Iz sadržaja - Prva privatna gimnazija s pravom javnosti Varaždin

Školski list Prve privatne gimnazije
s pravom javnosti Varaždin
Broj 7, godina 2009./2010.

Bok svima!
UVODNIK
Tmurni zimski dani su iza nas, proljeće je započelo sa svojim čarolijama, priroda se budi a
probudio se i PRGI, naš školski list koji izlazi od 2003. godine. Za one koji ne znaju naziv PRGI je
skraćenica od PRivatna GImnazija. PRGI prati događanja u našoj školi a i neka izvan nje. Ove
godine PRGI je zabilježio neke događaje koji bi vas mogli zanimati, intervjuirao ravnateljicu i
neke učenike, saznao tko se bavi najzanimljivijim hobijima, ispitao učenike i profesore što misle
o facebooku, pronašao jednu bivšu učenicu naše škole i saznao kako joj je na studiju... i još mnogo
toga. Uglavnom, PRGI vam ima mnogo toga za reći.
Impresum
PRGI
Zabavite se i uživajte u druženju s PRGIjem!
Školski list, broj 7, ožujak 2010.
Učenici urednici: Kristina Kutnjak, 3.r.,
Domenika Fotak, 1.r., Nera Brumen, 1.r.
Učenici suradnici: Magdalena Kušćer, 1.r.,
Sara Kušćer, 2.r., Elena Krička, 2.r., Vinko
Zamuda, 3.r., Irina Rinkovec, 4.r.
Glavna urednica: Maja Hren Dvanajščak,
prof. njemačkog i hrvatskog jezika
Priprema lista i lektura: učenici urednici,
prof. Toni Slunjski s informatičkom grupom
Fotografije: učenici suradnici, Ria Pikl, 3.r.
Likovni prilozi: Domenika Fotak, 1.r., Nera
Brumen, 1.r.
Elektronička obrada i tisak: prof. Toni
Slunjski
Izdavač: Prva privatna gimnazija s pravom
javnosti Varaždin
Adresa: Frana Supila 22, 42000 Varaždin
Telefon: 042/200-334
Web-stranica: http://privatna.net
E-pošta: privatna.gimnazija@vz.t-com.hr
HVALA svima koji su pomogli u stvaranju
školskog lista!
Iz sadržaja
O povijesti škole
Intervju s ravnateljicom
Slatke muke naših maturanata
Moderna komunikacija: Facebook
Dan planeta Zemlje
Školski sustav u Švicarskoj
Terenska nastava u Tučepima
Valentinovo
Literarni kutak
Natjecanja
Intervju s bivšom učenicom
Događanja koja smo zabilježili
Naš maturalac – Malta
Najzanimljiviji hobiji
Kviz: PRGI traži milijunaša

INTERVJU S RAVNATELJICOM NIVES RISEK
NOVINARKA: KRISTINA KUTNJAK
Kristina: Dobar dan, profesorice Risek. Kako ste?
Ravnateljica: Odlično. Malo bolesno, ali ništa strašno.
Kristina: Od kada radite na ovoj školi?
Ravnateljica: Od 2001. Predajem politiku i gospodarstvo u
četvrtom razredu. Službeno od 01.08.2009.
Kristina: Koja je vaša uloga u školi?
Ravnateljica: Mnogostruka. Razrednik, ravnatelj, brine se za svu
djecu ove škole da redovno pohađaju nastavu.
Kristina: Kako vam je raditi u ovoj školi?
Ravnateljica: Lijepo i ugodno, jer raditi s djecom donosi samo
zadovoljstvo.
Kristina: Od koliko do koliko vam je radno vrijeme u školi?
Ravnateljica: Od 08:00 do 16:30 sati.
Kristina: Što mislite o učenicima ove škole?
Ravnateljica: Učenici su velikih sposobnosti, no ponekad su neki
malo "lijeni", a zadatak svih profesora je da dodatnim oblicima
rada, dakle kroz konzultacije, dodatnu, dopunsku nastavu, potiču učenike na temeljito usvajanje gradiva i motivaciju
što se pokazalo vrlo korisnim kroz ocjene i razinu usvojenog gradiva.
Kristina: Ako se sjećate, otkrijte nam kakvi ste Vi bili kao učenica srednje škole?
Ravnateljica: Ja se ne sjećam kakva sam bila učenica.
Kristina: Koje ste predmete obožavali, a koje mrzili?
Ravnateljica: Više sam voljela prirodne predmete, nego društvene. Obožavala sam matematiku, fiziku i tjelesni, a
mrzila povijest.
Kristina: Što je za Vas savršen profesor?
Ravnateljica: Savršen profesor je onaj koji razumije učenike pa čak i u njihovim nepodopštinama i koji ih svojim
savjetima i pristupom izvede na pravi put.
Kristina: Jeste li zadovoljni poslom koji imate i biste li ga mijenjali?
Ravnateljica: Zadovoljna sam svojim poslom i ne bih ga mijenjala.
Kristina: I za kraj, Vaša poruka učenicima pred ovo nadolazeće božićno vrijeme?
Ravnateljica: Ispred svake prepreke glavu gore.
Kristina: Profesorice Risek, hvala Vam što ste odvojili malo svog vremena za ovaj intervju i vidimo se nekom drugom
prilikom.
(novinarska grupa)

O povijesti naše škole…
Prva privatna gimnazija s pravom javnosti Varaždin
Malo tko će ostati ravnodušan posjeti li
prostor Prve privatne gimnazije s pravom javnosti u
Varaždinu u Supilovoj ulici 22. To je zgrada
prepoznatljive plave fasade, iznutra prepuna
svjetlosti, boja, vedrine, učeničke opuštenosti i
smijeha s jedne strane, a ozbiljnosti, rada i discipline
s druge strane. Na samom ulazu dočekat će vas
brojne poruke samih učenika (npr. Mi smo škola s
nultom stopom tolerancije nasilja! ), a učeničke ruke i
otiske njihovih godina čitat ćete na svakom koraku – u
neobičnoj izložbi likovne radionice, računalnoj
prezentaciji škole dostupnoj svakom posjetitelju,
roditelju ili učeniku, literarnim radovima i mnoštvu
plakata koje su tijekom godina učenici izrađivali sa
svojim profesorima. Škola se jako ponosi ovim
prostorom u kojeg se uselila u siječnju 2002. godine,
nakon petogodišnjeg podstanarstva u prostorima
Tekstilne i V. osnovne škole.
Prva privatna
gimnazija s pravom
javnosti poznata je
žiteljima Varaždinske i
Međimurske županije
punih osam godina, od
1997. kad je Rješenjem
Ministarstva prosvjete i
športa 29. travnja
osnovana kao prva
privatna gimnazija na
području sjeverozapadne
Hrvatske, a njezina je
osnivačica profesorica Zdenka Peričić koja je ujedno
bila i ravnateljica škole.
škola dokazane kvalitete
Mnogima su već
poznate značajke ove
Gimnazije i osobitosti
koje ju razlikuju od
ostalih škola sličnog tipa,
no nije zgorega da ih
ponovimo: Gimnazija radi
po planu i programu za
opće gimnazije
Ministarstva znanosti,
obrazovanja i športa i po
svojem obrazovnom
ustroju i ciljevima ravnopravna je državnim školama.
Ono po čemu se naša gimnazija razlikuje od ostalih
škola jesu drukčiji oblici nastave kojima se učenika
stavlja u središte nastavnog procesa. Nastava je
maksimalno individualizirana, prilagođena učeniku
pojedincu, i radi se u malim razrednim odjelima.
Određeni dio nastavnog programa realizira se
putem terenske nastave gdje se ciljevi, zadaci i
metode za više nastavnih predmeta (korelacijom
sadržaja iz povijesti, zemljopisa, hrvatskog jezika,
likovne i glazbene umjetnosti) ostvaruju na
autentičnim lokacijama diljem Hrvatske i inozemstva.
Do sad je Gimnazija organizirala sljedeće projekte
nastave na putu: Slavonija na dlanu, Nacionalni parkovi
srednje Dalmacije, Putevima glagoljaša, Učimo
talijanski (posjet Veroni, Veneciji, Padovi, Riminiju i
San Marinu), Dvorci Hrvatskog zagorja, Upoznajmo
otoke srednje Dalmacije (u obliku krstarenja), Biseri
južne Dalmacije, Dubrovnik kroz prošlost i sadašnjost,
Upoznajmo Istru i dr.
(novinarska grupa)

