana meðunarodna javnost je iz razumljivih razloga sprjeèavanja 

sukoba te širenja duha suradnje i zaštite prava èovjeka nastojala OESS 

“instalirati” i na podruèjima država nastalih nakon raspada SFRJ, pa tako i na 

podruèju Republike Hrvatske. 59 U tom smislu treba razumjeti i Mišljenje br. 195 

92 



57 Konferencija o sigurnosti i suradnji u Europi formalno je otvorena u Helsinkiju 3. lipnja 1973. godine. 

Pregovori su trajali sve do 1975. godine kada je usvojen Završni akt Konferencije o sigurnosti i 

suradnji u Europi, koji su potpisali šefovi država i premijeri 33 europske države (jedino Albanija nije 

potpisala Završni akt) te SAD-a i Kanade. 

58 Prema utjecajnom uèenju Karla W. Deutscha, èiji se utjecaj ogleda i u programskim naèelima djelovanja 

OESS-a, razlikuje se “pluralistièka zajednica sigurnosti” od “amalgamirane siguronosne zajednice”. Razlika 

izmeðu ove dvije zajednice je sljedeæa. “Pluralistièka zajednica sigurnosti” sastoji se od nekoliko suverenih 

država, dok se “amalgamirana siguronosna zajednica” sastoji od jedne države ili entiteta nalik na državu 

kojeg karakterizira centralizirana vlast. Prema ovoj definiciji EU npr. još uvijek predstavlja pluralistièku, a ne 

amalgamiranu sigurnosnu zajednicu. Usp. Mützenich, R., REGIONAL RENAISSANCE? FORM OF 

REGIONAL COOPERATION AND THE ROLE OF REGIONAL ORGANIZATIONS, str. 4., na: 

http://www.rolfmuetzenich.de/pdf/Shanghai%20regional%20renaissance.pdf 

59 Zapravo se može govoriti i o svojevrsnoj “reinstalaciji” buduæi da je bivša Jugoslavija bila aktivno 

ukljuèena u rad KESS-a.



(t. 8) Parlamentarne skupštine Vijeæa Europe iz 1996. godine kojim se 

“pozdravlja privremeni sporazum o uspostavi misije OESS-a u Hrvatskoj”. 60 

Na formalnopravnom planu proces “instaliranja” misije OESS-a tekao je na 

sljedeæi naèin. Stalno vijeæe OESS-a je u svojoj Odluci br. 112 od 18. travnja 

1996. godine pozdravilo prethodni poziv Vlade Republike Hrvatske OESS-u da 

pošalje svoju Misiju u Hrvatsku te odluèilo o njenoj uspostavi. Prema navedenoj 

Odluci temeljna zadaæa Misije sastojala se u: 

“... ekspertizi i pomoæi hrvatskim vlastima na svim nivoima, ali i zainteresiranim 

pojedincima, grupama i organizacijama, na planu zaštite prava èovjeka i prava koja 

pripadaju nacionalnim manjinama. U tom kontekstu i u nastojanju da se promovira 

izmirenje, vladavina prava i usuglašavanje s najvišim priznatim meðunarodnim 

standardima, Misija æe pomagati savjetovati i pomagati pri punoj implementaciji 

zakonodavstva te nadgledati pravilno funkcioniranje i razvoj demokratskih institucija, 

procesa i mehanizama”. 61 

Djelovanje OESS-a u Republici Hrvatskoj sumarno se može podijeliti u tri 

faze: (1) U prvoj fazi (1996.-2000.) zadatak OESS-a bio je ogranièen na nadzor 

i izvještavanje o implementaciji obveza koje je Vlada Republike Hrvatske 

preuzimala nakon 1996. godine tj. nakon pristupanja Hrvatske Vijeæu Europe. (2) 

Druga faza (2000.-2003.) zapoèinje 2000. godine i to nakon demokratske smjene 

vlasti, kada Misija OESS-a razvija snažnu savjetodavnu ulogu na planu 

zakonodavne aktivnosti nove hrvatske vlade. U ovoj fazi Misija OESS-a 

podupire veæinu nastojanja Vlade Republike Hrvatske za ispunjenjem politièkih 

zadataka koji joj stoje na putu ukljuèivanja u euroatlantske integracije. U tom 

smislu Misija OESS-a snažno naglašava svoju ulogu u podupiranju reforme 

hrvatskog pravosuða, uspostave vladavine prava, jaèanja zaštite prava èovjeka i 

manjinskih prava, reforme medija te ispunjenja èitavog niza drugih 

meðunarodnih obveza. (3) Treæa faza preklapa se s djelovanjem Misije nakon 

Odluke br. 644 Stalnog vijeæa OESS-a kojom se njen mandat produžuje do 31. 

prosinca 2005. godine. 62 U ovom razdoblju Misija afirmira svoju snažnu potporu 

implementaciji zakona i programa koje su Sabor i Vlada RH izradili u skladu s 

opæeprihvaæenim pravnim standardima meðunarodnog prava. 63 Glavno sjedište 

(headquarters) Misije OESS-a u Republici Hrvatskoj nalazi se u Zagrebu, 

podruèni centri (field centre) djeluju u Kninu, Vukovaru i Sisku, a podruèni uredi 

(field office) u Splitu, Osijeku, Zadru, Korenici, Karlovcu, Petrinji i Pakracu. 

60 Mišljenje br. 195 (1996.) Parlamentarne skupštine VE vidi na: 

http://assembly.coe.int/Documents/AdoptedText/TA96/Eopi195.htm 

61 Dokumenti Stalnog vijeæa OESS-a uglavnom su dostupni na službenim internet stranicama: 

http://www.osce.org/docs/ 

62 Odluka Stalnog vijeæa OESS-a br. 644 (2004.) od 16. prosinca 2004. godine na: 

http://www.osce.org/documents/pc/2004/12/4023_en.pdf 

63 Podatke usp. na službenim internet stranicama organizacije: www.osce.org/croatia 

93

U usporedbi s drugim sustavima zaštite prava èovjeka u Europi, OESS-ov 

sustav zaštite prava èovjeka posjeduje odreðene posebnosti. Prije svega, radi se 

o tome da je zaštita koju nudi ovaj sustav prvenstveno politièke prirode, što znaèi 

da se ne temelji na pravno obvezujuæim pravilima i standardima. No, razlika 

izmeðu “politièkih” i “pravnih” obveza ne znaèi da iskljuèivo potonje proizvode 

obveze za države. U suvremenim meðunarodnim odnosima koje karakterizira sve 

tješnja veza meðu èlanovima meðunarodne zajednice, obveze koje odreðena 

država preuzme potpisivanjem nekog meðunarodnog dokumenta nisu tek puke 

deklaracije volje ili namjere; rijeè je o politièkim obvezama da se ispoštuju 

odreðeni standardi koji su istovremeno predmet nadzora (monitoring) od strane 

meðunarodne zajednice. 

Ne smijemo pritom zaboraviti ni èinjenicu da OESS nije nikada uspostavio svoju 

sudbenu instituciju kojoj bi graðani država èlanica mogli podnositi svoje zahtjeve ili 

tužbe. Naravno, nedostatak takve institucije ne znaèi istodobno i da, glede odreðenih 

pojedinaènih predmeta, nije bilo moguæe obraæanje politièkim tijelima OESS-a te 

korištenje njihove potpore u daljnjem “istjerivanju pravde”. U svom djelovanju u 

Hrvatskoj Misija OESS-a suraðuje s institucijama ove organizacije koje su zadužene 

za rad na problemima iz podruèja ljudske dimenzije – veæ spomenutim Uredom za 

demokratske institucije i prava èovjeka, Visokim povjerenikom za nacionalne 

manjine te Visokim predstavnikom za slobodu medija. 

Najsnažniju ilustraciju navedenog predstavlja svakako sluèaj Kristine Bleèiæ 

protiv Hrvatske 64 pred Europskim sudom za prava èovjeka u Strasbourgu u 

kojem se je kao treæa strana pojavila i Misija OESS-a u Republici Hrvatskoj. U 

konkretnom sluèaju je Europski sud za prava èovjeka, suprotno oèekivanjima 

tužitelja i Misije OESS-a u Hrvatskoj, presudio da sudsko okonèanje stanarskog 

prava (occupancy/tenancy rights) ne predstavlja povredu prava na dom ili prava 

na mirno uživanje posjeda, ali se Vladi RH opetuje obveza da povratnicima 

osigura stanovanje. 65 

Snažnu potporu jaèanju kulture zaštite prava èovjeka Misija OESS-a u 

Republici Hrvatskoj posebno daje na planu poboljšanja zaštite nacionalnih 

manjina. Temeljem Odluke br. 176 Stalnog vijeæa OESS-a od 26. lipnja 1997. 

godine Misija je ovlaštena na pomoæ i nadgledanje u implementaciji hrvatskih 

zakona, sporazuma i obveza koji hrvatsku Vladu povezuju sa zaštitom osoba koje 

94 



64 U sluèaju Bleèiæ radi se o postupanju na osnovi famoznog, u praksi èesto loše interpretiranog Zakona 

o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (NN 27/1991., te kasnije izmjene) temeljem kojeg 

je Opæinski sud u Zadru donio presudu kojom je tuženoj ukinuo stanarsko pravo. Nakon provedenog 

postupka pred Županijskim sudom u Zadru i Vrhovnim sudom, te nakon što je Ustavni sud Republike 

Hrvatske odbacio ustavnu tužbu gðe. Bleèiæ, ona se je svojim zahtjevom obratila Europskom sudu za 

prava èovjeka. Odlukom od 30. 01. 2003. godine Europski sud je proglasio zahtjev djelomièno 

prihvatljivim, a presudu je donio 29. srpnja 2003. Usp. sluèaj Bleèiæ v.Croatia, App.no. 59532/00, 

Judgment of 29. 07. 2004., na: http://cmiskp.echr.coe.int////tkp197/ 

65 Usp. dokumente: THIRD PARTY INTERVENTION OSCE MISSION TO CROATIA IN 

APPLICATION No. 59532/00 Kristina Blecic against Croatia; BACKGROUND REPORT: RULING 

BY THE EUROPEAN COURT OF HUMAN RIGHTS ON THE BLECIC V. CROATIA CASE od 19. 

kolovoza 2004., http://www.osce.org/documents/mc/2004/08/3422_en.pdf



pripadaju nacionalnim manjinama. Djelujuæi zajedno s Visokim povjerenikom za 

nacionalne manjine, tzv. Venecijanskom komisijom kao i s Vladom RH, Misija je 

sudjelovala i u pripremi sistema zaštite nacionalnih manjina koji je ugraðen u novi 

Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, kao i u osmišljavanju vijeæa za 

nacionalne manjine kojima je svrha otvoriti formalnu interakciju izmeðu manjina i 

institucija vlasti na nacionalnom, ali i na regionalnom, odnosno lokalnom nivou. 

U intenzivnom djelovanju iz podruèja svog mandata, posebno na pitanjima 

povratka izbjeglica, reforme pravosuða i vladavine prava, reforme policije i opæe 

uprave, reforme izbornog zakonodavstva, slobodama medija te jaèanja civilnog 

društva, Misija OESS-a koordinirano djeluje s predstavnicima hrvatskih vlasti. U 

tom smislu ohrabruje i izvješæe Glavnog ureda Misije OESS-a s kraja 2004. 

godine koje utvrðuje da - “Vlada Republike Hrvatske ostaje pri svom 

opredjeljenju o ispunjavanju obveza koje proizlaze iz mandata OESS-a, a vezane 

su uz euroatlantske integracije”. 66 Iako intenzitet i entuzijazam odgovornih 

nacionalnih èimbenika glede pojedinih aspekata procesa jaèanja i implementacije 

mehanizama zaštite prava èovjeka još uvijek oscilira - što se ogleda npr. u radu 

institucije puèkog pravobranitelja, a posebno u sporoj ustavnopravnoj i 

profesionalnoj emancipaciji institucija sudbene vlasti i drugih institucija kontrole 

ustavnosti i zakonitosti - veæ sama èinjenica otvorenosti procesa iz kojeg se 

postupno uklanjaju blokade afirmaciji vladavine prava ohrabruje i podstièe na 

daljnje napore u tom pravcu. 

5.3. Europska unija i Republika Hrvatska 

Nove europske demokracije su rušenjem socijalizma dobile priliku da svoj 

cjelokupni društvenopolitièki razvoj preusmjere prema euroatlantskom okviru 

politièke i ekonomske suradnje. To se odnosi i na Republiku Hrvatsku, koju je 

Europska unija priznala kao samostalnu i neovisnu demokratsku državu 15. 

sijeènja 1992. godine. 67 Prema Ugovoru iz Maastrichta (1992.) svaka europska 

država mogla se je, poštujuæi naèela o kojima govori èl. 6 st. 1. (poštivanje prava 

èovjeka, sloboda, demokracija, vladavina prava), pridružiti èlanstvu Unije. Iako 

potonji Ugovor izrièito ne spominje druge uvjete, postojali su i još neki nužni i 

prešutni ekonomski i politièki zahtjevi za ulazak u EU koji su formalno definirani 

tijekom summita u Kopenhagenu (1993.). Sukladno kopenhagenškim kriterijima 

66 Usp. sljedeæa izvješæa (tzv. Status Reports) Misije OESS-a u Republici Hrvatskoj: Izvješæe br. 15 O 

NAPRETKU HRVATSKE U ISPUNJAVANJU MEÐUNARODNIH OBVEZA od 21. studenog 2004. 

godine, http://www.osce.org/documents/mc/2004/07/3291_en.pdf; Izvješæe br. 14 od 5. srpnja 2004. 

godine; http://www.osce.org/documents/mc/2004/07/3291_en.pdf 

67 O ovom pitanju više kod Brandtner, B. & Rosas, A., HUMAN RIGHTS AND THE EXTERNAL 

RELATIONS OF THE EUROPEAN COMMUNITY: AN ANALYSIS OF A DOCTRINE AND 

PRACTICE, EJIL, sv. 9, br. 3/1998, http://www.ejil.org/journal/Vol9/No3/090468.pdf; Kassim, H. & 

Menon, A., EUROPEAN INTEGRATION SINCE 1990s: MEMBER STATES AND THE 

EUROPEAN COMMISSION, ARENA Working Papers WP 6/04, University of Oslo, na: 

http://www.arena.uio.no/publications/wp04_6.pdf 

95

potencijalna je država kandidatkinja morala ispuniti tri uvjeta. Država mora 

imati: (1) izgraðenu tržišnu ekonomiju, (2) demokratski politièki sistem te (3) 

mora prihvatiti, implementirati i realizirati acquis communautaire (pravne 

steèevine) Unije. Što se tièe Republike Hrvatske, odnos prema EU je od samog 

poèetka bio uvjetovan time da Republika Hrvatska poštuje “kod prihvaæenog 

demokratskog ponašanja”. 68 

Naime, Europska unija je kao promotor demokratskih vrijednosti i prava 

èovjeka u proklamiranoj politici proširenja svog èlanstva odabrala posebni 

pristup glede navedenih pitanja. Pritom se mogu razluèiti dva razlièita koncepta 

pristupa koji se zapravo temelje na izboru izmeðu tzv. minimalistièko - 

maksimalistièke varijante (minimalist - maximalist), odnosno izmeðu tzv. 

uvjetovanog - bezuvjetnog (conditionalist - nonconditionalist) pristupa. Prva 

varijanta podrazumijeva dvije suprotstavljene pozicije u debati o prikljuèenju, 

širini i specifiènostima meðunarodnog kataloga prava èovjeka. Minimalistièku 

poziciju obilježava zalaganje za priznavanje temeljnih naèela koja se ostvaruju 

konsenzusom svih ljudi neovisno o kulturi, politici, religiji i nivou ekonomskog 

i socijalnog razvoja, dok maksimalistièka pozicija promovira univerzalni sistem 

normi koje bi se trebale širiti progresivno i oblikovati se sukladno novim 

socijalnim i tehnološkim inovacijama. Drugim rijeèima, “maksimalisti” 

zagovaraju detaljiziranje kataloga prava èovjeka koji bi prelazio preko kulturnih 

i politièkih razlika izmeðu država, dok “minimalisti” naglašavaju da norme i 

vrednote ovise o vremenu i mjestu, pa zbog toga svaki projekt negira postojeæe 

razlike i okvire predstavlja ništa drugo nego prerušeni pokušaj nametanja 

zapadnjaèkoga imperijalizma. Drugi koncept, koji upuæuje na debatu izmeðu 

“kondicionalista” i “antikondicionalista”, govori zapravo o postojanju spora 

izmeðu onih koji tvrde da razina poštivanja prava èovjeka u odreðenoj zemlji 

mora biti uvjet za donošenje politièkih odluka ili odobravanje ekonomske 

pomoæi te drugih koji se takvom pristupu suprotstavljaju. 69 

Uvidom u praksu EU dolazimo do zakljuèka da je ova europska organizacija 

u svojoj politici proširenja prema bivšim socijalistièkim zemljama koristila 

kombinirani maksimalistièko-uvjetovani pristup. Takvu poziciju Unija je zauzela 

dakle i prema Republici Hrvatskoj, tim više što je zbog ratnih prilika u zemlji 

otvoreni proces suradnje bio tijekom 1995. godine prekinut i nastavljen tek 18. 

lipnja 2000. godine kada je usvojen prijedlog o pokretanju pregovora o 

Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju s Republikom Hrvatskom. 

Europsko vijeæe je u Kopenhagenu odluèilo da “države srednje i istoène 

Europe, ako to žele, mogu postati èlanovi Europske unije. Pristupanje æe se 

96 



68 Usp. internet stranicu DELEGACIJE EUROPSKE KOMISIJE U REPUBLICI HRVATSKOJ na: 

http://www.delhrv.cec.eu.int/hr/ 

69 Storey, H., HUMAN RIGHTS AND THE NEW EUROPE: EXPERIENCE AND EXPERIMENT IN 

POLITICS AND HUMAN RIGHTS, u: Beetham, D. (ur.), Oxford, 1995., cit. pr. Zolkos, M.A., 

BRINGING HUMAN RIGHTS IN THE ENLARGEMENT POLITICSA: THE EU AS A HUMAN 

RIGHTS PROMOTER IN THE CENTRAL EASTERN EUROPE, Central European Political Studies 

Review, sv. VI, br. 2-3, 2004., str. 6.



dogoditi tek onda kada se za državu pristupnicu utvrdi da je u stanju ispuniti obveze 

iz èlanstva te zadovoljiti tražene ekonomske i politièke kriterije”. 70 Usvojenu 

proceduru koristila je Europska komisija koja je zadužena za analizu svih uvjeta 

glede politièkih kriterija koje je specificiralo Europsko vijeæe (demokracija, 

vladavina prava, prava èovjeka i zaštita manjina) te za usklaðivanje nacionalnog 

zakonodavstva s pravnim steèevinama EU (acquis communitaire), ukljuèujuæi i 

pitanja zaštite prava èovjeka. 71 

Za razliku od Europskih sporazuma što su ih sklapale Poljska, Èeška, 

Slovaèka i primjerice Slovenija, EU je odluèila za Hrvatsku, Bosnu i 

Hercegovinu, Makedoniju, Albaniju i SRJ (danas Srbiju i Crnu Goru), dakle 

zemlje jugoistoène Europe, otvoriti tzv. proces “stabilizacije i pridruživanja”. 

Proces se ostvaruje sklapanjem pojedinaènih ugovora s navedenim državama. 

Potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) 29. listopada 

2001. g. Republika Hrvatska je postala potencijalni kandidat za primanje u 

èlanstvo EU. SSP su morali ratificirati Sabor RH, Europski parlament i 

parlamenti svih država èlanica EU. Do stupanja na snagu SSP-a tj. od 1. sijeènja 

2002., bio je na snazi Privremeni sporazum o stabilizaciji i pridruživanju. 

Èinjenica prisustva i djelovanja delegacije Europske unije na podruèju Republike 

Hrvatske navodi nas na pitanje o statusu europskog prava na podruèju RH. Prvo 

pitanje koje je vezano uz europsko pravo jest sljedeæe: je li za Republiku Hrvatsku i 

europsko pravo meðunarodno pravo? Naime, to se pitanje nameæe samo po sebi, 

buduæi da Ustav RH govori iskljuèivo o meðunarodnom pravu, odnosno 

meðunarodnim ugovorima. Dakle, Ustav RH uopæe ne spominje sintagmu “europsko 

pravo” koje je, kao fenomen novoga europskog poretka, ipak predstavljalo 

nepoznanicu za hrvatskog ustavotvorca iz 1990. godine. Iako naš Ustav u èl. 139. 

opæenito govori o meðunarodnim ugovorima kojima se meðunarodnoj organizaciji ili 

savezu daju ovlasti izvedene iz Ustava, moguæe je da proces prikljuèivanja Republike 

Hrvatske Europskoj uniji prije ili kasnije otvori pitanje pobliže konkretizacije odnosa 

Ustava RH i EU prava. Uostalom, pitanja usklaðivanja odnosa izmeðu više europskih 

država i EU koja su se otvorila u procesu širenja njenog èlanstva, uvjetovala su i 

razlièite adaptacije nacionalnih ustava. 72 

Nakon odluke Europskog suda u predmetu Van Gend & Loos, 73 pravni 

poredak EU poèinje se tretirati kao novi pravni poredak, razlièit od pravnog 

poretka meðunarodnog prava i onog nacionalnog država èlanica. Buduæi da 

70 Usp. dokument: EUROPEAN COUNCIL - CONCLUSIONS OF THE PRESIDENCY, usvojen na 

zasjedanju održanom od 21. do 22. lipnja 1993. u Kopenhagenu, 

http://ue.eu.int/ueDocs/cms_Data/docs/pressData/en/ec/72921.pdf. 

71 Usp. Ralchev, P., THE EU CONDITIONAL ASSISTANCE AS A POLICY TOOL TOWARDS 

SOUTHEASTERN EUROPE, Brussels, 2004., str. 7.-8., na: 

http://www.fornet.info/documents/Ralchev-Presentation20Feb2004.pdf 

72 O ovom pitanju v. opširnije kod Albi, A., CONSTITUTIONS OF CENTRAL AND EASTERN 

EUROPE AND EU MEMBERSHIP, IACL World Congress Papers, Santiago de Chile, 11.-17. 

January 2004.; 

73 Sluèaj Van Gend & Loos v. Nederlandse Administratie der Belastingen, App. no. 26/62 [1963.], Judgment 

of 5. 2. 1963., E.C.R. p. 1., cit. pr. Lenaerts, K. and Van Nuffel, P., op. cit., str. 18.-19. et passim. 

97

Republika Hrvatska još uvijek nije èlanica EU, ali je zato s Unijom u aktivnom 

odnosu preko Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, pitanje statusa 

europskog prava u RH ostaje aktualno posebno imajuæi na umu da su tzv. 

asocijacijski sporazumi dio unutarnjeg pravnog poretka EU. Nastojeæi istražiti 

ovo nesumnjivo važno pitanje prof. S. Rodin dolazi do zanimljivog zakljuèka o 

statusu EU prava u Republici Hrvatskoj nakon ratifikacije SSP-a u Hrvatskom 

saboru. Dok unutar Unije tzv. asocijacijsko pravo predstavlja dio europskog 

pravnog poretka zato jer su asocijacijski sporazumi akti institucija EU kao i svaki 

drugi akti pa su izravno primjenjivi, Hrvatski sabor je usvajanjem Zakona o 

sprovedbi Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju protivno èl. 139. st. 2. Ustava 

zapravo “reinstalirao dualistièko naèelo suprotno intencijama i temeljnim 

opredjeljenjima Ustava...”. 74 Hrvatski sabor je praktièno uveo stroži režim za 

primjenu europskog asocijacijskog prava. Vlada RH æe biti prisiljena zatražiti od 

Sabora da u svakom pojedinaènom sluèaju odobri, ratificira sve odluke koje 

donosi Vijeæe za stabilizaciju i pridruživanje kao zajednièko tijelo EU i RH na 

ministarskoj razini. Ovakvo rješenje zasigurno može samo otežati 

implementaciju svakog prava, pa tako i onog s europskom dimenzijom. 

Koncept temeljnih prava i njihove zaštite s vremenom je inkorporiran u pravo 

EU, odnosno ne na samom poèetku života ove organizacije nego tek na prijelazu 

iz 1960-ih u 1970-te godine. O ekstenzivnoj listi temeljnih prava brinuo je 

Europski sud, no ta su prava postupno bila registrirana i u deklaracijama i u 

ugovorima na kojima su poèivale institucije EU. Svi ti akti pokazuju da je 

poštivanje prava èovjeka te kontrola njihove sudbene, upravne i politièke zaštite 

postala jedno od najèvršæih uporišta Unije. Svijest o takvom znaèaju prava 

èovjeka za EU postupno je rasla i u Republici Hrvatskoj. 

Nakon stupanja na snagu (1. veljaèe 2005.) SSP je postao pravni okvir odnosa 

EU s RH za preostalo razdoblje koje teèe do trenutka prikljuèenja Republike 

Hrvatske Europskoj uniji. 75 Puna provedba SSP-a ima veliko znaèenje u 

pripremama RH za èlanstvo u EU. No, napredak u pristupnim pregovorima uvelike 

je ovisio i o naèinu na koji RH ispunjava obveze preuzete u okvirima SSP-a. 76 

Hrvatski sabor je još 18. prosinca 2002. usvojio Rezoluciju o pristupanju 

Republike Hrvatske Europskoj uniji utvrðujuæi da je pristupanje nacionalni 

strateški cilj i da se u tom procesu Republika Hrvatska obvezuje na “opæe 

prihvaæena naèela i konvencije za zaštitu prava èovjeka i prava manjina”. 77 

Nakon odluke Hrvatskog sabora, Vlada RH je 21. veljaèe 2003. podnijela Vijeæu 

98 



74 Rodin, S., SPORAZUM O STABILIZACIJI I PRIDRUŽIVANJU S EU I HRVATSKO 

ZAKONODAVSTVO, Klub pravnika – Tribina 14.11.2002., str. 347. 

75 Usp. dokument Komisije: COMMUNICATION FROM THE COMMISSION–OPINION ON 

CROATIA’S APPLICATION FOR MEMBERSHIP OF THE EUROPEAN UNION od 20. 4. 2004., 

p. 7., http://europa.eu.int/comm/external_relations/see/sap/rep3/cr_croat.pdf 

76 Usp. EU PRESS RELEASES, DELEGATION OF THE EUROPEAN COMMISSION TO THE 

REPUBLIC OF CROATIA, Zagreb, 21. prosinca 2004., na službenim internet stranicama Delegacije: 

www.delhrv.cec.eu.int/hr/ 

77 NN 153/2002 od 20. prosinca 2002.



ministara molbu za primanje u èlanstvo EU. Od tog momenta, sukladno 

usvojenoj proceduri, Europska komisija otpoèela je s praæenjem procesa 

ispunjenja kopenhagenških kriterija u Republici Hrvatskoj, odnosno obveza u 

okvirima Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. Europska komisija je u 

travnju 2004. godine izdala pozitivno mišljenje (avis) o hrvatskom zahtjevu i 

dala preporuku za poèetak pristupnih pregovora. Preporuku je podržalo Vijeæe 

ministara EU u lipnju 2004. godine, odluèivši Republici Hrvatskoj dodijeliti 

status zemlje kandidata, pokrenuti pristupni proces i dogovoriti pregovaraèki 

okvir glede pristupnih pregovora koji su trebali zapoèeti 17. ožujka 2005. godine, 

pod uvjetom potpune suradnje RH s Meðunarodnim kaznenim sudom u Haagu. 

Meðutim, Vijeæe ministara je 17. travnja iste godine odgodilo poèetak pregovora 

s RH sve dok ne utvrdi da je - prema rijeèima Jeana Asselborna, predsjednika 

Vijeæa ministara - “došlo do pune suradnje Hrvatske s Tribunalom”. 78 

Prvo izvješæe Europske komisije o procesu u Hrvatskoj od 4. travnja 2002. 

bilo je uglavnom pozitivno. Izvješæe govori o ispunjavanju politièkih kriterija te 

o regionalnoj suradnji. Problematiènim se u izvješæu ocjenjuje stanje u 

pravosuðu, a navode se prioriteti koje treba riješiti tijekom iduæe godine. 

Mišljenje Europske komisije od 20. travnja 2004. o hrvatskoj molbi za primanje 

u èlanstvo EU glede politièkih kriterija takoðer je bilo pozitivno: 

“Ne postoje veæi problemi koji se tièu osiguravanja vladavine prava i poštovanja 

temeljnih prava. Ipak, Hrvatska treba poduzeti mjere kojima bi se ostvarilo puno poštivanje 

prava manjina, posebice srpske manjine. Hrvatska treba ubrzati proces implementacije 

Ustavnog zakona o nacionalnim manjinama te ubrzati napore koji bi olakšali povratak 

srpskih izbjeglica iz Srbije i Bosne i Hercegovine. Hrvatska treba napraviti bitna poboljšanja 

u funkcioniranju sudskog sistema. Borbu protiv korupcije takoðer treba pojaèati. 

Suradnja Hrvatske s Meðunarodnim sudom za bivšu Jugoslaviju znatno je poboljšana 

u posljednjih nekoliko mjeseci. Tijekom travnja 2004. godine Tužiteljica je utvrdila da 

Hrvatska danas u potpunosti suraðuje s ICTY-em. Hrvatska treba ostvariti punu suradnju 

kako bi osigurala da preostali osumnjièenici budu otkriveni i prebaèeni u Haag. Hrvatskoj 

preostaju obveze glede regionalne suradnje; u ovom podruèju traže se ustrajni napori. To 

se posebno odnosi na rješavanje graniènih pitanja sa susjednim zemljama u skladu s 

meðunarodnim standardima za rješavanje sporova te na pitanja koja proizlaze iz 

unilateralnog proglašenja zaštiæene “ekološke i ribolovne zone” u Jadranu.” 79 

Svojevrsni odgovor na citirana stajališta Europske komisije treba sagledati i u 

izradi Nacionalnog programa zaštite i promicanja ljudskih prava u Republici 

Hrvatskoj od 2005. –2008. koji, pod pretpostavkom da u dogledno vrijeme bude 

usvojen u Hrvatskom saboru, a zatim i primjenjen u praksi, još jednom Republiku 

Hrvatsku obvezuje prema EU i to na sljedeæi naèin: (1) Nastavkom postupka 

78 Bui, I., PREGOVORI S EU-om ODGOÐENI - NOVI DATUM NIJE ODREÐEN, Slobodna 

Dalmacija, 17. travanj 2005., str. 2.-3. 

79 Usp. dokument: COMMUNICATION FROM THE COMMISSION - OPINION ON CROATIA’S 

APPLICATION FOR MEMBERSHIP OF THE EUROPEAN UNION od 20. 4. 2004., str. 118., 

http://europa.eu.int/ comm/ external_ relations/ see/sap /rep3/ cr_croat.pdf 

99

usklaðivanja zakonodavstva RH s pravnim steèevinama EU; (2) Ostvarivanjem 

razine zaštite i promicanja prava èovjeka u skladu s pravnim steèevinama EU; (3) 

Osnaženjem upravnih i pravosudnih uvjeta za primjenu zakonodavstva. 80 

6. ZAKLJUÈNO O ULOZI EUROPSKIH ORGANIZACIJA U 

UNAPREÐENJU I PRIMJENI SUSTAVA ZAŠTITE PRAVA 

ÈOVJEKA U REPUBLICI HRVATSKOJ 

Kao rodno mjesto moderne ustavnodemokratske misli i prakse, europski 

kontinent je ujedno i prostor najrazvijenije suvremene “politièke arhitekture” u 

svijetu. Tome su najbolji dokaz regionalne organizacije koje su se u Europi 

pojavile nakon Drugog svjetskog rata s važnim ciljevima reduciranja dugotrajnih 

tenzija izmeðu starih europskih naroda i država, olakšavanja ekonomske 

rekonstrukcije i razvitka, unapreðenja suradnje glede brojnih društvenih pitanja 

te oèuvanja sigurnosti europskih prostora. Meðu razlièitim organizacijama koje 

su posveæene ostvarenju spomenutih ciljeva posebno se istièu one koje 

intenzivno djeluju na podruèju prava èovjeka i njihove zaštite. To su upravo one 

organizacije koje su i bile predmet našeg interesa: Vijeæe Europe, Organizacija za 

sigurnost i suradnju u Europi te Europska unija. 

Rijeè je dakle o organizacijama koje su svojim standardima na podruèju prava 

èovjeka, odnosno svojim pravom kao “suplementarnim meðunarodnim ustavom”, 

odigrale i povijesno važnu ulogu u ustavnodemokratskoj afirmaciji Republike 

Hrvatske kao države u kojoj æe se poštovati prava èovjeka i koja æe svim pojedincima 

i pripadnicima razlièitih društvenih skupina osigurati stabilan i vjerodostojan sistem 

zaštite njihovih prava. Svojom ulogom u promociji i zaštiti prava èovjeka kao 

najsvjetlijoj strani svake države ove su organizacije bez sumnje obilježile uspostavu 

i razvitak Republike Hrvatske kao samostalne i neovisne države. 

100 



80 Konzultirali smo nacrt prijedloga VLADE RH - NACIONALNI PROGRAM ZAŠTITE I 

PROMICANJA LJUDSKIH PRAVA U REPUBLICI HRVATSKOJ OD 2005. - 2008. GODINE, 

Zagreb, 7. prosinca 2004., str. 1-62.



CONSTITUTIONALISM, EUROPEAN ORGANISATIONS AND 

HUMAN RIGHT PROTECTION SYSTEM IN CROATIA 

International law on Human Rights protection has become an unavoidable element of 

transitional and national constitutional law of European states. It has become a real “International 

supplementary constitution” on which the legal systems of national states lean. It is also a statement 

of Democratic constitutionalism without the appreciation of which today it is no longer possible to 

affirm and integrate national states in the wider international context. In this paper the author points 

out the results of the constitutional choice of the Republic of Croatia regarding the reception of the 

basic regulations on Human Rights protection with special reference to the role of European 

organisations which function within the Republic of Croatia. 

Key word: constitutionalism, new democraty, human rights, human rights 

protection system, Republic of Croatia 

101

Mr. sc. Maja Proso: Neka pravna pitanja informiranog pristanka u Hrvatskoj legislativi i praksi 


Mr.sc. Maja Proso, asistent 


NEKA PRAVNA PITANJA INFORMIRANOG PRISTANKA 

U HRVATSKOJ LEGISLATIVI I PRAKSI 

UDK: 614.253.8 : 34 (497.5) 

Primljeno: 01. 03. 2006. 


Informirani pristanak jedno je od temeljnih prava pacijenata, koje u sebi sadrži više ovlaštenja. 

Tako pacijent temeljem informiranog pristanka ima pravo biti upuæen i informiran o karakteru i 

ozbiljnosti svoje bolesti, rizicima i ozbiljnosti predloženog tipa lijeèenja ili medicinskog zahvata, 

alternativnim i eventualno eksperimentalnim naèinima borbe protiv odreðene bolesti. Praktièki, to 

znaèi da pacijent temeljem prava na informirani pristanak ostvaruje svoja ostala osnovna prava kao 

što je pravo na suodluèivanje te pravo na obaviještenost. 

U ovom æe radu autorica izložiti trenutaèno stanje hrvatskog zakonodavstva de lege lata kao i 

praktiène probleme primjene prava na informirani pristanak u RH, te dati neke prijedloge de lege 

ferenda. Pravo hrvatskih pacijenata na infomirani pristanak bilo je, do stupanja na snagu Zakona o zaštiti 

prava pacijenata iz 2004.g., generalno ureðeno odredbama temeljnih propisa sa podruèja zdravstvenog prava 

- Zakonom o zdravstvenoj zaštiti kao i Kodeksom medicinske Etike i Deontologije. 

No unatoè tomu, recentna su istraživanja pokazala kako su hrvatski pacijenti kao i zdravstveni 

djelatnici vrlo slabo upoznati sa, kako sadržajem tako i naèinima ostvarenja tog prava. 

Stupanjem na snagu novog Zakona o zaštiti prava pacijenata, unatoè nadi da æe se njegovim 

donošenjem kvaliteta ostvarivanja prava pacijenata u RH znatno unaprijediti, situacija se, na žalost, 

nije u mnogome poboljšala. 

Naime, tim je zakonskim tekstom, prema mišljenju autorice, pravo na informirani pristanak 

neadekvatno i neprecizno ureðeno. Takvim æe se stanjem, mišljenja je autorica, samo dalje produbiti 

posvemašnje nesnalaženje pacijenata i lijeènika glede ostvarivanja ovog prava. 

Kljuène rijeèi: informirani pristanak, pravo na tijelesni integritet, pacijent, 

lijeènik 

1. UVOD 

Suvremeni sustavi zdravstvene zaštite, pa tako i hrvatski, podrazumijevaju 

ostvarenje partnerskog odnosa lijeènik-pacijent. 

Pacijent je danas sve više aktivni sudionik u procesu lijeèenja, a lijeènik mu 

je saveznik i mentor. Svjetlosnim je godinama takav stav udaljen od nekadašnjeg, 

stoljeæima prisutnog paternalistièkog odnosa lijeènika prema pacijentu , kojeg je 

karakteriziralo apsolutno pravo lijeènika na odluèivanje te potpuna pasivnost i 

skrušena poslušnost sa strane pacijenta. 

103

Težnja ka partnerskom, ravnopravnom odnosu lijeènika i pacijenta posljedica je 

prodiranja svijesti o važnosti ljudskih prava i sloboda i u medicinsku teoriju i praksu 

te posebice posljednjih desetljeæa, sve veæe društvene prihvaæenosti postojanja i 

potrebe ostvarenja prava pacijenta (a unutar njih prava pacijenta na informirani 

pristanak kao jednog od preduvjeta moguænosti ostvarenja ostalih priznatih prava 

pacijenta) kao posebne kategorije tih istih ljudskih prava. Suodluèivanje od strane 

pacijenta o svim pitanjima vezanim za njegovo zdravlje težak je zadatak, koji je 

nemoguæe ostvariti bez dobre informiranosti. Glavni i najrelevantniji izvor svih 

informacija za pacijenta i dan danas je, unatoè globalno dostupnim pisanim i 

elektronskim medijima te internetu, još uvijek lijeènik. 

Lijeènièka uloga danas je, stoga, umnogome kompleksnija i zahtjevnija nego li 

je bila prije nekoliko desetljeæa. Lijeènik je i praktièar i savjetodavac- dužnost mu 

je toliko dobro informirati pacijenta kako bi on bio u stanju ostvariti svoju aktivnu 

ulogu i temeljna prava na obaviještenosti i suodluèivanje o svom zdravlju i životu. 

Koliko se u hrvatskoj legislativi, ali i što je za pacijente još važnije, praksi 

udovoljava temeljnim medicinskim i etièkim postulatima da je zdravlje, ali danas 

sve više i volja pacijenta temeljni lijeènikov zakon? U ovom radu pokušati æemo 

dati odgovor na postavljeno pitanje. 

104 



2. PRAVO NA INFORMIRANI PRISTANAK KAO ODRAZ 

TEMELJNOG LJUDSKOG PRAVA NA TJELESNI INTEGRITET 

Teorijski temelj prava pacijenta na informirani pristanak jesu ustavne odredbe 

sadržane u svim najvišim pravnim propisima demokratskih zemalja, pa tako i 

Ustavu RH , koje se tièu prava svakog ljudskog biæa na život, nepovredivosti 

ljudske slobode i osobnosti, te zabrane podvrgavanja, bez njegove volje, bilo 

kakvom obliku lijeènièkog ili znanstvenog pokusa 1 

Drugim rijeèima, ustavne odredbe, ali i odredbe graðanskog prava 2 jamèe i štite 

pravo svake osobe na tjelesni integritet, pravo na vlastito nesmetano tjelesno-biološko 

postojanje, pravo na bivstvovanje. Sadržaj mu je za svakog mjerodavna, potpuna 

privatna pravna vlast osobe glede vlastitog života, tijela i zdravlja, koja ukljuèuje i 

ovlast da se svakog drugoga iskljuèi od protupravnog zadiranja u to. 3 

Ovo pravo daje svakoj osobi potpunu pravnu vlast glede objekta ovog prava, a to 

je život, tijelo, i svi dijelovi tijela kao i duševno i/ili tjelesno zdravlje, jasno, uz 

poštivanje granica odreðenih tuðim pravima (ukoliko bi se nelijeèenjem ugrožavalo 

1 Tako odredba èlanka 21.Ustava RH istièe pravo svakog ljudskog biæa na život, dok odredba èlanka 22. navodi 

nepovredivost èovjekove slobode i osobnosti. Ustav RH, nadalje u odredbama èlanaka 3., 14., 18., 57., štiti 

osnovna ljudska prava - pravo na slobodu, ravnopravnost, jednakost, dostojanstvo i slobodu odluèivanja, 

jamèi državnu zaštitu slabih, nemoænih te invalida, kao i pravo na pritužbu. Važno je spomenuti i odredbu èl. 

23. koji govori kako nitko ne smije biti podvrgnut bilo kakvu obliku zlostavljanja ili, bez svoje privole, 

lijeènièkim ili znanstvenim pokusima, Ustav RH, Narodne novine 56/90, 8/98, 124/00, 41/01. 

2 Èl. 19. Zakona o obveznim odnosima, (dalje u tekstu ZOO), Narodne novine 35/05. 

3 Gavella, B., Osobna prava I. dio, Zagreb, 2000., str. 65.



zdravlje drugih subjekata) i zakonskim ogranièenjima. 4 Zabranjeno je samovoljno 

zadiranje u tijelo ili zdravlje druge osobe, naravno uz izuzetke gdje postoje iskljuèenja 

protupravnosti 5 , te u situacijama gdje se slobodna volja subjekta-pacijenta neæe 

uzimati u obzir iz razloga njene nesposobnosti valjanog oèitovanja volje, ili je pak nije 

u stanju valjano stvoriti, a nema zakonskog zatupnika ili skrbnika (situacije gdje je 

pacijent malodoban ili pak duševno bolestan). Ustav RH svojom odredbom iz èl. 16 

daje moguænost ogranièavanja prava i sloboda kako bi se zaštitila sloboda i prava 

drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje, s tim da takva ogranièenja trebaju 

biti razmjerna naravi potrebe za tim ogranièenjem. 6 

Upravo u zdravstvenoj djelatnosti, u procesu lijeèenja pacijenta i njegovoj 

interakciji sa zdravstvenim djelatnicima, poglavito lijeènicima, dolazi jasno do 

izražaja pravo na tijelesni integritet i njegov temeljni princip -svatko slobodno 

odluèuje hoæe li se podvræi odreðenom medicinskom tretmanu ili ne, ta je odluka 

ostavljena slobodnoj volji pacijenta. Bez poštivanja pacijentove slobodne volje 

medicinski bi postupak bio protupravan, jer sloboda volje i tjelesni integritet 

imaju prevlast nad razlozima medicinske prirode. 7 Takav je stav prisutan i u 

domaæoj pravnoj teoriji i sudskoj praksi. 8 No, u novije doba, dolazi se do nekih 

stajališta kako naèelo apsolutne prednosti prava na slobodno odreðenje glede 

života, tijela i zdravlja treba ogranièiti, to naèelo naime treba ustuknuti pred 

opasnostima koja ugrožavaju èovjekov život, jer je on najvažnije pravno dobro. 

Dopušta se, naime, spasonosna medicinska intervencija suprotna volji 

pacijenta koji želi izvršiti samoubojstvo, jer se smatra da lijeènik takvom sluèaju 

postupa u stanju krajnje nužde. 9,10 

4 Samovoljni zahvati u ljudsko tijelo ili zdravlje sankcionirani su odredbama Glave X., Kaznenim 

djelima protiv života i tijela, èl. 90-105. i Glave XVIII., Kaznena djela protiv zdravlja ljudi, èl.238- 

249. Kaznenog zakona, Narodne novine 110/97. 

5 U tim sluèajevima nema, naime, pristanka osobe, ali su poduzeta u nužnoj obrani, stanjima nužde te u 

obavljanju službene dužnosti, situacijama kojima zakonske odredbe iskljuèuju element protupravnosti, 

èl.1052., 1053. i 1054. ZOO. 

6 Takvi bi sluèajevi bili potreba za neodgodivom intervencijom èije bi nepoduzimanje ugrozilo život i 

zdravlje graðanina, ako bi traženje suglasnosti od srodnika utjecalo na protek vremena zbog kojeg bi život 

graðanina bio ugrožen, a on u tom trenutku nije u stanju dati pristnak, iz èl.21, st.1., toè.5. Zakona o 

zdravstvenoj zaštiti, (dalje u tekstu ZZZ) Narodne novine 121/03, ili pak u sluèaju neodgodivog kirurškog 

zahvata ukoliko osoba nije pri svijesti ili nije sposobna za rasuðivanje, èl. 21, st. 1, toè. 11. ZZZ. 

7 Npr. situacije kada se medicinska intervencija kosi sa sa vjerskim uvjerenjima (Jehovini svjedoci). 

Primjer ovakve situacije dogodio se prije par godina u KB Split gdje je pacijentica umrla zbog teškog 

oblika anemije jer je kao pripadnica vjerske sekte Jehovinih svjedoka odbila primiti transfuziju 

krvi.Više o ovim i drugim vidovima pravnih te moralno-etièkih problema u medicini vidi: Boškoviæ, 

Z., Odbijanje transfuzije krvi zbog vjerskih razloga-pravni aspekti, Hrvatsko bioetièko društvo, 

Rijeka, internet adresa: http:/www.hdubl.hr/Predavanja/Boskovic%20Zvonimir.doc. 

8 Prema odluci Vrhovnog suda RH iz 1975., (1554/74, ZSO, knj.1., sv. 4. S. 204. “Nedopustivo je i protivno 

naèelu nepovredivosti fizièkog integriteta vršenje operativnog zahvata na nekoj osobi protiv njezine volje, 

pa i u sluèaju kad bi to bilo od koristi za tu osobu, osim ako ne predleže posebni razlozi koji opravdavaju 

takav postupak, kao što je životna opasnost i stanje bolesnika zbog kojeg stanja on nije u moguænosti da 

da svoj pristanak”, navedeno prema Klariæ, P.,Odštetno pravo, Zagreb, 2003., str. 403. 

9 Radišiæ, J., Profesionalna odgovornost medicinskih poslenika, Beograd, 1986., str.176.-177. 

10 Tako grèki pravni teoretièari smatraju kako bi medicinsku intervenciju trebalo dopustiti i kada se kosi 

sa voljom pacijenta izazvanom njegovim neznanjem i neprosvijeæenošæu, vidi: Fotakis, N.S., Medical 

responsibility in Western Europe, Ed. Deutsch-Schreiber, Berlin ,1985., str. 325. 

105

Ovakva stajališta navode na razmišljanje o drugim teškim pravnomoralno–etièkim 

pitanjima vezana uz pravo na tjelesni integritet kao što je pravo 

na dostojanstvenu smrt - eutanaziju, što svakako prelazi okvire teme ovog rada. 11 

Pravo na informirani pristanak 12 , premda kod nas nikad zakonski pobliže 

definiran, o èemu æe u radu dalje biti više rijeèi, teorijski u sebi sadrži pravo 

pacijenta na obaviještenost i upuæenost o pitanjima karaktera i ozbiljnosti svoje 

bolesti, rizicima koji su skopèani uz predloženi vid lijeèenja ili pak medicinskog 

tretmana, moguænostima korištenja i postojanja alternativnih metoda lijeèenja. 13 

Mišljenja smo kako je pravo pacijenta na informirani pristanak uvjet “sine 

qua non” ostvarenja zamišljenog statusa pacijenta koji bi bio ravnopravni 

partner lijeèniku u procesu primanja i pružanja zdravstvene skrbi. Naime, pravo 

na informirani pristanak sadržajno se, prema našem mišljenju, sastoji od prava 

pacijenta na obaviještenost te njegovog prava na prihvaæanje ili odbijanje 

pojedinog dijagnostièkog, odnosno terapijskog postupka. To istovremeno znaèi 

kako se tek preko prava na informirani pristanak može ostvariti drugo temeljno 

pravo pacijenta, a to je pravo na suodluèivanje. Bez prava na infrmirani pristanak 

pacijentu bi bilo onemoguæeno cjelovito sagledavanje zdravstvenog problema, 

vršenje razumnog izbora izmeðu više opcija. Samo infrmirani pacijent i lijeènik 

koji je ispunio svoj zadatak obavješæivanja pacijenta o svim pitanjima koja se 

tièu njegovog zdravstvenog stanja mogu suodluèivati o svim odluènim pitanjima 

tijekom cijelog postupka lijeèenja –od dijagnostike preko samog medicinskog 

tretmana pa do faze rehabilitacije i konaènog izljeèenja. Bez pacijentove 

suglasnosti dane za provoðenje odreðenog medicinskog tretmana takav bi zahvat 

u pacijentovo tijelo bio protupravan. 14 Primat pacijentove odluke nad 

medicinskim razlozima lijeèenja, danas je opæeprihvaæeno pravno stajalište, koje 

proizlazi iz prava svakog èovjeka na samoodreðenje. Sloboda èovjekove 

106 



11 Više o problemima eutanazije vidi: Šegota, I., Nova medicinska etika i eutanazija, Društvena istraživanja, 

1966, 3-4., Degen, S., Pravo na život i pravo na smrt malformiranog djeteta, Odvjetnik, 1981., 11-12, 

Milièiæ V., Deontologija profesije lijeènik, Zagreb, 1996., Gavella N., Osobna prava I. dio, Zagreb, 2000. 

12 Smatra se kako je taj izraz prvi puta spomenut 1833.g., kada je amerièki lijeènik William Beaumont 

izjavio kako je voljni pristanak pacijenta potreban ili se medicinski postupak ne smije izvršiti, Grodin, 

Ma., Historical origins of the Nuremberg Code, prema Annas GJ-Grodin MA.,The Nazi doctors and 

the Nuremberg Code, New York, 1992., str. 122.-144. 

13 Amerièka je teorija razvila doktrinu tzv. “Informed consenta” koja sadrži šest osnovnih funkcija koje 

pacijentu omoguæuju: zaštitu individualne autonomije, zaštitu statusa pacijenta kao ljudskog biæa, 

izbjegavanje prisile i/ili prijevare od strane zdravstvenog djelatnika, poticanje lijeènika na razmatranje 

svojih odluka, poticanje samog pacijenta na donošenje racionalnih odluka, ostvarivanje naèela javnosti 

u zdravstvenu djelatnost, prema Furrow-Johnson-Jost-Schwartz, Health Law, 1991., str. 322. 

14 Kazneno djelo “samovoljnog lijeèenja” iz èl. 241. Kaznenog zakona, glasi: “Tko drugoga bez njegova 

pristanka lijeèi, kaznit æe se novèanom kaznom do stopedeset dnevnih dohodaka ili kaznom zatvora 

do šest mjeseci.” Stavak drugi navedenog èlanka odreðuje da æe se doktor medicine ili doktor 

stomatologije koji poduzme kirurški ili drugi medicinski zahvat na tijelu drugoga bez njegova izrièitog 

i valjanog pismenog pristanka kazniti novèanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine. No, 

nema navedenog kaznenog djela, odreðuje st. 3. èl. 241., ukoliko je zakonom propisano prisilno 

lijeèenje ili je lijeèenje, kirurški ili drugi medicinski zahvat poduzet prema osobi koja nije pri svijesti 

ili je nespososbna za rasuðivanje, a nije dostupan èlan uže obitelji ili zakonski zastupnik, a odgodom 

lijeèenja ili zahvata bio bi ugrožen njezin život ili bi pak došlo do znatnog pogoršanja njenog zdravlja”.



osobnosti ne smije se žrtvovati nikakvim, pa ni medicinskim ciljevima. 15 Koji su 

to momenti o kojima æe lijeènik izvijestiti pacijenta i kako je pojam informiranog 

pristanka kao jedno od prava pacijenta bio ureðen u hrvatskoj legislativi bit æe 

rijeèi u sljedeæoj toèki rada. 

3. INFORMIRANI PRISTANAK U HRVATSKOJ LEGISLATIVI I 

PRAKSI DO DONOŠENJA ZAKONA O ZAŠTITI PRAVA 

PACIJENATA 

Prije državnog osamostaljenja Republike Hrvatske, ali i nakon njega, sve 

tamo do donošenja prvog zakonskog teksta posveæenog iskljuèivo promicanju i 

zaštiti prava pacijenata iz 2004.g.-Zakona o zaštiti prava pacijenata, pravo 

hrvatskih pacijenata na informirani pristanak (kao uostalom cjelokupna tematika 

prava pacijenata) bilo je djelomièno i samo usputno doticano u odredbama 

temeljnih zakonskih tekstova s podruèja zdravstva i sustava zdravstvene zaštite, 

no nigdje izrièito niti pod tim nazivom, kao što nigdje izrièito nije naveden naziv 

osobe koja u sustavu zdravstvene zaštite prima zdravstvenu skrb-pacijenta. 

Zakonske odredbe rabe uopæeni pojam “osoba”. 

Tako Zakon o zdravstvenoj zaštiti 16 kao uostalom i Kodeks medicinske Etike i 

Deontologije 17 spominju kao jedno od prava svake osobe, njegovo pravo na 

suodluèivanje koje se prosuðuje prema odreðenim kriterijima kao što su hitnost 

medicinskog zahvata kojeg treba poduzeti, stanju svijesti pacijenta, njegovoj 

sposobnosti rasuðivanja te prema potrebi zaštite zdravlja drugih ljudi 18 . Naime, 

navedenim odredbama jamèi se svakoj osobi slobodan izbor izmeðu više moguæih 

oblika medicinskih intervencija koje mu ponudi lijeènik, ili pak doktor 

stomatologije, osim u sluèajevima neodgodive intervencije èije bi nepoduzimanje 

ugrozilo život i zdravlje osobe ili izazvalo trajna ošteæenja. Smatra se poželjnim 

dobiti mišljenje zakonskog zastupnika ili skrbnika ukoliko ga ima ili rodbine, 

odnosno ukoliko se radi o malodobnoj osobi zakonskog zastupnika ili skrbnika. U 

ostvarivanju zdravstvene zaštite svakoj je osobi zajamèeno i toèno informiranje i 

pouka o svim pitanjima koja se tièu njezina zdravlja. 

Zajamèeno je pravo svakoj osobi moguænosti prihvaæanja ili odbijanja 

kirurške i druge medicinske intervencije na tijelu ako je pri svijesti i sposobna je 

za rasuðivanje. Za osobe koje nisu pri svijesti ili nisu sposobne za rasuðivanje 

suglasnost za medicinsku intervenciju daju zakonski zastupnik, skrbnik ili pak 

braèni drug, roditelji, punoljetna djeca, punoljetna braæa ili sestre. Izuzetak od 

pravila traženja suglasnosti su situacije neodgodive medicinske intervencije. 

15 Radišiæ, nav.djelo, str.176. 

16 Èl. 21.,st.1.toè. 5., 6. i 11., ZZZ. 

17 Èl. 2., st. 3. i 7. Tekst Kodeksa dostupan na internet adresi: http://www.pravnadatoteka.hr 

18 Èl.30. ZZZ-a koji govori o sluèaju sumnje da je neka osoba zbog zarazne bolesti opasna po zdravlje 

drugih ljudi u kojoj se situaciji ne traži pristanak na medicinsku intervenciju. 

107

Lijeènièki Kodeks ponašanja pri obavljanju profesionalne djelatnosti pod 

nazivom “Dužnosti prema bolesniku” propisuje prije navedenim odredbama 

kako æe svaki lijeènik poštivati pravo duševno sposobnog i svjesnog bolesnika da 

dobro obaviješten slobodno prihvati ili odbije pojedinog lijeènika, odnosno 

preporuèenu lijeènièku pomoæ. 

Ukoliko bolesnik to nije u stanju odluèiti Kodeks propisuje, kao i Zakon o 

zdravstvenoj zaštiti, da o tome odluèuje bolesnikov zastupnik, a ako on nije 

prisutan, lijeènik æe, ako s odlukom ne može èekati, primijeniti po svom znanju 

najbolji naèin lijeèenja. Kodeks ureðuje i situaciju pregleda i pružanja lijeènièke 

pomoæi malodobnicima i djeci. 19 

Kao dužnost lijeènika prema bolesnoj osobi Kodeks odreðuje kako æe lijeènik na 

prikladan naèin (ne precizirajuæi koji i kakav bi to bio prikladan naèin!) obavijestiti 

bolesnika o dijagnostièkim postupcima i pretragama, njihovim rizicima i 

opasnostima te rezultatima, kao i svim moguænostima lijeèenja i njihovim izgledima 

na uspjeh te mu primjereno pružiti potrebne obavijesti da bi bolesnik mogao donijeti 

ispravne odluke o dijagnostièkom postupku i predloženom lijeèenju. 20 

Dakle, kao što smo vidjeli, Hrvatska je uistinu veæ odavno u svoj zdravstveni 

sustav uvela faktièku obvezu zdravstvenog djelatnika koja se sastoji od 

obavješæivanja pacijenta, iako je to formalno izvela koristeæi se, mišljenja smo, 

nedovoljno preciznim pojmovima i na nedovoljno precizan i koncizan naèinotvarajuæi 

time put moguænostima izigravanja zakonskih odredbi ili pak 

jednostavnog neprepoznavanja u njima sadržanih temeljnih prava i obveza 

stranaka u postupku zdravstvene zaštite. Zakon o zdravstvenoj zaštiti, prisjetimo 

se, formulirao je obvezu lijeènika o informiranju pacijenta kao pravo svake 

osobe, dakle graðanina, na toèno obavješæivanje i poduku o svim pitanjima koja 

se tièu njegova zdravlja, dok je Kodeks medicinske Etike i Deontologije iz 

2002.g. precizno naveo dužnost lijeènika da poduèi, (doduše ne pacijenta veæ 

bolesnika, što je po nama ponovno ne baš najsretniji izbor termina) o svim 

pitanjima skopèanim uz njegovo zdravlje. 

No, sada se postavlja jedno praktièno pitanje - a kakvo to obavješæivanje tj. 

poduka mora biti? 21 

Citirana zakonska odredba kaže kako poduka mora biti toèna i sveobuhvatna 

i dalje je ne precizira. Kao etièki postulat i pravna obveza obavijesti i poduke, 

morali bi pacijentu omoguæiti da, u osnovnim crtama, sazna vrstu zahvata, 

metodu izvoðenja, rizike i posljedice koje sa sobom nosi, posljedice odbijanja 

zahvata i alternativne metode lijeèenja. 

108 



19 “Pregled i pružanje lijeènièke pomoæi djeci i malodobniom osobama, lijeènik æe uèiniti uz suglasnost 

roditelja ili skrbnika, odnosno starijih najbližih punoljetnih èlanova obitelji, osim u hitnim 

sluèajevima. On æe primijeniti najprikladniji postupak, a otkloniti zahtjeve laika koji bi mogli ugroziti 

zdravlje ili život malodobne osobe.”, èl. 2., st. 4. Kodeksa. 

20 “U sluèaju malodobnih osoba ili onih koje ne mogu donositi odluke o sebi, lijeènik æe se obratiti 

bolesnikovim roditeljima ili pravnim zastupnicima, odnosno ako to nije moguæe, odgovornost æe 

podijeliti savjetujuæi se s drugim lijeènicima”, èl. 2. st.7., toè.2. Kodeksa. 

21 Podrobnije o tim problemu vidi: Radišiæ, nav. djelo, str. 193., Furrow, nav. djelo, str. 322.



Sadržajne pojedinosti razraðene su vrlo iscrpno kroz odgovarajuæe vrste 

obavijesti-obavijest o dijagnozi, o vrsti, obimu i izvoðenju zahvata i obavijesti o 

moguæim rizicima. 22 

Kakav æe biti oblik obavijesti nije precizirano, ona može biti pismena ili 

usmena. Danas prevladava pismena forma obavijesti, tj. od pacijenta se èesto traži 

da potpiše unaprijed sroèenu izjavu kako je potpuno obaviješten o medicinskom 

zahvatu i rizicima. Ovakva praksa, naravno, pogoduje lijeènicima buduæi ostavlja 

materijalni trag o danoj obavijesti te ne ovisi dokazivanje o usmenoj rijeèi jedne ili 

druge strane kao što je to sluèaj kod davanja usmene obavijesti. 

Tek kada je pacijent podrobno i toèno informiran u stanju je dati racionalan i 

pravno punovažan pristanak na medicinsku intervenciju. Koji je to 

pravnorelevantan pristanak pacijenta? 

