Gloria Glam br. 93

ZIMA 2023. BR. 93

CIJENA 5,00 ¤ / 37,67 KN

ISSN 1846-3320

PRINTED IN CROATIA

Slovenija 5 €; BiH 9,80 KM; Makedonija 90,00 DEN

10

11

12

13

14

15

16

17

18

ZAGREB: ULICA FRANE PETRIĆA 5

(FRANCHISEE MAX MARA ) MAXMARA.COM

19

IMPRESSUM

Glavna urednica — VEDRANA ČARAPOVIĆ PROPADALO

Kreativno vodstvo — ROMANO DECKER

Art direktorica — ILIANA KLJAIĆ

Zamjenica glavne urednice — NIKOLINA KRZNAR

Redakcija — LIVIA ČVELJO, DORA IVANOVIĆ, DAMIR LELJAK, ANELA MARTINOVIĆ, SONJA MLINAR, JASMINA RODIĆ, SRĐAN SANDIĆ, INES STIPETIĆ, ANA STRIZIĆ

Voditelj grafičkih urednika — GORAN ŽUNIĆ

Fotografi — JAKOV BARIČIĆ, BILJANA BLIVAJS/CROPIX, ROMANO DECKER & DEJAN KUTIĆ, LUKA LESKOSEK, SUZANA HOLTGRAVE, NEJA MARKIČEVIĆ/CROPIX,

FRANJO MATKOVIĆ, MARE MILIN

Suradnici — SIMONA ANTONOVIĆ, MAYA BEUS, IVA BIONDIĆ, JORDAN CVETANOVIĆ, EVA FELDMAN, LJUPKA GOJIĆ MIKIĆ,

ANA IVANČIĆ, SAŠA JOKOVIĆ, NIKOLINA LACKOVIĆ, MIJO MAJHEN, MILENA MARŠIĆ, NATAŠA MIHALJČIŠIN, ANA NIKAČEVIĆ,

TOMISLAV PANCIROV, SONJA PAŠALIĆ, KRISTINA PAVLOV, ANTE PAŽANIN, IVAN PERVAN, MARKO PLUKAVEC, PETRA SEVER, ZRINKA ŠAMIJA, SALON GLAMOUR,

SALON PRIME VISION, SALON TE, SALON TEUTA, SLAVKO SOBIN, MARKO TOLIĆ, IVANA VODOGAŽEC, MISLAV ŽIVKOVIĆ

Idejno rješenje — Tipometar d.o.o. TOMISLAV BOTIĆ

Grafička redakcija — DEJANA OREŠIĆ

Redaktorice — ANA JELINIĆ, NATALIJA ŠTIMAC

Tajnica redakcije — SNJEŽANA MARETIĆ, TELEFON: +385 1 610 3250, E-MAIL GLORIA.GLAM@HANZAMEDIA.HR

Prodaja oglasnog prostora — ALEKSANDRA HROVATIN, direktorica marketinga za izdanja Glorije ALEKSANDRA.HROVATIN@HANZAMEDIA.HR, 01/617 3803

Promocija — ZRINKA ČEOVIĆ, ZRINKA.CEOVIC@HANZAMEDIA.HR; 01/6173-788

Iva Mihalić nosi haljinu Tina VR,

naušnice H&M, cipele Vic Matiē

Kreativno vodstvo ROMANO DECKER

Fotografija FRANJO MATKOVIĆ

Styling MARTINA VRDOLJAK RANILOVIĆ

Make-up SAŠA JOKOVIĆ

Stilistica kose MILENA MARŠIĆ @Salon Glamour

NAKLADNIK

HANZA MEDIA D.O.O., ZAGREB, KORANSKA 2

UPRAVA

ANA HANŽEKOVIĆ KRZNARIĆ (predsjednica Uprave),

ZORICA VITEZ SEVER (članica Uprave), IGOR CENIĆ (član Uprave)

PROKURIST

AMALIJA BILUŠIĆ (direktorica financija, računovodstva i kontrolinga)

Nadzorni odbor — GVOZDEN SREĆKO FLEGO, MAJA ŠILHARD, MARIJANA RAGUŽ, KREŠIMIR ĆOSIĆ, ANA-MARIJA PRESEČAN

Izdavački savjet — DAMIR BORAS, PETAR MILADIN, DAVOR MAJETIĆ, VESNA BARIĆ PUNDA, DRAGAN LJUTIĆ, MARIO ZOVAK

Direktor izdavaštva TOMISLAV WRUSS

Direktor prodaje oglasnog prostora IGOR CENIĆ

Direktor digitalnih operacija STIPE GRUBIŠIĆ

Direktorica korporativnih komunikacija i promocije IVANA RUKAVINA

Direktor proizvoda VLADIMIR JANKOVIĆ

Direktor proizvodnje, pretplate i prodaje IGOR VOLAREVIĆ

SLUŽBENIK ZA ZAŠTITU OSOBNIH PODATAKA

ADRESA: HANZA MEDIA D.O.O., KORANSKA 2, 10000 ZAGREB - ZA SLUŽBENIKA ZA ZAŠTITU OSOBNIH PODATAKA

E-MAIL: DPO@HANZAMEDIA.HR, TELEFON: 01/617 3939

SERVISI I KONTAKTI

Prodaja novina — 01 617 3870 Pretplata — TELEFON: 01/225 5374, PRETPLATA@HANZAMEDIA.HR

CROPIX FOTO SERVIS HANZA MEDIA, TEL: 01/610 3117, 01/610 3090, FAX: 01/610 3033,

WEB: WWW.CROPIX.HR, E-MAIL: CROPIX@HANZAMEDIA.HR

ADRESA REDAKCIJE: KORANSKA 2, ZAGREB

TELEFON: 01/610 3250, FAX: 01/610 3252

E-MAIL: GLORIA.GLAM@HANZAMEDIA.HR, WWW.GLORIAGLAM.HR

DISTRIBUCIJA ZA INOZEMSTVO

UVOZNIK ZA SLOVENIJU: EKDIS D.O.O., VEVŠKA CESTA 52, 1260 LJUBLJANA- POLJE

UVOZNIK ZA BIH: IPRESS D.O.O., FRA. DOMINIKA MANDIĆA 24A, 88220 ŠIROKI BRIJEG, TEL. 039 706 287

UVOZNIK ZA MAKEDONIJU: MEDIA PRINT MACEDONIA, SKUPI BB, 1000 SKOPLJE

Tisak — GRAFIČKI ZAVOD HRVATSKE, 10000 ZAGREB, MIČEVEČKA ULICA 7

20

© 2023. HANZA MEDIA. Sva prava pridržana. Za umnožavanje u bilo kojem obliku, iznajmljivanje, priopćavanje javnosti u bilo kojem obliku,

uključujući internet, kao i prerađivanje na bilo koji način bilo kojeg dijela ili ove publikacije u cijelosti potrebno je zatražiti pisano dopuštenje nositelja prava.

Kontakt: HANZA MEDIA 01/610 3250

21

22

23

46

IVA MIHALIĆ

- UVIJEK

NOVA

Otvoreno o

maratonu

života

sadržaj

FOTOGRAFIJA: FRANJO MATKOVIĆ

ljepota

160

ISAMAYA FFRENCH

Umjetnica šminke koja

razbija kodove ljepote

164

SJAJNO J E BAJNO

Najnoviji trendovi u

dekorativnoj kozmetici: boje,

teksture, oči, usne, nokti

novosti

32

SMALL TALK O MODI,

LJEPOTI I UMJETNOSTI

priče

62

MADONNA

Ageism - Zašto kraljici

popa više ne dozvoljavamo

da bude što želi

66

DAVOR TOMIĆ

Profesija glumac - zvijezda

se rađa

74

FILIP DUVNJAK

Kako živjeti pun život

72

OGLEDALA

Budućnost odraza

74

MARIA CALLAS

Život operne megadive

dostojan filma

82

MIRNA BUČEVIĆ

Razgovor s uspješnom

producenticom o životu,

majčinstvu, karijeri i stilu

88

MARISOL

It umjetnica pop arta

96

DOPAMINSKI (DIS)BALANS

Koliko smo ovisni o

dopaminskom fiksu

100

MEG HEWITT

Japanski foto dnevnik

umjetnice putnice

104

DOLLY PARTON

Feministička borba pjevačke

ikone

moda

109

MODNI EDITORIJAL

Tek u pokretu odjeća priča

122

PHOEBE PHILO

Povratak na scenu kultne

dizajnerice

128

IVANA PIRIZOVIĆ

Influencerica nepogrešivog

stila koja zna što želi

134

DOBA MODNE

ANONIMNOSTI

Tko su zapravo novi

kreativni direktori velikih

modnih kuća?

144

MODNI AKCENTI

Najcool dizajnerski bljeskovi

sezone

176

VICTORIA BECKHAM

Razgovor o mirisima s

karizmatičnom dizajnericom

254

GG BEAUTY GURU

Wellbeing - briga o sebi

najbolja je njega

lifestyle

190

PATRICK FREY

Kolumna vlasnika francuske

tvrtke za luksuzno uređenje

interijera

194

GG PUTOVANJE

Neotkrivena oaza Magreba -

Alžir

210

MATIJA ČOP

Put od mode do umjetnosti

266

KRISTIAN NOVAK

Razgovor s književnikom

kojeg obožavaju i publika i

kritika

24

L’HUILE

hairrituelbysisley hair-rituel.com

THE FINAL TOUCH

OF SHINE FOR HAIR

25

26

27

GG UVODNIK

Dopustite mi da se pohvalim činjenicom ili

možda privilegijom da sugovornici koje pozovemo u

Gloriju Glam, s mnogo povjerenja, bez oklijevanja,

našim autorima odškrinu vrata svog intimnog

svijeta. Nekako baš to smatram najvećom snagom

našeg magazina. Kad tome dodamo osobnosti i

ideje naših autora i kreativnog tima, redovito se

dogodi čarolija. Nije izostala ni u ovom, posljednjem

broju u ovoj godini.

Sve je počelo s Ivom Mihalić, jednom od trenutno

najboljih i najperspektivnijih glumica naših

prostora. Profinjena, karakterno slojevita,

beskrajno zanimljiva, suptilno zavodljiva i nadasve

posebna. Takva je Iva Mihalić, koja je na setu

odigrala još jednu, savršenu ulogu. Neke sekvence

editorijala djeluju kao najava francuskog filma.

Tome je slijedio intervju koji se odvijao danima -

doslovno. Toplo vam preporučujem da se

prepustite ovom razgovoru.

Intuitivno smo nastavili kreirati ostatak broja pa

se Ivinom klubu posebnih žena uskoro pridružila i

Mirna Bučević, zagrebačka producentica koja u

petom desetljeću života treći put uživa u čarima

majčinstva. Poslovna žena istančanim stilom

propovijeda lijepu, laganu filozofiju života.

Predstavljamo vam i Ivanu Pirizović, poznato lice

Instagrama, koja je puno više od toga. Prvi put, u

iskrenom razgovoru, ova predstavnica generacije

mladih žena otkriva pravu sebe.

Fokus su nam privukle i Marisol Escobar,

zvijezda pop-arta, modna ikona i muza umjetnika,

pa Maria Callas, operna diva rođena prije sto

godina te glazbena legenda i feministkinja Dolly

Parton. Tu je jedna i jedina Madonna te ikona stila i

poslovna žena Victoria Beckham s kojom smo

ekskluzivno za gg razgovarali o mirisnim

fantazijama i sitnim ženskim zadovoljstvima.Zaveli

su nas i luksuzni komadi britanske dizajnerice

Phoebe Philo, čiji je nedavni debi osvojio i struku i

publiku. Mnogo je tu priča, tema, zanimljivih

sugovornika, vizualnih poslastica, uzbudljivih

destinacija koje smo vam pripremili za hladne

zimske dane, a koje će vas teleportirati u neke

ljepše, inspirativne stvarnosti.

Na kraju ove godine uhvatili smo se i u koštac s

pojmom starenja i nasmijali mu se u lice, odbacili

suvišne (iritantne) fraze pozitivnog razmišljanja, ali

i stalnu potragu za dopaminskim fiksom. Odlučili

smo se prepustiti onome što nas istinski veseli - bez

imalo grižnje savjesti. Zaslužili smo, zar ne? To

preporučujem i vama.

Zato, nemojte se čuditi ako nas negdje sretnete u

dugim šljokičastim haljinama, kako bosi plešemo

kao da nas nitko ne gleda, a onda se povlačimo u

svoja četiri zida, sa savršenom glazbenom

podlogom i kičastom vizualnom kulisom, kako se u

mekim, toplim pidžamama s božićnim motivima

prepuštamo okusima omiljenih kolačića i

slavljeničkim filmovima. Tako nekako izgleda moj

idealni zimski scenarij. A vaš? Ako ste pak tim

Grinč, i to je u redu. Samo da je po vašem guštu.

Najsretniji vam blagdani!

Voli vas gg


28

29

30

31

GG CAFÉ

Razotkrivanje

FOTOGRAFIJA VITTORIA CERETTI / VALENTINO / VOGUE ITALIA

pripremila ILIANA KLJAIĆ

'Pred objektivom Luigija Murena i Ianga Henzija osjećam se kao da glumim u

nekom od svojih omiljenih talijanskih filmova. Visconti, Fellini ili Pasolini. Obožavam

njihov svijet u kojem ništa nema logičnog smisla i sve izgleda lijepo', napisala je

Madonna u predgovoru za prvu monografiju ovog švicarsko-talijanskog dvojca koji

potpisuje čak 250 naslovnica magazina Vogue. U knjizi 'Unveiled' objavljene su

veličanstvene fotografije supermodela Kate Moss i Gisele Bündchen, glumice Cate

Blanchett i Penélope Cruz, pjevačice Cher i Due Lipe, slavne ikone Marine

Abramović, te nikad viđene slike Madonne koja krasi naslovnicu.

32

33

2

GG PARTY

1

Od iščekivanja do

uzbuđenja

dovoljan je tek

trenutak - uz

blještave modne

komade u

blagdanskom

looku

3

FOTOGRAFIJA: STEVEN MEISEL/SWAROVSKI PRESS

4


1. Moderne avijatorice sa smaragdnom suzom 'u oku',

Francis de Lara 2. Biseri Južnog mora i dijamanti na ogrlici,

Assael 3. Mesmera Stardust kolekcija blista u hipnotičkom

dizajnu stvorenom za noć, Swarovski 4. Diamond je dio

kultne serije Celebration umjetnika Jeffa Koonsa, osmišljene

1994. godine, a koja se sastoji od šesnaest slika i dvadeset

velikih skulptura. U najnovijoj verziji napravljen je od

porculana u Bernardaudovoj manufakturi u Limogesu

5. Bon Bon večernja torbica ukrašena kristalima,

Jimmy Choo 6. Torbica Champagne Bottle Big Bubbles

namijenjena modnim partijanericama, Judith Leiber

5

6

34

35

GG DÉSIR

NAJVEĆI

LUKSUZ

koji treba iznova

osvajati - mir je u

nama samima, mir

na ovoj zemlji.

Želim ga svima.

MM6 ČIZME

brenda Maison

Margiela sezonski su

"festive" hit.

NAUŠNICE

PACO

RABANNE,

razasute zvijezde koje

obećavaju sreću, podsjećaju

nas na najveseliji dio godine.


BALONER klasičnog

Burberryja vraća nas u

sredinu dvadesetog stoljeća

kao neiscrpan izvor

inspiracije.

SIVI

PULOVER

brenda Toteme

osnova je kapsulne

garderobe i idealan

komad za svaki

zimski styling.

Mir, srebro i sjaj

- začinjeno

decentnom

ekscentričnošću

Za zadnje dane godine na izmaku

supermodel i poduzetnica Ljupka Gojić

Mikić preporučuje: srebro, smeđe, tamno,

u izričaju pedantno i profinjeno, zrelo i

elegantno, dok nad ponuđenim

inspiracijama lebdi ideja mira koji želi svima

36

NAUŠNICE

ALEXANDERA

MCQUEENA

elegantno su rješenje za

crno-bijele kombinacije u

kojima ćete elegantno

nastupati na druženjima

koja su pred vama.

ZIMSKI

KAPUT-

JAKNA

brenda Sacai spaja

elemente klasičnog

kaputa i zimske

jakne u bež-zlatnoj

kombinaciji.

NARUKVICA

ALESSANDRE

RICH

donosi duh ekstatičnog

punka.

RUKAVICE

Za sve modoljupce Belgija

je Dries Van Noten, pa

tako i za mene. Kožne

smeđe rukavice pun su

pogodak ove sezone!

NATIKAČE s visokom

potpeticom obavezan su dio

modnog izričaja ove sezone.

Udobne i dualnog izgleda, između

klasične cipele i natikača, sigurno

su rješenje za upotpunjavanje

gotovo svakog looka.

ŠAL

U posljednje

vrijeme kada

pomislim na šal,

mislim na

pokojnu

Vivienne

Westwood koja

je nježno

prelazila granice

ekscentričnog i

decentnog, kao

u ovom slučaju.

SREBRNA

HALJINA

Paco Rabanne neizostavan

je komad odjeće koji možete

nositi i izvan slavljeničkih

događanja. Rafinirana i cool.

KOZMETIKA

- jedna i jedina

Furtuna skin i

regeneracija kože

može započeti.

SKIJANJE

i zimske, čarobne lokacije,

puna ih je naša Hrvatska, a i

susjedna Slovenija.

UREĐENJE

novogodišnjeg doma

neka ove godine bude

minimalno: svjetlo,

zeleno i bijelo. Čisto i

uredno.

SKIJAŠKI

KOMBINEZON

brenda Goldbergh koristi se

elementima strogog

arhitektonskog rukopisa koji,

ako se u njega dugo zagledate,

stvara pravu optičku varku.

37

GG VRIJEME

/ 1 Astralni svijet na satu Arceau Petite Lune, Hermes

/ 2 Svaka latica na satu Lili Bouton nevidljivo je

postavljena i ručno polirana, čineći privlačni

minijaturni vrt dragulja, Beauregard / 3 Ovalni

brojčanik napola skriven zlatnom narukvicom koja

izgleda kao da raste preko kućišta na modelu Hidden

Treasures, Piaget / 4 Grand Soir Automate Etoile de

Monsieur Dior poput kazališne predstave prenosi

čarobnu sudbinu Christiana Diora koji je hodajući

ulicama Pariza pronašao zvijezdu na tlu, njegovu

legendarnu talismanku koja će mu pokazati put koji

treba slijediti - da stvori svoju kuću visoke mode, Dior

/ 5 Perpetual Moon 38 Mintnight prikazuje noć u

nijansama menta zelene, tirkizne, plavozelene i

nebesko plave i izrađen je u samo 18 komada, Arnold

& Son / 6 Oyster Perpetual Celebration sat oslikan

mjehurićima različitih veličina i živih boja, Rolex

/ 7 Altiplano Métiers d'Art - Undulata - francuska

umjetnica Rose Saneuil

stvorila je minijaturnu

intarziju volumena, tekstura

i boja ručnim sastavljanjem

nekoliko slojeva drva, slame

i kože, Piaget / 8 Ludo

Secret Mystery Set posveta

je modelu iz 1934. Na ovom

dragocjenom tajnom

satu brojčanik je skriven

ispod motiva sa

smaragdima, Van Cleef

& Arpels

/ 3

/ 4

/ 2

/ 1

/ 5

/ 6

Kad se spoje

strast i vještine

dogodi se

ČAROLIJA

/ 8

/ 7


39

PRODAJNA MJESTA:

TRG A. STARČEVIĆA (POTHODNIK), OSIJEK; ŽUPANIJSKA 16, OSIJEK

WWW.ZLATARNICEKARAT.COM

GG NOVOSTI

FOTOGRAFIJA: PROMO

KOŽNATE ČIZME

'ODJEVENE' U

TRAPER NASTALE

SU SURADNJOM

MODNIH BRENDOVA

JIMMY CHOO I JEAN

PAUL GAULTIER

Raširite krila i poletite! Perje je ove

sezone totalni hit, a Boucheronova

kolekcija nakita Plume de Paon

izrađena je od titana koji je tri puta

lakši od zlata. U gradaciji plave, niti

titanijske perjanice s dijamantima,

safirima, tanzanitima i tsavoritima

oživljavaju na vjetru.

Nakon promocije filma

o Priscilli Presley,

slavna redateljica i

Chanelova modna

ambasadorica Sofia

Coppola predstavila je

još jedno svoje djelo -

kolekciju 'udobne'

odjeće. Komadima koji

su nastali u suradnji sa

škotskim brendom

Barrie, poznatom po

izvrsnom kašmiru,

podarila je

bezvremensku

eleganciju.

spread your wings


Peti put zaredom Louis Vuitton predstavlja

Artycapucines, suradnju s umjetnicima koji

'ažuriraju' njihove kultne modele torbi. Jedna od

njih je i poljska slikarica Ewa Juszkiewicz koja

dekonstruira konvencionalne ideje o ženskoj

ljepoti, suprotstavljajući tradicionalno europsko

slikarstvo nadrealnom, stvarajući hibridne figure.

Nježni niz bisera krasi bočnu stranu poput ogrlice,

dok skrivena kožna omotnica aludira na tajna

ljubavna pisma iz prošlosti.

40

41

GG STREET STYLE

Anouk Yve

Naušnice

SAINT LAURENT

GG suradnicu, modnu konzultanticu Nikolinu

Lacković, inspirirala je nizozemska it djevojka,

influencerica koja svojim svevremenskim

kombinacijama nadahnjuje više od milijun

pratitelja na društvenim mrežama

Naočale

SAINT LAURENT

Motorističke

čizme

MIU MIU

Mini haljina

od tvida

GUCCI

Ogrtač od

antilopa

THE ROW

Vesta od vune,

kašmira i svile

BRUNELLO

CUCINELLI

Čizmice

THE

ROW

Torba od

krzna

LOEWE

Suknja od

printanog

trapera

GANNI,

Garderoba

Concept

Store

Filmovi iz devedesetih glavna su joj

inspiracija, a svoj stil opisuje kao vječan,

jednostavan i casual. Svjetski je poznata

blogerica, poslovna žena i majka dvoje

djece, a karijeru i majčinstvo savršeno

balansira. Istaknula se još 2015. svojim

blogom creatorsofdesire.co koji je u kratkom vremenu

postao megauspješan biznis. Ubrzo je osnovala

kreativnu agenciju koja manje poznate brendove i

start-upove promovira kroz socijalne mreže.

Aktivna je na Instagramu gdje svakodnevno

objavljuje svoje cjenovno pristupačne, ležerne, dnevne

odjevne kombinacije. Često od pratitelja, kojih je više

od milijun, dobiva povratne informacije kako ih upravo

ona inspirira da od basic komada iz svojih ormara slože

totalno novi look za svaki dan, styling koji je zanimljiv i

drugačiji. Naglašava da je manje više i kako je kvaliteta

uvijek ispred kvantitete.

Svoj stil opisuje kao "tipično skandinavski", ponekad

je ponesu boje, a većinom se odlučuje za jednostavan,

minimalistički stil. Trudi se da ne bude overdressed,

nego da cjelina djeluje nonšalantno i neopterećeno.

Obožava kašmir u svim odjevnom oblicima, bilo da

se radi o puloverima, vestama na kopčanje, maksi

haljinama ili efektnim čarapama. Hlačama pak daje

prednost pred suknjama, što ne znači da ponekad neće

odjenuti ženstvenu kombinaciju kožne suknje i

oversized pulovera. Remen je, razumljivo, neizostavan

dodatak njenim kombinacijama, a redovito bira

decentan i diskretan nakit.

U studenom 2022. lansirala je brend remenja Taljé, a

kako je radila u industriji kožnatih torbi, poznaje

tehnologiju fine obrade kože te joj nije bilo teško

pretočiti već stečeno znanje na remenje, za koje je inače

tijekom karijere dobivala puno komplimenata.

42

43

GG INSPIRACIJA

Ogrlica iz

Snowflake

kolekcije, Van

Cleef&Arpels

Majica koja

se nosi na

skijaške

hlače,

Balmain

Skijaške naočale,

Givenchy

Djelo

umjetnika

Petera

Doiga na

dasci za

bordanje,

Dior

Snježna kugla s

crnom panterom

koja donosi

darove, Cartier


Skijaško

odijelo,

Goldbergh

ahulje

Od

planinskih

vrhova do

grada,

Moncler x

Adidas

Ledena idila

na skrivenom

satu,

Metaphoria,

Piaget

Cvjetna

skijaška

haljina

švedske

dizajnerice

Tuuli-Tytti

Koivula

Bogata i

hranjiva

njega

usana,

Melem

FOTOGRAFIJA: TEXTILE MUSEUM SWEDEN

44

45

46

GG LICE

IVA MIHALIĆ

Spremna za

maraton

života

Nasmijana,

nježna, blaga, mudra,

samozatajna,

jednostavna i iskrena,

u jednom trenutku potpuno mirna,

u drugom potpuno nemirna -

ona nestaje i vraća se… uvijek nova

razgovarala ZRINKA ŠAMIJA

kreativno vodstvo ROMANO DECKER

fotografije FRANJO MATKOVIĆ

styling MARTINA VRDOLJAK RANILOVIĆ

make-up SAŠA JOKOVIĆ

stilistica kose MILENA MARŠIĆ @Salon Glamour

47

'Iznutra sam

senzibilna,

krhka i osjetljiva,

jako privatna'

Iva Mihalić kasni u stilu fatalne dive starog

Hollywooda. Svojim dobrim ukusom strši u

masi. Dok mi prilazi, elegantno, s toplim

osmjehom gejše, hipnotizirana joj

zahvaljujem na tome. Jer ona je apsolutna

umjetnica šarmantnog kašnjenja.