Moderna komunikacija: Facebook – 'Knjiga lica'
Ako nisi na 'fejsu', ima li te uopće?
Tko još nije čuo za Facebook, čuvenu društvenu mrežu? Mlado i staro ondje slaže
svoje profile, dopisuje se, chatta, stavlja fotografije, pristupa klubovima ljubitelja nekog
filma, pića, benda, glumca, pjevača… "Fejs je više od toga", kažu stalni korisnici. "Ako nisi na fejsu, nema te". Ondje
možete pročitati ili vidjeti što vaš prijatelj radi, planira, o čemu razmišlja, šalju se puse, zagrljaji, bacaju kaktusi,
jastuci…"Što to ima u ljudima tužno, da ulaze u tuđe živote", pita pjesma. Je li to uopće tužno, ovakav moderan
način komunikacije i ophođenja s ljudima ili je ipak to razlog za veselje, budući da je to možda čak i jedini način da
ponovno uspostavimo kontakte s ljudima s kojima smo nekad išli u školu, bili u istom društvu?
Martin ima dva mobilna uređaja: jedan mu 24/7 služi za fejs. Tijekom večere izvještava svoje prijatelje što
je naručio, kakvog je okusa hrana, što pije i o čemu razgovara društvo za stolom. Dodaje i fotografije tanjura, zbog
potpunijeg izvješća. S koncerta šalje dojmove, iz kluba koja pjesma svira, s odmora fotke mora, prijatelja…
Čemu sve to? Želite li saznati što vam radi prijatelj/ica i o čemu razmišlja, nije li bolje pitati ga/je izravno?
Imate osjećaj bliskosti dok razgovarate. Na fejsu se to gubi zbog prevelikog kruga ljudi. Osoba čiji profil, poruke i
fotografije gledate postaje nalik na poznate osobe o kojima čitate u novinama. Možda je to i svrha – da je na fejsu
svatko poput "celebritija" čije se izjave i paparazzi-fotke pojavljuju u medijima, a publika to guta. Uz malu razliku:
sami slažete sliku o sebi kako ste pametni, zanimljivi, nabrijani... Možda to nije loše, iako psiholozi imaju ne baš
pozitivna objašnjenja. Ali kako ovisnik o fejsu može potpuno uživati u nečemu što mu se događa ako cijelo vrijeme
tipka porukice o tome? No to je valjda cijena "slave".
Pitali smo učenike, a i profesore naše škole što misle o Facebooku. Evo nekih odgovora:
1. razred:
"Facebook je dobar za razgovor i kontakt s ljudima. U početku je
bio dobar ali sad je već pretrpan dodacima i više nije toliko
zanimljivo. Većina ljudi provodi previše vremena na njemu, a on
tome ne služi. On je za kratki kontakt i mali podsjetnik."
"Facebook je nova vrsta komunikacije preko interneta. Ima i
dobre i loše strane. Dobre su: neograničeno dopisivanje s
prijateljima, te upoznavanje novih ljudi. Loše su: zaboravljanje
pravih vrijednosti kao što su zabava, izlasci i sl."
"Facebook je najnovija vrsta komunikacije putem kojeg se udaljujemo od druženja s prijateljima. Provodimo vrijeme
na fejsu umjesto da se družimo s društvom. Sve u svemu, nije toliko loš, ali postajemo sve ovisniji."
"Facebook je na neki način postao vrsta komunikacije, gotovo ne postoji osoba koja nema svoj facebook-profil. Na
neki način može pomoći ljudima, ali zbog njega ljudi gube vrijeme i zanemaruju sebe i svoje prijatelje, te obveze."
2. razred
"Facebook ima svoje dobre i loše strane. Dobre strane su što se možeš čuti s prijateljima, dogovoriti sastanak i
pogledati slike s rođendana i dobro se nasmijati. Loše strane su
što ljudi previše vise na Internetu, djeci šteti u razvoju, umjesto
da odu na zrak s drugom djecom oni vise u zatvorenoj prostoriji
za računalom, grbe se, kvare si oči, te postaju ovisnici."
"U početku mi je fejs bio super jer sam se dopisivao sa svojim
prijateljima, sada mi je postao dosadan i postao sam ovisan o
njemu. To vrijeme koje provodim na fejsu, mogao bih iskoristiti
za učenje i bio bih bolji učenik."
"Facebook mi je najbolji za komunikaciju i razgovor. Ima dobrih
stvari i stranica, ima i igre."

"Smatram da bi se to vrijeme koje se provodi za računalom dopisujući se s prijateljima moglo provesti s njima na
kavi."
"Ja mislim da je facebook jedna vrlo zanimljiva stvar koja zbližava ljude cijelog svijeta."
3. razred:
"Smatram da je facebook postao nova vrsta komunikacije i
zabave zbog koje zaboravljamo prave vrijednosti zabave,
prijateljstva i razgovora. "
"Facebook je supač!"
"Facebook je cool!"
"Facebook je jedna predivna stvar. To je nešto najbolje što se
moglo desiti čovječanstvu."
"Facebook je super stvar. Služi pretežito za dopisivanje i gledanje
slika. Meni služi za dopisivanje jer je besplatno,
pa ne moram trošiti pare na mobitelu."
"Facebook je novi oblik komunikacije koji definira čovjeka kroz njegov profil. Koliko nas spaja, toliko nas i otuđuje."
"Potpunost čovjeka je postojanje facebooka što ga čini dijelom kolektiva i funkcionalne cjeline. Sloboda facebooka
je robstvo sinova Abrahamovih."
"Smatram da je facebook jako dobra stvar jer možemo komunicirati s prijateljima koji žive u drugim gradovima ili
koje već jako dugo nismo vidjeli."
4.razred:
"Nemam riječi da objasnim kako je fejs promijenio moj život.
Na gore."
"Facebook je glupost! Ljudi koji imaju facebook nemaju život."
"Volim facebook!"
"Facebook je miris proljeća u jutarnje sate."
"Facebook je glupost."
Većina profesorica koje smo zatekli u zbornici nema svoj profil
na facebooku i ne misli ga ni ikad imati. Ne
žele trošiti svoje slobodno vrijeme na tipkanje po računalu.
One kažu da postoji puno lijepih načina kako provesti
slobodno vrijeme i pritom se dobro zabaviti i opustiti. I
uostalom, one preferiraju komunikaciju 'licem u lice', dakle
razgovori uz mirisnu kavu u ugodnom ambijentu, a ne na
zaslonu računala. Oni pak profesori/ce koje možete naći na
facebooku gledaju na taj fenomen kao sredstvo održavanja
kontakata s ljudima koje ne mogu viđati osobno svaki dan
zbog prostorne udaljenosti. I, profesor informatike i fizike
T. Slunjski bi rado da je on izumitelj facebooka jer, kako
kaže, danas bi bio milijarder.
Uglavnom, za našu školu se ne može reći da ne
postoji jer jesmo na facebooku i to kao grupa Prva privatna
gimnazija s pravom javnosti (PPGSPJ). Za sada imamo 100ak
obožavatelja. Pa ako je facebook your thing potražite
nas i postanite naš obožavatelj.
(MHD)

Slatke muke naših maturanata…
Državna matura školske godine 2009/2010
ZAŠTO državna matura?
Školska je matura do sada omogućavala
samo međusobnu usporedbu uspjeha učenika
iste škole, a uz to je bila podložna i
subjektivnosti ispitivača. Nasuprot tome,
uspjeh na državnoj maturi ovisi samo o znanju
učenika, a ne i o tome u kojoj je školi maturirao.
Državna matura daje priliku svakom
učeniku da pokaže svoja stvarna znanja koja
nisu vezana uz ocjene i stavove bilo kojeg
pojedinog nastavnika. Osim toga, ona omogućava
i jasno uspoređivanje uspješnosti pojedinih
škola, pa čak i pojedinih nastavnika.
Polaganjem državne mature kod učenika
se razvija spoznaja i svijest o tome da uspjeh u
školi ovisi o vlastitom zauzimanju, radu i učenju,
a ne o nekim drugim kriterijima. Državna matura se uvodi s ciljem
pouzdanijeg, objektivnijeg i pravednijeg
mjerenja školskih dostignuća svakog pojedinog učenika te definiranja
nacionalnih standarda.
Uvođenjem državne mature unaprjeđuje
se i osigurava kvaliteta obrazovanja. Državna matura zamjenjuje
dvostruko ispitivanje istih znanja i sposobnosti učenika
u kratkome vremenu − u školi i na visokim učilištima. Drugim
riječima, nakon uspješno položene državne mature nije potrebno prolaziti stresno razdoblje pripreme za polaganje
prijamnih ispita na fakultetima, kao ni polaganje
samog prijamnog ispita. Na taj se način osigurava pravednija
selekcija kandidata za upis na fakultet jer se svima
pružaju jednake mogućnosti.
Počelo je, počelo…
Državna matura, koja se ove godine prvi
put polaže u Hrvatskoj, počela je ispitima iz
izbornih predmeta - psihologije i informatike.
Na ispite je izašlo ukupno nešto manje
od 6800 maturanata. Psihologiju polaže više od
4000 učenika, od kojih 2553 gimnazijalaca. Za
informatiku se odlučilo 887 gimnazijalaca i
gotovo 1850 učenika strukovnih škola.
Psihologija i informatika bitne su za upise na
pojedine studije.
U isto vrijeme ta dva predmeta polagale
su i osobe koje su srednju školu završile
prijašnjih godina, a koje zbog upisa na fakultete
i zbog nekih drugih razloga žele položiti državnu
maturu i ta dva izborna predmeta. Oni su
testove pisali u pet centara u Hrvatskoj -
Zagrebu, Splitu, Osijeku i Slavonskom Brodu.