To bi bio onakav pristanak koji je uèinio deliktnosposobni pacijent, onaj koji je 

sposoban za rasuðivanje, koji je, dakle ubrojiv. U velikom broju pravnih sustava 

prevladava upravo ovakvo mišljenje. 23 U hrvatskom je pravu zauzeto isto stajalište, 

što proizlazi iz odredbi zakonskih tekstova s više podruèja graðanskog prava. Tako 

Zakon o obveznim odnosima navodi kako je deliktno sposobna osoba s navršenih 

14 godina života 24 , dok Zakon o zdravstvenoj zaštiti u ranije citiranim odredbama iz 

èl. 21. navodi kako za osobe nesposobne za rasuðivanje pristanak daju zakonski 

zastupnici, odnosno roditelji ili pak bliža rodbina. Pacijentovo oèitovanje volje koje 

se ogleda u pristanku na medicinski zahvat mora biti valjano, a to znaèi da mora biti 

uèinjeno slobodno i ozbiljno, kako traži odredba Zakona o obveznim odnosima. 25 

Što se tièe oblika pristanka, ono može biti dano u bilo kojem obliku 26 , pa èak i 

prešutno (prepuštanje lijeèenju bez davanja bilo kakvog oèitovanja 

pravnorelevantne volje), no Zakon o zdravstvenoj zaštiti odreðuje kako za odreðene 

oblike medicinskih intervencija osoba izražava pristanak potpisivanjem suglasnosti, 

osim ako je za to nesposobna ili malodobna. 27 

Unatoè zakonskim odredbama, u praksi se pacijentovo pravo na informirani 

pristanak svodi na nemušto i nepotpuno usmeno informiranje pacijenta od strane 

lijeènika o osnovnim pitanjima njegovog zdravstvenog stanja, koje vrlo èesto 

pacijenta ostavlja u poptunoj nedoumici, buduæi mu kao medicinskom laiku 

objašnjenje èesto nije razumljivo. 

Iz raznoraznih “obzira” ili neugode pacijent se ne usudi postavljati daljnja 

pitanja kako bi si razjasnio situaciju u kojoj se nalazi, sve kako ne bi pravio 

22 Klariæ, nav.djelo, str. 406. 

23 Prikaz pravnih sustava koji su zauzeli ovakvo stajalište vidi kod: Ficher-Lilie, Arztliche Verantwortung 

im europaeischen Rechtvergleich, Köln,1999., str. 38. 

24 Èl.1051. ZOO. 

25 Èl. 250., st. 3. ZOO. 

26 Tako i Helsinška Deklaracija o etièkim principima biomedicinskih istraživanja na ljudskim subjektima 

iz 2000. g., navodi “the physician should than obrain the subject freely given informed consent, 

preferably in writing”, The Declaration of Helsinki 2000. Ethical principles for medical research 

involving human subjects, Surrey: Brookwood Medical Publications Ltd., 1996. 

27 Èl.21., st.2 i 3., u svezi sa st.1., toè.7., 8. i 11. ZZZ., pristanak na obavljanje pregleda ili intervencija 

od strane drugih osoba osim lijeènika, kao što su studenti, zdravstveni radnici bez položenog struènog 

ispita, sudjelovanje u znanstvenim istraživanjima, te na kiruršku ili drugu intervenciju na tijelu. 

109

nepotrebne probleme svom lijeèniku, koji je za njega još uvijek neprikosnoveni 

autoritet. Pisani se pristanak pacijenta vrlo èesto u klinièkoj i bolnièkoj praksi 

svodi na situacije da zdravstveni djelatnici daju pisane formulare o pristanku 

zajedno sa svim ostalim formularima koje je pacijent prilikom prijama u 

zdravstvenu ustanovu dužan potpisati, pa ga pacijent nesmotreno potpiše, a da i 

nije primio nikakvu informaciju o svom zdrvastvenom stanju te medicinskom 

zahvatu koji mu predstoji. 

Ovakva praksa jasno govori o tome u kolikoj su mjeri prikazane zakonske 

odredbe o informiranom pristanku kod nas, na žalost, ostale “mrtvo slovo na 

papiru”. Zdravstveni djelatnici, poglavito lijeènici nisu u dovoljnoj mjeri upoznati 

sa svojim zakonskim dužnostima, niti posljedicama koje pridržavanje i/ili 

nepridržavanje istih sa sobom nosi. 28 Što se pacijenata tièe, oni ukoliko i jesu 

osviješteni i upoznati sa svojim zakonskim pravima (i dužnostima), mišljenja smo, 

ne usuðuju se u veæoj mjeri inzistirati na ostvarenju istih, buduæi su još uvijek u 

svojoj svijesti ostali u, drugdje u svijetu davno napuštenom, “patrijahalnom” 

gledanju na odnos lijeènik-pacijent, koji su sebi implicira prevlast jednog subjekta 

nad drugim.U navedenom istraživanju, naime, èak je 61,7% operiranih pacijenata 

izjavilo kako nije dalo pismeni pristanak na kirurški zahvat. 29 

Hrvatski su pacijenti, posljednjih nekoliko godina s velikim oèekivanjima 

èekali donošenje zakonskog teksta, u kojem bi po prvi put kod nas, ukljuèivši 

Hrvatsku u ekskluzivni krug europskih zemalja koje imaju posebnu legislativu o 

pravima pacijenata, na jednom mjestu bila priznata, pobrojana te zaštiæena 

osnovna prava pacijenata, pa tako i pravo na informirani pristanak. 

Na žalost, njegovim konaènim donošenjem 2004. godine ta su oèekivanja u 

velikoj mjeri iznevjerena. 

110 



4. INFORMIRANI PRISTANAK PREMA ZAKONU 

O ZAŠTITI PRAVA PACIJENATA 

Zakonom o zaštiti prava pacijenata ( dalje u tekstu Zakon), donešenim 

2004.g. 30 Hrvatska je i na podruèju zdravstvene zaštite pokazala svoju odluènost 

u integraciji u europski sustav prava i vrijednosti. Postavši kandidat za èlanstvo 

u Europskoj Uniji preuzela je obvezu ujednaèavanja nacionalnog zakonodavstva 

s onim ujedinjene Europe, pa tako i svog zdravstvenog zakonodavstva. Rezultat 

tog ujednaèavanja je navedeni Zakon. 

28 Porazne rezultate ankete provedene 2004. meðu zdravstvenim djelatnicima i pacijentima o pravima i 

dužnostima u sustavu pružanja zdravstvene skrbi vidi: Rušinoviæ-Sunara-Lugoviæ-Belicza- 

Radovanèeviæ-Lioviæ J., Odgovori pacijenata i zdravstvenih radnika u Republici Hrvatskoj na 

Prijedlog nacrta zakona o pravima, obvezama i odgovornostima pacijenata-pilot istraživanje, Medix, 

br.54/55, 2004., str.162.-166. 

29 V. pod 28. 

30 Objavljen u Narodnim novinama 169/04.



Njime je Hrvatska preuzela obvezu zaštite i promicanja temeljnjih prava pacijenata 

kao jednog vida temeljnih ljudskih prava. Po prvi su puta u sustavu zdravstvene zaštite 

na jednom mjestu pobrojana i zajamèena prava pacijenta 31 , kao što su pravo na 

suodluèivanje, pravo na obaviještenost, pravo na pristup medicinskoj dokumentaciji, 

pravo na povjerljivost, pravo na održavanje osobnih kontakata, na samovoljno 

napuštanje zdravstvene ustanove te pravo na naknadu štete. 

Kao što je razvidno, zakonskim odredbama nije predviðeno pravo na informirani 

pristanak kao posebno pravo pacijenta. No, hrvatskom je pacijentu ono ipak 

zajamèeno ureðenjem njegovog faktièkog sadržaja, prava na obaviještenost i prava na 

prihvaæanje ili odbijanje pojedinog dijagnostièkog, odnosno terapijskog postupka, što 

Zakon definira kao pravo na suodluèivanje. Prema postojeæem zakonskom tekstu 

proizlazi kako hrvatski pacijent ima pravo na informirani pristanak samo za sluèaj 

sudjelovanja u znanstvenom istraživanju. 

Prema našem mišljenju Zakon nepravilno definira pravo na suodluèivanje kao 

pravo pacijenta na obaviještenost i pravo na prihvaæanje ili odbijanje pojedinog 

dijagnostièkog, odnosno terapijskog postupka. Kao što je ranije u radu bilo rijeèi, 

smatramo kako je pravo na suodluèivanje zasebno pravo pacijenta koje može biti 

ostvareno tek jamèenjem i ostvarenjem prava na informirani pristanak, dakle 

vremenski informirani pristanak kao pravo pacijenta prethodi pravu pacijenta na 

suodluèivanje, jer samo onaj pacijent koji je pravodobno i potpuno informiran može 

dati svoj pristanak, a time onda i faktièki ostvariti svoje drugo pravo koje je 

neraskidivo vezano uz informirani pristanak, a to je pravo na suodluèivanje. Pacijent 

ima pravo na potpunu obaviještenost o svom zdravstvenom stanju, ukljuèujuæi 

medicinsku procjenu rezultata i ishoda odreðenog dijagnostièkog ili terapijskog 

postupka, kao i o preporuèenim pregledima i zahvatima te planiranim datumima za 

njihovo obavljanje, moguæim prednostima i rizicima obavljanja ili neobavljanja 

preporuèenih pregleda i zahvata, svome pravu na odluèivanje o preporuèenim 

pregledima ili zahvatima, moguæim zamjenama za preporuèene postupke te tijeku 

postupaka prilikom pružanja zdravstvene zaštite, kao i daljnjem tijeku pružanja 

zdravstvene zaštite, preporuèenom naèinu života te ostalim pravima iz zdravstvenog 

osiguranja i postupcima za ostvarivanje tih prava. 32 

Zakon odreðuje kako je zdravstveni djelatnik visoke struène spreme koji 

izravno pruža odreðeni oblik zdravstvene usluge obvezan dati pobrojane 

obavijesti pacijentu na njegov usmeni zahtjev, 33 a pravo na obavijest ima i 

pacijent s umanjenom sposobnosti rasuðivanja, èak i u hitnim sluèajevima. 34 

Pristanak na dijagnostièki ili terapijski postupak pacijent, osim u sluèaju hitne 

medicinske intervencije, daje potpisivanjem suglasnosti, èiji obrazac propisuje ministar 

zdravstva. Slijepe, gluhe osobe pristanak daju izjavom u obliku javnobilježnoèkog akta 

31 Èl. 6.-29. Zakona o zaštiti prava pacijenata (dalje u tekstu ZZPP). 

32 Èl. 8. ZZPP. 

33 Èl. 9. .ZZPP. 

34 Èl. 13. i 15. ZZPP. 

111

ili pred dva svjedoka iskazanom izjavom o imenovanju poslovno sposobne osobe koja 

æe u njeno ime prihvaæati ili odbijati pojedini postupak. 35,36 

Posebno je zakonom regulirana situacija kada se od pacijenta traži sudjelovanje 

u znanstvenom istraživanju, za koju je situaciju odreðeno kako se pacijent može 

ukljuèiti i podvræi znanstvenom istraživanju samo na temelju izrièitog pisanog 

pristanka obaviještenog pacijenta, što praktièki znaèi priznavanje prava na 

informirani pristanak u njegovom pravom i punom smislu. 37 

Nejasna nam je namjera zakonodavca kojom je, prema našem mišljenju, 

nepotrebno na uštrb potpunog ostvarenja prava pacijenta na informirani 

pristanak, uvjetovao davanje obavijesti pacijentu njegovim usmenim traženjem. 

Ovu èinjenicu smatramo znaèajnim propustom u zakonskom tekstu, kao i 

èinjenicu vezivanja informiranog pristanka uz situaciju znanstvenog istraživanja. 

Iako je donošenjem posebnog zakonskog teksta kojim se na legislativnoj 

razini daje državna potpora promicanju prava pacijenata uèinjen prvi korak ka 

oživotvorenju prava pacijenata u Hrvatskoj u skladu s postojeæim svjetskim 

rješenjima, ipak naš je temeljni dojam kako Zakonu prvenstveno nedostaju 

preciznije definicije i opæenito doraðenost terminologije posebice prava pacijenta 

na informirani pristanak, kao i postojanje odreðenih materijalnih nedostatka koji 

ozbiljno stavljaju u pitanje moguænost tumaèenja, ali i što je još ozbiljniji 

problem, primjenu ovog zakonskog teksta u praksi te njegovu djelotvornost s 

ciljem radi kojeg je i donesen zaštite prava pacijenata. 38 

112 



5. UMJESTO ZAKLJUÈKA - RJEŠENJA DE LEGE FERENDA 

Kao što je u prethodnom dijelu rada bilo izloženo, unatoè svim rezervama 

prema odreðenim zakonskim rješenjima, svesrdno smo pozdravili donošenje 

posebne legislative o pravima pacijenata, jer je taj korak znaèajan ne samo za 

hrvatske pacijente i zdravstveni sustav kao i pravnu praksu i znanost, veæ je on 

od velikog politièko-civilizacijskog znaèaja za našu svjetliju buduænost u kojoj 

æe se u velikoj mjeri ostvarivati proklamirana ljudska prava svih kategorija 

graðana pa tako i pacijenata. 

Vidjeli smo od kolikog je praktiènog znaèaja upravo pravo pacijenta na 

informirani pristanak, i kako njegovo manjkavo zakonsko ureðenje može imati 

pogubne posljedice. One se oèituju, mišljenja je autorica, u daljnjem 

produbljivanju posvemašnjeg nesnalaženja pacijenata i lijeènika glede ostvarivanja 

ovog prava, o èemu je u radu bilo rijeèi. 

35 Èl. 16. ZZPP. 

36 Zaštita pacijenta koji nije u stanju dati pristanak jer je bez svijesti, ima težu duševnu smetnju, ili je 

poslovno nesposoban ili malodoban, vrši se na naèin da pristanak, osim za sluèaj neodgodive 

medicinske intervencije, potpisuje zakonski zatupnik ili skrbnik., èl. 17., st.1., 2. i 3. ZZPP. 

37 Èl. 19. st.1., 2. i 3. ZZPP. 

38 Više o kritièkim stavovima na tekst Zakona vidi: Rušinoviæ-Sunara-Proso, M., Neka pravna pitanja 

zaštite prava pacijenata, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, br.3/2005., str. 381.-389.



Autorici je nejasno zbog èega je u zakonski tekst uvršteno ovakvo uvjetovanje 

prava na obaviještenost buduæi proizlazi da je zdravstveni djelatnik, koji se 

zdravstveno skrbi o odreðenom pacijentu, dužan dati potpunu obavijest jedino 

ukoliko to pacijent od njega zatraži. 

Mišljenja smo kako je zakonska regulativa trebala iæi upravo za suprotnim 

rješenjem, prema kojem bi zdravstveni djelatnik imao dužnost dati kako potpunu, 

tako i pravodobnu obavijest te ujedno imao i dužnost izvijestiti pacijenta o njegovom 

pravu na odbijanje obavijesti. Takvo bi rješenje puno bolje osnaživalo pravo pacijenta 

na obavijest od postojeæe regulative, koja je suprotna duhu samog zakona. 

Propušteno je regulirati moguæe situacije kada pacijenti iz posebnih razloga 

nisu u stanju usmeno zatražiti davanje obavijesti, što bi se svakako trebalo 

regulirati posebnom zakonskom odredbom, kao što je to uostalom uèinjeno za 

neke situacije na drugim mjestima unutar Zakona. 

Umjesto, što je prema našem mišljenju pogrešno uèinjeno, vezivanja prava na 

informirani pristanak u èl. 19. Zakona za situaciju znanstvenog istraživanja, 

trebalo bi ukljuèiti pravo na informirani pristanak, baš pod tim nazivom, u opæe 

odredbe Zakona gdje se taksativno navode prava pacijenta. Takoðer, mišljenja 

smo kako bi jednom od zakonskih odredbi trebalo poduzimanje medicinskog 

tretmana bez valjanog informiranog pristanka pacijenta izrièito navesti 

protupravnom radnjom uz koju se kao posljedica veže kaznenopravna i 

graðanskopravna odgovornost. Ovakvim bi se korekcijama, prema našem 

mišljenju, tekst samog Zakona uèinio jasnijim i što je posebice važno, sam Zakon 

uèinio djelotvornijim u praksi. 

Ta je praksa, kako je u radu izloženo, u velikoj mjeri i nakon donošenja novog 

zakonskog teksta, kojem je zadatak osnaženje i promicanje prava pacijenata, 

okarakterizirana nesnalaženjem pacijenata i lijeènika glede ostvarivanja prava, a 

posebno prava na informirani pristanak gdje se to nadasve kompleksno i 

prevažno pravo pacijenta preèesto svodi na “bianco” potpisivanje obrazaca o 

pristanku na medicinske zahvate o kojima pacijent nije informiran od strane svog 

lijeènika. Nadamo se da æe ovaj rad barem malo doprinijeti promjenama koje æe 

ukljuèivati što veæu svijest pacijenata o tome koja im prava pripadaju i potrebi da 

ih “jasno i glasno” zatraže, kao i pojaèanoj svijesti zdravstvenih djelatnika o 

svojim dužnostima prema pacijentu, koje ne bi smjeli zanemarivati. 

113

SOME LEGALLY QUESTIONS ON INFORMED CONSENT IN 

CROATIAN LEGISLATIVE AND PRAXIS 

Informed consent is one of the patient’s basic rights, which contains several patient’s 

prerogatives. Through informed consent the patient has a right to be informed about the character 

and seriousness of his condition, the risks of proposed therapy or medical treatment. He also has 

the right to know about the alternative or experimental medical procedures and theraphies against 

the patients condition. Before the very recent The Patients’ Rights Protection Act of 2004., 

legislation on informal consent in Croatia was rather general. With the recent the Patients’ Rights 

Protection Act, despite the hope the new legislation would increase the quality of the patients’ right 

protection in Croatia, the situation, unfortunatelly, didn’t change for the better. This paper intention 

is to describe the current informal consent legislative, and also existing problems of his practical 

implementation in Croatia. The author gives her views and sugestions “de lege ferenda” on how 

existing problems should be solved. 

Key words: informed consent, the right of physical integrity, patient, physician 

114 



Mr. sc. Jelena Èuveljak: Rokovi za podizanje tužbe za pobijanje pravnih radnji u steèajnom postupku 


Mr. sc. Jelena Èuveljak, 

sudac Trgovaèkog suda u Sisku 

ROKOVI ZA PODIZANJE TUŽBE ZA POBIJANJE 

PRAVNIH RADNJI U STEÈAJNOM POSTUPKU 

UDK: 347.736 (497.5) 

Primljeno: 01. 10. 2005. 

Pregledni rad 

Da bi se pravne radnje mogle pobijati one moraju biti poduzete u odreðenim rokovima prije 

podnošenja prijedloga za otvaranje steèajnog postupka. Ti rokovi su razlièito odreðeni ovisno o 

razlozima za pobijanje. U tekstu autorica ukazuje kako u praksi postoje opreèni stavovi glede 

raèunanja rokova pa predlaže zakonodavcu da se radi pravne sigurnosti pitanje rokova za pobijanje 

pravnih radnji u steèajnom postupku kad je rijeè o prijedlozima koji su naknadno povuèeni 

izrijekom. 

Kljuène rijeèi: tužba za pobijanje, rokovi, steèaj 

1. UVODNE NAPOMENE 

Steèajni zakon iz 1996. 1 godine noveliran je prvi put 1999. 2 godine, druga 

novela je bila 2000. 3 godine a 2003. 4 godine je doživio svoju treæu veliku novelu. 5 

On ureðuje uvjete za otvaranje steèajnih postupaka; steèajni postupak; položaj 

vjerovnika u steèajnom postupku, pravne posljedice otvaranja i provedbe 

steèajnog postupka i dr. S tim da je svrha svakog steèajnog postupka namirenje 

vjerovnika steèajnog dužnika unovèenjem imovine dužnika i podjelom tako 

prikupljenih sredstava vjerovnicima 6 prema redoslijedu utvrðenom u zakonu. 7 

Steèajni postupak se otvara kada se utvrdi postojanje kojeg od zakonom 

predviðenih razloga a to su nesposobnost za plaæanje i prezaduženost. 8 Pravne 

posljedice otvaranja steèajnog postupka nastupaju poèetkom dana kojega je oglas o 

otvaranju steèajnoga postupka istaknut na oglasnoj ploèi suda. 9 Od tog trenutka sva 

prava tijela dužnika pravne osobe /uprave, nadzornog odbora/ prestaju i prelaze na 

1 Narodne novine broj 44/96 od 05.06.1996. godine 




5 O posljednjoj noveli vidi više: M. Dika, Novela steèajnog zakona od 18. srpnja 2003. – Opæi pregled str. 

12. - 46. u zborniku: Crniæ-Dika-Erakoviæ-Lovriæ—Hrastinski Jurèec-Buljan-Šepiæ-Luliæ: Novine u 

steèajnom i ovršnom postupku, Inženjerski biro d.d., Zagreb, 2003. 

6 Èlanak 2. stavak 1. Steèajnog zakona 

7 O isplatnim redovima utvrðenim u Steèajnom zakonu vidi više: A. Erakoviæ, Novo ureðenje pravnog 

položaja vjerovnika steèajnog dužnika, str. 99 – 144 u zborniku Dika-Erakoviæ-Garašiæ-Hrastinski 

Jurèec-Lovriæ-Markoviæ-Vukeliæ: Treæa novela Steèajnog zakona, Narodne novine d.d., Zagreb, 2003 

8 Èlanak 4. Steèajnog zakona 


115

steèajnoga upravitelja, takoðer se gase raèuni dužnika i prestaju prava osoba koje su 

bile ovlaštene raspolagati imovinom dužnika na tim raèunima. Steèajni upravitelj æe 

otvoriti novi raèun dužnika ili dva raèuna ako dužnik ima deviznih sredstava i 

odrediti osobe koje æe biti ovlaštene raspolagati sredstvima na tim raèunima. 

Sredstva s ugašenih raèuna prenijet æe se na nove raèune. Nakon otvaranja 

steèajnoga postupka uz tvrtku ili naziv dužnika dodaje se oznaka “u steèaju” s 

naznakom novih brojeva raèuna preko kojih se obavlja poslovanja dužnika. 10 

Nakon otvaranja steèajnoga postupka steèajni upravitelj je dužan cjelokupnu 

imovinu koja ulazi u steèajnu masu odmah uzeti u posjed i njome upravljati. On je 

takoðer dužan sastaviti popis pojedinih predmeta steèajne mase, a u tome su mu dužni 

pomagati dužnik pojedinac i prijašnji zastupnici po zakonu dužnika pravne osobe. 11 

Steèajna masa obuhvaæa cjelokupnu imovinu dužnika u vrijeme otvaranja steèajnoga 

postupka te imovinu koju on stekne tijekom steèajnoga postupka. Ona služi namirenju 

troškova steèajnoga postupka te tražbina vjerovnika steèajnoga dužnika, odnosno 

tražbina èije je namirenje osigurano odreðenim pravima na imovini dužnika. 12 

Svi vjerovnici dužnika mogu svoja potraživanja ostvarivati samo u okviru 

steèajnog postupka. 13 Sve osobe koje imaju odreðenu tražbinu prema steèajnom 

dužniku su vjerovnici tog steèajnog dužnika, no prema svojem pravnom položaju 

u okviru steèajnog postupka razlikuju se steèajni vjerovnici, vjerovnici steèajne 

mase, izluèni i razluèni vjerovnici. Steèajni vjerovnici su osobni vjerovnici 

dužnika koji u vrijeme otvaranja steèajnoga postupka imaju koju imovinskopravnu 

tražbinu prema njemu. Oni svoje potraživanje prema dužniku mogu 

namirivati samo u okviru steèajnog postupka, neovisno o vrsti tražbine. 14 

Ukoliko potraživanje nastane nakon otvaranja steèajnog postupka, ona su oni 

vjerovnici steèajne mase, a ne steèajni vjerovnici. U tijeku steèajnog postupka prvo 

se namiruju potraživanja steèajne mase, potom tek potraživanja steèajnih vjerovnika. 

No prethodno se još namiruju i tražbine razluènih vjerovnika, 15 jer oni imaju pravo 

na odvojeno namirenje iz pojedinih dijelova imovine steèajnog dužnika /npr. založno 

pravo/. 16 S tim da se izluèni vjerovnici ne namiruju iz steèajne mase, veæ oni imaju 

pravo izdvojiti iz steèajne mase neki predmet koji ne spada u steèajnu masu. 17 

Kako je cilj svakog steèajnog postupka je namirenje vjerovnika steèajnog dužnika 

unovèenjem imovine dužnika i podjelom tako prikupljenih sredstava vjerovnicima, 

vjerovnicima je važno da dužnik ima u trenutku otvaranja steèajnog postupka imovinu, 

unovèenjem koje bi se oni mogli namiriti. Bez imovine dužnik nema èime podmiriti 

svoje obveze a vjerovnici se nemaju iz èega namiriti. Naime, prije otvaranja steèajnog 

postupka dužnici èesto poduzimaju pravne radnje kojima utjeèu na ravnomjerno 

namirenje vjerovnika i to na naèin da umanjuju ili optereæuju svoju imovinu ili pak da 

neke vjerovnike pogoduju dajuæi im prednost u namirenju njihovih tražbina. 

116 



10 O ostalim pravnim posljedicama otvaranja steèajnog postupka vidi više: M. Dika, Pravne posljedice 

otvaranja steèajnog postupka, Narodne novine, Zagreb, 2002. 






16 O razluènim vjerovnicima vidi više: A. Erakoviæ, Steèajni i razluèni vjerovnici str. 47. – 54. u zborniku 

Crniæ-Dika-Erakoviæ-Lovriæ—Hrastinski Jurèec-Buljan-Šepiæ-Luliæ: Novine u steèajnom i ovvršnom 

postupku, Inženjerski biro d.d., Zagreb, 2003. 

17 Èlanak 79. Steèajnog zakona



Stoga je kao jedna od specifiènih pravnih posljedica, odreðena moguænost pobijanja 

pravnih radnji steèajnog dužnika na specifièan naèin u odnosu na opæe odredbe o 

pobijanju pravnih radnji dužnika u sluèajevima kada nije otvoren steèajni postupak. 

Predmetne odredbe sadržane su u èlancima 127. do 144. Steèajnog zakona. 

U Republici Hrvatskoj postoji dvojna regulacija pobijanja dužnikovih pravnih radnji i 

takva se orijentacija uglavnom poklapa sa suvremenim kontinentalnim kretanjima. Naime, 

Zakon o obveznim odnosima regulira pobijanje pravnih radnji dužnika na štetu 

vjerovnika 18 i za graðansko i za trgovaèko pravo, no to vrijedi samo za pobijanja izvan 

steèaja. Za pobijanje u steèaju postoje posebne odredbe u Steèajnom zakonu. 19 

Steèajni principi pobijanja pravnih radnji su izrazito nepovoljni za dužnika, te 

je steèajno pobijanje strože i šire, a poduzima se na inicijativu steèajnog 

upravitelja, koji to èini u ime svih vjerovnika ili na inicijativu odreðenog 

vjerovnika, ali opet u ime svih ostalih vjerovnika. 20 Steèajni zakon dopušta 

pobijanje radnji uèinjenih prije otvaranja steèaja. 21 Na pobijanje su ovlašteni 

steèajni vjerovnici te steèajni upravitelj u ime steèajnog dužnika. 22 

Odredbe o pobijanju dužnikovih pravnih radnji nužno predstavljaju pravne 

propise koji postoje u interesu vjerovnika, ali u i opæem interesu, a predviðene su 

u korist svih vjerovnika, jer se imovina koja je otuðena pobijenom pravnom 

radnjom vraæa u steèajnu masu. 

2. ROKOVI ODREÐENI STEÈAJNIM ZAKONOM 

Rokovi 23 odreðeni za pobijanje dužnikovih pravnih radnji su odreðeni na više 

naèina. Naime, prvo je važno da li je odreðena radnja poduzeta prije 24 ili nakon 

otvaranja steèaja, jer se pobijati mogu samo pravne radnje poduzete prije 

otvaranja steèajnog postupka. Nadalje se utvrðuje da li je pravna radnja poduzeta 

u vrijeme tijekom kojeg se može pobijati, a u odreðenim sluèajevima se utvrðuje 

i poseban subjektivni element 25 u vrijeme poduzimanja pravne radnje. 

Pored navedenog postoji i poseban rok do kojeg se tužba za pobijanje pravnih radnji 

može podnijeti, i to u roku od dvije godine od otvaranja steèajnoga postupka, a najkasnije 

do zakljuèenja steèajnoga postupka. 26 Radi se o prekluzivnom roku i istekom roka od dvije 

godine dolazi do gubitka prava na tužbu bez obzira što možda steèajni postupak još nije 

zakljuèen. Ovaj je rok procesnopravne naravi i sud æe tužbu koja je podnesena nakon isteka 

roka odbaciti kao nedopuštenu. Taj rok može biti i kraæi od dvije godine, ako je steèajni 

18 lat. Actio pauliana, B. Vizner: Komentar Zakona o obveznim /obligacionim/ odnosima, I, knjiga 2, Zagreb, 

1978, str. 1115. navodi: “Sama tužba radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji još i danas se naziva kao actio 

Pauliana, za koju se u Justinijanovom pravu iznosilo: “In… actione… Pauliana, per quam quae in fraudem 

creditorum alienata sunt revocantur… nam pretor id agit, ut perinde sint omnia, atque si nihil alienatur 

esset…” tj. po Paulinaskoj tužbi se opoziva sve što je otuðeno radi prikrate vjerovnika… jer pretor time želi 

uspostaviti stanje kao da nije ništa bilo otuðeno.” 

19 vidi o tome više: Radoloviæ – Pobijanje dužnikovih pravnih radnji, Zbornik pravnog fakulteta 

Sveuèilišta u Rijeci, broj 2 (1999) str. 631 

20 tako i u odluci Visokog trgovaèkog suda Republike Hrvatske, Pž-3898/01 od 19. studenog 2001. godine 

21 Èlanak 127., èlanak 130. stavak 1. toèka 1. i èlanak 131. Steèajnog zakona i dr. 


23 lat. dies, rok 


25 da je dužnik ili treæa osoba znala ili mogla znati za odreðene okolnosti 


117

postupak zakljuèen prije isteka roka od dvije godine. No, pravne radnje dužnika mogu se 

pobijati i u parnici prigovorom bez tog vremenskog ogranièenja. Naime, u ovom sluèaju 

se radi o parnicama koje pokreæe protivnik pobijanja radi ostvarivanja zahtjeva temeljem 

radnje koja može biti predmet pobijanja. 27 

U sluèaju kongruentnog namirenja 28 pobijati se može pravna radnja koja je 

poduzeta u posljednja tri mjeseca prije podnošenja prijedloga za otvaranje steèajnog 

postupka. Kongruentno namirenje 29 je pravna radnja kojom se jednom steèajnom 

vjerovniku daje ili omoguæuje osiguranje ili namirenje na naèini u vrijeme sukladno 

sadržaju njegova prava ako je u vrijeme poduzimanja radnje dužnik bio nesposoban 

za plaæanje a vjerovnik je za tu nesposobnost znao ili morao znati. 30 

Ako je rijeè o pravnoj radnji kojom se jednom steèajnom vjerovniku daje ili 

omoguæava osiguranje ili namirenje, koje on nije imao pravo zahtijevati ili nije imao 

pravo zahtijevati na taj naèin ili u to vrijeme, 31 može se pobijati ako je poduzeta u 

posljednjem mjesecu prije podnošenja prijedloga za otvaranje steèajnoga postupka 

ili nakon toga, ili ako je poduzeta tijekom treæega ili drugoga mjeseca prije 

podnošenja prijedloga za otvaranje steèajnoga postupka, a dužnik je u to vrijeme bio 

nesposoban za plaæanje, ili ako je radnja poduzeta tijekom treæega ili drugoga 

mjeseca prije podnošenja prijedloga za otvaranje steèajnoga postupka, a vjerovnik 

je u vrijeme njena poduzimanja znao da se njome ošteæuju steèajni vjerovnici. 32 

Pravne radnje kojima se vjerovnici izravno ošteæuju mogu se pobijati ako je 

poduzet tijekom posljednja tri mjeseca prije podnošenja prijedloga za otvaranje 

steèajnoga postupka, 33 ako je u vrijeme njegova poduzimanja dužnik bio 

nesposoban za plaæanje i ako je druga strana u to vrijeme znala za tu nesposobnost, 

ili ako je poduzet nakon podnošenja prijedloga za otvaranje steèajnoga postupka, a 

druga je strana u vrijeme pravnoga posla znala ili morala znati za nesposobnost za 

plaæanje ili za prijedlog za otvaranje steèajnoga postupka. 34 

Kada se pravna radnja pobija zbog namjernog ošteæenja vjerovnika, 35 onda se 

ona može pobijati ako ju je dužnik poduzeo u posljednjih deset godina prije 

podnošenja prijedloga za otvaranje steèajnoga postupka ili nakon toga s namjerom 

da ošteti svoje vjerovnike, ako je druga strana u vrijeme poduzimanja radnje znala 

za namjeru dužnika. 36 Znanje za namjeru se pretpostavlja ako je druga strana znala 

da dužniku prijeti nesposobnost za plaæanje i da se radnjom ošteæuju vjerovnici. 37 

Naplatni ugovor sklopljen izmeðu dužnika i njemu bliske osobe 38 može se pobijati 

ako se steèajni vjerovnici njime izravno ošteæuju. Taj se ugovor ne može pobijati ako 

118 



27 npr. kupac zahtjeva predaju nekretnine temeljem ugovora o prodaji 


29 vidi tako i u odluci Visokog trgovaèkog suda Republike Hrvatske, Pž-3986/01 od 19. rujna 2000. 

godine 

30 Vidi više o tome: M. Dika: Pravne posljedice otvaranja steèajnog postupka, Narodne novine, Zagreb, 

2002. str. 165. – 170. 


32 O inkongruentnom namirenju vidi više: M. Dika: Pravne posljedice otvaranja steèajnog postupka, 

Narodne novine, Zagreb, 2002. str. 170. – 173. 


34 O pravnim radnjama kojima se vjerovnici izravno ošteæuju vidi više: M. Dika: Pravne posljedice 

otvaranja steèajnog postupka, Narodne novine, Zagreb, 2002. str. 174. – 175. 


36 tako i u odluci Visokog trgovaèkog suda Republike Hrvatske, Pž-2184/99 od 13. ožujka 2001. godine 

37 O namjernom ošteæenju vidi više: M. Dika: Pravne posljedice otvaranja steèajnog postupka, Narodne 

novine, Zagreb, 2002. str. 176. – 178. 

38 Tko se smatra bliskom osobom vidi èlanak 136. Steèajnog zakona



je sklopljen ranije od dvije godine prije podnošenja prijedloga za otvaranje steèajnoga 

postupka ili ako druga strana dokaže da joj u vrijeme sklapanja ugovora nije bila 

poznata niti joj je morala biti poznata namjera dužnika da ošteti vjerovnike. 39 

Pravna radnja dužnika bez naknade ili uz neznatnu naknadu može se pobijati, 

osim ako je poduzeta èetiri godine prije podnošenja prijedloga za otvaranje 

steèajnoga postupka. 40 Pobojna je pravna radnja kojom se za tražbinu èlana 

društva za vraæanje zajma kojim se nadomještava kapital ili za neku njemu 

odgovarajuæu tražbinu daje osiguranje, i to ako je radnja poduzeta u posljednjih 

pet godina prije podnošenja prijedloga za otvaranje steèajnoga postupka ili nakon 

toga ili jamèi namirenje, ako je radnja poduzeta u posljednjoj godini prije 

podnošenja prijedloga za otvaranje steèajnoga postupka ili nakon toga. 41 

Pobojna je i pravna radnja kojom je tajnom èlanu društva ulog u potpunosti ili 

djelomièno vraæen ili kojom mu je njegov udio u nastalom gubitku u potpunosti ili 

djelomièno oprošten, ako je sporazum na kojemu se radnja temelji sklopljen u 

posljednjoj godini prije podnošenja prijedloga za otvaranje steèajnoga postupka nad 

trgovaèkim društvom ili nakon toga. Isto vrijedi i ako se u svezi sa sporazumom 

tajno društvo likvidira. 42 No, ta se pravna radnja ne može se pobijati ako je razlog 

za otvaranje steèajnoga postupka nastao tek nakon sporazuma. 43 

Ovi prethodno navedeni rokovi su prekluzivne prirode, te po njihovom isteku 

prestaje vjerovnikovo pravo pobijanja dužnikovih pravnih radnji ili propuštanja, jer 

se radi o strogim zakonom predviðenim rokovima koje ni vjerovnik, ni protivnik 

pobijanja ne mogu mijenjati i na koje sud pazi po službenoj dužnosti. 44 Po njihovom 

proteku vjerovnik gubi samo pravo na pobijanje, a ne kao kod zastarnih rokova tek 

pravo na tužbu u materijalom smislu, bez gubitka prava koje je u pitanju. Stoga u 

ovom sluèaju ne može doæi do zastoja 45 niti do prekida zastarijevanja. 46 

Nadalje, ovi rokovi su tzv. strogi rokovi, jer su odreðeni strogim, kogentnim 

propisima, 47 i stoga ih ugovorne strane ne mogu mijenjati po svojoj volji, veæ ih 

se moraju pridržavati. 48 

2.1. Retroaktivno djelovanje rokova u sluèaju namjernog ošteæenja 

Ovi rokovi predviðeni za pobijanje pravnih radnji dužnika nisu doživljavali veæi broj 

izmjena kroz brojne novele Steèajnog zakona. No, druga Novela steèajnog zakona koja je 

objavljena u Narodnim novinama broj 129. od 22.12.2000. godine i stupila je na snagu 

osmog dana od dana objave, 49 osim odredaba èlanka 9. i 10. 50 koji se primjenjuju od 6. 





43 O ostalim razlozima pobijanje radnji vidi više: M. Dika: Pravne posljedice otvaranja steèajnog 

postupka, Narodne novine, Zagreb, 2002. str. 179. – 185. 

44 alt. ex offo 

45 Èlanak 381. Zakona o obveznim odnosima 


47 lat. ius cogens 

48 o rokovima vidi više: M. Vedriš – P. Klariæ: Graðansko pravo, Narodne novine, Zagreb, 1995. str. 99. 

i dalje. 

49 dakle 30.12.2000. godine 

50 te odredbe se odnose na uvjete za imenovanje steèajnih upravitelja i na Listu steèajnih upravitelja 

119

sijeènja 2001. godine sadrži jednu bitnu izmjenu. Tom drugom novelom Steèajnog zakona 

uvedene su brojne promjene, a zakonodavac je predvidio i njezinu djelomiènu retroaktivnu 

primjenu. Naime, prijelazne odredbe su sadržane u èlanku 72., koji glasi: 

“(1) Na steèajne postupke pokrenute do stupanja na snagu ovoga Zakona 

primjenjivat æe se odredbe ovoga Zakona. 

(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga èlanka, na steèajne postupke 

pokrenute do stupanja na snagu ovoga Zakona primjenjivat æe se odredbe 

Steèajnoga zakona (“Narodne novine”, br. 44/96. i 29/99.) na odnose 

ureðene odredbama èlanka 7., 9., 10., 16., 17., 18., 20., 27., 29., 34., 51. i 64. 

ovoga Zakona, te èlanka 39. ovoga Zakona u dijelu koji se odnosi na 

odredbu èlanka 173.a stavka 2. ovoga Zakona.” 

Tim izmjenama i dopunama u èlanku 34. je odreðeno slijedeæe: 

“U èlanku 131. stavku 1. rijeè: ‘pet’ zamjenjuje se rijeèju: ‘deset’.” 

Na taj naèin je rok za pobijanje pravnih radnji dužnika u sluèaju namjernog 

ošteæenja produžen s pet godina prije podnošenja prijedloga za otvaranje 

steèajnog postupka na rok o deset godina. Pored toga, odreðeno je da se navedena 

izmjena odnosi na sve steèajne postupke neovisno o toga kada su isti pokrenuti. 

Time je bitno proširena moguænost pobijanja radnji koje su bile poduzete svjesno 

s namjerom da se oštete vjerovnici. 

Dakle, u ovom sluèaju je zakonodavac odredio povratni uèinak veæeg dijela Novele 

2000., što je iznimka od opæeg pravila o iznimnosti retroaktivnog djelovanja propisa a 

koja je i Ustavom propisana. 51 Naime, i ustav prihvaæa nužnost povratnog djelovanja 

propisa, no ista se uvijek smatra kao vrlo ozbiljno ugrožavanje pravne sigurnosti i stoga 

se uvijek mora oprezno primjenjivati retroaktivno djelovanje propisa. 

Kako su steèajni postupci specifièni, ovakva odredba o retroaktivnom 

produljenju rokova za pobijanje pravnih radnji je unesena sa ciljem dodatne zaštite 

vjerovnika od dužnika koji je postupao sa namjerom da ošteti svoje vjerovnike. No, 

kako je Ustavom Republike Hrvatske odreðeno da samo pojedine odredbe zakona 

iz posebno opravdanih razloga mogu imati retroaktivno djelovanje, moguæe je da se 

predmetna retroaktivna primjena zakona utvrdi kao neustavna. 

Iako za sada, po saznanju autora nema odluke Ustavnog suda Republike 

Hrvatske o navedenom pravnom problemu, to ne iskljuèuje moguænost da æe 

rješavajuæi u konkretnom sluèaju Ustavni sud zauzeti svoje stajalište vezano uz 

taj problem. Naime, Ustavni sud prilikom ocjene suglasnosti zakona s odredbom 

èlanka 89. Ustava utvrðuje da li retroaktivna primjena zakona vrijeða koju od 

najviših vrednota ustavnog poretka ili koje ljudsko pravo i temeljnu slobodu, te 

može utvrditi da je takvo retroaktivno djelovanje u odreðenom sluèaju suprotno 

vladavini prava ili da je protivno kojem drugom temeljnom naèelu. 

No, u konkretnom sluèaju Ustavni sud može i odbiti tužbu, neovisno o tome 

što je pravna radnja nastala prije stupanja na snagu Novele iz 2000. godine, 

pogotovo stoga što je namjerno ošteæenje u steèaju vrlo slièno i odredbama 

Zakona o obveznim odnosima o pobijanju pravnih radnji dužnika izvan steèaja, 52 

stoga se ista radnja mogla pobijati i prije otvaranja steèajnog postupka. 

51 Èlanak 89. stavak 5. Ustava Republike Hrvatske: 

“Iz posebno opravdanih razloga samo pojedine odredbe zakona mogu imati povratno djelovanje.” 


120 





3. RAÈUNANJE ROKOVA 

Rokovi za pobijanje pravnih radni raèunaju se od poèetka dana u mjesecu koji 

brojem odgovara danu kojega je prijedlog za otvaranje steèajnoga postupka 

zaprimljen u sudu. Ako taj dan s tim brojem ne postoji, rok se raèuna od poèetka 

sljedeæega dana. 53 Ova pravila za raèunanje rokova se donekle razlikuju od opæih 

pravila o raèunanju procesnopravnih i graðanskopravnih rokova. 

No, postavlja se pitanje koji dan se smatra danom kada je prijedlog za 

otvaranje steèajnog postupka zaprimljen u sudu. Da li je to dan kada je prijedlog 

zaprimljen u sudu ili je mjerodavan eventualno dan kada je prijedlog predan pošti 

preporuèenom pošiljkom ili telegrafski. 54 

Temeljem èlanka 6. Steèajnog zakona u steèajnom postupku se na 

odgovarajuæi naèin primjenjuju odredbe Zakona o parniènom postupku, koje u 

èlanku 113. stavak 8. odreðuju da se odredba stavka 1. primjenjuje i na rok u 

kojem se prema posebnim propisima mora podiæi tužba a i na rok zastare 

potraživanja ili kakva drugog prava. Slijedom navedenog proizlazi da se kao dan 

kada je prijedlog za otvaranje steèajnog postupka zaprimljen u sudu smatra i 

danom predaje prijedloga pošti preporuèenom pošiljkom ili telegrafski. 

Steèajni zakon odreðujuæi naèin na koji se raèunaju rokovi za pobijanje 

pravnih radnji, vrijeme u kojem je radnja poduzeta odreðuje unatrag raèunajuæi od 

dana kada je podnesen prijedlog za otvaranje steèajnog postupka. Ti rokovi se 

raèunaju od poèetka dana u mjesecu koji brojem odgovara danu kada je 

zaprimljen prijedlog u sudu. 55 

Nadalje se postavlja pitanje na koji se naèin raèunaju rokovi ukoliko je 

prijedlog podnesen stvarno i mjesno nenadležnom sudu. Na ovo pitanje nam 

odgovor daje odredba èlanka 113. stavak 7. Zakona o parniènom postupku koja 

odreðuje: “Ako je podnesak koji je vezan za rok predan ili upuæen nenadležnom 

sudu prije proteka roka, a stigne nadležnom sudu nakon proteka roka, smatrat æe 

se da je na vrijeme podnesen ako se njegovo podnošenje nenadležnom sudu može 

pripisati neznanju ili oèitoj omašci podnosioca.” Ona se takoðer temeljem èlanka 

6. Steèajnog zakona primjenjuje u steèajnom postupku. 

4. VRIJEME PODUZIMANJA PRAVNE RADNJE 

Smatra se da je pravna radnja poduzeta u vrijeme kada nastupaju njezini pravni 

uèinci. 56 Dakle, u ovoj se odredbi daje odgovor na pitanje što se smatra pod time 

da je pravna radnja poduzeta, i to na naèin da je relevantno vrijeme kada su 

nastupili pravni uèinci odreðene radnje. Pravni uèinci propuštanja dužnika, koji se 


54 Naime, temeljem èlanka 113. stavak 2. Zakona o parniènom postupku je odreðeno: 

“Ako je podnesak upuæen preko pošte preporuèenom pošiljkom ili telegrafski, dan predaje pošti smatra 

se danom predaje sudu kojemu je upuæen.” 

55 npr. ako je prijedlog zaprimljen u sudu 20.4.2004. godine, onda se rok od tri mjeseca raèuna od poèetka 

20.1.2004. godine. Slijedom navedenog kongruentno namirenje izvršeno 19.2.2004. godine ne bi bilo pobojno. 

No, u sluèaju da nema toga dana, jer je prijedlog podnesen npr. 31.12.2003. godine onda æe rok isteæi 

1.10.2003. godine 


121

takoðer mogu pobijati, nastupaju onda kada se pravna posljedica više ne može 

otkloniti nekom pravnom radnjom. Nadalje, iz predmetnoga proizlazi da se 

ništavi pravni poslovi ne mogu pobijati jer isti nikada ne proizvode pravne uèinke. 

Ako je za pravovaljanost nekoga pravnoga posla potreban upis u zemljišnu 

knjigu, upisnik brodova, brodova u izgradnji ili zrakoplova, smatrat æe se da je 

pravni posao poduzet èim budu ispunjene ostale pretpostavke za njegovu 

valjanost, izjava volje o upisu postane obvezujuæa za dužnika i druga strana 

podnese zahtjev za upis pravne promjene. 57 Ovo pravilo se na odgovarajuæi se 

naèin primjenjuje i na zahtjev za upis predbilježbe radi osiguranja prava na 

pravnu promjenu. 58 Iz navedenog proizlazi da za nije mjerodavan sam upis u 

zemljišne knjige /kao naèin stjecanja vlasništva na odreðenoj stvari/ za pobijanje 

pravne radnje veæ postoje posebne odredbe kada se smatra da je pravni posao 

poduzet, i koji se veže za podneseni zahtjev za upis pravne promjene. 

Ako je pravna radnja s uvjetom ili rokom, mjerodavno je vrijeme njena 

poduzimanja, a ne vrijeme nastupa uvjeta ili isteka roka. 59 Dakle, u sluèaju da je 

predmet pobijanja pravna radnja dužnika zakljuèena pod uvjetom ili s odreðenim 

rokom za utvrðivanje rokova za pobijanje te pravne radnje bitno je vrijeme kada 

je ta radnja poduzeta neovisno o vremenu nastupa uvjeta ili proteku rokova. 

5. PRIJEDLOG ZA OTVARANJE STEÈAJNOG POSTUPKA 

Ako je podnesen samo jedan prijedlog za otvaranje steèajnog postupka, onda 

se rokovi za pobijanje raèunaju od dana kada je taj prijedlog podnesen. No, èest 

je sluèaj da su protiv istog dužnika podnesena dva ili više prijedloga za otvaranje 

steèajnog postupka, a steèajni postupka se može otvoriti samo temeljem jednoga 

od tih prijedloga. 60 

Stoga je zakonom odreðeno da, u sluèaju ako je podneseno više prijedloga za 

otvaranje postupka, onda je mjerodavan prvi dopušteni i obrazloženi prijedlog, pa i ako 

je postupak otvoren u povodu nekoga kasnijega prijedloga. Razlozi zbog kojih može 

doæi do situacije u kojoj se povodom kasnijeg prijedloga otvara steèajni postupak, 

mogu biti razlièiti. Tako npr. povodom kasnijeg prijedloga dužnik može priznati 

steèajne razloge, zatim je moguæe da su ispunjeni uvjeti odnosno da je nastupila 

presumirana insolvnentost, 61 i drugi razlozi 62 . Pravomoæno odbijen prijedlog uzima se 

u obzir jedino ako je odbijen zbog nedostatnosti steèajne mase 63 . 

57 tako i u odluci Visokog trgovaèkog suda Republike Hrvatske, Pž-2888/01 od 19. lipnja 2001. godine, 

gdje je kao relevantan datum za odreðivanje kada je pravna radnja poduzeta uzet dan predaje sudu 

zahtjeva za upis u zemljišne knjige 

58 Èlanak 138. stavak 2. i 3. Steèajnog zakona 


60 U skladu sa svrhom i smislom steèajnog postupka, ne može se protiv istog steèajnog dužnika, 

istovremeno voditi više od jednog steèajnog postupka. 

61 Vidi o presumpciji nesposobnosti za plaæanje èlanak 4. stavak 4. Steèajnog zakona 

62 od kojih neki mogu biti i praktiène prirode zbog objektivnih okolnosti, npr. trenutna veæa optereæenost 

jednog sudca u radu i sl. 


122 





Dakle, u sluèaju kada je protiv istog dužnika podnijeto više prijedloga za 

otvaranje steèajnog postupka, onda nije mjerodavan onaj u povodu kojeg je otvoren 

steèajni postupak, veæ onaj prijedlog koji je bio prvi dopušteni i obrazloženi. Iako 

Steèajni zakon u svom tekstu navodi izraz “obrazloženi” prijedlog, on se u praksi 

prihvaæa i interpretira kao “osnovani” prijedlog za otvaranje steèajnog postupka. 64 

Naime, steèajni se postupak pokreæe prijedlogom vjerovnika ili dužnika 65 , a 

vjerovnik je aktivno legitimiran podnijeti prijedlog u sluèaju kada uèini 

vjerojatnim postojanje svoje tražbine i kojeg od steèajnih razloga 66 tj. da je dužnik 

nesposoban za plaæanje ili prezadužen. Dakle, osnovan je onaj prijedlog u kojem 

je vjerovnik dokazao osnovanost svoje tražbine i steèajni razlog, te ukoliko nisu 

u prijedlogu dokazana ta dva razloga onda takav prijedlog za otvaranje steèajnog 

postupka nije osnovan i ne uzima se u obzir prilikom raèunanja rokova. 

Dužnik može predložiti otvaranje steèajnoga postupka i ako uèini vjerojatnim da 

svoje veæ postojeæe obveze neæe moæi ispuniti po dospijeæu /tzv. prijeteæa nesposobnost 

za plaæanje/. Kada dužnik podnosi prijedlog za otvaranje steèajnog postupka 67 , onda 

mora istome priložiti o odreðene isprave, u protivnom æe sud odbaciti prijedlog kao 

neuredan ne pozivajuæi dužnika na ispravak. 68 Stoga, ukoliko nisu ispunjeni ti dodatni 

zakonski uvjeti koje dužnik mora ispuniti prilikom podnošenja prijedloga za otvaranje 

steèajnog postupka, onda se takav prijedlog dužnika ne može uzimati u obzir prilikom 

raèunanja rokova za pobijanje pravnih radnji. 

Pored navedenog prijedlog za otvaranje steèajnog postupka nije dopušten u 

sluèaju kada je formalno neuredan, ili ako je podnesen od osobe koja nije aktivno 

legitimirana za podnošenje prijedloga ili nema stranaèku i parniènu sposobnost, 

zatim ako je veæ zakljuèen steèajni postupak. Nadalje, kao nedopuštenim se smatra i 

prijedlog kojeg nije podnio ovlašteni zastupnik dužnika pravne osobe po zakonu ili 

njezin likvidator. Kao nedopuštenim smatra se i prijedlog u povodu kojega 

predlagatelj nije uplatio predujam za pokriæe troškova prethodnog postupka. 69 

Ako je prijedlog bio pravomoæno odbijen ili odbaèen, onda on nije relevantan za 

raèunanje rokova, osim u sluèaju kada je prijedlog odbijen “zbog nedostatka 

steèajne mase”. No, iako Steèajni zakon u èlanku 137. stavak 2. navodi kao iznimku 

64 te bi se, po mišljenju autora u tom pogledu trebao izvršiti ispravak zakona 

65 tako i u odluci Visokog trgovaèkog suda Republike Hrvatske, Pž-3158/00 od 12. srpnja 2001. godine 

66 Èlanak 39. stavak 1. i 2. Steèajnog zakona 

67 tako i u odluci Visokog trgovaèkog suda Republike Hrvatske, Pž-305/00 od 11. travnja 2000. godine 

68 Èlanak 39. stavak 8. “ 

Uz prijedlog za otvaranje steèajnoga postupka dužnik æe priložiti: 

1. potvrdu pravne osobe koja za njega obavlja poslove platnoga prometa o stanju sredstava na raèunu i 

o nenamirenim tražbinama koje se trebaju namiriti s raèuna, 

2. javnobilježnièki ovjerovljen prokazni popis imovine koji sadržajno treba odgovarati odredbama 

Ovršnoga zakona o prokaznom popisu imovine. Dužnik, odnosno odgovorne osobe dužnika odgovaraju 

kazneno za podatke dane u prokaznom popisu imovine kao za lažan iskaz u sudskom postupku. 

3. rješenje o iskazu nekretnina ili potvrdu Hrvatskog fonda za privatizaciju o nekretninama koje su 

iskazane u vrijednosti društvenog kapitala u postupku pretvorbe, ako se radi o trgovaèkom društvu 

nastalom pretvorbom društvenog poduzeæa. 

(9) Ako dužnik uz prijedlog za pokretanje steèajnoga postupka ne priloži isprave navedene u stavku 8. ovoga 

èlanka, sud æe prijedlog odbaciti kao neuredan, ne pozivajuæi dužnika da naknadno pridonese te isprave. 

69 Èlanak 41. stavak 1. i 2. Steèajnog zakona, a vidi tako i u odluci Visokog trgovaèkog suda Republike 

Hrvatske, Pž-2666/99 od 21. prosinca 1999. godine 

123

sluèaj kada je prijedlog za otvaranje Steèajnog postupka “odbijen zbog nedostatka 

steèajne mase”, ista odredba nije u skladu s ostalim odredbama Steèajnog zakona. 

Naime, u sluèaju ako tijekom prethodnoga postupka utvrdi da imovina dužnika 

koja bi ušla u steèajnu masu nije dovoljna ni za namirenje troškova toga postupka 

ili je neznatne vrijednosti, steèajni sudac æe donijeti odluku o otvaranju i 

zakljuèenju steèajnoga postupka. 70 Slijedom prethodno navedenog proizlazi kako 

je ova iznimka u sluèaju kada se za raèunanje rokova raèuna i pravomoæno 

odbijen ili odbaèen prijedlog u stvarnosti nepostojeæa. Stoga bi zakonodavac 

trebao prilikom slijedeæe izmjene i dopune Steèajnog zakona predmetnu iznimku 

brisati, neovisno o tome što ona ne stvara u praksi poteškoæe i nejasnoæe. 

5.1. Kako se raèunaju rokovi u sluèaju kada je podneseni prijedlog 

povuèen 

U praksi se èesto dogaða da vjerovnici podnose prijedloge za otvaranje 

steèajnog postupka kao jedan od naèina pritiska na dužnika s ciljem da im on 

namiri njihovo potraživanje. Po namirenju potraživanja, taj vjerovnik povlaèi svoj 

prijedlog, te je sebe stavio u povoljniji položaj u odnosu na ostale vjerovnike jer 

je njegova tražbina u pravilu podmirena. Prijedlog za otvaranje postupka se može 

povuæi sve do isticanja oglasa o otvaranju steèajnoga postupka na oglasnu ploèu 

suda71 odnosno do donošenja rješenja o odbacivanju ili odbijanju prijedloga. U 

tom sluèaju, steèajni æe sudac obustaviti postupak. 72 

Dakle, u ovom sluèaju donosi se rješenje o obustavi postupka, te se ovakav sluèaj 

ne može smatrati istim kao i kada je prijedlog odbaèen ili odbijen. Stoga se postavlja 

pitanje da li se u raèunanje rokova uzimaju u obzir i prijedlozi za otvaranje steèajnog 

postupka koje je vjerovnik povukao. Razmatrajuæi ovo otvoreno pravno pitanje, 

nastalo uslijed propusta zakonodavca da izrièito uredi taj pravni problem, nazire se 

èinjenica da se mogu zauzeti dva opreèna pravna stava oko raèunanja rokova. 

Prema prvom pravnom shvaæanju, u uraèunavanje rokova ne bi se uzimali 

povuèeni prijedlozi. Za ovakav pravni stav je osnovni razlog sadržan u èinjenici 

da se povuèena tužba73 smatra kao da nije ni podnesena, te se može ponovno 

podnijeti. Nadalje temeljem èlanka 389. Zakona o obveznim odnosima, u sluèaju 

da tužitelj odustane od tužbe, onda se smatra da nije došlo do prekida 

zastarijevanja podizanjem tužbe. 

Prema drugom pravnom shvaæanju, u uraèunavanje rokova bi se raèunali i 

povuèeni prijedlozi. Ovakvo tumaèenje polazi od doslovnog tumaèenja odredbe 

èlanka 137. stavak 2. Steèajnog zakona koja govori samo o prvom dopuštenom i 

osnovanom prijedlogu, neovisno o tome što se kasnije dogodilo s prijedlogom. 

Ovakvim tumaèenjem bi se produljivali rokovi do kojih se mogu pobijati pravne 

radnje dužnika, no kako do povlaèenja dolazi u pravilu nakon što je vjerovnik tj. 


71 vidi odluku Visokog trgovaèkog suda Republike Hrvatske, Pž-5220/00 od 22. studenog 2000. godine 


73 O tome vidi više: Triva – Belajec – Dika: Graðansko parnièno procesno pravo, Narodne novine, Zagreb, 

1986. str. 345. 

124 





podnositelj prijedloga namiren zauzimanjem takvog shvaæanja sprijeèio bi se 

pritisak na dužnika putem podnošenja prijedloga za otvaranje steèajnog postupka. 

Ovo drugo shvaæanje zauzima i prof. Mihajlo Dika 74 navodeæi da bi se mogao 

“zauzeti stav da bi se rokovi za pobijanje pravnih radnji u povodu steèaja mogli 

raèunati od ranije podnesenog, a naknadno povuèenog prijedloga, ali samo: a) ako 

je taj prijedlog bio dopušten i osnovan u vrijeme kad je bio podnesen, b) ako 

nakon povlaèenja ranijeg prijedloga, a prije podnošenja kasnijeg prijedloga nije 

došlo do prekida gospodarske krize dužnika tj. ako je održan kontinuitet u 

postojanju steèajnih razloga – insolventnosti ili prezaduženosti. Pritom bi obje 

navedene pretpostavke morale biti kumulativno ispunjene.” 

Ovakvo drugo shvaæanje odnosno rješenje pitanja da li se povuèeni prijedlog 

za otvaranje steèajnog postupka raèuna u rokove za pobijanje pravnih radnji 

odgovara zaštiti interesa vjerovnika te osigurava ravnomjerno namirenje 

vjerovnika. No, s obzirom da Steèajni zakon ne izrièitu sadrži odredbu o ovom 

sluèaju, upitno je da li se rokovi mogu raèunati i od povuèenog prijedloga. Naime, 

iako iz cilja samog zakona proizlazi da je cilj pobijanja osiguravanje 

ravnomjernosti u namirenju vjerovnika, ipak je moguæa i zlouporaba podnošenja 

prijedloga za otvaranje steèajnog postupka samo sa ciljem da se produlje rokovi 

za pobijanje pravnih radnji. 

Nadalje, da bi se mogli raèunati rokovi od povuèenog prijedloga, onda se 

temeljem interpretacija trebaju ispuniti dodatni uvjeti, iako takvi uvjeti nisu 

predviðeni nigdje u pozitivnom zakonodavstvu. Na taj naèin bi se mogla prilièno 

narušiti pravna sigurnost, jer treæi pogotovo u današnjoj ekonomskoj situaciji u 

Republici Hrvatskoj 75 nikada ne bi bili sigurni da li je pravni posao koji su 

zakljuèili valjan ili pobojan. Stoga bi se, po mišljenju autora trebalo smatrati da 

povuèeni prijedlog za otvaranje steèajnog postupka nikada nije bio niti podnesen 

te ga se ne bi moglo uzimati u obzir prilikom raèunanja rokova. 