Oko intervjua smo se družile u nekoliko

nastavka. Jer naši su susreti redovito odlazi u

potpuno drugim smjerovima logoreičnih ženskih

sijela.

Popile smo tvornicu čajeva, okružene disko

hitovima i razredima srednjoškolaca isecirale život,

nasmijale se vlastitim patologijama i iluzijama new

agea, da bismo na kraju zaključile kako smo obje

baš na dobrom putu. Pa smo taj zaključak

istovremeno ismijale jer je Iva britko duhovita i

moćno autoironična. Ona je karizmatično mirna

promatračica i hrabra glumica koja svoj poziv

dubinski osjeća. Njezine žene su Cate Blanchett,

Tilda Swinton, Kate Winslet, Emily Blunt i Marion

Cotillard. One nose krhkost i snagu u jednom biću i

to obožava. Voli i Gretu Garbo, Bette Davis, Joan

Crawford i Ritu Hayworth jer je njihovo ludilo za

nju besmrtno.

Uz glumu, najviše je pokreću i inspiriraju glazba

i slikarstvo. Moći ćete je pronaći na izložbama i u

transu plesnog podija ili koncerata za koje tvrdi da

istinski zaustavljaju vrijeme. Moći ćete je pronaći

kako šeta psa, koketira s prirodom i slavi život

nekom prirođenom lakoćom. Moći ćete je pronaći

opipljivu i ranjivu na sceni i platnu. U nekom

drugom trenutku više je nećete moći pronaći jer se

sakrila u neku svoju dimenziju.

A sve je počelo kad je njezina mama otišla

vidovnjakinji. Ova joj je rekla da će joj se nešto

predivno dogoditi dok budu cvale trešnje. Nekoliko

godina kasnije rodila je djevojčicu, a kad je otvorila

prozore sobe, pogled joj je pao na rascvale krošnje.

Horoskopska Ovnica Iva, ludo zaljubljena u

proljeće, puno je godina kasnije otišla promatrati

trešnje u Japan.

Čini mi se da tvoja izražena samozatajnost nije

koncept, već dio tebe. Plijeniš, ali kao da i ne

želiš plijeniti. Kao da se malo i skrivaš. Kako

doživljavaš tu granicu između svijeta medija i

publiciteta u odnosu na svoj intimni prostor?

Emaniraš iznimnu krhkost i senzibilnost...

- I jesam. Iznutra sam senzibilna, krhka i

osjetljiva, jako privatna. Ali ipak ekstrovert sam u

odnosu na vanjski svijet. Mogu govoriti o

emocijama i mogu izraziti sve. Ali sam obožavatelj

"live situacija" i u njih zapravo jedino vjerujem. U

živi susret. Onaj opipljivi, jedan na jedan. Kad

nekog gledaš direktno u zjenice. Sve ostalo je

interpretacija. Kad sam ušla u ovaj posao, odmah

mi je bilo jasno da se od javnih osoba stvaraju

konstrukti. Imam organski otpor prema tome,

oduvijek. Cijeli život radiš na tome da se izgradiš,

da budeš dobar sam sa sobom, da budeš

autentičan i onda vidiš da mediji i javnost

jednostavno moraju kreirati kategorije, ladice i

formate u koje te stavljaju. Potpuno mi je jasno da

se radi o duhu vremena i ne osuđujem. Samo se u

tome ne osjećam dobro i nekako nastojim biti

prisutna kad za to postoji objektivan razlog, a to je

moj rad, uloge i projekti. Ono čime se bavim.

Privatno sam kao i svi ostali ljudi. Naprosto

privatna. Sjećam se nekih drugih vremena kad su

mediji na potpuno drugi način pristupali temama.

Išli su u dubinu i vertikalu. Danas podsjećaju na

gladijatorske arene. Ljudi klikaju da bi se ismijavali

ili gledali tragedije. A radi se o nečijim emocijama,

osjećajima, reakcijama, sudbinama… Ti nekog

možeš ozbiljno povrijediti na takav način jer nikad

ne znaš tko je u kakvom stanju, kako se osjeća dok

to čita i kako se nosi s tom "interpretiranom

verzijom sebe". Svi mi imamo u sebi malu dozu

voajerizma i znatiželjni smo. Ali u današnje vrijeme

to je prešlo u bullying i naslađivanje. Ima nešto

okrutno u tome. Ne volim internetsku

komunikaciju, prepiske na internetu, "ratove" na

Facebooku… Radije bih sjela s nekim na kavu i

pitala: "U čemu je problem?"

Jesu li mediji danas neodvojivo tkivo svake

javne osobe? Mogu li umjetnika na neki način

izbrisati ili učiniti nevidljivim ako ne igra po

48

Ručno vezeni top i hlače od

tafta TINA VR; grudnjak s

finom čipkom GANNI,

Garderoba Concept Store;

narukvica od gume GAETANO

PESCE, fundus stilistice

49

zadanim pravilima? Gdje se susreću vaši svjetovi?

- Mediji samo rade svoj posao i dio su našeg poziva i javnog

djelovanja. To ne treba previše mistificirati. Meni to više otvara

temu u kakvom vremenu zapravo živimo. Da ga raščlanimo i

istinski razumijemo kako bismo ga uopće mogli živjeti. Kad

pomislim na svoje odrastanje, a bila sam dijete ulice i prirode, i

na današnje mlade ljude, osjećam da im je teže i zahtjevnije u

odnosu na neke starije generacije upravo zbog tehnološke,

virtualne revolucije. Mislim da se premalo govori o

internetskom nasilju i neadekvatno se kažnjava. Postoji jedna

divna rečenica koja je moja mala mantra: glumac mora znati

pokazati, ali istovremeno ostati tajna. Mislim da je tu sve

sročeno. Mi smo cijeli život izloženi. Na sceni, u kadrovima, na

intervjuima, premijerama i promocijama. Mislim da je to

dovoljno. Može li uopće više od toga? A moje je mišljenje da se

glumac cijeli život razvija. Hrana za taj razvoj su upravo mir,

prostor i intimnost. I to je jedan dugi maraton, nikako sprint.

Koji dio života najintenzivnije doživljavaš? Što ti je još

uvijek teže razumjeti i otpustiti? Kad se osjećaš kao da ne

pripadaš?

- Nisam baš najklasičniji izložbeni primjerak

38-godišnjakinje Made in Croatia. Još se nisam udala i nemam

djece. Ja svakako nisam zadovoljila taj nužni format, jel'.

(smijeh) Očito nisam talentirana za odnose koji traju

desetljećima. Bila sam u nekim predivnim vezama koje su me

formirale kao biće, ali ne mislim da se na odnosu treba

inzistirati. Za mene je ljubavno-partnerski odnos neka živa

tvar koja nastaje između dvoje ljudi. Desi se poput misterija. I

nekad dođe kraj. A i kad se ne dešava - život je jednako

neodoljiv. I tu dolazi do najvećeg apsurda. Iako neizmjerno

volim svoj život i znam da sam na dobrom putu, to naše

društvo jednostavno ne tolerira. Okolina nameće pritisak.

Lagala bih kad bih rekla da ponekad taj vanjski presing nije

izazvao intimne borbe u meni. Kao da te prisile da sumnjaš u

vlastite izbore. Otkad znam za sebe, ne bojim se samoće.

Mislim da je bolje biti sam nego u lošem društvu. Tako lijepo

znam biti sama sa sobom. Čak i u vezama volim putovati sama.

Osjećaj usamljenosti koji je prirođen svakom ljudskom biću

čitam kao nevjerojatnu inspiraciju. Iz tog stanja spoznajemo

sebe bez obzira na to jesmo li s nekim u vezi. I uz sve ovo

razumijevanje koje je moja unutrašnja stvarnost, opet u ringu s

vanjskim svijetom svi oni koji nisu čipirani propisanim

pravilima gube meč. Nekad mi je to i smiješno. Nekad može biti

apsurdno. A nekad je pomalo bolno jer nam ipak usadi makar

trenutni osjećaj nepripadanja. Čak iako si beskrajno sretan i

ispunjen.

Živimo u društvu koje ipak vrši "brižni" pritisak na sve one

koji vole biti jako slobodni. Kako izgleda tvoja sloboda?

- Sloboda je prekrasna dimenzija, ali mislim da 'sloboda' nije

općenit pojam. Dolazi u širokom spektru boja i nijansi. Vidjela

sam jednom neki citat - kao dođeš doma pa biraš je li to

sloboda ili usamljenost. Pitam se kad je jedno prestalo

isključivati drugo? Pa jedno često uključuje drugo. Ti možeš i

biti slobodan i ponekad se osjećati i usamljeno. Ako bismo se

sad baš igrali psihoterapije, moram priznati da imam snažan

strah od toga da mi se ta ista sloboda ne oduzme. To su moji

lajtmotivi za istraživanje i moram priznati da mi je vezivanje

izazov. Zato u odnosima, i partnerskim i prijateljskim, uvijek

biram konzistenciju i dijalog.

Misteriji iz duhovne dimenzije. Religija, vjera, rad na sebi.

Koja je tvoja priča?

- Mislim da je to jako intimna stvar u smislu da ju je teško

verbalizirati, definirati i obrazlagati. To su neki unutrašnji

prostori naših bića koji su s razlogom unutarnji. Nisam

religiozna u klasičnom smislu. Odgajali su me da sama sa

sobom izaberem u što ću i kako vjerovati. Nemam

personificiranu verziju nečeg višeg od nas, ali imam odnos s

tim nečim višim. S tim nečim (recimo da je to Svemir) često

razgovaram i moram reći da uvijek dobijem odgovor. Dobijem

odgovor onda kad znam slušati. I za posao, i za ljude… Kad

nastupi strah, nekad ga ne znam razlikovati od intuicije. Često

su ti glasovi jednako jaki. I tako intuitivno i percipiram svijet.

Stvari se nekad uz naše djelovanje događaju izvan kontrole. To

je neka magijska igra, rekla bih. Kao kad upoznaš neku osobu i

spojite se odmah. Sve teče. Neobjašnjivo. Dogodi se nešto

lijepo, mekano, svjetlucavo. Ili kad razmišljaš o nekom i taj te u

taj tren nazove. Ili tražiš neki znak, zaboraviš da ga tražiš i on

odjednom dođe. Taj neki unutarnji kompas je uvijek točan. Uz

sve te divne neobjašnjive i mistične dimenzije, duboko

vjerujem u rad na sebi, u psihoterapiju i dobro staro

preuzimanje odgovornosti.

Kako bi nam istinski secirala svoje mane? I svoje

unutrašnje ljepote?

- Ja sam umjetnica kašnjenja. (smijeh) To se ne bi tako lako

moglo reći za mene na prvu, ali moje vlastite statistike ukazuju

da na bilo koji dogovor krećem pet minuta prije. Jer sam

spremna odgađati pripreme na gotovo nezamislive, kreativne

načine. Na putu do kupaonice lako se mogu zadržati u

zalijevanju biljki ili čitanju nekog pasusa knjige. Dakle, javno

priznanje bi glasilo da je organizacija moja slaba točka. Uvijek

neki ludi kaos. Jer mi taj isti kaos često stvara ugodu kreacije.

Kad svašta nabacam, onda nastaju najbolje stvari. Recimo,

volim staviti stvari na stol. Odmah. Najgora noćna mora mi je

rečenica: "Razgovarat ćemo o tome kasnije". To mi je poput

omče oko vrata ili kamena koji moram nositi. Razljuti me kad

netko to tendenciozno radi. Ili tretmani šutnjom. Na to imam

prebačaj (smijeh). Sad možemo na one bolje osobine. Volim

kad su ljudi sretni oko mene. Volim ljude. Mislim da sam vrlo

lojalan tip i dobar prijatelj. Volim ugodnu radnu atmosferu i

općenito volim ugodnu atmosferu. Volim bliskost.

Je li samopouzdanje tvoje prirodno mjesto? Upoznaj nas

sa svojim demonima straha.

- Imala sam dovoljno podrške i motivacije kroz djetinjstvo, i

u svom pozivu i u životu. Ne ispadam iz cipela kad dolazi nešto

novo. Predstavlja mi to neku vrstu adrenalina. Kad krenem

50

Smoking kombinezon

MAXMARA; ogrlica od

slatkovodnih bisera JIL

SANDER, Heraldi for

women; cipele

PROENZA SCHOULER,

fundus stilistice

51

52

Kukičani top od svilenog

konca NATAŠA MIHALJČIŠIN;

grudnjak s finom čipkom

GANNI, Garderoba Concept

Store; suknja od rastezljivog

skaja PHILOSOPHY DI

LORENZO SERAFINI i ogrlica

od slatkovodnih bisera kao

narukvica JIL SANDER,

Heraldi for women; ogrlica od

plastičnih karika H&M;

narukvica od gume GAETANO

PESCE, fundus stilistice

'Moja unutrašnja

žena je strpljiva i

lijepo usporena'

u novo i nepoznato, otvore mi se neki mehanizmi za koje nisam

bila ni svjesna da ih imam. Što se tiče samopouzdanja… uvijek

je to propitivanje prije akcije. Dakle, čim je neki pokret, više ne

razmišljam o tome. Bitno mi je samo da sam u pokretu.

Unutarnjem i vanjskom. Jako mi je bitno kretati se. Jer sam

znatiželjna.

Haljina od čipke i

pothaljina od svilenog

satena TINA VR; čizme

SONORA, fundus stilistice

Koji su tvoji opipljivi formati prijateljstva? Tvoje intimno

pleme koje svjedoči samu tebe.

- Imam svoju intimnu najužu ekipu. Imam i dosta pravih

prijatelja iz kazališta. I ženskih i muških. Jer se zapravo

sprijateljujemo s nečijom dušom, s bićem… I jako je važno imati

takva prijateljstva. Prijateljstvo je možda najslobodniji i

najdublji oblik ljudskih odnosa. Ispunjavajući. Zrcalan.

Formativan. Prijateljstva mi predstavljaju obitelj koju sam sama

izabrala i to područje života mi skladno teče jer njegujem

bliskost i razumijevanje. Volim vjerovati da sam lojalan prijatelj.

Prijatelj koji investira u odnose, odnosno u ljude koje sam

pustila u svoj život i koje volim. I to je predivno - voljeti. Često

razmišljam o toj čudesnoj riječi koja se tako olako interpretira.

Voljeti zapravo znači da ti imaš volje za mene i ja za tebe. To je

esencija svih formata ljubavi. Pronaći ljubavni prostor i vrijeme

za nekog. Volim svoje ljude pozvati na druženja i kuhati im. Tad

pustimo neku genijalnu glazbu. Dijelimo i smijemo se. Igramo

društvene igre. I strastveno živimo ovaj lijepi život. Sigurna sam

da nam na kraju životnog puta upravo ovakva iskustva najviše

ostaju kristalno urezana u sjećanja.

Što su tvoji najveći resursi u brizi o tijelu? Kako izgledaju

životni rituali kad voliš sebe? Pojam uživanja u trenutku &

comfort zone by Iva Mihalić? Mjesta i gradovi tvoje duše?

- Davno sam raskrstila s agresivnim vježbanjem. Utezi,

teretane i slično ne trebaju mom tijelu. To sam s godinama

shvatila. Iako i tamo odem ako osjetim potrebu. Volim jogu,

volim masaže i obožavam planinariti. Penjati se. Hodati.

Istraživati. Imam psa Nušku s kojom sam svaki dan u pokretu.

A priroda je možda moj najveći resurs. Planinareći, volim

otkrivati nove staze. Ove sam godine otkrila mistični Cres i

njegove tajne putove. Fascinirana sam Visom, Lopudom,

Šipanom. Tim ludim, neukroćenim otocima. Volim te dane kad

se volim. Kad čitam, gledam serije, družim se s prijateljima. To

su moji nepresušni rituali. Putovanja su moja velika,

ispunjavajuća strast. Prvo mi dolazi Rim. On je na pijedestalu

srca. Potpuno zaljubljenje. I Venecija. Italija je zemlja moje duše

u svakom smislu. A nisam ostala imuna ni na Pariz. Ni na

53

54

Ručno vezeni top od svilenog

satena i hlače od ručno

plisiranog svilenog satena

TINA VR; naušnice s pozlatom

H&M, fundus stilistice

Prsluk od ovčjeg runa IRO,

Nicolas Concept Store

55

56

Dekonstruirana,

ručno vezena haljina

TINA VR; grudnjak

privatno vlasništvo

New York kao jednu važnu epizodu odrastanja. Odmah nakon

diplome otišla sam tamo na nekoliko mjeseci i upisala školu

glume Stele Adler. Nevjerojatno iskustvo koje je još uvijek

prisutno u meni. Obožavam putovanja i doživljavam ih kao

nevjerojatna ljudska proširenja. I obožavam plesati.

Parafrazirat ću Alessandra Baricca koji kaže u jednom

romanu: "Jedino dok smo plesali, bili smo nedodirljivi i jedino

dok smo plesali, ništa nam se nije moglo dogoditi".

U modernom društvu buja sve veća potreba za

estetizacijom. Današnje viđenje lijepog i estetski

prihvatljivog znatno je izmijenjeno u odnosu na neka

prošla vremena. Što nekog čini lijepim, prema tvojoj

osobnoj hijerarhiji? Što je za tebe tvoja vlastita ljepota?

Jesi li je svjesna? Kako doživljavaš pomamu estetskih

"intervencija"?

- Ljepota je za mene puno slojevitija dimenzija. Nikad se ne

zadržava na vanjskom naličju. Hvala, mama, hvala, tata, hvala,

živote. Moja misija je ne zapustiti se duhovno, mentalno i

fizički. Jer to je suština iste. Trenutna percepcija ljepote često

podsjeća na teror. Što da vam kažem na tu temu kad su meni

svi ljudi najljepši bez trunke šminke. Bez obzira na godine i bez

obzira na vlastite doživljaje samih sebe. Ja nisam najbolji

sugovornik za ovu temu. Meni je istina lijepa. Način na koji ljudi

zaustavljaju prirodu starenja u ovim vremenima je kao neka

bolna groteska. Iako je moja glavna premisa da svatko treba

pronaći vlastiti način da se osjeća dobro, često mi je bolno

vidjeti da su si raznim estetskim intervencijama ljudi na neki

način oduzeli ono vrijeme i iskustvo koje im je predodređeno

da ga prožive. Kao da odrežu neki period života skalpelom. I

ulaze u borbu koja onda ne može stati. I ja vidim svoje prve

borice, ali one su moj životni protok i dobrodošle su. Trenutno

je to tako. Mijenjamo se u svakom trenutku. Mijenja nam se

odnos prema životu i smrti. I zato ne volim imati isključive

stavove. Uvijek podupirem nježnu brigu o licu, tijelu i duši. I to

je za mene maraton, a ne sprint.

Opiši nam svoju dječju energiju? Daj joj obličje, snagu i

povijest? Otkud je izronila Iva Mihalić?

- Još uvijek imam ožiljke po koljenima od padanja po asfaltu

i penjanja po drveću. Bila sam fatalno zaljubljena u igru i

igranje. Najveća trauma tada bi bio roditeljski glas na

portafonu da se mora doći na večeru. Kako je to bilo divno

vrijeme. Voljela sam voziti bicikl i igrati gumi-gumi. Voljela sam

barbike i lopte jednako. Često mi dođe čežnja da kupim gumigumi

i odigram ga sada sa svojim odraslim prijateljicama.

Odrastala sam u podržavajućoj, toploj i ispunjavajućoj

atmosferi s mamom farmaceutkinjom, snažnom, posvećenom

i organiziranom ženom, i s tatom koji je onaj tip introvertnog

intelektualca koji svako malo zabljesne nevjerojatnim

humorom i nenametljivim šarmom. Nosim u sebi oba principa i

to je moje veliko bogatstvo. Imam mlađeg brata koji se bavi

financijama i živi u Nizozemskoj. Potpuno drugačiji svemir od

mene, ali smo snažno povezani. Također imam još mlađeg

polubrata. Ponijela sam u život jedan nevjerojatan osjećaj

obiteljske podrške s okusom slobode koji su nam zalijevali.

Koja su te životna iskustva polomila i rekonstruirala?

- Teško sam podnijela smrti nekih mladih ljudi, prijatelja.

Bilo mi je to dirljivo i teško sam se nosila s time. U nekom

trenutku sam to nadišla, ali bilo mi je teško prihvatiti takvu

vrstu kraja. Kad je prerano i neprirodno. Isto je s

prijateljstvima. Neki odnosi su me naučili da pogledam u dio

sebe u koji možda ne želim gledati. U svakom slučaju, hvala,

puno sam toga naučila.

Gdje je feminizam oko nas? Kako tu temu osjećaš i živiš?

- Kao da je ta tema s jedne strane pojednostavljena i

zanemarena, a s one druge kompleksna i pomalo nerazumljiva

uslijed svojih struja i teorija. Ali prije svega feminizam

doživljavam kao inzistiranje na prakticiranju jednakih prava i

slobode izbora. Feminizam je dijalog i praksa. I ne mislim da

feminizam podrazumijeva zauzimanje muškog modela

ponašanja i muških principa. Mislim da feminizam

prvenstveno govori o pravima i prakticiranju tih istih prava i

zakona. Sudeći po broju femicida, u našem društvu je i više

nego važna tema.

Ako je točno da u svakoj ženi živi jedan unutrašnji

muškarac/animus i u svakom muškarcu jedna unutrašnja

žena/anima, kako se oni isprepliću u tebi?

- Moja unutrašnja žena ima drukčiji protok vremena. Ona

puno sporije prihvaća i procesira informacije koje onda koristi.

Ona je strpljiva i lijepo usporena. Ona je povezana s mojim

tijelom i mudro osluškuje. S druge strane, muškarac u meni je

brz, operativan, praktičan. Možda bih čak rekla i da je puno

organiziraniji od moje unutrašnje žene. Zato se i međusobno

skladno podržavaju. Neodvojivi su. U idiličnom braku.

Postoji li u tebi neka karijerna čežnja za novim i

drugačijim iskustvom?

- Iva s pet godina imala je istu želju kao i ova Iva sada. Ima ta

neka čežnja za pravim povijesnim filmom ili serijom, za nekom

stiliziranom pričom. To sam ostvarila u kazalištu, ali voljela bih

i na platnu. Može nešto iz recentne povijesti, može i nešto

starije, samo da je raskošno. Da se za mnom vuku krinoline, da

me stišću korzeti. Da je intrigantno, ljubavno i moćno.

Osjetiš li ikad socijalnu anksioznost na javnim

ceremonijama i u ringu društvenih rituala? Jesu li ti ljudi

ponekad zamorni?

- Ma ja jednostavno uživam slušati ljude i njihove priče. Čak i

chit-chatanja na premijerama i društvenim događanjima.

Rijetko osjećam socijalnu anksioznost i u tom smislu sam

potpuno opuštena. Shvatila sam da je nekada bolje da izađem,

čak i kada nisam raspoložena. To me oporavi, to je moja

terapija. Čaša vina, plesanje, šušur, zvukovi, dobar razgovor,

neočekivani provod, smijeh, sam život.

57

58

Ručno vezeni top od

svilenog satena TINA VR;

naušnice s pozlatom H&M,

fundus stilistice

Tunika od svile JIL

SANDER, Heraldi for

women; hlače od

vunenog brokata

MAXMARA

Kakav okus ima tvoja ambicija?

- Ne vjerujem u olimpijske igre na mišiće. Duboko vjerujem

da ti se sve može desiti i dok sjediš u intimnosti svojeg stana.

Jer stvari dolaze k nama ako to dopustimo. Ljudi to nazivaju

srećom ili nesrećom. Ja to nazivam prirodnim protokom. I

život mi je tako donio lijepa iskustva. Već trinaest godina

angažmana u Hrvatskom narodnom kazalištu. Jako mi je

hranjivo kao glumici biti u kontinuiranom kontaktu s

kazalištem. Sa živom izvedbom i scenom. To je neopisivo. A

donio mi je i filmsko platno i serije i reklame i televizijske

angažmane. Jedna od najvažnijih uloga do sada mi je bila u

HBO-ovoj seriji "Uspjeh". To je jedna luda priča. Išla sam na

audiciju za jednu ulogu, a dobila sam drugu. To je dokaz da će

ono što ti pripada uvijek nekako doći do tebe. I u

najnevjerojatnijim scenarijima.