su maturanti 17.03. pisali esej iz hrvatskog jezika, i
osnovna i niža razina. Sljedeći dan, dakle 18.03., pisali su
prvi dio ispita iz engleskog jezika, i osnovna i niža razina,
a isto tako sljedeći dan iz njemačkog jezika. Pitali smo
naše maturante kako im je bilo na ispitima. Svi su
uglavnom zadovoljni i nisu imali nikakvih poteškoća
pri
pisanju mature. Naravno, još ih čeka dosta posla prije
nego se upišu na željeni fakultet. Pa onda, kako ono
studenti kažu: «Slomite nogu!»
(MHD)
Dva intervjua...
... u stilu RED CARPETA
Za polaganje državne mature prijavilo se ukupno
32.444 redovitih učenika srednjih škola u RH. Državna
matura polaže se u tri roka - ljetnom, jesenskom i
zimskom, a polaganje u ljetnom roku bit će uvjet za prvi
rok upisa na visoka učilišta.
U našoj Prvoj privatnoj gimnaziji također je
počela provedba državne mature uz stručni i brižni
nadzor ispitne koordinatorice prof. Romane Bučela. Tako
Saznajmo nešto više o talentiranim učenicima naše škole! Odabrali smo dvoje zanimljivih
učenika III. razreda gimnazije, pa upoznajmo ih! Naravno, dame imaju prednost.
Upoznajmo jednu simpatičnu, dragu i vrlo pametnu djevojku, naš ponos i diku, našu Tenu Tomašević. Postavili smo
joj desetak pitanja pa počujmo kako zbori!
Ej! Kako si, što ima novog? Ja sam jako dobro, a ostalo je sve po starom.
He he, bar nešto! Budi srce pa našim čitateljima i meni objasni čime se
bavi udruga Sunce čiji si ti član? Udruga Sunce bavi se djecom s posebnim
potrebama.
Koliko dugo si u udruzi? U Udruzi sam skoro godinu dana.
A jesi mi pričljiva! Nego, reci ti nama, voliš li pomagati ljudima s
posebnim potrebama? He he… da, volim pomagati ljudima s posebnim
potrebama, pogotovo dok vidim da su oni sretni zbog toga.
Koliko puta i gdje si volontirala? Ovo mi je prvi puta da sam volontirala u
nekoj udruzi.
Postoji li neka osoba u Udruzi koja ti je posebno draga? Sve su mi osobe
jednako drage i sa svima sam dobra.
Načula sam da si glumila u nekoj predstavi pa reci nam pokoju riječ o
tome? Predstava se zove « Traži se suprug», a ja sam dobila ulogu udovice
koja traži supruga preko oglasa. Tu predstavu smo odglumili u Trešnjevci i
bilo je super.
Jesi zadovoljna načinom na koji si odglumila ulogu udovice? Zadovoljna
sam.
Baviš li se još nečime u slobodno vrijeme? U slobodno vrijeme sviram
klavir.

A sad jedno osobno pitanje čiji bi odgovor želio znati svaki naš čitatelj (mlađe dobi, naravno), a glasi: „Imaš
dečka ili si ti jedna od onih ozbiljnih djevojaka koje provode svoj cilj u životu ne tražeći potporu muškaraca?“
Nisam jedna od tih cura, mislim da mi žene ne možemo bez muškog roda, to je kao yin i yang, svjetlo i tama, ma kužiš
me, ne… sve u svemu, dečka imam.
Hvala na trudu kojim si odgovorila na ova pitanja, nadam se da nisu bila teška, sretno u ostvarenju daljnjih
ciljeva, vidimo se, kissi, kissi!!! Hvala tebi na ovom intervjuu, pozdrav cijeloj školskoj ekipi.
Eto, upoznali ste jednu vrlo svestranu djevojku, koja, na veliku žalost dečki, ima već jednog uz sebe, ali to ne znači
da ne morate biti uporni, jer takve se rijetko nalaze!
Jedan od zanimljivijih učenika III. razreda je i naš Vanja Posavec, dugogodišnji gitarist, pa upoznajmo ga kroz ovih
par općenitih i jedno vrlo (za djevojke) zanimljivo, osobno pitanje!
Bok, Vanja! Kako si danas, ima li kakvih testova, ispitivanja? Oi! Dobro sam, ide… Da, testova ima, ali sve O.K.
Saznala sam da istovremeno pohađaš glazbenu školu i gimnaziju. Koliko puta tjedno odlaziš u glazbenu?
U glazbenu idem najmanje tri puta tjedno, ali zbog koncerata i
natjecanja tamo sam gotovo svaki dan.
Da li ti je naporno istovremeno pohađati glazbenu i gimnaziju,
kako savladavaš gradivo? Pa sigurno je naporno, ali nije neizvedivo.
Nađem skoro uvijek dovoljno vremena za učenje, pa bih s obzirom
na ocjene, mogao reći da ga dobro savladavam.
Kako to da si od svih instrumenata odabrao baš gitaru?
He he… to ne znam ni sam… dok sam se upisivao u osnovnu glazbenu
školu, nisam ni znao što me, zapravo, čeka i kako izgleda prava
klasična gitara, ali su mi se svejedno svidjeli instrument i takva
vrsta glazbe.
Kako dugo si u tome?
Evo, ovo mi je sad osma godina sviranja gitare.
Uh… dugo, dugo… a misliš li nastaviti glazbeno školovanje na fakultetu ili ipak imaš neke druge planove?
Želio bih nastaviti glazbeno školovanje na nekoj glazbenoj akademiji u inozemstvu. Planiram se upisati na studij u
Augsburgu, u Njemačkoj, točnije u Centar Leopold Mozart. Na njemačkom ti se to kaže Leopold-Mozart-Zentrum.
Ambiciozan dečko… vidite, cure! A da li si u tom svom dugogodišnjem radu osvojio kakve nagrade, diplome,
priznanja? Prošle sam godine dobio brončano priznanje na međunarodnom natjecanju u Murskoj Soboti u Sloveniji.
To mi je ujedno i bilo prvo natjecanje. Ostale sam diplome uglavnom dobivao na seminarima, a ono što meni najviše
znači su koncerti na kojima pokušavam što više svirati.
Pa lijepu si karijeru gradiš, moram priznati, svaka čast! A reci ti nama, koja od tih nagrada ti je najdraža?
Nemam najdražu, sve ih jednako cijenim zbog uloženog truda.
Oprosti, ali moram te ovo pitati za radoznale čitateljice našeg časopisa. Imaš li curu? Nope, zasad!
Pa hvala ti na dragocjenom vremenu kojeg, vidjeli smo, imaš malo, a koje si posvetio odgovaranju na ova
pitanja. Pusa, ciao! Hvala tebi, pozdrav svima.
Još jednom, hvala Vanji što je našao vremena za
odgovoriti na ova pitanja. Nego, curke moje drage, kako
vam se čini?! Saznale ste da nema djevojku, a dečko je,
moram priznati, vrlo ambiciozan i uporan te dosljedan u
onome što radi. Iskreno, ja ne znam što vi čekate!!!
Eto, saznali ste neke zanimljivosti naših učenika
III. razreda. Nadam se da su vam se intervjui svidjeli,
a za dodatne informacije i komentare, molimo Vas da se
javite na sljedeći broj 099 517… Šalim se!!!
(novinarska grupa)
(mentorica: prof. Romana Bučela)

Uoči Dana planeta Zemlje
Dan planeta Zemlje
Prije 40 godina, 22. travnja
1970.godine, guverner Gaylord Nelson i
student Denis Hayes pokrenuli su u SAD-u
akciju obilježavanja Dana planeta Zemlje
koja je uključila 20 milijuna sudionika.
Inicijativu su brzo prihvatile organizacije
i u drugim zemljama te je 1970. godine
Dan planeta Zemlje službeno postao
međunarodnim ako ne i planetarnim
danom.
Dan planeta Zemlje zadnjih godina
je posvećen nužnoj potrebi zaustavljanja
narušavanja planetarne klime korištenjem
fosilnih goriva i primjenom čistih i
obnovljivih izvora energije. Sunce, kao
temeljni izvor života na Zemlji, ujedno je
i najobnovljiviji energetski izvor. Stoga je
u mnogim državama svijeta Dan planeta
Zemlje posvećen popularizaciji korištenja
solarne energije. Dan planeta Zemlje je
godišnja manifestacija kojom se želi
skrenuti pozornost čitave svjetske javnosti na opasnost koja prijeti životu na Zemlji. Ovim se danom želi pomoći
čovjeku da ponovno uspostavi kontakt s prirodom te ukazati na općenitost ekološke krize: zagađivanje vode i zraka,
radioaktivno zračenje, iscrpljivanje nenadoknadivih energenata itd.
Na taj se dan poduzimaju različite akcije zaštite života na Zemlji, buđenja svijesti, odgovornosti, osjećaja,
ljubavi prema daru života i prema svim stvorenjima. Zemljom se pokreće niz akcija u kojima sudjeluju ljudi svjesni
potrebe za zaštitom planeta. Organiziraju se različite priredbe, predavanja, koncerti, izložbe, ulične parade,
čišćenja i sađenje biljaka. Čovjek ima potpunu odgovornost da se mudro odnosi prema prirodnoj sredini, da
odgovorno upravlja nasljeđem biljnoga i životinjskog svijeta koji su ozbiljno ugroženi brojnim nepovoljnim uvjetima,
što vodi prema nesagledivim posljedicama samouništenja.
Naša je zadaća da učinimo ovaj planet što je moguće čišćim i ljepšim, tako da i mlađe
generacije koje dolaze
iza nas mogu uživati na ovom divnom planetu zvanom Zemlja.
Šest kulturnih trendova koji NE čuvaju Zemlju
Uoči Dana planeta Zemlje često postajemo svjesniji stanja našeg
planeta koji se neprestano kreće i okreće te
globalnog utjecaja naših aktivnosti. Za školski list smo saželi 6 globalnih trendova koji ne idu u prilog očuvanju našeg
okoliša.
1. Dolazak HDTV-a (SAD)
Iako brojke nisu potpune, procjenjuje se da je 28,5 milijuna TV-primjeraka odbačeno
zbog novih digitalnih standarda. Taj elektronički otpad predstavlja veliki problem težak 2
milijarde tona. Očekuje li nas isti trend i u
Hrvatskoj?
2. Ostavi bicikl, uzmi auto (Kina)
S 13,6 milijuna prodanih automobila, Kina je prošle
godine premašila čak i SAD! Svakog se mjeseca na
cestama pojavi 500.000 novih vozača. Sve to povećava zagađenje zraka u
kineskim gradovima te smrtnosti pješaka i biciklista.