No, s obzirom na brojne razloge koji govore u prilog èinjenice da se bi se 

povuèeni prijedlog za otvaranje steèajnog postupka trebao uzimati u obzir 

prilikom uraèunavanja rokova za pobijanje, nadam se da æe zakonodavac u novoj 

noveli Steèajnog zakona to uzeti u obzir te predvidjeti uvjete pod kojima se takvi 

povuèeni prijedlozi uraèunavaju u rokove za pobijanje pravnih radnji dužnika. 

6. ZAKLJUÈAK 

U skladu s èinjenicom da je cilj steèajnog postupka namirenje vjerovnika 

steèajnog dužnika unovèenjem imovine dužnika i podjelom tako prikupljenih 

sredstava vjerovnicima, vjerovnicima je važno da dužnik ima u trenutku otvaranja 

steèajnog postupka imovinu, unovèenjem koje bi se oni mogli namiriti. No, prije 

otvaranja steèajnog postupka dužnici èesto poduzimaju radnje kojima utjeèu na 

stanje svoje imovine i to na naèin da je umanjuju ili optereæuju. Stoga je kao jedna 

74 Pravne posljedice otvaranja steèajnog postupka, Narodne novine, Zagreb, 2002. str. 153. – 154. 

75 Opæepoznata je èinjenica da je u današnje vrijeme veliki broj pravnih subjekata u blokadi žiro-raèuna, 

a faktièko se steèajni postupci otvaraju nad dužnicima koji su po nekoliko godina u blokadi žiro-raèuna. 

125

od specifiènih pravnih posljedica, odreðena moguænost pobijanja pravnih radnji 

steèajnog dužnika na specifièan naèin u odnosu na opæe odredbe o pobijanju 

pravnih radnji dužnika u sluèajevima kada nije otvoren steèajni postupak. 

Odredbe o pobijanju dužnikovih pravnih radnji nužno predstavljaju pravne 

propise koji postoje u interesu vjerovnika, ali u i opæem interesu, a predviðene su 

u korist svih vjerovnika, jer se imovina koja je otuðena pobijenom pravnom 

radnjom vraæa u steèajnu masu. Da bi se pravne radnje mogle pobijati one moraju 

biti poduzete u odreðenim rokovima prije podnošenja prijedloga za otvaranje 

steèajnog postupka. Ti rokovi su razlièito odreðeni ovisno o razlozima za 

pobijanje. O naravi stvari duži su rokovi ako je ugroženje opæih interesa /posebno 

pravne sigurnosti, zabrane zlouporabe i vladavine prava/ veæe i obrnuto. 

Za izraèunavanje tih rokova utvrðena su i posebna pravila koja se razlikuju od 

opæih pravila za izraèunavanje rokova u obvezom pravu, te da ne postoje ta 

posebna interpretativna pravila bilo bi teško utvrdili da li je odreðena radnja 

poduzeta u tom vremenu ili nije. Stoga zakon odreðujuæi naèin na koji se raèunaju 

rokovi za pobijanje pravnih radnji, vrijeme u kojem je radnja poduzeta odreðuje 

unatrag raèunajuæi od dana kada je podnesen prijedlog za otvaranje steèajnog 

postupka. Ti rokovi se raèunaju od poèetka dana u mjesecu koji brojem odgovara 

danu kada je zaprimljen prijedlog u sudu. Smatra se da je pravna radnja poduzeta 

u vrijeme kada nastupaju njezini pravni uèinci. 

Ti rokovi za pobijanje pravnih radnji su prekluzivne prirode i njihovim protekom 

dolazi do gubitka prava na tužbu. Stoga te odredbe o rokovima za podizanje tužbe 

stranke ne mogu mijenjati niti mogu iskljuèivati njihovu primjenu, a sud æe tužbu 

koja je podnesena nakon isteka roka odbaciti kao nedopuštenu. 

Ako je podnesen samo jedan prijedlog za otvaranje steèajnog postupka, onda 

se rokovi za pobijanje raèunaju od dana kada je taj prijedlog podnesen, a ako je 

podneseno više prijedloga za otvaranje postupka, onda je mjerodavan prvi 

dopušteni i obrazloženi prijedlog, pa i ako je postupak otvoren u povodu nekoga 

kasnijega prijedloga. No, zakonodavac nije izrijekom naveo da li se u raèunanje 

rokova uzimaju u obzir i prijedlozi koji su naknadno povuèeni. Stoga u praksi 

postoje opreèni stavovi glede navedenog pravnog pitanja, te bi isto zakonodavac 

trebao urediti radi pravne sigurnosti. 

Literatura: 

1. Dika-Erakoviæ-Garašiæ-Hrastinski Jurèec-Lovriæ-Markoviæ-Vukeliæ: Treæa 

novela Steèajnog zakona, Narodne novine d.d., Zagreb, 2003 

2. Crniæ-Dika-Erakoviæ-Lovriæ—Hrastinski Jurèec-Buljan-Šepiæ-Luliæ: Novine u 

steèajnom i ovršnom postupku, Inženjerski biro d.d., Zagreb, 22003 

3. Buljan–Burcar–Erakoviæ-Hrvatin-Magiæ-Momèinoviæ-Sessa-Šepiæ: Steèaj i 

ovrha u gospodarskoj i sudskoj praksi, Inžinjerski biro d.d., Zagreb, 2000. 

4. Buljan–Burcar–Dika–Erakoviæ-Momèinoviæ-Šepiæ-Tomièiæ: Steèaj i ovrha – 

aktualnosti zakonodavstva i sudske prakse, Inžinjerski biro d.d., Zagreb, 2001. 

5. Barbiæ – Dika – Erakoviæ – Garašiæ - Šepiæ – Novosti u steèajnom pravu, 

Organizator, Zagreb, 2001 

126 





6. Erakoviæ: Utjecaj steèaja na parnièni i ovršni postupak, Aktualnosti hrvatskog 

zakonodavstva i pravne prakse, Godišnjak 8, Organizator, Zagreb, 2001., str. 

145 – 172. 

7. M. Dika: Pravne posljedice otvaranja steèajnog postupka, Narodne novine, 

Zagreb, 2002. 

8. Triva – Belajec – Dika: Graðansko parnièno procesno pravo, Narodne novine, 

Zagreb, 1986. 

9. Radoloviæ – Pobijanje dužnikovih pravnih radnji, Zbornik pravnog fakulteta 

Sveuèilišta u Rijeci, broj 2 (1999) str. 619 - 640 

10. H. Momèinoviæ: Novo hrvatsko steèajno pravo, Aktualnosti hrvatskog 

zakonodavstva i pravne prakse, Godišnjak 3, Organizator, Zagreb, 1996. 

11. H. Momèinoviæ: Pravni položaj izluènih i razluènih vjerovnika u steèajnom, 

parniènom i ovršnom postupku, Aktualnosti hrvatskog zakonodavstva i pravne 

prakse, Godišnjak 9, Organizator, Zagreb, 2002., str. 237 – 262. 

12. M. Pavloviæ, Pobijanje pravnih radnji u steèaju, Hrvatska pravna revija br. 10. 

/2003/, str. 90 – 108 

13. B. Vizner: Komentar Zakona o obveznim /obligacionim/ odnosima, I, knjiga 

2, Zagreb, 1978. 

14. H. Kaèer, Pobijanje pravnih radnji dužnika /Actio pauliana/, Hrvatska pravna 

revija br. 12. /2003/, str. 10 – 20 

15. M. Dika, Novo ureðenje steèajnog prava, Pravo i porezi br. 11. /2003/, str. 3 

– 12 

16. M. Vedriš – P. Klariæ: Graðansko pravo, Narodne novine, Zagreb, 1995. 

17. Steèajni zakon, Narodne novine 44/96, 29/99, 129/00, 123/03 i 197/03. 

18. Zakon o parniènom postupku, Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 

19. Zakon o obveznim odnosima, Narodne novine 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 

112/99. 

20. Zbirka rješidbi hrvatskih trgovaèkih sudova br. 5., 6. i 7. 

DEADLINES FOR TAKING LEGAL ACTION TO CHALLENGE 

LEGAL ACTS IN BANKRUPTCY PROCEEDINGS 

So that legal acts can be challenged they must be undertaken within certain deadlines before the 

submission of an application for commencing bankruptcy proceedings these deadlines are variously 

determined dependent upon the reasons for the challenge. In this paper, the author points out how 

in practice opposing points of view exist concerning the calculation of deadlines. Hence she 

suggests to the legislature that, because of legal security, the question of the deadlines for 

challenging legal acts in bankruptcy proceedings be raised where suggestions, which are later 

explicitly withdrawn, are concerned. 

Key word: action to challenge, deadlines, bankruptcy 

127

Mr. sc. Branko Peran: Uporaba vatrenog oružja kao sredstvo prisile u RH sa komparativnim osvrtom 


Mr. sc. Branko Peran, policijski savjetnik 

PU šibensko-kninska 

UPORABA VATRENOG ORUŽJA KAO SREDSTVA 

PRISILE U REPUBLICI HRVATSKOJ SA 

KOMPARATIVNIM OSVRTOM 

UDK: 351.741 (497.5) 

Primljeno: 15. 03. 2006. 

Struèni rad 

Uporaba sredstava prinude najteži je zahvat što ga država poduzima prema pojedincu, a od 

sredstava prinude najekstremnije sredstvo prinude jest upotreba vatrenog oružja. U obradi ove teme 

autor prezentira aktualno ureðenu pravnu regulativu uporabe vatrenog oružja, radi potenciranja 

èinjenice dosadašnjeg nedovoljno jasnog i jednostavnog ureðenja propisa o uporabi vatrenog oružja 

od strane policije, te potenciranja potrebe de lege ferenda posebnog ureðenja ovlasti uporabe 

vatrenog oružja da ova ovlast bude što preciznije ureðena, kako bi se u prvom redu rukovodili 

ostvarenjem visokih zahtjeva zaštite ljudskih prava, a u drugom redu, premda ne toliko manje 

znaèajno, ostvarenjem uèinkovitosti policije u zaštiti zaštiæenih društvenih vrijednosti. Nužno je 

naæi mjeru da normativna zaštita ljudskih prava ne bude smetnja i ogranièenje uèinkovitosti 

policijskog postupanja, a s druge strane da uèinkovitost policijskog postupanja ne bude alibi za 

kršenje zaštite ljudskih prava. 

Kljuène rijeèi: vatreno oružje. regulacija, zaštita ljudskih prava 

1. UVOD 

Upotreba vatrenog oružja od strane policije je jedna od ekstremnih policijskih 

ovlasti, pa u razmatranju ove teme u najširem kontekstu, nužno je imati polazište u 

Konvenciji o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda1 , koja se zajedno s pripadajuæim 

protokolom primjenjuje u Republici Hrvatskoj od 05. studenog 1997. godine. 

Konvencija, Odjeljak I. - Prava i slobode, u èlanku 2. govori o “Pravu na 

život”. U stavku 1. govori se da: “Pravo svakoga na život zaštiæeno je zakonom. 

Nitko ne smije biti namjerno lišen života osim u izvršenju sudske presude na 

smrtnu kaznu za kaznena djela za koje je ta kazna predviðena zakonom”. U 

stavku 2. govori se: “Nije u suprotnosti s odredbama ovoga èlanka lišenje života 

proizašlo iz upotrebe sile koja je bila nužno potrebna: 

a) pri obrani bilo koje osobe od protupravnog nasilja, 

1 Konvencija za zaštitu ljudskih prava i sloboda, NN - dodatak Meðunarodni ugovori, br. 18/97, 6/99, 

proè. Tekst 8/99- ispr. 14/02 i 1/06. 

129



b) pri zakonitom uhiæenju ili pri sprjeèavanju bijega osobe zakonito lišene slobode, 

c) radi suzbijanja pobune ili ustanka u skladu sa zakonom”. 

Ovaj èlanak koji štiti pravo na život i koji predviða okolnosti u kojima lišenje 

života može biti opravdano, svrstava se u jednu od temeljnih odredbi Konvencije. Èija 

derogacija nije moguæa na temelju èlanka 15. Konvencije. Okolnosti u kojima je 

opravdano lišenje života moraju se striktno tumaèiti. Objekt i svrha Konvencije kao 

instrumenta za zaštitu individualnih ljudskih biæa zahtijeva da se èlanak 2. tumaèi i 

primjenjuje tako da zaštita koju puža bude praktièna i uèinkovita. Ovaj èlanak pokriva 

ne samo namjerno ubijanje, veæ i situacije u kojima je dopuštena “uporaba sile” koja 

može rezultirati neželjenim ishodom, lišenjem života. Meðutim, namjerno ili 

neželjeno korištenje smrtonosne sile je samo jedan èimbenik kojeg treba uzeti u obzir 

prilikom ocjene njezine nužnosti. Svaka uporaba sile mora biti ogranièena na ništa više 

od “apsolutno nužne” radi postizanja jednog ili više ciljeva prethodno navedenih pod 

(a) do (c). Ovaj uvjet upuæuje da je potrebno primijeniti striktniji i uvjerljiviji test 

nužnosti nego onaj koji se uobièajeno primjenjuje kod ocjene nužnosti u sluèajevima 

prava i sloboda u èlancima 8. do 11. konvencije, prilikom ocjene je li radnja države 

“nužna u demokratskom društvu”. Posljedièno, uporaba sile mora biti striktno 

proporcionalna postizanju dopuštenih ciljeva. U svjetlu važnosti zaštite priznate 

èlankom 2. nužno je lišenje života podvrgnuti najpažljivijem ispitivanju, uzevši u obzir 

ne samo djela osoba u službi države, veæ i sve druge okolnosti. Posebice je nužno 

ispitati je li operacija bila planirana i kontrolirana od strane vlasti tako da se u najveæoj 

moguæoj mjeri ogranièi uporaba smrtonosne sile. Vlasti moraju poduzeti odgovarajuæe 

mjere da bi se svaki rizik za život minimalizirao. Takoðer se mora ispitati jesu li vlasti 

bile nehajne prilikom izbora akcije. 

Ovo je polazni okvir od koga je nužno polaziti kada se ureðuje ovlasti uporabe 

vatrenog oružja, a posebice i kada se poduzimaju akcije vlasti prema veæ propisanim 

ovlastima kod kojih je izgledna i na zakonu utemeljena moguæa upotreba vatrenog 

oružja. I. Zakon i kaznenom postupku2 u glavi XVII. podnaslov 3. Izvidi kaznenih 

djela, u èlanku 186. st. 1. naèelno daje okvir za poduzimanje potrebnih mjera da se 

pronaðe poèinitelj kaznenog djela, da se poèinitelj ili sudionik ne sakrije ili ne 

pobjegne, a u stavku 7. istog èlanka propisuje se da æe ministar unutarnjih poslova 

donijeti potanje propise iz djelokruga o provedbi mjera i radnji iz èlanka 186. ZKPa. 

Radi izvršavanja službenih zadaæa, policija je ovlaštena primijeniti razlièite 

policijske ovlasti, kako je to propisano Zakonom o policiji3 , meðu kojima je i ovlast 

uporaba sredstava prisile, sukladno èlanku 16. st. 1. toè. 15. Zakona o policiji. Kod 

uporabe sredstava prisile, jedno od sredstava prisile je i sredstvo prisile uporaba 

vatrenog oružja prema osobama, koje je propisano èlankom 62. i èl. 63. Zakona o 

policiji, a za koje držimo da je ekstremno sredstvo prisile koje kad se primjenjuje, 

2 Zakon o kaznenom postupku, proèišæen tekst NN 62/03. Proèišæeni tekst Zakona o kaznenom postupku 

obuhvaæa Zakon o kaznenom postupku (“Narodne novine”, br. 110/97.) te njegove objavljene u 

“Narodnim novinama” br. 27/98., 58/99., 112/99., 58/02. i 143/02. u kojima je naznaèeno vrijeme 

njihova stupanja na snagu. 

3 Zakon o policiji, NN 129/00 od 22. 12. 2000. godine. 

130



može imati posljedice kod kojih je pogreške nemoguæe otkloniti. Pored odredbi o 

uporabi vatrenog oružja prema osobama sadržanih u Zakonu o policiji, postupanje i 

primjena ovog sredstva prisile je propisana i u Pravilniku o naèinu policijskog 

postupanja 4 u glavi VII., gdje se u toèki 1. govori o osnovnim odredbama uporabe 

sredstava prisile u èl. 30. i 31. Pravilnika, dok se u toèkama 8., 9., 10. i 13. posebice 

govori o uporabi vatrenog oružja u odreðenim okolnostima i situaciji. 

U ovom radu, uz razmatranje upotrebe vatrenog oružja kao jednog od sredstva 

prisile u propisima RH, dat æe se naznake i komparativno lapidarni osvrt na propise 

upotrebe vatrenog oružja nekih država Europe, gdje je nakana ukazati na èinjenicu 

da sve države u pravilu ovom pitanu prilazeæi vrlo obzirno, stavljajuæi na prvo 

mjesto zaštitu ljudskog života i vodeæi raèuna o postupnosti i razmjernosti u 

primjeni sredstava prisile, posebice ovoga o kome je rijeè, upotrebi vatrenog oružja. 

2. PRAVNI PROPISI KOJIMA JE UREÐENA UPOTREBA 

VATRENOG ORUŽJA POLICIJSKIH 

SLUŽBENIKA U REPUBLICI HRVATSKOJ 

Policija je tijelo uprave, a uporaba vatrenog oružja je jedno od sredstava 

prisile koja su ovlašteni upotrijebiti policijski službenici u skladu sa Zakonom. 

Uporaba pojedinog sredstva prisile nije redovni naèin postupanja, veæ se sredstvo 

prisile upotrebljava onda kada službena osoba, koja je uz to ovlaštena na uporabu 

toèno odreðenog sredstva, ne može na drugi naèin obaviti odreðenu djelatnost. 

Pod sredstvima prisile podrazumijevamo ono sredstvo koje smije upotrijebiti 

službena osoba koja obavlja odreðene službene poslove i kojoj je u tu svrhu 

propisana ovlast primjene tog sredstva. 

Sredstva prisile sukladno odredbi èl. 54. Zakona o policiji su: 

– tjelesna snaga 

– palica 

– sredstva za vezivanje osobe 

– ureðaj za prisilno zaustavljanje motornog vozila, 

– službeni psi 

– kemijska sredstva 

– službeni konji 

– vatreno oružje 

– ureðaj za izbacivanje mlazova vode 

– posebna vozila i posebne vrste oružja 

– i eksplozivna sredstva. 

4 Na temelju èlanka 128. i 129. stavka 2. podstavka 3., 4., 5., 6., 7., 8., 9., 10., 11., 12. i 13. Zakona o 

policiji (“Narodne novine”, br. 129/00.) te èlanka 186. stavka 7. Zakona o kaznenom postupku - 

proèišæeni tekst (“Narodne novine”, br. 62/03.), ministar unutarnjih poslova donosi Pravilnik o naèinu 

policijskog postupanja. (Objavljeno u “Narodnim novinama”, broj 81/03). 

131



Sredstva prisile smiju biti upotrijebljena radi zaštite života ljudi, savladavanja 

otpora, sprjeèavanje bijega ili odbijanje napada, ako mjere upozorenja ili 

zapovijedi ne jamèe uspjeh. 

Policijski službenik uvijek æe uporabiti najblaže sredstvo prisile koje jamèi uspjeh. 

Osoba protiv koje su ispunjeni uvjeti za uporabu sredstava prisile neæe se 

upozoriti ukoliko bi isticanje upozorenja dovelo u pitanje izvršenje službene radnje. 

Pojam sredstva policijske prisile nalazimo u pojmu sredstva prisile. Prema 

tome sredstva policijske prisile su sva ona sredstva kojima je policija ovlaštena 

djelovati prema tijelu osoba u izvršenju svojih zadaæa. Policija u odnosu na sve 

druge državne službe ima na raspolaganju normativno ureðen najveæi broj 

sredstava prisile, što je i razumljivo ako se uzme u obzir èinjenica da jedino 

policija ima šire moguænosti za razliku od svih drugih državnih službi, da djeluje 

prisilom i izvan sluèajeva zaštite života. 

Policijski službenik za razliku od svih drugih državnih službenika najèešæe 

koristi razlièite vrste i stupnjeve sredstava prisile. 

Uporaba sredstava prisile policijskih službenika povezana je uz tri propisa i to: 

a) Kazneni zakon koji u èl. 32. pod naslovom zakonita uporaba sredstava 

prisile, iskljuèuje protupravnost kada službene osobe ovlaštene na 

uporabu sredstava koriste prisilu u skladu sa Zakonom. 

Popis nabraja sva sredstva prisile, a samim time stvoreni su uvjeti za 

naèelo zakonitosti kao kljuèno u ovom iznimno znaèajnom podruèju, s 

obzirom na èinjenicu da se sredstvima prisile na poseban naèin zahvaæa 

u temeljna prava èovjeka. 

b) Zakon o Kaznenom postupku koji u èl. 96. st. 3. kazuje o uporabi sile 

opasne po život uhiæenika i nabraja uvjete za takvu uporabu 

U navedenom popisu sadržano je opæe pravilo o ciljevima uporabe 

sredstvima prisile. Ti ciljevi su: zaštita života ljudi, savladavanje otpora, 

sprjeèavanje bijega ili odbijanja napada. Propis dopušta uporabu 

sredstava prisile tek kada mjere upozorenja i zapovijedi ne jamèe uvjet, 

èime su stvoreni uvjeti za naèelo postupanja i iznimnosti. 

c) Zakon o policiji èl. 54. – 62. 

Zakon o policiji obvezuje policijskog službenika policijskog u 

okolnostima dopuštenosti uporabe sredstava prisile primjenu najblažeg 

sredstva prisile, èime se istièe jedno od naèela razmjernosti. Najblažim 

sredstvom treba smatrati ono sredstvo kojim se nanose najlakše 

posljedice osobi prema kojoj se primjenjuje. 

Èl. 21. Zakona o policiji propisuje: 

“Primjena policijske ovlasti mora biti razmjerna potrebi zbog koje se 

poduzima. Primjena policijske ovlasti ne smije izazvati veæe štetne posljedice od 

onih koje bi nastupile da policijska ovlast nije primijenjena. Izmeðu više 

policijskih ovlasti, primijenit æe se ona kojom se s najmanje štetnih posljedica i 

u najkraæem vremenu postiže njen cilj.” 

132



Ovdje je važno istaknuti da navedena odredba usmjerava i obvezuje policijskog 

službenika kada na raspolaganju ima više ovlasti na izbor one ovlasti s kojom se 

nanosi najmanje štete osobi prema kojoj se postupa. Primjena ove ovlasti u 

razmotrenom smislu povezana je s vremenom u kojem se odreðena ovlast poduzima. 

Primjena policijskih ovlasti mora uvijek biti temeljena na zakonu. 

Sustav policijskih sredstava prisile, opæenito gledajuæi obilježen je 

raznolikošæu sredstava prisile koja se odnosi na vrstu sredstava prisile, na 

posljedice koje sredstva prisile mogu uzrokovati, te na najšire moguænosti 

primjene u redovnim prilikama u državi. 

Osnovno sredstvo prisile u veæini normativnih ustroja jeste oružje, kojemu se 

pridaje razlièito znaèenje. Kod nas pod tim pojmom podrazumijevaju se razlièita 

oružja, dok u drugim sluèajevima tom pojmu daju šire znaèenje. Kada se govori 

o oružju policije, gdje se u tom sklopu spominje i palicu, razlièite sprejeve i sl., 

a pojam pištolj smatra se ne samo pištolje veæ i revolvere. 

Imajuæi u vidu naprijed navedeno oružje su sve naprave èija je namjena 

onesposobljavanje, ozljeðivanje ili usmræivanje ljudi, odnosno ošteæivanje ili 

uništavanje objekta. 

Vatreno oružje je posebna vrsta oružja5 . To su sve vrste pušaka, pištolja i 

revolvera, kao i sve vrste naprava iz kojeg se pomoæu potisnutog djelovanja barutnih 

plinova izbacuje kroz cijev zrno, kugla, saèma, strelica ili drugi projektil. 

Postupanje sukladno pravilima o uporabi vatrenog oružja kao sredstvo prisile 

jeste takvo postupanje službene osobe pri kojem ona ne djeluje samo sukladno 

zakonu, veæ i sukladno ustavu i meðunarodnim pravilima, odnosno naèelima koja 

su izvedena iz navedenih pravila. 

Slijedom takvom postupanja može se prihvatiti i posljedica koja je nastala 

uporabom vatrenog oruža kao sredstvo prisile. 

Po èl. 62. Zakona o policiji, policijski službenik ovlašten je uporabiti vatreno 

oružje ako su druga sredstva prisile korištena bezuspješno ili ne jamèe uspjeh. 

Policijski službenik ovlašten je uporabiti vatreno oružje kada na drugi naèin ne može: 

1. zaštiti svoj život i život drugih ljudi, 

2. sprijeèiti izvršavanje kaznenog djela za koje se može izreæi kazna 

zatvora u trajanju od pet godina i više, 

3. sprijeèiti bijeg osobe zateèene u izvršenju kaznenog djela za koje se 

može izreæi kazna zatvora od deset godina ili teža ili osobe za kojom je 

raspisana potraga zbog izvršenja takvog kaznenog djela, 

4. sprijeèiti bijeg osobe koja je uhiæena zbog izvršenja kaznenih djela iz 

toèke 3. ovog stavka ili osobe za kojom je raspisana potraga radi bijega 

s izdržavanja kazne zatvora za ta kaznena djela. 

5 Zakon o oružju, Proèišæen tekst, obuhvaæa Zakon o oružju (“Narodne novine”), br. 69/92) te njihove 

izmjene i dopune objavljene u “Narodnim novinama”, br. 26/93., 43/93., 29/94., 108/95. i 20/97. u 

kojima je naznaèeno vrijeme njihova stupanja na snagu i poèetka primjene. Takoðer obuhvaæa i Zakon 

o izmjenamai dopunama Zakona o oružju N.N. 27/99., Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o 

oružju N.N. 12/01. i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o oružju N.N. 19/02. 

133



Prije uporabe vatrenog oružja policijski službenik æe uputiti usmeno 

upozorenje “stoj, policija!”, a nakon toga drugi poziv “stoj, pucat æu!”. 

Upozorenje iz stavka 3 ovoga èlanka neæe se upuæivati ukoliko bi se time 

dovelo u pitanje izvršenje službene zadaæe. 

Dok èl. 54. st. 2. dopušta uporabu sredstava prisile ako mjere upozorenja i 

zapovijedi ne jamèe uspjeh, razmatrani èlanak dopušta uporabu vatrenog oružja 

ako su druga sredstva prisile korištena bezuspješno ili ne jamèe uspjeh. Zakon po 

drugi put ustraje na postupnosti u uporabi sredstava prisile proglašavajuæi na 

takav naèin uporabu vatrenog oružja kao ultima ratio. 

Pored ogranièenja u st. 1. razmatrani èlanak dopušta uporabu vatrenog oružja 

ne samo kada su druga sredstva prisile korištena bezuspješno ili ne jamèe uspjeh, 

veæ i onda kada se na drugi naèin ne mogu postiæi ciljevi sadržani u t. 1. - 4. 

Uporabu vatrenog oružja radi zaštite života èovjeka (zaštita svojeg života i 

života drugih ljudi) najjednostavnije i najpouzdanije je sagledavati kroz 

institucije nužne obrane i krajnje nužde. 

Zaštita života i osobne sigurnosti ljudi najznaèajnija je zadaæa policije (èl. 3. 

st. 1. Zakona). 

Osobiti problem u raspravljanom sklopu jest uporaba vatrenog oružja radi 

zaštite osoba, odnosno odbijanja napada od osobe koju se osigurava. Jedna je 

situacija u sudjelovanju službene osobe u pratnji veæeg broja vozila, drugo je 

izravna pratnja štiæene osobe (tjelesna straža). Uporaba vatrenog oružja radi 

sprjeèavanja poèinjenja kaznenih djela do sada nije bila ureðena Zakonom o 

unutarnjim poslovima (osim zaštite života). 

Kaznena djela za koja se može izreæi kazna zatvora od pet godina i više su ona 

kaznena djela kod kojih je zaprijeæena kazna ukljuèena u navedeni kriterij, a ne 

samo onda kada je ona posebni minimum u odreðenom sluèaju. To konkretno 

znaèi da su uvjeti ostvareni npr. Kod kaznenog djela silovanja, s obzirom da je 

za to djelo zaprijeèena kazna od jedne do deset godina zatvora. 

Kaznena djela o kojima je rijeè su: 

1. ubojstva (èl.90 KZ-a), teška ubojstva (èl.91. KZ-a), ubojstva na mah 

(èl.92.KZ-a), èedomorstvo (èl.93.KZ-a), usmræenja na zahtjev (èl.94 

KZ-a), teške tjelesne ozljede (èl.99.st2 i 3 KZ-a) 

2. otmice (èl.125 KZ-a), iznuðivanje iskaza (èl.126 KZ-a), prisile (èl.128 KZ-a). 

3. veleizdaja (èl.135 KZ-a), ubojstva najviših državnih dužnosnika (èl.138 

KZ-a), otmice najviših državnih dužnosnika (èl.139 KZ-a), nasilja 

prema najvišim državnim dužnosnicima (èl.140 KZ-a), protudržavnog 

terorizma (èl.141 KZ-a), oružane pobune (èl.142 KZ-a), diverzije 

(èl.143. KZ-a), 

4. genocid (èl.156 KZ-a), agresivni rat (èl.157 KZ-a), ratni zloèin protiv 

civilnog puèanstva (èl.158 KZ-a), ratni zloèin protiv ranjenika i 

bolesnika (èl.159 KZ-a), ratni zloèin protiv zarobljenika (èl.160 KZ-a), 

protupravno ubijanje i ranjavanje neprijatelja (èl.161 KZ-a), 

134



meðunarodni terorizam (èl.169 KZ-a), ugrožavanje sigurnosti osoba pod 

meðunarodnom zaštitom (èl.170 KZ-a), uzimanje talaca (èl.171 KZ-a), 

uspostava ropstva i prijevoza robova (èl.175 KZ-a), muèenja i druga 

okrutna, neljudska ili ponižavajuæa postupanja (èl. 176 KZ-a), otmice 

zrakoplova ili broda (èl.179 KZ-a), morsko i zraèno razbojništvo (èl. 180 

KZ-a), ugrožavanje sigurnosti meðunarodnog zraènog prometa i 

meðunarodne plovidbe (èl.181 KZ-a), 

5. silovanja (èl.188 KZ-a), spolni odnošaji s nemoænom osobom (èl. 189 

st.2,3,4 KZ-a) spolni odnošaj s djetetom (èl. 192 st 2,4i 5 KZ-a) 

6. razbojništvo (èl.218 KZ-a), razbojnièke kraðe (èl.219 KZ-a), iznude 

(èl.234 KZ-a) 

7. dovoðenje u opasnost života i imovine opæe opasnom radnjom ili 

sredstvom (èl. 263 KZ-a), 

8. sprjeèavanje službene osobe u obavljanju službene dužnosti (èl.317 st.2. KZ-a) 

9. protivljenja nadreðenome (èl.354 st.3,4 i 5 KZ-a), napadi na vojnu 

osobu u obavljanju službene dužnosti (èl.357 st.2,3 i 4 KZ-a) 

Vatreno oružje radi sprjeèavanja bijega dopušteno je uporabiti: 

a) kada je osoba zateèena u èinjenu kaznenog djela, 

b) kada se za to kazneno djelo može izreæi kazna zatvora od deset godina 

ili teža. 

Zatjecanje poèinitelja u èinjenu kaznenog djela nazivamo u teoriji flagrantnim 

kaznenim djelom. Pitanje flagrantnog kaznenog djela u našem pravu je riješeno 

u èl. 94. st. 2. ZKP- a. Zakon odreðuje što se smatra zatjecanjem u èinjenu 

kaznenog djela. 

Prema zakonskom odreðenju zateèena je u kaznenom djelu osoba: 

a) koju netko vidi kako èini radnju kaznenog djela, 

b) koja je neposredno po poèinjenju kaznenog djela zateèena pod 

okolnostima koje upuæuju da je upravo ona poèinila kazneno djelo. U 

izloženom smislu ZKP- a razlikuje stvarno zatjecanje u poèinjenju 

kaznenog djela i izvedeno zatjecanje. Stvarno zatjecanje postoji kada je 

netko vidio poèinitelja kako èini radnju kaznenog djela, kada je 

poèinitelj zateèen in actu, a to valja prosuðivati po èl. 26. KZ- a. 

Zatjecanje osobe da poduzima radnju kaznenog djela treba tumaèiti šire, 

s obzirom da na to upuæuje izvedeno tumaèenje. 

Izvedeno zatjecanje postoji ako je osoba zateèena pod okolnostima koje 

upuæuju na to da je upravo ona neposredno prije poèinila kazneno djelo. To su 

okolnosti post delictum, koje osoba nije saznala neposrednim opažanjem veæ se 

u to uvjerila posredno, temeljem razlièitih tragova. 

Izvedeno zatjecanje ne znaèi samo zatjecanje na mjestu poèinjenja kaznenog 

djela (a to ovdje znaèi samo mjesto radnje), drukèije nego u èl. 27. KZ- a. U 

izvanrednom zatjecanju mjesto radnje temelji se samo na mjestu poduzimanja 

135



radnje. U obzir ne dolaze situacije u kojima je izmeðu poèinjenja radnje i 

zatjecanja dulje vremensko razdoblje. 

Sprjeèavanje bijega u smislu predmetnog èlanka ukljuèuje stvarne radnje 

kako bi se sprijeèio veæ zapoèeti ili predstojeæi bijeg. 

Kaznena djela o kojima je rijeè su: 

1. ubojstva (èl.90 KZ-a), teška ubojstva (èl.91 KZ-a), ubojstva na mah 

(èl.92. KZ-a), 

2. otmice (èl.125 st.2. KZ-a), iznuðivanje iskaza (èl.126 st.2. KZ-a) 

3. veleizdaja (èl.135 KZ-a), ubojstva najviših državnih dužnosnika (èl.138 

KZ-a), otmice najviših državnih dužnosnika (èl.139 KZ-a), nasilja prema 

najvišim državnim dužnosnicima (èl.140 KZ-a), protudržavni terorizam 

(èl.141. KZ-a), oružane pobune (èl.142 Kz-a), diverzije (èl.143. KZ-a) 

4. genocid (èl.156 KZ-a), agresivni rat (èl.157 KZ-a) ratni zloèin protiv 

civilnog puèanstva (èl.158 KZ-a), ratni zloèin protiv ranjenika i bolesnika 

(èl.159 KZ-a), ratni zloèin protiv ratnih zarobljenika (èl.160 KZ-a), 

protupravno ubijanje i ranjavanje neprijatelja (èl.161 KZ-a), meðunarodni 

terorizam (èl.169 KZ-a), ugrožavanje sigurnosti osoba pod meðunarodnom 

zaštitom (èl.170 KZ-a), uzimanje talaca (èl.171 KZ-a), uspostava ropstva i 

prijevoza robova (èl.175 KZ-a), otmice zrakoplova ili broda (èl.179 KZ-a), 

morska i zraèna razbojništva (èl.180 KZ-a), ugrožavanje sigurnosti 

meðunarodnog zraènog prometa i meðunarodne plovidbe (èl.181 KZ-a) 

5. silovanje (èl.188 KZ-a), spolni odnošaj s nemoænom osobom (èl.189 

st.2, 3 i 4 KZ-a), spolni odnošaj s djetetom (èl.192 st.2, 4 i 5 KZ-a) 

6. razbojništva (èl.218 KZ-a), razbojnièka kraða (èl.219 KZ-a), iznude 

(èl.234 KZ-a) 

7. protivljenja nadreðenome (èl.354. st.3,4 i 5 KZ-a), napad na vojnu 

osobu u obavljanju službene dužnosti (èl. 357. st. 3 i 4 KZ-a). 

Važno je istaknuti da slièan propis koji ureðuje uporabu vatrenog oružja 

prema poèinitelju zateèenom u poèinjenju kaznenog djela sadrži ZKP u èl. 96. st. 

3. t. 1 s razlikom što ZKP govori o “…sila opasna po život ili koja može teško 

narušiti zdravlje uhiæenika.” Da je posrijedi sliènost, a ne istovjetnost, moguæe je 

zakljuèiti iz pojma “sila opasna po život” koja nije odreðena ZKP-om ali sigurno 

dopušta uporabu i drugih sredstava prisile, a ne samo vatrenog oružja. 

Sukladno t. 3. dopušteno je uporabiti vatreno oružje radi sprjeèavanja bijega 

ako je za njim raspisana potraga zbog poèinjenja kaznenog djela za koje se može 

izreæi kazna zatvora od deset godina ili teža. 

Utvrðena je obveza isticanja upozorenja osobi prema kojoj su ostvareni uvjeti 

za uporabu vatrenog oružja. Prvi poziv6 “Stoj, policija!” kojim se istièe službeno 

svojstvo, što je osobito znaèajno za policijske službenike koji policijski posao 

obavljaju u civilnoj odjeæi. Drugi poziv je “Stoj, pucat æu!”. Oba poziva su na crti 

6 Bakiæ-Tomiæ, Ljubica i grupa autora, Policijski priruènik Temeljne ovlasti policije, 2. izdanje, MUP-a 

RH, Zagreb, 2003. str. 21 

136



postupnosti u uporabi prisile, oni idu za time da sam èin uporabe odgode do onog 

trenutka kada se ono više ne može odlagati. Propis ne sadrži obvezu pucanja u 

zrak radi zastrašivanja, ali je takav postupak prihvatljiv s obzirom da je sam po 

sebi lakši naèin djelovanja prema osobi. Važno je naglasiti kako se propisani 

postupak odnosi na sve razloge uporabe vatrenog oružja. Zakljuèno o uporabi 

vatrenog oružja u cilju zastrašivanja, valja istaknuti da je ono prihvatljivo uvijek 

kada je to moguæe kao prvi korak prema zakonitoj uporabi vatrenog oružja. 

Propisani postupak je uvjet za zakonitu uporabu vatrenog oružja. Kada on nije 

primijenjen, a ne postoje opravdavajuæi razlozi iz st. 4 ovog èlanka, može 

nastupiti prekoraèenje službenih ovlasti. 

Propis iskljuèuje obvezu upuæivanja naprijed spomenutih upozorenja kada bi 

se odgaðanjem dovelo u pitanje obavljanje službene zadaæe. U kakvim sve 

situacijama može doæi do navedenog, jest questio facti. 

Èlanak 63. propisuje da uporaba vatrenog oružja nije dopuštena kada dovodi 

u opasnost živote drugih osoba, osim ako je uporaba vatrenog oružja jedino 

sredstvo za obranu od izravnog napada ili opasnosti. 

1. Propis iskljuèuje uporabu vatrenog oružja kada se njome dovodi u opasanost 

život drugih osoba. Ogranièenje se zapravo odnosi samo na sluèajeve 

uporabe vatrenog oružja radi sprjeèavanja bijega osobe. Trenutak u kojem je 

dopuštena uporaba vatrenog oružja radi zaštite itd. izravnog napada ili 

opasnosti je istovjetna s ogranièenjima koja proizlaze iz razmatranog propisa. 

Uporaba vatrenog oružja nije dopuštena protiv maloljetnika osim kada je 

uporaba vatrenog oružja jedini naèin za obranu od napada ili opasnosti. 

2. U propisu je takoðer iskljuèenje uporabe vatrenog oružja radi 

sprjeèavanja bijega maloljetnika kao i u st. 1. Osobita teškoæa s 

razmatranim èlankom je složenost pouzdanog razlikovanja maloljetnih 

osoba od punoljetnih osoba. Posrijedi je zahtjev koji se temelji na 

faktiènim okolnostima, od tjelesnih obilježja osobe, dobu dana, prostoru 

i dr. Sluèajevi prekoraèenja ovlasti, odnosno pogrešne prosudbe dobi 

osobe mogu se rješavati prema odredbama o zabludi. 

Èlanak 66. propisuje da vatreno oružje je dopušteno uporabiti protiv životinja 

kada od njih prijeti izravna opasnost od ugrožavanja života ili zdravlja ljudi 

(zarazne bolesti i sl.) 

1. Uporabom vatrenog oružja Zakon odreðuje i uporabu vatrenog oružja 

prema životinji kad od nje prijeti opasnost od napada na život i tijelo 

osobe ili opasnost od ugrožavanja života ili zdravlja ljudi. Propisom su 

obuhvaæene situacije koje su pokrivene institucijom kaznenog pravakrajnjom 

nuždom. 

Oružje je dopušteno uporabiti prema bolesnim i teško povrijeðenim životinjama, 

kada veterinar ili druga osoba ne može poduzeti odgovarajuæu mjeru. 

2. Dopuštena je uporaba oružja prema životinjama radi prikraæivanja muka 

pri ugibanju kada veterinar ili druga osoba ne mogu poduzeti 

137



odgovarajuæu mjeru. Propis valja tumaèiti krajnje restriktivno s obzirom 

da Zakon o dobrobiti životinja, (NN, 19/1999) dopušta usmræivanje 

veterinarima kad bi lijeèenje životinja bilo dugotrajno i povezano s 

patnjom, a ishod lijeèenja je neizvjestan. 

Èlanak 67. propisuje da policijski službenik u obavljanju policijskih poslova na 

moru i unutarnjim plovnim putovima ovlašten je uporabiti vatreno oružje ako se 

progonjeni plovni objekt ne zaustavi nakon upuæenog vidljivog ili èujnog poziva na 

zaustavljanje s udaljenosti koja mu nesumnjivo omoguæuje primanje poziva. 

1. Stavak propisuje uvjete i naèine policijske uporabe vatrenog oružja prema 

plovnom objektu kojeg policijski službenici neposredno gone. Policijskom 

službeniku je dopušteno da u obavljanju poslova na moru i unutarnjim 

plovnim putovima uporabi vatreno oružje prema plovnom objektu koji se 

nakon upuæenog vidljivog ili èujnog poziva na zaustavljanje ne zaustavi. 

Propis sadrži u stvarnosti trojaku svrhu uporabe oružja. Vatreno oružje 

najprije se koristi kao sredstvo izdavanja (ili potkrijepe) naloga za 

zaustavljanje plovnog objekta, gdje je potrebno razlikovati uporabu vatrenog 

oružja kao sredstva izdavanja naloga za zaustavljanje, zatim kao sredstva 

zastrašivanja u cilju sprjeèavanja bijega ili zaustavljanja progonjenog 

plovnog objekta, što se sve može oznaèiti kao demonstracija sile vatrenog 

oružja. Na kraju, to je uporaba izravne sile, stvarnoj prijetnji oružjem i koliko 

god ona bila “u tehnièkom smislu” bliska drugom vidu uporabe vatrenog 

oružja, ipak se od njega bitno razlikuje. Ako su ispunjeni uvjeti za uporabu 

vatrenog oružja, ona nužno mora biti selektivna, stupnjevita. Vatreno se 

oružje može rabiti poglavito spram stvari, a ovdje to znaèi spram 

progonjenoga plovnog objekta, ali uvijek strogo u cilju zaustavljanja, a ne 

potapanja. Razmatrani propis ne dopušta uporabu vatrenog oružja prema 

osobama na plovnom objektu, zbog èega valja naglasiti da se ono može 

uporabiti u tu svrhu kada su ispunjeni uvjeti iz èl. 62. 

U tijeku progona posada plovnog objekta smije upozoriti i zastrašiti 

ispaljivanjem hica u zrak, iznad plovnog objekta. 

2. Stavak propisuje naèin ispaljivanja upozoravajuæeg hica. To mora biti 

hitac ispaljen u vis (Zakon govori u zrak) iznad plovnog objekta. 

Ako se plovni objekt ne zaustavi niti nakon upozoravajuæih hitaca, vatreno 

oružje dopušteno je uporabiti i prema plovnom objektu. 

3. Iz propisa je vidljivo kako broj upozoravajuæih hitaca mora biti više, a ne 

samo jedan, što je pretpostavka dopuštenosti, odnosno zakonitosti uporabe. 

Policijski službenik dužan je u sluèaju iz stavka 2 i 3 ovoga èlanka pri uporabi 

vatrenog oružja èuvati živote posade progonjenoga plovnog objekta. 

4. Obveza èuvanja života posade sadržana u st. 4. iskljuèuje zapravo ovlast 

na uporabu vatrenog oružja kada se vatreno oružje ne može uporabiti bez 

takve opasnosti. 

138



3. KRATKI KOMPARATIVNO OSVRT NA PROPISE 

NEKIH DRŽAVA EUROPE U KOJIMA JE UREÐENA 

UPOTREBA VATRENOG ORUŽJA 

Uporaba vatrenog oružja u državama Europe od kojih æe se ovdje navesti 

komparatvno lapidarni osvrt za neke od njih, u pravilu je ureðen u zakonima 

kojima je regulirano postupanje policije kao cjeline, a ponekad i posebnim 

zakonima za pojedine službe, te svakako, potonje, propisi i procedura upotrebe 

vatrenog oružja, dodatno je ureðena i podzakonskim aktima. 

Normativnu ureðenost policijske uporabe vatrenog oružja u Sloveniji sagledat 

æemo kroz Zakon o policiji. Uporaba vatrenog oružja ureðena je èl. 52. Policijski 

službenik smije rabiti vatreno oružje u obavljanju službenih zadaæa samo ako 

drukèije ne može: zaštiti život ljudi; sprijeèiti bijeg osobe koja je zateèena u 

poèinjenju kaznenog djela za koje se po zakonu može izreæi kazna zatvora od osam 

godina ili teža; sprijeèiti bijeg osobe kojoj je oduzeta sloboda, a za koju je izdan 

nalog za oduzimanje slobode, a koja je poèinitelj kaznenog djela prethodno 

navedenih, ako je u nalogu za dovoðenje izrièito odreðeno da policijski službenik 

smije rabiti vatreno oružje u sluèaju da takva osoba pokuša pobjeæi; odbiti napad na 

osiguravanu osobu ili na osiguravani objekt; odbiti od sebe neposredni protupravni 

napad s kojim je ugrožen njegov život. Kada okolnosti sluèaja to dopuštaju, 

policijski službenik dužan je upozoriti osobu prema kojoj namjerava rabiti vatreno 

oružje èujnim pozivom da se zaustavi i upozoravajuæim hicem. U republici Sloveniji 

još od 1998. godine se radilo na donošenju podzakonskih akata koji su kasnije 

usvojeni, no može se kazati da je normativno ureðenje uporabe vatrenog oružja u 

osnovi ostalo na razini prijašnjih rješenja. Na mnogim mjestima ono je slièno 

aktualnom stanju u RH. To se osobito odnosi na zaštitu života èovjeka u tri odredbe 

(život èovjeka, osobe koju policijski službenik osigurava i osobna zaštita). Pojam 

napad koristi se u trostrukom smislu. Govori se o napadu na osiguravanu osobu i 

napadu na osiguravani objekt, te o neposrednom napadu na život policijskog 

službenika. Odreðenja se meðusobno razlikuju u pristupu i domašaju. Ona se 

razlikuju i u odnosu na zahtjeve koje postavlja nužna obrana, što je u velikoj mjeri 

slièno stanju u RH de lege lata. Njihov Pravilnik izjednaèava napad vatrenim 

oružjem i potezanje, odnosno pokušaj potezanja vatrenog oružja od napadaèa. Takav 

pristup može uzrokovati zablude na strani policijskog službenika i biti poticajan za 

uporabu vatrenog oružja. On nedopustivo èvrsto postavlja uvjete za uporabu 

vatrenoga oružja, dajuæi karakter pravnog pitanja onome što je quaestio facti. Pored 

navedenog propisa važno je navesti da odredbe Zakona o policiji koje sadrže 

naèelne odredbe o uporabi prisile, s navedenim èine organsku cjelinu. U tom smislu 

policijski službenici upotrebljavaju sredstva prisile ako drukèije ne mogu savladati 

otpor osobe koja ne poštuje zakonite naloge, ometa javni red, koju treba privesti ili 

joj oduzeti slobodu ako je potrebno uspostaviti javni red koji je narušen u veæoj 

mjeri, ili u onim primjerima kada moraju odvratiti napad na osobe ili objekte koje 

osiguravaju ili napad na sebe. Policijski službenici smiju rabiti ono sredstvo prisile 

139



kojim nanose najmanje štetne posljedice za osobe protiv kojih ga rabe. Pri uporabi 

sredstava policijski službenici moraju poštovati èovjekovu osobnost i dostojanstvo. 

U Austriji Waffengebrauchgesetz uporabu vatrenog oružja ureðuju 

paragrafima koji sadrže opæi propis o policijskoj uporabi vatrenog oružja 7 . Tijela 

savezne policije, savezne žaridarmerije i dr. smiju u obavljanju službe u skladu s 

ovim saveznim zakonom uporabiti službeno oružje: u sluèaju opravdane nužne 

obrane; pri svladavanju onemoguæavanja poduzimanja zakonitih službenih 

radnji; pri protivljenju zakonitom lišenju slobode; pri sprjeèavanju bijega 

zakonito uhiæene osobe; pri obrani stvari od prijeteæe opasnosti. Isto tako je u 

zakonu nabrojano što se Zakonom smatra službenim oružjem. To su: gumena 

palica, plinska sredstva, vodeni topovi (bacaèi vode) te vatreno oružje odreðene 

kategorije, koje je propisano posebnim aktom. Zakon ogranièava uvjete uporabe 

za uporabu vatrenog oružja kada se njima ugrožava život samo na: sluèajeve 

opravdane nužne obrane radi zaštite ljudi; radi suzbijanja pobune ili ustanka; radi 

sprjeèavanja bijega osobe poèinitelja kaznenog djela za koje se može izreæi kazna 

zatvora preko jedne godine, a poèinjeno je s namjerom, ako postoji sumnja ili 

poèinitelji hoæe izbjeæi uhiæenje za kamena djela protiv sigurnosti države, osoba 

ili imovine ili opæe opasnosti za ljude; radi sprjeèavanja bijega uhiæenika ili 

duševnog bolesnika koji je opasan za život ljudi ili imovinu. Pored opæih uvjeta 

i posebnih uvjeta, spomenuti zakon propisuje i mnogobrojna ogranièenja i 

obveze policijskih službenika prije uporabe vatrenog oružja, od izdavanja 

odgovarajuæih upozorenja do ispaljivanja upozoravajuæeg hica. 

U Belgiji Zakon o djelovanju policije od (Loi sur la fonction de police) u èl. 

38. navodi èetiri razloga za uporabu vatrenog oružja. Na prvom je mjestu nužna 

obrana, nakon toga teški kriminalitet, posrijedi su situacije zatjecanja poèinitelja 

kako zapoèinje kazneno djelo ili ga izvršava, a policijski službenik sumnja da je 

on naoružan ili pretpostavlja da æe rabiti vatreno oružje. Zaštita osoba i mjesta u 

okviru upravno policijskih mjera i zaštita osoba u okviru sudsko-policijskih 

zadaæa. Navedeni razlog se posebno odnosi na zaštitu svjedoka i tzv. krunskog 

svjedoka. Spomenuti zakon ne ureduje uporabu vatrenog oružja prema vozilima, 

teroristièkim napadima i uzimanju talaca, tako da se te situacije rješavaju 

temeljem ustanova kamenoga prava, osobito nužne obrane. 

U Švedskoj temeljne odredbe o policijskoj uporabi vatrenog oružja propisane 

su u Polislagu. Pored toga, postoje naputci Vrhovne policijske uprave. Polislag 

propisuje ovlast na uporabu vatrenog oružja da policijski službenik smije 

upotrijebiti vatreno oružje radi odbijanja napada na sebe ili drugu osobu, ili 

sprjeèavanja rizika nastupanja takvog nasilja; u svrhu sprjeèavanja poèinjenja, 

odnosno bijega osobe sumnjive za poèinjenje sljedeæih kaznenih djela: ubojstva, 

ubojstva na mah, teškog zlostavljanja, otmice osobe, silovanja, razbojništva, 

lišenja života, podmetanja požara, sabotaže, otmice zrakoplova, ugrožavanja 

sigurnosti leta zrakoplova, širenja zaraza ili trovanja, pobuna, prijetnji na javnom 

mjestu uporabom oružja, teške izdaje, špijunaže, proizvodnje i stavljanje u 

7 Fuch, H. Funk, B. Szymanski, W.: Sicherheitspolizeigesetz, Manzshe Verlags, Wien, 1993., 198.-203. 

140



promet opojnih droga; u svrhu sprjeèavanja bijega ili uhiæenja osobe koja je u 

bijegu, a poèinitelj je nekog od naprijed navedenih kaznenih djela za koje je 

izreèena kazna zatvora ili psihijatrijsko lijeèenje; u cilju stavljanja pod nadzor ili 

zaštitu psihièki bolesne osobe ili osobe koja nosi vatreno oružje, ako postoji 

osnovana sumnja da bi to oružje mogla upotrijebiti. 

U Nizozemskoj se propis i o uporabi vatrenog oružja nalaze u Ambtinstructie, 

pri èemu je izvršena posebna dioba na uporabu neautomatskog oružja i uporabu 

automatskog oružja. Uporaba neautomatskog oružja dopuštena je: protiv osobe 

ili protiv motornog vozila u kojem se nalazi naoružana osoba za koju postoji 

sumnja da posjeduje vatreno oružje i da ga je spremna rabiti, protiv osobe koja 

izbjegava uhiæenje temeljem naloga ili druge osnove, a sumnjiva je za poèinjeno 

kazneno djelo ili osobito težak prekršaj protiv poèinitelja koji nasiljem ugrožava 

druge, a izbjegava uhiæenje, u sluèaju otmice osobe, silovanja ili sliènim 

situacijama. Uporaba automatskog oružja dopuštena je samo odobrenjem 

ministra pravosuða ili državnog odvjetnika. Oružje se može rabiti protiv osobe ili 

vozila kada postoji napad na tjelesni integritet ili kada postoje nužne obrane. 

U Njemaèkoj su savezne države do šezdesetih godina samostalno ureðivale 

posebnim propisima policijsku uporabu vatrenog oružja, oslanjajuæi se na ustanove 

kamenog prava. Danas, temeljem posebnih smjernica, savezne države ureðuju 

policijsku uporabu vatrenog oružja za službenike pokrajinskih policijskih snaga 8 . 

Za službenike saveznih policijskih snaga vrijedi poseban zakon Gesetz über den 

unmittelbaren Zwang bei Ausübung üffentlicher Gewalt durch Vollzugsbeamte des 

Bundes. Navedeni zakon donijet je 1961. godine i bio je više puta mijenjan. 

Izmjenama 1984. godine, savezni ministar unutarnjih poslova popratio je zakon 

ogovarajuæim podzakonskim aktima. Primjerno, uvidom u propis jedne od 

saveznih država, upotreba oružja protiv osobe dopuštena je samo ako se svrha ne 

može postiæi upotrebom oružja prema stvari. Oružje se protiv osobe smije 

upotrijebiti samo da bi se sprijeèio napad ili bijeg. Hitac koji æe sa sigurnošæu 

djelovati smrtonosno (smrtonosni hitac), dopušten je samo ako je on jedino 

sredstvo za obranu od neposredne životne opasnosti ili za ozbiljnu povredu tijela. 

Oružje se ne smije upotrijebiti protiv osoba koje prema vanjskom izgledu i utiscima 

nisu navršile još 14 godina. Pravilo se ne odnosi na situacije kada je upotreba 

oružja jedino sredstvo za obranu od neposredne opasnosti za zdravlje ili život ljudi. 

Upotreba oružja nije dopuštena ako se s velikom vjerojatnošæu dovode u opasnost 

za službenika jasno prepoznatljivi nesudionici. Pravilo ne vrijedi ako je upotreba 

oružja jedino sredstvo za obranu od neposredne životne opasnosti. Pored 

prikazanog osnovnog propisa, u daljnjim odredbama sadržani su i dodatni propisi 

koji konkretiziraju uvjete za uporabu. Naznaèena upotreba je dopuštena samo u 

svrhu zaustavljanja osobe koja bijegom pokušava izbjeæi uhiæenje ili utvrðivanje 

identiteta, potom ako se neposredno sumnja da je poèinitelj kamenog djela, ako se 

opravdano sumnja da prijestup i èinjenice opravdavaju sumnju da sa sobom nosi 

oružje ili eksplozivna sredstva, u svrhu sprjeèavanja bijega ili u svrhu uhiæenja 

8 Fuch, H. Funk, B. Szymanski, W.: Sicherheitspolizeigesetz, Manzshe Verlags, Wien, 1993., 198.-203. 

141



osobe koju je potrebno držati u pritvoru ili privesti, na temelju sudske odluke zbog 

poèinjenog zloèina ili na temelju osnovane sumnje na kazneno djelo, na temelju 

sudske odluke zbog prijestupa ili na temelju osnovane sumnje na prijestup ukoliko 

èinjenice opravdavaju sumnju da sa sobom nosi oružje ili eksplozivno sredstvo, u 

svrhu sprjeèavanja nasilnog oslobaðanja osoba iz zatvora ili drugim sluèajevima. 

Oružje se ne smije upotrebljavati ako se radi o izvršenju kazne maloljetnièkog 

zatvora ili ako je to potrebno radi sprjeèavanja bijega iz otvorene ustanove za 

izdržavanje kazne. Službenici zatvorskih ustanova i policijski službenici (propis 

razlikuje dvije razine) mogu uporabiti vatreno oružje u sljedeæim prilikama: protiv 

zatvorenika koji na ponovljeno upozorenje da odloži oružje ili drugo opasno oruðe 

isto ne odloži, protiv zatvorenika koji provode pobunu, protiv osoba koje 

poduzimaju nasilni upad u kaznenu ustanovu 9 . Protiv osoba u masi ljudi oružje se 

smije upotrebljavati ako masa ljudi ili pojedinci èine teška nasilna djela ili koja 

neposredno predstoje i ako druge mjere ne obeæavaju uspjeh. Sudionikom mase æe 

se smatrati i ona osoba koja se ne udalji iz te mase nakon višekratnog upozorenja. 

Uporaba sredstava prisile službenika graniène policije ureðena je posebnim 

zakonom koji, s obzirom na to da je Njemaèka savezna država, ureðuje primjenu 

sredstava prisile svih taksativno nabrojenih službenika koji obavljaju policijsku 

službu na razini saveza. Tako zakon posebice navodi službenika graniène policije 

kao subjekte èije ovlasti propisuje. Od sredstava prisile Zakon ureðuje uporabu 

sredstava za vezivanje osoba i uporabu vatrenog oružja. Osobito znaèajan propis za 

graniènu policiju jest paragraf pod naslovom “uporaba vatrenog oružja u graniènoj 

službi”. Sukladno tom propisu vatreno oružje mogu primijeniti samo policijski 

službenici koji su taksativno nabrojeni što znaèi da ga ne mogu primjenjivati svi 

policijski službenici na koje se odnosi navedeni Zakon u obavljanju službe na 

granici. Vatreno oružje se može uporabiti prema osobi koja se na ponovljeni 

zahtjev policijskog službenika ne zaustavi ili bijegom hoæe izbjeæi utvrðivanje 

identiteta ili pregled stvari koje nosi sa sobom. Treba istaknuti da razmatrani zakon 

posjeduje više propisa koji se odnose na uporabu vatrenog oružja, a koji su bitno 

stroži od propisa koje sadrži pokrajinski propisi. 

4. ZAKLJUÈAK 

Uporaba vatrenog oružja od strane policijskog službenika spada u podruèje 

najosjetljivijih pitanja primjene sredstava prisile. Stoga ova pravna materija mora 

biti posebice pažljivo regulirana posebnim odredbama, nedvosmisleno i 

jednoznaèno s jedne strane, a s druge nedvojbeno za pravodobno postupanje u zaštiti 

najvažnijih vrijednosti koje zajednica želi zaštititi. Sadašnje zakonsko rješenje u 

Zakonu i podzakonskim aktima nije zadovoljavajuæe, posebice zbog paletnog 

definiranja situacija i okolnosti kod ovlasti uporabe vatrenog oružja. Stoga 

inicijativa zakonodavca mora biti na tragu jednostavnog i jasnog definiranja okvira 

9 Böhrenz, G., Die Niedersachsische Gesetz über die öffentkiche Siherheit und Ordnung, 2. überarbeitete 

Auflage, 1982., 142. 