Dočaraj nam svoj laboratorij stvaranja?

- Treba mi neki oblik kontemplacije kada dobijem materijal

u ruke. Uzmem si vremena kako bih doživjela priču, tekst ili

scenarij. Kao da to na neki način provučem kroz sebe.

Razmišljam koji dijelovi me automatski interesiraju i prirodno

im pripadam, koji dio karaktera treba više istražiti. To je jedan

duboki proces koji traži prisutnost i vrijeme. Najzanimljiviji mi

je uvijek susret s kolegama. Tu nastaje glumačka magija za

mene. Kad je prekoputa sukreator te glumačke igre. Odnos.

Tremu imam, pogotovo pred premijeru, no kada stupim na

scenu, ona nestane. Tada si kažem: "Ajde, skočila si! Sad samo

plivaj!" Ne mogu reći da me trema paralizira jer moja više

podsjeća na stanje zaljubljenosti i onog vibrantnog uzbuđenja.

Više me trema lansira. Jako volim svoj posao. I ozbiljno ga

doživljavam. Trudim se maksimalno pribrati prije svake

predstave ili snimanja. Želim pred publiku doći mirna i

opuštena. Ljudi koji su došli u kazalište kupili su kartu, odlučili

su taj dan doći na predstavu. To je jednako njihov dan kao i

moj. A publika je produljeni i neizostavni dio nas. Bez nje mi

kao da ne postojimo.

I onda nas u jednom trenutku sustigne usporavanje? U

kojem smjeru ono nosi Ivu?

- Negdje na more. U najveći vrt na svijetu u kojem ćete me,

dok ga njegujem, moći pronaći sagnutu poput točkice.

59

GG KOMENTAR

U

POTRAZI

ZA

INSTANT

SREĆOM

PRIORITET JE SUVREMENOG ČOVJEKA

VLASTITO ZADOVOLJSTVO PA SU

SAMOPOMOĆ I UMIJEĆE ŽIVLJENJA

POSTALI VRLO LUKRATIVNA

INDUSTRIJA U KOJOJ SVATKO MOŽE

UNOVČITI SVOJA RAZMIŠLJANJA BEZ

IKAKVE ODGOVORNOSTI

tekst ANELA MARTINOVIĆ

TKO RAZMIŠLJA O TOME DA POKRENE PRIVATNI BIZNIS,

savjetujem mu da krene u industriju samopomoći. Premda je

duhovnost u svojoj osnovi opreka materijalizmu, lani je to

tržište na globalnoj razini vrijedilo gotovo 44 milijarde dolara,

a čak trećina te vrijednosti ostvarila se u SAD-u odakle je sva

pompa i krenula. Neki od najpoznatijih motivatora i trenera

umijeća življenja godišnje zarađuju stotinu milijuna dolara,

šireći svoj nauk putem literature, raznih seminara i

predavanja, tečajeva na YouTube kanalima te u razgovornim

emisijama na podcastima. Na Facebooku svako malo iskače

reklama za neki life coach internetski tečaj, primjerice za

'Postani najinteresantnija žena u prostoriji' koji nudi probne

besplatne lekcije kao što su 'Kako voditi konverzaciju', '48

zakona moći' i slične teme koje će i od najsramežljivijih ili

najdosadnijih učiniti zvijezdu svakog društva. I neka vas ne

brine što nemate službenu naobrazbu iz psihologije: u ovom su

poslu legalno prihvaćene diplome kojekakvih privatnih škola

ezoterije koje bujaju na internetskim kanalima i društvenim

mrežama, kao i svjedodžbe o položenom tečaju joge,

autogenog treninga i sličnih duhovnih tehnika. Ako ste

poznati, ne morate o svojoj sposobnosti podučavanja drugih

umijeću sretnog i ispunjenog života svjedočiti ni takvim

dokumentima. Dovoljno je da vas svi znaju kao uspješnog kako

bi vam povjerovali da znate tu tajnu na kojoj - jer niste bez

razloga uspješni - možete lijepo dodatno zaraditi.

Posljednji takav primjer je holivudski glumac Arnold

Schwarzenegger i njegova knjiga samopomoći 'Sedam pravila

koja treba slijediti kako biste ispunili svoju istinsku svrhu u

životu'. U opisu stoji da je taj poznati filmski snagator pravila

osmislio 'na temelju vlastitog putovanja ispunjenog stalnim

mijenama i iznimnim postignućima i dostupna su apsolutno

svakome'. Dodala bih, svakome tko ima petnaestak eura kolika

je cijena knjige u hrvatskim knjižarama. Po tom bi principu

svaki čovjek stariji od pedeset mogao ukoričiti svoju zbirku

opažanja, iskustava i razmišljanja te je nesebično, uz određenu

naknadu za trud, ponuditi širokoj javnosti.

Upravo to i jest siva zona industrije samopomoći, kako u

svom blogu ističe Mark Manson. No, autor knjige 'Profinjeno

umijeće stava j**e mi se', koja je hit u žanru popularne

psihologije, tu istinitu činjenicu koristi kako bi prodao svoju

literaturu kao jedinu pravu, iskrenu i u potpunosti posvećenu

dobrobiti čitatelja. Ali s nekim stavovima iznesenim u tekstu

'Pet problema s industrijom samopomoći' morate se složiti u

potpunosti. Istina je, naime, da društvo vrši pritisak na

pojedinca da mora biti sretan, jer ako to nije, onda nešto s njim

ne valja. Postalo je neprihvatljivo da osoba bude potištena,

tužna, ozlojeđena ili ljutita - oni koji to u nekoj fazi života jesu,

riskiraju da ih se proglasi 'ludima' te savjetuje da 'odu u Vrapče'.

Psihijatrijske bolesti su ozbiljno zdravstveno stanje, no

osuditi nekog jer ima takozvane negativne osjećaje više govori

o bolesnom stanju uma društva nego pojedinca: taj teror

pozitivizma jednostavno negira postojanje bilo kakvog razloga

za osjećaj nezadovoljstva i neraspoloženja, što dodatno

deprimira onog koji se osjeća loše. Holivudski glumac Matthew

McConaughey upravo je jedan od tih primjera otrovnog

pozitivnog razmišljanja. Autor nekoliko knjiga o samopomoći i

motivacijski govornik u svom predavanju koje se moglo pratiti

na YouTube kanalu (prvo je predavanje bilo besplatno, potom

uz plaćanje) govori o postizanju sreće u tonu ležerne

bezbrižnosti i površne pseudopsihologije. Sve je u glavi, čovjek

mora sebi svaki dan govoriti da će biti bolje, treba pogledati

60

Samopomoć može

postati i ovisnost,

dovodeći labilnije osobe

do stanja u kojem ne

mogu učiniti ni korak u

životu, a da se pritom ne

savjetuju s nekim od

učitelja umijeća života

biku (metafora za strah) u oči i boriti se..., a izlaganje tih

'mudrosti' glumac je popratio ritmičnim ljuljanjem,

pljeskanjem i podvriskivanjem.

Ta me seansa podsjetila na sastanak djelatnika direktne

prodaje nekih poznatih tvrtki kojem sam jednom davno i sama

prisustvovala. Mislila sam tada da ću odslušati o proizvodima i

otići kući, no šokirala sam se kad je u dvoranu utrčao voditelj

uzviknuvši 'jeste dobro? recite da ste dobro!', na što su se svi

kao u transu podignuli sa stolica frenetično plješćući. Ostatak

predavanja vrtio se oko osnaživanja samopouzdanja uz česte

uzvike 'ja to mogu'. Naravno da u takvim izjavama nema ništa

loše, no možda bi se uspjeh kao prodavatelj prije postigao

znanjem nego isključivo pukom vjerom.

A nema ništa loše ni u tezama drugih samoprozvanih gurua

i motivatora. Neke od knjiga i sama sam pročitala, a temeljile

su se na određenim duhovnim praksama meditacije i metode

svjesnog disanja. Pisane su jednostavnim jezikom, no

prikladnim za ponavljanje mnogih već utvrđenih konstatacija

čije se ishodište može naći u službenim religijama: pročitati ih

crno na bijelo odista ima ozdravljujući učinak. Neke od

duhovnih metoda također funkcioniraju, primjerice

osviješteno disanje zaista će vas momentalno pribrati i

spriječiti da djelujete u afektu. Takve knjige većinom su pisane

u obliku lekcija kroz koje od stanja mentalnog kaosa dolazite

do stanja mira i stabilnosti. No, nijednu nisam pročitala do

kraja pa ne mogu reći je li to istina. Činjenica je da sam ih

prestala čitati jer sam se osjećala bolje zbog promijenjenih

vanjskih okolnosti, što je prema self-help literaturi prva

greška: sreća i mir dolaze iznutra, a ne izvana, no nekiput mi

takvo razmišljanje izgleda neprirodno - mi smo vrsta čiji se

karakter izgrađuje kroz interakciju

s drugim osobama i okolinom.

No, dok ja više nisam razmišljala

o pročitanome do sljedeće duhovne

krize, nekima vlastito

nepridržavanje zadanih lekcija može

biti još jedan dokaz da ne mogu

uspjeti ni u čemu. Na jednom sam

blogu s tematikom o samopomoći

pročitala komentar čitateljice o

neuspješnosti manifestiranja:

zamislila je svog partnera točno

onakvim kakvim ga je željela, sve

prema uputama iz knjige i - ništa.

Odgovor je bio da je kod nje sigurno riječ o dubljim traumama

koje mora razriješiti uz pomoć profesionalnog psihoterapeuta,

što je pošteno od autorice dotične knjige, no time je neizravno

priznala da nije ni terapeut, ni učitelj, već zabavljač. Na

internetskoj platformi Medium koja se bavi izdavaštvom jedna

je korisnica bila mnogo stroža: napisala je da ti ljudi zarađuju na

nevolji drugih nudeći nerealna i znanstveno neutemeljena

obećanja postizanja željenih ciljeva bez nekog velikog truda -

samo čitanjem knjige. Otprilike kao dijete za mršavljenje koje

vam obećavaju da ćete i dalje jesti kao dosad, a pritom gubiti

kilograme, treba tek u određeno vrijeme uzeti preporučeni

napitak.

Istina je, kao u većini slučajeva, negdje na sredini. Naravno

da treba promišljati o sebi i svojim postupcima te razlozima

koji stoje iza njih, i svakako da treba rasti duhovno i postajati

boljim čovjekom - na koncu konca, o tome govori i svaka

religija. No, nisu svi sposobni na taj način razmišljati o sebi.

Kao što kaže već spomenuti Mark Manson, samopomoć je za

ljude 'OK-do-odličnog' mentalnog zdravlja kojima će takva

literatura pomoći da se usavrše, no nikako nije za ljude 'OK-do

lošeg' stanja uma koji se općenito smatraju manje vrijednima

ili gubitnicima. Njima lekcije iz samopomoći mogu stvoriti

dodatni teret ako ne postignu učinke kakve autor obećava.

Samopomoć može postati i ovisnost, dovodeći labilnije osobe

do stanja u kojem ne mogu učiniti ni korak u životu, a da se

pritom ne savjetuju s nekim od učitelja umijeća života. Na

koncu, riječ je o procesu koji bi trebao trajati koliko i sam život,

a ne o brzom i relativno bezbolnom rješenju nekog problema.

Stoga bi na takvom sadržaju možda trebalo staviti vidljivu

oznaku 'NIJE ZA INSTANT UPOTREBU'.

FOTOGRAFIJA: ISTOCK

61

GG AGEISM

MADONNA

Z A S V A V R E M E N A :

DOK SE VRTI PRIČA,

VRIJEDI BITI U IGRI

Teško je nemati mišljenje o Madonni.

Što god radila, svidjelo se to nama ili

ne, uvijek privuče pažnju i isprovocira

komentar. I baš nitko nikada ne

ostane ravnodušan prema njoj

tekst JORDAN CVETANOVIĆ

62

63

FOTOGRAFIJA: PROFIMEDIA

'Još jednom sam

uhvaćena pod

reflektorima

mizoginije koji

osvjetljavaju svijet u

kojem živimo. Svijet

koji odbija slaviti

žene starije od 45

godina i osjeća

potrebu da ih kazni

ako u zreloj dobi

nastave biti snažne,

marljive i

avanturistice'

FOTOGRAFIJA: GETTY IMAGES

Više od tri desetljeća provokativna je

vizionarka Madonna stalno i iznova

osmišljavala, provocirala, stvarala pa rušila

stereotipe o ženskim pop-zvijezdama

64

CUmjesto da ustukne i povuče se nakon

komentara o svom fizičkom izgledu na

društvenim mrežama, Madonna se

suočila s licemjerjem koje promovira

kritiku starosti i mizoginiju

Cijeli je svijet ostao u šoku vidjevši u kakvoj je snazi kraljica

popa započela svoju najnoviju, vrlo zahtjevnu turneju "The

Celebration Tour", posvećenu - baš kao što i naslov kaže - svim

njenim najvećim hitovima. Ali, ruku na srce, to uopće nije

slučajno, s obzirom na to da njen lik i djelo opstaju već više od

40 godina, usprkos svim usponima i padovima, skandalima i

propalim projektima, nagradama i lošim filmovima, ispadima

na društvenim mrežama, Madonna je ostala Madonna. I

ostavlja dojam kao da nema namjeru stati, što mnoge s

razlogom dovodi do ludila. Jer, misle, stvarno bi bio red da

napokon ode u penziju, kao i sve druge kolegice njezina kalibra

i godina. Došao je trenutak da si kupi ranč daleko od grada,

počne uzgajati organska jaja ili restaurirati stari namještaj

odjevena u vrećaste haljine s natpisima "save the planet"

tematike. Tako to ide kada je riječ o ikonama poput nje, kao da

neki drugi životni put ne postoji.

Međutim, ona ništa u svom životu nije radila kako nalažu

pravila, pa zašto bi se sada odjednom promijenila. Očigledno je

odavno odlučila da termin svog odlaska u penziju stavi na

čekanje i pokuša živjeti pod svjetlima reflektora dok god se

bude mogla kretati. A zasad joj to dobro ide. Nisu joj

inspirativne ni Tina Turner, ni Joni Mitchel, koje su karijeru

završile "dostojanstveno", ne ostavljajući prostora

komentarima. Madonna je i dalje gladna reakcija, a čini se da

mazohistički uživa u negativnim komentarima koje dnevno

dobiva, jer to je ipak na neki način čini i živom. Dok se ima o

čemu pričati, vrijedi biti u igri, zar ne?

Ako samo malo bolje pogledamo, Madonna se nikada nije

prijavila za dostojanstveno umirovljenje. S 47 se godina, žilava i

zategnuta kao gazela u jarkoružičastom trikou i mrežastim

čarapama, u spotu za pjesmu "Hung Up" kretala s takvom

fizičkom sigurnošću i senzualnošću da su u usporedbi s njom

mlade plesačice koje su je okruživale djelovale smiješno. S 53

godine se pojavila u pauzi spektakla Super Bowl koji je pratilo

više od 114 milijuna ljudi i ponovo pokazala kako joj nitko ništa

ne može. Sa 65 godina je na TikToku, s neobično zamrznutim,

kao na lutki ispoliranim licem, počela objavljivati videosnimke

na kojima se šepuri i pleše ili vodi nejasne monologe u

psihodeličnim odjevnim kombinacijama.

Činjenica da ona ne umire ogleda se i u onom čuvenom

padu niz stepenice. Gotovo da ne postoji osoba koja nije čula

za Madonnin veliki pad na sceni na dodjeli Britt nagrada kada

je umalo ostavljena zadavljena uslijed tehničke greške na

kostimu. Međutim, kada gledate snimku nastupa, vidite tu istu

Madonnu koja beskompromisno ustaje na noge i nastavlja

spektakl sa samopouzdanjem i odlučnošću vrhunske

profesionalke fokusirane na postizanje najboljeg rezultata.

Upravo na tom primjeru savršeno se ogleda njena želja da

uspije po svaku cijenu, da bude odlučna i hrabra, da se nosi sa

svojim graškama, ali da na kraju za publiku stvori posebnu

čaroliju. Bez obzira na to koji joj je datum rođenja upisan u

osobnoj iskaznici.

Madonnin je profesionalni život uspješniji i ispunjeniji od

većine umjetnika današnjice. Počevši od njezina istoimenog

debitantskog albuma iz 1983., pa preko "Like a Virgin", "True

Blue" do "Erotica", "Hard Candy", "MDNA" i njezina zadnjeg,

"Madame X", svaki od 14 studijskih albuma nova je prekretnica

u njezinoj plodnoj muzičkoj karijeri. Njen muzički arsenal ne

pokazuje samo talent, vještinu i dosljednost nego i njenu

evoluciju. Broj suradnji i novih muzičkih stilova znatno se

povećao u posljednjih nekoliko projekata, što je izdvaja u

svijetu muzike i čini autentičnom pojavom gladnom

eksperimentiranja i probijanja granica. I nakon 40 godina

karijere Madonna je ponovo na turneji. Odgodivši početak

zbog hospitalizacije, kraljica popa planira se pojaviti pred

publikom širom svijeta kao što je to činila već mnogo puta. Ali,

turneja "The Celebration", posvećena najvećim hitovima popumjetnice,

razlikuje se od njenih prošlih projekata, jer Madonni

pruža jedinstvenu priliku da jednostavno uživa u svojoj slavi i

najboljim pjesmama karijere bez pritiska promocije novog

albuma ili singla. Upravo bi "The Celebration Tour" mogao

postati njen najbolji adut do sada. Kao da je došao pravi tren

za veliku retrospektivu, a cijeli je svijet spreman ponovo čuti

sve njene najveće hitove.

Jedno je sasvim sigurno, više od tri desetljeća Madonna je

poznata kao kameleonka koja se stalno i iznova osmišljava,

provokatorica koja pomiče okvire i briljantna vizionarka,

umjetnica koja je stvorila - a zatim i razbila sve stereotipe koji

vladaju o ženskim pop-zvijezdama. Možemo joj zamjeriti puno

toga, ali jedno je sasvim sigurno - kraljica popa ne silazi s trona

upravo zato što osjeća kako svijet diše, ima izvanredan njuh za

novac, a znala pjevati ili ne, na kraju uvijek stvori hit. Mislili o

njoj što god želimo, kad čujemo neku od njenih pjesama, teško

da nećemo ustati sa stolice i pridružiti se masi koja pleše.

Muzika ipak liječi sve, pa i sve loše epizode Louise Ciccone.

65

GG MAN

DAVOR

TOMIĆ

IZVAN

ZONE

KOMFORA

66

'BIO SAM GRUB, KONFLIKTAN, PATOLOŠKI

NESTRPLJIV I UGUŠEN PERFEKCIONIZMOM.

PORAZBIJAO SAM NA KOMADIĆE SVE

ILUZIJE O SEBI. I VRATIO SE NAZAD NA

STARTNU POZICIJU'

razgovarala ZRINKA ŠAMIJA

fotografije LE LUKA

Doslovno letim hičkokovskim stubištem

stoljetne zgrade u centru Zagreba, uvjerena

kako ću nedjeljno jutro provesti s mojom

omiljenom inkarnacijom agenta 007.

Sigurno ga se sjećate, Seana Conneryja u

"Goldfingeru" iz '64. Podatak da je Connery

počeo ćelavjeti s 21 godinom i u svakom filmu o Jamesu Bondu

nosio periku za mene nimalo ne umanjuje činjenicu da je baš

on početak i kraj fikcijskog kralja špijuna iz erotskih snova

barem svake treće žene.

Vrata ludog stana prožetog atmosferom filmskog seta uz

dašak muzeja s velikim platnima otvara mi markantan visoki

frajer... znači, ovako uživo izgledaju profesionalni košarkaši!

Sad mi se već više čini da ću se družiti sa suvremenom

verzijom mladog Marlona Branda ili Alaina Delona.

Uvaljujem se u ludi žuti kauč i palim diktafon. Odmah mi je

postalo jasno da je prekoputa mene upaljen kamin topline, dok

spontano pridržava svoju nogu, savijenu elasticitetom

profesionalnog gimnastičara. E, ovo je čovjek tijela, sporta i

kondicije - šapuće mi unutrašnji glas. Moj skener počinje

bilježiti: Davor Tomić je kompleksan lik. Brutalno

transformabilno lice. Direktan, otvoren, iskren, ranjiv. Snažan,

prisutan, osjetljiv, senzibilan. Otvaramo njegovu filmsku

kapsulu.

U jednom trenutku s nama sjede i hologrami Freuda i

Junga, dok naš razgovor poprima okus psihoterapije.

Protagonist, čini se, uopće nema problem sve staviti na stol.

Na svom putu do glumca s ozbiljnom perspektivom sudarao se

s mnogim preprekama i karmičkim stranputicama, no uspio ih

je slomiti. Oslobođenje od svih strahova koji ga prate od

djetinjstva pronašao je ispred kamere.

Za sebe kaže da je odrastao u obitelji rastrganoj između

uspjeha, karijere i zaštitništva. Nakon nekoliko sati odlazim

potpuno nesvjesna da je ovo bio intervju, svjesna da on ipak

jest James Bond. Ne zbog sedam jezika koje govori i otprilike

sedamdeset sportova kojima se bavi. Nego zato što je u samo

četrdeset godina proživio nekoliko filmskih franšiza.

Za početak malo Freuda…

U Bjelovaru je udahnuo život. Rekli bi svjedoci - djetinjstvo

idile. Tad je harala "kultura ceste". Djecu je odgajala priroda uz

nužnu asistenciju roditelja i bake. Bio je abnormalno

hiperaktivan u usporedbi s vršnjacima. Pokret, pokret, akcija i

divljanje. Opsesija stolnim tenisom. Treninzi svaki dan.

Potpuna disciplina...

"Dovoljno je reći da mi je apsolutni idol i opsesija bio

Superman. Molio sam baku da mi sašije njegov plašt jer

sam dosta često planirao poletjeti s balkona. Bio sam

svadljiv, konfliktan i mislio sam da mogu sve. Ipak sam

nekako plivao kroz sustav. To me činilo živim i vidljivim.

Rano sam osjetio animalnu potrebu za sportom. I bio

sam znatiželjan do boli."

Davorovi roditelji bili su atipični primjerci tog vremena.

Mama je magistrirala ekologiju i bila je "genijalni um" koji

uvijek želi nešto više. Mag za pronalaženje onog boljeg. Žena

koja može sve...

"Ona je sa samo četrnaest godina otišla na

školovanje u Zagreb. Preživljavanje joj je bilo u kostima.

A roditeljsku ljubav je doživljavala kroz opsesiju da

dvije godine starija sestra i ja imamo apsolutno sve.

Umjetnica kontrole i manipulacije novcem. I ovo

govorim iz pozicije ljubavi i razumijevanja. Ugradila mi

je ta Supermanova krila da stvarno mogu poletjeti.

Slala nas je u kampove u Švicarsku i Englesku.

Proputovali smo pola svijeta. Grčku, Tunis, Keniju,

Tajland. Inzistirala je da manijakalno učimo jezike. Širila

nam je vidike."

Tata je bio inženjer brodogradnje. Introvertni intelektualac,

racionalni tip kojem nije bilo lako emotivno se izraziti...

"Uvijek je sve držao u sebi, ali se trudio na načine

koje je mogao. Naučio je fenomenalno kuhati, pa bi nam

kuhao s puno ljubavi. Tati je bilo teško izgovoriti ljubav.

Reći da je ponosan na mene. Nije mogao probiti te

barijere pa sam često imao osjećaj kako sve što radim

nije dovoljno. A doista sam bio dobar u svemu što

67

68

"Moj 'rebel spirit' inicirao me u slobodno biće.

Oduvijek sam bio gladan i upijao sve oko sebe.

Putovao do besvijesti. Danas osjećam duboku

potrebu za redom, smislom i jednostavnom lakoćom

bivanja koja ne ovisi ni o čemu izvana"

sam radio. Iz današnje perspektive znam da su roditelji

dali svoj maksimum, a sestri i meni priuštili sve što su

mogli."

I onda počinje sekvenca rata. Sa samo devet godina

započinje novi život u Engleskoj. Na početku bez mame i tate.

Potpuni rez. Isprva je sa sestrom živio u boarding školi za

strance, a kasnije su im roditelji unajmili stan u Londonu i

upisali ih u pravu školu. Kasnije je, nakon rata, cijela obitelj

živjela na relaciji Hrvatska - Engleska, a Davorovi roditelji bavili

su se trgovinom i nekretninama...

"Moji roditelji i mnogi roditelji tog vremena ne

razumiju riječ 'trauma', da je to nešto što se

generacijski prenosi. To ne mora biti neki težak

traumatičan događaj da bismo je ipak nosili u sebi.