3. Nova fast food nacija (Indija)
Indija, mnogoljudna zemlja s još uvijek rastućom srednjom klasom, doživljava ubrzani rast u
sektoru hrane i 'brzih usluga'.Top-pet stranih brendova na ovom brzo rastućem tržištu su
McDonald's, Domino's Pizza, Pizza Hut, Subway i Pizza Corner. U isto vrijeme, prema podacima
organizacije Worldwatch, četvrtina indijske populacije je pothranjena.
4. Lijekovi i zagađenje (globalno)
Upotreba lijekova je u porastu. Postupno, ti lijekovi zagađuju našu
vodu, a nije izvjesno da nas čine zdravijima. To se ne događa samo u
SAD-u koja slovi za zemlju preplavljenu Medikamentima – najbrže
rastuća tržišta za farmaceutsku industriju su Azija, Afrika i
Australija.
5. Konzumacija luksuza seli se istočno
(Azija)
Dok se neki natprosječno
dobrostojeći
zapadnjaci odnedavno sustežu od pretjeranog
uživanja u luksuzu, novopečeni
bogataši iz Azije
su ga prigrlili. Vrhunska vina, umjetnost i antikni dijamanti na vrhu su ljestvice.
6. Kad kretanje oteža… (Europa)
Većina Europljana putuje (leti) na godišnji odmor, a jedna studija pokazuje kako europski turisti pri planiranju
putovanja rijetko uzimaju u obzir utjecaj na klimatske promjene.
…mi smo ekološki osviješteni…
Eko-grupa školske godine 2008./2009.
(Nera Brumen, 1. r.)
(izvor: treehugger.com)
Ekološka grupa je bila najbrojnija upravo u školskoj godini 2008./2009. kada je brojila petnaest članova.
Grupu je predvodila profesorica Kristina Bužić, a osmišljavani su interesantni projekti tijekom kojih su se učenici
dobro zabavljali i međusobno upoznali. Svi su odabrali eko-grupu
zbog svoje ljubavi prema životinjama i zbog interesa za bilje, ali
prije svega su se željeli i dobro zabaviti. Radili su na projektu
izrađivanja ukrasnog cvijeća od javorova jesenskog lišća raznih
boja, izradi plakata, sudjelovanju u radu udruge „Prijatelji
životinja“, izradi božićnih čestitaka koje su izrađene vrlo
maštovito i kreativno,
ekološki i
prije svega, rađene
su od srca. Te su
čestitke poslane
Udruzi za maligna
oboljenja kako bi
se teško oboljelima uljepšali blagdani.
Sa svojim radom grupa nastavlja i ove školske godine uz
vodstvo profesorice Ines Bušnja. Eko-grupa je otvorena za sve
entuzijaste koji vole kreativan, humanitaran i znanstveni rad.
(novinarska grupa)
(mentorica: prof. Romana Bučela)

Školovanje u Europi!
Kako je to školovati se u Švicarskoj, koje su prednosti, a koji nedostatci švicarskog školskog
sustava u usporedbi s hrvatskim?, pitali smo naše učenice Saru i Magdalenu, sestre Kušćer,
koje svoje školovanje nakon Švicarske nastavljaju u Hrvatskoj.
Školski sustav u Švicarskoj
Magdalena Kušćer, 1. razred:
Kao prvo, djeca idu dvije
godine u vrtić. Ja sam išla u
vrtić od moje 4 do 6 godine,
pa sam nakon toga krenula u
prvi razred osnovne škole. U
Švicarskoj osnovna škola
traje 6 godina, a nakon toga
se ide u tzv. sekundarnu školu
(die Sekundarschule) ili 3
godine u realnu školu (die
Realschule). Sekundarna škola je za dobre ili srednje
učenike, a realna škola za slabije učenike. Nažalost je
sustav takav da se samo iz sekundarne škole može ići
dalje u gimnaziju ili sve četverogodišnje škole. Ja sam
krenula u sekundarnu školu, gdje sam imala 11 tjedana
probni rok. Da bi se položio taj probni rok na kraju tih
11 tjedana, mora se imati najmanje 8 bodova iz
nekoliko predmeta. Ja sam ih imala, ali neki drugi
učenici ne, pa su se morali premjestiti u realnu školu.
Nažalost, to još nije kraj priče. Na kraju prvog
razreda sekundarne škole potrebno je imati od ukupno
6 predmeta 12 bodova da se završi prvi razred. Ako
se ima između 11 i 12 bodova onda se možeš odlučiti
između ponavljanja razreda, probnog roka u drugom
razredu ili promijeniti školu, znači upisati se u realnu
školu. Ja sam imala malo manje od 12 bodova pa mi je
razrednik dao probni rok u drugom razredu
sekundarne škole. Neko vrijeme sam razmišljala nakon
drugog razreda upisati gimnaziju, ali pošto se moraju
položiti prijamni ispiti za gimnaziju, odustala sam od
toga. Za sve ostale smjerove mora se završiti treći
razred sekundarne škole, ali se također mora položiti
prijamni ispit. U tim višim školama opet se ima probni
rok, ali cijelo prvo polugodište. Te srednje škole po
prilici su jako teške i naporne. Pogotovo škole sa
zanatom. Zanat je povezan sa školom. Ako učenik nije
uspješan u školi, majstor ga može ispisati iz te škole i
premjestiti na niži stupanj bez mature. Može se
desiti i da učenika izbace iz zanata. U Švicarskoj ne
postoji markiranje s nastave ili slično, mora se učiti
da bi se položio probni rok i za ostale razrede. U
nekim školama u svako se vrijeme može pasti probni
rok, a onda si i bez škole i bez zanata. Najbolja ocjena
je šest, a najlošija jedan. Ali kod nas nema 1, 2, 3, 4, 5
nego s decimalama (4.1, 4.2, 4.3...). Ocjena ispod 4 je
loša.
Sara Kušćer, 2. razred:
Ja sam išla 3 godine u
sekundarnu školu. U trećem
razredu polagala sam ispit za
Ekonomsku školu. U
Ekonomskoj školi mi je bilo
lijepo, zato jer tijekom
školske godine nije samo
nastava u školi. Krajem prve
školske godine ide se 7
tjedana u francuski dio
Švicarske učiti francuski jezik. Svaki učenik si
samostalno mora naći posao i sve organizirati. Ako se
ima sreće može se i dobro zaraditi. U drugom razredu
ide se 8 tjedana u Kanadu učiti engleski jezik. U
drugom polugodištu trećeg razreda počinje se s
jednogodišnjom praksom. Jedanput tjedno ide se u
školu, a ostale dane se radi. Svaki sam izabere što će
raditi ali mora biti nešto iz područja ekonomije, npr.
osiguranje. Nakon 4 godine, kada završi škola, može se
ići studirati ili se odmah zaposliti. To sve zvuči jako
zanimljivo i lijepo, no problem je u probnim rokovima.
Prvo se položi prijamni ispit (matematika, njemački,
francuski), a onda cijelo polugodište traje probni rok.
Na kraju probnog roka ne smiju se imati negativni
bodovi. Za vrijeme tog probnog roka svaki je učenik
pod velikim pritiskom i stresom, zato jer profesori
sve gledaju, a najviše ponašanje na satu pa učenik
mora jako paziti da se nikomu ne zamjeri. Kada sam
prvi put pala probni rok, ponovila sam prijamni ispit i
do ljeta nisam ništa imala. Bila sam doma, vani... Kada
sam opet počela ići u školu, zamjerila sam se svojoj
razrednici koja mi je zbog toga snizila ocjenu. I tako
sam opet bila bez škole. Treći put se ne može
ponavljati, što ne bih nikada ni napravila, no nisam
znala što dalje. Zanat u ekonomskom smjeru nisam ni
htjela početi tražiti jer sam znala da ne bih ništa
dobila, pogotovo ako mi u životopisu piše: dva puta
pala probni rok! I onda sam odlučila doći u Hrvatsku.
Moje mišljenje je da je švicarski sustav školovanja
katastrofalan. Uvijek si pod pritiskom. Skoro svaki
dan si do 17 sati u školi i ništa pametnog se ne uči. Ja
do sada nikad nisam imala fiziku. Fizika, kemija,
biologija su jedan predmet, no do sada smo radili
samo kemiju. Vjerujte, vama je tu lijepo.
(novinarska grupa)

Putovali smo...
Terenska nastava u Tučepima
Jedva smo dočekali dan kada smo krenuli na
terensku nastavu u Tučepe. Krenuli smo u ranim
jutarnjim satima, a u Tučepe smo stigli navečer,
točno na večeru. Nažalost, nismo išli samo na izlet da
se zabavimo, nego smo došli i nešto naučiti. Pa evo, da
krenemo s opisom što smo sve posjetili.
Krenut ćemo od samog mjesta u kojem smo bili.
Tučepi su općina u Splitsko-dalmatinskoj
županiji. Tučepi su također turističko selo s
mnogobrojnim hotelima, restoranima i sportskim
objektima. Mi smo odsjeli u hotelu Neptun. U
Tučepima živi oko 1.763 stanovnika. Nema nekih
značajnih kulturno-povijesnih građevina za posjetiti
pa smo samo prošetali plažom i uživali u toplini sunca i
prekrasnom pogledu na naše predivno more.
U Makarskoj ima mnogo hotela, restorana, ali i
velik broj kulturno povijesnih građevina, spomenika.
Tamo smo posjetili Malakološki muzej u Franjevačkom
samostanu. To je muzej školjaka koji je utemeljen
1963.godine. Danas je turistički najpoznatija
malakološka kolekcija u Hrvatskoj. Također smo šetali
prekrasnom makarskom rivom, te smo pogledali
baroknu česmu na Kačićevom trgu.
Bili smo i na Biokovu. Busom smo išli do gore, a
jedan veliki dio smo išli i pješice. Jako smo se umorili,
ali isplatilo se jer se od gore pruža prekrasan pogled
na Makarsku. Najviši vrh planine je Sv. Jure (1762 m).
Područje planine Biokovo proglašeno je Parkom
prirode 1981. godine. Kada je lijepo vrijeme, s najvišeg
vrha se može vidjeti planina Monte Gargano u Italiji.
Biokovom dominiraju ponikve. Takav specifičan
oblik površinskog krša naziva se mrežasti krš.