142



uporabe vatrenog oružja. Tu držimo da pored nužnog definiranja opæih uvjeta pod 

kojima je dozvoljena uporaba vatrenog oružja, kao nužnosti, preciznosti i 

selektivnosti uz posebice postupnost i razmjernost uporabe vatrenog oružja, sve kao 

okvir za ogranièenost i suzdržanost u uporabi vatrenog oružja, nužno je definirati i 

službene poslove kod kojih je dozvoljena uporaba vatrenog oružja, kao što su 

primjerice zaštita života ljudi, odbijanje napada na ovlaštenu službenu osobu, 

napada na osobu koju se štiti i objekt koji se štiti ili osigurava, sprjeèavanje bijega 

osobe u odreðenim kaznenopravno sankcioniranim situacijama, gdje se ne bi 

paletno iznosila kaznena djela po pojavnim oblicima ili težini kod kojih bi bila 

dozvoljena uporaba vatrenog oružja, veæ bi kombinacijom opæih uvjeta u zadanim 

okolnostima (nužnost, razmjernost, postupnost upotrebe sredstva prisile, sve do 

konaèno ili krajnje uporabe vatrenog oružja), s odreðenim okolnostima i poslovima 

koje policijski službenik, odnosno ovlaštena službena osoba redarstvene vlasti 

obavlja, definirale okolnosti i situacija nedvojbene ovlasti uporabe vatrenog oružja 

od strane policijskog službenika. U takvim okolnostima bilo bi nužno kao okvire 

postaviti “ako se drugaèije ne može”, i okvire naèela legitimnosti, nužnost, 

razmjernosti, postupnosti, preciznosti i selektivnosti. Upotreba vatrenog oružja treba 

biti posljednje rješenje u legitimnoj situaciji, uz prethodno iscrpljene druge 

moguænosti. A, kada se poduzme upotreba vatrenog oružja, nužna je preciznost i 

selektivnost. Preciznost 10 kao takvo djelovanje koje u konkretnoj uporabi vatrenog 

oružja nanosi najmanje štetnih posljedica, odnosno koje je usmjereno prema onim 

dijelovima tijela ili drugim objektima kojima se nanosi najmanje štetnih posljedica. 

Selektivnost 11 se može podrazumijevati kao naèin uvažavanja odreðenih okolnosti 

koje su prisutne kod osoba prema kojima uporabljujemo vatreno oružje i kao naèin 

djelovanja prema odreðenoj osobi koja se nalazi u skupini veæeg broja osoba ili 

objekata. Zajednièki nazivnik uporabe sredstava prisile, a posebice uporabe 

vatrenog oružja mora biti nužnost. Nužnost obvezuje na uporabu sredstva prisile, pa 

tako i vatrenog oružja, onda kada je ono neophodno, jedino sredstvo za postizanje 

cilja. To je ujedno i okvir za mjeru uporabe, uporaba toliko koliko je nužno. 

Zakljuèno, možemo kazati, s obzirom da policija prema graðanima ima 

znaèajne ovlasti, a jedna od ekstremnih ovlasti je i uporaba vatrenog oružja, 

formalno pravno reguliranje dosega uporabe vatrenog oružja de lege ferenda je 

povijesno i kulturološko pitanje koje traži da bude što preciznije ureðeno, kako 

bi se u prvom redu rukovodili ostvarenjem visokih zahtjeva zaštite ljudskih 

prava, a u drugom redu, premda ne toliko manje znaèajno, ostvarenjem 

uèinkovitosti policije u zaštiti zaštiæenih društvenih vrijednosti. Nužno je naæi 

mjeru da normativna zaštita ljudskih prava ne bude smetnja i ogranièenje 

uèinkovitosti policijskog postupanja, a s druge strane da uèinkovitost policijskog 

postupanja ne bude alibi za kršenje dosegnute zaštite ljudskih prava. 

Prema komparativno lapidarnom osvrtu na propise nekih država Europe kojima 

se ureðuje uporaba vatrenog oružja, može se kazati da propisi u Republici Hrvatskoj 

10 Veiæ, Petar, Hrvatska policija i meðunarodni standardi policijskog postupanja MUP-a RH, Zagreb, 

1996., str. 39. 

11 Isto kao pod 6, str. 40. 

143



u bitnome ne odudaraju ili odstupaju od standarda i naèela postavljenih ili 

dosegnutih u tim državama, premda mora i dalje biti imperativ ureðivanja ovih 

pitanja upotrebe sredstava prisile, a posebice vatrenog oružja kao najtežeg sredstva 

prisile, što bliže standardima suvremenih civilizacijskih dosega, posebice vodeæi 

raèuna o jednoznaènoj proceduri i izbjegavanju moguæih dvojbenih determinanti 

koje bi stvarale zakonski okvir uporabe vatrenog oružja. 

Izvori 

- Konvencija za zaštitu ljudskih prava i sloboda, NN - dodatak Meðunarodni 

ugovori, br. 18/97, 6/99, proè. Tekst 8/99- ispr. 14/02 i 1/06. 

- Zakon o kaznenom postupku, proèišæen tekst NN 62/03. Proèišæeni tekst 

Zakona o kaznenom postupku obuhvaæa Zakon o kaznenom postupku 

(“Narodne novine”, br. 110/97.) te njegove objavljene u “Narodnim 

novinama” br. 27/98., 58/99., 112/99., 58/02. i 143/02. u kojima je naznaèeno 

vrijeme njihova stupanja na snagu. Zakona o kaznenom postupku - proèišæeni 

tekst (“Narodne novine”, br. 62/03.), ministar unutarnjih poslova donosi 

Pravilnik o naèinu policijskog postupanja. (Objavljeno u Narodnim 

novinama”, broj 81/03). 

- Zakon o policiji, NN 129/00 od 22. 12. 2000. godine. 

- Na temelju èlanka 128. i 129. stavka 2. podstavka 3., 4., 5., 6., 7., 8., 9., 10., 11., 12. 

i 13. Zakona o policiji (“Narodne novine”, br. 129/00.) te èlanka 186. stavka 7. 

- Veiæ, Petar, Hrvatska policija i meðunarodni standardi policijskog postupanja 

MUP-a RH, Zagreb, 1996. 

- Bakiæ-Tomiæ, Ljubica i grupa autora, Policijski priruènik Temeljne ovlasti 

policije, 2. izdanje, MUP-a RH, Zagreb 2003. 

USE OF FIREARM AS INSTRUMENT OF FORCE IN RH WITH 

COMPARATIVE REVIEW ON SOME EUROPEAN STATES 

Use of instruments of force is the hardest intervention which state is authorized to attempt 

towards the individual, and the most extreme one is usage of firearm. Our intention here is to 

introduce how this is issue is regulated in our legal system, and to show how the usage of firearm 

by the police forces is not completely regulated and simplified as it is expected to be in a state 

which suppose to indulge high demands of protection of human rights and on the other hand, to 

accomplish efficiency of police forces whose role is to protect the most important social values. I 

is necessary to find balance between the legal protection of human right and restriction of police 

proceeding and efficiency, so that one would not jeopardizing the other. This work is just the first 

step to solve that problem. 

Key word: firearm, police, human right protection 

144

Mr. sc. Mirko Klariæ: O Poljièkoj samoupravi 


Mr. sc. Mirko Klariæ, asistent 


O POLJIÈKOJ SAMOUPRAVI 

UDK: 352 (497.5) (093) 

Primljeno: 10. 02. 2006. 

Pregledni rad 

Ovim se radom nastoji dati analiza razvoja višestoljetnog politièkog i upravnog ustrojstva Poljica od 

njihovog nastanka kao zasebnog entiteta, krajem XII. i poèetkom XIII. stoljeæa, pa sve do dokinuæa 1807. 

godine. U tom smislu daje se zemljopisni, društveni i povijesni okvir koji je determinirao i usmjeravao 

razvoj politièkih i upravnih institucija u Poljicima. Posebna se pozornost posveæuje unutarnjem 

politièkom i upravnom ustrojstvu Poljica, s naglaskom na pitanje što Poljica u državno-pravnom smislu 

predstavljaju – državu ili ovisni teritorijalni entitet (opæinu) s odreðenim stupnjem autonomije. 

Kljuène rijeèi: Poljica, nastanak i razvoj, unutarnje politièko i upravno 

ustrojstvo, samouprava. 

1. UVOD 

Nema sumnje da Poljica predstavljaju vrlo važan i znaèajan segment hrvatske 

državnopravne povijesti. Isto tako, nedvojbeno je da su ona bila predmetom 

istraživanja brojnih autora, koji su se interesirali za razlièite aspekte njihovog 

društvenog i politièkog života. 

Onaj aspekt koji se èinio nedovoljno istražen, ili barem nedovoljno jasno 

prikazan jest njihovo unutarnje ustrojstvo, kao i odnos koji su imali prema silama 

koje su dominirale na ovim prostorima. Uz ovo se posebno veže i jedno vrlo 

interesantno pitanje: što su Poljica u svojoj suštini predstavljala – opæinu ili 

državu? Na ovo pitanje pokušati æe se dati odgovor analizirajuæi odnos izmeðu 

unutarnje samostalnosti i vanjske ovisnosti o razlièitim državama koje su bile 

prisutne na ovim prostorima. Èini se da upravo analiza navedenog odnosa može 

pomoæi u traženju odgovora na to pitanje. 

Poljica su posebna po tome, što su, kroz duga stoljeæa svog postojanja, zadržala 

visok stupanj unutarnje samostalnosti sa demokratskim društveno – politièkim 

ustrojstvom, uz više ili manje formalno priznavanje suvereniteta silama koje su 

dominirale ovim prostorima – bilo da se radi o Veneciji, Turcima, ili, pred kraj svog 

postojanja, Austriji. 

Sljedeæi element koji je posebno interesantan jesu odnosi koji su postojali 

izmeðu Poljica i grada Splita. U odnosima izmeðu Splita i Poljica zrcalili su se 

razlièiti, katkada vrlo opreèni interesi, koji su te odnose èinili vrlo složenima, a 

èesto i konfliktnima. 

145

No, ono zbog èega se želi posvetiti pozornost navedenim odnosima nije ni 

njihova složenost, a niti konfliktnost, nego posljedice koje su izazvali: jaèanje 

unutarnje kohezije i solidarnosti, uz slabljenje procesa društveno – ekonomske 

diferencijacije, te znaèajan, a možda i presudan utjecaj na stvaranje Poljica kao 

zasebnog teritorijalnog entiteta, sa vlastitim unutarnjim ustrojstvom te 

autonomnim ureðenjem internih društvenih odnosa, mimo upliva sa strane. 

Zbog toga nije samo interesantno prikazati složenost i konfliktnost odnosa na 

relaciji Poljica – Split i ukazati na interese koji su utjecali na njihovo 

oblikovanje. Ovdje se takoðer nastoji ukazati i na posljedice koje su predstavljale 

refleksiju tih i takvih odnosa. A, te se posljedice izravno prelamaju kroz odredbe 

Poljièkog statuta i u njima sadržane mjere, koje predstavljaju direktan odgovor 

na izražene pretenzije od strane Splita, koje su Poljièani shvatili kao opasnost 

koja može ugroziti njihova prava i slobode koje su oni baštinili od davnina. 

Èini se da su u radovima u kojima se obraðuje tematika Poljica nedovoljno 

jasno prezentirana (ili nisu uopæe prezentirana) tijela vlasti i uprave u Poljicima. 

Stoga æe se ovdje napraviti poseban osvrt na tijela zakonodavne, izvršne i 

sudbene vlasti, kao i upravna tijela u Poljicima. 

2. ZEMLJOPISNI POLOŽAJ I PRIRODNE OSOBITOSTI 

PROSTORA POLJICA 

Hrbat planine Mosora, koji dijeli Srednja od Gornjih Poljica, kao i njegova glavna 

kosa, Perun, koji dijeli Srednja od Donjih (primorskih) Poljica – protežu se istim 

smjerom, usporedo s morskom obalom (sjeverozapad– jugoistok) pa su Poljica u tom 

smjeru vrlo prohodna, otvorena prema gradu Splitu (nekada gradu Solinu). 

Tu otvorenost prema Splitu nije ometala vodom oskudna rjeèica Žrnovnica, 

koja èini zapadnu granicu Poljica. Vodom obilna, brza i snažna rijeka Cetina, 

koja èini granicu Poljica na ostale tri strane, dijelila je Poljica od njihove okolice. 

Tako su cijela Poljica, sa planinom Mosor, nekad bila prigradsko podruèje 

velikog rimskog grada Salona. Odatle je Salona radom robova dobivala (pretežno 

pokorenih Ilira) dobivao stoèarske i ratarske proizvode. 

U prvoj polovici sedmog stoljeæa politièke su se prilike izmijenile, a novi 

stanovnici Mosora bili su posve slobodni da plodove rada svojih ruku sami 

uživaju. Nekako u to vrijeme dolazi unutar zidina Dioklecijanove palaèe, do 

razvoja Splita, koji se smatrao nasljednikom Salona. 1 

Prirodne osobitosti Poljica možda je najbolje opisao maršal Marmont 

sljedeæim rijeèima: 

“Poljica se nalaze u prekrasnoj visokoj ravni ispresijecanoj s nekoliko malih 

prodolina. Ovo podruèje je lako braniti.…” 2 

146 



1 Usp. Juraj Maruliæ: Neki primjeri i znaèajke samoupravljanja u ekonomsko – društvenom životu 

poljièkih sela( i katuna), Poljièki zbornik II, Zagreb, 1971.. str. 96. – 97. 

2 Nedo Paveškoviæ: Moreova utopija i Republika Poljica, Poljica, List Poljièkog dekanata, br. 12., Gata, 

1987., str. 44.



Relativna otvorenost prema Splitu i Solinu s jedne strane, a s druge konfiguracija 

terena koja je omoguæavala laganu obranu, osiguravala je neovisnost i samostalnost 

Poljica s jedne strane, a s druge komunikaciju sa obližnjim urbanim središtima. 

3. POLJIÈKE GRANICE 

Poljièke su granice bile odreðene Poljièkim statutom. U njemu se na dva 

mjesta govori o poljièkim granicama, prvi put 1482. 3 , a drugi 1665. godine 4 . 

3. 1. Prve granice 

Prvi put se Poljica, kao zasebni entitet teritorijalno razgranièen od svoje 

okoline precizno utvrðenim granicama, spominju 1482. godine, kada se Duje 

Papaliæ “...digao i prolazio Poljicima sa svojim sucima i èitavim dvorom, izricao 

pravdu po zakonu i obilazio sva Poljica uokolo i njihove meðe koje su od 

starine” 5 . A te meðe su, prema Poljièkom statutu: 

“Poèinjuæi od zapada i sa mora gdje utjeèe rijeka Žrnovnica, granica ide uz prvo 

brdo Stojni kamin, ispod Kamina pravo prema moru, a gore uz rijeku Vrelo Žrnovnice, 

prema Peæinama, granica ide od Ošljeg rta, granica je voda Srdenik, Peæ na 

Krivicama, granica su Kuèišæa, granica je u Konjevodu, Granica je Trnova kanenica, 

Obišen dub, kod njega je granica Vladaviæa dubrava, brdo Samolek, mali Konaènik, 

Cetina pod Gardunom. Zatim ide granica niz Cetinu upravo ispod sela Èaporica, 

ispod sela Ugljana, niz Cetinu ili posred rijeke na Blato od Radobilje, niz rijeku pod 

Kreševo, pod selo Katuni, sve niz rijeku u Peruæicu, pod grad Zadvarje, niz rijeku 

ispod Slimena u Kuèiæe, niz rijeku pod Miric, Viseæ, Medviju, niz rijeku pred grad 

Omiš. Zatim ide granica u more, niz more do Stobreèa ili u rijeku Žrnovnicu.” 6 

3. 2. Druge granice 

Nakon osloboðenja Klisa (1648.) bilo je iz dana u dan sve jasnije da se bliži 

kraj turskoj vladavini u Poljicima. Godine 1665., opæina Poljica službeno je 

prepisala svoj “…poštovani statut, iz staroga u ovaj vjerno i taèno, ne dodajuæi ni 

oduzimajuæi, ali – zato da bude razumljiviji – hrvatski i latinski, sva poštovana 

vlastela i poštovani didiæi u dogovoru sa svim pukom. “A to je uèinjeno za 

knezovanja p. g. Kneza Jure Sinovèiæa, kneza velikoga, i poštovanog vojvode Ivana 

Behoviæa, s ostalim poglavarima i pukom, kako je reèeno ranije.” 7 

3 Poljièki statut, Poljica, List Poljièkog dekanata, Gata, 1995., str. 9. 

4 Isto, dodatak 4., str. 57. 

5 Isto, str. 9. 

6 Isto. 

7 Isto, dodatak 4., str. 57. 

147

U navedeni je prijepis uvršteno svjedoèanstvo što su ga 01. 02. 1665. o 

granicama Poljica dali devedesetpetogodišnji Matij Ugrinoviæ i devedesetogodišnji 

knez Jura Mijanoviæ. Oni su izjavili da su stare granice Poljica: 

“Stojni Kamen, ispod Kamena odmah prema moru, a gore uz rijeku Vrelo 

Žrnovnice, prema Peæicama, granica ide na Ošlji hrbat, granica je voda Sedrenik, 

Peæ u Krivicama, granica su Kuèišæa, granica je u Konjevodu, granica je Trnova 

kamenica, granica je Tartarica kamenica, granica je Obišeni dub, kod njega je 

granica Vladaviæ dubrava, prema kuli Barakoviæa, na istok po Samoleèima na 

mali Konaènik, u Cetinu pod Nuæak, niz Cetinu granica je Takala, Mostine, 

Peruæica, Gubavica, zatim niz Cetinu, koja teèe ispod Omiša u more.” 8 

4. POVIJESNI OKVIR 

Poljièku se povijest može podijeliti na nekoliko razdoblja. 

Prvo razdoblje predstavlja period od poèetka formiranja Poljica kao 

samostalnog entiteta, smještenog u dijelu srednje Dalmacije koji je sa tri strane 

omeðen rijekom Cetinom, Jadranskim morem i rjeèicom Žrnovnicom, a s èetvrte 

selima Žrnovnicom, Dugopoljem, Kotlenicama i Biskom do u rijeku Cetine, i 

njihov položaj u srednjovjekovnom hrvatskom i hrvatsko-ugarskom kraljevstvu. 

Ovo razdoblje traje do priznanja mletaèkog vrhovništva 1445. godine. 9 

Drugo razdoblje obuhvaæa razna strana vrhovništva, koja su se nad Poljicima 

mijenjala kroz povijest, do dolaska Francuza. Ovo razdoblje obuhvaæa periode 

kada su Poljica priznavala vrhovnu vlast Mletaka, zatim Otomanskog carstva u 

razdoblju njegove ekspanzije, ponovo Mletaka u razdoblju u kojem dolazi do 

stagnacije moæi i snage Otomanskog carstva i kratkotrajno austrijsko 

vrhovništvo, koje je uspostavljeno nad Poljicima propašæu Mletaèke republike, i 

trajalo do dolaska Francuza. 

Treæe razdoblje zapoèinje 1805. godinom, kada su Francuzi potisnuli Austriju 

iz Dalmacije. Veliki knez Ivan Èoviæ zatražio je od Vicka Dandola, (rodom 

Mleèanina), francuskog vrhovnog providura za Dalmaciju, da prizna Poljicima 

samoupravu, kako su im je do tada svi priznavali (hrvatsko – ugarski kraljevi, 

Venecija, donekle i Turci, Austrija). 

Dandolo je svojom odlukom od 26. 08. 1806. naredio da se u Poljicima (kao 

i u ostaloj Dalmaciji) provede novaèenje vojnika. Poljièani su time bili veoma 

nezadovoljni, jer nikada nisu služili u nepoljièkoj, stranoj vojsci. Iako su mnogo 

148 



8 Isto, Stare granice, dodatak 3., str. 56. – 57. 

9 Smatra se da su Hrvati sredinom VII. stoljeæa došli na Jadran vojnièki dobro organizirani, pa su, 

potpomognuti od Slavena koji su tridesetak godina ranije došli kao podanici Avara, napali Avare, 

pobijedili ih i potisnuli. Na Jadranu su Hrvati relativno brzo osnovali državu, pa su nam veæ od kraja 

VIII. ili poèetka IX. stoljeæa poznata i imena vladara: Višeslav, Borna, Mislav, Trpimir…U povelji 

kneza Trpimira, iz 852. godine spominje se po prvi put ime Hrvat (“Trpimir knez Hrvata”) i jedno 

poljièko selo, Tugare (Usp. Codex diplomaticus; I (M. Kostrenèiæ, J. Stipišiæ, M. Šamšaloviæ), JAZU, 

Zagreb, 1967., str. 5.) U Sumpetarskom kartularu, u drugoj polovici XI. stoljeæa mnogo se govori o 

tada vladajuæem vladaru hrvatske države, kralju Zvonimiru.



puta sudjelovali u borbama protiv Turaka, zajedno s drugim vojnicima koje je 

Venecija prikupljala, oduvijek su predstavljali zasebnu organiziranu vojnièku 

grupu, pod zapovjedništvom poljièkog vojvode. 10 

Poljièani su odluèili oduprijeti se naredbi Dandola. Dana 04. 06. 1807. s puškama 

su nasrnuli na neke francuske vojnike u donjepoljièkom selu Duæe. Sutradan su iz 

Splita krenule velike snage francuske vojske na Poljica. Tu je vojsku na granici 

Poljica, rijeci Žrnovnici zaustavilo oko pet stotina Poljièana. Zbog takvog otpora 

Poljièana, maršal Marmont, vrhovni zapovjednik francuske vojske u Dalmaciji, 

pohitao je iz Zadra u Split, i veæ 08. 06. 1807. s vojskom krenuo u Poljica i slomio 

otpor Poljièana. U Gatima je izdao proglas kojim se oglašava slom poljièkog otpora 

i na teške kazne osuðuju kolovoðe i sudionici pobune. A providur Dandolo, svojim 

proglasom u Zadru, ukinuo je 10. 06.1807. Poljièku republiku i odredio da se 

raskomada, a dijelovi pripoje obližnjim gradovima (Splitu, Sinju i Omišu). 11 

Iako se povremeno javljaju razmišljanja o moguænost obnove Poljica kao 

samostalne i cjelovite jedinice lokalne samouprave, od tada pa do danas takva su 

razmišljanja ostala samo razmišljanja, osim kratkotrajnog razdoblja pod 

austrijskom vlašæu, kada je podruèje Poljica bilo, godine 1911., ujedinjeno u 

zajednièku opæinu 12 . 

Iza Drugog svjetskog rata podruèje Poljica bilo je razdijeljeno izmeðu Splita, 

Sinja i Omiša. 

Danas se na podruèju Poljica nalaze dvije jedinice lokalne samouprave: 

Opæina Dugi Rat i Opæina Podstrana, dok su dijelovi nekadašnje Poljièke župe – 

opæine ostali u sastavu susjednih gradova i opæina. 

5. DRUŠTVENI OKVIR 

5. 1. Zemljište kao osnovni gospodarski resurs Poljica, njegova podjela i 

režim raspolaganja njime 

5. 1. 1. Podjela zemljišta i osnivanje sela 

Iz svoje pradomovine Hrvati su na Jadran donijeli svoje “vrvno” društveno – 

gospodarsko i pravno ureðenje. 13 

“Naziv vrv nalazi se jedino u izvorima srednjovjekovne Hrvatske i Ukrajine. U 

hrvatskim izvorima samo u èl. 59a i 62 Poljièkog statuta, u kninskoj ispravi od 25. 

XII. 1451., koja se odnosi na hrvatsko Pounje, i u ispravi buškoj od 28. VIII. 1487.” 14 

Barada kaže da se imenica “vrv” spominje u dva èlanka Poljièkog statuta. 

Ovdje bi valjalo istaæi da se u èl. 59a ta imenica nalazi u padežima pet puta, a u 

10 Usp. Ivan Pivèeviæ, Povijest Poljica, Split, 1921., str. 68. – 69. 

11 Usp. isto, str. 71. – 76. 

12 Usp. isto, str. 81. 

13 Usp. Juraj Marušiæ: Sumpetarski kartular i Poljièka seljaèka republika, Split, 1992., str. 114. 

14 Miho Barada: Starohrvatska seoska zajednica, Zagreb, 1957. str. 23. 

149

èl. 62 jedan put, a osim toga, pridjev “vrvni”, “vrvitji”, u raznim oblicima nalazi 

se u èl. 36c (jedan put), èl. 62 (tri puta), èl. 80a (jedan put). 

A znaèenje rijeèi vrv je: “vrv je vrpca, konop, uže odreðene duljine, mjera 

kojom se mjerila zemljišna površina (…), zemljište koje se takvom mjerom 

mjerilo”. 15 

Hrvati su se u svojoj novoj domovini vrlo brzo poèeli uz stoèarstvo baviti i 

ratarstvom. Otuda i naziv Poljica. 

U poèetku, skupine od nekoliko rodbinski povezanih obitelji zaposjedale su 

neki, za ratarstvo i stoèarstvo prikladan kraj, po moguænosti nekim zemljopisnim 

znakom, kamenom hridinom, kosom…, odvojen od drugih sliènih, da bi se tu 

stalno nastanile. 

U ovako zaposjednutom kraju za ratarstvo najpogodnija zemljišta – neki veæi 

zemljani dolac u kamenjaru (u Gornjim Poljicima), ili zemljane bregove i padine 

pri dnu kamenih hridi ili kosa, ili zemljane prodoli meðu njima (u Srednjim i 

Donjim Poljicima) – vrvlju, mjeraèkim užetom dijelili tako, da svakoj obitelji 

pripadne u vlasništvo dio prema ukupnom broju glava (muških, ženskih, starih, 

mladih) u toj obitelji. Ta prva dioba unutar podruèja odreðenog za selo, prikladno 

je nazvana matiènom diobom. 16 Ovom diobom dobivena zemlja je nazvana 

podvornicom, jer se na njenu okrajku gradila kuæa s dvorom; a jedan mali dio 

podvornice odvojen je za vrt (“sad”). 

Kad je od prvotne obitelji nastalo više obitelji koje se nisu dijelile, nego 

ostajale u zajednici, ta je kuæna zajednica bila vlasnik podvornice. 

No ukoliko se kuæna zajednica dijelila, to je bilo na isti naèin kao i kod matiène 

diobe: po glavama. Dakle, koliko je u kojoj obitelji bilo glava, toliki je dio podvornice 

dobivala (i gradila novu kuæu, ukoliko je starija bila premalena za diobu). 17 

Ovom prvom, matiènom diobom unutar svakog sela, bila je obuhvaæena ne 

samo najbolja obradiva zemlja u zaposjednutom podruèju iz koje su nastale 

podvornice, nego i druga, manje vrijedna obradiva zemlja na koju, meðutim, nisu 

nosili “vrv” da oznaèe meðe, nego je svaka obitelj ostala vlasnik odgovarajuæeg 

idealnog dijela. To je zemljište bilo odreðeno za zajednièku upotrebu svim 

150 



15 Isto, str. 31. 

16 Usp. Juraj Marušiæ, nav. djelo, 1971., str. 93. – 115. 

17 Usp. Juraj Marušiæ, nav. djelo, 1992., str. 115. O diobi u Poljièkom statutu (Poljièki statut, Poljica – 

Godišnjak Poljièkog dekanata, Gata, 1996.), u èl. 33. piše: 

Ako se dijele braæa, bliža ili dalja, sinovi jednog oca ili druga rodbina kojoj se valja razdijeliti, onda 

je lako razdijeliti ako je imovina pokretna. Meðutim ako postoji plaæa ili nagrada od gospode, to 

pripada onoj osobi kojoj je odreðeno. 

Ako se radi o plemenšæini, mora se dijeliti po glavama, a mlaðemu mora pripasti staro ognjište. Kad 

se pravedno razdijele, dužan je držati svaki svoje. Ako bi se kada poslije dijelili ili pomjerivali, 

slobodno je svakome dijeliti se i ponovo premjerivati uvijek kad god mu je drago. Meðutim, svakome 

je slobodno da ostane na svom ždrijebu. 

Dok se god braæa ili drugi dionici ne razdijele, dotle ime je sve zajednièko, i dobro i zlo, i korist i šteta, 

i dugovi koje oni duguju; to ime je zajednièko dok se ne razdijele. A kad se razdijele, onda svakome 

pripada njegov dio.



obiteljima, svim seljacima tog sela, prvo za ispašu volova, kako bi ojaèali za 

oranje, a na posljetku i za ispašu ostalog blaga. 18 

Treæa klasa zemlje unutar svakog sela, manje od “gajeva” prikladna za obradu 

(škrape u kamenjaru, velike strmine brijegova…), nije dijeljena ni stvarno ni 

idealno, nego je ostajala za zajednièku uporabu i zajednièko vlasništvo svih seljaka 

tog sela, kao pašnjak za sve blago, bez ikakvog ogranièenja (za razliku od “gajeva”, 

u koji blago “sitnog zuba” nije smjelo zaæi dok su se u njemu u njemu nalazili volovi 

za oranje). Ovakav se pašnjak obièno naziva obiènim seoskim pašnjakom. 19 

Tijekom vremena rodbinsko – krvne sveze meðu obiteljima koje su osnovale 

selo i sudjelovale u matiènoj diobi dobara su izblijedile i pale u zaborav, ali to 

nije slabilo zajedništvo podijeljenih obitelji unutar sela jer je selo bilo vezano i 

upuæeno na sebe jednom važno svezom, a to je vlasništvo nad zemljom. 

Kad bi netko tražio, da mu se njegov idealni dio zagajena pašnjaka – gaja 

odmjeri i dade u vlastiti posjed, onda je proporcionalna velièina djela što ga je 

imao u podvornici (i vrtu), kazivala koliki mu proporcionalni dio gaja pripada. 20 

Ukoliko bi netko duže vrijeme, preko trideset godina, mirno, bez 

uznemiravanja držao u svom posjedu neku zemlju, onda se ona nije mogla 

smatrati njegovim vlasništvom, i nitko mu je nije mogao oduzeti. Ali ako bi 

nastao spor izmeðu braæe, i roðaka, tj. potomaka èiji su preci tu zemlju dobili 

prvotnom diobom, onda je onaj koji se smatrao ošteæenim, mogao uvijek, bez 

obzira na broj godina što tražena zemlja nije bila u njegovu posjedu, putem 

poljièkog suda tražiti, da se ponovno “vrv” uzme i premjeri sporna zemlja. 21 

5. 1. 2. O slobodi raspolaganja zemljom 

U Poljicima se posebna pozornost posveæivala pravu koje je bilo iznimno 

važno u srednjem vijeku: slobodi raspolaganja zemljom. 

U èl. 51a Poljièkog statuta navodi se: “Prije svega, stari zakon nalaže da se 

plemenšæina ne može prodati ni založiti potajno, to jest skriveno, naroèito od 

bližnjega, veæ se mora prodati javno, bjelodano, i najprije ponuditi svome bližnjemu. 

Stari zakon poljièki odreðuje da onaj koji je kani prodati mora to objaviti na tri zbora 

18 Usp. Juraj Marušiæ, nav. djelo, 1992., str. 115. U Poljièkom statutu, u èl. 59a, o diobi gaja ili pašnjaka piše: 

Kad se desi da neko selo hoæe razdijeliti meðu suseljane gaj ili pašnjak, to jest kad ne mogu ili neæe 

na njima zajednièki pasti niti ih držati, to jest kad jedan ili više njih iz tog sela mole dio koji im može 

pripast, ili pak kad je èitavo selo odluèilo da se razdijeli i da vide što je èije: 

Prvo, ono što je ispaša, gdje nema gaja, ne može se dijeliti meðu suseljane, jer se i tako ne može 

zabraniti seljaku da pase po ispaši, ako nije dalje od treæega pašnjaka, kao što je prije kazano. 

Ono što je gaj mora se dijeliti ovako i na ovaj naèin: 

Ako je poznato plemensko srodstvo i dio plemenšæine, koji pripada suseljanima po udjelu i 

plemenskom srodstvu u baštini, onda ne treba tražiti drugi ni drugaèiji naèin diobe gajeva do onoga 

po pravom plemenskom srodstvu i po tome koliko ima glava, potkuænica i plemenšæine: koliko kome 

po plemenskom srodstvu pripada baštine, mora mu pripasti i toliki dio gaja. Meðutim ako se ne zna i 

ne može saznati plemensko srodstvo meðu dionicima plemenšæine, što se zbiva kad u selu ima više 

dionika, onda se gaj mora dijeliti ovako: prvo je i osnovno naèelo od iskona da prema starim i 

zakonitim dijelovima nasada i potkuænice mora pripasti i dio gaja. 

19 Usp. Juraj Marušiæ, isto, str. 115. 

20 Usp. Poljièki statut, èl. 59a. 

21 Usp. isto, èl. 62. 

151

ili u prisutnosti kneževoj na tri roèišta, govoreæi: “ovo kanim prodati; ako koji bližnji 

želi kupiti, neka pristupi; ako neæe, ja æu prodati kome mogu.” Nadalje, u èl. 51e 

Poljièkog statuta stoji: “Na kraju krajeva, ako se želi da prodaja bude pravovaljana 

i zakonita, moraju procjenu preuzeti pravedni procjenitelji, koji æe po svojoj savjesti 

procijeniti i odrediti koliko ta plemenšæina vrijedi”. 

U èl. 51a Poljièkog statuta, oèito je nastojanje da se osigura da vlasništvo nad 

zemljom i u sluèaju prodaje, ostane u poljièkim rukama. 

Èlankom 51e Poljièkog statuta, nastoji se uvesti red i osigurati da prodaja zemlje, 

koja je u to doba predstavljala najvažniji gospodarski resurs, proðe bez prijevara i 

zlouporaba, što se nastojalo sprijeèiti uvoðenjem instituta procjenitelja, koji su po 

svojoj savjesti trebali procijeniti i odrediti koliko odreðena plemenšæina vrijedi. 

A u èl. 49a Poljièkog statuta stoji: “Zakon o plemenšæinama glasi ovako: Onaj 

tko posjeduje staru baštinu, koja je ostala od predaka, mora je obraðivati i uživati 

i od nje živjeti. A nije èasno da je potrati i potroši bez velike nevolje, veæ – kako 

nalaže stari zakon i obièaj – da je ostavi gdje je i našao.” 

Navedena odredba samo potvrðuje poseban odnos koji je poljièki seljak gajio 

prema zemlji i vlasništvu nad njom. 

5. 2. Društvena diferencijacija 

U ovako ureðenim odnosima na selu, u onim obiteljima, ili kuænim zajednicama, 

koje su se manje množile i dijelile, svaki èlan je bio bogatiji obraðenom zemljom 

(stvarno ili idealno obraðenom) od èlana u obiteljima ili kuænim zajednicama koje 

su se više množile i dijelile. Razne obitelji, ili kuæne zajednice, s istim brojem 

èlanova, mogle si imati podosta razlièitu kolièinu obraðene zemlje. 

Posljedica navedenog bila je u tome da su se zemljom siromašnije obitelji, ili 

kuæne zajednice, s obzirom i respektom odnosile prema onim bogatijima, jer su 

te bogatije mogle u svako doba zatražiti da im se odvoji njihov dio gaja, koji je 

bio potreban za ispašu volova cijelog sela. Taj obzir i respekt dovodi je do toga 

da su èlanovi zemljom bogatijih obitelji birani za poglavare sela, suce u seoskim 

sporovima, … itd. Tako æe se te obitelji, tijekom vremena, za razliku od ostalih, 

poèeti smatrati “plemenitim, plemiæima” 22 , osobito tijekom XV. – XVI. stoljeæa 

kad su imale na svojoj zemlji “kmetove”. 

No, kmetova je u Poljicima bilo malo. Kada ih je bilo najviše, poèetkom XVI. 

stoljeæa, njihov je brojèani odnos prema plemiæima – gospodarima bio 1:1. 23 

Ukupan broj kmetova i njihovih plemiæa – gospodar bio je oko dvije desetine 

ukupnog stanovništva Poljica, a sve ostalo, osam desetina, bili su puèani, tj. slobodni 

vlasnici zemalja, ali bez kmetova na njima. 24 O feudalnim odnosima, njihovom 

152 



22 Usp. Juraj Marušiæ: Prilog istraživanju procesa i stupnja ekonomsko – društvenog raslojavanja i 

klasnih odnosa u staroj poljièkoj župi – opæini, Poljièki zbornik III, Split, 1978., str. 62. 

23 Usp. isto, str. 53. – 57. 

24 Usp. isto, str. 56. – 57. Usp. i Juraj Marušiæ: Rukovet zakona iz Poljièkog statuta – svjetski poznatog 

spomenika seljaèke kulture samoupravnih sloboda u feudalno doba, Poljica, (Sitno) 1981., str. 4. – 5.



nastanku, razvoju, stagnaciji i nestanku, kao i bitnim èimbenicima koji su na njih, 

kao važan pokazatelj društvene diferencijacije utjecali, više u nastavku. 

5. 3. Feudalizam u Poljicima 

5. 3. 1. “Ugarska” vlastela i didiæi 

U drugoj polovici XIV. stoljeæa, voðenje vanjske politike župe – opæine 

Poljica preuzela su u svoje ruke dva Hrvata iz sjeverne Hrvatske: kraljevska 

vlastela Juraj Rajèiæ i Juraj Dražojeviæ. Oni su, a u sljedeæim stoljeæima njihovi 

potomci, (zvani “ugarska” vlastela zbog naèina kako su došli – poslani od 

hrvatsko – ugarskog kralja) uèinili zajedno s domaæim plemstvom – “didiæima”, 

mnogo dobra Poljicima, braneæi ih voðenjem mudre politike (a po potrebi i 

uspješnim voðenjem oružane obrane). 

Stoga su Poljièani poèeli tu “ugarsku” vlastelu redovito birati za velike 

kneževe, makar to “didiæima” nije bilo po volji. 25 

U Poljicima stoga imamo didiæe kao staro, izvorno plemstvo, proizašlo iz 

društvene diferencijacije koja se odvijala u Poljicima, te novo, doseljeno, koje se, 

meðu ostalim smatra i odgovornim za uvoðenje feudalizma u Poljica. 

5. 3. 2. Poljièki feudalizam – prostorno i vremensko širenje 

Iako su procesi društvene diferencijacije u Poljicima dobrano uznapredovali, 

do pojave feudalizma u Poljicima je dolazilo dosta teško, meðu ostalim i stoga 

što su prisezanja Splita predstavljala stalnu prijetnju i opasnost po slobodu i 

neovisnost Poljica, pa je navedena situacija vjerojatno dovodila do snaženja 

unutarnjeg jedinstava i osjeæaja solidarnosti meðu stanovnicima Poljica. 

Osim toga, zemljopisni položaj i relativna izoliranost, koja je postojala zbog 

posebne konfiguracije terena usprkos blizini pojedinih urbanih središta, dovela je 

do toga da su utjecaji koji su prodirali izvan zajednice bili vrlo ogranièeni, i nisu 

previše utjecali na dinamiku društvenih procesa u zajednici. 

Dolaskom Dražojeviæa i Rajèiæa situacija se mijenja i dolazi do pojave 

kmetova u Poljicima. Za Rajèiæem i Dražojeviæem su se poveli i oni didiæi koji 

su bili zemljom najbogatiji. 

Ovaj domaæi, poljièki feudalizam nije imao nikakvog izgleda za prostorno i 

vremensko širenje u Poljicima. Razlozi koji su ogranièavali njegov razvoj i 

širenje u Poljicima su: 

• jako rodovsko – plemensko ureðenje utemeljeno na zajednièkom vlasništvu 

nad zemljom, koje se zadržalo u Poljicima. 26 

• izvanjska opasnost koja je jaèala unutarnju koheziju i solidarnost unutar 

zajednice. 

25 Didiæi su za sebe isticali da su èak izravno kraljevskog roda (potomci trojice braæe, Tješimira, 

Krešimira i Elema, sinova kralja Miroslava, kojega je 949. godine ubio ban Pribina). Usp. Juraj 

Marušiæ, nav. djelo, 1992., str. 131. 

26 Usp. Juraj Marušiæ, nav. djelo, 1992., str. 131. 

153

O prvom elementu bilo je više govora u prethodnom dijelu, a ovdje bi se više 

ukazalo na ovaj drugi – izvanjsku opasnost koja je jaèala unutarnju koheziju i 

solidarnost unutar zajednice. 

Poljièki feudalizam potrajao je oko dvije stotine godina (od poèetka XV. do 

poèetka XVII. stoljeæa). Kad je bio brojèano najjaèi, oko 1500., u Poljicima je 

bilo ukupno “èetrdeset kuæa poljièkih plemiæa (vlastele i didiæa), a njihovih 

kmetova oko 120 obitelji, a sve ostalo, pet stotina kuæa (i u njima 800 obitelji), 

bijahu slobodni puèani” 27 . 

Indikativno je da je poljièki feudalizam doživio svoj zenit neposredno pred 

turske nasrtaje koji su pogodili Poljica baš 1500. godine. Tada su Turci zarobili i 

u nepovrat odveli 150 Poljièana. Od tada pa kroz narednih dvije stotine godina, 

Poljièani su bili u stalnom sukobu sa Turcima. 28 

Od tog trenutka dolazi do stagnacije feudalnih odnosa u Poljicima i postupnog 

išèezavanja feudalizma sa prostora Poljica. Više je nego oèito kako su ove dvije 

pojave meðusobno povezane. Vjerojatno je turska prijetnja koja se nadvila na 

Poljica utjecala na jaèanje unutarnje kohezije i solidarnosti u Poljicima, što je 

dovelo da slabljenja i nestanka feudalizma u Poljicima. 

5. 3. 3. Statutarno ureðenje feudalnih odnosa u Poljicima 

Dva se èlanka Poljièkog statuta, koja se odnose na feudalne odnose koji su 

postojali izmeðu poljièkih plemiæa i njihovih kmetova, posebno interesantna. 

U èl. 89a Poljièkog statuta stoji: “Kad kmetiæ kani otiæi od gospodara, onda 

najprije mora zatvoriti u svom dvorištu i kuæi sve što ima od imanja i živine ili od 

ostale pokretne imovine, a uz to i baštine ako ima koju je pod njim stekao, - te mora 

pozvati svog gospodara i reæi mu: “Gospodine, to je sve božje i tvoje, na volju ti 

štogod ostaviti, na volju ti ne ostaviti.” Uradivši tako, ako mu gospodar što uzme, 

slobodno mu je – ili sve, ili jedan dio. Meðutim, ako mu ondje što pokloni, onda mu 

poslije ne može uzimati ništa od onoga što mu je jednom poklonio.” 

U èl. 44. Poljièkog statuta piše: “… Kad kmetiæ opsuje svoga gospodara, treba 

da mu se odreže jezik, ili da se iskupi sa 100 libara.” 

6. O SUKOBU SPLITA I POLJICA I OSNIVANJU 

POLJIÈKE ŽUPE - OPÆINE 

6. 1. O uzrocima sukoba Splita i Poljica 

Sukob izmeðu Poljica i grada Splita primarno je ekonomski, a potom i 

politièki. 29 

Ima i autora koji razmišljaju protivno. Ante Škobalj drži da je sukob bio 

primarno politièki; da su se ovdje polarizirala dva suprotna politièka smjera, 

154 





29 Usp. Grga Novak: Povijest Splita, Knjiga prva, Matica hrvatska, Split, 1957., str. 254.



jedan narodni, a drugi latinaški: “Latinski je smjer bio u stvari težnja, koja je išla 

za obnovom rimskog carstva. To je bila politièka borba, koja je prelazila i na 

vjersko polje i služila se vjerskim sredstvima” 30 . Ovaj se sukob oèituje i u tome, 

što su u Donjim (primorskim) Poljicima, tj. u selima Podstrana, Jesenice i Duæe, 

nastala “dva niza starohrvatskih crkvica kao dva bojna reda postavljena jedan 

nasuprot drugome” 31 . Jedan od tih redova je narodno hrvatski, na hrbatu 

mosorske kose Peruna, dok je drugi, latinaški, pri moru. 32 

Ipak, èini se da bi sukob izmeðu Splita i Poljica valjalo u prvom redu 

promatrati kroz prizmu gospodarskog sukoba interesa koji su postojali izmeðu 

ove dvije sredine. 

Prema Paviæu33 društveni karakter grada odreðuju njegove tri osnovne dimenzije: 

• politièka; 

• ekonomska; 

• komunalna. 

Ove dimenzije se u razlièitim razvojnim fazama obzirom na njihovu složenost 

mijenjaju i razlièito su ponderirane. U najranijem razdoblju sve tri dimenzije još 

su povezane da bi se tek kasnije, u višim fazama, težište pomicalo prema jednoj 

od njih ovisno o procesu diferencijacije gradskih struktura i funkcija te o stupnju 

složenosti samih gradova. 

Kao faze u razvoju gradova možemo izdvojiti: 

• fazu protourbanizacije; 

• fazu lokalizacije; 

• fazu komunalizacije; 

• faza metropolizacije. 34 

“U antièkim gradovima u fazi protourbanizacije, kad se gradovi prvi put 

pojavljuju, politièka, ekonomska i komunalna dimenzija su nerazdvojne. Prvi 

gradovi u “trenutku” njihova nastanka bili su u stvari veæa sela ili skupine bliskih 

sela, fizièke aglomeracije pretežno poljoprivrednog stanovništva. Odnos ovih 

“gradskih seljaka” prema radu na zemlji postupno se mijenja. Porast broja 

stanovnika ovih naselja i porast opæe gustoæe u njima samo je sekundaran uzrok 

rasta prvih gradova u odnosu na primarni ekonomski uzrok. S vremenom se i prvi 

gradovi pretvaraju u naselja ljudi koji se sve manje bave primarnom proizvodnjom 

te se transformiraju u naselja trgovaca, obrtnika, vojnika i sveæenika.” 35 

U skladu sa ovim razmišljanjima valjalo bi promatrati i nastanak i razvoj 

grada Splita koji je prvobitno predstavljao palaèu rimskog cara Dioklecijana, iz 

koje se, doseljavanjem stanovništva iz obližnje Salone, razvio grad. U svojim 

30 Ante Škobalj: Dva niza starohrvatskih crkvica u Poljièkom primorju, Poljièki zbornik II, Zagreb, 

1971., str. 130. 

31 Usp. isto. 

32 Usp. isto, str. 117. 

33 Usp. Željko Paviæ: Od antièkog do modernog grada, Zagreb, 2001., str. 29. 

34 Usp. isto, str. 29. – 32. 

35 Isto, str. 29. 

155

poèecima, gospodarska osnova grada Splita bila je prvenstveno vezana uz zemlju 

i prihode od nje. 

Stoga ne èudi da se u oskudici s vlastitim zemljištem Split okreæe svojoj široj 

okolici, koju meðu ostalim predstavljaju i Poljica. U obradivom zemljištu i 

pašnjacima s kojima Poljica raspolažu, Split vjerojatno vidi osnovu svog 

gospodarskog razvoja, pa ne èudi težnja Splita da proširi i svoj utjecaj na Poljica. 

No, ovakva ugroza od strane Splita izaziva u Poljicima otpor i 

suprotstavljanje. Taj se otpor u prvom redu manifestira kroz osnivanje 

samostalne župe – opæine Poljica. 

6. 2. Osnivanje samostalne poljièke župe – opæine 

Krajem XII. i poèetkom XIII. stoljeæa bivalo je iz dana u dan sve jasnije, da 

zbog opæe feudalne anarhije36 , starohrvatska Primorska (Kliška) župa neæe moæi 

Poljica, koja su joj pripadala, zaštititi od daljnjih feudalnih prodora iz Splita. 

Zbog toga su se Poljièani trgli da se i politièki–pravno ujedine, osnuju svoju 

samostalnu župu–opæinu, koja æe sama sebe braniti od prije navedene pogibelji. 

6. 3. Odredbe statuta kao brana prisezanjima 

Iz Poljièkog statuta, koji u prvo vrijeme predstavlja obièajno, a kasnije 

kodificirano pravo, može se pratiti kako su se Poljièani ujedinili i efikasno 

zaštitili od daljnjeg prodora splitskog feudalizma. 37 

Svako je selo vlasništvom nad zemljom bilo apsolutno samostalno u najvažnijoj 

stvari, obzirom da se tada živjelo od zemlje. Nitko izvan sela nije imao nikakvo 

pravo miješati se, npr. u podjelu seoskog gaja. Ovaj iskonski “suverenitet” neæe 

nikada biti doveden u pitanje, niti onda kad bude osnovana župa – opæina Poljica: 

“Ili pak, ako se svi pripadnici sela sastanu i zajednièki štogod složno zakljuèe, onda 

u svom selu mogu uraditi što im drago – osim tvrðave, ili nove carine, ili trgovine, 

ili nekog drugog bezakonja, koje je upereno protiv opæine” 38 . 

Prvo, pastirsko jedinstvo stvoreno je zakonom (prvo obièajnim, a zatim 

kodificiranim), da seljaci svakog sela imaju pravo napasati svoje blago na 

nezagajenim pašnjacima susjednog sela, baš kao i na vlastitim pašnjacima, ali 

bez ikakvog prava, da preko susjednog sela prijeðu na pašnjake “treæeg” sela: “ 

Na takvom ispasištu, i na onom gdje je ispaša, a nema gaja, ne može nitko 

zabraniti pašu susjednom selu – ako nije dalje od treæeg sela - veæ ona mora biti 

slobodna kako je po zakonu svugdje” 39 . 

“Prvo, ono što je ispaša, gdje nema gaja, ne može se dijeliti meðu suseljane, 

jer se i tako ne može zabraniti seljaku da pase, i to ne samo vlastitom seljaku, 

156 



36 Usp. Juraj Marušiæ: Neki primjeri i znaèajke samoupravljanja u ekonomsko – društvenom životu 

poljièkih sela( i katuna), Poljièki zbornik II, Zagreb, 1971.. str. 95. 

37 Usp. Juraj Marušiæ: Sumpetarski kartular i Poljièka seljaèka republika, Split, 1992., str. 125. 

38 Poljièki statut, èl. 58. st. 2.



nego se ne može zabraniti ni susjednom selu da pase po ispaši, ako nije dalje od 

treæeg pašnjaka, kao što je prije kazano” 40 . Ovo sve vrijedi i za gaj, ali samo u 

vrijeme, kad su ga veæ popasli volovi sela kojemu taj gaj pripada, jer se u takav, 

“krupnim zubom” popaseni gaj, pušta i blago “sitnog zuba”: “…svako selo 

uzgaja svoje gajeve i èuva ih jedno od drugoga dok ih ne ispasu volovi i dok se 

ne utjera jalova stoka; a kad se veæ trava ispase i pusti se druga stopa, tada se to 

veæ smatra ispašom gdje nema gaja.” 41 

Dakako, ovdje postoji i sankcija za prekršitelje u èl. 56b Poljièkog statuta, koja 

se sastoji u tome da mu se navedeno ponašanje može zabraniti, a blago oduzeti. 

6. 4. Geografsko – politièka podjela kao daljnja mjera 

Geografsko – politièka podjela predstavlja daljnju mjeru za sprijeèavanje 

prisezanja Splita u prostor Poljica. 

Jedna je stvar utvrditi zakon da se može oduzeti stoka, što ju je neki èobanin 

doveo iz “treæeg” sela na pašnjak nekog sela, a sasvim je druga stvar provesti u 

djelo zapljenu, a to je posebno bilo teško ako su ovce bile vlasništvo nekog 

moænog gazde. Jedno selo navedenu mjeru teško da je moglo samo provoditi. 

Stoga da bi se ova zapljena mogla uspješno provoditi, bilo je potrebno da se 

udruže snage više sela, pa su se tako poljièka sela udružila u tri grupe – 

“plemena” – susjedski najbližih sela. 

Ove su grupe bile prvenstveno geografski odreðene, a potom i predajom “o 

zajednièkom praocu ili rodonaèelniku” 42 . 

Poljica su bila podijeljena na tri plemena: 

1. Kremenièani; 

2. Tješimiroviæi; 

3. Limiæi. 

1. U plemenu Kremenièana našla su se Splitu prometno najbliža i 

najpristupaènija sela: Sitno, Dubrava, Srinjine, Tugare, tj. zapadna polovica 

Srednjih Poljica, i cijela Donja (primorska) Poljica: Podstrana, Jesenice i 

Duæe43 . Tako ovdje geografski kriterij, iako važan, nije bio presudan. 

2. Brdo Gradac odvaja zapadnu polovicu Srednih Poljica od istoène polovice 

Srednjih Poljica, u kojoj su se smjestila sela plemena Tješimiroviæa. 

3. Sela plemena Limiæa smještena su u Gornjim Poljicima, koja su glavnim 

hrbtom planine Mosor odijeljena od Srednjih Poljica. 

39 Isto, èl. 56a, st. 2. 

40 Isto, èl. 59a, st. 2. 

41 Isto, èl. 56a, st. 1. 

42 Usp. Miho Barada: Starohrvatska seoska zajednica, Zagreb, 1957., str. 50. Usp. i Juraj Marušiæ, nav. 

djelo, 1971., str. 108. 


157

Svako je selo imalo svog seoskog starješinu, a svaka je od tri grupe sela imala 

svog “plemenskog” predstavnika, suca. 44 O ovom predstavniku govori se u 

Poljièkom statutu, u èl. 3 45 . 

Plemenski sudac nije imao nikakva prava da se miješa u osnovno pravo bilo 

kojeg sela da samo, vlastitim seoskim “dogovorom”, ili rodovskim “zakonom”, 

dijeli svoje gajeve i pretvara ih u obraðeno tlo. Iz tog se vidi da je ustanova 

poljièkog sela, tj. seoske rodovske zajednice, primarna, a ustanova poljièkog 

“plemena” sekundarna, tj. sinonim za savez formiranih samoupravnih sela unutar 

svakog od tri geografski definirana podruèja Poljica. 46 

7. UNUTARNJE UREÐENJE POLJICA 

Život je tražio da se sela svih triju poljièkih “plemena” udruže u jednu 

župu–opæinu Poljica, kojoj je na èelu stajao Poljièki Stol, tj. veliki knez i tri 

“plemenska” suca. Ovako ujedinjena i organizacijski povezana Poljica mogla su 

se suprotstaviti prodoru splitskog feudalizma. 47 

Godine 1333. Spliæani su se potužili ugarsko – hrvatskoj kraljici Elizabeti da se 

Poljièani, kad poèine kakav zloèin protiv Spliæana, odbijaju podvræi redovnim 

zakonima hrvatsko – ugarske državne zajednice (njezinog hrvatskog dijela), tvrdeæi 

da oni po drugim zakonima trebaju biti suðeni, a to sve stoga da bi imali veæu 

slobodu i ubuduæe zlo èiniti “… asserentes aliis se ordinibus iudicare debere, quare 

ut liberior sibi facultas maneat deliquendi” 48 Iz navedene tužbe proizlazi da su 

Spliæani oèito bili nezadovoljni poljièkim zakonima i poljièkim sudovanjem. 

U nastavku æe biti više rijeèi o tijelima vlasti, kao i upravnim tijelima u 

Poljicima koja su budila toliko nezadovoljstvo meðu Spliæanima. 

7. 1. Izvršna i sudbena vlast 

Poljièki stol je bilo tijelo vlasti koje su saèinjavali veliki knez i suci. 

7. 1. 1. Veliki knez 

Veliki knez se birao svake godine na blagdan sv. Jure (23. 04.), nakon vjerskog 

slavlja na brdu Gradac (posred Srednjih Poljica), kad se silazilo u Podgradac. 49 

U Poljièkom statutu u èl. 1. stoji: “Prvi je zakon poljièki od gospodina uzimati 

kneza koji je gospodinu vjeran, a Poljicima po volji. Zakon odreðuje da ga se 

bira na godinu dana i da tri puta (donosi presude), i da mu se za svakog dolaska 

158 




45 Poljièki statut, èl. 3: “Pored kneza moraju biti tri zaprisegnuta suca, iz triju plemena: jedan od 

Tišemira, a drugi od Limiæa, a treæi od Kremenièana. Njihova dužnost prestaje i smjenjuju se kada i 

knez”. 

46 Usp. Juraj Marušiæ, nav. djelo, 1971., str. 95. – 96. 



49 Usp. Juraj Marušiæ, nav. djelo, 1992., str. 128.

dade 30 ovnova, tako da ih na godinu bude devedeset. Od toga opæinskom 

pristavu idu tri ovna, jer ih on skuplja.” 50 

Poljièki knez biran je od strane dvanaest katunara, tj. predstavnika dvanaest 

poljièkih sela. 

Katunari su bili birani ujutro, na blagdan sv. Jure, u poljièkim katunima, tj. u 

dvanaest veæih sela (kojima su pripadala i sva obližnja manja sela), koji su zatim u 

Podgracu, u prisustvu svih Poljièana, na rok od jedne godine birali velikog kneza. 51 

Oèito je da je knez bio èelni èovjek izvršne i sudbene vlasti u Poljicima. 

7. 1. 2. Suci 

Osim kneza, birana su i tri suca, koji su predstavljali svako od poljièkih 

plemena – Tješimiroviæe, Limiæe i Kremenièane. Birani su kada i poljièki knez, 

a njihova je dužnost prestajala kada i knezu. 

Iz ovog se može zakljuèiti kako izvršna i sudbena vlast nisu bile meðusobno 

razdvojene, nego su predstavljale jedinstvenu cjelinu, a tu su jedinstvenu vlast 

obnašali poljièki knez i tri suca. 

7. 2. Zakonodavna vlast 

Zakone su stvarali svi Poljièani, na opæim zakonodavnim zborovima, što se 

potom upisivalo u Poljièki statut. 52 Dakle, opæi zakonodavni zborovi svih 

Poljièana predstavljali su zakonodavnu vlast u Poljicima. 

7. 3. Upravna tijela 



7. 3. 1. Vojvoda 

Poljièani su imali i vojvodu. Poljièki vojvoda je bio osoba koja je bila na èelu 

poljièkih postrojbi u sluèaju oružanog sukoba. O poljièkom vojvodi u èl. 20. 

Poljièkog statuta stoji: “Tko je vojvoda poljièki, ne mora nikakav danak plaæati 

osim desetine, vražde i haraèa kad se daje Turcima. To mu se ne može oprostiti, 

a od svega drugoga osloboðen je svaki vojvoda.” 53 

7. 3. 2. Prokuratori 

Prema Poljièkom statutu prokuratori su imali dvije vrlo važne uloge: 

1. Da se brinu za skupljanje desetine. Prokuratori su trebali skupiti desetinu na 

vrijeme i predati je do odreðenog roka, s time da je bila odreðena i kazna za 

sluèaj da se desetina ne bi na vrijeme skupila. 54 Time su prokuratori 

predstavljali neku vrst poreznih službenika. 

50 Poljièki statut, str. 3. Osim toga, u èl. 2. statuta navodi se: “Od kazna koje dosudi knez i suci, knezu 

pripada polovica i opæini polovica, a opæinskom pristavu deseti dio od toga.” 

51 Usp. isto. 

52 Usp. Juraj Marušiæ: O agrarnopravnim pitanjima i društvenom ureðenju Poljica, Poljièki zbornik I, 

Zagreb, 1968., str. 188. 

53 Poljièki statut, str. 6. 

54 Isto, èl. 11., str. 5. 

159

2. da podnesu tužbu protiv osobe koja uèini djela opisana u èl.13. Poljièkog 

statuta. 55 Ova uloga koju su imali predstavljala je njihovo pravo, ali u isto 

vrijeme i njihovu dužnost. Time su oni obavljali funkciju koja u suvremenim 

pravnim porecima pripada državnom odvjetniku 

Poljièka je opæina postavljala tri prokuratora, po jednog iz svakog plemena, a 

njihov je mandat trajao godinu dana. 

7. 3. 3. Pristav 

Poljièkim je statutom odreðeno da Poljica moraju držati zaprisegnutog 

opæinskog pristava. U statutu je takoðer predviðena naknada, a isto tako i 

povlastice koje opæinski pristav treba uživati za obavljanje tog posla. 56 

8. O PRIRODI POLJICA – DRŽAVA ILI 

OVISNI TERITORIJALNI ENTITET (OPÆINA) 

Nedvojbeno je da su Poljica imala vrlo visok stupanj samostalnosti, osobito u 

stvarima unutarnjopolitièke prirode. Èinjenica je da su stari Poljièani regulirali 

društveni život Poljica samostalno i da su vlastito vodstvo birali neovisno o 

izvanjskim politièkim utjecajima. 

Ono što predstavlja posebnost Poljica jest oèuvanje nekih prastarih 

ekonomsko–politièkih odnosa. Ima razmišljanja kako su se oni oèuvali ponajviše 

zahvaljujuæi izoliranosti Poljica 57 , no èini se da se uz navedeni element ne bi smjelo 

zaboraviti i okolnost da je, u prvo vrijeme odnos sa Splitom, a kasnije opasnost od 

Turaka, djelovala na jaèanje unutarnje kohezije i solidarnosti u poljièkom društvu, 

što je vjerojatno usporilo proces društveno–gospodarskog raslojavanja i doprinijelo 

oèuvanju pojedinih prastarih ekonomsko–politièkih odnosa. 

U svakom sluèaju, prateæi poljièku povijest može se ustanoviti kako Poljica 

nikad nisu bila u potpunosti samostalna, nego uvijek pod neèijim vrhovništvom. 

Poljica pripadaju Hrvatsko – Ugarskoj državi do sredine XIV. stoljeæa, da bi 

nakon toga došla pod vrhovništvo bosanskih vladara, zatim pod protektorat 

Venecije, pa Turaka, pa opet Venecije do njene propasti, kada dolaze pod 

160 



55 U èl. 13. Poljièkog statuta stoji: “Oni moraju tražiti i tužiti svakoga tko što skrivi, i to: tko prolije krv 

ili podigne bez dopuštenja poljièkoga kneza novi gaj, tko zagradi stari put i naèini novi bez dopuštenja 

knezova na zboru; tko izbije koga, a izbijeni se potuži prokuratoru ili oni svojim oèima vide tu 

tuènjavu; ili ako tkogod na bilo koji naèin izvede nasilje i tužba doðe do prokuratora, oni imaju pravo 

podnijeti tužbu i pozivati zbog tih stvari”. 