Kroz intenzivan rad na sebi shvatio sam da ih svaki

čovjek ima ako tijekom djetinjstva nisu zadovoljene sve

tvoje potrebe. Vani su ljudi puno osvješteniji o tim

stvarima. Mi imamo i tu neku kulturološku

istraumatiziranost koja nam definira stvarnost. A opet

smo satkani od nekog hrabrog balkanskog ludila koje

nas može daleko odbaciti u odnosu na druge kulture."

Od desete do petnaeste godine profesionalno igra tenis.

Proputovao je cijeli svijet i natjecao se i na svjetskom

juniorskom turniru Orange Bowl u Miamiju...

"Napustivši svoj rodni grad Bjelovar, tata je na nekoj

razini doživio gubitak svojeg identiteta u Hrvatskoj.

Nedostajali su mu prijatelji i otvorio mu se novi prostor

koji je usmjerio u moju tenisku karijeru. Na neki način

postao sam njegov 'projekt' u koji je želio sve uložiti i od

kojeg je htio napraviti najbolje. Vozio me na treninge i

sva energija bila mu je u tom fokusu - ja kao

profesionalni tenisač. Dok se nisam ozlijedio. Bilo je tu

puno boli. Razočaranja. Tatinih projekcija. Kad sam se

nekako skupio, upao sam u londonski košarkaški klub.

Tad moja ljubav postaje i zauvijek ostaje košarka."

Košarkaška sudbina...

Obrazovanje mu je oduvijek u krvi. To je obiteljsko "must

have" nasljeđe. I tu nije bilo kompromisa. U Londonu je završio

školu St Paul's, u Zagrebu XV. gimnaziju (poznatiju kao MIOC),

upisao je FER, ali je nastavio studirati u inozemstvu. Na

londonskom Imperial Collegeu diplomirao je kompjutorske

znanosti. I paralelno vozio intenzivne košarkaške treninge uz

predavanja iz matematike i računalstva...

"Valjda je ta nevjerojatna količina energije koju

nosim u sebi presudila da mogu paralelno voditi dva

života u jednom danu. Ali stvarno sam bio lud za

košarkom. Igrao sam za klub London Towers, koji se

natjecao u Euroligi, pa sam igrao i protiv vrhunskih

momčadi Barcelone, Real Madrida, Žalgirisa... Bio sam

član juniorskih momčadi KK Zagreb i KK Dubrovnik,

kao i hrvatske reprezentacije do dvadeset godina.

Odlazim igrati i u Italiju. S 23 godine dobivam ugovor u

Njemačkoj. Tamo sam konačno bio 100 posto posvećen

košarci. Tu sam stasao u pravog igrača. Imao sam

slobodu igranja. Savršenog trenera. To pamtim kao

miran period života. Slobodan. Dok se nisam fatalno

zaljubio u curu koja se bavila modelingom i preko noći

završio u Milanu."

Na milanskom Sveučilištu Bocconi magistrirao je financije i

proživio jedan od najromantičnijih perioda života...

"Obožavam Milano. Tamo sam proveo možda

najljepše godine. Upoznao nevjerojatne ljude. Bio sam u

ljubavnoj ekstazi. Upijao njihov osjećaj za ljepotu.

Njihovu božansku hranu. Trenirao košarku u Bergamu.

Sve je bilo malo preidilično za moj turbulentni život.

Dok nije stigao poziv iz Beča za posao u financijama. I

samom mi je ponekad teško pratiti scenarij svog

nomadskog života. Proveo sam godinu dana u Beču u

nekom korporativnom biznis filmu investicijskog

bankara koji mi nije imao previše smisla. Veza se u

međuvremenu raspala. Uslijedio je novi poziv iz

Londona gdje dobivam još bolju poziciju u banci. Oko

mene su svi ekstatično sretni, a ja bih najradije iskočio

iz kože. Ranjen od prekida ljubavne veze. Ispuhan od

besmisla tog corporate života. Godinu dana samo sam

plakao."

Gluma, gluma, gluma...

Odmah nakon diplome producirao je svoj prvi kratki film,

psihološku dramu "9th Session" u kojoj glumi lik pacijenta na

seansi kod psihijatrice. Glumio je i u filmovima "Ana",

"Faraway" i "Omnibus 9". Utjelovio je glumca Seana Conneryja

u dokumentarcu o njegovu životu. Producirala ga je britanska

postaja ITV u Velikoj Britaniji i SAD-u. Snimio je i triler "97

Minutes", o spašavanju putnika u avionu koji je otela

teroristička skupina i kojem zbog nedostatka goriva prijeti

rušenje u 97 minuta. Režirao ga je Finac Timo Vuorensola, a uz

Davora, koji tumači lik agenta Marka, uloge imaju i glumačke

zvijezde Alec Baldwin i Jonathan Rhys Meyers. Trenutno

surađuje na razvijanju scenarija za čak tri filma - dva

kriminalistička i ratnu dramu - a uz to ih producira i u njima

glumi. Riječ je o stranim produkcijama, no jedan će se film

možda snimati i u Hrvatskoj. Najveći mu je san razvijati i

producirati povijesne priče i biografije inspirativnih ljudi...

"Gluma je centar mojeg svijeta. Sve se vrti oko nje. U

međuvremenu sam pokrenuo tri, na početku prilično

uspješna biznisa no s vremenom je nestala volja za

daljnjim razvojem. Od najma luksuznih vila na Jadranu

za strance do uređenja luksuznih prostora i hotela za

rusko tržište. Krenuo sam žestoko u tu priču, pronašao

partnere u Rusiji. Bilo je jako puno posla i potrošio sam

se. Rat na Krimu zaustavlja sve. I nakon svakog takvog

kraja u meni jedino ne nestaje želja za glumom,

glumom, glumom."

Davorovo božanstvo njegov je unutrašnji osjećaj.

Posljednjih nekoliko godina bezuvjetno se prepušta samo tom

unutarnjem glasu...

"Ignoriram inner judgea iako me fino napada i često

organizira show u mojoj glavi. A moj inner judge je

perfekcionist i vojskovođa. Mirnoća da slijedim to što

mi je dano je moja terapija za to. Totalna neizvjesnost

mi je napokon postala seksi. A bio sam u glavi

godinama, ne u srcu. Koliko sam samo bio nestrpljiv."

Kaže da ima unutrašnji skener za ljude. Talent da ih čuje.

Potrebu pomoći i inspirirati okolinu...

"U meni je već dugo botanika relaksiranosti, ali

de mo ni ipak ne spavaju. Nestrpljivost me i dalje zna

69

"Probao sam sve u životu da bih na kraju došao

do glume! Ona me inicirala u potpunu slobodu.

Dugo sam čekao tu jasnoću"

progoniti. Želja za dominacijom i moći još je prisutna.

Još uvijek mogu biti grub. Sitničav. Ne želim vidjeti veću

sliku."

On je kameleon s nekoliko identiteta. Ne znam postoji li

sport koji nije konzumirao...

"Probao sam sve u životu da bih došao do glume. Od

stolnog tenisa do gimnastike. Od plivanja do

kickboxinga. Jahanje. Plivanje. Kitesurfing. Penjanje.

Pjevanje. Sviranje klavira. Govorim sedam jezika.

Luđački sam radoznao. Opsesija mi je izučavanje

naglasaka. Jedino je gluma ostala konstanta. I dugo

sam čekao tu jasnoću."

O ljubavi...

U svojoj strastvenoj aferi sa životom okusio je i brak.

Zaljubio se u britansko-američku manekenku koja je zbog

njega došla studirati u Zagreb...

"Nakon godinu dana braka sporazumno smo se

rastali. Poslije razvoda, prije šest godina, napokon sam

si dopustio biti ranjiv. Od tada počinje apokaliptična

transformacija u meni. Porazbijao sam sve iluzije na

komadiće. Sve ideje o sebi. Sve nametnute sličice.

Vratio sam se u Zagreb i odlučio da šest mjeseci neću

raditi ništa. Morao sam se raspasti da bih se ponovno

izgradio. Išao sam na meditacije, razne terapije, od

obiteljskih konstelacija do reflexion terapije, klasične

psihoterapije, ayahuasce. I tako počinje moj novi put.

Razvila mi se ženska polovica bića. Pustio sam žensku

energiju poput plina. Kako je samo strašno moćna.

Mirnu snagu. Snagu vjere. Vjere u druge. I osjetio

gotovo animalnu izdržljivost. Mislim da to sve žene

nose u sebi."

Davor himself...

Njegov mirni dan bez obveza ne isključuje kretanje jer mu

tijelo pamti sport i akciju.

"Obično ga započinjem treningom plivanja,

gimnastike i joge. Dobra masaža i topla kupka.

Obožavam si napraviti toplu čokoladu. Čitati. Svirati

klavir. I imati neki stvarni susret razmjene s prijateljima

uz čaj i dobru glazbu. To je dan koji me puni."

Usuđuje se željeti. Želio bi glumiti u povijesnim filmovima.

Biografijama ljudi koji brutalno inspiriraju...

"Povijest mi izaziva ogromnu strast. Tako seciram

čovječanstvo. Jamesa Bonda bih volio utjeloviti jer ga

na neki način osjećam kao dio sebe. I u produkcijskom

smislu bih volio biti dio takvih projekata. Obitelj. Djeca.

Pravi community. To je moja vizija budućnosti. A

najviše me veseli rad s djecom i podržavam nekoliko

organizacija koje se bave njima."

Izvlačim iz njega najveće filmske inspiracije...

"Forrest Gump. To je moj najdraži film iz puno

razloga. Zadnja scena kad se ne zna je li život sudbina ili

lebdimo na vjetru. Vjerojatno jedno i drugo. To je i moj

zaključak kroz sve ove godine i kroz sve puteve koje

sam probio. Neshvaćen, neprihvaćen u zajednici ili sam

se barem tako osjećao. Pronalazio sam ja svoje kanale

koji su mnogima bili čudni. Daniel Day Lewis moj je

neprikosnoveni glumački heroj. Pogotovo u Gangs of

New York. Ta scenografija. Kamera. Atmosfera. Luda

tenzija. Sve je spojeno u tome. I Christian Bale je

nevjerojatno moćan."

Priznaje mi da je kroz život zaglibio u perfekcionizam. Tog

se tereta nije lako riješiti u suvremeno doba. On je ručnu ipak

spustio i rekao zbogom kontroli...

"Zastrašujuće je doba ekstrema. U hipnozi smo

zrcaljenja prema vanjskom svijetu. Cijena su novac i

fizički izgled. Tu u poklon-paketu dolaze estetske

operacije i opsesije pomlađivanjem. Sve bi to ipak

trebalo doći iznutra. Iznutra je pravo pomlađivanje. Sve

ostalo je giljotina autentičnosti. To je valjda lakši put za

ljude. Meni nema ljepše od prirodnog. Prirodna žena.

Prirodan muškarac. U jednom trenutku sam si dopustio

da ne trebam izgledati savršeno. Da ne trebam biti

savršen. Da ne trebam sve znati. I zanimljivo je da su mi

s tim otpuštanjem postali najzanimljiviji baš oni

neformalniji i neorganiziraniji ljudi."

Sloboda je za njega skidanje svih maski. Raskrinkavanje

strahova. Unutarnja snaga kao radar za kretanje. Težak je to i

bolan put. Možda i nedostižan, ali tvrdi da se isplati probati...

"Dovoljno je što postojimo. Ako postoji neka misija -

onda bi to za mene bila inspiracija. Vlastita. I za druge.

Bacanje u snove. Vjerujem u promatranje. Ne vjerujem

u zaključke. Tako možemo najbrže vidjeti tko smo mi i

tko su drugi. Tu nestaje svaka iluzija da smo odvojeni ili

da smo bolji i lošiji."

Slažemo se da je spiritualnost trenutno in. Self help i biti

produhovljen najveći su trendovi. A puno je tu zamki...

"Danas je sve fake. Gotovo je nemoguće naći

autentičnost. I smiješni smo ako mislimo da možemo

išta više od biti i promatrati. Izložiti se ranjenim

stanjima. Ispljunuti bolne stvari. To je put prema

transformaciji. A bez raspadanja nema života. Takvo je

barem moje iskustvo.

Jung kaže da se najveća tama u nama prikazuje i vani. Svi

demoni iznutra se manifestiraju u svijetu. Individualno i

kolektivno. Sve se preispituje. Sve se preanalizira. Testiraju

nam se zadnje granice. Tehnologija je sve potencirala. Ne vidim

to nužno kao loše. Možda je baš potrebno za kolektivni razvoj.

Moguće je istrebljenje ljudske rase do neke nove inteligencije.

Možda čak i samo istrebljenje bez cilja. Ipak vjerujem Svemiru.

Što god bude - da treba biti. Pouka je iz povijesti da smo već

puno puta bili pred katastrofama, a scenariji su se odigrali

tako da ipak preživimo."

70

71

GG REFLEKSI

ZRCALA I SAMOPERCEPCIJA

Što nam donosi

budućnost odraza?

Ogledalo, taj sveprisutan predmet, tisućljećima je bitan element

naše svakodnevice. Ogledavanje smo potpuno

automatizirali, dok peremo zube, popravljamo šminku ili

frizuru, dok snimamo selfieje, rijetko promišljamo na koji je način

ta banalna radnja značajna za poimanje sebe

tekst MISLAV ŽIVKOVIĆ

Svoj odraz gledamo od iskona svijeta,

predcivilizacijski mi služili smo se

vulkanskim staklom opsidijanom ili

punili zdjele vodom kako bismo se

mogli ogledati. Vrijeme kad je

primarni susret s našim likom bio onaj

u vodi jezera pripada zaista davnoj povijesti, a

materijali obrađeni do točke refleksnosti zasjeli su u

kućanstva usporedno s razvojem civilizacije. Zrcala su

integrirana u svakodnevne rituale i postala su alat

samopercepcije. Francuski psihoanalitičar Jacques

Lacan upravo je susret sa zrcalom smatrao ključnim

za razvoj subjekta: kad dijete prepozna sebe u

ogledalu (takozvani zrcalni stadij razvoja), postaje

svjesno sebe kao bića odvojenog od majke koja je do

tada odgovarala na sve njegove potrebe. Paradoks leži

u činjenici da kroz identifikaciju s vanjskom slikom dobivamo osjećaj

subjektiviteta, prepoznajemo svoje ja negdje izvan sebe. Dok se gledamo u zrcalu,

ne razmišljamo o fizičkim svojstvima odraza, o tome da nam ono daje izokrenutu

sliku stvarnosti. Slika koju vidimo nije inherentna niti površini zrcala, budući da

ovisi o perspektivi promatrača. Tako je, prema Lacanu, naše ja poprište stalnog

osjećaja izmaknutosti i nemogućnosti potpunog pripadanja - uvijek postoji

odmak budući da nam se osjećaj jastva temelji na odmaku.

Zrcalo, jedan od najpopularnijih motiva u umjetnosti, često simbolizira neku

vrstu portala ili prijelaza u drugačiju stvarnost. Od zrcala Erised u serijalu o

Harryju Potteru, zrcala koje pokazuje najdublje želje našeg srca, preko zrcala u

Alisi u zemlji čudesa, sve do "Slike Doriana Graya"

Oscara Wildea, gdje portret pokazuje pravi izgled

naizgled mladog protagonista - zrcala su uvijek ta koja

otkrivaju i prokazuju.

U znanosti se zrcalni test koristi kako bi se

odredilo posjeduju li određene životinjske vrste

psihološku i kognitivnu samosvijest. U terapiji se

vježbe sa zrcalom često vežu uz podizanje

samosvijesti i gradnju samopouzdanja. Pojam tjelesne

dismorfije ili disforije u psihologiji se veže uz

iskrivljenu sliku sebe i vlastitog tijela upravo na

temelju odraza u zrcalu. Naposljetku, tu je još uvijek i

svima poznat primjer praznovjerja, slomljeno zrcalo

donosi sedam godina nesreće, a prema nekim

izvorima ova tvrdnja datira još od doba starih

Rimljana koji su vjerovali da je duši potrebno sedam

godina da se regenerira.

Danas se zrcalima služimo više nego ikad

zahvaljujući sveprisutnosti prednjih kamera na

72

FOTOGRAFIJA: ISTOCK

pametnim telefonima. Kamera kojom se služimo

ima zadatak pretvoriti našu 3D sliku u 2D odraz, pri

čemu korigira proporcije - odatle i koncept

fotogeničnosti, kao i činjenica da se pojedinci

osjećaju ljepšima ili ružnijima uživo nego na kameri.

Kamera jednostavno mora iskriviti sliku jer se radi o

procesu pretvorbe trodimenzionalnog objekta u

dvodimenzionalni i jednostavno ne postoji objektiv

koji to neće učiniti.

Poseban su problem filtri za uljepšavanje, kao i

tehnološki fenomeni koje omogućava umjetna

inteligencija, poput npr. deepfake tehnologije -

gledamo li u svim tim zrcalima ikad svoju sliku?

Jasno je da ne gledamo. Danas nam zrcala služe za

proizvodnju nove stvarnosti, filtriranje

nepravilnosti i ponovno osmišljavanje onoga što već

postoji.

Moderna tehnologija već je donijela promjene u

funkcionalnosti zrcala. HiMirror, prvo pametno

ogledalo, skenira lice i na njemu detektira

"neatraktivne" nepravilnosti - bore, pore, crvenilo,

madeže. Mada je ideja iza ovakvog koncepta

izrazito upitna i dubiozna, ovo ogledalo trebalo bi

olakšati šminkanje i prikrivanje "nedostataka".

Na drugačiji način, "Istinsko zrcalo" (True mirror,

a trenutno je puno aplikacija i online alata koji nam

to mogu omogućiti) moderna je tehnologija koja bi

nam, navodno, trebala pružiti pravi odraz. Ovo

zrcalo reflektirat će sliku tako da eliminira zrcalnu

inverziju strana te vas prikazuje "onakvima kakvi

jeste", gdje je vaša desna strana na lijevoj strani

odraza. Međutim, budući da se identificiramo sa

slikom u zrcalu kakvu smo navikli gledati, konačni

je efekt istinskog zrcala začudan i pomalo jeziv.

Tako se i odraz koji bi trebao biti "istinski" doima

tek kao još jedna od brojnih distorzija kojima smo

okruženi.

Zrcalne slike kojima smo izloženi distorzirane

su slike odraza - prosječno ogledalo dat će nam

tek nekih 75 posto vjernu sliku zbog nepravilnosti

na reflektirajućoj površini. U sveopćoj

neizbježnosti zrcala, rijetko koje daje realnu sliku

stvarnosti. Zrcala u trgovinama odjećom svjesno

se i namjerno zakrivljuju kako bi nam promijenila

izgled na više ili manje suptilan način.

Pametna zrcala jedan su od najunosnijih

rekvizita korporativnih entuzijasta koji u ogledalu

s digitalnim sučeljem vide revolucionaran način

kako da se promijeni svakodnevica - predviđa se

da će do 2025. premašiti zaradu od 400 milijardi

dolara.

Mogućnost da digitalno isprobavamo odjeću i

šminku, primjerice, nešto je što već postoji, a za

desetak će godina postati sveprisutno i uvelike

promijeniti način na koji kupujemo. Nećete morati

otići u trgovinu, nego u digitalnom prostoru

isprobavati stvari koje će se prikazivati na tijelu u

vašem odrazu, a odabir ćete moći izravno naručiti.

Sučelja pametnih zrcala sadržavat će i standardne

funkcije poput sata, kalendara, vremenske prognoze i vijesti, baš kao i sva

sučelja kojima smo danas okruženi. Neka će pametna ogledala služiti i da

skeniraju naša tjelesna svojstva, služeći se senzorima da nam izmjere

tlak, visinu i težinu, predlažući nam vježbe i pokazujući kako se pravilno

kretati te tako potencijalno preuzeti ulogu osobnih trenera. U hotelskim

sobama zrcalo će obavljati svoju standardnu funkciju, ali će biti i televizor

ili digitalni concierge, omogućujući rezervaciju večera i prijavljivanje na

različite aktivnosti.

Ako vam prethodni odlomak zvuči kao epizoda Crnog zrcala (ha!),

imajte na umu da se radi o tehnologijama koje već postoje i koje se već

koriste, a ne o SF-u, distopijskom scenariju. Međutim, upitan je njihov

konačan proboj na tržište i masovna dostupnost, a dok su rezervirane

uglavnom za šačicu najbogatijih, vrijeme je da ih sagledamo kritički. U

trenu kad ove tehnologije postanu dio naše svakodnevice, bit ćemo,

potencijalno, previše naviknuti na njih da bismo sagledali i njihove

negativne strane - kao što je slučaj s pametnim telefonima, društvenim

mrežama i tisućama nepotrebnih aplikacija. Naravno, u svijetu

praktičnog online shoppinga mogućnost virtualnog isprobavanja odjeće

može se činiti kao razuman dodatak. Problem je cijena koju za takav

tehnički dodatak plaćamo, kao i sama "zrcalna površina" koja prikazuje

"našu sliku", a zapravo sadrži i kameru i senzore i još više mogućnosti

distorzije odraza nego svi filtri i svi odrazi kojima smo danas izloženi.

Činjenica je da će nam kupaonsko ogledalo i dalje davati realističniji

odraz nego bilo koja kamera, a da unapređenje primarne funkcije, da se u

njemu ogledamo, zapravo ne znači digitalizaciju predmeta, već fizičko

ravnanje površine zrcala. Klasično ogledalo danas je gotovo podsjetnik na

vremena kad je tehnologija služila čovjeku malo više nego danas.

Možda će nam ipak na kraju razbijeno pametno zrcalo donijeti sedam

godina sreće?

73

CALLAS

GG PORTRET

MARIA

ŽIVOT DOSTOJAN FILMA

74

FOTOGRAFIJA: AFP

75

NIKADA NIJE POSTOJAO, NITI ĆE POSTOJATI, SOPRAN

POPUT ONOGA AMERIČKO-GRČKE OPERNE DIVE ROĐENE

PRIJE STO GODINA. JEDNA OD NAJVEĆIH, NADIMAK JOJ JE

BIO LA DIVINA, UŠLA JE U GLAZBENE ANALE. MAJKA JE NIJE

VOLJELA, PRVI SUPRUG JU JE OPLJAČKAO, A ARISTOTEL

ONASSIS OSTAVIO ZBOG JACKIE KENNEDY - UKRATKO,

NJEZIN ŽIVOT IZVAN POZORNICE BIO JE JEDNAKO

DRAMATIČAN KAO I NJEZINA KARIJERA

tekst LIVIA ČVELJO

Maria Callas je posljednja u nizu zvijezda

koja će dobiti holivudski tretman u

biografskom filmu redatelja Pabla

Larraina "Maria" gdje će opernu divu

glumiti Angelina Jolie. Film, za koji je

scenarij napisao Steven Knight,

poznat po seriji "Peaky Blinders", bavi se posljednjim danima

operne dive provedenima u pariškom stanu, dok je vrijeme

slave daleko iza nje. Callas je postala mit - lik čije je srce slomio

grčki milijarder Aristotel Onassis, s kojim je provela devet

godina, prije nego što je oženio Jacqueline Kennedy.

Legenda kaže kako je Maria izgubila glas i umrla od

slomljenog srca. Čuveni glas je stradao zbog napora, prerano i

prebrzo je počela pjevati bel canto repertoar. Slavna je postala

1949. kada je alternirala između Wagnerove "Valkire" i

Bellinijeve opere "Puritanci" u Veneciji, što je vokalni

ekvivalent nekog avanturista koji se popne na vrh najviše

planine i potom zaroni duboko u ocean. Nakon toga uslijedilo

je desetljeće trijumfa, a njezin glazbeni genij i dalje ostaje

nenadmašan. No, u šezdesetima kritika i publika okrenula se

protiv nje i njezin problem s glasnicama bio je teško oprostiv -

iskorištavala je svoj nevjerojatan dar, govorili su. Posljednje

opere u kojima je pjevala bile su "Norma" u Parizu i "Tosca" u

Londonu 1965., a prije nastupa je primala injekcije Coraminea -

lijeka koji se daje alpinistima da izdrže brojne napore. Prije

toga pojavljivala se u operama i na koncertima diljem svijeta, a

otkazani nastupi pridonijeli su njezinoj reputaciji teške osobe.

Sve vezano za Callas je bilo teško, ali ujedno i pretjerano.

- Po prirodi sam takva da ne mislim da vrijedim mnogo -

izjavila je. To joj je usađeno od dolaska na svijet 2. prosinca

1923. u New Yorku. Maria je bila zamjensko dijete, začeto kako

bi ublažilo roditeljsku tugu nakon smrti sina jedinca Vasilija

godinu dana prije njenog rođenja. Astrolozi su uvjerili

roditelje, grčke doseljenike, da će Vasilij biti reinkarniran, pa

su George i Litsa Kalogeropoulos bili toliko razočarani kada im

se rodila kći da su zaboravili datum njezina dolaska na svijet i

nitko danima nije pitao za nju. Nisu se mogli dogovoriti oko

imena, pa je naposljetku krštena kao Sophie Cecilia Maria

Anna, a tijekom djetinjstva su je zvali Mary i Marianna. Maria

je imala 13 kada su se roditelji razveli i ona se s majkom i

starijom sestrom Jackie preselila u Atenu. Ubrzo su postale

beskućnice i pronašle su zaklon u stanu bez struje i

namještaja.