Vozili smo se i dolinom Neretve. Osnovno
prijevozno sredstvo su lađe i trupe. Lađa je duga 7 do
8 metara i široka 2,5 do 3 metra, dok su trupe manji
čamci dugi 4 m i široki 60 cm. Svake godine druge
subote u kolovozu se održavaju Maratoni lađa. Kada
smo se vozili u lađama, došli smo do mjesta gdje se
ispod nas nalazi grad. Dolina Neretve proteže se kroz
tri grada: Metković, Opuzen i Ploče. Tamo se uzgajaju
mandarine, kivi i mnogobrojno ostalo voće.
Literarni rad
Čovjek čezne za onim čega nema
i za onim što se boji da će izgubiti
To bi bile sve značajnije i zanimljive
znamenitosti koje smo vidjeli na terenskoj nastavi u
Tučepima.
Također smo se dobro zabavili navečer u
hotelu gdje se pjevalo, plesalo i zezalo. Nadamo se da
će nam i sljedeća terenska biti zanimljiva kao što je
bila i ova.
(Elena Krička, 2. r.)
On i ona bili su najbolji prijatelji. Nisu se poznavali dugo, tek godinu-dvije, no to ne znači da nisu bili
nerazdvojni. On je znao sve njezine tajne, znao joj je iščitati dušu samo prema tonu glasa, ona mu je bila izrazito
zahvalna na njegovom trudu i divila mu se na snazi i hrabrosti koju je nosio u sebi.
Znali su razgovarati satima, svaku večer povukli su se u mir svojih soba i visjeli na telefonu do jutra. Nisu se
mogli viđati, bili su previše udaljeni jedan od drugoga, ali svaki put kad se telefon oglasio, osmjeh se pojavio na
njihovim licima. Bili su braća, a razumjeli su se i bez riječi. Ne, to ne znači da je njihov život bio savršen. Nije bio.
Nimalo. Intrigantne obiteljske situacije, gubitak voljenih osoba, borba za život i strah punili su im dane. No, sve je
lakše kad imaš nekoga uz sebe tko se smije kad mu se plače i pokušava tebe oraspoložiti unatoč tome što je dan
prije izgubio najboljeg prijatelja. U njihovom odnosu nema sebičnosti.
No, kako život nije bajka, a ljudski osjećaji nepredvidljivi su baš kao i sudbina, oboje su bili svjesni da će se
jednog dana dogoditi baš ono čega su se najviše pribojavali. Javila se jednostrana misao, prokletstvo koje prati i
razara sva muško-ženska prijateljstva i koje ih želi dići na još višu razinu (iako ovoj ništa ne nedostaje). Ljudi su
znatiželjna bića i premda znaju da bi njihove čežnje mogle razoriti sreću koju trenutno imaju, neće se zadovoljiti
sve dok ih ne odluče isprobati. To je jedna čudna nastranost (kako ju je gospodin A. E. Po nazvao, u nedostatku
bolje riječi) koja nam ne dopušta da budemo sretni i uživamo u sadašnjosti, već plamti u našoj duši i tjera nas na
ponekad neželjene stvari. U ovom slučaju, razdvojila je mlado prijateljstvo i uništila čvrstu sponu koja im je vezala
duše i svakodnevno ih oslobađala napetosti i loših misli. Nakon toga, njihovo prijateljstvo više nikada nije bilo isto.
Iako su čvrsto obećali da ih nitko neće razdvojiti, razdvojili su se sami. Povrijedili su sami sebe i u njihovim dušama
opet je zavladao kaos, sada i dva puta veći, koji im nije dao da nastave sa svojim životima kako su već bili tekli.
Nisu zaboravili svoje prijateljstvo, ostalo je kao bolna rana koje se sa osmjehom sjećaju. Iz dana u dan,
opet se javila čežnja za kontaktom iako su rane još boljele i njihova priča počela je ispočetka. Odlučili su da jedan
bez drugoga ne mogu kroz dane i da ih nije briga kakav će im odnos biti, ali kontakt ne smiju izgubiti. Postupno, rane
su zaliječili i postali ponovno najbolji i jednako nerazdvojni prijatelji. On joj je čitao dušu kroz ton glasa, a ona mu
se divila na snazi i davala mu potporu. Sve dok se opet nije javila čežnja...
(Irina Rinkovec, 4. r.)

Memoari jedne učenice
Najljepše stranice mog dnevnika
Nedjelja, tmuran dan ispunjen dosadom. Svi su se odmarali, jedino ja nisam znala kud
bih sa sobom. Od tolike dosade odlučila sam pročitati svoj debelo popunjen, oblijepljen
raznim sličicama i napola išaran dnevnik. Nisam ni slutila koliko je moj svijet lijep dok ga nisam pročitala.
Pa evo ovako...
21.3.2009. Ah te brige!
Oduvijek sam željela biti kao one slavne osobe. Ma ne, htjela bih se teško obogatiti! Ne znam što mi je danas došlo,
to je sve smiješno jer sam praktički četrnaestogodišnja klinka koja ne zna u koju bi srednju. Mislim da bi bilo bolje
da prestanem tu čarati i da krenem učiti onu glupu matematiku. Ne kužim apsolutno ništa iz matematike zbog toga
što smo pomagali čistačici
Jasni prati podove umjesto da smo ostali na satu.
15.5.2009. Moj 8.D
Danas mi je Tea rekla da se ne želi rastati s nama i otići
u srednju. Šutjela sam. Znala sam da se bliži taj dan kad ću
znati da napuštam svoju drugu obitelj,
svoj 8.D. Poslije se sjećam da nas je razrednica "plašila" srednjom školom, da
ako tako nastavimo propast nam je osigurana. Priznajem, bojim se.
1.6.2009. Već mi vas je dosta!!!
Danas su Deno i Sven opet pod satom izvodili razne spačke i smijuljili se k´o neki luđaci. Poludjet ću u ovoj školi,
želim u srednju! Hoću
upoznati nove ljude i sklopiti razna prijateljstva.
Bliži se kraj i svima nam pada koncentracija, a živci
su kao žice na gitari, stegnuti i napeti. Grozno, čak su me i
kuharice iznervirale mažući paštetu žlicama. Fuj!
18.6.2009. SRZ i zadnji dan škole
Pišem pod satom, točnije imamo SRZ i razrednica se opet svađa
s Jankom, najproblematičnijim skinsom u našem
razredu. Meni je Jankec dobar dečko,
samo kad ga se bocne u slabu točku, tad vam nema spasa.
Zadnji dan, a mi se kuhamo u školi kao gulaš. Poslije slavimo,
no treba izdržati i ta tri sata. Tako sam tužna,
rastajem se od svojih najdražih i posljednji put vidim predivnog Veđija kako prolazi hodnicima. Zbogom osmaši!
7.9.2009. Neki novi klinci
Grozno! Grozno! Grozno! Katastrofa! Želim u osnovnu!
Prvi dan nastave u novoj školi, s novim ljudima i još k tome zaboravila sam kako nam se razrednica zove! Sjećam se
da je stalno ponavljala kako smo svi uplašeni i kako bi htjela da tako
ostane do kraja školske godine. Ne znam točno zašto je to mislila, ali
ovo će biti potpuna suprotnost mome razredu, tako je tiho!
Strah me sutra u školu, pogotovo proći kraj onih nepoznatih ljudi.
1.10.2009. Sve po starom
Sad mi je u potpunosti jasno što nam je razrednica govorila prvi dan.
Pričamo kao navinuti, a tek dok zapjevamo!
Predobro je u razredu, no ipak mi još ponekad nedostaje moj 8.D.
Baš sam slučajno danas Tenu nazvala imenom moje prijateljice iz
osnovne. Da, nedostaju mi, no tu su sad novi prijatelji koje ne bih
mijenjala ni za što! Baš sam sretna, pogotovo jer imam prijateljice
kojima je stalo do mene i znam da ih moram cijeniti jer takve
prijatelje rijetko sretneš! Pozdrav!
Čitajući svoj dnevnik shvatila sam da u životu treba uživati
koliko god možemo, jer život je kratak i treba ga maksimalno
iskoristiti.
(Domenika Fotak, 1. r.)

Dan zaljubljenih
Valentinovo
Valentinovo, romantični blagdan, kada se zaljubljeni cijelog svijeta
međusobno daruju i slave svoju ljubav (dok trgovci zadovoljno trljaju ruke), a
proizvođači čokolada obaraju rekorde u prodaji čokolade, ali iza toga stoji duga
tradicija.
Sveti Valentin je bio jedan vrlo poštovan svećenik, a kasnije i biskup.
Živio je u Rimskom carstvu u trećem stoljeću, za vrijeme vladavine Klaudija II.
Gotskog, koji je zaključio da su neoženjeni muškarci puno bolji ratnici pa je
zabranio mladim parovima da se vjenčaju. Odluku su poštivali svi svećenici, osim Valentina koji je i dalje potajno
vjenčavao mlade parove. Kad je to saznao car, naredio je da se Valentin pogubi. Valentin je pogubljen 14. veljače.
Nakon njegove smrti proglašen je svecem,, a papa Gelasius je godine 496. proglasio 14. veljače danom Svetog
Valentina, zaštitnika zaljubljenih.
Zanimljivosti:
• Uobičajeno je da se na dan Sv. Valentina šalju ljubavna pisma, ali ona bi prema tradiciji morala biti nepotpisana!
• U Shakespearovom Hamletu spominje se rečenica: «Sutra je dan sv. Valentina»
♥ Bog je svim anđelima dao krila osim tebi, jer
nije želio da mu najljepši odleti!
♥ Imaj me
sanjaj me
u svojim snovima.
Zarobi me
u svom pogledu.
Zadrži me
u svom zagrljaju.
Zaledi me u svom poljupcu.
Imaj me...
u svom životu.
♥ Ako treba ugasit ću svijeću i sunce i mjesec i
zvijezde. Ako treba porušit ću mostove, uništiti
prošlost, otići u nepovrat samo zbog tebe.