56 Isto, èl. 48. U navedenom èlanku stoji: “Ove godine, 1485. od roðenja Kristova, dana 18. mjeseca srpnja 

zakljuèiše Poljica da moraju držati zaprisegnutoga opæinskog pristava, koji mora dobiti svake godine 20 

ovnova ili za svakoga ovna 39 bolanaèa, i to tako da se trogodišnji ovnovi raèunaju kao èetiri treæine. Od 

listine koja izlazi iz notarske knjige dobiva 5 bolanaèa, za presudu koja se peèati na bombycini 10 

bolanaèa, a za stolnu ispravu jednu libru. Uz to je oprošten od svih davanja osim haraèa.” 

57 Onesin Cvitan: Upravljanje gradom u razvoju, Split, 1988., str. 110.



vrhovništvo Austrije, i naposljetku Francuza, koji su ukinuli i posljednje tragove 

njihove politièke samostalnosti 58 . 

Ova dva elementa, unutarnja samostalnost s jedne strane, i vanjskopolitièka 

ovisnost s druge, te njihov meðuodnos daju odgovor na pitanje što bi Poljica 

trebala predstavljati. 

Ukoliko se uzme u obzir da su Poljica kroz povijest priznavala vrhovništvo 

raznih vladara i država, ali su im u isto vrijeme svi oni priznavali vrlo visok 

stupanj unutarnje autonomije i imali vrlo ogranièen utjecaj na unutarnjopolitièke 

odnose i prilike, Poljica bi se s jedne strane mogla smatrati podruèjem s vrlo 

ogranièenom državnošæu, iako bi možda bilo prikladnije smatrati ih jedinicom 

lokalne samouprave s vrlo plitkim zadiranjem u unutarnje odnose od strane 

središnje vlasti, što je bilo karakteristièno za odnose izmeðu središnjih i lokalnih 

vlasti u srednjem vijeku. 

Bilo kako bilo, èinjenica je da su upravo Francuzi, koji su smatrali potrebnim 

lomiti lokalne partikularizme, kao ostatak srednjovjekovnog ureðenja koje koèi 

razvitak modernog društva, ukinuli i posljednje ostatke politièke autonomije koju 

su Poljica imala, te razdijelili njihovo podruèje i pripojili ga okolnim gradovima. 

Tako su Poljica sa svojom politièkom samostalnošæu prestala postojati, i umjesto 

politièke i društvene realnosti postala dijelom povijesti. 

9. ZAKLJUÈAK 

Ovim se radom nastojalo, u opæim crtama, dati prikaz višestoljetnog života 

Poljica od njihovog nastanka kao zasebnog entiteta, krajem XII. i poèetkom XIII. 

stoljeæa, pa sve do dokinuæa, od strane Vicka Dandola, francuskog vrhovnog 

providura za Dalmaciju 1807. godine. 

Osobito se pokušalo ukazati na neke elemente za koje se èini da su imali iznimno 

važnu ulogu u procesu nastanka Poljica kao posebne teritorijalne cjeline, granicama 

jasno odijeljene od svoje okoline, sa vrlo visokim stupnjem politièke samostalnosti u 

unutarnjem ureðenju društvenih odnosa. U tom smislu, posebno su bili interesantni 

odnosi Poljica i Splita. U radu se nastojalo objasniti koji su to suprotstavljeni interesi 

koji su navedene odnose èinili složenim, a ponekad i konfliktnim, te pokazati kako su 

utjecali na proces formiranja poljièke župe–opæine. 

Kroz prikaz razvoja poljièkog feudalizma i procese društvene diferencijacije 

nastojalo se upozoriti na drugi element: opasnost od Turaka, koja se poput 

tamnog oblaka nadvila nad buduænost Poljica, te još više usporila procese 

društvene i gospodarske diferencijacije, koji su i inaèe bili usporeni zbog 

unutarnje homogenizacije koja je postojala zbog odnosa Split–Poljica. 

Ova dva prethodno navedena elementa vjerojatno su bila presudna za 

oèuvanje prastarih društveno–ekonomskih odnosa, ali i za razvoj i jaèanje 

58 Antun Cvitaniæ: O važnosti prouèavanja specifiènosti poljièkog kapitalnog ureðenja, Poljièki zbornik, 

svezak III., Zagreb, 1971., str. 73. – 92. 

161

poljièkih institucija vlasti koje su odisale priliènim demokratizmom, iako se ne 

smije ispustiti iz vida èinjenica da su vlast najveæim dijelom obnašali feudalni 

elementi (didiæi i “ugarska” vlastela). 

A upravo je institucijama vlasti i tijelima uprave posveæena posebna pozornost, jer 

je prikaz tih tijela u drugim radovima koji su obraðivali tematiku Poljica bio 

nedovoljno jasno prezentiran. Ovim se željelo ukazati na unutarnju organizacijsku 

strukturu vlasti i uprave u Poljicima, koja umnogome podsjeæa na suvremenu podjelu 

vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu, kao i postojanje upravnih tijela koja 

predstavljaju servis vlasti. Naravno time se ne želi reæi da je podjela vlasti identièna, 

buduæi su ovdje sudska i izvršna funkcija meðusobno povezane u jedinstvenom tijelu 

vlasti – Poljièkom stolu, kojeg su saèinjavali veliki knez i tri suca. Osim toga ono što 

predstavlja tijela uprave javilo se u rudimentarnom obliku, ali se ne može poreæi 

èinjenica da upravo prokuratori i pristavi èine preteèe suvremenih upravnih 

službenika. Zanimljivo je i to da su prokuratori, osim što su radili poslove koje danas 

predstavljaju sastavni dio poslova porezne službe, bili nositelji uloge koju u 

suvremenim pravnim sustavima obnašaju državni odvjetnici. 

I na kraju, pokušalo se dati odgovor na pitanje što su to Poljica: država ili 

ovisni teritorijalni entitet (opæina)? 

Tu se uzelo u obzir dvije okolnosti: unutarnju samostalnost i vanjskopolitièku 

ovisnost, ukljuèujuæi priznavanje vrhovništva silama koje su dominirale na ovim 

prostorima. Analizom ovih dviju okolnosti nametnuo se zakljuèak kako bi Poljica prije 

predstavljala opæinu, iako su u njihovoj nadležnosti bili i oni poslovi koje suvremene 

države obièno pridržavaju za sebe. Obavljanje navedenih poslova se može objasniti 

èinjenicom da je za srednji vijek bilo karakteristièno da su središnje vlasti vrlo plitko 

zadirale u unutarnje odnose jedinica lokalne samouprave. 

Sama Poljica teško da su mogla predstavljati državu, jer su uvijek kroz svoju 

povijest, sve do ukidanja od strane Francuza, priznavala vrhovništvo sila koje su 

gospodarile ovim prostorima, s tim da bi im one priznale izvjestan stupanj 

unutarnje samostalnosti. 

Ovaj je rad pokušaj davanja doprinosa boljem razumijevanju naše 

državnopravne baštine. Njime zasigurno nisu dani odgovori na sva pitanja vezana 

uz tematiku Poljica i njihov društveni, pravni i politièki život, ali se nastojalo 

ukazati na neke aspekte koji svjedoèe o bogatstvu demokratske i upravne tradicije, 

koja predstavlja važan i nezaobilazan dio našeg kulturnog i povijesnog naslijeða. 

Izvori: 

1. Miho Barada: Starohrvatska seoska zajednica, Zagreb, 1957. 

2. Codex diplomaticus; I (M. Kostrenèiæ, J. Stipišiæ, M. Šamšaloviæ), JAZU, 

Zagreb, 1967. 

3. Onesin Cvitan: Upravljanje gradom u razvoju, Književni krug, Split, 1988. 

4. Antun Cvitaniæ: O važnosti prouèavanja specifiènosti poljièkog kapitalnog 

ureðenja, Poljièki zbornik, svezak III., Zagreb, 1971. 

162 





5. Stipe Kaštelan: Povijesni ulomci iz bivše slobodne opæine–republike Poljica, 

Split, 1940. 

6. Juraj Marušiæ: Neki primjeri i znaèajke samoupravljanja u ekonomsko–društvenom 

životu poljièkih sela (i katuna), Poljièki zbornik II, Zagreb, 1971. 

7. Juraj Marušiæ: O agrarno–pravnim pitanjima i društvenom ureðenju Poljica, 

Poljièki zbornik I, Zagreb, 1968. 

8. Juraj Marušiæ: Prilog istraživanju procesa i stupnja ekonomsko–društvenog 

raslojavanja i klasnih odnosa u staroj poljièkoj župi–opæini, Poljièki zbornik 

III, Split, 1978. 

9. Juraj Marušiæ: Rukovet zakona iz Poljièkog statuta – svjetski poznatog 

spomenika seljaèke kulture samoupravnih sloboda u feudalno doba, Poljica, 

(Sitno) 1981. 

10. Juraj Marušiæ: Sumpetarski kartular i Poljièka seljaèka republika, Split, 1992. 

11. Grga Novak: Povijest Splita, Knjiga prva, Matica hrvatska, Split, 1957. 

12. Nedo Paveškoviæ: Moreova utopija i Republika Poljica, Poljica, List 

Poljièkog dekanata, br. 12., Gata, 1987. 

13. Afons Paviæ: Prinosi povijesti Poljica, Sarajevo, 1903. 

14. Željko Paviæ: Od antièkog do modernog grada, Zagreb, 2001. 

15. Ivan Pederin: Mletaèka uprava, privreda i politika u Dalmaciji (1409. – 

1797.), Dubrovnik, 1990. 

16. Ivan Pivèeviæ: Povijest Poljica, Split, 1921. 

17. Poljièki statut, Poljica, List Poljièkog dekanata, Gata, 1995. 

18. Ante Škobalj: Dva niza starohrvatskih crkvica u Poljièkom primorju, Poljièki 

zbornik II, Zagreb, 1971. 

163

ON THE SELF-GOVERNMENT OF POLJICA 

This paper attempts to provide an analysis of the development of the many century long 

political and administrative structure of Poljica from its emergence as a separate entity at the end 

of the 12th and the beginning of the 13th century right up to its dissolution in 1807. In this sense 

the geographical, social and historical framework is given, which determined and steered the 

development of the political and administrative institutions in Poljica. Special attention is given is 

given to the internal political and administrative organisation of Poljica with an emphasis on the 

question of what Poljica in the governmental-legal sense represented - a state or a dependent 

territorial entity (municipality) with a certain level of autonomy. 

Key words: Poljica, emergence and development, internal political and 

administrative structure, self-government. 

164 



Mr. sc. Ana Pošæiæ: Nepoštena klauzula u potrošaèkim ugovorima 


Dr. sc. Ana Pošæiæ, asistent 

Pravnog fakulteta Sveuèilišta u Rijeci 

NEPOŠTENA KLAUZULA U POTROŠAÈKIM UGOVORIMA 

UDK: 366.542 (497.5 : 4 - 67 EU) 

Primljeno: 01. 02. 2006. 

Pregledni rad 

U radu se raspravlja o Smjernici 93/13/EEZ o nepoštenim odredbama u potrošaèkim 

ugovorima i odgovarajuæim odredbama Zakona o zaštiti potrošaèa, a èiji je temeljni cilj jaèanje 

položaja i zaštita potrošaèa kod sklapanja ugovora koji sadrže nepoštene klauzule o kojima nije 

individualno pregovarano. Smjernica i Zakon o zaštiti potrošaèa navode apstraktnu i generalnu 

klauzulu koja istièe tri kriterija koji se moraju kumulativno ispuniti kako bi se odredba klasificirala 

kao nepoštena. To su: ugovorna klauzula o kojoj se nije individualno pregovaralo, protivnost naèelu 

savjesnosti i poštenja te znaèajna neravnoteža u pregovaraèkim položajima. Nedostatak je što se 

pojedini kriteriji ne definiraju, veæ se ostavlja nacionalnim sudovima samostalno procjenjivanje 

svake klauzule uzimajuæi u obzir èinjenice konkretnog sluèaja. Zbog toga se u radu nudi prikaz 

sudske prakse europskih i amerièkih sudova kao moguæi putokaz u tumaèenju pojedinih kriterija. 

Kljuène rijeèi: zaštita potrošaèa, Smjernica, Zakon o zaštiti potrošaèa, nepoštena 

ugovorna odredba, naèelo savjesnosti i poštenja 

1. UVODNE NAPOMENE 1 

Potrošaèi svakodnevno sklapaju velik broj ugovora s unaprijed utvrðenim 

formuliranim, standardnim sadržajem. 2 U ovakvim okolnostima može doæi do 

izražaja izrazita neravnopravnost sudionika poslovnih procesa. Kao primjer 

navodi se situacija kada trgovac u ugovor o kupoprodaji unese odredbu o 

ogranièenju ili iskljuèenju odgovornosti za štetu uzrokovanu tjelesnom 

povredom potrošaèa ili odredbu kojom se trgovcu daje iskljuèivo pravo 

tumaèenja svih ili pojedinih ugovornih odredba. Neravnopravni ekonomski 

položaj stranaka dovodi do sklapanja ugovora s nepoštenim klauzulama. U 

takvim okolnostima sudac mora intervenirati odnosno, odrediti koje su to 

nepoštene klauzule te utvrditi kakve æe posljedice imati na ugovor. 

Sljedeæi problem predstavljaju velike razlike izmeðu pojedinih država u naèinu 

sankcija nepoštenih odredbi. Zakoni država èlanica Europske unije koji reguliraju 

pitanje nepoštenih odredbi razlikuju se u stupnju zaštite koja se pruža potrošaèima. Sve 

1 Željela bih se zahvaliti prof. dr. sc. Vesni Tomljenoviæ na nesebiènoj pomoæi, konstruktivnim i struènim 

primjedbama i savjetima u pisanju rada. 

2 Lediæ, Drago, Kontrola opæih uvjeta poslovanja i zaštita potrošaèa u ugovorima o prodaji, Banjaluka, 

1987. str 2. i dalje. 

165

je to potaklo da se na razini Europske zajednice zapoène s radom na smjernici koja bi 

odredila temeljne standarde praviènosti u potrošaèkim transakcijama. Europsko vijeæe 

je na temelju èlanka 94. i 95. Ugovora o osnivanju Europske zajednice, 3 zapoèelo s 

izradom Smjernice o nepoštenim odredbama u potrošaèkim ugovorima. 4 Meðutim, to 

nije bio jednostavan i brz proces. Smjernica je nakon gotovo dvadeset godina 

raspravljanja usvojena 1993. godine. Proces je bio otežan zbog razlièitog pristupa 

pojedinih država pitanjima nepoštenih odredbi i teškoæi oko usuglašavanja njenog 

polja primjene. 

Usprkos tomu, što je prošlo više od deset godina od usvajanja, oko Smjernice 

se i dalje vode žustre rasprave. 

Temeljni cilj koji Smjernica nameæe je uskladiti zakonodavstvo država èlanica na 

naèin pružanja minimalne zaštite potrošaèima. 5 Kako navodi Tenreiro “Smjernica je 

od primarne važnosti za svakog europskog potrošaèa, željnog prednosti koje pruža 

veliko tržište Europske zajednice, a na èiju æe zaštitu moæi raèunati neovisno o mjestu 

kupovanja dobara ili plaæanja usluga na zajednièkom tržištu zemalja èlanica 

Europske zajednice”. 6 

Kako na europskoj tako i na razini Hrvatske, ovo je podruèje od iznimnog 

znaèaja. Zaštita potrošaèa u Hrvatskoj je posljednjih godina u fokusu struènih i 

javnih rasprava. Hrvatska je potpisala s Europskim zajednicama i njihovim 

državama èlanicama 29. listopada 2001. Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju 

(dalje u tekstu SSP) 7 što determinira potrebu ispunjenja i implementiranja 

standarda koje Europska zajednica nameæe. Prema èl. 74. SSP-a zahtijeva se 

usklaðivanje i prilagodba zaštite potrošaèa u Hrvatskoj s onom koja je na snazi u 

166 



3 Na temelju èlanka 94. Ugovora o osnivanju Europske zajednice Europsko vijeæe je ovlašteno donositi 

smjernice koje utjeèu na uspostavu i funkcioniranje zajednièkog tržišta (ovlast je postojala i u 

originalnom tekstu Ugovora o osnivanju Europske ekonomske zajednice iz 1957. godine). Dakle, 

smjernice su se mogle donositi samo ako su se mogle opravdati potrebom uspostave ili funkcioniranja 

zajednièkog tržišta. Kako zajednièko tržište omoguæuje slobodno kretanje robe, osoba, usluga i 

kapitala, to znaèi da se svo materijalno pravo Zajednice može s njime dovesti u vezu. Drugim rijeèima, 

ovaj èlanak može poslužiti i kao temelj za ujednaèavanje pravila zaštite potrošaèa izmeðu država. 

Znaèajnije promjene unosi Jedinstveni europski akt iz 1987. godine, koji uvodi èlanak 95., Ugovora o 

Europskoj zajednici. Ovdje nisu bitne promjene u sadržaju odredbi veæ u zakonodavnom postupku. 

Naime, za usvajanje odluka koje su bitne za uspostavljanje ili funkcioniranje unutrašnjeg tržišta sada 

se traži kvalificirana veæina, dok su se prije odluke mogle donositi samo jednoglasno. Promjena je 

važna jer se prije godinama otežavalo donošenje pojedinih odluka zbog nemoguænosti postizanja 

jednoglasnosti u Europskom vijeæu. 

Konslidirana verzija Ugovora o osnivanju Europske zajednice je objavljena u OJ C 325 od 24. 

prosinca 2002. 

4 Council Directive 93/13/EEC of 5 April 1993 on unfair terms in consumer contracts, OJ 1993. L 95/29. 

5 Glavni instrument koji je omoguæio usklaðivanje prava država èlanica su smjernice. One ujedno i 

predstavljaju najznaèajniji izvor zaštite potrošaèa. One su pogodno sredstvo prvenstveno stoga što su 

to akti opæeg karaktera koji obvezuju države èlanice na usklaðivanju svojeg nacionalnog prava s njima. 

Bitno je postiæi njihov cilj pri èemu se državama ostavlja sloboda u izboru metoda i oblika. Smjernice 

u podruèju zaštite potrošaèa su uglavnom smjernice minimalnog usklaðenja. Države èlanice mogu 

predvidjeti strože propise od onih koje predviða smjernica. Meðutim, na taj naèin ne postiže se 

uniformnost. I dalje su prisutne razlike izmeðu država èlanica. 

6 Teneriro, M., Et contrats, concurrence, consommation, Les revues Europe, Pariz, 1993., prema 

Matijeviæ, Berislav, Osiguranje i zaštita potrošaèa, Osiguranje, br. 3/01, str. 32. 

7 Zakon o potvrðivanju Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju izmeðu Republike Hrvatske i Europskih 

zajednica i njihovih država èlanica, NN MU br. 14/01.



Zajednici. 8 Podruèje zaštite potrošaèa ocijenjeno je kao jedno od prioritetnih 

podruèja buduæi da se radi o pitanjima bitnim za funkcioniranje unutarnjeg tržišta. 

Hrvatska je do 2003. godine, bila jedna od rijetkih europskih zemalja koja nije 

imala reguliran zakonski okvir zaštite potrošaèa. U lipnju 2003. godine, nakon 

skoro deset godina raspravljanja usvojen je Zakon o zaštiti potrošaèa (dalje u 

tekstu ZZP) 9 u kojem se nalazi posebno poglavlje o nepoštenim odredbama. 

U posljednjoj godini od primjene Zakona, napisan je veliki broj radova o temi 

nepoštenih klauzula, 10 te cilj nije ponovo navoditi najvažnije odredbe Smjernice 

i ZZP-a, veæ ukazati koji su to kriteriji prema kojima se klauzula potrošaèkog 

ugovora može klasificirati kao nepoštena. Za tumaèenje odredbi ZZP-a jako je 

važna sudska praksa kako Europskog suda pravde (dalje u tekstu: ESP), tako i 

nacionalnih sudova, buduæi da je naš zakon gotovo doslovno usvojio pravila 

Smjernice. Stoga, kako bi suci ispravno primijenili ZZP nužno ih je upoznati s 

presudama stranih sudova. 

U nastavku analizirat æe se sudska praksa nacionalnih sudova država èlanica 

Europske unije, ali i praksa amerièkih sudova. Prije toga definirat æe se pojam 

nepoštene klauzule sa stanovišta Smjernice i ZZP-a. 

2. POJAM “NEPOŠTENE” KLAUZULE 

KOD POTROŠAÈKIH UGOVORA 

Smjernica u èlanku 3. stavak 1., i ZZP u èlanku 81. stavak 1., koji je u cijelosti 

preuzeo definiciju iz Smjernice, definiraju pojam nepoštene odredbe kao: 

“Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinaèno pregovaralo smatrat æe se 

nepoštenom ako suprotno naèelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znaèajnu 

neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošaèa”. 

Rijeè je o opæoj, generalnoj odredbi koja postavlja tri glavna kriterija koji se 

moraju kumulativno ispuniti kako bi se radilo o nepoštenoj odredbi. To su: 

8 Èlanak 74. glasi: “Stranke æe suraðivati kako bi uskladile standarde za zaštitu potrošaèa u Hrvatskoj sa 

standardima u Zajednici. Uèinkovita je zaštita potrošaèa nužna kako bi se osiguralo primjereno 

funkcioniranje tržišnoga gospodarstva. Ta æe zaštita ovisiti o razvoju upravne infrastrukture radi 

osiguranja nadzora nad tržištem i provedbe zakona na tom podruèju. U tu æe svrhu i u njihovu 

zajednièkom interesu stranke poticati i osigurati: usklaðivanje zakonodavstva i prilagoðavanje zaštite 

potrošaèa u Hrvatskoj zaštiti koja je na snazi u Zajednici; politiku aktivne zaštite potrošaèa, 

ukljuèujuæi veæu informiranost i razvoj neovisnih organizacija; - uèinkovitu pravnu zaštitu potrošaèa 

radi poboljšanja kakvoæe potrošaèke robe i održavanja odgovarajuæih sigurnosnih standarda.” Vidjeti 

Pošæiæ, Ana, Zaštita potrošaèa u hrvatskom pravu – dobar ili loš primjer zakonodavstva, Pravo i 

porezi, br. 9/04., str. 81.-85. 

9 Zakon o zaštiti potrošaèa, NN 96/03. 

10 Slakoper, Zvonimir, Nevaljanost pojedinih odredbi opæih uvjeta ugovora s posebnim osvrtom na potrošaèke 

ugovore, Zbornik Pravnog fakulteta u Rijeci, br. 1/01., str. 181.-208., Petriæ, Silvija, O nepraviènim 

klauzulama opæih uvjeta ugovora u pravu Europske unije, Zbornik radova Pravnog fakulteta 

u Splitu, br. 1-2/02., str. 59.-81., Baretiæ, Marko, Nepoštene odredbe u potrošaèkim ugovorima, 

Suvremeno poduzetništvo, br. 12/03., str. 135.-143., Misita, Nevenko, Uz desetogodišnjicu Direktive 

93/13/EEC o nepraviènim ugovornim odredbama, Zbornik Pravnog fakulteta u Rijeci, br. 1/04, str. 

17.-49. 

167

1. ugovorna odredba mora biti takva da se o njoj nije pojedinaèno 

pregovaralo, 

2. mora postojati znaèajna neravnoteža u stranaèkim pravima i obvezama i 

3. mora se protiviti naèelu savjesnosti i poštenja. 

Buduæi da je generalna klauzula (Smjernice i ZZP-a) apstraktna, može doæi do 

poteškoæa u tumaèenju kriterija. Kako bi se izbjeglo razlièito tumaèenje nepoštenih 

ugovornih odredbi, Smjernica i ZZP sadrže indikativan popis odredbi koje se mogu 

smatrati nepoštenim. U Anexu Smjernice i èlanku 82. ZZP-a nabrojeni su sluèajevi 

koji se mogu, pod uvjetom da ne proðu test praviènosti, klasificirati kao nepoštene 

odredbe. Rijeè je o tzv., sivoj listi. 11 Ona je samo vodiè koji može poslužiti prilikom 

ocjene radi li se o nepoštenim odredbama. Lista nije zatvorena i nepoštene mogu 

biti i druge odredbe koje ispune kumulativne uvjete iz definicije nepoštene 

odredbe. Stoga je za razumijevanje tih odredbi potrebno tumaèenje. 

Prvi Nacrt rješenja Smjernice sadržavao je detaljnu crnu listu zabranjenih 

odredbi. 12 Nakon kritika i poteškoæa oko postizanja suglasnosti, crna lista 

pretvara se u sivu listu odredbi koje mogu biti nepoštene. Države èlanice su 

dužne u svojim zakonima predvidjeti i sankcionirati situacije koje lista predlaže, 

ali mogu tu listu nadopunjavati i proširivati. Dakle, ostavljena im je sloboda 

obuhvaæanja i drugih sluèajeva nepoštenih odredbi. 

Upravo zbog toga što je nepoštenost odredbe definirana apstraktnom 

generalnom klauzulom i sivom listom, nije zajamèena potpuna pravna sigurnost. 

Zbog toga Smjernica i ZZP navode dodatne kriterije koji mogu pomoæi u 

utvrðivanju nepoštene ugovorne odredbe. Nepoštenost odredbe ispitivat æe se 

uzimajuæi u obzir prirodu dobra i usluge na koju se ugovor odnosi (èlanak 4. 

stavak 1. Smjernice). Uzet æe se u obzir sve bitne okolnosti u vrijeme zakljuèenja 

ugovora. Važan je trenutak zakljuèenja ugovora, a ne situacije koje se mogu 

kasnije pojaviti. Bitno je kako Smjernica navodi kako ispitivanje nepoštenosti 

odredbe neæe obuhvatiti predmet ili cijenu dokle god su te odredbe pisane jasnim 

ili razumljivim jezikom. 13 Iz testa ispitivanja nepoštenosti izuzeti su bitni 

elementi ugovora ukoliko su pisani jasno, razumljivo i ukoliko su uoèljivi. Ova 

odredba ide na štetu potrošaèa. Smatralo se kako predmet i cijenu treba prepustiti 

slobodnoj tržišnoj utakmici, a ne kontroli koju nameæe Smjernica. Tako bi se 

mogla pojaviti situacija da je potrošaè preplatio kupljeno, ali po izrièitom 

168 



11 Kao primjer iz èlanka 82. ZZP-a navode se sljedeæe klauzule: odredba o ogranièenju ili iskljuèenju 

odgovornosti trgovca za štetu uzrokovanu smræu ili tjelesnom povredom potrošaèa, ako je šteta 

posljedica štetne radnje trgovca; odredba o ogranièenju ili iskljuèenju prava koja potrošaè ima prema 

trgovcu ili nekoj treæoj osobi u sluèaju potpunog ili djelomiènog neispunjenja ugovora; odredba kojom 

se potrošaè obvezuje na ispunjenje ugovorne èinidbe, dok je ispunjenje obveze trgovca uvjetovano 

okolnošæu èije ispunjenje ovisi iskljuèivo o volji trgovca ili odredba kojom se trgovca ovlašæuje na 

raskid ugovora na temelju njegove diskrecione ocjene, dok isto pravo nije predviðeno i za potrošaèa. 

12 Duffy, Peter, Unfair Terms and the EC Directive, Journal of Business Law, 1993., 

. 

13 Howells, Geraint, Wilhelmsson, Thomas, EC and US Approaches to Consumer Protection – Should 

the Gap Be Bridged?, Yearbook of European Law, vol. 17., 1997., str. 242.



navoðenju Smjernice potrošaè se ne može na to pozvati. 14 Ona nije željela dirati 

u sluèajeve previsokih cijena koji znaèajno utjeèu na potrošaèki standard. 15 

Dakle, Smjernica je precizirala da se bitni elementi ugovora odnose na predmet 

i cijenu, ali buduæi da je ova Smjernica minimalnog usklaðenja nacionalni 

zakonodavac nije obvezan implementirati ovu odredbu. Zakonodavac bi mogao 

toèno definirati koje odredbe glede predmeta ugovora i cijene se smatraju 

nepoštenima, ako ne proðu test praviènosti iz èlanka 3. Smjernice. No, to naš 

zakonodavac nije uèinio. 16 Jedini zahtjev koji Smjernica postavlja je da su 

odredbe na jeziku koji je lako razumljiv. Meðutim i bitni elementi ugovora bit æe 

podvrgnuti testu ispitivanja nepoštenosti ako nisu pisani na jasan i razumljiv 

naèin. To znaèi da je ovdje zahtjev transparentnosti podignut na razinu uvjeta koji 

mora biti ispunjen da bi se odredbe o predmetu i cijeni podvrgnule testu 

praviènosti. Èlanak 5. Smjernice, odreðuje ukoliko ugovor mora biti u pisanom 

obliku, tada njegove odredbe moraju biti na jednostavnom i lako razumljivom 

jeziku. Ukoliko postoji sumnja u znaèenje pojedine odredbe, prevagnut æe 

interpretacija koja je najpovoljnija za potrošaèa. Primjenjivat æe se naèelo contra 

proferentem koje postavlja pravilo o tumaèenju spornih ugovornih odredbi. 17 

ZZP propisuje kako se dvojbene ili nerazumljive ugovorne odredbe tumaèe u 

smislu povoljnijem za potrošaèa (èlanak 86.). Ova odredba može se dovesti u 

vezu s pravilima Zakona o obveznim odnosima (dalje u tekstu: ZOO), 18 o 

tumaèenju ugovornih odredbi koje su u sadržane u unaprijed tiskanom ugovoru, 

a koji ide in favorem druge strane, odnosno potrošaèa. 19 

Iako postoji lista odredbi koje se mogu pojaviti kao nepoštene, u 

svakodnevnom životu èesto se susreæu situacije koje nisu normirane. Zato je 

potrebno pregledati kako postupaju sudovi nacionalnih država kada tumaèe 

pojedine ugovorne odredbe. Stoga æe se u mjeri u kojoj je dostupno, kroz sudsku 

praksu analizirati na koji naèin sudska praksa analizira uvjet radi li se o 

ugovornoj odredbi o kojoj se nije pojedinaèno pregovaralo, situaciju koja 

potrošaèa stavlja u nepovoljni položaj ili kada je odredba protivna naèelu 

savjesnosti i poštenja. Meðutim, kriteriji se meðusobno isprepliæu te æe ponekad 

biti teško napraviti oštro razgranièenje izmeðu njih. 

14 Baretiæ, Marko, Zaštita potrošaèa u Europskoj zajednici, u Gavella, Nikola i dr., Europsko privatno 

pravo, Pravni fakultet Sveuèilišta u Zagrebu, 2002., str. 170. 

15 Howells, G., Wilhelmsson, T., EC and US Approaches …, op. cit., str. 237. 

16 Naš zakonodavac je takoðer u èlanku 84. ZZP-a propisao: “Nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene 

ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako 

uoèljive.” 

17 Vidjeti Lawson, Richard, Exclusion Clauses and Unfair Contract Terms, Sweet & Maxwell, London, 

2003., str. 32. 

18 Hrvatski sabor je na sjednici 25. veljaèe 2005. godine, usvojio novi ZOO (NN 35/05) koji stupa na 

snagu 1. sijeènja 2006. Do tada primjenjivat æe se stari ZOO (Sl SFRJ 29/78., 39/85., 46/85., 45/89., 

57/89., NN br. 53/91., 73/91.,111/93., 3/94.,107/95., 7/96., 91/96., 112/99., 88/01). 

19 Èlanak 320. ZOO (bivši èlanak 100.) propisuje da u sluèaju kada je ugovor sklopljen prema unaprijed 

odštampanom sadržaju, ili kad je ugovor na drugi naèin pripremila i predložila jedna ugovorna strana, 

nejasne odredbe tumaèit æe se u korist druge strane. 

169

3. KRITERIJI PREMA KOJIMA SE KLAUZULA POTROŠAÈKOG 

UGOVORA MOŽE KVALIFICIRATI “NEPOŠTENOM” 

3.1. Odredba o kojoj se nije pojedinaèno pregovaralo 

Prvi kriterij govori o ugovornoj odredbi o kojoj se nije pojedinaèno 

pregovaralo. Važno se je podsjetiti na povijesni razvoj usvajanja Smjernice. 

Jedan od razloga zbog kojih je Smjernica i donesena jest pokušaj reguliranja 

standardnih ugovora, odnosno ugovora koji se zakljuèuju temeljom stalne i opæe 

ponude. Prvi Nacrt rješenja Smjernice, obuhvaæao je sve vrste ugovora, ugovore 

o èijim odredbama se prije pojedinaèno pregovaralo, kao i one o èijim 

odredbama nije bilo pojedinaènog pregovaranja. To se posebice kritiziralo u 

Njemaèkoj, koja je smatrala kako se to kosi s naèelom autonomije stranaka. 20 

Kritike su urodile plodom, te se Smjernica primjenjuje samo na ugovorne 

odredbe o kojima se nije pojedinaèno pregovaralo. 21 

Smjernica u èlanku 3. stavak 2., odreðuje kako æe se odredba smatrati kao ona 

o kojoj se nije pojedinaèno pregovaralo ako je donesena unaprijed, a potrošaè 

nije mogao utjecati na njen sadržaj. 22 Usvojeno rješenje možda i nije nabolje za 

potrošaèa, ali je svakako, kao kompromisno, ubrzalo postupak usvajanja 

Smjernice. Èinjenica kako se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, 

odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinaèno pregovaralo, neæe utjecati 

na moguænost da se ostale odredbe ugovora proglase nepoštenim ukoliko 

cjelokupna ocjena ugovora ukazuje kako se radi o unaprijed formuliranom 

standardnom ugovoru (èlanak 3. stavak 2. Smjernice). Dakle, najèešæe se 

nepoštene klauzule nalaze u tipskim, adhezijskim ugovorima ili opæim uvjetima 

poslovanja na koje potrošaè ne može utjecati. 23 

ZZP je na identièni naèin i u cijelosti preuzeo èlanak 3. Smjernice. Meðutim, 

na ZZP se može pozvati samo potrošaè koji djeluje izvan svoje profesionalne 

djelatnosti, dok na ZOO se može pozvati svaki sudionik obveznopravnog odnosa, 

buduæi da se ZOO primjenjuje kao lex generalis. Novi ZOO sadrži u èlancima 

295. i 296., posebna pravila o opæim uvjetima ugovora, 24 koji èine popis 

ugovornih klauzula unaprijed formuliranih, a ugovorne strane ih mogu koristiti 

tako da u ugovor unesu sve ili samo neke ugovorne klauzule. Klauzule ne moraju 

biti u pisanom obliku. Iako je to u praksi uvijek sluèaj, pisani oblik nije uvjet da 

bi se neki tekst smatrao opæim uvjetima ugovora. Teoretski je moguæe da netko 

170 



20 Howells, Geraint, Wihelmsson, Thomas, EC Consumer Law, Ashgate, Aldershot, 1997., str. 91. 

21 Misita, Nevenko, Osnove prava zaštite potrošaèa Evropske zajednice, Fond otvoreno društvo Bosne i 

Hercegovine, Sarajevo, 1997., str. 266. 

22 Buduæi da Smjernica predviða minimalnu harmonizaciju ništa ne spreèava države èlanice da prošire 

njeno polje primjene i na ugovorne odredbe o kojima se pojedinaèno pregovaralo. 

23 Vedriš, Martin, Klariæ, Petar, Graðansko pravo, Narodne novine, Zagreb, 1998., str. 394. Takoðer o 

tome u Gorenc, Vilim, Zakon o obveznim odnosima s komentarom, RRiF, Zagreb, 1998., str. 193. 

24 O tome više Šarèeviæ, Petar, Standard forms and General Conditions, u Essays in Private International 

Law and Comparative Law, 261.-275.



objavi svoje opæe uvjete ugovora i usmenim putem. Ovo posebno stoga, što je 

novi ZOO imao intenciju da usvoji rješenja Smjernice, a ona se ne ogranièavaju 

samo na pismene ugovore. Opæi uvjeti ugovora su odreðeni kao oni koje odredi 

jedan ugovaratelj i to bilo da su sadržani u formularnom ugovoru, bilo da se na 

njih ugovor poziva (èlanak 295.). Oni dopunjuju posebne pogodbe utvrðene 

meðu ugovarateljima u istom ugovoru. 25 Dakle, oni æe obvezivati ugovorne 

strane kao i posebno ugovorene odredbe. 26 

ZOO je propisao, ukoliko doðe do neslaganja opæih uvjeta i posebnih 

pogodbi, na temelju stavka 3. istog èlanka, dat æe se prednost onome što su strane 

posebno ugovorile. 27 Kada zakonodavac govori o posebnim pogodbama pri tomu 

misli na one klauzule o kojima je potrošaè pojedinaèno pregovarao. Tako se 

posebno štiti potrošaè jer se ipak daje prednost ugovornim odredbama u èijim je 

pregovaranjima potrošaè sudjelovao. 28 

Upravo ovdje pojavljuje se pitanje tereta dokaza, odnosno tko mora dokazati 

kako se o odredbi pojedinaèno pregovaralo. Ako trgovac tvrdi kako se o 

pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom obrascu 

pojedinaèno pregovaralo, dužan je to dokazati (èlanak 81. ZZP-a). Dakle, ako je 

odredba donesena unaprijed i potrošaè nije sudjelovao u njenom oblikovanju, 

smatrat æe se kako se radi o klauzuli o kojoj se nije pojedinaèno pregovaralo. 

Rijeè je o presumpciji, a trgovac mora dokazati suprotno. 

25 To je potvrdio Privredni sud Hrvatske presudom iz 1991. godine. Pž-1844/91, od 10.03.1992., Praxis 1. 

26 Spominje se presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske u kojoj je predmet spora bila isplata razlike 

neisplaæenih kamata do visine ugovorene stope od 12.5%. Niži su sudovi utvrdili da je tužitelj dana 

13. 5. 1983. godine kod tuženika oroèio svoja novèana sredstva na rok od 36 mjeseci i da stranke nisu 

zakljuèile poseban pismeni ugovor o oroèenju, veæ je na samoj štednoj knjižici pisalo “vezano uz 36 

mjeseci uz 12.5% kamata”, a na zadnjoj strani knjižice otisnute su “upute vlasnicima štednih knjižica 

za devize”, što sve zajedno èine relevantan sadržaj ugovora o oroèenju. Pravilan je zakljuèak 

nižestupanjskih sudova da navedeni upis o oroèavanju i kamatnoj stopi od 12.5% nije poništio odredbe 

sadržane u opæim uvjetima štednje tiskanim na zadnjoj stranici same štedne knjižice, jer i te upute 

prema kojima postoji moguænost izmjene kamatne stope èine sadržaj ugovora koji obvezuje tužitelja. 

Odluka Vrhovnog suda RH, Rev-23023/99 od 14. 9. 2000., u Pravo i porezi, br.1/02. 

27 Ovaj stav je potvrdio Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj presudi: “Kad je ugovorom o 

namjenskom oroèenju deviznih sredstava predviðen obraèun kamata u valuti koja je oroèena, što je 

inaèe suprotno opæim uvjetima banke, vrijede odredbe ugovora neovisno o tome je li su drugoj strani 

bili poznati opæi uvjeti ili ne. Kad meðu strankama nije niti sporno da su one zakljuèile ugovor o 

zajmu, ugovor o namjenskom oroèenju sredstava (deviznih) te da se tuženik obvezao tužitelju na 

oroèena devizna sredstva obraèunati kamate po stopi od 6% godišnje u valuti koja je oroèena, onda se 

tuženik ne može osnovano pozivati na opæe uvjete iz svog pravilnika o davanju kredita za stambenu i 

komunalnu izgradnju, jer èak i u sluèaju da su tužitelju i bili poznati uvjeti iz tog pravilnika (što je on 

odluèno porekao, a s kojima ga je tuženik bio dužan upoznati), vrijede odredbe spomenutog ugovora, 

a ne opæa pravila iz pravilnika, kako je to i propisano odredbom èl. 142. st. 4. Zakona o obveznim 

odnosima” VSH, Rev-1951/85 od 19.02.1986. PSP-32 

28 Iako se ovim odredbama ne štite samo potrošaèi jer se na te odredbe može pozvati svaka osoba, za njih 

su znaèajni stavci 4. i 5. istog èlanka u kojima su navedene pretpostavke valjanosti primjene opæih 

uvjeta poslovanja. One ukljuèuju: opæi uvjeti ugovora moraju se objaviti na uobièajeni naèin i drugoj 

ugovornoj strani moraju biti poznati ili su joj morali biti poznati u trenutku sklapanja ugovora. Kako 

Slakoper navodi, za inkorporiranje opæih uvjeta u ugovor nije nužno znanje suugovoratelja. Dovoljno 

da je on za sadržaj opæih uvjeta morao znati s obzirom na pozornost koja se od njega zahtijeva. 

Pretpostavke su odreðene uzimanjem u objektivnih i subjektivnih kriterija. Najvažnije je da je druga 

stana bila upoznata s njima. O tome vidjeti Slakoper, Z., op. cit., str. 195. 

171

Na konkretnim primjerima pokazat æe se što to znaèi kako se o ugovornoj 

odredbi nije pojedinaèno pregovaralo. 

3.1.1. Sudska praksa nacionalnih sudova 

Zanimljiv je sluèaj o kojem je raspravljao engleski Apelacijski sud. 29 Ovo je 

jedan od prvih sluèajeva koji pokazuje kako se temeljna naèela ugovornog prava 

prilagoðavaju standardnim oblicima potrošaèkih transakcija. 30 Jedno od opæih 

naèela ugovornog prava je da opæi uvjeti poslovanja postaju dio ugovora kada se 

ugovor na njih poziva. Oni ne moraju biti u ugovoru. Meðutim, ovaj sluèaj 

ukazuje da kada su u pitanju potrošaèi, ovo se pravilo strože tumaèi, tj. autor 

opæih uvjeta mora potrošaèu posebno skrenuti pažnju na opæe uvjete, a posebno 

na one koje su za njega od veæeg znaèaja, kao što je klauzula o iskljuèenju 

odgovornosti. Èinjenice sluèaja su sljedeæe: 

Tužitelj je parkirao auto na parkiralištu. Na ulazu se nalazila obavijest o 

tome da se svi auti parkiraju na vlastitu odgovornost. Kad se tužitelj htio 

vratiti po auto, dogodila mu se nesreæa u kojoj je bio ozbiljno ozlijeðen. 

Tražio je naknadu štete od Shoe Lane Parkinga. Meðutim, tuženici su se 

branili time da kartica ukljuèuje odredbu o iskljuèenju odgovornosti u ovim 

sluèajevima, a koja se nalazi na stupu, a ne na kartici, buduæi da se jednom 

od odredbi kartice upuæivalo na opæe uvjete poslovanja tuženog. Naime, na 

samom uglu kartice pisalo je sitnim slovima da se na ugovor primjenjuju opæi 

uvjeti poslovanja. Na stupu, nasuprot ureðaja za izdavanje kartica bili su 

objavljeni opæi uvjeti poslovanja, a u kojima se nalazila odredba koja je 

propisivala da garaža neæe odgovarati za bilo kakvu ozljedu koja se dogodi 

potrošaèu dok se njegov auto nalazi u garaži. 

Apelacijski sud je utvrdio kako tuženici nisu poduzeli sve potrebne korake 

kako bi upoznali tužitelja, Thorntona s klauzulom. Navedeno je kako je potrebno 

uèiniti razumne korake u upoznavanju potrošaèa s takvom odredbom. 

Sporni su bili opæi uvjeti poslovanja poduzeæa koji nisu bili otisnuti na kartici. 

Za potrošaèa, to bi znaèilo da u trenutku kada primi karticu, mora tražiti gdje su 

objavljeni opæi uvjeti, što mali broj doista i èini. Potrošaèi gotovo nikad ne èitaju 

poslovne uvjete. Sud je utvrdio kako tuženici nisu uèinili dovoljno da upoznaju 

Thorntona s klauzulom o iskljuèenju odgovornosti. 

Kako Lord Denning slikovito navodi “da bi se potrošaèa u cijelosti upoznalo 

s tom odredbom ona bi morala biti pisana crvenim slovima s crvenom ‘ruèicom’ 

koja upuæuje na nju-ili istaknuti neko slièno upozorenje”. 31 On smatra kako je 

172 



29 Thornton v. Shoe Lane Parking Ltd, Court of Appeal, [1971] 2Q.B.163. 

30 Lowe, Robert, Woodroffe, Geoffrey, Consumer law and practice, Sweet and Maxwell, London, 2004., 

str. 128. 

31 toèka 169. presude.



takvu klauzulu potrebno napisati crvenim slovima i na samoj kartici staviti 

posebnu oznaku. 32 

Teret je dokaza na tuženiku, koji meðutim, nije uspio dokazati suprotno. Lord 

Megaw navodi da kada se radi o ugovornoj odredbi koja iskljuèuje odgovornost, 

tada treba poduzeti nužne korake kako bi se potrošaèa s njome u potpunosti 

upoznalo. Sud je klauzulu proglasio ništavom i bez ikakvog znaèenja. Ovdje se 

vidi na koji naèin sud pojašnjava test nepoštenosti korištenjem dodatnog kriterija, 

kriterija transparentnosti. Kada Lord Denning traži da se posebno uputi na 

odredbu, to nije ništa drugo nego zahtjev za jasnošæu i razumljivošæu odredbe. 

O sliènoj situaciji kao u prethodnom sluèaju raspravljao je talijanski sud. 33 Sporni 

su bili opæi uvjeti poslovanja društva koje vodi parkiralište. Èinjenice su sljedeæe: 

Na parkiralištu na posebnoj ploèi bili su objavljeni opæi uvjeti poslovanja 

na visini više od dva metra. Bili su i dosta udaljeni od oznake “P” za 

parkiranje. Opæi uvjeti poslovanja sadržavali su deset èlanaka. Posebno je bio 

problematièna klauzula koja je propisivala: “Ukoliko se parkiranje ne plati, 

korisnik parkirališta mora platiti kaznu od 30€ zajedno s troškovima prisilne 

naplate”. To je, meðutim, bilo pisano sitnim slovima i na prilièno udaljenom 

mjestu. Udruženje potrošaèa je tražilo da se ta odredba proglasi ništavom. 

Ovdje je sud naveo kako tuženici nisu upotrijebili jedini siguran naèin 

upoznavanja potrošaèa s tim odredbama u potpunosti. Nisu opæe uvjete 

poslovanja otisnuli na kartici. Sud je potvrdio kako odredba koja propisuje 

novèanu kaznu, ukoliko se ne plati, u smislu èlanka 1469. Graðanskog zakonika 

je nepoštena, buduæi da propisuje plaæanje od 30€što je trideset puta više od 

iznosa koji se plaæa za jedan sat parkiranja. Dakle, ovdje je talijanski sud pravilno 

zakljuèio. Na opæe uvjete poslovanja je nužno upozoriti i to tako što æe se 

posebno otisnuti na samoj kartici. 

Za razliku od prethodne dvije situacije gdje su ugovori sklopljeni u sluèaju 

Picardi34 ugovor nije nikad ni sklopljen. Èinjenice sluèaja su sljedeæe: 

Tužitelj, Picardi je poznati arhitekt. Tuženici su bili gospodin i gospoða 

Cuniberti koji su htjeli preurediti kuæu. Kraljevski institut engleskih 

arhitekata koji je poslovao na temelju opæih uvjeta poslovanja preporuèio je 

gospodina Picardia. Tužitelj i tuženici sastali su se nekoliko puta. Osnovicu 

ugovora èinili su opæi uvjeti poslovanja Kraljevskog instituta. Meðutim, 

32 Rijeèi Lorda Denninga možemo naæi u velikom broju presuda: Tracomin SA v. Sudan Oil Seeds Co. 

Limited [1984.] E.C.C. 165 CA CA, Interfoto Picture Library Ltd. v. Stiletto Visual Programmes Ltd. 

[1989.] Q.B. 433 CA, Ian George Briscoe v. Lubrizol Limited 2002 WL 498856 Neutral Citation 

Number: [2002.] EWCA Civ 508 CA, Peninsula Business Services Limited v. Mr J Sweeney 2003 WL 

1610206 EAT, Vidjeti i Bradgate, Robert, Experience in the United Kingdom, u The Integration of 

Directive 93/13 into the national legal systems, 

. 

33 Corte d’appello di Roma, 1780/2002, . 

34 Picardi v. Mr. And Mrs. Cuniberti, High Court of Justice Queen’s Bench Division Technology and 

Construction Court 02397, 2002 WL 31947416. 

173

ugovor nije nikad potpisan. Sporna je bila ugovorna klauzula koja je 

propisivala: “Potvrðujem da priložena kopija ukljuèuje skice koje su 

završene i dogovorene”. Meðutim u nastavku je pisalo “Javite mi ukoliko 

imate primjedbi”. Problem je u tome što se o skici nije pregovaralo. To se 

može zakljuèiti iz odredbe koja traži obavješæivanje arhitekta u sluèaju 

primjedbi. Picardi nije nikad upoznao tuženike sa opæim uvjetima poslovanja 

Instituta. Smatrao je da je to nepotrebno s obzirom na njihova prijašnja 

iskustva. Niti jedna odredba nije posebno predoèena tuženicima niti se o njoj 

pojedinaèno pregovaralo. 

Sudac se u ovom sluèaju pozvao na poznati stav Lorda Denninga. Naveo je 

kako je nužno obratiti veæu pozornost na takve klauzule. 35 U mnogim sluèajevima 

bit æe dovoljna razumna obavijest o ponudi. Meðutim, kada se radi o ugovornim 

odredbama koje su neuobièajene, posebno otežavajuæe ili one koje predstavljaju 

odstupanje od prava koje jamèi zakon, tada strana koja nudi sklapanje ugovora 

mora dokazati da je odredbu pravilno predoèila drugoj strani. 36 

Sudac je smatrao kako u ovom sluèaju ne treba poseban “tretman”. Dovoljna 

bi bila razumna obavijest o ugovornim odredbama. Ne postoji sumnja da su 

tuženici inteligentne i obrazovane osobe. Meðutim, ugovor nije nikad nastao jer 

tuženici nisu nikad potpisali ugovor. Sudac je naveo da o odredbama opæih uvjeta 

poslovanja nije nikad bilo pojedinaènih pregovora. Oni nisu nikad bili upoznati 

s tim klauzulama. Te klauzule su proglašene nepoštenim. 

Sud je, potvrdio kako je temeljno naèelo sloboda ugovaranja, te da je 

nepošteno nametnuti ugovornoj strani takve odredbe koje nisu uobièajene i o 

kojima se nije pojedinaèno pregovaralo. Sud polazi od kriterija razumnosti o 

kojem æe biti više rijeèi kada se bude govorilo o naèelu svjesnosti i poštenja. Veæ 

se ovdje jasno vidi da se kriteriji meðusobno isprepliæu. 

Ovaj primjer pokazuje kako neæe sud svaku odredbu automatski proglasiti 

nepoštenom, veæ minuciozno ispituje okolnosti i èinjenice svakog pojedinaènog sluèaja. 

Postoji još jedno podruèje gdje naroèito dolazi do izražaja potrošaèevo neznanje 

i nerazumijevanje pojedinih odredbi. To je bankarsko poslovanje. Apelacijski sud 

u Rimu u sluèaju Associazione Bancaria Italiana37 je na zanimljiv naèin pojasnio 

kriterij pojedinaènog pregovaranja. Naveo je kako klauzula koja je proglašena 

nepoštenom može poslije postati dio novog ugovora, ali pod uvjetom da se o njoj 

pojedinaèno pregovaralo. Time, dolazi do ukidanja neravnoteže koja je postojala 

izmeðu stranka. One su sada u ravnopravnim pregovaraèkim položajima i na njih 

se više ne mogu primijeniti odredbe o zaštiti kod nepoštenih klauzula. Time je 

ukinuta anomalija koja je bila contra iuris. Sud je naglasio kako nije dopušteno da 

klauzula “automatizmom” postane sastavni dio ugovora. O njoj se može efikasno 

pregovarati te æe biti “pošteðena” testa ispitivanja “nepoštenosti”. 

174 



35 toèka 97. presude. 


37 Corte d’appello di Roma, Sezione civile, Sentenza 24 settembre 2002.,



Sud u Kölnu38 raspravljao je o ugovornoj odredbi koja predviða kako banka 

može iz važnih razloga poništiti online bankovnu uslugu. Sud je takvu odluku 

proglasio nepoštenom jer banka nije o njoj obavijestila klijenta unaprijed. 39 

Praksa amerièkih sudova posvetila je veliku pozornost situacijama kada 

adhezijske ugovore sklapaju strane nejednakih pregovaraèkih položaja. Sudskom 

je praksom postavila naèelo da ne uzima samo u obzir “uzmi ili ostavi” (take it 

or leave it) prirodu ugovora ili standardiziran40 oblik ugovora, veæ uzima u obzir 

ravnotežu pregovaraèkih položaja ugovornih strana i stupanj ekonomskih 

poteškoæa koje navode ugovornu stranu na njegovo zakljuèenje. 41 Ugovor 

sklapaju strane od kojih se ne može oèekivati da razumiju sve ponude. U takvim 

situacijama sudovi trebaju intervenirati kako bi zaštitili potrošaèa. 

Iz prethodnih sluèajeva vidljivo je kako sudovi nastoje uspostaviti “narušenu” 

ravnotežu u pregovaraèkim položajima. Zanimljivo je stajalište engleske sudske 

prakse koja smatra kako je potrošaèa nužno upozoriti ne samo na nepoštenu nego na 

svaku klauzulu opæih uvjeta ugovora, pri èemu naglašava upotrebu dodatnih kriterija. 

Smatram kako je najbolje odstupiti od pravila da opæi uvjeti poslovanja postaju 

sastavni dio ugovora kada se ugovor na njih poziva, veæ “potencijalno” nepoštene 

klauzule moraju biti navedene u ugovoru i o njima je potrebno pojedinaèno 

pregovarati. Meðutim, javlja se problem tko æe odrediti koje su klauzule 

“potencijalno” nepoštene. U zakonskom tekstu to je gotovo nemoguæe odrediti zbog 

iznimne raznolikosti ugovornih klauzula i tipova poslovnih transakcija. Osim toga, 

takvo ureðenje bi gotovo potpuno “ukinulo” prednosti koje donosi adhezijsko 

zakljuèivanje ugovora, jer bi se o nizu klauzula trebalo posebno pregovarati. 

3.2. Znaèajna neravnoteža u pregovaraèkim položajima 

Drugi kriterij koji se mora ispuniti je znaèajna neravnoteža u pregovaraèkim 

položajima. Pojam “znaèajna neravnoteža” teško je definirati. Teško je utvrditi 

koji su to elementi nužni za odreðivanje pojma neravnoteže u pregovorima. 

38 OLG Kölnu, 14/4/2000, 6 U 135/99., .http://rechtinformatik.jura.uni-sb.de. 

39 Ovaj stav se može vidjeti i iz presuda austrijskih sudova. Tako je u jednom sluèaju udruženje 

austrijskih potrošaèa tražilo da klauzula koja propisuje da dobavljaè može jednostrano mijenjati 

ugovorne usluge na temelju opravdanog razloga. Takvu klauzulu je sud proglasio ništavom jer 

dobavljaè nije o njoj individualno pregovarao s potrošaèem. Apelacijski sud, 2R 95/81., 1981., 06. 04. 

Takoðer Trgovaèki sud u Beèu je proglasio nepoštenom klauzulu iz istog razloga, a koja je propisivala 

da ukoliko se najmanje šest sati prije leta putnika obavijesti o promjenama u rasporedu leta, ostale 

usluge se mogu otkazati. 3Cg 469/92., 

http://adns.cec.eu.int/CLAB/SilverStream/Pages/pgHomeCLAB.html. 

40 Vidjeti Bates, Larry, Administrative Regulation of Terms in Form Contracts: A Comparative Analysis 

of Consumer Protection, Emory International Law Review, vol. 16/02., str. 1.-106. 

41 Vidjeti: Rudbart v. North Jersey District Water Supply Commission, 127 N.J.344, 605 A.2d 681. 

175

Doktrina, pojam neravnoteže ispituje na èinjenicama konkretnog sluèaja 

uzimajuæi u obzir odnos prava i obveza ugovornih strana. 42 

Ne uzima se u obzir svaki vid neravnoteže, veæ se zahtijeva da ona bude 

znaèajna. Ona koja je u tržišnim odnosima uobièajena ne bi se trebala uzimati u 

obzir, veæ samo one situacije koje izlaze iz uobièajenih okvira. 43 Stoga je vrlo 

važno pogledati kako sudovi utvrðuju koja je to neravnoteža koja je relevantna. 

Pokušat æe se na primjerima nacionalnih presuda naæi neke elemente koji mogu 

pomoæi u tumaèenju pojma. 


Zanimljiv je sluèaj koji se pojavio pred njemaèkim Saveznim Vrhovnim 

sudom, a u kojem je sud pokušao odrediti pojam znaèajne neravnoteže. 44 

Èinjenice sluèaja su sljedeæe: 

Tužitelj je lokalna graðevinska tvrtka. Tuženici su od njega kupili parkirno 

mjesto koje tek treba izgraditi. U opæim uvjetima poslovanja tužitelja postojala je 

klauzula koja je propisivala da je kupac obvezan platiti ukupnu cijenu nezavisno od 

procesa izgradnje parkirališta i to nakon što prodavatelj priloži jamstvo za 

osiguranje naknade štete u sluèaju neispunjenja ili nedostataka ispunjenja ugovora. 

Ukoliko kupci zakasne s plaæanjem dužni su platiti zatezne kamate. Tuženici su 

odbili platiti jer su smatrali kako je klauzula o dospijeæu plaæanja ništava. Tužitelj je 

tražio zatezne kamate. Regionalni sud je usvojio žalbu tužitelja i naredio plaæanje 

zateznih kamata. Tuženici su se žalili, te je žalbeni sud prihvatio žalbu. Nakon toga 

tužitelj je izjavio reviziju Saveznom Vrhovnom sudu. 

Savezni Vrhovni sud smatra kako valjanost klauzule ovisi o tomu je li opæi 

uvjeti poslovanja uzrokuju znaèajnu neravnotežu u odnosu na tuženike. Uzima se 

u obzir neravnoteža u vrijeme zakljuèenja ugovora. Sud navodi da izmeðu stranka 

nije sporno da ugovor sadrži opæe uvjete poslovanja. Jamstvo osigurava novèane 

uloge stjecatelja od neispunjenja ugovora. Ovdje se radi o plaæanju unaprijed, a po 

njemaèkom Graðanskom zakoniku plaæanje se može tražiti tek kad se ispuni 

obveza. Ukoliko se traži prethodno plaæanje, tada stjecatelji gube pravo na 

odustanak u sluèaju neispunjenja ugovora. Kako je ugovorom bilo predviðeno 

jamstvo, Savezni Vrhovni sud je mišljenja kako se ne radi o nepoštenoj klauzuli. 

Meðutim, Savezni Vrhovni sud smatra da, buduæi da razlièiti pravni poreci razlièito 

reguliraju pitanje prethodne èinidbe, bi se mogle pojaviti suprotne odluke. Stoga, 

je sud uputio prethodno pitanje ESP i ovisno o odluci suda predložio dva rješenja: 

1. Ukoliko je ESP mišljenja kako klauzula nije nepoštena, tada bi Savezni 

vrhovni sud dopustio reviziju. Tuženici bi bili obvezni platiti zatezne kamate. 

2. Ukoliko ESP smatra da je klauzula nepoštena tada bi bila ništava. Reviziju 

bi žalbeni sud odbacio. 

176 



42 O tome Baretiæ, Marko, Nepoštene odredbe u potrošaèkim ugovorima, u Baretiæ, Marko i dr. Obveze 

trgovca u sustavu zaštite potrošaèa, Narodne novine, Zagreb, 2003., str. 76. 

43 ibid., str. 77. 

44 BGH, Beschl. v. 2. 5. 2002. – VII ZR 178 (OLG Karlsruhe).



Zanimljiva je odluka ESP-a 45 koji je odluèivao o tom pitanju. ESP se najprije 

pozvao na nacionalno pravo. U vrijeme zakljuèenja ugovora u Njemaèkoj je bio 

na snazi Zakon o opæim uvjetima poslovanja iz 1976. godine, koji je u paragrafu 

9., propisivao kako æe odredbe opæih uvjeta biti nevaljane ukoliko suprotno 

zahtjevu dobre vjere stavljaju ugovornu stranu u nerazumnu prednost. 46 U 

sluèaju sumnje odredba æe se smatrati kako uzrokuje znaèajnu neravnotežu u 

stranaèkim pravima i obvezama ukoliko je suprotna temeljnim zakonskim 

odredbama iz kojih proizlazi ili ogranièava temeljna prava i obveze na naèin 

ugrožavanja svrhe ugovora. 