- Nisam vas nizašto donijela na ovaj svijet. Rodila sam vas i

zato biste se trebale brinuti o meni - rekla je Litsa svojim

kćerima.

Maria se upisala na Nacionalni konzervatorij i kasnije je

učila od španjolske sopranistice Elvire de Hidalgo na

atenskom Konzervatoriju. Jackie je započela vezu s Miltonom

Embiricosom, brodograditeljskim magnatom koji je platio

njihov novi stan i kupio Mariji klavir. Te formativne godine

poklopile su se s Drugim svjetskim ratom i invazijom

talijanskih i njemačkih vojnika kojima je Litsa nudila svoje

seksualne usluge i pokušala prodati Marijino djevičanstvo.

Umjesto toga, Maria je neprijateljskoj vojsci pjevala u zamjenu

za novac. Također je napustila Konzervatorij, nakon što ju je

profesor pokušao silovati.

- Šteta što mu nije pošlo za rukom, jer bismo ga natjerali da

te oženi - rekla je Mariji majka.

Maria je 1950. prekinula sve veze s majkom. Nakon rata,

Callas se vratila u New York i živjela u hotelu na Times

Squareu. Radila je tri posla - čuvala je djecu, konobarila i bila je

76

S 23 godine upoznala je

znatno starijeg Giovannija

Meneghinija za kojeg se

udala 1949.

Callas je bila

poznata po

svojim bel

canto ulogama

asistentica umirovljenoj učiteljici pjevanja. Audicija za

Metropolitan operu je propala i nedugo nakon toga započela je

vezu s Eddyjem Bagarozyjem, sitnim kriminalcem i mužem

operne pjevačice Louise Caselotti, koja joj je davala poduke iz

pjevanja. Bagarozy ju je nagovorio da joj postane menadžer i

potpisali su ugovor.

Kasnije ju je tužio jer nije dobio postotak i prijetio je

da će medijima prodati njihova ljubavna pisma. Kao

da ga je sama sudbina poslala, umjetnički direktor

festivala u Veroni Giovanni Zenatello u to je vrijeme

boravio u New Yorku na audiciji za sopran u operi La Gioconda.

Callas je pjevala na toj audiciji i ponuđen joj je ugovor od 60

dolara po nastupu. Otplovila je u Italiju na sovjetskom brodu na

kojem se posluživao samo krumpir i maslac, pa je u Veronu

stigla s kartonskim koferom i bez kaputa. 24 sata kasnije, tada

23-godišnja Callas otišla je na večeru gdje je upoznala

Giovannija Battistu Meneghinija, 52-godišnjeg proizvođača

cigli i opernog fanatika. Proslijedila mu je svoj tanjur i obratila

mu se na talijanskom: "Gospodine, ako smijem, rado bih vam

ponudila svoj kotlet." Nekoliko dana kasnije uselila se u njegov

stan i on joj je postao menadžer. Meneghini nije bio zaljubljen u

Callas, prisjetivši se kako je prvi put kad ju je upoznao bila

debela, nespretna i odjevena poput psa.

- Prava ciganka. Nije imala prebijene pare i nikakve šanse da

izgradi pjevačku karijeru - rekao je.

Callas se željela udati za njega i roditi dijete. On se brinuo

hoće li joj do kraja života morati pomagati. Prije nego što je

otišla na tri mjeseca u Buenos Aires, dala mu je ultimatum: Ako

me ne oženiš, više neću pjevati. Kasnije tog popodneva, 21.

travnja 1949., vjenčali su se crkvi okruženi ikonama i

slomljenim klupama. Kako je njezina slava rasla, tako je raslo i

njezino nezadovoljstvo u braku i do 1951. ona i Meneghini su

imali platonski odnos. Dvije godine nakon toga počela je s

opasnim režimom injekcija joda: izgubila je 40 kilograma,

operacijom učvrstila gornji dio ruku i sredila si zube. Nanovo

se stvorila postavši modnom ikonom i jednom od najslavnijih

opernih diva. Iako ju je Meneghini nazivao nespretnom i

debelom, mrzio je mršave žene i utjehu tražio u pretilim

prostitutkama. Punih osam godina Callas je bila okrunjena

kraljica milanske La Scale i bila je prezaposlena da primijeti

kako Meneghini nemilice troši njezin novac. Do 1959., kada je

otkrila što je radio, bilo je prekasno. Skandali i loše zdravlje

ometali su je u radu, pa je molila liječnike za pomoć, no oni su je

odbili prozivajući je ludom. Tu je bilo i veliko rivalstvo sa

sopranisticom Renatom Tebaldi, odlasci s pozornice u Rimu,

otkazani nastupi u Edinburghu i San Franciscu, javni otkaz u

njujorškom Metu i užasan prekid ugovora s La Scalom. Od

primadone postala je kontroverzna figura. Aristotela Onassisa

upoznala je dok je bila na dnu, i u kolovozu 1959. prihvatila je

poziv na njegovu jahtu Christina. Od njihovog prvog susreta u

Veneciji dvije godine ranije, Onassis je pratio njezinu karijeru i

slao joj cvijeće, potpisujući se s "Drugi Grk". Nakon njezine

izvedbe Medeje u Londonu priredio joj je zabavu u

Dorchesteru i darovao joj bundu od činčile.

- Iako više nije bio mlad, još je bio lovac i nevjerojatno seksi -

rekla je. Onassis koji je imao 53 i 35-godišnja Maria u to vrijeme

su oboje bili u brakovima. Pričali su na grčkom kako ih drugi ne

bi razumjeli i on joj je otkrio sve o njegovom djetinjstvu u

Smirni, danas turskom Izmiru, te kako se obogatio u Buenos

Airesu pokrenuvši brodarsku tvrtku koja je krijumčarila

FOTOGRAFIJE: GETTYIMAGES (2)

77

Oboje su bili samodestruktivni - on otvoreno, a ona iza

zatvorenih vrata - i skupa su stvorili međusobnu

ovisnost koju nitko nije mogao prekinuti

FOTOGRAFIJA: PROFIMEDIA (1)

Aristotela Onassisa

upoznala je dok su

oboje još bili u braku i

s njim je provela devet

turbulentnih godina

heroin u sanducima s duhanom. Prije završetka njihovog

krstarenja postali su ljubavnici i on joj je dao zlatnu narukvicu.

Callas je podnijela zahtjev za rastavu od Meneghinija - u Italiji

je razvod bio ilegalan - a on je želio da je uhapse zbog bračne

nevjere. Nekoliko mjeseci kasnije, Maria Callas je čekala dijete i

Onassis joj je rekao da pobaci, što je ona odbila.

Budući da joj je Meneghini i dalje bio suprug, imao je

prava na dijete. Callas je pokušala u Americi dobiti

razvod i molila je Meneghinija da potpiše papire, ali

on je zahtijevao 50 posto zarade od njezinih

tantijema. Nije pristala na ucjenu. Početkom 1960. imala je

spontani pobačaj, a tri godine kasnije još jedan. Iako je

nastavila pjevati, njezin posao patio je zbog nomadskog načina

života koji je imala s Onassisom - od krstarenja i uživanja u

njegovim stanovima u Monte Carlu i Parizu do boravka na

Onassisovom privatnom otoku Skorpiosu u Grčkoj. Volio je

slavne žene i paradirao je s Callas kao s nekim trofejom. Ispred

prijatelja šalila se da će je Onassis oženiti.

- Maria, ne mogu to učiniti. To nije takva vrsta odnosa -

rekao joj je.

Onassis je istovremeno imao aferu s princezom Lee

Radziwill, mlađom sestrom Jacqueline Kennedy. Callas je

također doznala da je bio klijent madam Claude, čiji je bordel u

blizini Elizejskih poljana imao 500 zaposlenih prostitutki.

- Najbolja djevojka je ona koju više ne moraš vidjeti - rekao je.

Duboko nesretna, Callas si je pokušala oduzeti život. To će

biti samo jedan u nizu brojnih pokušaja suicida.

- U operama sam igrala heroine koje su umirale zbog ljubavi

i to je nešto što mogu razumjeti - rekla je.

Sa strane je promatrala Onassisa kako vodi Lee i Jackie

Kennedy na krstarenje, otkrivajući im svoje priče iz Smirne i

gledajući njihove fotografije u novinama.

- Prije četiri godine, to sam bila ja. Zavedena pričom njegova

života. Uvjerena sam da je većinu toga izmislio. Sjećanja

zahtijevaju previše truda - izjavila je.

Vratio joj se i odletjeli su u Port-au-Prince, gdje joj je naredio

da pjeva za haićanskog predsjednika Papa Doca koji je

kontrolirao svoje stanovnike strahom, ubojstvima i crnom

78

magijom. Nakon toga, na rubu živčanog sloma, Callas se

srušila na pariškoj pozornici.

- Žao mi je što sam vas iznevjerila, oprostite mi. Obećavam

da ću se jednoga dana vratiti i opravdati vašu ljubav - rekla je

svojim obožavateljima.

Mediji su je napadali, čak su objavili da ju je ubio ljutiti

obožavatelj. Tri tjedna ona i Onassis su krstarili Mediteranom,

ali je njemu, baš kao i publici, dosadila njezina malodušnost.

- Što glumiš, tko si? Ti si ništa!

Jedino što imaš je zviždaljka u grlu

koja više ne radi - urlao je na nju.

Callas se osjećala

bezvrijednom i

samopouzdanje su joj

uništile njegove uvrede.

Puno je pio i koristio barbiturat koji

je mogao uzrokovati dišno zatajenje

ako se uzima u visokim dozama.

Oboje su bili samodestruktivni - on

otvoreno, a ona iza zatvorenih vrata

- i skupa su stvorili međusobnu

ovisnost koju nitko nije mogao

prekinuti. Ona se bojala da će se

predozirati ili imati srčani udar. Što

se ona više toga pribojavala, to se

on više odavao porocima. Također

je primao injekcije matičnih stanica

živih ovaca - koje su mu "prodane"

kao snažan afrodizijak. Uz to si je

davao injekcije amfetamina,

steroida i testosterona, što je

uzrokovalo promjene raspoloženja i

nasilničko ponašanje.

- Svi Grci tuku svoje žene. Onaj

koji voli, taj i dobro udara - rekao je.

U ljeto 1968. Callas je saznala za

Onassisovu aferu s udovicom

Jackie Kennedy. Fotografije su se

pojavile u medijima i Callas je

shvatila važnost publiciteta koji su

dobivali.

- Sa ženom poput Jackie i

muškarcem kao što si ti vrlo je lako

započeti nešto, Aristo. Ali kako to

spriječiti?- pitala ga je.

Nakon posljednje degradacije,

napustila ga je zauvijek. Nakon toga

svaku večer je Onassis sjedio sam

na palubi svoje jahte, opijajući se i

puštajući Callasine snimke, dok je

njezin glas odzvanjao tamnim

vodama Jonskog mora. Slušajući

kako pjeva Medeju, Normu i Toscu,

uzeo je ploče i bacio ih u more.

- Što želiš za sebe? - pitao ju je prije nego što ga je napustila.

- Samo želim biti dobra prema sebi - odgovorila je.

U godinama koje su uslijedile Callas je pokušala ponovno

izgraditi svoj život u sjeni Onassisa. On je promijenio taktiku i

preuzeo ulogu žrtve: pričao je kako ga nova supruga Jackie

NEZABORAVNE IZVEDBE

MARIJE CALLAS

Tosca Giacoma Puccinija, iz milanske Scale

Callas je fantastično dočarala lik dive

Florije Tosce u nastupu iz 1953. Ranjiva,

živahna i strastvena

La traviata Giuseppea Verdija, iz

milanske Scale

Opera snimljena 1955. dočarava Callasin

glas u njenoj punoj snazi donoseći

tragediju s tolikom uvjerljivošću,

briljantnošću i blagošću da poništava

sve izvedbe prije toga

Norma, Vincenzo Bellini iz londonske

Royal Opera House

Callasin debi u Covent Gardenu

1952. donosi maestralnu izvedbu

druidske svećenice

Lucia di Lammermoor, Gaetano Donizetti,

Orchestra del Maggio Musicale Fiorentino

Jedna od ultimativnih bel canto

uloga, Lucia je iz Callas izvukla ono

najbolje. Njezina vokalna preciznost i

potpuni posjed glazbe obilježili su

njezin nastup iz 1953.

Madama Butterfly Giacoma

Puccinija iz milanske Scale

Put Madame Butterfly od ekstremne

nevinosti do tragičnog samoubojstva

slomit će vam srce. Snimljena je 1955., a

riječ je o nevjerojatnoj izvedbi uz divnu

podršku Herberta von Karajana

čini nesretnim, pa bi dobivao suosjećanje od Callas. Dinamika

njihova odnosa promijenila se i operna diva je mislila da je u

dobroj poziciji te da bi mogla uspjeti tamo gdje je njegova

supruga podbacila. Ona je to zvala strastvenim prijateljstvom,

ali je inzistirala da je njihov odnos platonski.

- Neka ima svoje dvije kurve - Callas je rekla za Lee i Jackie.

Pokušala je oživjeti svoju karijeru, igrajući glavnu ulogu u

"Medeji", filmu Pier Paola Pasolinija - koji je doživio kritički i

financijski neuspjeh - te držeći

majstorsku klasu na Juilliardu.

Callas je 1973. i 1974. krenula na

svjetsku turneju s kolegom

Giuseppeom Di Stefanom, s kojim

je započela aferu. Veza je završila

loše: Di Stefano je bio oženjen i kćer

mu je umirala od raka, a Callas je

htjela da napusti suprugu. Nakon

Onassisove smrti 1975., Callas se

polako počela povlačiti iz javnog

života i sprijateljila se s grčkim

pijanistom Vassom Devetzijem, koji

ju je, skupa s njenom sestrom

Jackie, opskrbljivao Mandraxom iz

atenske apoteke (lijek je bio

zabranjen u Francuskoj). Lijek koji

izaziva ovisnost bio je jak sedativ,

ali njegovo dugo korištenje

izazivalo je otpornost organizma i

nesanicu. Također, u kombinaciji s

alkoholom, mogao je biti

smrtonosan. Možda je Callas znala

za to, jer je jednom prilikom rekla

Di Stefanu da je svakoga dana bliža

svome kraju. Osjećala je kao da više

nema razloga živjeti.

- Sve sam izgubila. Moj glas je

uništen. Nemam partnera. Nemam

dijete. Nije li to smiješno? - rekla je.

Callas je također dijagnosticiran

dermatomiozitis, bolest koja

uzrokuje slabljenje mišića, ali je

prestala s liječenjem jer se od

terapije počela debljati.

- Vi žene ste lude - rekao joj je

liječnik kad mu je opisala

simptome bolesti 20 godina ranije.

Posljednja godina života Marije

Callas bila je mučna i usamljena,

prožeta introspekcijom i žalom za

propuštenim. Satima je gledala

televiziju, uništenog vida, postala

je ovisna o prikazima života drugih

ljudi. Tlak joj je bio sve niži. Noću je

uzimala Mandrax, a kada bi uspjela

zaspati, sanjala je Onassisa.

- Želim mu pomoći, ali ne mogu. Umrla je 16. rujna 1977. u 53.

godini.

S obzirom na njezin život, film "Maria" bit će priča o ženi u

potrazi za ljubavlju i prihvaćanjem. Kao što je diva jednom

izjavila: "Dajte malo ljudskosti u svoju priču, molim vas. Jer i ja

sam, s vremena na vrijeme, samo čovjek."

79

GG KOLUMNA

FOTOGRAFIJA: MARE MILIN

SLAVKO SOBIN

promijeni se kako

bi promijenio svijet

Dobro došli u moju posljednju

ovogodišnju kolumnu. Kad

sjednem pisati kolumnu,

nikad ne znam kako će ona

završiti. Znam čime bih se

bavio u tekstu, ali nerijetko

sam sebe iznenadim krajem. To je jedna od

predivnih stvari kod pisanja, ima nešto u

pretakanju misli na ekran, nešto čarobno kad se

ideje slože, rečenice se same pokažu, cjelina

zaokruži i iskreno predlažem da pišete. Pri

pisanju kolumni imam i nekoliko pravila, a to je

da uvijek pokušam predložiti lijek za problem o

kojem pišem, nastojim u većini slučajeva biti

pozitivan, jer tko sam ja da ti sudim. Zadnje

pravilo mi je da nastojim pisati što sažetije jer

znam koliki nam je svima raspon koncentracije u

današnje vrijeme.

Danas imam problem. Ne samo da ne znam

kako će ova kolumna završiti nego prvi put ne

znam ni kako je započeti. Znam da je ono što

želim reći dosta drastično. Možda da počnem

time da ne volim aktivizam na društvenim mrežama.

Preformulirat ću to - ne volim aktivizam

koji počinje i završava na društvenim mrežama.

Ne ubrajam u ovo predivne iznimke, i baš mi je

drago da je iznimka riječ ženskog roda, jer isključivo

na par žena i mislim tu, par žena koje svoje

djelovanje pretaču u svaku poru svog postojanja.

Ne pada mi ni jedan muškarac trenutno na

pamet, čak se ni ja ne računam jer je mene, recimo,

na prosvjed protiv femicida odvukla Tihana.

80

Bez nje bih odmahnuo rukom i rekao, ma, ne možemo

mi tu ništa promijeniti. Ali, to je neka druga priča

i opet skrećem s puta.

Ne volim aktivizam na društvenim mrežama jer

je to način na koji ljudi misle da su napravili dovoljno.

Objaviš post ili dvadesetosam postova, prikupiš

lajkove i šerove i misliš da djeluješ. Čistiš vlastitu

savjest jednom jedinom pišljivom objavom i kupiš si

vrijeme da ne moraš pogledati duboko, duboko u

sebe. Jer, nemojmo se zavaravati, ljudi, postali smo

govna, a svijet koji se raspada oko nas, i to od 2020.

UBRZANO - nije nekakva anomalija, nije zbir covida

i par odluka zločestih ljudi na čelu država za koje

nas do jučer nije bilo briga. Svijet je preslika našeg

ponašanja i djelovanja. Mog i tvog. I dok gledamo

nasilje koje bukti u svijetu, osuđujemo to nasilje

izvana i uporno zaboravljamo pogledati unutra.

Gonjeni smo nasiljem. Gonjeni smo željom, strahom,

posesivnošću, religijom, ambicijom, ljutnjom,

mržnjom, ljubomorom, granicama, reklamama,

željom. Ok, reci da nisi i zatvori Gloriju Glam, nastavi

sa svojim danom. Ali negdje duboko u sebi sam

uvjeren da svi to znamo. To ne znači da nismo

dobar partner, prijatelj, roditelj, poslovni suradnik,

to samo znači da nas razdire sve to što je godinama

i generacijama usađeno u nas, toliko duboko da se

od nas krije, ali toliko poznato da sve to iste sekunde

primijetimo kod drugih. I osim od naših najbližih,

ako i to, potpuno smo odcijepljeni od čovjeka.

Odnosno od čovječanstva kao cjeline. Jer ne možeš

biti ljut oko Gaze, a ne znati za Kongo. Ali, neću politiku

u svoju butigu, samo ljudskost.

Postoji ona jedna izreka koju ne znam pa ću je

parafrazirati, a to je da nam kod ljudi najviše smetaju

crte koje su zapravo "mirror image" nas samih. I

onda reagiraš na druge ljude jer je egu lakše osuditi

drugoga umjesto sebe. A kako svakodnevno sudimo

drugima, onda smo nesvjesno i svoje vrednovanje

počeli gledati po tome kako drugi sude nas.

Moj najaktivniji san je da želim da me struka

poštuje. Skoro 20 godina karijere posvetio sam

tome da netko iz struke kaže da sam dobar.

Istovremeno mislim da nam je struka zastarjela,

mizogina, nedisciplinirana i vrlo rijetko maštovita.

Dakle 20 godina ne prihvaćam sebe kao umjetnika

u potpunosti jer me ne prihvaćaju ljudi koje ja ne

prihvaćam. Kako vam to zvuči? Vrlo je jasno, svaki

dio te rečenice vrišti da moram riješiti svoje demone,

svoje osude, svoje nepoštovanje - svoje svoje

svoje. Ni na koga drugoga ne možemo utjecati. Ni

na klečavce, ni na Netanyahua, ni Bidena, ni Hamas,

ni zlostavljače, ni na previsoke ljetne temperature

ni na zadnju epizodu "Game of Thrones".

Ono na što možemo utjecati je naš unutarnji mir,

a on počinje prihvaćanjem. Za početak, recimo, bilo

bi lijepo da naučimo željeti ono što već imamo.

Danas, sad. Većina ljudi bi rekla "Jbt, Slavko, pa

tebe struka itekako poštuje". E, ali vi ne znate koliko

mene žulja što recimo nikad nisam bio nominiran

za Nagradu hrvatskog glumišta za Žungula. Koja

glupost. Publici omiljena uloga, a ja bih da mi troje

ljudi koje ne cijenim da nagradu jer smo naučili kroz

godine da je nagrada mjerilo uspjeha. Koliko smo

stvari kroz godine KRIVO naučili da nam trebaju?

Ne postoji točan broj, ali sigurno ih je dovoljno da

zaboravimo HTJETI sve ono što već imamo.

Uporno htjeti nešto što nemaš je nasilje nad

sobom.

Biti uznemiren djetetom koje plače u avionu

pored tebe je nasilje i nad djetetom i nad roditeljem.

Misliš da zato što ga zadržavaš u sebi i ne djeluješ to

nije nasilje? Itekako jest, nasilje koje bukti u tebi

godinama. Misliti da je tvoja religija jedina prava je

nasilje nad većinom stanovništva svijeta. Misliti da

je tvoja država posebna je nasilje nad ostalima.

Misliti da su samo tvoji stavovi točni je nasilje.

Prevariti partnera je nasilje. Usitno ogovarati bivšu

ženu od onoga je nasilje. Zakolutati očima na nečiji

outfit je nasilje. Ne potegnuti vodu za sobom u javnom

zahodu je nasilje. Htjeti pobijediti nekoga je

nasilje. Nasilje je kad odbrusiš nekome. Htjeti dobiti

ulogu je nasilna želja da je tvoj kolega ne dobije.

Htjeti povišicu je nasilje nad ženom tri ranga ispod

tebe koja jedva hrani obitelj. OPSTATI U OVOM

SVIJETU JE NASILJE. Jer je ovaj svijet tako

postavljen. Od pamtivijeka. Dok si beba, nasilno te

poliju vodom dok ljudi to fotkaju i guraju roditeljima

eure u džep u nekakvoj zgradi koju je prije ohoho

godina neki tamo čovjek nazvao posebnim imenom.

Tako ti više-manje počinje život. Usadi se u tebe

nasilje da odmah znaš da postoje tuđa pravila da te

kroz život guše i definiraju.

Poanta je da nećeš uspjeti promijeniti ništa osuđujući

tuđe nasilje. Promijenit ćeš sve osudiš li svoje.

Ne, i ne moraš ga osuditi, samo ga osvijesti.

Osvijesti nasilje, ali ne kao fragment nekog tamo

rata, nego kao cjelinu čiji si dio. Onda se tek možeš

uzdići iznad njega i vidjeti ga za ono što stvarno jest.

Budalaština.

Što ja zapravo želim reći... Banalni primjer.

Vraćam se opet primjeru uplakanog djeteta jer kao

neroditelj tu često nemam razumijevanja. Za večerom

s prijateljima neko dijete plače tri stola dalje i ja

izjavim: "Djeci bi trebalo biti zabranjeno ići u restorane".

Nisam bacio bombu ni na koga. Ali to je nasilni

komentar. Sad zamisli četiri i pol milijarde ljudi

koji imaju samo jednu takvu misao dnevno. Samo

jednu. To je četiri i pol milijarde nasilnih trenutaka

koji ne mogu stvoriti lijepu energiju u svijetu. Jao,

išao sam pojednostavniti, a zapravo otišao negdje

tko zna gdje.

Ispada da govorim da je nasilje svugdje i da se

ništa tu nikad neće promijeniti. Ispada da ovaj put

nemam lijek. Pa normalno da nemam. Isti sam kao i

svi. I ne govorim ovo tebi, nego i sebi. Osvijestiti

nešto sigurno je bar početak. Preispitati sve što

znaš isto je dobar početak. Fantastičan je početak i

biti nježan prema sebi i drugima. Pa makar i NA

SILU.

Želim vam nenasilnu 2024.