Intervju: A. Kontek
Nekad učenici, a sada studenti
Već nekoliko generacija naša škola se oprašta od učenika koji su u trenutku zadnjeg zvona oslobođeni od
predmeta, profesora, teških torbi... Krenuli su u okrutan, velik i opasan svijet. Krenuvši svatko svojim putem, bilo je
teško pratiti njihove pokrete, ali zašto imate nas?! Mi, najfensi grupa na školi, krenuli smo s istraživanjima. Nekoliko
mjeseci traženja, i par neprespavanih noći bilo je vrijedno ovog rezultata. Prepustite se razgovoru koji otkriva
duboke tajne jedne od naših bivših učenica. Naš novinar saznao je sve što je bilo, sve što je i sve što će biti važno u
njezinom životu... Uživajte!
Jedna od bivših učenica je i Ana Kontek koja je sa svojim šarmom očarala svoju bivšu školu i svim
profesorima i djelatnicima naše škole ostala u lijepom sjećanju.
Što, gdje i kako studiraš?
Studiram informatiku na Fakultetu organizacije informatike u
Varaždinu, druga sam godina i mogu reći da sam jako zadovoljna
studijem.
Koliko te dobro naša škola pripremila za daljnje školovanje, tj.
za studij?
Ukoliko shvatite školovanje ozbiljnim, ne bi smjelo biti problema.
Da me škola nije dobro pripremila, ne bih bila danas tu gdje jesam.
Ali uz školovanje, potrebno je uložiti i vlastiti trud za uspjeh.
Gledajući na stečeno znanje, da li bi opet izabrala našu školu
kao tvoju srednju školu?
Odabrala bih je iz razloga tog što su odnosi s profesorima jako
dobri i nema stresa kao u nekim ostalim školama, smatram da je
škola tu da te nauči i pomogne za dalje, a ne da te psihički
opterećuje. Mogli smo se ispričati ako nismo bili spremni za taj dan
što se tiče odgovaranja ili se s profesorom dogovoriti koji dan
ćemo odgovarati. Možda je malo bio problem što se dosta profesora
izmijenilo, tek smo se navikli na jednog, pa je došao drugi.
Da ti je sadašnja pamet i naše godine što bi u svom
dosadašnjem životu promijenila?
Da mi je sadašnja pamet - sigurno bih imala više samopuzdanja, ali
mijenjala ne bi ništa, što je bilo, bilo je.
Stara izreka kaže "Ne sanjaj svoj život, nego živi svoj san!". Jesi li ti uspjela ostvariti neke svoje snove?
Jesam, ali to su mali snovi. Treba ići korak po korak. Toga se držim.
Koji su tvoji budući planovi? Želiš li se kandidirati za predsjednicu Vlade, letjeti s američkom posadom u
svemir ili osnovati svoju tvrtku?
Za sad ništa od toga, još sam student i uživam u studenskom životu i studenskim brigama. Ne bih se definitivno
kandidirala za predsjednicu Vlade, politika me ne znanima. Letjela isto ne bih jer se bojim visina. Za osnivanje svoje
tvrtke ima još vremena.
Većina ljudi u školi zna da tvoja mlađa sestra ide tvojim stopama. Daješ li joj neke savjete ili se ne želiš u
to miješati?
Ide mojim stopama što se tiče odabira škole, a odabir fakulteta ostaje na njoj. U početku znam da su je profesori
zvali Ana, to mi je bila baš fora. Govorila sam joj koji profesor kako pita, što se treba znati kod njega, što ne. Znam
da joj škola nije problem, tako da se nemam potrebe miješati.

U posljednjih nekoliko godina otkad si ti zakoračila u svijet studenata u
našoj se školi puno toga promijenilo, od profesora, same nastave do
projekata i online ocjena po kojima se naša škola razlikuje od drugih. Tvoj
stav o tome?
Promjene su u svakom slučaju pozitivne. Ne znam kakvi su vaši stavovi o online
ocjenama, mislim da biste vi htjeli da toga nema, ali što je tu je. Čula sam da
imate puno prezentacija, koliko vidim po sestri i to mi se sviđa. Predavanje,
odnosno nastava nije monotona. Posebno mi se sviđala nastava u prirodi, osim što
smo puno toga doznali, jako smo se dobro zabavili, a nismo morali sjediti u
školskim klupama. Mislim da treba poraditi na još nekim stvarima, ali sve će doći
na svoje kroz neko vrijeme.
Imaš li za nas, koji još imamo malo vremena do završnog zvona u školi, nekih
korisnih savjeta?
O, pa imate vi još vremena. Zabavite se, družite, zezajte, uživajte u onome što
imate. Mladi smo još pa mislim da se ne treba opterećivati nepotrebnim stvarima.
Kad jednom počnemo raditi, to će biti druga priča, ali za sad, „opusti se i uživaj“, ali pri tome nemojte zaboraviti na
školu, slobodno tu i tamo otvorite knjigu jer ipak neke čeka matura, upis na fakultet, a znanje je ipak bitno.
Najsrdačnije bih se zahvalio Ani na vremenu koje je dragocjeno poklonila nama, tj. novinarima PRGIja.
Želimo joj puno sreće u daljnjem privatnom i poslovnom životu. (Rafael Novak, novinarska grupa)
(mentorica: prof. R. Bučela)
Natjecanja...
... natjecanja, natjecanja, natjecanja ...
FIZIKA
Mjesec dana nakon gradskog natjecanja iz fizike u
Elektrostrojarskoj školi Varaždin uslijedilo je
županijsko natjecanje, točnije 10.03.2010., također u
Elektrostrojarskoj školi. Na gradskom natjecanju
našu školu predstavljali su Mario Lacković i Marin
Dežić iz 1. razreda te Boris Bortek iz 3. razreda, a na
županijsko natjecanje plasirali su se Mario Lacković i
Boris Bortek. Na dan natjecanja učenici-natjecatelji
su se u 9 sati okupili u svojoj školi kako bi dobili još
zadnje upute od svog mentora profesora Tonija
Slunjskog. Prof. Slunjski bio je ujedno i član Odbora
koji je pratio provođenje ispita. Učenici koji su pisali
bili su mješovito podijeljeni po razredima. Imali su 4
sata za pisanje testa. Nakon prvog dijela ispita
sudionici su se mogli osvježiti, pojesti sendvič ili
popiti sok. Dan prije natjecanja i na sam dan
natjecanja učenici-natjecatelji nisu bili dužni biti na
nastavi. Nažalost, naši učenici nisu uspjeli proći na
regionalno natjecanje.
(Mario Lacković, 1. r.)
BIOLOGIJA
Na natjecanju iz biologije sudjelovala je Tena
Tomašević iz 3. razreda pod mentorstvom prof. Ines
Bušnja. Naša Tena osvojila je 9. mjesto na
županijskom natjecanju ali se, nažalost, nije plasirala
na državno. Ako uzmemo u obzir onu staru poslovicu:
«Važno je sudjelovati, a ne pobijediti», imamo dobar
razlog da čestitamo svim našim učenicima koji su
sudjelovali na natjecanju. Više sreće drugi puta!
(Kristina Kutnjak, 3. r.)
KLOKAN BEZ GRANICA
Dana 25.03.2010. u Strojarskoj i prometnoj školi
Varaždin održalo se matematičko natjecanje «Klokan
bez granica». «Klokan bez granica» održava se svake
godine u ožujku i mogu sudjelovati učenici od 1. do 4.
razreda. Iz naše škole sudjelovalo je 20-tak učenika,
a iz trećeg razreda bilo nas je šestero. Natjecanje je
počelo u 12:30 sati. Nakon što smo ušli u razred,
profesor nam je podijelio ispite (Junior za 1. razred;
Kadet za 2. i 3. razred i Student za 4. razred). Na te
ispite morali smo napisati svoje ime i prezime, školu,
mjesto i lozinku. Zatim smo dobili zadatke. Ti zadatci
bili su ili logičkog tipa ili računanje, a odgovore smo
morali zaokružiti na ispitima na kojima smo napisali
svoje podatke. Bilo je 24 zadataka. Ispit je mogao
trajati 70 minuta, ali mi smo svi bili prije gotovi. Neki
učenici trećeg razreda mogu se pohvaliti trećom
godinom sudjelovanja na Klokanu: Boris Bortek, Igor
Kontrec, Kristina Kutnjak, Lovro Ptiček i Roman
Petak. Deset najboljih na Klokanu dobivaju posebne
nagrade, a svaki učenik na dan natjecanja dobio je
torticu. S nestrpljenjem očekujemo rezultate!
(Kristina Kutnjak, 3. r.)