Po mišljenju ESP-a, pitanje neravnoteže može se riješiti tako da se usporede 

prednosti i nedostaci klauzule. Tužitelj i njemaèka vlada su smatrali kako 

klauzula nije nepoštena. Po njima nije sporno da klauzula traži prethodno 

plaæanje, ali smatraju kako je to osigurano jamstvom. Nasuprot tomu, tuženici su 

mišljenja kako je klauzula nepoštena, te se pozivaju na naèelo o istodobnom 

ispunjenju obveza. Klauzula je neuobièajena i nejasna, te ju je nametnuo graditelj 

koji u ovoj situaciji uživa monopol. Po mišljenju Europske komisije o tomu mora 

odluèiti nacionalni sud. ESP odluèuje samo o apstraktnom pravnom pitanju, a ne 

o èinjenicama sluèaja. Nacionalni sud sam utvrðuje sve važne èinjenice sluèaja, 

a tek onda primjenjuje pravo na naèin koji je protumaèio ESP. 47 

Sud smatra kako je prilikom utvrðivanja je li klauzula nepoštena i uzrokuje li 

znaèajnu neravnotežu u stranaèkim pravima i obvezama nužno uzeti u obzir 

prirodu ugovora i sve okolnosti u kojima je ugovor zakljuèen. Meðutim, ESP je 

ostavio na nacionalnom sudu da utvrðivanje koja je to odredba koja uzrokuje 

znaèajnu neravnotežu u stranaèkim pravima i obvezama. 48 Buduæi da ESP-a nije 

ovlašten ispitivati meritum spora, veæ dati mišljenje o apstraktnom pravnom 

pitanju. Osim što je naglasio kako postoje razni pravni poreci, te bi u takvim 

situacijama moglo doæi do razlièitih presuda nacionalnih sudova, što u konaènici 

ne pridonosi harmonizaciji i uniformnoj zaštiti potrošaèa. 

Kako još nije dostupna odluka nacionalnog suda, može se zakljuèiti da æe 

Savezni Vrhovni sud potvrditi svoju odluku. 

U jednom drugom sluèaju, njemaèki Savezni vrhovni sud se izjasnio o pojmu 

znaèajne neravnoteže. Raspravljalo se o ugovornoj odredbi koja je propisivala kako 

istekom roka valjanosti telefonske kartice automatski æe se poništiti ostatak telefonskih 

impulsa. Sud je smatrao kako takva klauzula uzrokuje znaèajnu neravnotežu u 

stranaèkim pravima i obvezama. Tuženici su se branili da je to propisano zbog 

uvoðenja novih tehnologija i borbe protiv zlouporabe kreditnih kartica. Meðutim, sud 

je smatrao kako ti argumenti ne opravdavaju poništenje postojeæih impulsa. 49 

45 Freiburger Kommunalbauten GmbH Baugesellsachaft & Co. KG v. Ludger Hofstetter et Ulrike 

Hofsetter, ESP, Case C-237/02. od 1. travnja 2004., ECR 2004., str. 00000., . 


47 Hartley, T. C., Temelji prava Europske zajednice, Pravni fakultet Sveuèilišta u Rijeci, Rijeka, 1999., str. 66. 


49 BGH, 12. lipanj 2001. – XI ZR 274/00. 

177

U jednoj je presudi talijanski sud proglasio ništavom klauzulu iz razloga što 

izaziva znaèajnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka. Klauzula je 

propisivala da ukoliko klijent želi odustati od putovanja dužan je nadoknaditi 

osamdeset posto cijene. Po stajalištu suda nije dopušteno primjenjivati takvu 

klauzulu buduæi da je klijent obavijestio turistièku agenciju o otkazivanju 

putovanja znatno ranije. 50 

Engleska sudska praksa je takoðer pokušala definirati koji je to stupanj 

neravnoteže u pravima i obvezama koji je odluèujuæi. U sluèaju o kojem æe se 

raspravljati radilo se o ugovoru o zajmu koji se sklapao na standardnim 

obrascima. Èinjenice su bile sljedeæe: 51 

First National Bank ima licencu za davanje potrošaèkih kredita. Ona 

odobrava ugovore o zajmu na standardnim ugovorima. Banka daje odreðeni 

iznos novca pod uvjetom da zajmoprimac vrati iznos novca u odreðenom 

periodu plus kamate. U ovom sluèaju Agencija za pravièno postupanje je 

tražila neka se zabrani upotreba klauzule za koju su smatrali da je nepoštena. 

U standardnom ugovoru nalazila se odredba koja je propisivala kako æe se 

kamate naplaæivati u skladu s poslovnim uvjetima na dan plaæanja. 

Lord Steyn52 navodi kako je pojam znaèajna neravnoteža moguæe pojasniti samo 

ako se uzmu u obzir supstancijalne odredbe ugovora. Postoji uska veza izmeðu 

koncepta dobre vjere i znaèajne neravnoteže. Ova dva pojma se meðusobno 

isprepliæu. Poèetna toèka za razmatranje je da banka ima pravo naplatiti kamate sve 

do dana plaæanja. U ispitivanju je li odredba nepoštena važno je uzeti u obzir 

nesigurnost zajmoprimca, potencijalne nejasnoæe i teškoæe koje se mogu pojaviti. 

Ne postoji jedan ujednaèeni test koji bi utvrdio kada se radi o nepoštenoj odredbi. 

Potrebno je usporediti situacije kakav bi uèinak ugovor imao s tom klauzulom ili bez 

nje. Ali, test tu ne završava. Nužno je ispitati kakav ima uèinak ova odredba na bit 

samih transakcija, bi li potrošaè kada bi znao za tu odredbu bio njome iznenaðen. 53 

Po mišljenju lorda Milletta54 radi se o zajmu gdje se naplaæuju kamate sve dok se 

zajam u potpunosti na isplati, te po njemu potrošaè ne bi trebao imati poteškoæa u 

shvaæanju toga. On, kao i ostali ne smatra odredbu nepoštenom. 

U prethodnom poglavlju spomenuti je sluèaj Associazione Bancaria 

Italiana55 . Sud je u ovom sluèaju raspravljao o klauzuli koja je propisivala kako 

178 



50 Giudice di pace di Milano, 1999-02-10 00:00:00.0, 

https://adns.cec.eu.int/CLAB/SilverStream/Pages/pgHomeCLAB.html>. 

51 The Director General of Fair Trading v. First National Bank, House of Lords, [2002.] E.C.C.22. 

52 Vidjeti Whittaker, Simon, Assessing the Fairness of Contract Terms: The Parties’ “Essential Bargain”, 

its Regulatory Context and the Significance of the Requirement of Good Faith, Zeitschrift für 

Europäisches Privatrecht, br. 1/04, str. 75.-98. 

53 toèka 37.-39. presude. 

54 toèka 53.-55. presude. 

55 Zanimljiv je sluèaj koji se pojavio pred talijanskim Kasacijskim sudom. Klijent je sklopio s bankom 

ugovor o najmu sefa koji je sadržavao odredbu o ogranièenju odgovornosti banke. Klauzula je 

propisivala da banka neæe odgovarati za pohranjene stvari èija vrijednost prelazi iznos od 10 000 000 

lira. Sud je takvu klauzulu proglasio nepoštenom jer izaziva izrazitu neravnotežu u poslovanju banke 

i klijenta., Cassazione civile, Sezione III, 18. luglio 2002., n.10436. 

.



banka ima diskreciju jednostrano mijenjati ugovorne odredbe ako je to nužno 

kako bi se udovoljilo novim zakonskim obvezama ili je potrebno iz odreðenih 

organizacijskih razloga. 56 Naravno ukoliko se radi o zakonskim obvezama tada je 

takva modifikacija opravdana. Meðutim, ukoliko se radi o organizacijskim 

promjenama, banka ne smije jednostrano mijenjati klauzule. Sud je naveo kako 

bi on u svakom sluèaju organizacijskih promjena morao ispitivati da li su one 

takve da opravdavaju jednostrano mijenjanje ugovora, pa u tom sluèaju klauzula 

ugovora nije nepoštena, ili ne opravdavaju pa je nepoštena. Dakle, sud je jedni 

koji može procijeniti nepoštenost klauzula. 

Uviða se kako se i kod ovog testa pojavljuju poteškoæe. Koliko je daleko 

potrebno iæi kako bi se utvrdila neravnoteža? Poznato je da postoje ugovori gdje 

strane nisu ravnopravne. No, koji se stupanj neravnoteže uzima u obzir? Teško je 

izolirano promatrati taj kriterij. Važno je gledati na srž ugovora, na supstancijalne 

odredbe i vidjeti je li ugovor može opstati bez te odredbe. 

3.3. Protivnost naèelu savjesnosti i poštenja 

Posljednji kriterij koji je potrebno ispuniti jest protivnost naèelu savjesnosti i 

poštenja. Smjernica ne definira ovo naèelo buduæi da je ono opæe naèelo èiji 

sadržaj u konaènici uvijek utvrðuje sudac primjenjujuæi ga na èinjenice 

konkretnog sluèaja. Zbog toga je Smjernica prepustila pojedinim pravnim 

porecima samostalno odreðivanje njegovog sadržaja. 

Upravo zbog toga što ne postoji jedna jedinstvena definicija naèela, a što 

omoguæava elastièan pristup u njegovom tumaèenju, Preambula Smjernice postavlja 

pomoæne kriterije za tumaèenje. Preambula navodi kako se prilikom procjenjivanja 

povrede naèela savjesnosti i poštenja uzima u obzir odnos pregovaraèkih položaja 

strana, je li potrošaè prethodno bio potaknut na zakljuèenje ugovora, kao i je li 

potrošaè prethodno tražio odreðena dobra ili usluge. 57 

Naèelo savjesnosti i poštenja je blanketna norma èiji sadržaj je nemoguæe utvrditi 

na apstraktan naèin, veæ uzimajuæi u obzir èinjenice i okolnosti konkretnog sluèaja. 58 

Sudac primjenjujuæi naèelo savjesnosti i poštenja na èinjenice odreðenog sluèaja 

konkretizira, nadopunjuje i ispravlja pravna pravila. 59 


57 Howells, G., Wilhelmsson, T., EC and US Approaches ……., op. cit., str. 241. 

58 Hesselnik, Martijn, Good Faith, u Hartkamp, Arthur i dr, Towards a European Civil Code, drugo 

izdanje, Ars Aequi Libri, Nijmegen, Kluwer Law Interantional, The Hague, London, Boston, str. 288. 

Vidjeti i Whittaker Simon, Zimmermann, Reinhard, Good Faith in European Contract Law: Surveying 

the Legal Landscape, u Whittaker S., Zimmermann, R., Good Faith in European Contract Law, 

Cambridge University Press, 2000., str. 7.-57. 

59 Doktrina raspravlja o tri funkcije koje vrši naèelo savjesnosti i poštenja. To su: dopunska, odnosno 

regulativna funkcija, interpretativna i korektivna funkcija. Sve te tri funkcije vrši sudac na temelju 

èinjenica konkretnog sluèaja i to tako što pomoæu ovog naèela interpretira, nadopunjuje i ispravlja 

apstraktno pravno pravilo kako bi ostvario odreðeni rezultat. Dopunska funkcija je zapravo regulativna 

funkcija koja uvjetuje sporedne obveze koje nastaju iz potrebe obzirnog ponašanja prema ugovornoj 

strani. Druga je ogranièavajuæa ili korektivna funkcija koja spreèava ugovornu stranu da 

zlaupotrebljava svoje pravo ili primjerice dovodi do gubljenja subjektivnog prava zbog nevršenja. 

Treæa funkcija je klauzula rebus sic stantibus., Vidjeti Stojanoviæ, Dragoljub, Savjesnost i poštenje u 

Enciklopedija imovinskog prava i prava udružanog rada, tom treæi, str. 104. 

179

Pravni standard savjesnosti i poštenja susreæe se u svim pravnim sustavima, 

ali pod razlièitim imenima. Primjerice, talijanski poredak koristi pojam dobre 

vjere (buona fede). Naš pravni sustav se opredijelio za termin savjesnost i 

poštenje, 60 jer po mišljenju hrvatske doktrine uporaba termina dobra vjera mogla 

bi dovesti do nejasnoæa u razumijevanju, odnosno postavilo bi se pitanje radi li 

se o razlièitim naèelima. 61 S druge strane, naèelo savjesnosti i poštenja je strano 

tradiciji common law-a. 62 To, meðutim, ne znaèi kako common law sustav nije 

razvio pojedine institute koji preuzimaju ulogu naèela savjesnosti i poštenja iz 

kontinentalne pravne tradicije. 63 

U Velikoj Britaniji i Irskoj tu ulogu preuzima koncept razumnosti 

(reasonableness). 64 Engleska doktrina èesto raspravlja o principu razumnosti. 65 

Meðutim, nedostatak je u tomu, što ne definira koncept, što može dovesti do pravne 

nesigurnosti. 66 Stajalište je doktrine kako æe se odredba proglasiti razumnom 

ukoliko se sagledaju sve okolnosti koje su strankama bile poznate ili su mogle biti 

poznate u vrijeme sklapanja ugovora. 67 U doktrini se navode pojedini elementi koji 

mogu pomoæi prilikom procjenjivanja principa razumnosti, a o kojima æe se 

raspravljati kasnije temeljom pojedinih sudskih odluka. 

Amerièka doktrina je kroz sudsku praksu kao pandan naèelu savjesnosti i 

poštenja razvila koncept unconscionability 68 Sudovi se èesto pozivaju na 

180 



60 Baretiæ, M., Zaštita potrošaèa …., op. cit., str. 169. 

61 loc. cit. 

62 Vidjeti Lukšiæ, Branimir, Jurilj, Marinko, Dobra vjera u ugovornom pravu, Pravo i porezi, br. 11/04., str. 10. 

63 Roy Good je je još 1992. godine, govorio da engleska doktrina ima poteškoæa u prihvaæanja koncepta 

dobre vjere, meðutim, kako navodi, iako je možda zaèuðujuæe, suci dolaze do istih odgovora, ali 

drugim putem. R. Goode, The Concept of “Good Faith in English Law” (Centro di studi e ricerce di 

diritto comparato e straniero diretto da M.J. Bonell. Saggi, conferenze e seminari, 2), Rome, 1992., str. 

3., u bilješci 85. Busnelli, F., op. cit., str. 553. 

Usvajanjem Smjerice sve države, pa i Velika Britanija bile su obvezne implementirati njene institute 

u svoje zakonodavstvo. Tako je i engleski zakonodavac u Uredbu iz 1994. godine (Unfair Terms in 

Consumer Contracts Regulation 1994), s manjim izmjenama iz 1999. godine, kojom je implementirao 

Smjernicu, uveo pojam dobre vjere. Problem je u tome što je prijašnji Zakon iz 1977., (Unfair Contract 

Terms Act) ostao i dalje na snazi. Po mišljenju doktrine to nije pridonjelo pravnoj sigurnosti, veæ 

suprotno, stvorilo je poteškoæe u razumijevanju i primjeni. 

Pretpostavljalo se da æe pojam dobre vjere stvoriti poteškoæe engleskim pravnicima, te je zbog toga 

Uredbi dodan Anex s ciljem pomoæi u tumaèenju pojma dobre vjere. Anex propisuje da æe se u 

ispitivanju pojma dobre vjere uzeti u obzir: stupanj ravnoteže u pregovaraèkim položajima, je li se 

potrošaèa poticalo na zakljuèenje ugovora, je li potrošaè izrièito tražio odreðena dobra ili usluge, kao 

i u kojoj mjeri su prodavatelj ili dobavljaè postupali pravièno u odnosu na potrošaèa èije legitimne 

interese je potrebno uzeti u obzir. 

Meðutim, kad se bude raspravljalo o funkciji koju naèelo savjesnosti i poštenja zauzima u common law 

doktrini, raspravljat æe se o pojmu razumnosti jer, kako æe se i vidjeti, kriteriji za procjenjivanje pojma 

dobre vjere i razumnosti su vrlo slièni, odnosno kako doktrina navodi primjena oba testa dovodi do 

istih rezultata. O tome vidjeti, Bradgate, R., op. cit., str. 26.-38. 

64 O tome Misita, N., Uz desetogodišnjicu ...., op. cit., str. 32., i Busnelli, Francesco Donato, Note in tema 

di buona fede e equità, Rivista di diritto civile, br. 5/01. 

65 Beale, Hugh G., Bishop, William D., Furmston, Michael P., Contracts, Cases and Materials, 

Butterworths, London, 1985., str. 601. 

66 Treitel, G. H., The Law of Contract, Sweet and Maxwell, 1995., str. 237. 

67 Lowe, R., Woodroffe, G., op. cit., str. 147. 

68 Doslovan prijevod termina bi bio nesvjesnost, neznanje. Meðutim, termin ima u našem pravnom jeziku 

i druga znaèenja, te æe se u tekstu koristiti engleski termin, unconscionability.



èinjenicu kako je pregovaranje protivno principu unconscionability, no 

nedostatak je što ne postoji jedinstveno tumaèenje pojma. Unconscionability 

može biti proceduralna i materijalna, 69 gdje se proceduralna odnosi na postupak 

pregovaranja, a materijalna na sadržaj ugovornih odredbi. 70 Proceduralna 

unconscionability obuhvaæa sve okolnosti koje èine sastavni dio pregovaranja. 

Pri èemu se osobito uzima u obzir èinjenica kako potrošaè sklapa tipski ugovor, 

je li bio upoznat sa svim ugovornim odredbama i je li ih razumio u potpunosti. 71 

Pored, proceduralne, uvijek æe biti nužno utvrditi materijalnu unconscionability 

koja se tièe supstancijalnih odredbi ugovora. Što postoji više dokaza za 

proceduralnu unconscionability koja se u naèelu lakše dokazuje, bit æe potrebno 

manje dokaza za materijalnu unconscionability. 

Zanimljivo je vidjeti kako naèelo definira hrvatska doktrina. Tako po Vizneru 

pojam savjesnosti se odnosi “na pouzdanost, otvorenost i iskrenost jedne 

ugovorne strane da prilikom pristupanja sklapanju odreðenog obveznog ugovora 

i njenu spremnost da ugovorom preuzete obveze ispuni u potpunosti i na valjan 

naèin, uz istovremeno oèekivanje takvog ponašanja i od strane sukontraenata. S 

druge strane, pojam poštenja ogledao bi se u spremnosti suugovaraèa da sa 

svoje strane opravda poklonjeno mu povjerenje sukontrahenata kroz uzvratnu 

pripravnost pridržavanja svega onog što od njega zahtijeva konkretni 

obveznopravni odnos…” 72 Dakle, to je blanketna norma, odnosno kako Vizner 

kaže kriterij ili direktiva. 73 Ponašaju li se stranke u skladu s naèelom savjesnosti 

i poštenja procjenjuje se na temelju objektivnih kriterija. 74 Ne uzima se u obzir 

subjektivni kriterij, odnosno shvaæanje pojedinca, tj. “... kakve su ga pretpostavke 

i motivi rukovodili, niti da li je postupak protivan tom naèelu proizašao iz 

namjere da se to naèelo povrijedi, veæ je mjerodavno ono kako se odreðeni 

postupak shvaæa opæenito.” 75 Držati se naèela savjesnosti i poštenja znaèi 

postupati na naèin na koji sudionici pravnog prometa oèekuju. 76 

Iz prethodno navedenog, može se zakljuèiti kako se u kontinentalnoj i common 

law doktrini svi instituti u kojim se manifestira naèelo savjesnosti i poštenja 

primjenjuju s obzirom na èinjenice konkretnog sluèaja. Uvijek æe sudovi morati 

sami vagati i ad hoc procjenjivati sluèajeve pri èemu æe uzeti u obzir položaj 

potrošaèa, njegovo razumijevanje transakcije u pitanju, kao i ima li moguænost 

izbora želi li se ugovorno obvezati. Buduæi da postoje razlièita gledišta, razmišljanja 

i pravna shvaæanja koncepta savjesnosti i poštenja, kroz sudsku praksu æe se 

prikazati koju funkciju naèelo zauzima u razlièitim pravnim porecima. 

69 Bates, L., op. cit., str. 15. 

70 Prince, Harry G., Unconscionability in California: A Need for Restraint and Consistency, Hastings 

Law Journal, January, 1995., str. 5., . 

71 Bland, Paul F. i dr., Consumer Arbitration Agreements: Enforceability and other Topics, National 

Consumer Law Center with TLPJ Foundation, Boston, 2003., str. 44. 

72 Vizner, Boris, Komentar Zakona o obveznim odnosima, Zagreb, 1978., str. 69. 

73 ibid., str. 70. i 71. 

74 Goldštajn, Aleksandar, Trgovaèko ugovorno pravo, Narodne novine, Zagreb, 1991., str. 191. 

75 ibid., str.192. 

76 Stojanoviæ, D., Savjesnost i op. cit., str. 106. 

181


Naèelo savjesnosti i poštenja kao jedan od kriterija za proglašenje klauzule 

“nepoštenom” i ništavom, prikazat æe se putem sluèaja o kojem raspravlja 

talijanski sudac. Potom æe se više pozornosti posvetiti funkciji koju naèelo 

savjesnosti i poštenja zauzima u common law doktrini. 

Apelacijski sud u Rimu je o primjeni naèela dobre vjere kao kriterija raspravljao 

u prije spomenutom sluèaju Associazione Bancaria Italiana. 77 Obratit æe se 

pozornost na koji naèin je sudac pristupio konceptu dobre vjere. 78 Sudac se najprije 

pozvao na Graðanski zakonik koji u èlanku 1469-bis propisuje: “U ugovorima koje 

zakljuèe potrošaè i osoba koja djeluje u sklopu svoje profesionalne djelatnosti, a èiji 

je cilj prijenos dobara ili pružanje usluga, smatrat æe se nepoštene one klauzule koje 

unatoè dobroj vjeri, uzrokuju na štetu potrošaèa znaèajnu neravnotežu u pravima i 

obvezama koje proizlaze iz ugovora.” 79 

U svojim razmatranjima, a što je i iznimno važno za ovo poglavlje, sudac je najviše 

pozornosti posvetio formulaciji “unatoè dobroj vjeri”. 80 Primat daje leksièkom 

tumaèenju ugovorne odredbe kao jedino ispravnom i temeljnom tumaèenju. Složenica 

“unatoè dobroj vjeri” znaèi usprkos postojanju naèela dobre vjere. Iz ovakve 

formulacije proizlazi kako se klauzula može proglasiti nepoštenom i u situaciji kada je 

nesporno utvrðeno postojanje dobre vjere. 81 Ovo gledište se može kritizirati s obzirom 

na to da nije u skladu s pravilima Smjernice jer ona govore o tome da ponašanje mora 

biti “suprotno savjesnosti i poštenju” (èlanak 3. st. 1. Smjernice). 

Kao što je prethodno istaknuto, naèelo savjesnosti i poštenja u engleskoj 

sudskoj praksi zamijenjeno je s naèelom razumnosti (reasonableness). Engleski 

sudovi taj pojam tumaèe vrlo fleksibilno, što æe se iz pojedinih sudskih odluka i 

vidjeti. Prvo pitanje koje se nameæe je kako se procjenjuje test razumnosti? 

Koncept razumnosti procjenjuje se s obzirom na sve okolnosti koje jesu ili su 

mogle biti poznate strankama u vrijeme sklapanja ugovora. 82 Drugo je pitanje 

tereta dokaza? Osoba koja tvrdi kako je ugovor razuman mora to sama i dokazati. 

Jedan od zanimljivih sluèajeva u kojima je sud raspravljao o pojmu 

razumnosti je St’Alban City protiv International Computers Limited, 83 èije su 

èinjenice sljedeæe: 

Tužitelj je sklopio ugovor s tuženikom o nabavi raèunala. Došlo je do 

pogrješke u softwareu. U ugovoru se nalazila klauzula o ogranièenju 

182 



77 Vidjeti poglavlje 3.2.1. 

78 Corte d’appello di Roma, Sezione civile, Sentenza 24 settembre 2002., . 

79 “Nel contratto concluso tra il consumatore e il professionista, che ha per oggetto la cessione di beni o 

la prestazione di servizi, si considerano vessatorie le clausole che, malgrado la buona fede, 

determinano a carico del consumatore un significativo squilibrio dei diritti e degli obblighi derivanti 

dal contratto.” 

80 Cian, Giorgio, Trabucchi, Alberto, Commentario breve al Codice Civile, 2004., str. 1426., Cesàro, 

Ernesto, Clausole vessatorie e contratto del consumatore (artt. 1469-bis e ss.), Volume I, Cedam, 

Padova, 2001. 

81 Corte d’appello di Roma, Sezione civile, Sentenza 24 settembre 2002., toèka 6 presude. 


83 High Court of Justice – Queen’s Bench Division, [1995.] F.S.R. 686.



odgovornosti tuženika. Tužitelj je u tužbenom zahtjevu isticao kako je klauzula 

nepravièna i nerazumna. Tuženik se branio da je klauzula o ogranièenju 

odgovornosti u ovom sluèaju razumna. 

Sud se pozvao na Sluèaj Smith protiv Eric S. Bush gdje je lord Griffiths84 naveo kako je gotovo nemoguæe dati iscrpnu listu èimbenika koji se moraju uzeti 

u obzir kako bi se utvrdilo što je to pravièno i razumno. Meðutim, istaknuo je 

odreðene situacije koje se uvijek moraju uzeti u obzir. To se posebice, odnosi na 

odnos pregovaraèkih položaja odnosno jesu li stranke ravnopravne, je li potrošaè 

jednostavno mogao dobiti alternativnu informaciju uzimajuæi u obzir troškove i 

vrijeme, koliko je težak i opasan posao za koji postoji klauzula o iskljuèenju 

odgovornosti, koje su posljedice odluke o nerazumnosti odnosno koji su novèani 

iznosi koji su “na kocki” i koje su moguænosti da strana snosi gubitke. 85 

Sudac je u ovom sluèaju utvrdio kako su stranke bile nejednakih 

pregovaraèkih položaja. Tuženici nisu opravdali iznos na koji su ogranièili 

odgovornost, koji je po mišljenju suda bio nizak, u odnosu na potencijalni rizik i 

moguæe gubitke, te da su tuženici bili osigurani. 86 Po njegovom mišljenju 

razumno je da onaj koji želi ostvariti profit snosi rizik. Stoga, tuženici nisu 

uspjeli dokazati kako je klauzula u ovom sluèaju razumna. Posljedièno tome nisu 

se mogli pozvati na klauzulu o ogranièenju odgovornosti. 

Doktrina istièe i druge dodatne kriterije koji mogu pomoæi u ispitivanju 

razumnosti klauzule. Neki od njih su: ispituje se je li potrošaè bio potaknut na 

zakljuèenje ugovora, odnosno je li mogao birati i zakljuèiti drugi ugovor bez te 

klauzule, je li potrošaè znao ili razumno mogao znati za postojanje te odredbe i 

jesu li dobra bila proizvedena ili prilagoðena posebnim potrebama potrošaèa. 87 

Ako primjerice, potrošaè koji je u ravnopravnom položaju, ima moguænost izbora 

i ulazi u ugovor vrlo oprezno takva klauzula neæe biti proglašena ništavom. 88 S 

druge strane, ukoliko potrošaè djeluje izvan svoje profesionalne djelatnosti, 

ukoliko nije razumio klauzulu ili se radilo o tipskom ugovoru, tada æe sud uzeti 

u obzir navedeni kriterij. 89 Iz svega proizlaze tri temeljna kriterija koja se 

uzimaju u obzir za ispitivanje testa razumnosti: pregovaraèki položaj, izbor 

odnosno, može li sklopiti drugi ugovor bez sporne klauzule, kao i potrošaèevo 

razumijevanje klauzule. 90 

Navodi se još jedan zanimljiv sluèaj gdje je sud dodatno pojasnio kriterije za 

procjenjivanje principa razumnosti. U sluèaju Khatun91 èinjenice su bile sljedeæe: 


85 loc. cit. 

86 loc. cit. 


88 loc. cit. 

89 ibid., str. 148. 

90 loc. cit. 

91 Rashida Khatun Gultaj Zeb Neelam Iqbal v. London Borough of Newman, Office of Fair Trading, Case 

CO/101/2003, CO/688/2003, CO/841/2003, High Court of Joustice Queen’s Bench Division 

Administrative Court, 10. 10. 2003. 

183

Tužitelji su bili beskuænici. Tuženik, Ured za beskuænike obvezao se 

pronaæi im odgovarajuæi smještaj. Za to vrijeme beskuænici su bili smješteni u 

hotelu. Nakon nekog vremena, primili su obavijest u kojoj ih se obavještava 

kako im je pronaðen odgovarajuæi smještaj, te da se osobno jave u ured u roku 

od tri dana. Protekom roka od tri dana izgubili bi pravo na stan. Sporan je bilo 

naèin na koji je Ured za beskuænike poslovao. Ured je poslovao na temelju 

opæih uvjeta poslovanja koje su beskuænici morali prihvatiti tamo i tada (there 

and then) bez moguænosti prijašnjeg razgledavanja i razmišljanja o ponudi. 

Khatun je potpisao ugovor, dok druga dvojica tužitelja su ga odbila potpisati. 

Tužitelji su u tužbenom zahtjevu tražili da se takvo postupanje Ureda proglasi 

nepoštenim i nerazumnim. 92 Suprotno, tuženici su se branili time što su isticali 

kako je smještaj prije provjeren te da im se nikad ne bi ponudilo nešto što je 

neodgovarajuæe. Pitanje je postoji li neki razlog zbog kojeg se osobi koja traži 

smještaj ne daje moguænost da ga prije vidi? Tuženik je navodio da je takva 

praksa nepotrebna, te bi stvorila nepotrebne troškove što ne bi dovelo do brzog i 

efikasnog rješavanja njihovog problema. 

Po mišljenju suda takva pravila nisu predviðala jednakost u postupanju. 

Posljedièno tome sud je proglasio ovu odredbu opæih uvjeta nepoštenom i 

nerazumom. 93 Takva praksa sprjeèava pravilno informiranje beskuænika, u odnosu 

na obveze koje nastaju potpisivanjem ugovora. Ako se u ovom konkretnom sluèaju 

primijene uvjeti za utvrðivanje nerazumnosti klauzule utvrðene u prijašnjem 

sluèaju, može se lako zapaziti kako su osobe nejednakih pregovaraèkih položaja. 

Nisu u moguænosti birati, kao i da u potpunosti nisu razumjeli opæe uvjete 

poslovanja. Dakle, iako sud u svakom sluèaju posebno utvrðuje koja je to klauzula 

nepoštena i nerazumna, uvijek se koristi istim kriterijima. 

Utvrðeno je da se kao pandan naèelu savjesnosti i poštenja u Americi 

primjenjuje princip unconscionability èiji sadržaj uvijek utvrðuje sudac u 

svakom sluèaju zasebno. Jedan od sluèaja za koji amerièka doktrina smatra kako 

je preteèa principu unconscionability je Steven protiv Fidelity & Casuaity Co. 94 

Èinjenice su sljedeæe: 

Gospodin Steven je neposredno prije avionskog leta kupio osiguranje od 

zrakoplovnih nesreæa i u skladu s instrukcijama poslao ih poštom supruzi. S 

obzirom da mu je jedan dio leta otkazan, da bi mogao nastaviti putovanje 

uzeo je taksi. Taksi je imao tešku nesreæu u kojoj je Steven preminuo. 

Njegova supruga je tražila naknadu štete od osiguratelja. Osiguranje je odbilo 

nadoknaditi štetu buduæi da je na samom vrhu police osiguranja pisalo da ona 

ne pokriva druga prijevozna sredstva. 

184 





94 Steven v Fidelity & Casualty Co, Supreme Court of California, 58 Cal. 2d 862, 37 7 P.2d 284, 27 Cal. 

Rptr. 172. O tome u Prince, Harry G., Unconscionability in California: A Need for Restraint and 

Consistency, Hastings Law Journal, January, 1995.



Sud je presudio u korist osiguravatelja, nakon èega se tužiteljica žalila. Vrhovni 

sud Kalifornije je obvezao osiguravatelja na naknadu štete. U odluci se rukovodio 

dvama razlozima. Jedan je bio da je klauzula nejasna, te da se u sklada naèelom in 

dubio proferentem klauzulu treba tumaèiti u korist tužiteljice. Drugi je kriterij bio da 

osoba koja je potpisala policu osiguranja razumno može oèekivati da æe ona 

pokrivati cijelo putovanje. Sud je naveo kako potrošaè nije imao vremena proèitati 

opæe uvjete poslovanja, a da je proèitao, vrlo bi teško mogao razumjeti kako taksi 

nije ukljuèen. Amerièki sudac poziva se na razumnost odredbe. 

U sluèaju Pigman95 sud je raspravljao o iskljuèenju odgovornosti agencije za 

oglašavanje. 

Gospodin Pigman je tražio naknadu štete protiv agencije za oglašavanje 

koja je propustila objaviti njegovu reklamu u imeniku. Agencija se pozvala 

na ugovor i na klauzulu o iskljuèenju odgovornosti. 

Postavilo se pitanje je li odredba o iskljuèenju odgovornosti u ugovoru o 

oglašavanju protivna principu unconscionability i samim time ništava. Sudac se 

pozvao na sluèaj General Bargain Center96 gdje je opisano na koji naèin sudovi 

pristupaju ugovorima koji sadrže klauzule o iskljuèenju odgovornosti. Navodi, 

kako stranke mogu sklapati ugovore koji sadrže klauzule o iskljuèenju 

odgovornosti sve dok su takvi ugovori sklopljeni s voljom i u odsutnosti 

prijevare. Meðutim, kada su stranke nejednakih pregovaraèkih položaja situacija 

je drugaèija. Tada æe klauzula biti proglašena kao ona koja je protivna naèelu 

unconscionability. Ratio ovih odredbi leži u èinjenici da su žute stranice 

telefonskog imenika jedinstveno sredstvo za oglašavanje koje je neraskidivo 

povezano s javnom uslugom koju obavlja telefonsko društvo. Nadalje, telefonsko 

društvo ili izdavaè je u jaèoj pregovaraèkom položaju u odnosu na svoje 

pretplatnike. U ovom sluèaju sud je presudio da pretplatnici nisu imali izbora u 

pogledu pitanja žele li ukljuèiti klauzulu o iskljuèenju odgovornosti i da je 

agencija bilo u velikoj prednosti u odnosu na tužitelja u kreiranju ugovornih 

odredbi. Dakle, odredba je unconscious i kao takva ne može se izvršiti. 

U sluèaju Knapp97 sud Virginije je dodatno pojasnio koji kriteriji odreðuju 

princip unconscionability. Èinjenice su bile sljedeæe: 

Braèni par Knapp je uzeo zajam od tisuæu dolara Gospoða Knapp nije 

znala pisati i èitati, a gospodin Knapp nije vidio bez naoèala. U ugovoru o 

zajmu nalazila se klauzula pisana sitnim slovima, a koja je glasila: “Želim 

kupiti niže navedeno osiguranje i želim da moja premija osiguranja bude 

financirana kao dio mog zajma. U potpunosti razumijem da ne moram kupiti 

niti jedan oblik navedenog osiguranja u cilju dobivanja zajma.” 

95 Robert j. Pigman v. Ameritech Publishing, inc. and Indiana Bell Telephone Company, Incorporated, 

Court of Appeals of Indiana, First District, 650 n.E. 2d 67. 

96 General Bargain Center v. American Alarm Company, inc., Court of Appeals of Indiana, First District, 

430 N.E. 2d 407, 411.-12. 

97 James P. Knapp and Pamela K. Knapp v. American General Finance NC, and American General 

Home Equity, Inc., United States District Court, S. D. West Virginia, 111 F. Supp. 2d 758. 

185

Sud Virginie se pozvao na naèelo da u nedostatku prijevare ili nekog drugog 

prijevarnog ponašanja osoba koja potpiše ili prihvati pisani ugovor bit æe njime 

vezana. Stoga ne može smatrati kako ugovor nije nastao samo na temelju 

èinjenice neproèitanog ugovora ili razumijevanja njegovog sadržaja. 98 Osoba 

koja je potpisala ugovor njime je vezana iako ne zna èitati, buduæi da takav 

pojedinac mora tražiti èitanje ugovora. Princip unconscionability je naèelo koje 

želi zaštititi potrošaèa od iznenadnih situacija, a ne naèelo koje narušava 

alokaciju rizika zbog superiornog položaja jedne strane. 99 Po pravu Virginie mora 

postojati veliki nerazmjer u pregovaraèkim položajima kako bi se klauzula 

proglasila kao ona koja je suprotna naèelu savjesnosti. Posebice u situaciji kada 

su potrošaèi neobrazovane osobe, ne znaju koje su pravne posljedice sklopljenog 

ugovora ili kada ugovor zakljuèuju s jedne strane profesionalni zajmodavci, a s 

druge strane nesofisticirani i neobrazovani potrošaèi. 100 Sud se pozvao ne 

Restatement of Contratcs (Second) 101 prema kojem se naèelo unconscionability 

ne manifestira samo u pregovaranju i u ugovorima. Pregovori ne moraju kršiti 

naèelo unconscionability samo zato što su stranke u nejednakim položajima. 

Kriterij koji se mora uzeti u obzir za utvrðivanje principa unconscionability jest 

svijest jaèe strane kako slabija strana nije sposobna razumno štititi svoje interese 

zbog mentalnih poteškoæa, neznanja ili nerazumijevanja ugovornog jezika. 102 

Vidljivo je u amerièkoj doktrini postojanje èetiri elementa koji se moraju uzeti 

u obzir za utvrðenje principa unconscionability. 103 Najprije treba utvrditi je li 

jedna strana bila lišena izbora. Potrebno je vidjeti je li ugovorna odredba stavlja 

ugovornu stranu u povoljniji položaj. Treæi element traži nesklad u 

pregovaraèkim položajima ugovornih strana i konaèno nužno je vidjeti radi li se 

o jednostranoj, otežavajuæoj i oèito nepoštenoj ugovornoj odredbi (Layne protiv 

Gardner test). 104 Najvažnije je dokazati nadmoænost u pregovarajuæim 

položajima te da je klauzula iznimno povoljna za jednu ugovornu stranu. 

4. PRAVNE POSLJEDICE NEPOŠTENE ODREDBE 

U ovom poglavlju vidjet æe se što se dogaða u situaciji kada sud ustvrdi radi li se 

o nepoštenoj klauzuli odnosno, koje su pravne posljedice nepoštene klauzule. 

U èlanku 6. stavku 1. Smjernice, odreðeno je kako æe države èlanice predvidjeti 

da nepoštene odredbe u ugovorima koje zakljuèuju potrošaè i dobavljaè ili 

186 



98 B, toèka 1., 2., 3 presude. 

99 Orlando v. Finance One West Virginia, Inc., 179 W. Va 447, 369 S. E. 2d 882, 885 (1988.). 

100 loc. cit. 

101 . 

102 Tužitelji su takoðer tvrdili da je ugovor prekršio naèelo savjesnosti i poštenja i praviènog postupanja, 

za što sud kaže da u svakom ugovoru postoji prešutna obveza poštivanja naèela savjesnosti i poštenja 

i praviènog postupanja. 

103 Vann v. First Community Credit Coorp., 834 So. 2d 751, 753 (Ala. 2002.) 

104 Delbert W. Layne and Charlotte Layne v. Robert M. Gardner, Supreme Court of Alabama, 612 So. 

2d 404.



prodavatelj neæe obvezivati potrošaèa. Prvi Nacrt smjernice izrièito je predviðao 

kako je u tom sluèaju nepoštena ugovorna odredba ništava. Meðutim, konaèni tekst 

navodi samo da takve odredbe neæe obvezivati potrošaèa. 105 Iako se to izrièito ne 

navodi, smatra se da je ovdje ipak rijeè o ništavoj odredbi koja neæe stvoriti tzv., 

namjeravane pravne uèinke. 106 Ipak, konaène pravne posljedice æe ovisiti o naèinu 

na koji nacionalni sudovi ureðuju pitanja nevaljanosti ugovora. 

U Hrvatskoj ZZP odreðuje da æe odredba u tom sluèaju biti ništava. Na taj naèin 

neæe doæi do problema u tumaèenju odredbe. Time se poveæava pravna sigurnost. 

Ukoliko ugovor može opstati bez te odredbe, on æe dalje obvezivati stranke 

samo u onim odredbama koje su pravovaljane. Ovdje je primijenjeno naèelo utile 

per inutile non vitiatur. 107 

Zakljuèno, važno je upozoriti na još jednu zanimljivu situaciju. Nužno je 

napraviti razliku izmeðu odredbe koja kumulativno ispuni kriterije 

“nepoštenosti” i klauzule koja nije jasna i transparentna. Kako bi bilo 

razumljivije važno je podsjetiti na èlanak 5., Smjernice i èlanak 86. ZZP-a, koji 

propisuju kako dvojbene i nerazumljive odredbe se tumaèe u smislu koji je 

povoljniji za potrošaèa. Dakle, razlikuje se situacija kada postoji odredba o kojoj 

se nije individualno pregovaralo, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama i 

suprotna je naèelu savjesnosti i poštenja i s druge strane odredba koja je 

netransparentna. U prvom sluèaju pravna posljedica æe biti ništavost odredbe, 

dok u drugom sluèaju uzet æe se u obzir tumaèenje koje je povoljnije za 

potrošaèa. Po gledištu doktrine 108 ovdje je napravljen veliki propust. Za 

potrošaèa bi bilo mnogo bolje kada bi i u sluèaju kada odredba nije transparentna, 

predviðena sankcija bila ništavost. 

5. PREVENCIJA 

Postoji li odreðeno sredstvo koje je potrošaèima i njihovim udrugama na 

raspolaganju u sprjeèavanju upotrebe “nepoštenih” klauzula? 

Smjernica propisuje kako države èlanice moraju osigurati adekvatna i uèinkovita 

sredstva koja æe sprijeèiti upotrebu nepoštenih odredbi u ugovorima koje zakljuèuju 

potrošaè s prodavateljem ili dobavljaèem (èlanak 7. stavak 1.). Radi se o tužbi koja 

bi se mogla podizati protiv pojedinog prodavatelja ili dobavljaèa ili više njih (èlanak 

105 Razlog zbog kojeg je odredba neodreðena je u tome što se željelo ostaviti nacionalnim porecima 

sloboda da odrede pravne posljedice nepoštene ugovorne odredbe. 

106 Za razliku od njih u pravnoj teoriji postoji shvaæanje da osim namjeravanih uèinka postoje i 

nenamjeravani uèinci (restitucija, naknada štete ili davanje primljenog u korist opæine). 

107 Ova odredba se može povezati s èlankom 324. ZOO koji odreðuje kako ništavost neke odredbe 

ugovora ne povlaèi ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe, i ako ona nije 

bila ni uvjet ugovora ni odluèujuæa pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Radi se o djelomiènoj 

ništavosti. Dalje je navedeno da æe ugovor ostati na snazi èak i ako je ništava odredba bila uvjet ili 

odluèujuæa pobuda ugovora u sluèaju kad je ništavost ustanovljena upravo da bi ugovor bio osloboðen 

te odredbe i važio bez nje (èlanak 324. stavak 2.). 

108 Baretiæ, M., Nepoštene odredbe....., op. cit., str. 84. 

187

7. stavak 2.). 109 Naèin na koji æe to države ostvariti ne objašnjava se. Smatralo se 

kako države èlanice mogu same odabrati s kojim æe sredstvima zaštititi potrošaèe, 

odnosno kako to podruèje nije potrebno unificirati. Samo se u stavku 2., predviða da 

osobe ili organizacije koje imaju legitimni interes temeljom nacionalnog prava, 

mogu pokrenuti postupke pred sudovima ili nadležnim administrativnim tijelima 

protiv onih koji upotrebljavaju nepoštene odredbe. 110 

ZZP je u èlanku 88., naveo da svatko tko ima opravdani interes za zaštitu 

potrošaèa, posebice udruge za zaštitu potrošaèa, može zahtijevati od suda zabranu 

odreðenom trgovcu korištenja ugovorne odredbe u njegovim standardnim 

ugovorima ako utvrdi da je ta odredba prema odredbama ove glave nepoštena. 111 

Ovdje se želi ostvariti preventivna svrha odredbe. Tko ima procesnu legitimaciju? 

Naš zakonodavac u ZZP-u, navodi da locus standi mogu imati udruge. 112 Takva 

formulacija ne iskljuèuje druge oblike udruživanja. Tužbu bi po mojem mišljenju 

mogao podignuti potrošaè, udruga, ali i drugi oblici udruživanja ukoliko zadovolje 

uvjetima iz èlanka 77. Zakona o parniènom postupku. 113 

O problemu procesne legitimacije odluèivao je ESP u postupku koji je 

Europska komisija pokrenula protiv Italije. 114 Èinjenice sluèaja su sljedeæe: 

Europska komisija je tvrdila kako Italija nije pravilno implementirala tu 

odredbu, odnosno da time nije ispunila svoje obveze. Italija je Smjernicu 

implementirala u graðanski zakonik u koji je unijela nove odredbe. Unijeti su 

èlanci 1469. a do 1469.e. U èlanku 1469.e navedeno je da udruženja koja 

predstavljaju potrošaèe, prodavatelje i dobavljaèe, kao i trgovaèke, industrijske, 

poljoprivredne komore mogu pokrenuti postupak protiv udruženja dobavljaèa ili 

prodavatelja koji sklapaju ugovore na temelju opæih uvjeta poslovanja te mogu 

od nadležnog suda tražiti zabranu upotrebe odredbi kada je utvrðena njihova 

nepoštenost. 115 Europska komisija je navodila kako ta odredba dopušta 

pokretanje postupak pokrene protiv prodavatelja, dobavljaèa ili njihovih 

udruženja samo kada stvarno upotrebljavaju nepoštene odredbe. Smatrala je da 

188 



109 Baretiæ, M., Zaštita potrošaèa ….. op. cit., str. 173. 

110 Lawson, R., op. cit., str. 229. 

111 U ZZP-u je izrièito propisano da Udruge za zaštitu potrošaèa pokreæu pred nadležnim sudom, 

postupke kojima od suda traže da odreðenom trgovcu, skupini trgovca, zabrani korištenje nepoštenih 

ugovornih odredbi u standardnim ugovorima (èlanak 102.). 

112 O problemu udružne tužbe kao apstraktne i posredne zaštite potrošaèa vidjeti Dika, Mihajlo, Udružna 

tužba kao instrument apstraktne zaštite potrošaèa, rad izložen na meðunarodnom znanstvenom skupu 

“Zaštita potrošaèa i ulagatelja u europskom i hrvatskom pravu, Izazovi meðunarodnog tržišta roba i 

kapitala”, Opatija, 2 i 3. veljaèe 2005. 

113 Èlanak 77. propisuje kako stranka u postupku može biti svaka fizièka i pravna osoba. Posebnim 

propisima odreðuje se tko može biti stranka u postupku osim fizièkih i pravnih osoba s time da 

parnièni sud može, iznimno, s pravnim uèinkom u odreðenoj parnici, priznati svojstvo stranke i onim 

oblicima udruživanja koji nemaju stranaèku sposobnost ukoliko utvrdi da, s obzirom na predmet spora, 

u suštini udovoljavaju bitnim uvjetima za stjecanje stranaèke sposobnosti, a osobito ako raspolažu 

imovinom na kojoj se može provesti ovrha., Zakon o parniènom postupku, SL SFRJ 4/77., 36/77., 

36/80., 69/82., 58/84., 74/87., 57/89., 27/90., NN 26/91., 34/91., 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 

88/01., 117/03. 

114 Commission of the European Communities v Italian Republic, ESP, Case C-372/99. od 24 sijeènja 

2002., ECR 2002., str. I-819. 

115 toèka 6. presude.


117 toèka 27. i 28. presude. 



se tako ogranièava primjena èlanka 7. Smjernice i njegove preventivne svrhe. 116 

ESP je potvrdio da ova odredba ne pridonosi pravnoj sigurnosti, te da Italija nije 

pravilno implementirala Smjernicu. 117 

Sud æe morati ad hoc ispitivati tko ima jus standi in iudicio. Temeljom toga i odreðena 

udruženja graðana, odreðene nezavisne inicijative bi mogle pokrenuti postupak donošenja 

presude kojom æe se trgovcu zabraniti korištenje nepoštenih klauzula. 

6. ZAKLJUÈNA RAZMATRANJA 

Usvajanjem Smjernice o nepoštenim odredbama u potrošaèkim ugovorima 

ostvarena je okvirna zaštita potrošaèa prilikom zakljuèenja ugovora koji sadrže 

nepoštene klauzule. Definicija Smjernice i ZZP-a propisuju kako æe se klauzula 

klasificirati kao nepoštena kada se o njoj nije pojedinaèno pregovaralo te ukoliko 

suprotno naèelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znaèajnu neravnotežu u pravima 

i obvezama ugovornih strana na štetu potrošaèa. Time su odreðeni uvjeti za 

proglašenje klauzule nepoštenom bez preciziranja i definiranja kriterija. Putokaz 

predstavlja indikativna lista klauzula koje se mogu determinirati kao nepoštene, 

te je na nacionalnim sudovima zadatak ispitivanja pojedinih kriterija èime se ne 

ostvaruje ujednaèenost zaštite. Zbog toga se željelo analizom sudske prakse 

europskih i amerièkih sudova pronaæi zajednièke elemente za procjenjivanje 

kriterija nepoštenosti. 

Kriterij individualnog pregovaranja je lako utvrditi. Postoji presumpcija da ukoliko 

je odredba donesena unaprijed i potrošaè nije sudjelovao u pregovaranju smatrat æe se 

kako je rijeè o klauzuli o kojoj se nije individualno pregovaralo. Teret dokaza je na 

trgovcu. Sudovi inzistiraju na “razumnoj obavijesti”, odnosno poduzimanju razumnih 

koraka kako bi se potrošaèa u cijelosti upoznalo s “potencijalno nepoštenom” 

odredbom. Talijanska sudska praksa ide korak dalje te smatra kako je jedini ispravan 

naèin transparentno opæe uvjete poslovanja otisnuti na samom ugovoru. Iako 

kvalitetna zamisao, zahtjev bi znatno usporio i otežao pravni promet. 

Nakon što sudac sa sigurnošæu utvrdi kako se o odredbi nije pojedinaèno 

pregovaralo mora ispitati izaziva li odredba izrazitu neravnotežu u stranaèkim 

pravima i obvezama. Kriterij znaèajne neravnoteže teško je izolirano promatrati, 

promišljanje je omoguæeno u kombinaciji s ostalim kriterijima, a posebno s 

naèelom savjesnosti i poštenja. Uzima se u obzir prekomjerna i znatna 

neravnoteža pri èemu se utvrðuje meðusobni odnos stranaka u vrijeme 

zakljuèenja ugovora, pravna priroda ugovora kao i sve popratne okolnosti. 

Posljednji kriterij koji je najteže utvrditi protivnost je naèelu savjesnosti i 

poštenja. Pojedini pravni poredci koriste razlièite termine: dobra vjera, princip 

razumnosti, neznanje, ali zajednièko im je što primjenjuju objektivne elemente 

189

190 



pri èemu uzimaju u obzir uobièajena oèekivanja sudionika obveznopravnog 

odnosa. Kriterij je blanketna norma èiji sadržaj popunjava sudac uzimajuæi u 

obzir sve okolnosti i èinjenice sluèaja. Prouèavanjem sudske prakse može se 

zakljuèiti kako prilikom procjenjivanja je li klauzula protivna naèelu uzima se u 

obzir odnos pregovaraèkih položaja strana. Odgovara se na pitanje je li potrošaè 

prethodno bio potaknut na zakljuèenje ugovora, kao i je li prethodno tražio 

odreðena dobra ili usluge. Ispituje se pravni položaj stranke i je li potrošaè imao 

moguænost izbora, kao i je li odredba posebno otežavajuæa i oèito nepoštena na 

temelju èinjenica i posebnosti konkretnog sluèaja. 

Prethodne kriterije je vrlo teško razluèiti te ih se uvijek mora promatrati kao 

komplementarnu cjelinu. 

Intencija ovog rada pokušaj je ukazivanja na neke okolnosti koje bi mogle biti 

od interesa za hrvatsko pravosuðe. Iako nas europski propisi i sudska praksa 

nacionalnih sudova još ne obvezuju, veæ bi sada bilo poželjno interpretirati odredbe 

ZZP-a u duhu i cilju europskih propisa i sudske prakse europskih sudova. Ukoliko 

su hrvatski sudovi u potpunosti upoznati s odredbama ZZP-a i stranom sudskom 

praksom, te ih dosljedno provode u praksi, postiæi æe se djelotvornost propisa i 

visoki stupanj zaštite. Pojedine inicijative nacionalnih sudova mogu biti od iznimne 

koristi kako “praktièarima”, tako i znanstvenoj populaciji. Meðutim, koliko god se 

kroz sudsku praksu mogu utvrditi odreðeni elementi za tumaèenje kriterija 

“nepoštenosti”, ipak, svaki je sluèaj jedinstven. Sudac je obvezan ad hoc 

procjenjivati klauzulu na temelju èinjenica konkretnog sluèaja uzimajuæi u obzir 

sve okolnosti koje su bile odluèujuæe u vrijeme sklapanja ugovora. 

UNFAIR CLAUSE IN CONSUMER CONTRACTS 

In this paper, Directive 93/13//EEC is discussed regarding the unfair provisions in consumer 

contracts and related provisions of the Law on Consumer Protection, the basic aim of which is to 

strengthen the position and protection of consumers upon entering contracts which contain unfair 

clauses which are not individually negotiated. This Directive and the Law on Consumer Protection 

cite an abstract and general clause which emphasises three criteria which must be cumulatively 

fulfilled in order for the regulation to be classified as unfair. They are; a contractual clause which 

has not been individually negotiated, contrariness to the principle of conscience and fairness and a 

considerable imbalance in negotiating positions. Its shortcoming is that the individual criteria are 

not defined, but rather left to national courts to independently assess each clause taking into 

account the facts of the actual case. Therefore, this paper offers a study of European and American 

court practice as a possible guide in the interpretation of certain criteria. 

Key words: consumer protection, Directive, Law on Consumer Protection, 

unfair contractual provisions, principle of conscience and fairness

Mr. sc. Marijan Šuperina; Mr. sc. Stjepan Glušèiæ: Poligrafsko testiranje u Hrvatskom kaznenom i ... 


Mr. sc. Marijan Šuperina* 

Mr. sc. Stjepan Glušèiæ** 

POLIGRAFSKO TESTIRANJE U HRVATSKOM 

KAZNENOM I POLICIJSKOM ZAKONODAVSTVU: 

RAŠÈLAMBA SUDSKE PRAKSE 

UDK: 343.98 (497.5) 

Primljeno: 01. 03. 2006. 

Pregledni rad 

Uporaba poligrafa u Republici Hrvatskoj primarno je vezano uz predistražni postupak, stadij 

provoðenja redarstvenog izvida kaznenog djela. S tog polazišta nužno je bilo pravno urediti 

osnovna pitanja glede poligrafskog ispitivanja/testiranja. U èlanku se analiziraju pravna rješenja u 

svezi poligrafskog testiranja u Zakonu o kaznenom postupku i Zakonu o policiji. Jedno od 

temeljnih pitanja pravnog rješavanja ovog predmeta je zaštita prava i slobode èovjeka, posebno s 

motrišta njegove dobrovoljnosti i slobode volje pri ispitivanju u predkaznenom postupku. 

Kljuène rijeèi: poligraf, poligrafsko testiranje, poligrafski ispitanik, izvid 

kaznenog djela, izvidna radnja, Zakon o policiji, Zakon o 

kaznenom postupku, sudska praksa. 

UVOD 

Uporaba poligrafskog ispitivanja i provedeni eksperimenti sa poligrafom 

postavljaju doktrini i praksi kaznenog postupovnog prava odreðena pitanja, izrazito u 

svezi sa moguænosti iskoristivosti poligrafskog nalaza u kaznenom postupku. 1 

Uporaba poligrafa i postupak poligrafskog testiranja promatra se sa motrišta temeljnih 

naèela kaznenog postupovnog prava gdje se nailazi na niz prigovora. Argumenti koji 

se navode protiv uporabe poligrafa uglavnom se odnose na preispitivanje 

dobrovoljnosti pristanka na poligrafsko testiranje. Bit ovog prigovora nije u 

dobrovoljnom pristanku na poligrafsko testiranje, dakle u èinu izražavanja slobode 

volje, u vjeri i nadi da æe se u nekom neformalnom ili formalnom postupku potvrditi 

ili negirati neka èinjenica; nego u presumpciji krivnje (pa makar ta osoba bila i u 

statusu osumnjièenika) ukoliko ta osoba odbije taj naèin ispitivanja. Stoga pristalice 

* Asistent i viši predavaè na Katedri kriminalistike Visoke policijske škole u Zagrebu. Èlan Udruge 

poligrafskih ispitivaèa Hrvatske. 

** Asistent i viši predavaè na Katedri kaznenog procesnog prava Visoke policijske škole u Zagrebu. 

1 O poligrafskom ispitivanju u struènoj literaturi do danas mnogo je toga napisano, provedena su mnoga 

istraživanja, a o primjeni i uporabi poligrafskog ispitivanja (posebno nalaza poligrafskog ispitivaèa) u 

predistražnom postupku i u kaznenom postupku postoje izrazito suprotna mišljenja. Ona se uglavnom kreæu 

na kontinuumu zakonski regulirane i od suda priznate uporabe pa do neuporabe rezultata poligrafskog 

testiranja u formalnom kaznenom postupku (uglavnom u kontinentalnoj Europi). (Šuperina:1997.;148) Može 

se èak reæi da poligrafsko ispitivanje spada u izrazito kontraverzno dokazno sredstvo. (Makra:1984.;19) 

191



ovog prigovora tvrde kako ne može biti rijeèi o dobrovoljnom pristanku jer se samo 

ispitivanje obavlja u prostorijama policije gdje je kod ispitanika prisutan strah i 

unutarnji psihologijski konflikt “dobrovoljnog pristajanja” na poligrafsko testiranje. 

Tom prigovoru suprotstavlja se argument naèela zakonitosti i presumpcija nevinosti. 2 

Poštivanje ovih osnovnih principa (i kaznenopravnih i kriminalistièkih), pored niza 

drugih, prisutni su i kod svih drugih, kako operativno-taktièkih mjera i radnji, tako i 

kod istražnih radnji koje provode policijski službenici 3 po èl. 186. i 196. ZKP. 4 Druga 

skupina prigovora uglavnom je koncentrirana na samu tehniku poligrafskog testiranja 

i instrument koji registrira psiho-fiziološke reakcije èovjeka-ispitanika na postavljena 

pitanja. S tim u svezi otvorena su i druga pitanja nepravnih znanosti. 

Slijedom ovih uvodnih napomena, središnja pitanja koja æe biti obraðivana u 

ovom radu odnose se na zakonsko reguliranje primjene poligrafskog testiranja u 

Republici Hrvatskoj, posebno nakon stupanja na snagu Zakona o policiji 5 i 

uèinjenim izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku usvojenih 17. 

svibnja 2002., a objavljenih u Narodnim novinama broj 58 od 21. svibnja 2002. 6 

ZAKON O KAZNENOM POSTUPKU 

I POLIGRAFSKO ISPITIVANJE 

Uspješno suzbijanje kriminaliteta zahtijeva da se kazneno djelo potpuno otkrije 

i razjasni, a za to je potrebno da se ostvare takvi uvjeti, koji bi se u praksi približili 

osnovnom postulatu našeg kaznenog zakonodavstva “da nitko nedužan ne bude 

2 Naèelo legaliteta, zakonitosti dokaza ne primjenjuje se na prirodu dokaza, nego na upotrijebljena 

sredstva kako se došlo do tih dokaza. Stoga sud ne može prihvatiti dokaze i indicije koje su spoznate 

nezakonitim sredstvima. Sudska istraga uvijek je razapeta izmeðu dvije važne brige: s jedne strane 

brige kako bi se osigurala najbolja obrana i zaštita društva od kriminaliteta te s druge strane brige za 

zakonitošæu i oèuvanjem svih zajamèenih prava pojedinca. 

3 Smatra se da slobode i prava graðana država treba i mora jamèiti kroz zakonodavnu vlast (bez ogranièenja 

i neovisno o njihovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, politièkom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom 

porijeklu, imovini, roðenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama - èl. 14. Ustava 

Republike Hrvatske [Ustav RH, Narodne novine 41/01 i 55/01]), ali i kroz faktièno provoðenje te vlasti. 

Ali, katkad te ljudske slobode moraju u izvjesnoj mjeri, odnosno u odreðenim trenucima, radi opæe ljudske 

dobrobiti i meðusobnog slobodnog poštivanja i uvažavanja, biti djelomièno ogranièene. Ta ogranièenja 

pak trebaju biti unaprijed poznata i regulirana ustavima država (npr. èl. 16. i 17. Ustava RH) i na temelju 

ustavnih odredbi zakonima, jer se kod tog pitanja ne može dopustiti samovolja, diskrecijska ocjena, 

proizvoljna tumaèenja te pravna nesigurnost ili neizvjesnost. 