81

82

GG RAZGOVORI

INSPIRIRAJU ME LJUDI,

KREATIVNI, DUHOVITI, MUDRI

Mirna Bučević ostavlja dojam kao da se slučajno zatekla

na zagrebačkim ulicama. Svojim stavom, neposrednošću

i stilskim izričajem više pripada ulicama neke od

svjetskih metropola. Već pri prvom susretu s njom bilo

mi je jasno kako je riječ o jednoj vrlo posebnoj ženi.

razgovarala VEDRANA ČARAPOVIĆ PROPADALO

fotografije FRANJO MATKOVIĆ

Zaintrigirala me ta njezina strastvenost - bilo

da pričamo o poslu, dobrim štiklama,

putovanjima, odgoju djece, lijepim

interijerima ili pak svakodnevnim životnim

izazovima. Zaintrigirala me i ta njezina

svestranost, urođeni talenti, sposobnost da

se intuitivno prepušta svemu što joj život donosi. I činjenica da

je uvijek u visokim potpeticama. Čak i na ogromnim

produkcijskim setovima, kada vodi veliki tim, ispred svoje

uspješne tvrtke Producenti. Do prije šest mjeseci, jer otada je

subotom u gradu susrećem i u ravnim mokasinkama. Razlog:

Mirna je u 44. godini treći put postala majka, Danija, trećeg

sina. Donedavno za nju ekstravagantna pojava sada je

najljepša stvarnost. Majčinstvo u petom desetljeću života

proživljava svjesnija, opuštenija, prisutnija. Iskreirala je svoj

mikro svijet u kojem beskrajno uživa. Tog nedjeljnog

prijepodnevna prepustile smo se razgovoru... o idejama

odgoja, prostoru za sebe, ljubavi, uspjehu, ambicijama,

karijeri... i njezinoj dosad najuspješnijoj godini.

MAJČINSTVO NAKON ČETRDESETE

Majčinstvo je uvijek magija, bez obzira na životnu dob

majke, pa se tako i ja upravo javljam iz sedmog neba -

treći put. Kada su se već posložili biološki faktori i

zvijezde, osjetila sam duboku želju da prigrlim treće

majčinstvo, svojim godinama unatoč.

Kada sam prvi put postala mama, prije 17 godina,

majčinstvo u četrdesetima bila je prilično ekstravagantna

pojava. Danas je sve više žena koje se iz raznih razloga

odlučuju na bebu u četrdesetima, pa je tako, samo dva

mjeseca nakon rođenja mog sina Danija, moja prijateljica i

poslovna partnerica, koja vodi naš beogradski ured,

također rodila dječaka s gotovo punih 47 godina.

Možemo reći da je ova godina za producentice bila vrlo

plodna (smijeh), svakako najuspješnija dosad.

Smatram to senzacijom - taj sinkronicitet svemira i

biologije zahvaljujući kojem dvije prijateljice, suradnice,

žene koje zajednički grade profesionalnu budućnost,

postaju majke istodobno, potpuno neovisno i u

potpunom neznanju o trudnoći druge.

Nedavno sam upoznala jednu divnu ženu koja je u

svojim 40-ima usvojila prekrasnog četverogodišnjeg

romskog dječaka. Ta me priča ostavila bez riječi, a

prepunog srca. Čudesna su bića svuda oko nas, susrećem

ih neprestano, rekla bih neočekivano, ali ima ih toliko da

je već smiješno ostati time začuđen.

RAZLIČITOSTI RANOG I ZRELOG RODITELJSTVA

Postala sam mama i u dvadesetima, i u tridesetima, i

naposljetku u četrdesetima, i svaki mi je put život

promijenjen na najdivniji način. Sada sam ipak mnogo

više svjesna kako vrijeme leti i kako je svaki trenutak s

djecom neprocjenjiv i nepovratan.

Ja sam posve druga osoba sada nego što sam bila

ranije, pa sam analogno i drugačiji roditelj... Naprosto

sam svjesnija i više strpljiva. Živo osjećam tu nevjerojatnu

privilegiju što opet imam majušnu bebu - novu osobicu.

Trudim se što više vremena posvetiti djetetu,

opuštenija sam i blaža... Osjetila sam iskustveno da djecu

u ovome svijetu očekuje mnogo strašnih stvari pa želim

da im godine djetinjstva budu radosne i lake.

Mogu povući i vrlo konkretne paralele jer se i u

posljednjih 17 godina koliko sam roditelj svijet toliko

promijenio... Konkretno, imam mnogo manje

83

fotografija svoje velike djece, ali sam zato petkom nakon

posla odložila telefon i nisam ga ni gledala do ponedjeljka.

Imala sam više fokusa nego što imam danas i to smatram

velikim gubitkom koji mi je otela tehnologija, no ipak sam

to sama dopustila.

S druge strane, rekla bih da sam tada pratila neke

naučene obrasce kojih sam se, srećom, kasnije oslobodila.

Lakša sam sama sebi, pa sam vjerojatno i lakša djeci.

Manje brinem o mnogim stvarima i više živim po devizi -

psi laju, karavane prolaze. Jednostavno živim - svoj život.

MAJKA TROJICE DJEČAKA - IDEJA ODGOJA

Roditeljstvo i odgoj djece u 21. stoljeću je stvarno vrlo

izazovno i unatoč tome što imam troje djece i, čini se,

mnogo iskustva, svako je dijete svemir za sebe i ja se

potpuno otvorenog uma i srce prepuštam svakom

individualno, prilagođavajući svoj pristup, no imajući na

umu da se neke stvari ipak trebaju svesti pod zajednički

nazivnik i da se uvijek zna tko je tu kome roditelj. Kažu mi

iskusni ljudi da je mnogo lakše odgajati djevojčice, no

nisam sasvim sigurna u to. Meni je moje majčinstvo, svako

pojedino, bilo vrlo lako... Nikada nisam osjetila težinu.

Djecu učim poštovanju, ljubavi i toleranciji. Naravno da

svijet, a bome ni ja kao roditelj, nismo idealni, pa ima težih

i lakših dana. Kad bih bila majka djevojčica, vjerojatno bih

ih odgajala na vrlo sličan način. Važno mi je da budu

samostalni, da im usadim osjećaj sigurnosti u sebe i

hrabrost da se usude okušati u onome što im je važno,

znajući pritom da smo uvijek tu za njih. Gradimo otvoren

odnos u kojem oni trebaju moći artikulirati svoje osjećaje i

stav i usuditi se kontrirati mi ako misle da nisam u pravu.

Želim da budu čvrsti iznutra, a blagi na van. Želim da

poštuju i razumiju žene. Da prvi pruže ruku, da pomognu

kome mogu, ali i da se uvijek bore za sebe.

Nedavno sam pročitala da je najveći uspjeh odgoja

kada odraslo dijete stremi tome da bude poput roditelja.

S time se potpuno slažem jer sam takvo dijete i sama.

Naravno, tu ne govorimo o negativnom ekstremu.

Dopunila bih tu misao - najljepše je kada dijete

odrastanjem (p)ostane svoje, onakvo kakvo je rođeno da

bude, no kada želi i bira provoditi vrijeme s roditeljima i

onda kada to ne mora.

UTJECAJ ULOGE MAME NA OSOBNI RAST I RAZVOJ

Oduvijek sam znala da ću imati više od jednog djeteta.

Odrasla sam kao jedinica i zanimljivo je kako oduvijek

nosim intenzivnu tugu, gotovo fizičku bol, jer nemam

brata ni sestru. To je velika i neutažena čežnja, gotovo

žudnja, rekla bih. Kad sam bila sasvim mala, dogodila se

jedna velika tragedija u našoj obitelji i ja to, čini se, nekako

nosim zapisano u srcu, iako ničega nisam bila svjesna niti

bih ikada znala išta o tome da mi to nije ispričano

godinama kasnije…

Moja je mama svu svoju ljubav, nježnost i intuitivno

umijeće roditeljstva godinama ulijevala u naš odnos

neštedimice te imala intenzivan i vrlo blagotvoran utjecaj

na mene cijelog mog života. Hrabrila me, tješila i bila moj

najveći i najvatreniji navijač, pružala mi gotovo

nevjerojatnu podršku koja mi pomogla oblikovati stavove

o sebi samoj. Važnost toga za dječje biće jest

neprocjenjiva. Mamin najveći dar meni. Najviše što bilo

koji roditelj može dati djetetu. Zaštitu, sigurnost, podršku,

slobodu i povjerenje. Mnogo je bolja majka nego što sam ja

kći. I vjerujem da je moj zadatak to vratiti svojoj djeci.

SLIČICE SVAKODNEVICE

Dijete Danijeve dobi (upravo šest mjeseci) toliko se

brzo mijenja da svaki dan nosi nove sličice. Za razliku od

ranije, ovoga puta vodim mali dnevnik i bilježim

zanimljivosti svakoga dana.

PROSTOR ZA SEBE

Pronalazim ga uvijek i svugdje… Strašno mi je to važno.

Vrijeme za čitanje (knjiga i časopisa - gotovo nikad ne

čitam digitalne sadržaje, volim papir u rukama). Zatim

hodanje koje je moja meditacija, vrijeme za trening...

Nekad i pet minuta toliko znači - disanje i kava. Cijele

svjetove utrpam u te fragmente onog vremena koje sam

zadnjih 4 - 5 godina imala za sebe, a sada, evo, opet

nemam. Uopće mi ne nedostaje. Samo sam se

preformatirala u aktualni format. Svega mi je taman.

Uvijek mi je bilo. Sve stižem. Naravno, imam pomoć, ne

kaže se uzalud da je potrebno selo da se odgoji dijete. I

smatram predivnim da dijete u životu, od samih

početaka, bude okruženo mnogim ljudima koji mu

pružaju pažnju i ljubav i prenose djeliće svojih mudrosti i

iskustava, a zauzvrat dobivaju nešto najposebnije i toliko

potrebno i dragocjeno - iskreni interes tog malog bića

koje je novo na ovome svijetu.

ZRELA, SAMOPOUZDANA I SAMOSVJESNA ŽENA

Mnogo toga dobrog su mi donijele ove moje godine.

Imala sam divnu mladost, no uopće ne razmišljam o njoj u

kontekstu žaljenja za minulim vremenom. Uživam u

činjenici što je bila sjajna i što imam predivne uspomene.

Ništa ne bih mijenjala jer me sve dovelo do točke u kojoj

jesam. Lajtmotiv mog življenja jest vjerovanje da je sve

baš onako kako je za nas mišljeno da bude. Davno sam

čitala biografiju Stevea Jobsa koji je toj misli posvetio

nekoliko stranica. S odmakom možemo spojiti te točkice,

te fragmente iskustava, osjećaja i odluka u jedan smisleni

put koji vodi onamo gdje trebamo biti. Nemoguće je

proširiti kadar kada se nalazimo u njegovu središtu i ne

vidimo širu sliku, no vrijeme toliko blagotvorno djeluje na

naš um i razumijevanje sebe samih.

Samopouzdanje i samosvijest zahvaljujem svojoj majci,

a na svemu ostalom zahvaljujem sama sebi! Gotovo svaku

odluku u životu donijela sam intuitivno, slušajući

unutarnji glas, često je to mojoj okolini djelovalo

nepromišljeno, no analiza i promišljanje samo su me

udaljavali od onoga što je ispravno za mene. Svaki put kad

sam oklijevala, pogriješila bih.

Kako kaže Simone de Beauvoir - I accept the great

adventure of being me.

ULOGA MUŠKARCA U ŽIVOTU

Meni najvažnija. Vrlo sam posvećena i lojalna onom

ljubavnom odnosu u kojem biram živjeti. Mogla bih sve

sama, ali ne želim. Svijet je toliko ljepši udvoje, odnosno u

mom slučaju u petero (plus pas - oprosti, Šapa!). Kao

majka dječaka još sam više svjesna važnosti oca i muške

figure u njihovim životima. Ne znam jesam li imala

84

'Gotovo svaku odluku u životu donijela sam intuitivno,

slušajući unutarnji glas, analiza i promišljanje samo su

me udaljavali od onoga što je ispravno za mene'

85

'Imam pregršt malih zadovoljstava jer su male stvari

oduvijek moja mjera. Tragam za radošću u svakom

danu i trudim se završiti dan u energetskom plusu'


make-up KRISTINA PAVLOV

stilist kose ANTE PAŽANIN

86

dobru intuiciju ili sreću - vjerujem kombinaciju oboje - no

moji sinovi imaju sjajne očeve.

LJUBAV U SVIM OBLICIMA

Prije svega ljubav prema sebi kao početna točka svake

druge ljubavi... nježnost prema sebi, pa onda i nježnost

prema drugima. Eto, to su mi donijele četrdesete.

RELACIJA: MAJČINSTVO - KARIJERA

Veliki je luksuz imati onoliko vremena za djecu i obitelj

koliko zaista želite imati.

Moja je životna situacija drugačija nego što je bila dok

su mi starija djeca bila bebe, pa lakše upravljam svojim

vremenom i smijem si i mogu dopustiti da radim onoliko

koliko ja osjetim da ima smisla, a ne koliko mi uvjetuje

poslodavac. No, raditi i želim i moram. Oduvijek sam bila

working mother. Iako sam vrlo svjesna da vrijeme prohuji

u trenu i da mi je svaka sekunda s bebom nepovratna,

ipak bi mi bilo izuzetno teško svesti se samo na ulogu

majke jer to je samo jedan djelić onoga što jesam u cjelini.

No, to je osobni izbor svake od nas i važno je da svaka

žena taj izbor ima. Oduvijek sam željela svojoj djeci pružiti

primjer i prenijeti im poruku da je u redu raditi ako to

želiš i da je u redu imati nešto samo svoje (pa makar to

bilo vrijeme za čitanje i gledanje kroz prozor), graditi

svoju karijeru i da unatoč tome možeš biti posvećen

roditelj. Mislim da je jako važno naglasiti koliko je važno

da žena ne bude financijski ovisna jer tu prestaje svaki

izbor. Ovisnost smanjuje mogućnosti, ne povećava ih.

ŽIVOT NA SETU NEKAD I SADA

Potpuno različit u smislu tehnologije, ali u svojoj osnovi

sasvim isti. Nekada nije bilo tableta, pametnih telefona ni

društvenih mreža, scenariji su se printali i naokolo smo

hodali s bilježnicama ( ja hodam i danas). Više smo

razgovarali uživo, a manje pomoću aplikacija. Glazba se

puštala s CD-a, a ne putem streaming servisa. Računalna

tehnologija bila je mnogo manje napredna i gotovo sva je

scenografija bila realno snimljena u kameru. U mojim

počecima snimali smo na film koji bismo potom razvijali,

a zatim kolorirali, većinom izvan Hrvatske. No, set su prije

svega činili ljudi, onda kao i sada. Oprema je bolja,

komunikacija brža, no set i dalje ostaje mjesto osjećaja

visokog intenziteta i snažne interakcije s ljudima. Ako ti

nešto ne vidiš ili nemaš u sebi, ne pomaže ni

najsuvremenija oprema.

Tehnologija je, naravno, donijela mnogo veće

mogućnosti stupanja u kontakt s autorima i klijentima

diljem svijeta. Njene blagodati treba prigrliti, a zamke

prepoznati. I poslovno i privatno.

ŽENE INSPIRACIJE, MUŠKARCI INSPIRACIJE

Oduvijek radim u šou biznisu, pa me nikad nisu

posebno inspirirala poznata lica, iako, naravno, i među

njima ima izuzetnih ljudi.

Volim različito i drugačije, volim osobe koje imaju duha

i snažnu karizmu. No, ono što me duboko dotakne i

pokrene jest nonšalantna lakoća izvrsnosti (u bilo čemu)

koja je svojstvena nekim ljudima. Uzor su mi i svi strpljivi,

disciplinirani i uporni u onome što je za njih dobro, a nije

im prirodno. Svaka blaga i nježna osoba je inspiracija.

Svaki svakodnevni čin dobrote je inspiracija. Inspiriraju

me ljudi oko mene, koje vidim, čujem, o kojima čitam.

Volim čitati zanimljive intervjue u kojima se zaljubim u

ljude. Gutam pametno napisane knjige i tekstove.

Obožavam umjetnost i misaone procese koji stoje iza

konkretnih komada. Inspiriraju me male svakodnevne

hrabrosti, inspirira me životno poštenje.

Inspiriraju me i ljudi u mom poslu. Kreativni, duhoviti,

mudri. Osim kolegama i kreativcima iz svijeta produkcije

reklama, okružena sam i vrlo inspirativnim ženama

okupljenim pod imenom Žene i novac - poduzetnicama

koje su, većinom potpuno same, izgradile vrlo uspješne

biznise i potom svoju energiju usmjerile financijskom

opismenjavanju i osnaživanju žena na našim prostorima.

Grupa je raznolika i vrlo je inspirativno biti dio tog kruga.

VLASTITE MODNE SEKVENCE

Maštam o capsule garderobi. Obožavam vidjeti žene sa

senzacionalnim stilom i u neočekivanim kombinacijama,

no iskreno osjećam se zatrpano u vlastitom ormaru i ta

velika količina izbora i mogućnosti počela me umarati i

uzimati mi energiju. Naprosto mi garderoba uopće nije u

fokusu, da ne govorim da moj ormar pripada osobi koja

vodi neki sasvim drugačiji život od mog.

UTJECAJ DRUŠTVENIH MREŽA

Na mene prilično slab u kontekstu uzora, odluka i

slično, no, nažalost, dovoljan da bude intenzivno time

consuming i radim na tome da ga uporno smanjujem…

Digitalni detoks postaje mi premisa broj jedan

kvalitetnog življenja i želim si da izlasci iz digitalne

kapsule prestanu biti samo povremeni i da ih pretvorim u

trajno stanje.

SLATKE ŽIVOTNE RADOSTI I BIJEG OD

SVAKODNEVICE

Od svoje svakodnevice nemam ama baš nikakvu

potrebu bježati, dapače, svakodnevice mi je premalo.

Uživam u svom životu - u obitelji, ali i u poslu. Prilično sam

sretna što svakoga dana naučim nešto novo, a pritom

sam okružena izuzetnim ljudima. Velika je to radost, ali i

privilegija. Kretanje i fluidnost mi je važna, ne volim fiksne

strukture, osim u ljubavnim odnosima.

Naravno, bude i loših dana, ali osvijestila sam to da

trebam biti vrlo zahvalna na mnogo toga, i zaista jesam.

Živim dobar život, ne žulja me ništa, osim što se možda

premalo družim, ali to je isključivo spletom trenutnih

okolnosti.

Imam pregršt malih zadovoljstava jer su male stvari

oduvijek moja mjera. Tragam za radošću u svakom danu i

trudim se završiti dan u energetskom plusu.

No, moja tajna, ili ne više tako tajna, želja jest živjeti uz

more i to čim prije… jedan lagani, spori, opušteni slatki

život. Susjedi koji donose netom ulovljene lignje, nar iz

vrta, kava na stepenici ispred kuće i dječja galama i živost.

Nedavno sam kupila neku keramiku koja mi je stigla s

Hvara. I opet me po ne znam koji put osvojila ta predivna

lakoća poslovanja i otočkog života, gdje mi je paket

poslan prije nego što sam ga uopće platila, onda sam

dugo čekala račun jer, naposljetku, ne stiže se misliti na to

jer - život.

87

MA

RI

SOL

GG ART IKONA

TIHA

DJEVOJKA

KOJA JE

GLASNO

ODJEKNULA - I

ZAUVIJEK

NESTALA

tekst JASMINA RODIĆ

88

89


Šezdesetih godina prošlog stoljeća

Marisol Escobar bila je zvijezda pop

arta, modna ikona i muza umjetnika koji je

definirao pokret Andyja Warhola da bi,

desetljeće kasnije, pala u zaborav. No ovih su

dana, zahvaljujući putujućoj retrospektivnoj

izložbi, radovi umjetnice ponovno u fokusu

FOTOGRAFIJA: © ESTATE OF

MARISOL / ARTISTS RIGHTS

SOCIETY (ARS), NEW YORK.

PHOTO MMFA, DENIS FARLEY

Instalacija 'The Party' sastavljena od petnaest figura u prirodnoj veličini smatra se

jednim od najautentičnijih prikaza otuđenosti njujorškog visokog društva

90

Egzotična ljepota, melankoličan pogled, tužna

životna priča, samozatajan gard i umjetnički

talent - Maria Sol Escobar imala je baš sve što je

američka art scena 60-ih tražila od svojih idola.

Ta je mlada djevojka venecuelanskih korijena u

kratkom roku pod umjetničkim imenom Marisol

postala zvijezda pop art scene, miljenica njujorških

umjetničkih krugova i muza Andyja Warhola, kojoj pripadnici

visokog društva nisu zamjerali čak ni to što svojim radovima

propituje (bes)korisnost njihovog postojanja.

Njezina instalacija "Zabava" ("The Party"), sastavljena od

petnaest figura u prirodnoj veličini napravljenih od obojenog i

izrezbarenog drveta, koja prikazuje uzvanike na domjenku

visokog društva - i danas se smatra jednim od najautentičnijih

prikaza otuđenosti i ispraznosti koje nerijetko prožimaju takva

događanja. Lijepo odjevene i dotjerane dame - kojima je

Marisol dala vlastito lice kroz različite fotografije, djeluju

zaokupljeno samima sobom i nezainteresirane za ostale

uzvanike. Ovaj satiričan rad ne tematizira samo njezino

osobno otuđenje od rituala visokog društva, tj. shematičnog,

konvencionalnog ponašanja i zadanih kodeksa ophođenja, već

komunicira širi komentar o plitkosti svojstvenoj određenim

oblicima društvene interakcije.

Marisol se na zabavama oduvijek osjećala nelagodno, čak i

kad su je uzvanici zasipali komplimentima i posvećivali joj

maksimalnu pažnju. A tih 60-ih su doista svi željeli biti u

društvu djevojke koju su zbog ljepote i samozatajnosti mediji

prozvali "latinskom Gretom Garbo". Tisuće posjetitelja stajalo

je u redu ispred galerija u kojima su bile izložene njezine pop art

skulpture, jednako zanimljive i atraktivne kao njihova autorica,

koja je tih godina krasila i naslovnice ženskih magazina.

Radeći s raznim vrstama materijala - gipsanim odljevima,

drvenim blokovima, drvorezbarijama, crtežima, fotografijama,

bojama i dijelovima suvremene odjeće, Marisol je

eksperimentirala s pop artom, nadrealizmom, dadaizmom i

narodnom umjetnošću, a rezultat su bile umjetničke

konstrukcije koje su oštroumno i duhovito komentirale

aktualnu politiku, modu, televizijsku kulturu, društvene

trendove, pa čak i druge umjetnike.

Dok je u svom radu bila glasna, Marisol je privatno bila tiha i

povučena osoba koja je "više voljela promatrati ljude nego s

njima komunicirati". Tim ju je riječima opisala novinarka Grace

Glueck u članku objavljenom u New York Timesu 1965., nakon

što su se upoznale na jednom ručku za probrano art društvo.

Iako je dotični potrajao čak četiri sata, Marisol na njemu nije

progovorila doslovno niti riječ. Neki su smatrali kako ta

nevoljkost za komuniciranje nije urođena karakteristika, već

pomno promišljena marketinška strategija, no u članku

objavljenom u New York Timesu 2007. novinar koji je o njoj

pisao u kontekstu života i rada iz vremena kad je njezina slava

davno minula konstatirao je da Marisol "s vremenom nije

postala ništa govorljivija". Nakon iznimno uspješnih 50-ih i

60-ih tijekom kojih se intenzivno družila s Andyjem Warholom,

glumeći i u njegovim filmovima, 70-ih je pala u zaborav koji je

potrajao do njezine smrti 2016.

Putujuća retrospektiva 150 radova Marisol Escobar, koja će

osim Montreala sljedećih mjeseci obići Dallas i Toledo,

ponovno je izazvala veliki interes javnosti za tu nepravedno

marginaliziranu umjetnicu, a organizirao ju je Buffalo AKG Art

Museum u zapadnoj državi New York, prva institucija koja je

1962. godine preuzela Marisolin rad, te kojoj je ona oporučno

Skulpturu 'Baby Girl' iz

1963. muzeju Buffalo

AKG darovao je

Seymour H. Knox Jr.

ostavila svoje imanje i neke radove. Izložba je okupila njezine

rane radove iz 1950-ih, najpoznatije totemske i mješovite

skulpture iz 1960-ih te radove iz 70-ih u kojima je interes za

njom počeo nepovratno opadati.