Obilježili smo...
Dani kruha
Svi mi znamo da se početkom desetog
mjeseca obilježavaju Dani kruha.
7.10. u školi smo obilježili Dane kruha.
Učenici trećeg i četvrtog razreda napravili su
kratku prezentaciju za učenike prvog i drugog
razreda te profesore.
Učenici trećeg razreda ispričali
su sve o kruhu.
Od njegovog nastanka, običaja
starih
civilizacija, običaja naših krajeva i nešto o
današnjoj proizvodnji
kruha.
Učenici četvrtog razreda uputili su nas u bit
proizvodnje zdrave hrane i prirodnog uzgoja
voća i povrća.
Moguće da niste zapamtili recept za domaći kruh pa evo malog podsjetnika:
500 g namjenskog brašna za dizana tijesta
10 g maslaca
Evo još jednog starog recepta koji se isplati isprobati
Uzmeš 12 mjeseci, očistiš ih od zavisti, ogorčenosti, škrtosti,
12 g soli
cjepidlačenja i razrežeš ih na 30 komada, odnosno po potrebi na 31
40 g svježeg kvasca
komad. Dane pripremaš pojedinačno, svaki za sebe, i to tako da
300 ml mlake vode
pomiješaš 1 dio posla i 2 dijela dobrog raspoloženja i humora. Dodaš k
tome 3 pune žlice optimizma, 1 žličicu tolerancije, 1 zrno ironije i prstohvat uljudnosti. Zatim cijelu masu preliješ s
jako puno ljubavi. Gotovo jelo ukrasiš kiticama male pažnje i dnevno ga serviraš s vedrinom.
Stari je to recept za uspjeh i sreću u Novoj godini koji je napisala gospođa Katharina Elisabeth Goethe,
majka poznatog njemačkog pisca Johanna Wolfganga Goethea. Dobar tek!
Zabilježili smo...
Davis Cup u Varaždinu
Prvog tjedna u mjesecu ožujku od petka, 05. ožujka do nedjelje, 07.
ožujka u varaždinskoj Areni igralo se 1. kolo natjecanja Davis cupa. Za hrvatsku
su igrali Ivo Karlović, Marin Čilić, Antonio Veić i Ivan Dodig. Izbornik hrvatske reprezentacije je Goran Prpić. Za
Ekvador su igrali Nicolas Lapentti, Giovanni Lappenti, Julio Cezar Campozano i Ivan Endara. Izbornik Ekvadora je
Raul Viver.
Iz naše škole išlo je deset učenika u pratnji profesora Slunjskog. Krenuli smo deset minuta prije dvanaest
sati. Parkirali smo kod Elektrostrojarske škole te produžili do groblja. Od groblja smo autobusom krenuli prema
dvorani. U dvoranu smo došli u 12:30 sati te se smjestili na sjedala. Mečevi su počeli u 14:00 sati, a prvi su igrali Ivo
Karlović i Nicolas Lapentti.
Ivo Karlović pobijedio je Nicolasa Lapenttia rezultatom 3:2 (6:2, 5:7, 6:7, 6:3, 6:4), te osvojio prvi bod za
Hrvatsku. Nakon njih na teren su došli Marin Čilić i Giovanni Lapentti. Marin je pobijedio Giovannia rezultatom 3:0
(6:4, 6:3, 6:4) i time osvojio drugi bod za Hrvatsku. Bio je to jako uzbudljiv dan tenisa.
U subotu su se igrali parovi. Marin i Ivo pobijedili su braću Lapentti rezultatom 3:0 (7:6, 6:3, 7:5) i donijeli
Hrvatskoj treći bod kojim smo se plasirali u četvrtfinale gdje ćemo igrati protiv Srbije koja je pobijedila SAD.
U nedjelju su igrali Antonio Veić protiv Julia Cezara Campozana i Ivan Dodig protiv Ivana Endare. U oba
meča pobijedili su Hrvati tako da je konačan rezultat 1. kola Davis cupa između Hrvatske i Ekvadora bio 5:0;
Veić:Campozano 2:0 (6:4, 7:6) i Dodig:Endara 2:0 (6:1, 6:3).
(Kristina Kutnjak, 3. r.)

Korejski tjedan u Hrvatskoj
Korejska kulturna manifestacija u Varaždinu
2009. godine
Gledali smo jedan od šest filmova iz suvremene korejske kinematografije:
"Tajno sunce"
UKRATKO O KOREJSKOJ KULTURNOJ
MANIFESTACIJI U VARAŽDINU
U godini obilježavanja 800. godišnjice
proglašenja Varaždina slobodnim kraljevskim gradom,
Veleposlanstvo Republike Koreje priredilo nam je
Korejsku kulturnu manifestaciju kao prigodu za
učenike varaždinskih škola da dobiju uvid u korejsku
kulturnu baštinu, njenu ljepotu i duh, kao i korejski
način života.
Ova manifestacija se sastojala od dva
programa: izložbe tradicionalnih korejskih zanata i
ciklusa suvremenog korejskog filma, od 12. do 22.
studenog u Palači Herzer. Svečanost otvaranja
održala se u četvrtak, 12. studenog u 19:00 sati u
palači Herzer. Što se tiče filmskog ciklusa, bilo je
prikazano šest suvremenih korejskih filmova koji su
Pratili smo...
Inauguracija Ive Josipovića
privukli pažnje publike
diljem svijeta i
dobili priznanje na
brojnim međunarodnim
festivalima.
Mi, članovi
novinarske grupe
pogledali smo film "Tajno sunce". To je drama o ženi
po imenu Shin-ae i njezinom djetetu koji se
doseljavaju u njima još nepoznat gradić. Da bi se
uklopila u novo okruženje pomaže joj prijatelj. Nakon
nekog vremena u novom gradiću Shin-ae pogađa
tragedija: otmica njezinog sina. U pomoć joj opet
dolazi taj isti prijatelj koji joj pokušava pomoći da
pronađe svjetlost skrivenu negdje u tami njezine
životne priče.
(Magdalena Kušćer, 1. r.)
Dana 18. veljače 2010. godine održana je
inauguracija Ive Josipovića na zagrebačkom Trgu svetog
Marka. Po 'narudžbi' ravnateljice mi učenici i profesori
naše gimnazije okupili smo se u hodniku škole kako bismo
pozorno pratili bivšeg predsjednika Stjepana Mesića
koji je
pomalo nervozno dočekivao svoga nasljednika
Josipovića, te
mu simbolično predao ključeve Državnog ureda.
Svečanom inauguracijom koja je počela
točno u
podne Ivo Josipović je i službeno postao treći
hrvatski
predsjednik. Nakon oglašavanja gričkog
topa te crkvenih
zvona, dobro uvježbani zbor otpjevao je hrvatsku himnu,
što je ostavilo bolji cjelokupan dojam.
Nakon
toga uslijedio je
središnji događaj – polaganje prisege novog predsjednika pred članovima
Ustavnog suda. Ivo Josipović je prisegu položio ponosno držeći desnu
ruku na knjizi s tekstom Ustava koja se čuva u Ustavnom sudu. Poslije
polaganja prisege uslijedio je inauguracijski govor; nakon kojeg je
uslijedio ukusan ručak u palači Dverce u kojem su uživali predsjednici
stranih država, te ostali visoki uzvanici.
(Nera Brumen, 1. r.)

Iz školske svakodnevice
Kako se mi u školi hranimo
Mi učenici Prve privatne gimnazije Varaždin imamo tijekom
nastavnog dana čak dva velika odmora. Za vrijeme prvog velikog odmora
koji traje od 09:35 do 09:50 hodnik škole se pretvara u pravu malu
pekarnicu. Sve vrste finog peciva, sendviče, klipiće, burek, pizzu,
jogurte, sokove u školu nam dovoze drage tete-prodavačice iz pekarnice
Zlatno zrno. Za vrijeme drugog velikog odmora koji traje od 12:15 do
12:30 učenici mogu pojesti topli obrok. Za ručak je organiziran cattering
iz restorana "River Pub", čiji jelovnik dobivamo na početku mjeseca.
Hrana je topla i ukusna, a najviše se jede pommes frites s kečapom ili
tartarom. Mljac! Doručak plaćamo svaki dan, a za ručak se napravi
obračun na kraju mjeseca, ovisno o tome koliko smo obroka pojeli. Dobar
tek svima!
(Kristina Kutnjak, 3. r.)
Međimurci i Zagorci... i Varaždinci zajedno
Evo i ponešto o nama Međimurcima. Većina nas dolazi u školu vlakom i zbog toga ustajemo puno ranije nego
ostali kojima treba pet minuta do škole. Naravno, neki učenici iz četvrtog razreda imaju tu privilegiju da dolaze
automobilima i uvijek nam se smiju, pogotovo zimi, kako se smrzavamo na putu do naše Prve privatne gimnazije. Treći
i četvrti razred prednjači u broju Međimuraca, drugi i prvi su malo zakazali, ali sveukupno nas je samo šesnaest. Još
uvijek dolazi do „sukoba“ između Zagoraca i Međimuraca, ali u većini slučajeva smo složna ekipa. Nadamo se da će
jednog dana naša škola imati više učenika iz Međimurske županije, naravno i profesora, i tako ćemo pokazati
Zagorcima i Varaždincima da smo bolji i jači od njih!
(Vinko Zamuda, 3. r.)
Gdje su maškare?
Možda ih ne prepoznajete, ali to su naše jedine i
najhrabrije maškare ove godine: turbo–folk pjevačice
Ria i Rebeka. Osim Pipi Duge Čarape koja je došla taj
dan umjesto naše tajnice, gđe Valerije.
Škola vožnje "Toni"
Pa recite iskreno, zar nismo posebna škola? Imamo
univerzalnog profesora koji osim što predaje
informatiku i fiziku, drži i vježbe iz matematike,
sastavlja raspored sati, popravlja ograde, računala,
grafoskope, kvake, svjetla, penje se na krovove i
popravlja žljebove, a iz priloženog vidite da drži i
sate vožnje u svom bijelom Fordu.