4 Zakon o kaznenom postupku (ZKP), Narodne novine 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. 

i 62/03 - proèišæeni tekst. 

5 Zakon o policiji (ZoP), Narodne novine 129/2000. 

6 Prva eksperimentalna ispitivanja poligrafom u Hrvatskoj uèinjena su u travnju 1959., u tadašnjem 

Zavodu za kriminalistièka ispitivanja i vještaèenja u Zagrebu. Do 1967. poligrafsko ispitivanje obavlja 

se samo u zagrebaèkoj policiji. Od 1967. dužnost poligrafskog ispitivaèa u zagrebaèkoj policiji 

preuzima Zvonimir Roso koji postiže zapažene praktiène uspjehe u primjeni poligrafije, a pored toga 

bavi se objavljivanjem struènih èlanaka i knjiga (objavio je preko 30 struènih èlanaka i monografije: 

“Poligrafu u kriminalistici” i “Informativni razgovor i intervju”) te je zaslužan za osnivanje tzv. 

“Zagrebaèke poligrafske škole”, koja je u posljednje vrijeme ostvarila i zapažene meðunarodne 

uspjehe (izvoðenje Teèaja za poligrafske ispitivaèe od 1998. s meðunarodnim uèešæem, održan 

Meðunarodni seminar poligrafskih ispitivaèa 2001. i dr.). Danas u sklopu desetak policijskih uprava 

MUP-a RH danas djeluje i radi 30-tak poligrafskih ispitivaèa. Više o povijesnom pregledu i razvoju 

poligrafije u Hrvatskoj visi: Roso, Z. (1996.) Poligraf u kriminalistici. str. 300. i dalje. 

192



osuðen, a da se poèinitelju kaznenog djela izrekne kazna ili druga mjera uz uvjete 

koje predviða zakon i na temelju zakonito provedenog postupka pred nadležnim 

sudom”. (èl. 1. st. 1. ZKP) Jedan od najtežih zadataka koji se nameæe policijskom 

službeniku je utvrditi je li osumnjièeni govorio istinu ili ne. Put do materijalne istine 

je vrlo težak i složen postupak te zahtijeva puno upornosti i samopožrtvovanja. Kroz 

povijest ljudi su se služili razlièitim naèinima da otkriju laž i da doðu do materijalne 

istine. Te metode su bile uvjetovane razvojem društva i znanosti u vremenu u kojem 

su se primjenjivale (Roso:1996.;7). Razvitkom znanosti, poglavito kriminalistike, 

usavršavala se i tehnika otkrivanja poèinitelja kaznenih djela. 7 

Poligrafska (kriminalistièka) tehnika jedno je od relativno novih sredstava koje 

se koristi u radu tijela unutarnjih poslova na suzbijanju kriminaliteta u 

predkaznenom (predistražnom) postupku. Opseg primjene na tom podruèju je dosta 

širok: od otkrivanja poèinitelja kaznenih djela, otkrivanja i pronalaženja drugih 

dokaza u užem smislu rijeèi koje sud prihvaæa (npr. svjedoka) i/ili predmeta koji 

mogu poslužiti utvrðivanju èinjenica (materijalni tragovi, dokazi) oèevidom i/ili 

vještaèenjem, do eliminacije nevino osumnjièenih osoba u tijeku kriminalistièke 

obrade (izvida kaznenog djela koje provodi redarstvena vlast). Poligrafsko testiranje 

je brz postupak, koji iskljuèuje potrebu dugotrajnih, neugodnih i zamornih 

obavijesnih razgovora ili ispitivanja radi prikupljanja obavijesti o kaznenom djelu i 

o poèinitelju(ima) tog kaznenog djela. 8 Policijski službenici koji se služe ovom 

tehnikom na propisan naèin uz odgovarajuæe uvjete i uz puno poštivanje osobnosti 

ispitanika i njegovih prava, uštedjet æe u svom radu dragocjeno vrijeme, napor i 

sredstava. Pri tome se ni jednog trenutka ne smije izgubiti iz vida ustavna i zakonska 

naèela i zajamèena prava i slobode èovjeka i graðanina 9 . 

Ono što je ovdje svakako važno navesti je to kako je Zakonom o izmjenama i 

dopunama Zakona o kaznenom postupku (donesen 17. svibnja 2002., a objavljen u 

Narodnim novinama 21. svibnja 2002., broj 58. (ZIDZKP/02)) poveæan broj 

izvidnih radnji redarstvenih vlasti u katalogu èl. 186. st. 2. ZKP. Sada se u èl. 186. 

7 Poligraf i poligrafska tehnika daleko su od toga da u potpunosti pruže rješenje problema koji se 

pojavljuje u otkrivanju poèinitelja kaznenog djela. Ipak, kroz praksu je dokazano da se uz dobrog i 

iskusnog ispitivaèa, struènjaka na poligrafu, može doprinijeti u razrješavanju vrlo složenih kaznenih 

djela, a praksa je pokazala da bi bez primjene poligrafa mnoga kaznena djela ostala nerazjašnjena. 

8 Poligrafsko ispitivanje osumnjièenih osoba sa motrišta kriminalistike ima znaèaj operativno-taktièke i 

tehnièke radnje, koja se poduzima u cilju otkrivanja nepoznatih poèinitelja i poradi razjašnjavanja 

kaznenog djela, prikupljanja dokaza (materijalnih i osobnih) za uspješno pokretanje i voðenje 

kaznenog postupka, za eliminaciju nedužnih osoba. Dakle, opæi, globalni cilj ove radnje, koju mogu 

poduzeti policijski službenici u predkaznenom (predistražnom) postupku, je provoðenje njihovih 

osnovnih zadataka i dužnosti iz èl. 186. st. 1. i 2. ZKP i èl. 2. ZoP. 

9 ZKP u èl. 4. st. 3. propisuje: “Okrivljenik nije dužan iznijeti svoju obranu niti odgovarati na pitanja. 

Zabranjeno je i kažnjivo od okrivljenika ili druge osobe koja sudjeluje u postupku iznuðivati priznanja 

ili kakvu drugu izjavu.”. 

To vrijedi za sve stadije kaznenog postupka pa i za djelatnosti svih državnih tijela prije zapoèetog 

kaznenog postupka, ukljuèujuæi i policiju koja ispituje osumnjièenika. Ova zabrana razraðena je 

raznim procesnim pravima osoba koje sudjeluju u kaznenom postupku i sankcionirana propisivanjem 

kaznenih djela kao što su kazneno djelo iznuðivanja iskaza (èl. 126. Kaznenog zakona [KZ, Narodne 

novine 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 190/00, 51/01, 105/04 i 84/05]), kazneno djelo zlostavljanja u 

obavljanju službe ili javne ovlasti (èl. 127. KZ), te kazneno djelo muèenja i drugog okrutnog, 

neljudskog ili ponižavajuæeg postupanja (èl. 176. KZ). 

193



st. 2., a u svezi sa st. 1. istoga èlanka ZKP izrijekom navodi: kako su redarstvene 

vlasti dužne, ako postoje osnove sumnje da je poèinjeno kazneno djelo koje se 

progoni po službenoj dužnosti, poduzeti potrebne mjere da se pronaðe poèinitelj 

kaznenog djela, da se poèinitelj ili sudionik ne sakrije ili ne pobjegne, da se otkriju 

i osiguraju tragovi kaznenog djela i predmeti koji mogu poslužiti pri utvrðivanju 

èinjenica te da prikupe sve obavijesti koje bi mogle biti od koristi za uspješno 

voðenje kaznenog postupka, a u cilju ispunjavanja tih zadataka redarstvene vlasti 

mogu (...) primijeniti poligrafsko testiranje (...). Redarstvene vlasti dužne su o 

poduzimanju mjera obavijestiti državnog odvjetnika u roku od dvadeset i èetiri sata 

nakon poduzimanja prve radnje. O èinjenicama i okolnostima koje su utvrðene 

prilikom poduzimanja pojedinih radnji, a mogu biti od interesa za kazneni postupak, 

sastavit æe se službena zabilješka. 

Ovim rješenjem ZKP poligrafsko testiranje predstavlja kao posebno izdvojenu 

radnju izvida kaznenog djela 10 , koja je razlièita od prikupljanja obavijesti. 

Ovakvim odreðivanjem i zakonskim rješenjem, zakonodavac je odredio mjesto i 

zadatak poligrafskog testiranja kao izvidne radnje kojoj je cilj “osnove sumnje” 

podiæi na razinu “osnovane sumnje”. 11 Dakle, policijski službenici, ne samo da 

mogu veæ su i dužni poduzeti poligrafsko testiranje po naèelu svrhovitosti u cilju 

istraživanja i razjašnjavanja kaznenog djela, sukladno Zakonom odreðenim 

uvjetima za poduzimanje izvidnih radnji. 

Po ZKP rezultati poligrafskog testiranja ne mogu biti dokaz u formalnopravnom 

smislu u kaznenom postupku, što znaèi da se na njima ne mogu temeljiti 

sudske odluke u pravnom smislu. 12 U suprotnom bi se radilo o bitnoj povredi 

kaznenog postupovnog prava. Meðutim, rezultati poligrafskog ispitivanja mogu 

dobiti znaèaj važnih indicija, tzv. orijentacijsko-eliminacijske indicije, koje mogu 

poslužiti kao kriminalistièka osnova za poduzimanje drugih operativno-taktièkih 

i tehnièkih izvidnih mjera i radnji, te hitnih istražnih radnji (prikupljanje 

obavijesti od graðana, pratnja, zasjeda, kriminalistièke klopke, nadzor prijenosa 

stvari, oèevid, pretraga doma i ostalih prostorija te otvorenog prostora, 

vještaèenje, privremeno oduzimanje predmeta) kojima æe se osigurati dokazi u 

užem smislu rijeèi, osobne ili materijalne prirode. Jednako tako, rezultat 

10 Izvid kaznenog djela može se definirati kao podstadij pripremnog dijela kaznenog postupka koji provodi 

policija sa ciljem utvrðivanja da je poèinjeno kazneno djelo, tko ga je poèinio te prikupljanja dokaza i 

obavijesti koji æe omoguæiti državnom odvjetniku donošenje odluke o iniciranju kaznenog postupka. 

11 Sadržaj pojma su odreðene èinjenice na temelju kojih se zakljuèuje da li nešto postoji ili ne postoji. 

Ovisno o broju, snazi, usmjerenosti i provjerljivosti podataka i èinjenica može se govoriti o osnovama 

sumnje da je poèinjeno kazneno djelo ili o odreðenoj osobi kao moguæem, potencijalnom poèinitelju. 

Ova podjela èinjenica kojima se utemeljuje osnovana sumnja dovodi nas do dvije komponente sumnje, 

stvarne i osobne komponente. Stvarna komponenta odnosi se na sumnju da je poèinjeno kazneno djelo, 

a osobna na sumnju da je neka osoba poèinitelj kaznenog djela. Za poèetak izvida dostaje stvarna 

komponenta sumnje. 

12 Poligrafsko ispitivanje se ne primjenjuje u istrazi, veæ u predistražnom stadiju, operativnom stadiju 

postupanja, odnosno tijekom tzv. kriminalistièke obrade (kriminalistièke procedure). To je vjerojatno 

i osnovni razlog zašto se poligrafski test (poligram) ne smatra dokazom, jer i sve drugo što policijski 

službenici poduzimaju u smislu èl. 186. ZKP ne smatra se u postupovnopravnom smislu dokazom. 

(Makra:1989.; 34) 

194



poligrafskog testiranja omoguæit æe donošenja odluke državnom odvjetniku glede 

pokretanja ili nepokretanja kaznenog postupka (naèelo oficijelnosti). 

Policijski službenici (redarstvena vlast) poduzimaju izvide kaznenih djela po 

službenoj dužnosti (èl. 186. st. 1. ZKP) ili na zahtjev državnog odvjetnika (183. st. 

2. ZKP). U zahtjevu redarstvenim vlastima (policijskim službenicima) državni 

odvjetnik može pobliže odrediti sadržaj zahtjevane mjere i radnje, dakle i samo 

poligrafsko testiranje i što se takvim poligrafskim testiranjem želi postiæi. Isto tako, 

državni odvjetnik tim zahtjevom može zatražiti od policijskih službenika 

(redarstvene vlasti) da bude prisutan tijekom izvoðenja poligrafskog testiranja ili da 

ga odmah obavijeste o rezultatima poduzete radnje (ili mjere). Policijski službenici 

su dužni postupiti prema zahtjevu državnog odvjetnika, a ako on nije zahtijevao 

drugaèiji kraæi rok, o poduzetim mjerama i radnjama dužni su ga izvijestiti 

najkasnije u roku od trideset dana od dana podnošenja zahtjeva (èl. 183. st. s. ZKP). 

U ovim odredbama posebno dolaze do izražaja postavljeni rokovi u odnosu 

policijskog službenika prema državnom odvjetniku što ima za svrhu podizanja 

uèinkovitosti predkaznenog postupka. Ovdje takoðer želimo upozoriti i na novo 

rješenje iz èl. 42. st. 2. toè. 2. ZKP po kojem u djelokrug državnog odvjetnika kod 

kaznenih djela koja se progone po službenoj dužnosti spada poduzimanje izvoda 

kaznenih djela, te zahtijevanje i povjeravanje provedbe pojedinih izvidnih radnji i 

mjera radi prikupljanja podataka važnih za pokretanje kaznenog postupka. 

Redarstvene vlasti (policijski službenici), pored ostalog, izvide kaznenih djela, 

dakle propisane mjere i radnje, poduzimaju u pravilu na neformalan naèin, ne na 

naèin koji je propisan za obavljanje radnji u kaznenom postupku. U pravilu (npr. 

vidi izuzetke u èl. 186. st. 5. i èl. 206. st. 4. i 5. ZKP) policijski službenici ne mogu 

ispitivati graðane u svojstvu okrivljenika, svjedoka, ili vještaka (èl. 186. st. 4. 

ZKP). Zbog toga se za izvide kaznenih djela koje provode policijski službenici 

može reæi da su poglavito spoznajna, a ne postupovna kategorija (Ljubanoviæ: 

2002., 239., 241., 243.). Buduæi da se u pravilu ne provode u propisanoj procesnoj 

formi (npr. ispitivanje svjedoka), rezultati neformalnih izvidnih radnji nisu valjana 

procesna graða, tj. ne mogu se koristiti kao dokaz u kaznenom postupku. 13 Nakon 

13 Prema odredbi èl. 78. st. 3. ZKP istražni sudac je dužan, nakon završetka istrage ili nakon davanja 

suglasnosti da se optužnica može podiæi bez provoðenja istrage (èl. 191. st. 2. ZKP), izdvojiti sve 

obavijesti koje su državnom odvjetniku (èl. 174. st. 4. ZKP), odnosno redarstvenim vlastima (èl. 177. 

st. 3. ZKP) dali graðani, odnosno osumnjièenik koji je ispitan protivno odredbi èl. 177. st. 5. ZKP. 

Kod optužnice podignute temeljem èl. 191. st. 6. ZKP, ukoliko je podnesen prigovor ili je sukladno èl. 

282. ZKP predsjednik vijeæa zatražio ispitivanje optužnice, sve obavijesti koje su graðani, odnosno 

osumnjièenik koji je ispitan protivno odredbi èl. 177. st. 5. ZKP dali državnom odvjetniku, odnosno 

redarstvenim vlastima, izdvojit æe, prije odluèivanja o prigovoru, odnosno zahtjevu predsjednika 

vijeæa, prema odredbi èl. 274. st. 4. ZKP izvanraspravno vijeæe. 

Ukoliko protiv optužnice podignute temeljem èl. 191. st. 6. ZKP nije podnesen prigovor, niti zahtjev 

predsjednika vijeæa, u smislu èl. 282. ZKP, sve obavijesti iz èl. 78. st. 3. ZKP izdvojit æe, prije 

odreðivanja glavne rasprave, predsjednik vijeæa u smislu èl. 284. st. 3. ZKP. 

Kada je podignut optužni akt za kaznena djela iz skraæenog postupka, sve obavijesti iz èl. 78. st. 3. 

ZKP izdvojit æe, prije zakazivanja glavne rasprave, sudac pojedinac. 

Protiv rješenja suda (istražnog suca, izvanraspravnog vijeæa, raspravnog vijeæa ili suca pojedinca) 

kojim je odbijen prijedlog stranaka za izdvajanje dokaza ili obavijesti iz èl. 78. st. 1. i 3. ZKP 

dopuštena je posebna žalba koja zadržava izvršenje toga rješenja. 

Pravno shvaæanje Kaznenog odjela Županijskog suda u Bjelovaru od 03. rujna 1998. 

195



završene istrage, odnosno davanja suglasnosti da se optužnica može podignuti bez 

provoðenja istrage (èl. 204. st. 1. ZKP) istražni sudac mora službene zabilješke 

redarstvenih vlasti o obavijestima prikupljenim od graðana na neformalan naèin 

posebnim rješenjem izdvojiti iz spisa predmeta i èuvati ih odvojeno od ostalih spisa 

(èl. 78. st. 3. ZKP). 14 Obavijesti prikupljene od graðana bez primjene procesnih 

propisa nazivaju se u struènoj literaturi dokazi u spoznajnom smislu (neformalnim 

dokazima). Na temelju tih dokaza državni odvjetnik može odluèiti hoæe li 

zahtijevati provoðenje istrage, a istražni sudac (ili sudsko vijeæe) hoæe li provesti 

istragu 15 . Može se, meðutim, reæi da o rezultatima policijskih izvida u velikoj mjeri 

ovisi i konaèni rezultat kaznenog postupka. 

Ovakvim zakonskim rješenjem razriješena je dilema koja je postojala izmeðu 

V. Bayera, koji prvi meðu kaznenopravnim procesualistima poligrafsko testiranje 

dovodi u svezu, kontekst, s radnjom prikupljanja obavijesti od graðana; i P. 

Kobea koji govori kako je prikupljanje obavijesti od graðana jedan ili gotovo 

iskljuèivi temelj na kojemu se može raspravljati o poligrafskom testiranju de lege 

lata, s jedne strane. S druge strane, A. Makra iskljuèuje povezanost poligrafskog 

ispitivanja s prikupljanjem obavijesti od graðana i ubraja ga u sadržaj generalne 

klauzule ranijeg èl. 177. st. 2. ZKP/89: “(...) i druge mjere i radnje.”, gdje tu 

pronalazi i njegovu zakonsku osnovu primjene. Mišljenju A. Makre priklonili su 

se D. Modly i M. Šuperina, dok je P. Kobe takav pristup smatrao dubioznim, 

buduæi da su po njegovom mišljenju ostala otvorena pitanja spomenuta u svezi sa 

formalnim procesnim radnjama. 

B. Pavišiæ istièe kako ZKP nije predvidio uvjete pod kojima bi se rezultati 

poligrafskog testiranja mogli upotrijebiti kao dokaz u kaznenom postupku. “U tome 

se poligrafsko testiranje razlikuje od prikupljanja obavijesti. Rezultat poligrafskog 

testiranja je poligram koji je rezultat posebnog psiho-fiziološkog analitièkog 

procesa. On sadrži: (1) postavljena pitanja, (2) odgovore i (3) tjelesne reakcije 

14 Službene bilješke, zapisnici i drugi materijal (kao što su zahtjev za lijeènièki pregled, vaðenje krvi i 

uzimanje mokraæe, te zahtjev za utvrðivanje stupnja alkoholiziranosti koji sadrži izjavu osumnjièenika 

da nakon prometne nesreæe nije pio, odnosno da je pio) tijela unutarnjih poslova u kojima su sadržane 

obavijesti kojima su tim tijelima u obavljanju njihovih ovlaštenja iz èl. 142. ZKP/93 dali graðani 

(kasnije okrivljenici ili svjedoci), ne mogu biti korišteni kao dokaz pred sudom. 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, I Kž –384/94 

Ni vlastoruèna pisana izjava osumnjièene osobe, dana tijekom prikupljanja prethodnih obavijesti, ne 

može biti dokaz u kaznenom postupku. 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, I Kž-654/76 

15 Pojam optuživanje i optužnice potrebno je tumaèiti kao opæi pojam koji obuhvaæa sve akte kojima se 

pokreæe kazneni postupak. 

Prema praksi Europskog suda za ljudska prava optužnica je: a) svaki akt kojim nadležno državno tijelo 

dotiènoj osobi službeno priopæuje da je optužena ili ju na temelju nekog razloga smatra sumnjivom za 

kazneno djelo; b) kao bilo koju mjeru nekog državnog tijela, kojim se pogoðenoj osobi makar i na 

implicitni naèin daje do znanja da se protiv nje, zbog sumnje za kazneno djelo, vodi istraga. Ovakvo 

odreðenje pojma optužnice posebno je važno za sudske kaznene postupke, kakav je i hrvatski kazneni 

postupak. Njih karakterizira èinjenica da kazneni postupak zapoèinje donošenjem formalne odluke 

suda o zapoèinjanju kaznenog postupka, ali stvarno osumnjièenje neke osobe zapoèinje znatno prije 

donošenja takve odluke suda. U praktiènom postupanju to je uhiæenje, poduzimanje pretrage, 

pozivanje ili dovoðenje osobe pod sumnjom da je poèinila kazneno djelo i sl. (vidi presudu Özturk 

protiv Njemaèke). 

196



ispitanika na postavljena pitanja koje su izvan njegove volje. U tom se smislu bitno 

razlikuje od iskaza kod svjesnog, voljnog, dragovoljnog priopæenja danog pod 

zakonom propisanim uvjetima. Poligram se ne može upotrijebiti kao dokaz o 

èinjenicama u kaznenom postupku. No, kao i drugi izvidi kaznenih djela, 

poligrafsko testiranje se poduzima radi prikupljanja podataka o kaznenom djelu i 

poèinitelju. U tom smislu, poligram, pod uvjetom da je rezultat postupanja 

sukladnog propisima èl. 46. i 47. Zakona o policiji, je valjano sredstvo otkrivanja 

podataka o kaznenom djelu i poèinitelju. Podatke dobivene poligrafskim testiranjem 

valja pribaviti kao i druge dokaze na naèin propisan u ZKP.” (Pavišiæ: 2002.; 306) 

O postupovnim pravnim pravilima, posebno onim koji su sadržani u Zakonu 

o kaznenom postupku u daljnjem dijelu teksta neæe biti rijeèi, pa èitatelje 

upuæujem na literaturu koja ta pitanja obraðuju. No, svakako treba napomenuti 

da i za poligrafskog ispitivaèa kao policijskog službenika (ako je policijski 

službenik) vrijede sva ona pravila koja su propisana tim Zakonom. Posebno 

ovdje mislimo na ona koja se odnose na dužnost policijskog službenika u svezi 

sa policijskim izvidom (èl. 186. ZKP). 16 

ZAKON O POLICIJI I POLIGRAFSKO ISPITIVANJE 

U Republici Hrvatskoj usvajanjem teksta Zakona o policiji 14. prosinca 2000., 

prvi je puta jednim zakonskim tekstom regulirana ovlast policijskog službenika u 

svezi sa poligrafskim testiranjem. Prije donošenja ovog zakona uporaba poligrafa, 

pa s time i poligrafskog ispitivanja, tumaèena je, kao što je veæ reèeno odredbom èl. 

177. st. 2. ZKP/98 (ranija odredba èl. 142. st. 2. ZKP/93), slièno kao i sve ostale 

operativno-taktièke mjere i radnje koje poduzimaju policijski službenici u cilju 

16 Meðunarodni dokumenti ne sadrže izrièite odredbe o prikupljanju obavijesti od graðana za potrebe 

kaznenog postupka, ali sadrže odredbe koje se odnose na postupanje policije pri istraživanju kaznenih 

djela, postupanju sa uhiæenim osobama i odredbe o pravima graðana, a koje se mogu i moraju primijeniti 

na podruèje prikupljanja obavijesti. U prvom redu, to je zabrana muèenja, neèovjeènog i okrutnog 

postupanja. Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima, Meðunarodni pakt o graðanskim i politièkim 

pravima te Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda sadrže praktièki istu 

odredbu o zabrani muèenja, neèovjeènog ili ponižavajuæeg postupka ili kazne, Konvencija protiv torture 

i drugih surovih, neljudskih ili ponižavajuæih kazni i postupaka u èlanku 1. definira torturu kao svaki akt 

kojim se jednoj osobi namjerno nanosi bol ili teška tjelesna ili duševna patnja da bi se od te osobe ili neke 

treæe osobe dobile obavijesti ili priznanja, ili da bi se ta osoba kaznila za djelo što ga je ona ili neka treæa 

osoba poèinila ili za èije je poèinjenje osumnjièena, da bi se ta osoba zastrašila ili da bi se na nju uèinio 

pritisak, ili bilo zbog kojeg drugog razloga utemeljenog na bilo kojem obliku diskriminacije, ako tu bol 

ili te patnje nanosi službena osoba ili bilo koja druga osoba koja djeluje u službenom svojstvu ili na njezin 

poticaj ili s njezinim izrièitim ili prešutnim pristankom. Kodeks Ujedinjenih naroda o ponašanju 

službenika koji provode pravo u èlanku 2. izrièito propisuje da se pri obavljanju svojih dužnosti 

predstavnici zakona trebaju poštivati i štititi dostojanstvo te održavati i braniti ljudska prava, a u èlanku 

5. odreðuje da nijedan predstavnik zakona ne smije nanositi, poticati ili tolerirati bilo koji oblik muèenja 

ili nekog drugog okrutnog, neèovjeènog ili ponižavajuæeg postupanja ili kažnjavanja, te da stanje u 

zemlji, zapovijed nadreðenog ili neka druga javna opasnost ne može opravdati takve postupke. Odredba 

èl. 237. st. 8. i 10. primjenu sile, prijetnje ili uporabu drugih sliènih sredstava kojima se utjeèe na volju 

okrivljenika da iskazuje sankcionira kod ispitivanja okrivljenika ekskluzijskim pravilom, a KZ te 

postupke inkriminira kao kazneno djelo protiv prava i sloboda graðana. 

197



ostvarivanja svojih osnovnih zadataka iz èl. 177. st. 1. ZKP/98, a nisu izrijekom bile 

pobrojane u navedenoj odredbi ZKP (u tzv. “generalnoj klauzuli”). Slijedom toga, 

raniju situaciju, u kojoj se objašnjavala moguænost primjene poligrafskog ispitivanja 

tijekom kriminalistièke obrade (procedure) generalnom klauzulom: “(...) i druge 

mjere i radnje” (iz èl. 177. st. 2. ZKP/98), tada je zamijenio èlanak 46. Zakona o 

policiji, sve do donošenja ZIDZKP/02. 

Temeljem odredbe èl. 46. ZoP, policijski službenik ovlašten je da nad osobom od 

koje traži obavijesti primijeni poligrafsko ispitivanje. Ova odredba znaèajna je iz 

razloga što regulira primjenu poligrafskog ispitivanja “nad osobom od koje 

policijski službenik traži obavijesti”, dakle ona ne odreðuje status osobe nad kojom 

se poligrafsko ispitivanje može primijeniti (npr. osumnjièenik ili svjedok), veæ je 

bitno to da je to ona osoba, graðanin, 17 od koje se traži obavijest. Potrebno je 

napomenuti da zakonski tekst sadrži pojam “poligrafsko ispitivanja” što smatramo 

da nije sinonim pojma “poligrafsko testiranje” jer je šireg sadržaja i znaèenja. 

Tumaèeæi moguænosti i situacije u kojima policijski službenik ima ovlast primjene 

poligrafskog ispitivanja u suglasju sa biti i sadržajem Zakona o policiji, te glede 

izjave o javnoj funkciji policije u društvu iz èl. 2. st. 2. ZoP, dolazimo do zakljuèka 

kako se ova ovlast može šire primijeniti nego što je to odreðeno Zakonom o 

kaznenom postupku u èl. 186. st. 1. i 2. Naime, po ZKP policijski službenik može 

primijeniti poligrafsko testiranje samo prema osobi u svezi sa situacijom kada 

postoji “osnove sumnje” da je poèinjeno kazneno djelo koje se progoni po službenoj 

dužnosti. To smo elaborirali veæ ranije. Po ZoP policijski službenici mogu 

poligrafsko ispitivanje primijeniti u obavljanju svojih policijskih poslova, jer se 

policijske ovlasti primjenjuju u izvršavanju policijskih poslova od strane policijskih 

službenika. Koji su to policijski poslovi odreðuje èl. 3. st. 1. ZoP, dok je u primjeni 

policijskih ovlasti policijski službenik uvjetovan opæim naèelom razmjernosti iz èl. 

21. ZoP. Stoga æe policijski službenik kod odabira izmeðu više policijskih ovlasti iz 

èl. 16. st. 1. ZoP primijeniti ono s kojim se s najmanje štetnih posljedica i u 

najkraæem vremenu postiže njen cilj, a sama primjena ovlasti mora biti razmjerna 

potrebi zbog koje se poduzima. Zakljuèno ovom razmišljanju može se reæi kako ZoP 

policijskim službenicima daje šire ovlasti primjene poligrafskog testiranja nego 

ZKP, dakle ne samo u izvidima kaznenog djela, nego i kod obavljanja tzv. 

operativnog rada (dakle, pored kriminalistièke obrade, i u operativnoj obradi) gdje 

je dostatna samo “sumnja” kao što su npr. situacije policijskog traganja za nestalom 

osobom, situacije tzv. “sumnjivih smrti” i dr. 

Uvjet za primjenu poligrafskog testiranja iz èl. 46. st. 1. ZoP je dužnost 

policijskog službenika - poligrafskog ispitivaèa da upozna osobu sa radom 

“ureðaja”. Pod time se razumijeva upoznavanje buduæeg poligrafskog ispitanika sa 

osnovnim elementima i prikljuècima poligrafa za mjerenje krvnog tlaka, disanja i 

elektrodermalne reakcije, te naèinom registriranja mjerenih fizioloških reakcija; ali 

i sa zaštitnim sustavom poligrafa koji jamèi osobi da po nju neæe nastupiti štetna 

17 Pojam “graðanin” obuhvaæa hrvatske državljane, strance i osobe bez državljanstva. 

198



posljedica zbog samog rada poligrafa. 18 Drugi uvjet koji se traži po st. 1. èl. 46. ZoP 

je izjavljena pismena suglasnost poligrafskog ispitanika prije samog poligrafskog 

testiranja. S druge strane, zakonska odredba èl. 46. st. 2. ZoP odreðuje poligrafsko 

ispitivanje kao krajnje neobvezujuæe za osobu, što se vidi ne samo po pismenom 

dopuštenju koje osoba mora potpisati, veæ i po moguænosti odustajanja od veæ 

zapoèetog ispitivanja. 19 St. 2. èl. 46 ZoP nalaže policijskom službeniku, odnosno 

poligrafskom ispitivaèu, dužnost prekidanja primjene poligrafskog testiranja koje 

je zapoèeto nad osobom “od koje se traži obavijest”, nakon što je dala pisanu 

suglasnost, a izjavi u tijeku poligrafskog testiranja da istu povlaèi. 

Odredbom èlanka 47. ZoP propisana je zabrana primjene poligrafskog 

testiranja bez obzira na stajalište osobe (odnosno, pristaje li ili zahtijeva 

poligrafsko ispitivanje) u taksativno odreðenim sluèajevima. Tako se èlankom 

47. ZoP zabranjuje poligrafsko testiranje: osobe koja je pod utjecajem alkohola 

ili pod utjecajem opojnih droga ili drugih psihoaktivnih tvari; osobe koja ima 

ozbiljnih srèanih oboljenja; osobe u stresnom stanju; osobe koja uzima lijekove 

za smirenje; osobe koja pokazuje vidljive znakove duševne bolesti ili 

poremeæenosti; osobe koja osjeæa intenzivnu fizièku bol; te trudnice i rodilje. 

Ovdje je potrebno ponovno naglasiti kako ZoP u ovoj odredbi razlikuje 

poligrafsko ispitivanje od poligrafskog testiranja. 

Na taj naèin Zakon o policiji regulirao je osnovne pretpostavke za primjenu 

poligrafskog ispitivanja: 20 dobrovoljnost i suglasnost ispitanika te prikladnost 

ispitanika za poligrafsko testiranje; dok pravila struke i postupka poligrafskog 

ispitivanja odreðuju druge pretpostavke za primjenu poligrafskog ispitivanja, 

meðu kojima se istièu posebno dva: prikladnost samog predmeta u svezi kojeg se 

obavlja poligrafsko ispitivanje te struènost i osposobljenost poligrafskog 

ispitivaèa. Nažalost, Zakon o policiji, kada govori tko je ovlašten na poduzimanje 

ovlasti poligrafskog testiranja, ne pravi razliku izmeðu opæenito policijskog 

službenika i policijskog službenika-poligrafskog ispitivaèa, pa smatramo kako bi 

u sljedeæoj izmjeni ZoP trebalo pored “policijskog službenika” stajati dopuna: 

“koji je obrazovan za poligrafskog ispitivaèa”. Ova izmjena u Zakonu ne bi 

predstavljala samo “kozmetièku” dopunu, veæ bi ona po svom sadržaju imala 

poseban znaèaj glede profesionalnog odnošaja prema policijskom radu. 21 

Ovdje je potrebno upozoriti na još jedno pitanje, kako ZoP ne iskljuèuje 

moguænost poligrafskog ispitivanja maloljetne osobe (od 14 - 18 godina starosti). 

Odredbom èl. 24. ZoP sve policijske ovlasti prema maloljetniku, pa tako i 

18 Potrebno je upozoriti kako ZoP ne traži od poligrafskog ispitivaèa demonstriranje, faktièno 

pokazivanje rada poligrafom, a ni potrebu za tzv. pokaznim poligrafskim testiranjem na samom 

ispitaniku kako bi mu pokazao stvarni naèin rada poligrafom, iako ima i takvih zagovora. Potrebu 

prilagodbe poligrafa i njegovih mjernih instrumenata individualnim psiho-fiziološkim svojstvima 

ispitanika poligrafski ispitivaè æe to uèiniti tijekom provoðenja prvog poligrafskog testa, uglavnom 

CQT testa ili jednim od njegovih oblika. 

19 S tim u svezi formulacija iz èlanak 90. Pravilnika o naèinu policijskog postupanja (PoNPP), Narodne 

novine 81/03: “(...) upozorit æe ispitanika da nije dužan podvrgnuti se ispitivanju (...)”. 

20 Ova i sva druga pitanja u svezi sa poligrafskim ispitivanjem (naèin provedbe poligrafskog ispitivanja 

i sadržaj pisane suglasnosti) propisat æe ministar MUP RH temeljem èl. 129. st. 2. ZoP-a. 

21 Vidi èlanak 88. PoNPP. 

199



poligrafsko ispitivanje, mogu se primjenjivati samo u prisutnosti roditelja ili 

skrbnika maloljetnika. Stoga, tijekom poligrafskog ispitivanja treba omoguæiti 

roditelju ili skrbniku maloljetnika da prisustvuje poligrafskom ispitivanju, a 

pismenu suglasnost na poligrafsko ispitivanje treba potpisati i roditelj ili skrbnik, 

pored maloljetnika. Ostaje otvoreno pitanje donje dobne granice maloljetnika nad 

kojim se ne bi moglo (odnosno, ne bi smjelo) obaviti poligrafsko ispitivanje 22 . 

Takoðer, na ovom mjestu, potrebno je samo upozoriti na odredbu èl. 89. 

PoNPP kojom se ureðuje moguænost da branitelja uhiæenog ispitanika promatra 

proces poligrafskog testiranja svog opunomoæitelja. Po tom pravilu njemu æe se 

omoguæiti praæenje poligrafskog testiranja iz odvojene prostorije, putem 

transparentnog ogledala ili zatvorenog sustava za snimanje i prijenos slike i 

zvuka, ako za to postoje tehnièki uvjeti. 

Poligrafski ispitivaè u svom radu, tijekom poligrafskog ispitivanja, pored 

pridržavanja zakonskih odredbi, mora se pridržavati i osnovnih naèela kriminalistike 

koja imaju pored opæeg i posebne sadržaje glede poligrafskog ispitivanja. Tako 

primjerice naèelo metodiènosti zahtijeva od poligrafskog ispitivaèa planski pristup 

poligrafskom ispitivanju, od upoznavanja sa predmetom (kriminalnim dogaðajem) 

od strane kriminalistièkih službenika i uvidom u policijski spis pa do izrade 

poligrafskih testova, odreðivanja vremena neposrednog poligrafskog ispitivanja i 

samo provoðenje poligrafskog testiranja. Obveza je poligrafskog ispitivaèa upoznati 

se i tražiti one podatke koji su neophodni, potrebni, za što kvalitetnije poligrafsko 

ispitivanje, pa i u onim situacijama koje idu na uštrb duljine trajanja cijelog postupka 

ispitivanja (odnosi izmeðu kriminalistièkih službenika i poligrafskih ispitivaèa 

moraju biti profesionalni). Naèelo koordinacije i suradnje odnosi se i na zahtjev da 

poligrafski ispitivaè bude ukljuèen u kriminalistièku proceduru ne samo od trenutka 

podnošenja zahtjeva za poligrafsko ispitivanje, veæ i od trenutka moguæeg planiranja 

poligrafskog ispitivanja. U skladu sa naèelom objektivnosti, ali i ekonomiènosti, 

poligrafski ispitivaè treba otvoreno reæi, u onim sluèajevima kada ne postoje 

prikladni elementi za poligrafsko testiranje, kako poligrafsko ispitivanje nije moguæe, 

te navesti razloge, koji su to elementi. Zabluda je oèekivati da æe samo poligrafsko 

ispitivanje riješiti sva neodgovorena pitanja ukoliko se to nije moglo postiæi 

primjenom drugih mjera i radnji iz ovlasti policijskog službenika. 

STADIJI POLIGRAFSKOG ISPITIVANJA 

U struènoj literaturi koja obraðuje taktiku i metodiku poligrafskog ispitivanja 

obièno se navode kao stadiji poligrafskog ispitivanja: prijem ispitanika, uvodni 

intervju (prettestni razgovor), potom samo neposredno testiranje i na kraju 

interpretacija poligrama te razgovor nakon poligrafskog testiranja (poslijetestni 

razgovor) sa ispitanikom. Razvoj kriminalistièke procedure i uèešæe svih sudionika 

(kako kriminalistièkih istražitelja, tako i poligrafskih ispitivaèa) zahtijeva širi 

22 U praksi se ne ispituju osobe mlaðe od 16 godina. 

200



odnos prema poligrafskom ispitivanju. Stoga držimo da spomenute stadije 

poligrafskog ispitivanja treba smatrati kao poligrafsko ispitivanje u užem smislu. U 

sastavni dio poligrafskog ispitivanja u širem smislu trebalo bi ukljuèiti i stadije 

planiranja te pripremu poligrafskog ispitivanja u suodnosu na spomenuta èetiri 

(osnovna, temeljna) stadija poligrafskog ispitivanja (predtestni razgovor, 

poligrafsko testiranje, tumaèenje poligrama i poslijetestni razgovor), kao i 

naknadnu verifikaciju nalaza poligrafskog ispitivaèa od strane kriminalistièkog 

istražitelja. O tom pitanju nalazi se malo struène literature, dok se iz prakse mogu 

èuti reakcije: sa strane policijskih službenika, kriminalistièkih istražitelja, glede 

rezultata poligrafskog ispitivanja, a od poligrafskog ispitivaèa na moguænost i broj 

raspoloživih podataka koji trebaju biti iskoristivi za sastavljanje poligrafskog testa. 

Kako bi se uklonili ovakvi prigovori, potrebno je ukljuèivanje poligrafskog 

ispitivaèa u kriminalistièku proceduru od samog poèetka (kada se poèelo 

planirati sa primjenom poligrafskog ispitivanja, u odreðenim teškim sluèajevima 

veæ tijekom provoðenja oèevida, tijekom obavljanja obavijesnih razgovora ili 

ispitivanja). Informacije i podaci o tom pitanju su pojedinaène i nedovoljne kako 

bi se donio relevantan zakljuèak, ali takve prakse još nema dovoljno. Rijetki su 

samoinicijativni pojedinci. Ova suradnja važna je radi osiguravanja èinjeniènog 

fonda, potrebnih podataka, važnog i iskoristivog za poligrafsko ispitivanje, jer 

ako oni nisu dostatni, adekvatni, poligrafski ispitivaè neæe moæi (ne bi trebao) 

pristupiti poligrafskom ispitivanju. 

Pristupanje poligrafskom ispitivanju, posebno u cilju eliminacije nedužnih 

osoba ili zbog traganja za predmetima ili tragovima koji su u svezi sa kaznenim 

djelom, potrebno je pripremiti i planirati po pravilima kriminalistièke znanosti i 

struke. Poznato je iz kriminalistièke prakse da nedužne osobe, kojima su poznati 

elementi kriminalnog dogaðaja (kaznenog djela), pokazuju prilikom ispitivanja 

na poligrafu iste ili vrlo sliène reakcije kao i poèinitelji (ili supoèinitelji). Zato 

velika opasnost leži u pripremanju poligrafskog testiranja da se neko pitanje 

proglasi “kritiènim”, a da se prije toga detaljno ne provjeri je li kritièna èinjenica 

možda poznata ispitaniku po nekoj drugoj osnovi, a ne na temelju njegovog 

ulaska u tzv. kažnjivu zonu. Nedužne osobe mogu koji put prepoznati kritièno 

pitanje i neopreznošæu poligrafskog ispitivaèa, npr. davanjem posebnog naglaska 

pri postavljanju kritiènog pitanja, dužeg zadržavanja kod kritiène èinjenice 

(narušen tempo ispitivanja), nelogiènošæu ostalih èinjenica ili nepravilno 

pripremljenih pitanja u odnosu na kritiènu èinjenicu. Baš u svezi s ovim 

posljednjim, priprema materijala za poligrafsko ispitivanje u vidu suradnje 

kriminalistièkih istražitelja i poligrafskog ispitivaèa pojavljuje se kao pitanje od 

posebnog interesa za vjerodostojnost poligrafskog ispitivanja. 23 

23 Na ovom mjestu èitatelje upuæujemo na èlanke Z. Rose u kojima se raspravlja o moguæim 

poremeæajima tijekom poligrafskog testiranja i na njegovu valjanost: O uvjetima za poligrafsko 

testiranje. Priruènik. Zagreb: MUP RH. broj 6/1973., 543.-551.; Analiza uzroka pogrešnih i 

neodreðenih nalaza kod poligrafskog testiranja. Priruènik. Zagreb: MUP RH. broj 2-3/1976., 123.- 

129.; Istraživanje valjanosti poligrafa u SAD i naša praksa. Priruènik. Zagreb: MUP RH. broj 5- 

6/1989., 435.-445. 

201



U cilju otklanjanja navedenih opasnosti zalažemo se za timski rad, odnos, 

izmeðu kriminalistièkih službenika i poligrafskih ispitivaèa. Odnos koji ne 

mijenja ingerenciju, dužnosti i obveze koje svaki od ovih policijskih službenika 

veæ ima, bez obzira na faktiène ili individualne èimbenike koji mogu utjecati na 

njega. Odnos koji produbljuje suradnju izmeðu policijskih službenika i 

poligrafskih ispitivaèa temeljen na pravilima struke. Ne radi se o zahtjevu 

preuzimanja ili dupliciranja radnih zadataka, veæ o odnosu koji æe omoguæiti što 

uèinkovitu iskoristivost poligrafskog ispitivanja. Opæenito, ova suradnja odnosi 

se prvenstveno na prikupljanje i prezentaciju podataka koji su neophodni za 

provoðenje poligrafskog ispitivanja. Poligrafskom ispitivaèu potrebno je 

osigurati podatke, bez ikakvih ogranièenja, ustezanja ili rezervi, o tzv. 

prevaljenom putu veæ provedene kriminalistièke procedure (obrade), od onih 

koje se tièu mjera prvog zahvata, pa sve do onih trenutaka provoðenja 

poligrafskog ispitivanja. Ova priprema ne iskljuèuje u odreðenim konkretnim 

sluèajevima izlazak poligrafskog ispitivaèa na mjesto kriminalnog dogaðaja radi 

upoznavanja sa uvjetima mjesta kriminalnog dogaðaja, rasporedom tragova i 

predmeta naðenih na mjestu kriminalnog dogaðaja (njihovim pozicioniranjem u 

prostoru), sa dinamikom poèinjenja kažnjive radnje (dinamika radnje kaznenog 

djela, ritam operandi), sa socijalnim okruženjem u kojem je kazneno djelo 

poèinjeno i situacijskim pretpostavkama koje su u svezi sa kaznenim djelom. 

Stoga se ispravno upozorava (Modly: 1998.; 192.) kako propusti i pogreške 

uèinjene tijekom pripremanja za poligrafsko ispitivanje idu na štetu istine, 

operativnosti, poligrafske struke i uopæe ugleda policije i mogu izazvati niz 

negativnih posljedica za nedužne osobe. Iz tog razloga smatramo kako pravno 

znanje i faktièno upoznavanje sa buduæim predmetom ispitivanja (kaznenim 

djelom, osumnjièenim, ošteæenim), prethodne konzultacije izmeðu poligrafskih 

ispitivaèa i kriminalistièkih istražitelja, ukljuèenost poligrafskog ispitivaèa u 

kriminalistièku proceduru, sustavna i temeljita analiza konkretnog sluèaja 

posebno u svezi sa kriminalistièkim karakteristikama poèinjenja kaznenog djela, 

objektivno postavljanje verzija i sve ono što sadrži proces planiranja rada 

predstavlja sastavni dio poligrafskog ispitivanja. (Šuperina: 2001.; 78.) 

RAŠÈLAMBA SLUÈAJA SUDSKE PRAKSE 

S obzirom na stav hrvatske pravne teorije da je poligrafsko testiranje pomoæno 

istražno sredstvo, ono se faktièno primjenjuje u podruèju operativnog policijskog 

rada prije pokretanja kaznenog postupka. Radi se o neformalnom postupku (izvidnoj 

radnji kaznenog djela redarstvenih vlasti) koje je po izmjeni ZIDZKP/02 razlièito od 

prikupljanja obavijesti od graðana. Cilj primjene poligrafskog testiranja u 

policijskom radu je prikupljanje podataka o kaznenom djelu, poèinitelju, 

predmetima koji mogu poslužiti za utvrðivanje èinjenica (bilo oèevidom, bilo 

vještaèenjem), ali i radi provjeravanja podataka iz sadržaja zaprimljene kaznene 

prijave u skladu sa èl. 186. ZKP. Upravo iz ovih razloga, nastavno dajemo 

202



rašèlambu posljednje nama poznate presude hrvatskog pravosuða u kojoj je 

razmatrana primjena poligrafa prije donošenja ZIDZKP/0224 . 

Opæinski sud u Virovitici 5. sijeènja 2001. zaprimio je u predmetu K-3/01-34 

optužnicu Opæinskog državnog odvjetništva u Virovitici DO-K-241/2000 kojom 

se tereti optuženi da je 12. listopada 2000., u vremenu od 9.15 – 9.25 sati u 

Virovitici, u ulici Ivana Mažuraniæa, u kuæi ošteæenog, u cilju da se okoristi, 

nakon što je pronašao kljuè zakljuèane kuæe na podestu malog prozora uz vrata, 

otkljuèao ulazna vrata i neovlašteno ušao u kuæu, te je u prostoriji dnevnog 

boravka sa komode uzeo i za sebe zadržao 1.000,00 Kn i 330,00 DM, pa je time, 

provaljivanjem, da doðe do stvari iz zatvorene zgrade, tuðu pokretnu stvar 

oduzeo s ciljem da je protupravno prisvoji èime je poèinjeno kazneno djelo teške 

kraðe opisano po èl. 217. st. 1. toè. 1. KZ, a u svezi sa èl. 216. st. 1. KZ. Nakon 

provedene glavne rasprave 25. travnja 2001., na kojoj je izmeðu ostalih bio 

ispitan i poligrafski ispitivaè policijske uprave, Opæinski sud u Virovitici osudio 

je optuženog za kazneno djelo teške kraðe na kaznu zatvora od (6) šest mjeseci, 

a temeljem èl. 67. KZ primijenio je uvjetnu osudu i to tako da se izvršenje 

izreèene kazne zatvora odgaða na vrijeme od jedne godine. U obrazloženju 

presude (izdvojeno) pored ostalog nalazi se: 

“(...) Tijekom dokaznog postupka ispitani su svjedoci, policijski službenik - 

poligrafski ispitivaè, vještak za daktiloskopiju, uèinjen je uvid u potvrdu o 

privremenom oduzimanju predmeta, izvješæe o poligrafskom ispitivanju, 25 (...) 

Nesporno je da je kritiènog dana provaljeno u kuæu ošteæenika i to na 

naèin da je sa podesta malog prozora uz vrata, uzet kljuè s kojim su 

otkljuèana vrata, nakon èega je poèinitelj ušao u kuæu te iz prostorije dnevnog 

boravka sa komode uzeo i za sebe zadržao 1.000,00 kuna i 330,00 DM. 

Sporno je da li je optuženik na inkriminirani naèin ušao u kuæu ošteæenika i 

uzeo novac. (...) 

24 Druge dvije poznate presude analizirao je Z. Roso na stranicama 320.-322. svoje monografije: 

“Poligraf u kriminalistici”. Radi se o presudama: Vrhovnog suda Hrvatske I. Kž-278/1968-5 od 15. 

svibnja 1968. i Okružnog suda u Zagrebu Kž-1495/72-3 od 10. kolovoza 1972. 

25 Izjava što ju je okrivljenik u tijeku psihijatrijskog vještaèenja iznio vještaku u pogledu kaznenog djela 

i koja je unijeta u uvodni dio nalaza vještaka, bez obzira na to kako se optuženik brani u tijeku glavne 

rasprave, a njegova izjava koju je on dao u neformalnom razgovoru tijelima unutarnjih poslova veæ 

izdvojena, nije obavijest koju ima u vidu odredba èl. 78. st. 3. ZKP, niti se s njom može poistovjetiti, 

pa stoga nisu ispunjeni zakonski uvjeti da se ona na temelju èl. 78. st. 3. ZKP izdvoji iz spisa i posebno 

èuva, što je pogrešno uèinio sud prvog stupnja. 

Naime, u èl. 323. st. 3. ZKP, na koje se pobijano rješenje poziva, izmeðu ostaloga je predviðeno da 

nakon završenog dokaznog postupka vijeæe odluèi da se drugi zapisnici i obavijesti predviðeni u èl. 

78. ZKP izdvoje iz spisa i odvojeno èuvaju, ako prije nije donesena odluka o njihovom izdvajanju. 

Jasno je da su to samo one obavijesti koje su u skladu s èl. 142. ZKP tijelima unutarnjih poslova dali 

okrivljenik i osobe navedene u èl. 216. i 217., te èl. 234. st. 1. ZKP (èl. 78. st. 3. ZKP), a koje su, u 

konkretnom sluèaju, rješenjem istražnog suca od 14. rujna 1994. veæ izdvojene. 

Stoga nije bilo nikakve osnove za donošenje pobijanog rješenja, buduæi da sve ono što je optuženik u 

tijeku provoðenja psihijatrijskog vještaèenja slobodno iznio vještaku, nema karakter obrane, neovisno 

o tomu kako se optuženik brani, i nije obavijest koju ima u vidu odredba èl. 78. st. 3. ZKP, niti se s 

njom može poistovjetiti, pa je slijedom toga nije trebalo ni izdvojiti, kao što je to pogrešno postupio 

sud prvog stupnja. 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, I Kž-183/95. od 06. travnja 1995. 

203



Iz izvješæa o poligrafskom testiranju, na koje je optuženik podvrgnut sa 

njegovim pristankom, proizlazi da je optuženik vjerojatni poèinitelj, odnosno 

sigurni poèinitelj, s obzirom da je iskljuèeno supoèiniteljstvo, a što je u svom 

iscrpnom i vjerodostojnom iskazu objasnio policijski službenik - poligrafski 

ispitivaè, koji je izvršio poligrafsko ispitivanje optuženika. 26 Naime, 

optuženik bi bio sigurni poèinitelj da je priznao kazneno djelo, te kad se ne 

bi radilo o kaznenom djelu koje pruža moguænost supoèiniteljstva, pa je 

ostavljena teoretska moguænost da je optuženik supoèinitelj. Nadalje, iz 

izjave policijskog službenika - je optuženik prilikom poligrafskog testiranja, 

odgovarajuæi u vezi sa ošteæenikom, ulaskom u kuæu, uzimanjem novca, kao 

i na druga pitanja vezana uz kazneno djelo, pozitivno reagirao. 27 (...) 

Nakon temeljite i savjesne ocjene svakog dokaza pojedinaèno i u svezi s 

ostalim dokazima, utvrðen je nepobitan skup indicija koje bez dvojbe upuæuju na 

okrivljenika kao poèinitelja kaznenog djela (poligrafsko ispitivanje uz pristanak 

okrivljenika, te tenisice koje je kupio od novaca pribavljenog na protupravan 

naèin). (...) Sud smatra da æe se upozorenjem uz prijetnju kaznom ostvariti svrha 

kažnjavanja. (...)” 

Optuženi se na izreèenu presudu žalio po svim osnovama iz èl. 366. ZKP/98, 

a iz sadržaja žalbe Županijski sud u Bjelovaru utvrðuje u svom obrazloženju 

rješenja (Kž-193/01-3) kako proizlazi da se presuda pobija zbog bitne povrede 

odredaba kaznenog postupka i pogrešnog i nepotpunog utvrðenog èinjeniènog 

stanja. Županijski sud u Bjelovaru je prihvatio žalbu optuženika i rješenjem 

ukinuo presudu prvostupanjskog suda i predmet vratio sudu prvog stupnja na 

ponovno suðenje pred potpuno izmijenjenim vijeæem. Ono što je zanimljivo, 

zamjenik Županijskog državnog odvjetništva u Bjelovaru predložio je na sjednici 

drugostupanjskog vijeæa da prihvati žalbu optuženika i da ukine pobijanu 

presudu. Iz obrazloženja rješenja: 

“(...) U pravu je optuženik kada tvrdi da je èinjenièno stanje, na kojem se 

temelji odluka o njegovoj odgovornosti, pogrešno utvrðeno. Pri tome 

osnovano naglašava da osim rezultata poligrafskog ispitivanja u spisu 

predmeta nema niti jednog dokaza koji bi ukazivao na njega kao poèinitelja 

teške kraðe na štetu ošteæenika. 

26 Sud prvog stupnja pravilno je postupio kad je iz spisa izdvojio video zapis koji se odnosi na obavijest 

koju je djelatnicima policije dao osumnjièenik u smislu èl. 186. ZKP (prije èl. 177. ZKP), a na temelju 

koje obavijesti su redarstvene vlasti provele rekonstrukciju dogaðaja. Naime, video zapis kojeg su 

policijski djelatnici uèinili tijekom oèevida ili rekonstrukcije na temelju izjave osumnjièenika ima 

karakter obavijesti u smislu èl. 186. ZKP koja se u smislu èl.78. st. 3. ZKP mora izdvojiti iz spisa, pa 

se prema tome, na takvom video zapisu ne može temeljiti sudska odluka. 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, I Kž 364/03, od 8. svibnja 2003. 

27 Nisu ispunjeni zakonski uvjeti iz èl. 78. st. 2. ZKP u vezi s èl. 9. st. 2. ZKP, da se iz spisa izdvoje kao 

nezakoniti dokazi iskazi policajaca ispitanih kao svjedoka, s obzirom da su iskazivali samo o onom što 

su vidjeli prigodom postavljene zasjede na odreðenom podruèju, provodeæi izvide, sukladno odredbi 

èl. 177. st. 2. ZKP. 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, I Kž 444/02, od 25. rujna 2003. 

204



Rezultat poligrafskog ispitivanja dovoljan je za ocjenu postojanja osnovane 

sumnje da je testirana osoba poèinitelj kaznenog djela, ali nije prikladan da se 

samo na njemu s potrebnom sigurnošæu to i zakljuèi i samo na rezultatu 

poligrafskog testiranja temelji odluka o odgovornosti neke osobe. Prihvatljivost 

rezultata takvog testiranja je vrlo relevantna. Ona ovisi o tome da li je testirana 

osoba imala saznanja o okolnostima pod kojima je djelo poèinjeno. To proizlazi 

i iz iskaza poligrafskog ispitivaèa koji je obavio testiranje optuženika, koji 

posebno naglašava da ga je pitao da li ima saznanja o djelu. (...) 

Nesporno je da je optuženik bio u kontaktu sa djelatnicima policije prije 

poligrafskog testiranja, 28 ali ga sud nije pitao da li je saznao kakve podatke o 

okolnostima pod kojim je poèinjeno djelo. (…) 

U ponovnom postupku sud æe otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano. 

Prije svega detaljnije æe ispitati optuženik o tome što je sve prethodilo 

poligrafskom testiranju, a nakon toga æe pažljivom ocjenom svih dokaza, 

vodeæi raèuna o nalazu i mišljenju Centra za kriminalistièka vještaèenja, 

donijeti novu odluku. (...)” 

Nakon održane nove glavne rasprave 11. prosinca 2001. Opæinski sud u 

Virovitici (K-167/01-4) presudio je da se optuženik oslobaða optužbe (DO-K- 

241/2000 od 05. sijeènja 2001.) temeljem èl. 354. toè. 3. ZKP/89 (nije dokazano 

da je optuženik poèinio djelo za koje se optužuje). U postupku pred vijeæem 

opæinskog suda na glavnoj raspravi zamjenica Opæinskog državnog odvjetnika 

inaèe je odustala od optužbe jer je smatrala da na osnovi cjelokupnog provedenog 

dokaznog postupka nije dokazano da bi okrivljenik poèinio kazneno djelo koje 

mu se stavljalo na teret, pa je kao supsidijarni tužitelj postupak nastavio voditi 

ošteæenik. U obrazloženju odluke prvostupanjski sud navodi: 

“(...) Optuženik je uz svoj pristanak bio podvrgnut poligrafskom ispitivanju, a 

na temelju kojeg ispitivanja proizlazi da je okrivljenik vjerojatni poèinitelj, a 

sigurni bi bio kad bi priznao kazneno djelo. Poligrafski ispitivaè koji je obavio 

poligrafsko testiranje optuženika izjavio je kako je zaokružio da je optuženik 

vjerojatni poèinitelj iz razloga što je ostavio teoretsku moguænost da je on 

supoèinitelj. Nadalje iz iskaza poligrafskog ispitivaèa proizlazi da je optuženik 

prilikom poligrafskog ispitivanja, odgovarajuæi na pitanja u svezi s ošteæenikom, 

ulaskom u kuæu, uzimanjem novca, pozitivno reagirao. Meðutim, samo na 

osnovu poligrafskog ispitivanja ne može se temeljiti odluka o odgovornosti s 

obzirom da krajnji rezultat takvog testiranja ovisi i o tome da li je ispitivana osoba 

28 Dragovoljni pristanak osumnjièene osobe zbog kaznenog djela teškog ubojstva iz èl. 91. toè. 4. KZ da 

djelatnike policije odvede na mjesto dogaðaja i pokaže mjesto gdje je odbaèeno tijelo ošteæenika, što 

je po dolasku na mjesto dogaðaja i uèinila, predstavlja obavijest (èl. 177. st. 4. ZKP) koju je 

osumnjièena osoba dala redarstvenim vlastima tijekom kriminalistièke obrade, a ne njen iskaz u smislu 

èl. 177. st. 5. ZKP, pa su se ispunili zakonski uvjeti iz èl. 78. st. 3. u vezi s èl. 177. st. 4. ZKP da se taj 

dio njenog obavijesnog razgovora izdvoji iz spisa. 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, I Kž 123/04-3, od 26. veljaèe 2004. 

205



imala neka saznanja na koji naèin je djelo poèinjeno. Da je optuženik znao za 

neke okolnosti pod kojima je djelo poèinjeno to može obrazložiti èinjenicu da je 

pozitivno reagirao na testiranju. Meðutim, u sluèaju da optuženiku nisu bile 

poznate nikakve okolnosti poèinjenja kaznenoga djela, to može upuæivati na to 

da optuženik ne govori istinu, ali sud i dalje ne raspolaže niti jednim materijalnim 

dokazom koji bi upuæivao da je upravo optuženik poèinio to djelo ili možda da je 

bio supoèinitelj. (...) Sud je utvrdio da nije dokazano da bi optuženik poèinio 

kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, te je temeljem èl. 354. toè. 3. ZKP/89 

donio odluku kojom se optuženik oslobaða optužbe. (...)” 

ZAKLJUÈAK 

Na kraju ovoga rada želimo istaknuti kako poligraf, kao i samo poligrafsko 

ispitivanje/testiranje, nije nikakav “pakleni stroj” koji na znanstveno neutemeljen 

naèin “èita misli”, “slama savjest ispitanika”, “sili ga na priznanje” - suvremeni 

oblik juramentum purgationis XXI. stoljeæa. Jednako tako, ni poligrafski 

ispitivaèi nisu svemoæni, oni nisu “vraèevi” koji dolaze do istine. 