Marisol se rodila 22. svibnja 1930. u Parizu u imućnoj obitelji

venecuelanskog podrijetla kao Maria Sol Escobar. Njezin otac

Gustavo i majka Josefina potjecali su iz bogatih obitelji, koje su

posjedovale brojne nekretnine u Venecueli, Francuskoj i

Sjedinjenim Američkim Državama. Već je kao djevojčica

pokazivala umjetničke sklonosti provodeći većinu vremena

crtajući, što su njezini roditelji podržavali, često je vodeći u

muzeje i galerije. Kad je Mariji bilo jedanaest godina, njezina je

majka izvršila samoubojstvo, što ju je duboko i za čitav život

traumatiziralo. Tugom rastrgana djevojčica prestala je

komunicirati s drugima, odnosno progovarala je isključivo onda

kad je to bilo nemoguće izbjeći (primjerice na školskim

satovima), hodala na koljenima dok ih ne bi raskrvarila i tako

čvrsto vezivala obruče oko struka da bi jedva disala. Kao

tinejdžerica je bila iznimno religiozna i to su bili neki oblici žrtve

koje je smatrala da mora podnijeti zbog majčine smrti. Umjesto

da pokuša doprijeti do svoje izgubljene kćeri, Gustavo ju je

otpravio u internat na njujorški Long Island gdje je provela

godinu dana, da bi se u njezinoj šesnaestoj godini ona, otac i

brat preselili u Los Angeles. Tamo su je upisali u srednju školu

Marymount u koju se nikako nije uklopila, pa ju je nakon što je

izbačena otac preselio u školu za djevojke Westlake. Paralelno s

tim pohađala je satove na umjetničkoj školi Otis Art Institute, a

kasnije i u Jepson Art Institute jer su slikarstvo i kiparstvo bili

njezine trajne preokupacije i izvor zadovoljstva. Njezin rani rad

bio je inspiriran slikama svetaca koje je pamtila iz djetinjstva,

bajkama i stripovima. Marisol je smatrala da umjetnost ima

pravo biti vedra, pa čak i smiješna, ma koliko su tu pomisao

neki njezini muški kolege odbijali. Uslijedilo je njezino

obrazovanje na pariškoj École des Beaux-Arts, njujorškoj školi

Art Students League of New York i jednogodišnji boravak u

Rimu, a onda se 60-ih konačno skrasila u New Yorku, gdje je

počeo njezin streloviti uspon na art scenu, ali i zaokret u

umjetničkom izričaju. Isprva je u karijeri bila pod utjecajem

FOTOGRAFIJA: © ESTATE OF MARISOL / ARTISTS RIGHTS SOCIETY (ARS), NEW YORK. PHOTO BRENDA BIEGER, BUFFALO AKG ART MUSEUM

91

FOTOGRAFIJE: GETTY IMAGES (3) I © ESTATE OF MARISOL / ARTISTS RIGHTS SOCIETY (ARS), NEW YORK. PHOTO BRENDA BIEGER, BUFFALO AKG ART MUSEUM (2)

Skulpture snimljene u umjetničinom njujorškom studiju 1968.

(gore desno) i 1967. (desno). Skulpture 'Ribar' (gore) i 'Poljubac'

(dolje) iz 1966. Marisol je posthumno ostavila muzeju Buffalo AKG.

Marisol je iskustvo 'guranja

u ladice', podcjenjivanja te definiranja

ženstvenosti prema viđenju muškaraca (čak i

u sklopu pop arta) tematizirala kroz svoje

snažne, politički obojane radove

92

apstraktnog ekspresionizma, no nakon što je vidjela izložbu

pretkolumbovske umjetnosti, počela je izrađivati skulpture,

fokusirajući se na totemske figure po kojima je najpoznatija.

Okrenula se skulpturama ljudi i životinja u velikim formatima,

koristeći kombinacije na prvi pogled neskladnih materijala,

poput gipsa i drveta ili crtež olovkom na drvetu. Obilježje

njezinih skulptura bila je kombinacija četiri elementa -

isklesanih, nacrtanih i lijevanih oblika u kombinaciji s onima

pronađenim u okolini - zbog čega je njezin rad bio iznimno

prepoznatljiv.

To nije Pop, to nije Op, to je Marisol! - bio je

naslov jednog novinskog članka o njoj iz

1965. Tih je godina Marisol upoznala i

Warhola koji je bio očaran njezinom

pojavom, nazvavši je "prvom umjetnicom

koja ima glamura". Dvoje umjetnika brzo se

zbližilo, ona je glumila u dva njegova filma - "The Kiss" (1963.) i

"13 Most Beautiful Girls" (1964.), a povezivala ih je i slična

trauma - Marisol je u djetinjstvu ostala bez majke, a Warhol

bez oca i oboje su u želji da se odmaknu od svoje prošlosti i

mladalačkog identiteta promijenili imena - Marisol je spojila

svoja dva imena u jedno i odbacila prezime, dok je Warhola

postao - Warhol. Tandem je žario i palio njujorškom art

scenom, a iako su Marisolini radovi dva puta krasili cover New

York Timesa i ona sama naslovnicu Glamoura, na kraju će

Warhol biti onaj kojeg će svijet pamtiti, ne znajući da je za

mnoga njegova djela inspiracija bila upravo Marisol.

Šezdesetih je godina prošlog stoljeća ženi bilo iznimno

teško steći priznanje u svijetu umjetnosti, kojim su dominirali

"ozbiljni" muškarci. Biti dotjerana, nježna, brižna, zaigrana i

razigrana dama bilo je okej ako ste nečija ljubavnica, supruga

ili majka - u svim ostalim slučajevima te su se osobine

doživljavale izrazom površnosti i neproduhovljenosti pa su

mnoge umjetnice tog vremena u pokušajima da ih se shvati

ozbiljno bježale od vlastite ženstvenosti - umjesto da se za nju

izbore. Marisol je to žensko iskustvo guranja u ladice,

podcjenjivanja te od strane muškaraca nametnute definicije

ženstvenosti (čak i u sklopu Pop Arta) tematizirala kroz svoje

radove, analizirajući stereotipe povezane sa ženama koje su

"imale pravo" biti ili senzualne ljubavnice ili supruge i majke.

Sve izvan tog konteksta djelovalo je pobunjenički i bilo

nepoželjno. Među njezinim naglašeno feminističkim radovima

je i skulptura "Vjenčanje", nastala u periodu od 1962. do 1963.,

na kojoj se Marisolino lice pojavljuje i kao lice mladenke i kao

lice mladoženje. Izradila je i skulpturu svog prijatelja Andyja

Warhola, obitelji Kennedy te Hugha Hefnera, osnivača

Playboya, kojeg je za potrebe snimanja naslovnice naručio New

York Times.

Na vrhuncu svoje slave Marisol se odlučila povući iz centra

pozornosti, čemu su pridonijele dvije stvari - prva je bila njezin

osjećaj da je umjetnost postala nepodnošljivo

komercijalizirana, a druga je bio pokušaj atentata na Andyja

Warhola koji ju je zgrozio. Odlučila je otići iz New Yorka, a kad

se pet godina kasnije vratila, više nitko nije bio zainteresiran za

to što ima reći - ugled koji je stekla tako rano u karijeri postao

je samo uspomena, koju je pred kraj njezinog života zamutila

borba s Alzheimerovom bolešću. Umrla je u 85. godini, 2016.,

bez priznanja da je jedna od najvećih umjetnica svog vremena.

Kao i mnogi prije nje, dobit će ga tek nakon svoje smrti.

Umjetnica se 60-ih godina prošlog

stoljeća skrasila u New Yorku, gdje je

počeo njezin streloviti uspon na

art scenu, ali i zaokret u umjetničkom

izričaju. Dok je u svom radu bila glasna,

Marisol je privatno bila tiha i

povučena osoba koja je 'više

voljela promatrati ljude nego s njima

komunicirati'

93

GG X IVA BIONDIĆ

Proza kao

jezik uma,

poezija kao

jezik tijela

FOTOGRAFIJA: BILJANA BLIVAJS / CROPIX

O eksperimentalno-poetičnim

promišljanjima klasifikacije umjetnosti i

traženju i nalaženju poezije u izvedbenim i

vizualnim umjetnostima, a i životu

O genezi naslova…

Imam se običaj izgubiti u knjižarama. Ne tijelom nego

duhom. Odnosno izgubiti pojam o vremenu. Kad idem na put,

u koferu imam najmanje tri knjige, a kad se vraćam s puta,

minimalno sedam bez obzira na to radi li se o putovanju od tri

dana ili tri tjedna. Riječ je o dugogodišnjim statistikama.

Nedavno sam se izgubila u jednoj divnoj maloj japanskoj

knjižari u Kuala Lumpuru koja je imala puno budističkih

knjiga, poezije, proze iz azijskih zemalja… Tako se kao

doprinos mojoj dugogodišnjoj literarnoj prtljazi našla i knjiga

budističke učiteljice Wille Blythe Baker o somatskom

mindfulnessu - naslov ove kolumne parafraza je njene ideje iz

predgovora te knjige.

Kad sam se nekoliko dana kasnije našla u M+ muzeju u

Hong Kongu, sjetila sam se tog somatskog dualizma (iako

autorica, odnosno autorice, i spomenute knjige i ove kolumne,

ne vjeruju u Descartesov dualizam, odnosno odvojenost tijela

i duha). U tom M+ muzeju u jednoj visokoj, ali ne tako velikoj

dvorani, nekom prostoru poput primjerice unutrašnjosti

silosa, okružene sivim, hladnim elegantno surovim betonom,

plesale su tri bezglave najlonske figure spojenih ruku.

Zapravo nisu podsjećale na ljudske figure, više na neke tanke

fine ljušture ljudi, neke njihove balonaste materijalizirane

sjene koje se i fluidno i trzavo miču od moćnih ventilatora u

njihovu podnožju.

Nikada prije nego što neko umjetničko djelo doživim

subjek tivno, ne provjeravam ni kako se djelo zove niti koji je

umjetnikov koncept djela, ako ne znam, ne provjerim ni tko je

umjetnik. Što je bio slučaj i s plešućim najlonskim ljušturama.

Prije nego što sam u sebi našla svoju priču djela u koje sam

gledala, sjetila sam se Willine ideje o somatskom dualizmu

literarnih formi i odjednom vidjela djelo ispred sebe na potpuno

drugi način. Iznenada prestala sam tražiti priču i vidjela

ispred sebe poeziju u pokretu - neke stihove o elegantno

usklađenoj koegzistenciji koja se već u drugom trenutku

pretvara u grubi nedostatak psihosomatske sinergije. Autor

ove instalacije "Trisophia", Paul Chan, kaže da je želio raditi u

mediju skulpture, ali naći načina da je učini pomičnom i

skulpturom svjedočiti o nestalnosti međuljudskih odnosa.

94

O ultimativno poetičnoj umjetnosti…

Dan prije, u grandioznom Grand Theatre u Kulturnom

centru Hong Konga, gledala sam novu produkciju maga

suvremenog vizualnog, eksperimentalnog teatra Dimitrisa

Papaioannoua. Planetarnu slavu zaslužio je svojim poetično

moćnim autorstvom svečanosti otvaranja i zatvaranja

Olimpijskih igara u Ateni 2004. Ponovnim pregledavanjem

YouTube snimki taj event ušao mi je na listu top tri eventa koja

nikada neću prežaliti što nisam vidjela uživo. Većina medijskih

napisa o tim Papaioannouovim ceremonijama definira ih kao

neopisive pa neću ni pokušati riječima dočarati kako to izgleda

- predlažem online istraživanje tih monumentalno vizualno,

glazbeno emotivnih spektakla.

U novoj produkciji "Ink" međuljudski odnosi su podjednako

surovi i nježni kao i u Chanovoj plesnoj skulpturi. Scenom

dominira voda i puno praiskonske simbolike. Autor kao

izvođač odjeven u crno i drugi izvođač posve blijed i gol, nekad

samo minimalno parcijalno čedno pokriven hobotnicom

umjesto smokvina lista, kontrapunktiraju naše ljudske

različitosti istovremeno bivajući energetski primordijalno

slični. Svjetlost se reflektira u vodi i pleše u hipnotičkim

spiralama oko akvarija stvarajući neke intimne, a opet

univerzalne svemire, gramofon sentimentalno svjedoči

otuđenosti današnjice i nekoj većoj mekoći nekih ne tako

davnih vremena dok su muškarci ili ljudi okrutni u očaju svoje

izgubljenosti…

Nakon prethodnih Papaioannouovih produkcija "The Great

Tamer" ili "Still Life", a posebno "Since She" iz 2018. kad je kao

prvi koreograf i redatelj nakon smrti Pine Bausch radio

produkciju s njenim ansamblom u Wuppertalu, koje su čista

poezija u pokretu, jer vizualni i/ili plesni teatar su ultimativne

poetične umjetničke forme, "Ink" mi se učinio pomalo

nespretnim u pokušaju da ispriča neke priče umjesto da ih

samo poetički oslika zvukom, glazbom, pokretom; pokretom

jer poezija je jezik tijela. Neke umjetničke forme moraju biti

poetične i pričati tijelom i čitati tijelom, priče pričati nekom

nijemom virtuoznošću, koja niti nudi niti izaziva potrebu za

verbaliziranjem osjećaja, osjeta, iskustava koje nudi i budi.

O poeziji u prozi…

Ne znam točno gdje, ali mislim u Londonu, u jednom od

svojih knjižarskih flaneuringa, naišla sam na knjigu Mone

Arishi. Nekada za knjigom posegnem zbog korica, nekad zbog

naslova, nekad čak i zbog kvalitete papira ili fonta koji je

korišten. Sve od toga može imati neku poetičnu kvalitetu koja

me privuče, a onda nasumično čitanje stranica knjige kupi pa

je kupim ili ne. Gledajući sada korice Monine knjige "Somebody

Loves You", nije mi do kraja jasno što me privuklo - meni su one

ne baš privlačno dječje minimalistički oslikane nadrealnim

biljkama i realnijim životinjama uz dalijevske oči i usne

upletene u tu floru i faunu. Ali knjiga je divno privlačna svojim

nježnim poetičnim dočaravanjima egzistencijalnih očaja.

Svakako je riječ o prozi - priči o mlađoj sestri Ruby koja kao

dijete odustane od pričanja i njenoj starijoj divljoj sestri Raniji i

njihovoj obitelji, susjedima, prijateljima… njihovim čudnim, a

tako sveprisutnim tužnim i tragičnim i samo ponekad,

nakratko, sretnim sudbinama. Mona piše toliko predivno

poetično i Rubyne misli sklapa u neke od najdivnijih rečenica

koje sam u literaturi srela. Uključujući i onu kako je svaki govor

editiran ili kako sve što je vrijedno reći stane pisano na nokat ili

rub bademove kožice.

Mislim da sam uvijek voljela poetičnu prozu. Jedna od mojih

prvih literarnih ljubavi bio je Gabriel García Márquez i

fascinantno mi je da se gotovo 35 godina kasnije jasno sjećam

ulomka o odrazu Femine Daze u ogledalu koje kupi Florentino

Ariza kako bi sačuvao sjećanje na njen lik. I ova poetična scena

dokazuje da se poezija stvara tijelom i često nadilazi riječi.

Obično ne volim filmove napravljene po knjigama, naročito ne

meni omiljenim knjigama koje sam odvrtjela u svojoj inačici sa

svojim protagonistima, scenografijom… Ipak kad Javier

Bardem u filmskoj verziji "Ljubavi u doba kolere" kupi to

ogledalo, cijenim što poetika nije ubijena nepotrebnim

verbalizacijama ove kultne nadrealno romantične scene.

O poetici filma i fotografije…

Osim vizualnog teatra i suvremenog plesa, i film ima veliki

potencijal da bude poezija. Gledala sam ovo ljeto s frendovima

na večeri ponovo scene iz jednog dokumentarca snimanog

jedne zime na Kornatima. Svi su bili fascinirani nekim rijetkim,

neviđeno lijepim olovnim bojama neba i mora, svjetlom tamom

koji grubo maze lice protagonista i surovu ljepotu koja ga

okružuje. Autor tog dokumentarnog filma - moj omiljeni

hrvatski direktor fotografije, ima moć svašta poetično

iskadrirati, čak i dizalice brodogradilišta. Ja bih rekla da je na

filmu za poetičnost potrebna tišina ili glazba bez riječi, a na

fotografiji tišina je inherentna pa time često i duboka.

U svojoj glavi nosim mnoštvo filmske i fotografske poezije i

volim šetati muzejima i sjediti u kinodvoranama i puniti oči

novim slikama. U hongkonškom M+ naišla sam i na

fotografsko-slikarske radove Shao Wenhuana koji želatinom

emulzije srebra na lanenim platnima dodaje pejzažnim

fotografijama neku patinu tuge, starost sjećanja… Prolazeći

pokraj njegovih pejzaža, poželjela sam dotaknuti tu blagu

trodimenzionalnost, osjetiti pod prstima hladnoću, kamen,

drvo, želatinu emulzije srebra… svjedočiti tijelom da poezija

postoji na platnu.

O distinkciji između proze i poezije u

neliterarnim umjetnostima i

poetičnosti života…

Htjedoh reći da je interesantno eksperimentirati s

klasifikacijama umjetnosti i odmaknuti se iz osnovnih postavki

te poeziju tražiti i u izvedbenim i u vizualnim umjetnostima.

Učili su nas, možda smo i kondicionirani, tražiti priče u

umjetničkim formama, poante i značenja pa ne znamo ili

zaboravimo da umjetnost ne treba uvijek misliti, ne treba je

pokušati shvatiti, dokučiti, tumačiti, već nekad samo osjetiti.

Život mi je poklonio da sam upletena u stihove nekih

pjesama, zamrznuta pred objektivima nekih fotografa… ali

najpoetičnija stvar u kojoj sam ikada ostala utjelovljena je

jedna fotografija dva para šlapa postavljenih u trenutku

izuvanja u zagrljaju nakon jednog mog odlaska čiji je autor

netko tko se nekoć bojao da mi neće biti dorastao jer nije

spretan s riječima, a čini mi se da je možda baš on bio ključan

da shvatim koliko je bitno u životu i umjetnosti naći čaroliju

poezije, a ne samo zavodljivu prozu.

95

GG SAMOKONTROLA

UŽITAK

I OČAJ

DOPAMINSKOG

(DIS)BALANSA

FOTOGRAFIJA: MARIMEKKO PRESS

Živimo u doba (pre)obilja, slave hedonizma, u

stalnoj potrazi za sljedećim dopaminskim

fiksom, a trebali bismo biti akrobatski

spretni u balansiranju ugode i ugodne

nelagode kako bismo živjeli zdravo i sretno

tekst IVA BIONDIĆ

96

SSAMOUDOVOLJAVANJE KAO

NARCISOIDNA SLOBODA

Otkako sam prvi put pročitala o stanfordskom

eksperimentu sa sljezovim kolačićima

do nedavno kada sam na njega ponovno

naišla u knjizi o našim suvremenim izazovima

s dopaminskim (ne)ravnotežama, uvijek sam

se pitala kako bih ja kao dijete reagirala da

sam bila mali ljudski zamorac uključen u

eksperiment - da li bih odmah pojela jedan

sljezov kolačić ili bih pričekala 15 minuta uz

privlačnu prisutnost sljezovog kolačića i za

nagradu dobila dva. Nemam pojma. S obzirom

na to da sam jedna od onih iritantnih

osoba koja je u stanju pojesti kockicu-dvije čokolade i rastegnuti

istu tablu čokolade na tjedan-dva, moglo bi se pretpostaviti

da bih strpljivo pričekala dupli užitak. Ali ja sam prilično

nestrpljiva osoba pa ipak sumnjam u navedenu pretpostavku.

Stanfordski eksperiment proveden je 1972. godine pod

nazivom "Test sljezovih kolačića: Ovladavanje samokontrolom"

i, kao što sam već spomenula, promatrao je koliko su djeca

sposobna odgoditi svoje zadovoljstvo, odnosno pričekati 15

minuta da dobiju dva sljezova kolačića umjesto jednoga koji

mogu dobiti odmah. Psiholog Walter Mischel, koji je provodio

istraživanje, posjetio je 2006. godine "klince" koji su sudjelovali

u eksperimentu i otkrio da su oni koji su pričekali 15 minuta i

dobili dva sljezova kolačića u životu imali bolje rezultate na

ispitima, da više zarađuju, bili su bolje psihofizičke kondicije...

Uglavnom, čini se da ako smo sposobni ovladati svojom samokontrolom,

to ima brojne beneficije po kvalitetu našeg života.

Ali biti slobodan i sretan danas prije svega znači ubiti se od

samoudovoljavanja (što nije isto, ali je i metaforički i etimološki

vrlo slično samozadovoljavanju). Čini mi se kao da se danas

djeca slabo odgajaju da budu strpljiva, da imaju mentalne snage

i volje odgoditi zadovoljstvo, ispunjenje svojih želja koje se

često brkaju s potrebama. Nedavno sam gledala jedan divan

britanski film u kojem gospodin Harold Fry, koji hoda 500

milja vjerujući i želeći da to njegovu prijateljicu koja leži u hospiciju

održava dulje na životu, kaže svojoj ženi kako mi ljudi

trebamo puno, puno manje nego što mislimo. I to je točno.

Ali mi volimo miješati potrebe i želje jer nas udovoljavanje i

jednome i drugome počasti dozom dopamina, a otpuštanje

dopamina je tako ugodna i divna stvar. I svaka nova generacije

sve je narcisoidnija, kao da je pomodno biti narcisoidan. Da,

imam osjećaj, kao i mnogi drugi, da se svijet od stanfordskog

eksperimenta do danas jako promijenio. Je, svjesna sam da

prigovaranje oko stanja stvari na svijetu i zagovaranja da je

nekada bilo bolje zvuči čangrizavo. Danas je pitanje slobode

moći pojesti onoliko sljezovih kolačića koliko ti se prohtije,

pitanje je (ljudskih) prava imati dostupne sljezove kolačiće

svugdje i odmah, i sljezovi kolačići moraju biti svih veličina,

boja i oblika kako se ne bi potkrala neka neinkluzivnost ili diskriminacija.

Da, prethodna rečenica je sarkastična i rubno

skroz korektna.

VISOKODOPAMINSKI EKOSISTEMI I PRAKSE

Kaže David Courtwright da se takvo stanje stvari naziva -

limbički kapitalizam. Političko-ekonomski sustav u kojem živimo

zaveo nas je i naveo da mislimo da je ispunjavanje naših

prohtjeva pitanje slobode. A nije, ugrađeno je u dizajn sistema.

Problem s limbičkim kapitalizmom je da nismo kao vrsta baš

najspretniji kad je samokontrola u pitanju pa onda tu kontrolu

oportuno preuzima netko drugi. Povjesničar David

Courtwright, autor knjige "Doba ovisnosti", situaciju definira

na sljedeći način: "Limbički kapitalizam odnosi se na tehnološki

napredan, ali društveno regresivan poslovni sustav u kojem

globalne industrije, često uz pomoć vlada i kriminalnih organizacija,

potiču pretjeranu potrošnju i ovisnost." Tehnologija,

marketing, mediji… sve je izdizajnirano da nam omogućava da

si udovoljavamo i fiksamo se dopaminom 24/7.

Dopamin je neurotransmiter u mozgu slavan po nadimku

"hormon sreće" koji dijeli sa serotoninom. Utječe na receptore

u mozgu koji su odgovorni za regulaciju raspoloženja i emocija.

Ako imamo zdravu, normalnu razinu dopamina, možemo se

osjećati veselo i/ili sretno, energično, strastveno, euforično,

zaljubljeno (ne nužno u drugu osobu), snažnije, vedrije...

Stvaramo ga kada si priuštimo neku vrstu nagrade, kada radimo

nešto što volimo - samoudovoljavamo si na neki način - hranom,

pićem, ljudima, aktivnostima… Živimo u vremenu pretjerane

konzumacije svega i svačega i stalno, samokontrola nam

je prilično zakržljala, slabo razumijemo bilo kakvu odgodu

užitka jer to nije in u visokodopaminskim ekosistemima današnjeg

kapitalističkog društva.

Tehnologija je ili omogućila tu visokodopaminsku uronjenost

u svakom trenutku ili ju je intenzivirala. Uzmemo li pornografiju

ili kocku kao primjer, jasno je da nije 21. stoljeće izmislilo

ta dva poroka ni pretvorilo ih u ovisnost pandemijskih razmjera,

no tehnologija je bitno promijenila dostupnost i jednoga i

drugoga - danas svoj ovisnički dopaminski fiks pornografijom

ili kockom svatko ima u ekstenziji svog tijela - u mobilnom telefonu.

Pa odatle naziv za kapitalistički sistem u kojem živimo -

limbički. Logika takvog sistema je gurnuti potrošače prema

sve većoj potrošnji, što rezultira kompulzivnom, štetnom

potrošnjom. Sistem je izdizajniran da nam omogućuje da smo

uvijek hooked na nešto od čega veselo pucketaju naši neurotransmiteri.

DOBA INSTANTNE GRATIFIKACIJE I

PRETJERANE KONZUMACIJE

Uz to biološki smo posloženi za život u oskudici i zapravo

nesposobni psihosomatski zdravo živjeti u doba obilja.

Naravno, govorim o ljudima koji poput nas žive u relativno mirnim,

većinom zapadnjačkim demokratskim društvima, a svjesna

sam i da većina svijeta tako ne živi. Okrenemo li se oko

sebe i uočimo li koliko ljudi treba farmakološke proizvode da bi

aktiviralo dopaminske plesove u svom tijelu jer su depresivni i/

ili anksiozni, koliko ih je pretilih jer to rade s hranom i živi

pogubljeno u tjelesnoj dismorfiji, koliko ih se fiksa i zadužuje se

zbog online shoppinga ili bingea hookapanje na dating appovima...