S maturalca
U slovenskoj zračnoj luci čekamo let za Maltu.
Pogled s balkona: moderna crkva sa specifičnom i
simpatičnom melodijom zvona.
Fotografija prikazuje jedan trg u glavnom gradu
Malte - Valletti. Vidljiv engleski utjecaj.
Malta – ljeto 2009.
Katedrala sv. Ivana poznata po prekrasnim zlatnim
freskama na zidovima i spektakularnom podu
popločenom s 400 mramornih nadgrobnih ploča
posvećenih malteškim vitezovima sv. Ivana
Zgrada uprave puna zanimljivih detalja za
promatranje. Primjećuje se izražena kićenost u
arhitekturi i umjetnosti.
Pogled na djelić Malte s najvećeg vidikovca u Valletti.
U donjem dijelu fotografije nalaze se topovi za
obranu od napada s mora.

Skupna fotografija na vidikovcu.
Malta je poznata po svom bogatom noćnom životu. Ovo
je jedna ulica prepuna noćnih klubova nedaleko našeg
hotela. Tijekom cijelog osmodnevnog boravka nismo
niti uspjeli proći sve klubove.
Zajednička fotografija prilikom jednog večernjeg
izlaska.
(Irina Rinkovec, 4. r.)
Među mješavinom različitih nacionalnosti pronašli smo
i Hrvata! Odnosno on je pronašao nas.
Plava laguna na otočiću Comino. Sunce prži
nemilosrdno dok zrak lagano rashlađuje vjetar, a mi
pokušavamo naći malo hlada da nas ne isprži.
Oproštajna fotografija sa najsimpatičnijim DJ-em
ikada, s kojim smo se brzo sprijateljili već prilikom
prvog izlaska.
Panorama plave lagune prekrasne i nevjerojatne plave
boje. Ovo prekrasno čisto plavo more privlači gomile
turista. O njegovoj nevjerojatnoj ljepoti dosta govori
i činjenica da su se na ovom mjestu snimali čak i neki
poznati filmovi poput Troje, Grofa Monte Cristo i
drugi.

Čime se naši učenici bave?
Najzanimljiviji hobiji
Prema provedenoj anketi o najzanimljivijim hobijima srednjoškolaca Prve privatne gimnazije s pravom
javnosti Varaždin, podaci su pokazali da većina srednjoškolaca ima hobije kojima se bave duži niz godina.
Najzanimljivije hobije imaju učenici drugog razreda i to učenici:
FILIP HREN je DJ i time se bavi već dvije godine. Motivira ga velika
ljubav prema glazbi. Svoj talent je predstavio publici u klubu Quatro.
IVICA MEDVED se bavi streljaštvom već dvije godine te je sudjelovao
na raznim natjecanjima, a na županijskom natjecanju prošle je godine
osvojio 3. mjesto. Ivica ujedno i pleše u KUD-u "Marof" te s njima ide
na razna gostovanja i izvan Hrvatske.
JURA KRIŽMARIĆ se već pet godina bavi streličarstvom te je sudjelovao na europskom natjecanju u Španjolskoj.
Vikendima i u slobodno vrijeme uz streličarstvo bavi se biciklizmom.
DINO MAGDIĆ se četiri godine bavi motociklizmom i nogometom te je sa svojom nogometnom ekipom na
županijskom natjecanju osvojio 1. mjesto. Motociklizam obožava i Martin Škvorc.
BRUNO MUŠKA, koji se već punih šest godina bavi biciklizmom, sudjelovao je na raznim
natjecanjima pa tako i na državnom natjecanju gdje je osvojio 3.mjesto, a uz biciklizam
već se pet godina bavi košarkom te je sa svojom košarkaškom ekipom na
regionalnom natjecanju osvojio 3.mjesto.
HRVOJE SIROVEC se šest godina bavio hrvanjem te je sudjelovao na
raznim natjecanjima, a na natjecanju u Bratislavi je osvojio 1. mjesto. Sada je Hrvoje počeo
trenirati boks.
HRVOJE MATIJAŠEC trenira rukomet. Njegov klub je RK "Kneginec", a kao svoj omiljeni
rukometni klub navodi "Croatia osiguranje".
Prema navedenim primjerima, najzanimljivijim hobijima se bave učenici 2.razreda i to najviše muška
populacija. Bravo dečki, samo hrabro dalje, a vi cure nemojte biti pritajene! (novinarska grupa)
(mentorica: prof. R. Bučela)
Malo za opuštanje mozga:
Vicevi
KUĆA GORI!
Nazvala plavuša vatrogasce:
«Upomoć! Upomoć! Kuća mi gori!»
Vatrogasac joj kaže:
«Uredu je, gospođice, smiriti se i recite kako ćemo
doći do vas?»
Plavuša odgovori:
«Pa... s onim velikim crvenim kamionom.»
ZLOČIN I KAZNA
Mali Ivica pita učiteljicu:
«Biste li me vi kojim slučajem kaznili za nešto što
nisam napravio?»
«Naravno da ne bih», odgovori odlučno učiteljica.
«Odlično! Dakle, nisam napravio domaći uradak.»
KRATKI
Potrčao je u susret tramvaju. Tramvaj ga nije
prepoznao!
IGRA RIJEČI
Negdje u nekom splitskom kafiću
začuje se glas žednog gosta:
«Konobar, ja bih malo pivo!»
«Ma pivaj čoviće, 'ko ti brani!»
U KNJIŽNICI SE...
Plavuša uđe u knjižnicu, priđe čovjeku za pultom i
kaže:
«Molim vas, dajte mi cheesburger, pomfrit i veliku
Coca- Colu.»
Čovjek je, totalno šokiran, samo zbunjeno pogleda, a
plavuša pomisli da je nije dobro čuo pa glasno ponovi:
«Molim vas cheesburger , pomfit i veliku Coca-Colu!»
«Ali, gospođice, ovo je knjižnica…»
«Oh, oprostite», plavuša stiša glas i nastavi šapćući,
«dajte mi cheesburger, pomfrit i veliku Coca-Colu...»
Sjednu tri pilića za šank i piju, piju, piju... ☺

PRGI traži milijunaša
KOLIKO SI NAUČIO? JESI LI TI NAŠ NOVI MILIJUNAŠ?
Evo nekoliko pitanja za naše drage čitatelje na kojima lako mogu provjeriti smisao svog ranojutarnjeg buđenja i
dolaženja u školu.
1. METAMORFOZA:
a) razvoj
b) zloćudnost
c) poboljšanje
d) preobrazba
e) oblikovanje
5. OBEĆANA ZEMLJA
IZRAELACA JE:
a) Kanaan
b) Babilon
c) Egipat
d) Getsemanija
e) Abesinija
9. DAMAST JE VRSTA:
a) tiskarskog sloga
b) kolača
c) mača
d) tkanine
e) porculana
2. PRETPOSTAVKA:
a) preambula
b) antinomija
c) aksiom
d) hipoteza
e) teorem
6. EKG ISPITUJE:
a) aktivnost mozga
b) srčanu aktivnost
c) usklađenost sa svjetskim
standardima
d) radioaktivno zračenje
e) kozmičke radiosignale
10. NIKO PULIĆ JE:
a) alpinist
b) automobilist
c) glumac
d) pjevač
e) plivač
3. KOJI OD NAVEDENIH
NIJE MUŠKETIR:
a) Athos
b) Aramis
c) Porthos
d) Dumas
e) D` Artagnan
7. KSENOFOB JE ČOVJEK
KOJI SE BOJI:
a) mikroorganizma
b) stranaca
c) starosti
d) otvorenog prostora
e) trovanja
11. KINGSTON JE GLAVNI
GRAD:
a) Toga
b) Trininada
c) Tobaga
d) Jamajka
e) Bahama
4. TKO JE AUTOR «Ribanja
i ribarskog prigovaranja»:
a) Ivan Gundulić
b) Šiško Menčetić
c) Petar Zoranić
d) Hanibal Lucić
e) Petar Hektorović
8. BRAĆA LUMIERRE SU
IZUMITELJI:
a) fonografa
b) kinematografa
c) barokomore
d) cepelina
e) mikroskopa
12. EUFORIJA JE:
a) gozba
b) raskalašenost
c) pašalica
d) teška depresija
e) pretjerana veselost
12 (odlično): Ti si PRGIjev milijunaš, suvremeno vladaš svim domenama znanja. Čestitke!
11 – 10 (vrlo dobro): Još malo napora i milijun se približava tvom džepu.
9 - 8 (dobro): Zlatna sredina je tvoja razina. Ima nade!
7 - 6 (dovoljno): Nažalost moraš jesti još puno žganaca i špinata, a o grijanju stolice da ne govorimo.
5 - 0 (nedovoljno): Bube su u glavi, a znanje udaljeno par tisuća svjetlosnih godina. Ti si jedan od onih koji misle
da je je glavni grad Zagorja Vinograd.
NAPOMENA: Sva pitanja iz kviza su preuzeta iz prijemnih ispita!
Još malo materijala za mozganje
KenKen zagonetka koju je izmislio jedan japanski učitelj, dodatni je matematički izazov u usporedbi sa sudokuom.
3+ 3 11+ 3 2/ 16* 9+
3- 7+
7+ 1-
Rješenja kviza: 1d, 2d, 3d, 4e, 5a, 6b, 7b, 8b, 9d, 10b, 11d, 12e
5- 6 15*
2/ 4-
1 2/ 2- 24*
100* 6* 5-
3/ 4+ 4
PRAVILA:
Popunite svako polje u lakšoj
zagonetki brojevima od 1 do 4,a u
težoj brojevima od 1 do 6.
Broj ne smijete ponoviti niti u
jednom redu ili stupcu.
Brojevi u skupini podebljanih
kvadrata, nazvanih kavezima,
moraju kombinacijom (bilo kojim
redoslijedom) tvoriti broj u lijevo
kutu svakog kaveza s pomoću
matematičke operacije koja je
naznačena pokraj njega.

Likovni radovi naših učenica:
Ženska moda by D. Fotak
Ahilejev štit by D. Fotak
Zmajevi by D. Fotak
Djevojka na konju by N. Brumen