Sam postupak, pored pravila struke koje mora poštivati poligrafski ispitivaè, 

potrebno je voditi u suglasju sa donesenim zakonskim odredbama Zakona o 

kaznenom postupku, Zakona o policiji i pravilnicima, uvažavajuæi posebnost 

ovakvog specifiènog oblika prikupljanja podataka o kaznenom djelu, poèinitelju, 

svjedocima, predmetima i tragovima u svezi sa kaznenim djelom koji mogu 

poslužiti za utvrðivanje èinjenica oèevidom ili vještaèenjem; te poštujuæi 

osobnost ispitanika i sva njegova prava koja mu se jamèe. 

Poligrafsko ispitivanje treba odreðivati u skladu sa kriminalistièkim taktièkim i 

metodièkim pravilima, bez pritisaka ili utjecaja na poligrafskog ispitivaèa 

(maksimalno poštivanje naèela objektivnosti). Poligrafsko ispitivanje je važan 

postupak tijekom policijskog izvida (kriminalistièke procedure), te ga ne bi trebalo 

eksploatirati bez opravdanih razloga u smislu “zadnjeg raspoloživog sredstva”. Ono 

se treba koristiti u skladu sa pravilnom kriminalistièkom prosudbom, planski, taktièki 

i profesionalno. Potrebno je podržati ideju kako je diskreciono pravo svakog 

poligrafskog ispitivaèa da prosudi postoje li uvjeti za poligrafsko ispitivanje/testiranje 

osoba u svakom konkretnom (kriminalnom) dogaðaju. Poligrafski ispitivaè treba, bez 

ikakvih sugestija i pritisaka (utjecaja) sa strane, donijeti svoje obrazloženo mišljenje 

(zakljuèak), dijagnozu dobivenih psiho-fizioloških reakcija na poligramu. Na 

kriminalistièkim istražiteljima je zadaæa da u sklopu logièki sastavljenih svih 

prikupljenih indicija iskoriste rezultate poligrafskog testiranja. Kod toga se zalažemo 

da odnosi izmeðu kriminalistièkih istražitelja i poligrafskih ispitivaèa budu oni koji 

su karakteristièni za timski rad, opæenito, a u svezi konkretnog kriminalnog dogaðaja 

i prije podnošenja zahtjeva za poligrafsko ispitivanje. 

Predmet kriminalistièke procedure, odnosno poligrafskog ispitivanja, odreðen je 

kaznenim pravom. Stoga sudionici u kriminalistièkom procesu, kriminalistièki 

istražitelji i poligrafski ispitivaèi trebaju znati zakonske opise kaznenih djela. Ti 

206



zakonski opisi odreðuju predmet njihovog rada, oni odreðuju što je predmet njihovog 

istraživanja, otkrivanja, razjašnjavanja i utvrðivanja. Kaznenopravnim sadržajem 

odreðena je meðusobna komunikacija izmeðu kriminalistièkog istražitelja i 

poligrafskog ispitivaèa, sadržaj podataka neophodnih za primjenu poligrafskog 

ispitivanja (testiranja), uvažavajuæi sve posebnosti kriminalistièkih karakteristika 

(elemenata) kaznenog djela specifiènih u svakom konkretnom kriminalnom dogaðaju. 

Literatura: 

Bayer, V. (1995.) Kazneno procesno pravo – odabrana poglavlja, knjiga prva. 

Uvod u teoriju kaznenog procesnog prava, priredio prof. dr. sc. Davor Krapac. 

Zagreb: MUP RH. 

Hardy, W. L., Murphy, V. T. (1996.) Victims and Polygraph Examinations. 

Polygraph. Vol. 25, broj 4, 249.-256. 

Horvatiæ, Ž. i dr. (2001.) Rjeènik kaznenog prava. Zagreb: Masmedija. 

Jayne, B. C. (1995.) Child Sexual Abuse Investigations. Polygraph. Vol. 24, broj 

1, 34.-47. 

Krapac, D. (1990.) Prilog razmatranju pojmova dokaznih zabrana u suvremenom 

kriviènom pravu. Pravni vjesnik. Vol. 6, broj 1, 11.-31. 

Krapac, D. (2003.) Zakon o kaznenom postupku i drugi izvori hrvatskog 

kaznenog postupovnog prava. Zagreb: Narodne novine. 

Kubon, W., Wieniewski, L., Jozwiak, M. (1977.) Primjena poligrafa u praksi. 

Izbor. Vol. 17, broj 2-3, 194.-210. 

Ljubanoviæ, V. (2002.) Kazneno procesno pravo: Izabrana poglavlja. Osijek: 

Pravni fakultet Sveuèilišta Josipa Jurja Strossmayera. 

Makra, A. (1984.) Mjesto i uloga poligrafa u kriminalistici i kriviènomprocesnom 

pravu. Priruènik - posebno izdanje. Zagreb: MUP RH. 

Makra, A. (1989.) Organi unutrašnjih poslova i Zakon o kriviènom postupku 

(studija). Zagreb: MUP RH. 

Modly, D. (1998.) Priprema poligrafskog ispitivanja. Policija i sigurnost. Zagreb: 

MUP RH. Vol. 7. broj 3, 177.-193. 

Murphy, V. T. (1996.) The use of Polygraph Examinations for Victims of Sex 

Crimes in Maryland, 1993.-996. Polygraph. Vol. 25, broj 4, 279.-289. 

Pavišiæ, B. i sur. (2002.) Komentar Zakona o kaznenom postupku s prilozima. 

Knjiga prva. Rijeka: Pravni fakultet Sveuèilišta u Rijeci. 

Rill, H. G., Vossel, G. (1998.) Psychophysiologische Täterschaftsbeurteilung 

(“Lügendetektion”, “Polygraphie”): Eine kritische Analyse aus psychophysiologischer 

und psychodiagnostischer Sicht. Neue Zeitschrift für Strafrecht. Vol. 18, broj 10, 481.-486. 

Roso, Z. (1973.) O uvjetima za poligrafsko testiranje. Priruènik. Zagreb: MUP 

RH. Vol. 21, broj 6, 543.-551. 

Roso, Z. (1976.) Analiza uzroka pogrešnih i neodreðenih nalaza kod poligrafskog 

testiranja. Priruènik. Zagreb: MUP RH. Vol. 24, broj 2-3, 123.-129. 

207



Roso, Z. (1985.) Liènost i struène karakteristike poligrafskog ispitivaèa 

Priruènik. Zagreb: MUP RH. Vol. 33, broj 6, 612.-619. 

Roso, Z. (1989.) Istraživanje valjanosti poligrafa u SAD i naša praksa. Priruènik. 

Zagreb: MUP RH. Vol. 37, broj 5-6, 435.-445. 

Roso, Z. (1996.) Poligraf u kriminalistici. Zagreb: MUP RH. 

Šuperina, M. (1997.) Primjena poligrafa u kriminalistièkoj obradi i 

procesnopravne odredbe dopustivosti njegove uporabe. Hrvatski ljetopis za 

kazneno pravo i praksu. Vol. 4, broj 1, 147.-196. 

Šuperina, M. (2001.) Konceptualizacija kaznenopravnih pojmova i 

kriminalistièki elementi kaznenih djela kod poligrafskog ispitivanja. 72-90. u: 

Zbornik radova Meðunarodnog seminara poligrafskih ispitivaèa, Valbandon, 

26.-28. 09. 2001. Zagreb-Valbandon: MUP RH. 

POLYGRAPH EXAMINATIONS IN CRIMINAL JUSTICE IN 

CROATIA: THE ANALYSIS OF THE COURT PRACTICES 

The article discusses the legal solutions regarding the polygraph examinations in criminal 

proceedings (starting with the detection/location of criminal offender, locating witnesses, collection of all 

sort of evidence to be accepted by the court, collection of physical evidence which could help to establish 

the facts, criminal investigation and the elimination of the innocent suspects) with reference to the 

Criminal Procedure Act (Amendments from 2002) and the Police Act (2000). Pursuant to the provisions 

of Article 186, item 2 of the Criminal Procedure Act the polygraph examination is a separate activity 

within the police proceedings which differs from the activity called information gathering. The Article 46 

of the Police Act allows for the polygraph examinations of persons outside the criminal investigation in 

cases of reported missing persons, suspicious death and the like. 

The paper introduces the distinction between the adequacy and sufficiency of the legal 

regulation of polygraph examinations as criminal investigation activity which would guarantee the 

correct usage of polygraph during preliminary investigation proceedings, after it has been 

explained and accepted that the polygraph examinations can be used by the police as an efficacious 

supportive device in criminal investigation. 

For that reason, the paper doesn’t discuss the issue of polygraph examination results as formal 

evidence in criminal proceedings, which is neither foreseen nor allowed by the Croatian criminal 

law. It discusses the legal solutions regarding the possibilities of the use of this very effective 

technic in detecting, investigating and information gathering about the offender and/or the offence, 

in search for clues and objects which could produce legally relevant facts. The issue, which is 

important for the future (de lege ferenda), is the usability of polygraph examinations for so-called 

diagnostic purposes like the testing of specific skills of the examinees or defining certain decisive 

factors in case of a parole release. One of the basic issues of the legal solution of the problem is the 

protection of human rights and liberties especially from the point of view of person’s free will and 

voluntariness during preliminary criminal procedure. 

Key words: polygraph, polygraph examination, polygraph examinee, criminal 

investigation, investigation actions, Police Act, Criminal Procedure 

Act, court practice. 

208

PRIKAZI

Mr. sc. Sreæko Grgureviæ: Rade Kalanj - Suvremenost klasiène sociologije 


Mr. sc. Sreæko Grgureviæ, viši sudski savjetnik 

na Županijskom sudu u Splitu 

RADE KALANJ: “Suvremenost klasiène sociologije”, 

Politièka kultura, Zagreb, 2005 

Sociologija, kao i sve ostale znanosti, ima svoje utemeljitelje i klasike koji su 

zaslužni za nastanak same discipline i njezino osamostaljenje u odnosu na ostale 

discipline koje se opæenito mogu svrstati u to podruèje. No, za razliku od 

prirodnih znanosti u kojima se pitanje zaslužnosti i velièine postignuæa u pravilu 

rješava bez nekakvih posebnih sporova, u društvenim znanostima, pa tako i u 

sociologiji, ni to ne može ostati izvan podruèja prijepora i kontroverzi. Razlog za 

to treba tražiti u onome što je meðu ostalim predmet same sociologije, a to je 

uklopljenost društvenih znanosti u kontekst društvenog razvoja i problema koji se 

pri tome otvaraju. U takvoj situaciji i problem znanstvene objektivnosti postavlja 

se na drugaèiji naèin i nije ga moguæe riješiti tako jednostavno. U takvoj situaciji 

nije èudno da u pravilu nema ni konsenzusa ni o pitanju u kolikoj mjeri su klasici 

koji su pisali prije više od stoljeæa još uvijek aktualni i važni za suvremenu 

sociologiju. Rade Kalanj upravo tu temu aktualnosti klasika za suvremenu 

sociologije uzima kao temu svoje analize i kroz svojevrstan pregled razvoja 

discipline daje svoj odgovor na tako postavljeni problem. 

Od klasiènih autora koji su pojedinaèno uzeti u obzir navode se August Comte, 

Alexis de Tocqueville, Herbert Spencer, Karl Marx, Emile Durkheim, Max 

Weber, Georg Simmel i Vilfredo Pareto. Svaki od njih tema je pojedinog 

poglavlja u kojem se u najkraæem rekapituliraju najznaèajnije ideje koje su ih 

obilježile kao sociologe, te ocjenjuju jake i slabe strane njihove analize i 

sociološkog pristupa. Ali, prije takvog pojedinaènog pristupa klasiènim autorima 

Kalanj se pozabavio sa dva bitna pitanja koja su od bitnog znaèaja za temu koja 

je predmet analize. To su naèini na koji se do sada pristupalo problemu 

suvremenog znaèenja klasiènih socioloških teorija i intelektualni poredak 

prosvjetiteljstva i oblikovanje društvenih znanosti. 

Upravo ta dva prva poglavlja predstavljaju dobar uvod u pojedinaène analize 

klasiènih autora i omoguæuju da se takva pojedinaèna analiza stavi u opæenitiji 

kontekst. Posebno se to odnosi na temu odnosa ideje prosvjetiteljstva i razvoja 

društvenih znanosti koja i danas predstavlja temu kontroverzi i rasprava koje su 

se razvijale u okviru teme “krivnje” prosvjetiteljstva za neke od negativnosti koje 

su obilježile proteklo dvadeseto stoljeæe. Sociologija kao “dijete” prosvjetiteljstva 

ni sama nije mogla izbjeæi takvoj raspravi. 

Prigovori koji su se upuæivali prosvjetiteljstvu kao sustavu ideja i naèela o 

organizaciji društvenog života kreæu se u širokom rasponu, od prijepora vezano za 

samu ideju da se društva mogu razvijati i napredovati, do prigovora koji su 

ukljuèivali prihvaæali samu ideju, ali su ukazivali na negativne konzekvence 

potpunog razvijanja te ideje. Za prvu vrstu prigovora karakteristièno je da su ih 

upuæivali kritièari konzervativne provenijencije, koji su branili tradiciju kao izvor 

211

legitimnosti poretka i naèelo organizacije društvenog života. U drugu grupu 

kritièara prosvjetiteljstva mogli bi se na primjer svrstati pripadnici frankfurtske 

sociološke škole sa njihovom poznatom kritikom formalne instrumentalne 

racionalnosti koja dovedena do krajnjih konzekvenci prerasta u sveobuhvatnu moæ, 

bilo u obliku totalitarnih država ili nekog drugog oblika totalne kontrole društva. 

No, bez obzira na sve te kritike ostaju nebitne i neke bitne stvari koje se mogu 

ubrojiti u pozitivnu bilancu prosvjetiteljstva. To se odnosi kako na konzekvence 

koje je prosvjetiteljstvo kao ideja imalo za razvoj znanosti, tako i na odreðene 

principe naèela organizacije politièkog i ekonomskog života koje se u bitnome 

oslanjaju ili direktno vuku porijeklo iz prosvjetiteljstva. Doista, kako to Kalanj s 

pravom istièe, teško je zamisliti znanost onakvu kakva je u današnjem obliku bez 

prosvjetiteljstva i njegovih postavki o èovjeku kao razumnom biæu, o nužnosti da 

se sve znanje temelji na empirizmu i njegovim metodama, bez prosvjetiteljskih 

ideja univerzalizma i progresa. Isto tako, ne može se osporiti ni èinjenica da se i 

procesi industrijalizacije, sekularizacije, demokratizacije i individualizacije 

društvenog života, koji su obilježili razvoj modernih društava, svoj bitni temelje 

imaju upravo u navedenim prosvjetiteljskim idejama. Dapaèe, baš su 

prosvjetiteljstvo i njegova naèela mnogo puta poslužili kao osnov legitimacije 

prilikom provoðenja revolucionarnih ili postepenih promjena koje su sva 

današnja moderna industrijski razvijena društva proživjela u svom putu do 

današnjeg stadija društvenog razvoja. 

Pitanje o relevantnosti sociologije do sada se odvijalo na naèin da su se 

mišljenja diferencirala u rasponu od negiranja relevantnosti analiza klasiènih 

sociologa za današnju sociologiju do zastupnika mišljenja da su klasici i danas 

relevantni za sociologiju. Kalanj sve stavove koji su se pojavili grupira u nekoliko 

stajališta: stajalište ignorancije, stajalište relativizacije, stajalište uèene 

indiferentnosti, stajalište predmetne posebnosti i stajalište kontinuiteta. 

Stajalište ignorancije je u pogledu odnosa prema klasicima sociologije izrazito 

negativno odreðeno. Po zastupnicima koji se mogu ubrojiti u pristalice tog stava 

klasiène su teorije zastarjele i bez ikakvog su znaèaja za razumijevanje 

suvremenih društava i problema s kojima se ta društva susreæu. 

Stajalište relativizacije ne osporava u potpunosti važnost klasiènih ideja, ali ih 

relativizira na naèin da smatra iste nisu relevantne za suvremene probleme 

sociologije, ali da se trebaju prouèavati u obrazovnom procesu u smislu 

upoznavanja sa nekim osnovnim idejama i pojmovima koji su se pojavljivali u 

razvoju sociologije. 

Stajalište uèene indiferentnosti ima donekle sliènosti sa stajalištem 

relativizacije. I po tom stavu dvojbeno je da li klasiène teorije mogu biti od 

znaèaja za analizu suvremenih problema, ali su one u tolikoj mjeri ugraðene u 

neke osnovne pojmove i pretpostavke koje su u meðuvremenu postale sastavni 

dio sociološkog i opæenito znanstvenog diskursa da više nije potrebno posebno ih 

izdvajati i analizirati. Dajuæi te temelje na kojima se dalje razvijala ne samo 

sociologije nego i ostale društvene znanosti klasiène teorije postigle su svoju 

svrhu i na taj posredan naèin saèuvale i svoje znaèenje. 

Stajalište predmetne posebnosti veže se upravo na tu spomenutu èinjenicu da 

su u suvremenu sociologiju i njen pojmovni aparat ugraðene bitne ideja klasiènih 

212 





sociologa. Upravo stoga zastupnici tog stajališta tvrde da se sociologija, kao 

uostalom i ostale znanosti, treba stalno vraæati tim klasicima i tretirati ih kao 

neophodni predmet svoje analize. Jer, bez njih i njihova doprinosa ne bi bilo ni 

sadašnje sociologije kao posebne discipline koja se izdvojila iz grupe ostalih 

društvenih znanosti. Pa kako na primjer filozofija ne može zanemariti svoje 

osnivaèe i utemeljitelje kao što su Platon ili Aristotel, tako ni sociologije ne može 

i ne smije zaboraviti svoje klasike i utemeljitelje. 

Stajalište kontinuiteta je posljednje koje Kalanj izdvaja u svojoj klasifikaciji i 

ono je na suprotnom polu od onog prvog stajališta ignorancije. Dok stajalište 

ignorancije totalno negira važnost klasiènih teorija za suvremenu sociologiju, 

stajalište kontinuiteta istièe važnost klasiènih ideja i u smislu moguænosti da se 

iste smatraju relevantnima i za probleme koji se danas postavljaju kao teme 

socioloških analiza. Dakle, kod zastupnika ovog stava klasiène teorije ne 

prihvaæaju se kao važne samo iz razloga što su dale neke osnovne pojmove ili zato 

što mogu doprinijeti da se buduæi sociolozi pripreme za svoj poziv, veæ se istièe 

da nam one mogu dati poticajne ideje ili kategorije za analizu problema koji muèe 

suvremena društva. 

Što se tièe stava koje je od tih stajališta najprihvatljivije, iz cjelokupne analize, 

posebno posljednjeg poglavlja knjige naslovljenog “Pouke i konzekvencije”, 

može se zakljuèiti da Kalanj zastupa stajalište kontinuiteta kao najbolji pristup 

pitanju važnosti klasiènih socioloških teorija. Naravno da su one u mnogim 

svojim elementima prevladane, ali se ne može zanemariti ona bitna humanistièka 

i racionalistièka osnova klasiènih teorija. “Povijesni prijelomi dvadesetog 

stoljeæa, koji dakako ukljuèuju nove filozofske uvide, revolucionarne pomake u 

fundamentalnim znanostima i tehnoznanostima, kao i znaèajne spoznajne 

rezultate socijalnih znanosti, donekle su poljuljali naša uvjerenja u jednoznaèno 

emancipatorske sposobnosti znanosti i razuma, to jest pretpostavljenu istodobnost 

pozitivnih spoznaja i emancipacije. Pokazuju se da je ljudska vladavina zbiljskim 

procesima nešto relativnija i neizvjesnija nego što se to prije mislilo, da proizvodi 

i neželjene uèinke, te da znanstvena umnost, kao osnova svekolikog razvoja, ne 

rješava automatski sve probleme èovjeka i njegovog društvenog svijeta. To ipak 

nisu razlozi za moralistièku detronizaciju znanosti pa, prema tome, ni za 

napuštanje emancipatorskih, prosvjetiteljstvom potaknutih naèela i intencija 

klasiènih socioloških teorija. (str. 317-318)” Navedeni citat samog autora najbolje 

oslikava njegovo stajalište, uz napomenu da se njegova relevantnost može 

potvrditi odreðenim primjerima koji se upravo sada dogaðaju. 

Karl Marx i marksizam, koji se kao sustav ideja razvio na njegovu nauèavanju, 

su nakon raspada komunistièkih režima su od mnogih proglašeni potpuno 

irelevantnima i nebitnima. Meðutim, u ovom trenutku, petnaestak godina nakon 

proglašenja marksizma “mrtvim” on se pokazuje puno življim nego što su to 

mnogi prorokovali. Kao primjer za to može se navesti da je najpoznatiji njemaèki 

liberalni tjednik “Der Spiegel” kao centralnu temu svog broja od 22.8.2005. 

godine imao “povratak” Marxa na društvenu scenu. Ako bi se upitali za razloge 

te pojave, upravo stajalište koje smo oznaèili kao stajalište kontinuiteta daje 

najbolje objašnjenje tog fenomena. S jedne strane radi se o tome da su klasici u 

odnosu na sadašnje sociologe, politologe i ostale pripadnike korpusa društvenih 

213

znanosti u prednosti upravo zbog nedostatka specijalizacije koji odlikuje današnju 

društvenu znanost, što znaèi da se uvijek otvara moguænost reinterpretacije 

njihovih ideja. No, još važniji faktor je ono što je spomenuto u gore navedenom 

citatu Rade Kalanja, a to je taj humanistièki potencijal koji je u pravilu bio 

polazna toèke pristupa klasiènih sociologa njihovim analizama, a koji je sastavni 

dio i Marxova mišljenja. 

Na kraju, dajuæi jednu opæu ocjenu knjige, može se reæi da je ona u prvom redu 

od interesa za struènu javnost, znaèi prvenstveno sociologe, ali i ostale koje se 

bave analizom društvenih problema. Ona je dobar podsjetnik da se povremeno 

treba vratiti klasicima koja nam možda neæe dati gotove odgovore na pitanja koja 

nas muèe, ali æe nas nauèiti jednom širem pristupu problemima suvremenog 

društva i njihovim uzrocima. 

214 



Ranka Jekniæ: Edward W. Said - Krivotvorenje islama 


Ranka Jekniæ, zn. novak 


Edward W. Said: Krivotvorenje islama: kako mediji i struènjaci 

odreðuju naèin na koji vidimo ostatak svijeta, 

V. B. Z.: Zagreb, 2003. – (Biblioteka Tridvajedan) 142 str. 

Edward W. Said (1935-2003), amerièki profesor komparativne književnosti 

na Sveuèilištu Columbia, porijeklom je bio Palestinac, roðen 1935. u Jeruzalemu, 

diplomirao i magistrirao na Princetonu, te doktorirao na Harvardu. Pripada onom 

redu autora i znanstvenika koji su dobro poznati akademskim krugovima, 

prvenstveno teoretièarima književnosti, sociolozima, društvenjacima koji se bave 

Bliskim istokom, multikulturalizmom, interkulturalizmom itd, no nažalost gotovo 

nepoznat širem krugu èitatelja. Njegova vrijednost relativno je nedavno 

“otkrivena” u Hrvatskoj, o èemu najbolje svjedoèi mali broj prevedenih djela 

(osim knjige pred nama to su: “Orijentalizam, zapadnjaèke predodžbe o 

orijentu”, Izdavaè: Konzor, Zagreb, 1999. god; 472 str. i u izdanju Svjetlost, 

Sarajevo, 1999. god.;“Kultura i imperijalizam”, u izdanju Beogradskog kruga, 

Beograd, 2002.god., 645 str. i svega nekoliko prevedenih èlanaka u èasopisima 

“Treæi program Hrvatskog radija” i “Književna smotra”). 

“Krivotvorenje islama” treæa je i zadnja u nizu Saidovih knjiga (prva je 

knjiga “Orijentalism” izdana 1978., a druga je “The Question of Palestine”, 

izdana 1979.) u kojima progovara o suvremenom odnosu izmeðu islamskog, 

arapskog svijeta, odnosno Istoka na jednoj strani i Zapada, odnosno Francuske, 

Velike Britanije i posebno SAD-a na drugoj (str. xxxix). U sadržajnom smislu 

tvori je: Uvod drugom i Uvod prvom izdanju, Bilješke autora na kraju, te tri 

poglavlja iz èijih su naslova vidljivi i središnji problemski aspekti djela: 1) Islam 

kao vijest (1-59); 2) Iran (61-100) i 3) Znanje i moæ (101-130). 

Osnovni zadatak kojeg autor postavlja je argumentiranim propitivanjem medijske 

zbilje pokazati kako zapadni mediji i struènjaci stvaraju “krivu” sliku islama i 

odreðuju naèin na koji “prosjeèni” èitatelj i gledatelj gleda na “islam” i na islamske 

zemlje, prezentirajuæi nam niz zastrašujuæih tvrdnji i stereotipa koji se vezuju uz 

islam, niz autora, novinara, znanstvenika, te novinskih i filmskih uradaka koji 

potkrepljuju poèetnu misao iz naslova djela. Osim toga, posebno se osvræe na 

amerièku medijsku prezentaciju “islama” kao “opasnosti” za amerièki i zapadni 

svijet, te amerièko-iranskog konflikta. Progovarajuæi o oèitoj podjeli svijeta na 

“Izrael i Zapad” i “islam i ostale”, na nepomirljivo “mi” i“oni”, odnosno “mi-protivnjih”, 

autor demistificira zapadnu aroganciju pri poimanju Zapada kao svjetovnog, 

racionalnog i kulturalno superiornijeg svijeta, nasuprot svijetu “islama” kojeg vodi 

iracionalna mržnja prema svjetovnom svijetu i bijes (str. xxvi). 

Veæ u uvodnom dijelu prvog izdanja Said èitatelju objašnjava frazu 

“krivotvorenje islama” iz naslova djela. Ono što naglašava u “Orijentalizmu” a 

ponavlja i u ovoj knjizi jest da ”pojam “islam”, u onom smislu u kojem se danas 

koristi, znaèi jednu jednostavnu stvar a zapravo je djelomièno fikcija, djelomièno 

ideološka oznaka, a najmanje oznaèavanje vjere po imenu islam. Ni na jedan 

bitan naèin se rijeè “islam” u uobièajenoj zapadnoj uporabi izravno ne podudara 

215

s nevjerojatno raznolikim životom koji se odvija u islamskom svijetu, a koji broji 

više od 800 000 000 ljudi, proteže se preko milijuna kvadratnih kilometara 

teritorija, uglavnom Afrike i Azije, i broji desetke društava, država, povijesti, 

zemljopisnih podruèja, kultura” (str. xl). Nadalje, “puno toga što se može vidjeti 

i proèitati u medijima o islamu predstavljeno je kao agresija koja proizlazi iz 

islama jednostavno zato što je “islam takav”, ili Saidovim rijeèima “krivotvorenje 

islama jednostrana je aktivnost koja sakriva ono što “mi” radimo i, umjesto toga, 

naglašava ono što muslimani i Arapi jesu po svojoj vlastitoj izopaèenoj prirodi” 

(str. xviii). Autor pokušava osporiti neke od generalizacija o islamu kao 

monolitnoj religiji koja ureðuje islamska društva od vrha do dna, o tome da su 

crkva i država u islamu zapravo jedno itd. (str. xii). Naglašava i veliku ironiju u 

èinjenici da se na Zapadu “islam” povezuje s onim èemu se opire i velik broj 

muslimana: “kazni, autokraciji, srednjovjekovnoj logici i teokraciji” (str. 51). Na 

sljedeæim stranicama sumirat æemo i parafrazirati neke od središnjih autorovih 

teza i primjera kako bi vjerno prikazali barem mali dio ovog kompleksnog djela. 

Prvo, Saidova knjiga oblikovana je s dvije teme. Prva je islam na Zapadu 

opæenito, a posebno u SAD-u, a druga je korištenje te slike “islama” na Zapadu, 

a posebno u SAD-u (str. 2). Autor analizira “izvještaje” amerièkih i zapadnih 

medija èiju veæinu karakterizira otvoreno neprijateljstvo prema muslimanima i 

islamu, kao i stereotipiziranje i generalizacije o islamu i islamskom svijetu. Rijeè 

koja se automatski povezuje s islamom je fundamentalizam (iako ga je moguæe 

povezati sa svakom religijom). Za prosjeènog èitatelja zapadnih tiskovina ili tv 

gledatelja, fundamentalizam i islam su istoznaènice, a uz njega tu su i pojmovi 

radikalizma, ekstremizma, terorizma, džihada, mržnje i nasilja. O tome najbolje 

svjedoèi “prosjeèna” slika amerièkog studenta o muslimanu kao “do zuba 

naoružanom, bradatom fanatiènom teroristu koji se namjerio uništiti svog velikog 

neprijatelja, SAD” (str. xxi). Ukratko, ono što se u medijima provlaèi kao 

zakljuèni koncept prema Saidu je: “Fundamentalizam je islam je sve-protiv-èegase-sada-moramo-boriti 

kao što smo se borili protiv komunizma tijekom hladnog 

rata” (str.xv). Kao ilustrativan primjer za takvu tvrdnju navodi nedjeljnji New 

York Times koji je u svojoj “Week in Review” 21. sijeènja 1996. objavio èlanak 

pod naslovom: “Crvena prijetnja je nestala ali evo nam Islama” (str. xv). U istom 

èlanku autor nalazi tezu kako na “islam”, ili “zelenu prijetnju” treba gledati kao 

na prijetnju zapadnim interesima (str. xv). U mnoštvu primjera koje Said navodi 

i komentira možemo spomenuti neke od naslova: “Ne bojimo se nièega osim 

islama”, “Islamska vjera je naš jedini neprijatelj”, “Neæemo biti sigurni sve dok 

islam ne spusti svoj maè” itd. (str. xxiii). Said zakljuèuje kako se “tvrdnja da 

daleki amerièki interesi trebaju vojnu zaštitu od nestabilnosti i ustanaka prebacila 

iz Vijetnama na bliže podruèje, u muslimanski svijet” (str. 29). 

Drugo, Said navodi konkretne primjere tzv. “kulturalnog rata protiv islama”, 

kroz niz imena i autora od kojih su neki možda mnogo manje poznati našim 

èitateljima, ali i imena kao što je Samuel P. Huntington, èiji je “Sukob 

civilizacija” pobudio dosta interesa i u našoj javnosti. Oštro kritizirajuæi 

Huntingtonovu tezu o sukobu civilizacija i njegovo isticanje za Zapad 

najopasnijeg “islama”, kao jednog od najgorih autora, Said istièe britanskog 

orjentalistu Bernarda Lewisa, umirovljenog profesora sveuèilišta u Princetonu, i 

njegov esej “Korjeni muslimanskog bijesa”. Esej se pojavio u rujanskom izdanju 

“The Atlantica”, a autor nam opisuje dizajn naslovnice za taj broj iz kojeg je jasna 

216 





simbolika uvoda u Lewisov esej: “u èitatelja bulji muslimanska glava s turbanom 

i suženim oèima punim bijesa, u zjenicama mu se odražavaju amerièke zastave, a 

njegovo držanje izražava mržnju i bijes” (str. xxv). Said ukazuje na vezu izmeðu 

ova dva autora u zakljuècima o “islamskom bloku u obliku polumjeseca, od 

izboèenja Afrike do središnje Azije koji ima krvave granice” (str. 32). 

Treæe, Said naglašava da se o muslimanima i Arapima zapravo izvještava i 

raspravlja ili kao o potencijalnim teroristima, ili kao isporuèiteljima nafte (str. 20). 

Upravo nafta je prema autoru kljuèna za razumijevanje, jer se prije velikog rasta 

cijena OPEC-a poèetkom 1974., “islam” nije u medijima tako razmatrao, a od te 

prijelomne godine analiza sadržaja zapadnih tiskovina otkriva nam naslove poput: 

“Nafta: pitanje amerièke intervencije”, “SAD u opoziciji” itd. (str. 27). Medijska 

zaokupljenost revolucijom u Iranu 1978-1979. god., koja je na politièku scenu dovela 

novog vladara i predsjednika Islamske Iranske Republike, Ajatolaha Homeinija, 

nastavila se 1980-te izvještavanjem o ratu izmeðu Iraka i Irana, o sovjetskoj 

intervenciji u Afganistanu, te medijskim izvještavanjem o “islamskom terorizmu” 

tijekom 80-tih i 90-tih godina. Posljedica toga da se o “islamu”, muslimanima i 

Arapima izvještavalo samo u sasvim odreðenom kontekstu, a to se nastavlja i danas, 

ima prema autoru nekoliko važnih posljedica, od kojih su najvažnije nastanak 

specifiène slike islama koja je ogranièena i temelji se na stereotipima, te stvaranje 

konfrontacijske politièke situacije: “mi” protiv “islama (str. 33). U tom kontekstu, 

Said kritièki procjenjuje “znaèenje prièe o Iranu”, te analizira kako je izgledalo 

medijsko predstavljanje Irana Amerikancima od 4. studenog 1979.god, kada su 

iranski studenti okupirali amerièko veleposlanstvo u Teheranu. Prema Saidu, èini se 

kao da je u medijima postojao dogovor da su “Iranci poèinili ratni èin protiv 

amerièkog veleposlanstva, iako u biti nitko nije mislio da je to što su SAD uèinile 

Iranu zbacivanjem Mosadeka 1953. god. doista bio ratni èin” (str. 88). (prisjetimo se, 

vlada Muhameda Mosadeka svrgnuta je uz pomoæ CIA-e). 

Pitanja zašto je Iran bitan (danas bi trebali isto pitanje postaviti za Irak), zašto 

je “islam” bitan i kakva vrsta izvještavanja nam treba, prema Saidu nisu 

apstraktna, a ukoliko ne želimo promašiti samu bit stvari, njihovo razmatranje 

treba demistificirati odnos moæi i znanja u tom kontekstu (str. 100). Ukratko, 

politièko tumaèenje “islama” ukljuèuje ortodoksno i antitetièno znanje. 

Kanonsko, odnosno ortodoksno tumaèenje islama meðusobno je povezano, te 

najrasprostranjenije i najutjecajnije, a na njega nailazimo na sveuèilištima, u vladi 

i medijima (str. 127). Antitetièno znanje odnosi se pak na manji dio znanstvenika 

i struènjaka koji se suprostavljaju ortodoksnom uèenju, a voðeni su idejom da 

znanje nije samo pasivno prihvaæanje èinjenica i “prihvaæenih pogleda” (str. 121). 

Uspjeh ortodoksnog izvještavanja Said pripisuje politièkom utjecaju i moæi tih 

ljudi i institucija, a posljedica toga nije samo odreðeno znanje o islamu, nego i 

odreðeno tumaèenje. Polazeæi od premise da je svo znanje o ljudskom društvu, 

povijesno znanje i poèiva na mišljenju i tumaèenju koje opet ovisi o situaciji, Said 

naglašava da ispod svakog tumaèenja drugih kultura, a posebno islamske, stoji 

odluka intelektualca ili znanstvenika “treba li staviti intelekt u službu moæi ili u 

službu kritike, zajednice, dijaloga i osjeæaja za moral”, te upozorava kako upravo 

takva odluka mora biti prvi postupak u tumaèenju (str. 129). Pozivajuæi na zdrav 

razum i kritièku procjenu Said na kraju zakljuèuje: “ako je povijest znanja o 

islamu na Zapadu bila odviše blisko povezana s osvajanjem i dominacijom, došlo 

je vrijeme da se te veze potpuno raskinu” (str. 129). 

217

Ranka Jekniæ: Darko Polšek - Zapisi iz treæe kulture 


Ranka Jekniæ, zn. novak 


Darko Polšek: Zapisi iz treæe kulture, 

Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2003., 326 str. 

Knjiga “Zapisi iz treæe kulture“ nastala je kao rezultat autorova sustavna 

prouèavanja znanstvene literature raznih znanstvenih podruèja, a posebno 

suvremenih socioloških teorija, sociologije znanja i znanosti, tehnologije i 

obrazovanja, filozofije znanosti, filozofije i sociobiologije, te je u formalnom 

smislu logièki nastavak znanstvenog interesa kojeg autor pokazuje za ta podruèja. 

Kao sociologa i filozofa, profesora sociologije na Pravnom fakultetu Sveuèilišta 

u Zagrebu i na Studiju sociologije Hrvatskih studija Sveuèilišta u Zagrebu, te 

višeg znanstvenog suradnika na Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar, autora nije 

potrebno posebno predstavljati. O njegovom znanstvenom radu i interesu najbolje 

svjedoèi veliki broj objavljenih djela (meðu kojima æemo spomenuti samo dvije 

monografije “Raðanje nacije (kronika jednog skeptika u razdoblju tranzicije 

1994. i 1995.)”, Hrvatski radio, Zagreb, 1997. i “Vidljiva i nevidljiva akademija”, 

Institut društvenih znanosti, Zagreb, 1998., te zbornike “Sociobiologija”, Jesenski 

i Turk, Zagreb, 1997. i najnoviji zbornik (ureðen uz Josipa Hrgoviæa) “Evolucija 

društvenosti”, Jesenski i Turk, 2004.), te poduži popis objavljenih znanstvenih, 

struènih i popularnih radova (cjelokupnu bibliografiju Dr. sc. Darka Polšeka 

moguæe je išèitati na web stranicama: http://bib.irb.hr/lista-radova?autor=52272). 

Na tom bibliografskom popisu svakako treba posebno izdvojiti niz popularnih 

eseja koje autor objavljuje u razdoblju od 1997. god. do 2000. god., u tematskoj 

lepezi od prouèavanja globalizacije i njenih dilema, obrazovnog sustava, genetici 

i etici, povjerenju, ekonomiji, politici, demokraciji, do popularnog rada pod 

naslovom “Treæa kultura - što je to?”, izdanog 1998. god. Upravo popularni 

esejistièki tekstovi, koje je autor objavljivao u raznim èasopisima u dužem 

vremenskom razdoblju, a koji tematski, sadržajno i kronološki, dosta variraju, 

okupljeni su na jednom mjestu, knjigom koja se nalazi pred nama. 

U sadržajnom smislu knjigu “Zapisi iz treæe kulture“ tvore predgovor i uvodni 

esej o mjerama vremena, nakon kojih slijedi pedeset i jedan popularni esej. Eseji su 

okupljeni u pet tematskih cjelina: 1 dio) Bogatstvo naroda (21-122); 2 dio) O 

maslinama, puškama, bacilima, satovima, brodovima, vjetrovima i vjetrometinama 

(125-162); 3 dio) Treæa kultura – Drugi èin (163-217); 4 dio) Žaraèi, Darwinove 

ljestve i dimne zavjese (220-300) i 5 dio) Zakljuèak - Ima li za ljude buduænosti? 

(301-318). Pozornost èitatelja privlaèe i fotografije koje nalazimo u knjizi, a koje 

autorski potpisuju Ivan Posavec i Mio Vesoviæ. Poneke fotografije tematski se mogu 

povezati sa sadržajem pojedinih eseja knjige (kao npr. na str. 18. i 26.). 

Obrazlažuæi motive pisanja knjige u “Predgovoru, u kojem se nažalost 

opravdavam za to što sam objavio knjigu”, Polšek sugerira èitatelju dva naèina na 

koji se knjiga može èitati. Prvi je èitati knjigu “kao ilustraciju jednog više ili 

manje apstraktnog mozaika ideja i nekih znanstvenih sudbina”, pri èemu nam 

autor daje obeæanje da æemo u knjizi naiæi na ideje za koje dosada nismo èuli (str. 

219

12). Drugi naèin je èitati knjigu kao “intelektualni dnevnik”, u kojem svijet 

proèitanih knjiga postaje autorova biografija, što konaèno povezuje sa sudbinom 

svih “knjiških ljudi” (str. 13). Utoliko je opravdano u ovom kratkom prikazu 

knjige, odnosno velikog broja navedenih eseja, spomenuti samo neke od autora, 

znanstvenika i ideja koje je Polšek komentirao, izbjegavajuæi pritom pokušaj 

doticanja svih eseja, što bi se svelo na nabrajanje samih pedesetak naslova, ali i 

izbjegavajuæi prikazivanje Polšekovih prikaza. 

Prvi esej kojeg æemo istaknuti, a koji je kljuèan za razumijevanje sintagme “treæa 

kultura” je esej pod naslovom “Znanost kao umjetnost” u kojem Polšek govori o 

pojmu i sadržaju “treæe kulture” (str. 165). 1959. god. Charles P. Snow objavio je 

knjigu pod naslovom “Dvije kulture” i u njoj opisao dvije vrste “inteligencije”. Prvoj 

vrsti pripadaju društveni znanstvenici, filozofi, umjetnici, a drugoj vrsti pripada 

tehnièka i prirodnoznanstvena inteligencija (str. 165). U Panteonu prve kulture nalaze 

se Shakespeare, Leonardo da Vinci, Moliere i brojni drugi, dok se u Panteonu druge 

kulture nalaze Newton, Einstein, Heisenberg itd. (str. 166). U toj knjizi Snow se pita 

“kako je danas još moguæe da intelektualci (prve kulture) smatraju osobe neupuæene 

u finese Shakespeareovih soneta neobrazovanima, a da sami ne znaju, i ne smatraju 

potrebnim znati, o èemu je rijeè u drugome zakonu termodinamike ili opæoj teoriji 

relativnosti” (str. 166). Prema Polšeku, Snow je ukazao na veliki civilizacijski 

problem, ali je meðutim, predvidio i stvaranje “treæe kulture”, “u kojoj æe literarni 

intelektualci moæi raspravljati sa znanstvenicima na istoj razini” (str. 167). O tome 

koliko je ideja treæe kulture utjecajna najbolje svjedoèi objavljivanje zbornika pod 

naslovom “Treæa kultura” iz 1995. (str. 167). 

Drugi esej kojeg æemo istaknuti, a kojeg smatramo zanimljivim, je esej pod 

naslovom “Sokalova psina” u kojem se Polšek pita “ima li šanse da se društvenjaci 

osvete prirodnjacima” (str. 187). Za èitatelje koji još nisu upoznati sa sadržajem ovog 

eseja, zanimljiv je podatak da se nekoliko tjedana prije dodjele slavne Nobelove 

nagrade za znanost, dodjeljuje još jedna nagrada. To je Ig Nobelova nagrada, odnosno 

“ignoble” ili “neèasna, bezvrijedna”, koju u listopadu dodjeljuje èasopis “Annals of 

Improbable Research” za “rezultate koji se ne mogu i ne smiju ponoviti” (str. 187). 

Zanimljivo je da nagradu dodjeljuju pravi nobelovci, sve se odvija na harvardskom 

sveuèilištu i medijski je popraæeno. U tom kontekstu, Polšek objašnjava prevaru koja 

se desila prije nekoliko godina, kada je bostonski èasopis istu tu nagradu za “rezultate 

koji se ne mogu i ne smiju ponoviti” dodijelio urednicima èasopisa “Social Text” “za 

objavljivanje istraživanja koje nisu razumjeli, za kojeg je autor rekao da je besmisleno, 

i koje tvrdi da stvarnost ne postoji” (str. 188). Rijeè je o autoru iz naslova eseja, 

odnosno o èlanku Alana Sokala pod naslovom “Prelaženje granica: prema 

transformativnoj hermeneutici kvantne gravitacije” koji je tiskan u èasopisu “Social 

Text” 1996. god. Taj bi èlanak možda prošao nezapaženo da sam autor, profesor Alan 

Sokal, fizièar sa Sveuèilišta u New Yorku, nije razotkrio u jednom èasopisu da je 

njegov èlanak znanstvena podvala (“psina”), kojom je zabrinut standardima u 

odreðenim podruèjima akademskih društvenih znanosti, odluèio testirati te standarde i 

napraviti eksperiment objavljujuæi besmisleni èlanak. U tom èlanku nalaze se razne 

oèite besmislice tipa “povezanost feminizma s kvantnom gravitacijom”, “kvantna 

gravitacija ima goleme politièke implikacije (koje su naravno progresivne) itd. (str. 

190). Sokalova znanstvena prevara je nažalost uspjela, i pokrenula lavinu znanstvenih 

220 





rasprava, od povjerenja u znanstvenika i sukoba izmeðu društvenjaka i prirodnjaka, pa 

sve do vrijeðanja amerièkih društvenjaka ljevièara i kulturnih studija èiji èasopis je 

objavio “Sokalovu psinu”. 

Osnovna obilježja Polšekovih popularnih esejistièkih tekstova su: sažetost, 

jasnoæa, preglednost i sistematiènost. Kratki popularni eseji kojima Polšek 

komentira globalizaciju, politiku, ekonomiju, kulturu, znanost, sociobiologiju i 

drugo, ujedinjuju njegov znanstveni interes sa željom da na popularan naèin, na 

tragu ideje “treæe kulture”, svoje ideje, kao i komentare nekih klasiènih i 

suvremenih socioloških teorija i znanstvenika, podijeli s najširom javnosti. 

Naravno, na široki spektar tema koje su okupljene u knjizi, a koje Polšek 

komentira može se gledati i kao na nedostatak. Jednako tako, treba spomenuti da 

se s nekim njegovim komentarima èitatelj može složiti, a s nekima i ne mora, 

ukoliko se npr. ne slaže s Polšekovim preferiranjem pojedinih znanstvenika, ili 

konaèno njegovim osvrtanjem na neke druge. Možda o kompleksnosti pojedinih 

tema i problema najbolje svjedoèi upravo Feyerabendovo pitanje: “Ako je život 

tako složen, kako bi onda znanost mogla biti tako jednostavna?”, koje autor na 

više mjesta spominje (str.219; str.300). Meðutim, ono što se ne može osporiti, je 

da autor na živ i popularan naèin, obraðuje i niz tema i teza autora koji sasvim 

sigurno nisu poznati široj javnosti. U svakom sluèaju, knjiga pred nama brzo se 

èita, a ono što bi autoru uputili kao nedostatak je nenavoðenje kronologije 

nastanka pojedinih eseja, što smatramo podatkom koji bi upotpunio knjigu, 

buduæi su eseji pisani u periodu od nekoliko godina. 

Ako prihvatimo Polšekovu sugestiju o èitanju njegove knjige kao “intelektualnog 

dnevnika”, u kojem je svijet proèitanih knjiga postao njegovom biografijom, onda je 

nezaobilazno i postavljanje pitanja o kojim je knjigama i autorima u ovim esejima 

rijeè? Za kraj æemo nabrojati neke od tih klasiènih i suvremenih autora i njihovih 

knjiga, koji su predmet analize pojedinih eseja i tematskih cjelina, a koje tvore ovu 

knjigu. To su: Peter Martin i Harald Schumann “Zamke globalizacije”; Viviane 

Forrester: “Ekonomski užas”; David Landes: “Bogatstvo i siromaštvo naroda. Zašto su 

neki tako bogati, a neki tako siromašni”; Max Weber: “Protestantska etika i duh 

kapitalizma”, Jeremy Bentham: “Naèela morala i zakonodavstva”; Lester Thurow: 

“Izgradnja bogatstva: nova pravila za pojedince, kompanije i nacije”; Francis 

Fukuyama: “Povjerenje. Društvene vrline i stvaranje prosperiteta”, “Kraj povijesti i 

posljednji èovjek”, “Veliki poremeæaj. Ljudska priroda i rekonstitucija društvenog 

poretka”, i “Naša poslijeratna buduænost. Posljedice biotehnološke revolucije”; Georg 

Soros: “Kriza globalnog kapitalizma. Ugroženo otvoreno društvo”; Raymond Aron: 

“Demokracija i totalitarizam”, Jeremy Rifkin: “Biotehnološko stoljeæe. Trgovina 

genima u osvit vrlog novog svijeta”; Jered Diamond: ”Puške, bakterije i èelik. Sudbine 

ljudskih društava”; Thomas Friedman: “Lexus i stablo masline. Razumijevanje 

globalizacije”; Milton Friedman: “Kapitalizam i sloboda”; Robert Kaplan: “Balkanski 

duhovi, Krajevi svijeta i Nadolazeæa anarhija”; Imre Lakatos: “Dokazi i 

opovrgavanja”: Peter Berger i Thomas Luckman: “Socijalna konstrukcija zbilje” itd. 

221

KRONIKA

Kronika 


KRONIKA 

6. – 10. 02. 2006. na Pravnom fakultetu u Splitu održan je seminar na temu 

Organizacija lokalne samouprave u zemljama EU-a i Hrvatskoj prema 

novoj javnoj upravi. Seminar, koji je organizirao Pravni fakultet u Splitu u 

suradnji s Projektom reforme lokalne samouprave Amerièke agencije za 

meðunarodni razvoj (USAID), službeno su otvorili prof. dr. Dragan Bolanèa, 

dekan Pravnog fakulteta Sveuèilišta u Splitu, Tom Rogers, USAID-ov savjetnik 

za lokalnu samoupravu, te Maris Mikelsons, direktor USAID-ovog Projekta 

reforme lokalne samouprave. 

Petodnevni seminar dao je komparativni pregled hrvatskog sustava i sustava 

lokalne samouprave zemalja Europske unije te analizirao moguænosti provedbe 

pojedinih organizacijskih promjena na osnovu tih usporedbi. Polaznici su imali 

priliku izraditi nacrte akcijskih planova za organizacijska unapreðenja u 

podruèjima od važnosti za njihov grad/opæinu u procesu decentralizacije: od 

financiranja javnih potreba, do moguænosti primjene e-government sustava u 

informiranju i komuniciranju s graðanima te pružanju javnih usluga i ukljuèivanja 

graðana u procese odluèivanja. Upoznati su takoðer i s radno-pravnim položajem 

službenika i namještenika u Hrvatskoj, kao i s primjerima dobre prakse iz drugih 

lokalnih samouprava u Hrvatskoj. Seminar je završio radnim posjetom opæini 

Podstrana i prezentacijom gospodina Zorana Æosiæa na temu ISO standarda. 

Na seminaru su sudjelovali gradonaèelnici/naèelnici opæina, njihovi zamjenici, 

èlanovi poglavarstva, proèelnici kao i gradski odnosno opæinski službenici Splita te 

Brela, Dugopolja, Dvora, Jasenica, Knina, Kolana, Kukljice, Lovreæa, Marine, 

Muæa, Obrovca, Podstrane, Postire, Sinja, Slivna, Starigrada, Stona, Sutivana, 

Šibenika, Tkona, Vrgorca, Zadvarja, Zagvozda, te Splitsko-dalmatinske županije. 

Predavaèi na ovom seminaru bili su: prof. dr. Duško Lozina, prof. dr. Boris 

Buklijaš, mr. sc. Marija Boban i mr. sc. Zoran Šinkoviæ s Pravnog fakulteta u 

Splitu te Senka Ramiæ, savjetnica za decentralizaciju pri USAID-ovom Projektu 

reforme lokalne samouprave. 

(Mr. sc. M. Boban) 

3.-7. 04. 2006. – Seminar u suradnji s Projektom reforme lokalne 

samouprave Amerièke agencije za meðunarodni razvoj (USAID) na temu: 

Kapaciteti za unapreðenja: zakonska regulativa, e-government i upravljanje 

ljudskim potencijalima u lokalnoj samoupravi 

Na drugom seminaru je sudjelovalo 27 sudionika (službenika te dužnosnika u 

lokalnoj samoupravi: gradonaèelnika i naèelnika opæina, njihovih zamjenika i 

èlanova poglavarstava, kao i gradskih/opæinskih vijeænika). Petodnevni seminar 

analizirao je najnovije izmjene zakona iz domene lokalne samouprave te su 

utvrðene moguænosti i prepreke primjene tih izmjena. Kroz komparativnu analizu, 

studije sluèaja, teoriju, ali i primjere iz prakse, polaznici su unaprijedili svoja znanja 

i sposobnosti iz podruèja zakonodavstva, te takoðer upoznali moguænosti za 

unaprijeðenja u upravljaljanju ljudskim potencijalima u lokalnoj samoupravi. 

225

Sudionici su takoðer poboljšali poznavanje moguænosti primjene e-governmenta u 

pristupu informacijama, uèenju, usavršavanju i kreiranju unaprjeðenja u lokalnoj 

samoupravi putem elektronskih mreža. Sudionici su na kraju seminara izradili 

nacrte akcijskih planova za unaprjðenja u svojim lokalnim samoupravama i razvili 

sposobnosti uèenja na praktiènim rezultatima i iskustvima drugih lokalnih 

samouprava. Seminar je završen radnim posjetom gradu Makarska gdje je održana 

prezentacija gradonaèelnika grada Makarske Siniše Srziæa u hotelu Meteor. 

Predavaèi na ovom seminaru su bili: prof. dr. sc. Duško Lozina, prof. dr. sc. 

Boris Buklijaš, mr. sc. Marija Boban, mr. sc. Mirko Klariæ, mr. sc. Zoran Šinkoviæ 

s Pravnog fakulteta u Splitu te konzultanti USAID-ovog projekt PRLS: Jasmina 

Soèkoviæ, prof. i Miljenko Šmit.(Mr. sc. M. Boban) 

(Mr. sc. M. Boban) 

20. 04. 2006. – Meðunarodna konferencija Bolonjska deklaracija - put do 

europske diplome. 

U sklopu proslave 45. obljetnice osnivanja Pravnog fakulteta Sveuèilišta u 

Splitu 20. travnja je održano meðunarodnos savjetovanje: Bolonjska deklaracija 

- put do europske diplome. Savjetovanje je otvorio prof. dr. sc. Dragan Bolanèa, 

dekan Pravnog fakulteta u Splitu nakon kojega je doc. dr. sc. Dragan Primorac, 

ministar znanosti, obrazovanja i športa RH koji je skupu izložio aktualnu 

problematiku Bolonjskog procesa u Republici Hrvatskoj i šire (“Daljnji izazovi 

Bolonjsklig procesa”). O brojnim pitanjima aktualne problematike glede 

prilagodbe sveuèilišta Bolonjskom procesu govorili i brojni drugi sudionici 

Konferencije: prof. dr. sc. Slobodan Uzelac, državni tajnik za visoko obrazovanje 

RH (“Iskustva prvog polukoraka”); prof. dr. sc. Pavo Barišiæ, pomoænik ministra 

znanosti, obrazovanja i športa RH (“Zakonski i institucionalni okvir Bolonjskog 

procesa”), prof. dr. sc. Mile Ðelalija, ECTS koordinator Sveuèilišta u Splitu 

(“Studenti u središtu Bolonjskog procesa: smisao ECTS bodovanja”), prof. dr. sc. 

Arsen Baèiæ, ECTS koordinator Pravnog fakulteta u Splitu (“Finis origine pendet 

- treba li nam etnografija Bolonjskog procesa”), prof. dr. sc. Igor Bojaniæ, 

prodekan Pravnog fakulteta u Osijeku (“Bolonjska deklaracija na Pravnom 

fakultetu u Osijeku”), prof. dr. sc. Josip Kregar, dekan Pravnog fakulteta u 

Zagrebu (“Prva iskustva nakon poèetka provedbe Bolonjskog procesa”’), prof. dr. 

sc. Ljubomir Zovko, dekan Pravnog fakulteta u Mostaru (“Provedba Bolonjske 

deklaracije na Pravnom fakultetu Sveuèilišta u Mostaru”), prof. dr. sc. Šime 

Ivanjko, dekan Pravnog fakulteta u Mariboru (“Pogledi slovenskih pravnika na 

ostvarivanje ideje Bolonjske deklaracije”), prof. dr. sc. Franjo Štiblar, dekan 

Pravnog fakulteta u Ljubljani (“Stajališta Pravnog fakulteta u Ljubljani u vezi 

Bolonjskog procesa”), prof. dr. sc. Jasminka Gradašèeviæ-Sijerèiæ, s Pravnog 

fakulteta u Sarajevu (“Implementacija Bolonjske deklaracije na Pravnom 

fakultetu u Sarajevu”), prof. dr. sc. Aleksandra Jovanoviæ, prodekan Pravnog 

fakulteta u Beogradu (“Novo srpsko pravo visokog obrazovanja”), prof. dr. sc. 

Sašo Georgijevski, prodekan Pravnog fakulteta u Skoplju (“Novosti u visokom 

obrazovanju Makedonije”); prof. dr. sc. Tomislav Boriæ, s Pravnog fakulteta u 

226 

Kronika 


Kronika 


Grazu (“Bolonjski model na Pravnom fakultetu u Grazu”), te prof. dr. sc. Stefano 

Amadeo s Pravnog fakulteta u Trstu (“Pravo EU na Pravnom fakultetu u Trstu”). 

Referati su objavljeni u posebnom zborniku skupa. 

Skup je zatvorio dekan prof. dr. sc. Dragan Bolanèa s željom daljnje i nove 

uspješne transnacionalne suradnje izmeðu pravnih fakulteta u regiji. 

(Mr. sc. P. Baèiæ) 

21. 04. 2006. - Pravni fakultet proslavio 45. godišnjicu osnivanja 

Pravni fakultet u Splitu osnovan je 21. travnja 1961. g. èime se navršava 45 

godina postojanja i djelovanja jedne od najstarijih institucija Sveuèilišta u Splitu. 

Povodom obljetnice na Fakultetu je uprilièena sveèana sjednica kojoj su nazoèili 

ministar znanosti, obrazovanja i športa, doc. dr. sc. Dragan Primorac sa svojim 

pomoænicima, gosti dekani pravnih fakulteta iz zemlje i inozemstva (Maribora, 

Ljubljane, Sarajeva, Mostara, Beograda, Skoplja, Novog Sada, Graza, Trsta) 

dekani splitskih fakulteta te brojni drugi uvaženi gosti. Odlukom Fakultetskog 

vijeæa, u prigodi je organizirana i dodjela zahvalnica zaposlenicima Fakulteta koji 

su svojim dugogodišnjim radom obilježili razvoj ove institucije. Priznanja je u 

ime Uprave Pravnog fakulteta u Splitu uruèio dekan prof. dr. sc. Dragan 

Bolanèa. Sveèanost proslave 45 godina Pravnog fakulteta u Splitu završena je 

sveèanom veèerom u hotelu President. 

(Mr. sc. P. Baèiæ) 

26. 05. 2006. - Meðunarodni simpozij pomorskog prava i prava mora 

U organizaciji Interuniverzitetskoga pravnog centra Split/Berlin, zaklade 

Friedrich Ebert (Bonn/Zagreb) i Pravnog fakulteta Sveuèilišta u Splitu, održan je 

u hotelu “President” u Splitu 26. svibnja 2006. meðunarodni simpozij pomorskog 

prava i prava mora na temu: Aktualna pitanja i razvoj pomorskog prava, 

pomorskog trgovaèkog prava, prava mora i Europska Unija. 

Organizacijski odbor su èinili prof dr. sc. Dragan Bolanèa, prof. dr. Herwig 

Roggemann, prof. dr. sc. Vesna Bariæ-Punda, Mirko Hempel i dipl. iur. Kornelija 

Valjan, a moderatori i urednici simpozija su bili prof. dr. sc. Vesna Bariæ-Punda, prof. 

dr. sc. Dragan Bolanèa, prof. dr. Herwig Roggemann i dr. sc. Davorin Rudolf ml. 

Referenti su bili prof. dr. Marian Paschke, direktor Instituta za pomorsko 

pravo i pomorsko trgovaèko pravo Sveuèilišta u Hamburgu, prof. dr. sc. Ivo 

Šimunoviæ s Ekonomskog fakulteta u Splitu, prof dr. sc. Budislav Vukas s 

Pravnog fakulteta u Zagrebu, prof. dr. Herwig Roggemann, Interuniverzitetski 

pravni centar Split/Berlin, a sa Pravnog fakulteta u Splitu prof. dr. sc. Vesna 

Bariæ-Punda (zajedno s mr. sc. Zlatkom Brkiæem s Pravnog fakulteta u Mostaru) 

s referatom Zaštita i oèuvanje Sredozemnog mora, s osvrtom na obalne države 

èlanice EU, dr. sc. Davorin Rudolf ml. s referatom More pod vlašæu Republike 

Hrvatske i odnosi sa susjednim državama, i prof. dr. sc. Dragan Bolanèa s 

referatom Novi Pomorski zakonik Republike Hrvatske i pitanje unifikacije. 

227

Simpozij, vrlo dobro posjeæen (u znatnom broju su došli polaznici 

Poslijediplomskog studija pomorskog prava i prava mora Pravnog fakulteta u 

Splitu i studenti dodiplomskog studija istog fakulteta) je otvorio dekan Pravnog 

fakulteta u Splitu prof. dr. sc. Dragan Bolanèa, a završnu rijeè je održao Mirko 

Hempel, ravnatelj zaklade Friedrich Ebert (za Hrvatsku i Sloveniju). 

228 

Kronika 


Dr. sc. Davorin Rudolf, Jr.

@zbornik sadrzaj.qxd - Pravni Fakultet

Transform your PDFs into Flipbooks and boost your revenue!

@zbornik sadrzaj.qxd - Pravni Fakultet

Transform your PDFs into Flipbooks and boost your revenue!

Delete template?

Save as template ?