Svi ovi poremećaji imaju isti nazivnik - ovisnost.

I dalje kad se govori o ovisnosti ljudi primarno misle da se

govori o ovisnosti o drogama, alkoholu, cigaretama, kocki, seksu…

Manje je svijesti o tome da suvremene ovisnosti uključuju

ovisnosti o tehnologiji (videoigrama, streaming kanalima,

društvenim mrežama i/ili telefonu kao urasloj kiborškoj

ekstenziji), farmakološkim sredstvima (koji legalno proizvode i

prodaju farmaceutske kompanije čak i kad se poput fentanila

dokaže i da su opasni, pa i smrtonosni), hrani (kao pretjeranoj

konzumaciji ili dijetama i izgladnjivanju), shoppingu, pretjeranom

vježbanju…

Neki znanstvenici propituju koliko je dopamin stvarno hormon

sreće, a koliko je važniji za motivaciju, onaj neki drive

97

koji nam omogućuje da izborimo

životne borbe, preživimo male i

velike nedaće, uspijemo i kad se

čini nemoguće. No, takva kemijska

uloga dopamina naglašava

da je za njegovo zdravo lučenje

bitno da užitak kombiniramo s

malo boli, malo truda, odricanja...

Kažu neka nova istraživanja

da je za lučenje dopamina

zapravo najvažnija anticipacija

nagrade, a ne sam trenutak

nagrađivanja. Što i empirijski

ima smisla jer znate onaj feeling

kad se nečemu silno veselite i

unaprijed ste u nekoj euforiji, ali

onda kad se ta situacija događa pomalo kao da ste razočarani,

kao da je euforijski rush već malo ishlapio. E, to navodno ima

veze s našom internom dopaminskom dinamikom.

Ali nemamo mi vremena za takve samoanalize - mi se anesteziramo

distrakcijama i zabavom, davimo u obilju koje nam je

dostupno iako je katkad to obilje reprezentirano samo kao

nepregledni niz filmova i serija na streaming kanalima ili kroz

čips, slatkiše ili bilo kakvu hranu koja puca po šavovima od masti

i/ili šećera ili kroz novi shopping binge online ili kao nezdravo

pretjerano vježbanje koje nam skrši imunitet (da, i to postoji i

jedna sam od tih koja je imala kratku epizodu baš te ovisnosti i

dopaminskog fiksanja). Ujedno smo izgubili mogućnost toleriranja

nelagoda. U sva tri scenarija - i anesteziranju distrakcijama i

davljenju u preobilju i nemogućnosti toleriranja nelagode - bježimo

od ovdje i sada isključujući se ili umrtvljujući se.

KOLIKO JE DOPAMIN

STVARNO HORMON

SREĆE, A KOLIKO JE

ONAJ NEKI DRIVE KOJI

NAM OMOGUĆUJE

DA IZBORIMO

ŽIVOTNE BORBE

TANKA LINIJA (NE)RAVNOTEŽE

IZMEĐU UŽITKA I BOLI

Bol je od egzistencijalne važnosti. Ne, nisam ni mazohist, ni

sadist. Samo upoznata s činjenicom i nekako podsvjesno svjesna

da se bol i užitak procesuiraju na istom mjestu u mozgu. A

mi smo razmaženi. I opsjednuti izbjegavanjem boli i stresa. I

posve nesvjesni da postoji i zdrava količina stresa koja nas održava

u stanju pobuđenosti i omogućuje da svladavamo životne

zadatke, budemo produktivni, kreativni. A postoji i zdrava količina

boli. Doktori, kirurzi u 19. stoljeću nisu bili skloni davati

potpunu anesteziju pacijentima za vrijeme operacija jer su uvidjeli

da se tijelo lakše i brže bori sa zdravstvenim problemima i

brže oporavlja ako su pacijenti proživjeli bol, ako je tijelo bilo

budno i aktivno sudjelovalo u preživljavanju. Ne, ne tvrdim da

je to primjer za zdravu količinu boli niti propovijedam takve

ideje i nikako ne bih htjela da me netko operira na živo, ali smatram

primjer zanimljivim za razumijevanje da bol ima važnu

ulogu u preživljavanju i kvaliteti života.

Ona podsvjesna svijest, empirijsko razumijevanje da je procesuiranje

boli i užitka kolocirano u mozgu, dolazi od situacija

gdje nakon velike količine boli i patnje osjetim užitak i često

navalu zahvalnosti kad bol prestane. Ako ste ikada imali migrenu,

a želim vam da niste, u nekom trenutku kad bol nestane

često bih se našla sa suzama zahvalnosti u očima samo zato što

boli više nema. Naše tijelo prirodno teži nekom balansu i tu

kolokaciju užitka i boli/nelagode/truda u svom mozgu možemo

vizualizirati poput klackalice - s jedne strane je ugoda, a s druge

neugoda. Ako stalno opterećujemo stranu klackalice na

kojoj je ugoda, mi zapravo radimo veliki kemijski disbalans u

svom tijelu i s vremenom potencijalno

uništavamo prirodni proces

proizvodnje dopamina.

Jer ljudi su iznimno neuroadaptivni.

Razvijamo toleranciju na neki

fiks pa nam uvijek treba više fiksa.

To je prokletstvo naše ljudske prirode.

Nakon užitka slijedi ( još

veća) žudnja. Bilo da se radi o posezanju

za još malo čipsa ili još jednom

haljinom i/ili cipelama koji se

magično pojavljuju u našoj virtualnoj

košarici ili uploadu za drugu

rundu videoigara, prirodno je

poželjeti ponovno stvoriti taj high

ili pokušati ne dopustiti da nestane.

Najjednostavnije rješenje je nastaviti jesti, kupovati, ili se

igrati, ili gledati, ili čitati. Ali postoji problem s tim. Kao što piše

Dr. Anna Lembke u briljantnoj knjizi "Dopamine Nation -

Finding Balance in the Age of Indulgence": "Ponovljenim izlaganjem

istom ili sličnom podražaju ugode, početna devijacija na

stranu ugode postaje slabija i kraća, a naknadna reakcija na

stranu boli postaje jača i duža, proces koji znanstvenici nazivaju

neuroadaptacijom." S vremenom potrebno nam je sve više

fiksa da bismo postigli isti učinak ugode. A to je mehanizam

ovisnosti.

TEŽITI HOMEOSTAZI, A NE UŽITKU

Mislim da je bitno napomenuti da ove redove opreza i racionalizacije

oko naših dopaminskih ovisnosti piše netko tko je

veliki hedonist. Ja obožavam kick dopamina i od fine hrane i od

vina, i od seksa i da, volim da mi se objave na IG-u lajkaju i

komentiraju i nekad stres od posla pokušavam anestezirati

online kupnjom i volim užitak plesanja i skijanja i mislim da je

moja lista dopaminskih aktivnosti stvarno bogata. Ali moram

priznati da sam nekako uvijek imala ugrađenu dozu opreza oko

bilo kakvih ovisnosti. Koliko god da sam se znala prepustiti pa

nekada i utopiti u nezdravim dopaminskim ovisnostima, uvijek

bi to kratko trajalo jer bi mi zazvonio neki alarm u tijelu koji bi

mi branio da budem rob bilo čega. Nikada se nisam osjećala

ugodno trebati nešto bez samokontrole. Rekla bih da me to

spasilo od mnogih ovisnosti.

Mislim da sam jednom u životu, vrlo mlada, preživjela i proživjela

neku vrstu skidanja s jedne od tipičnih ljudskih ovisnosti

i drago mi je da jesam jer to je jedan od razloga što imam taj

snažan alarm koji mi brani da se poskliznem na onoj dopaminskoj

klackalici. A možda je i pomoglo što sam uvijek u životu

koketirala, a posljednjih desetak godina i posvećeno prakticirala

razne aktivnosti koje me usidruju u balansiranoj ugodi

bivanja sada i ovdje - prakticirajući jogu i meditaciju, plešući,

grleći one koje volim, šećući ili samo dišući s pogledom na zalazak

sunca.

Jednostavni životni užici su ono što nježno optimalno balansira

našu internu kemiju, odgovorno i empatično se odnosi prema

našim razinama dopamina. Jer naše tijelo zapravo ne teži

permanentnom užitku, nego homeostazi. A homeostaza je

održavanje stanja unutarnje ravnoteže - fiziološke, kemijske i

socijalne dinamičke ravnoteže. Sreću i mir ne možemo dugoročno

naći u užitku, već u akrobatskoj spretnosti balansiranja.

I, naravno, čestim, ali odgovornim samokontroliranim uranjanjima

u koje god da su nam mile hedonističke prakse.

98

99

GG FOTO DNEVNIK

LOVE HOTEL

Zatekla sam se kako kasno

navečer hodam po četvrti

ljubavnih hotela u Shinjuku,

tokijskom kvartu poznatom

po bogatom noćnom životu.

Odlučila sam unajmiti sobu u

hotelu. Svaka soba djeluje kao

pozornica za interakciju

ljubavnika. S toliko mnogo

Japanaca koji još žive sa

svojim roditeljima ili sami u

malim studio apartmanima,

ljubavni hotel je mjesto gdje se

mogu povući iz stvarnosti

svakodnevnog života i

ostvariti svoje najintimnije

snove. Ova je slika nastala

netom nakon što sam se

probudila dok je prvo jutarnje

svjetlo obasjavalo krevet.

TOKIO JE TVOJ

AUSTRALSKA FOTOGRAFKINJA MEG HEWITT SEDAM JE PUTA POSJETILA

JAPAN, A ČINJENICA DA NE RAZUMIJE JEZIK OVE ZEMLJE DALA JOJ JE

OSJEĆAJ NEIZMJERNE SLOBODE I PROSTOR ZA APSOLUTNU KREATIVNOST

tekst ILIANA KLJAIĆ

Meg Hewitt putovala je u Japan sedam puta između 2015.

i 2017. godine. "Tokyo is Yours" naziv je njezine serije

crno-bijelih fotografija nazvane prema grafitu

ispisanom na jednom gradskom zidu. Za svakog svog

posjeta Tokiju šetala bi dvanaest sati zaustavljajući se u

parkovima, noćnim barovima te putujući u

Fukushimu... Lovila je sitne detalje, prostore između sjećanja, međuljudskih

odnosa te strahova stanovnika koje je putem susretala. Njezine scene

gotovo su filmske, a život na ulici posebno je zanima. Ciklus fotografija

prikazuje njezino duboko promišljanje o Japanu te neizvjesnostima i

krhkosti koje su uslijedile nakon katastrofe u Fukushimi. Ekološka

katastrofa 2011. umalo je dovela do evakuacije Tokija, grada s više od 13

milijuna stanovnika. Svojom posebnom estetikom, koja stvara zlokobnu

kompresiju prostora, 50-godišnja Meg Hewitt snima fotografije koje

pobuđuju osjećaj psihičkog pritiska. Japanski fotograf Daido Moriyama, koji

joj je bio i glavni izvor inspiracije, njezin je rad sažeo u jednoj riječi - "opasno".

Prvi je put opus "Tokyo is Yours" predstavljen u Europi, a fotografije ove

višenagrađivane autorice bit će izložene u Berlinu do kraja siječnja 2024.

100

OWL CAFE

Zanimljiva je kultura kafića sa

životinjama u Japanu. Započeli su

s mačkama i psima s namjerom da

se oni koji ne mogu imati kućne

ljubimce u svojim domovima

povežu s pripitomljenim

životinjama. Nedavno su,

međutim, kafići počeli nabavljati

egzotičnije životinje. U Japanu

postoji duboka ljubav prema

prirodi. Posvuda iz betona niču

njegovane biljke. Parkovi i vrtovi se

uređuju, a trešnjin cvijet ima gotovo

božanski status. Fascinira me

kontrast između prirodnog i

umjetno stvorenog okoliša. Sove,

po kojima je nazvan ovaj kafić,

simboliziraju mudrost.

NOH

Ova je fotografija nastala u baru tako malom da u njega može

stati tek šestero ljudi. Često izbjegavam koristiti bljeskalicu kako bi

se ljudi osjećali što opuštenije ispred mog fotoaparata. Ova je

gospođa u društvu prijateljice svratila u bar nakon posla. Pitala

sam je što misli o Pro Wrestling Waveu, profesionalnom hrvačkom

natjecanju za žene, a ona me čudno pogledala. Tek kad je njezina

prijateljica pokazala na plakat iza nje shvatila je što je pitam. Njen

pokret je ekspresivan i zamrznut u vremenu, što me podsjeća na

japansku umjetnost noh (oblik klasične japanske glazbene drame

koja je na popisu nematerijalne svjetske baštine).

101

LEGS AFTER DAIDO

Kaori sam upoznala u jednom

tokijskom baru gdje je i nastala ova

slika. Mrežaste čarape ispod stola su

mi se ukazale kao prilika da

napravim odu vrhunskom

japanskom fotografu Daidu

Moriyami. Za razliku od Daidovih

slika, moja pokazuje noge dviju žena.

Moriyama San je niskog rasta, ali

ima status rock zvijezde. Nakon što je

vidio ovu fotografiju pogledao je i

mene, nasmiješio se i rekao: 'Opasno'.

To je bila i jedina engleska riječ koju je

upotrijebio za našeg druženja.

POWERLINES FUKUSHIMA

Željela sam otkriti kakav je osjećaj biti blizu elektrane

Daiichi u Fukushimi. Nakon nuklearne nesreće,

željeznica uz obalu je prestala voziti, a najbliže što

sam mogla doći vlakom bio je grad Fukushima. Iako je

samo 78 kilometara udaljen od elektrane, izgledao je

kao da nije pogođen katastrofom. Činilo se da život

teče normalno - nije bilo znakova ili simbola koje sam

tražila. Pitala sam mještana na željezničkoj stanici u

kojem se smjeru nalazi elektrana i on je pokazao

prema tim golemim dalekovodima koji prolaze pored

tvornica i odlaze u daljinu. Ovi dalekovodi povezuju

grad s mjestom u koje se više ne može ući.

GIRL WITH A SELFIE

STICK, KYOTO

U Kyotu je odijevanje u tradicionalnu odjeću i

posjećivanje hramova popularna turistička

atrakcija. Mnoge trgovine nude uslugu

iznajmljivanja tradicionalnih kostima na sat ili

dan. Kao netko tko ne izgleda kao Japanka, očito

je da sam turistkinja, strankinja. Često mi pada

na pamet koliko zapravo Japanaca turistički

putuje izvan svojih pokrajina. Iako je ova

djevojka sama, sretna je jer pomoću selfie štapa

može podijeliti svoje iskustvo nošenja

tradicionalnog kimona.

102

YOKO:

WINTER AND

SPRING

S Yoko sam se često

družila i napravila

mnoštvo njenih slika u

parku. Nervozna je zbog

svog slabog poznavanja

engleskog, pa je sklona

odglumiti opise svojih

misli u nadi da ću je bolje

razumjeti. Na taj je način

stvorila svoj način

komunikacije, a njezini

znakovi mnogo govore i o

njoj samoj.

Gore je slika Yoko u

proljeće. Iako se iza nje

livada budi, Yoko se

prisjeća da je tako bilo u

vrijeme potresa i

tsunamija u Tohokuu

2011., kao i kad je umrla

njezina majka. Dok priča,

preplavljena emocijama

zabacuje glavu unatrag.

Na slici lijevo je zima i

Yoko je hladno. Kaže mi

da je sama i da još živi s

ocem. Zabrinuta je da se

možda nikada neće

zaljubiti u nekoga tko bi si

mogao priuštiti djecu i

kuću. Nakon što to kaže,

pokrije usta kao da želi

spriječiti loš predznak.

103

GG FEMINIZAM

I WILL

ALWAYS

LOVE

YOU


104

BORBA ZA ŽENSKA PRAVA DOLLY PARTON NIJE

BILA PRAVEDNIČKI BIJESNA NI SMRTNO

OZBILJNA, VEĆ VEDRA I SVJETLUCAVA, A ONIMA

KOJI SU POVJEROVALI U KRINKU 'GLUPE

PLAVUŠE' PORUČILA JE: 'MISLILI STE DA SAM VIC,

ALI ŠALA JE NA VAŠ RAČUN'

tekst JASMINA RODIĆ

Vancie Vega sjedi pred

ogledalom i namješta

umjetne trepavice,

toliko dugačke da se

čini kako bi, pogleda li

prema gore, mogle

dotaknuti strop. Zatim na brzinu

docrtava obrve i popravlja frizuru, a

potom u žurbi ustaje, osvrćući se oko

sebe. Garderoba je prepuna blještavih

haljina i štikli u kojima prosječna cura ne

bi izdržala ni dvadeset minuta, no ova

rasna plavuša u njima će dulje od sat

plesati i pjevati, jer za koju minutu

počinje "The NOT Dolly show". Vancie je

transrodna žena koja se s petnaest

godina uvukla u noćni klub, prvi put

pogledala drag nastup te, očarana

blještavilom i pljeskom, shvatila da je to

ono što u životu želi raditi. Tijekom

karijere bila je Madonna i Cher, no ni u

čijoj se koži, konstatira, nije osjećala tako

dobro kao u onoj country ikone Dolly

Parton, koju na svojim nastupima

oponaša.

Pripijena šljokičasta haljina, perike

veće od života, nestvarno uzak struk koji

izgleda kao da bi svakog trenutka mogao

puknuti od težine prevelikih grudi koje

su se nad njega nadvile, koketna narav

iza koje se krije vrlo čvrst stav - slavna

pjevačica bila je i ostala "dream come

true" drag izvođača poput Vancie, koja

priznaje da je Dolly bila glavni oslonac

njezine showbiz karijere, ali i žena čija je

nepresušna energija i vedrina inspiriraju.

- Dolly sjaji izvana i iznutra, a ljudi žele

da ta svjetlost i njih obasja - objašnjava

Vancie.

Vjerojatno se upravo u tom opisu

krije tajna uspješne karijere i širokog

spektra obožavatelja Dolly Parton,

popularne pjevačice, povremene

glumice, mudre poduzetnice i borkinje

za ženska prava - vole je i konzervativne

kućanice i drag queenovi, i desničari iz

ruralnih dijelova Amerike i pripadnici

queer zajednice, pa je sasvim moguće da

na njezinom koncertu, rame uz rame,

ugledate tipa odjevenog u T-shirt s likom

Donalda Trumpa i plavušu u majici sa

slikom RuPaula (američke drag ikone).

Ljudima sasvim različitih identiteta i

povijesti na isti način brže zakuca srce

kad vide ili čuju Dolly, a neki od njih su

bili važne povijesne ličnosti. Mnogi,

primjerice, ne znaju da je tijekom svog

boravka u zatvoru u Johannesburgu u

periodu aparthejda, Nelson Mandella

izvodio njezinu glazbu za druge

zatvorenike, želeći im podići duh u

turobnim okolnostima.

U tom sitnom tijelu - Dolly je visoka

svega metar i pol - krije se velika i srčana

žena koja je ljude uvijek stavljala ispred

njihovih ideologija, želeći samo jedno - da

se nakon slušanja njezine glazbe osjećaju

bolje. Ili barem utješeno. Izravna i

iskrena, nije skrivala svoje estetske

operacije, priznajući da su za njezin

mladolik izgled zaslužni "dobra rasvjeta,

dobri liječnici i dobra šminka".

Zahvaljujući nastupima sa svojim

slavnim kumčetom, pop-zvijezdom

Miley Cyrus, Dolly su otkrile i neke nove

generacije. Tijekom šest desetljeća duge

karijere prodala je više od 100 milijuna

albuma, objavila više od 60 studijskih

albuma (ne računajući kompilacije),

osvojila devet Grammyja i zaradila 500

milijuna dolara, a ni danas, u svojoj 77.

godini nema nikakve namjere odustati

od nastupa ni svog prepoznatljivog

modnog stila, kojem je posvetila i knjigu.

"Behind the Seams: My Life in

Rhinestones" u knjižare je stigla 17.

listopada, a kroz 450 fotografija daje

presjek živopisnih stilskih odabira

country ikone, od njezinih početaka na

glazbenoj sceni pa do danas. Nikada

ništa u vezi Dolly nije obično i

neupadljivo, pa tako ni njezin modni

izričaj. Iako su je mnogi ismijavali zbog

kičastih kreacija, dramatično natapirane

kose i napadnog načina šminkanja,

duhovita i jezičava kakva jest, nikad im

ne bi ostala dužna.

"Nemate pojma koliko je novca

potrebno da se izgleda ovako jeftino" i

"Izvana sam umjetna, ali iznutra sam 100

posto prirodna" samo su neki od

komentara kojima bi razoružavala

kritičare, baš kao i dirljivim stihovima

svojih pjesama. Iako je tijekom karijere

imala razne faze - od pisanja i pjevanja

tipičnih country pjesmuljaka pa do

srednjostrujaškog popa, glazbenu

povijest zadužila je brojnim velikim i

važnim pjesmama.

U kultnoj "Jolene" progovara iz

perspektive žene koja se boji da će je

muž prevariti, moleći potencijalnu

suparnicu da "ostavi njezinog čovjeka na

miru". U dirljivoj baladi "Coat of Many

Colors" prisjeća se pak najdražeg kaputa

iz djetinjstva, onog koji joj je majka sašila

od komada stare odjeće, pričajući joj

biblijsku priču o Josipu i njegovu

šarenom kaputu. Dolly je jedva čekala da

u njemu ode u školu, no kući se vratila u

suzama jer su joj se druga djeca smijala

"što nosi stare prnje". Dolly je bila

četvrto od dvanaestero djece iz

105

Iako se Dolly većinu života ograđivala od feminizma,

smatrajući kako ne može biti feministkinja 'JER PREVIŠE

VOLI MUŠKARCE I NEMA U SEBI TAJ BIJES',

njezini stavovi i život pričaju sasvim drugačiju priču

siromašne obitelji nepismenog

najamnog radnika Roberta Leeja i

kućanice Ave, koja je živjela u kolibi bez

tekuće vode u podnožju planinskog

lanca Great Smoky Mountains u

istočnom Tennesseeju. Kad je dolazila

na svijet, njezini roditelji imali su samo

vreću zobi da plate liječnika jer su

Roberta na farmama na kojima je radio

uglavnom plaćali dijelom uroda.

Pohabana odjeća bila je jedino što je

Dolly imala za odjenuti kao dijete, a taj

trenutak posramljivanja u školi na

djevojčicu je ostavio trajni trag.

Prepričala ga je u pjesmi koju je napisala

šezdesetih, tijekom turneje sa svojim

mentorom, country zvijezdom Porterom

Wagonerom, na poleđini računa za

kemijsko čišćenje jednog od Wagnerovih

odijela. "Coat of Many Colours" dosegao

je četvrto mjesto na američkoj ljestvici

country singlova te postao njezin

omiljeni hit u karijeri.

Za razliku od nekih kolegica, Dolly

nikad nije skrivala u kakvom je

okruženju odrastala, opisavši

neimaštinu svoje obitelji kao "dirt poor".

No, unatoč činjenici da nisu imali tekuću

vodu, već su higijenu održavali na

obližnjem potoku, a umjesto televizije

gledali u prljave zidove svoje kolibe, to

Knjiga 'Behind the Seams: My Life in

Rhinestones' u knjižare je stigla nedavno,

a daje presjek živopisnih stilskih odabira

country ikone, od njezinih početaka na

glazbenoj sceni pa do danas

razdoblje pamti po lijepim trenucima

koje je opisala u pjesmi "My Tennessee

Mountain Home". U njoj se prisjeća

intenzivnog mirisa cvijeća koje je raslo

uz ogradu, odlazaka na nedjeljnu misu

sa simpatijom i mira koji je osjećala u

okruženju svoje obitelji i rodnog

Tennesseeja.

Dolly je otkrila i tko joj je u djetinjstvu

bio modni uzor te buduća inspiracija za

njezin živopisni modni stil - lokalna

raspuštenica koju pamti iz svoje

tinejdžerske dobi.

- Nosila je mini suknje, dekoltirane

minijaturne topove, jarkocrveni ruž,

duge crvene nokte i cipele s iznimno

visokim potpeticama. Nikad neću

zaboraviti jedne s prozirnim

potpeticama u kojima su plivale malene,

plastične zlatne ribice. Kad bih je

nekome spomenula, komentar bi bio:

"Pa ona je obično smeće!", a ja sam samo

ponavljala: "Takva ću ja biti kad

odrastem". Dolly nije u njoj, kao svi

ostali, vidjela ženu lakog morala ili

upitnog modnog ukusa, već heroinu koja

je imala hrabrosti odbaciti društvene

norme i biti svoja.

Kao mlada djevojka i sama se

počela odijevati provokativno,

što je izluđivalo članove njezine

obitelji, a ponajviše njezina djeda,

konzervativnog propo vjednika, koji je

unuku često i fizički kažnjavao zbog

odijevanja, a kasnije u karijeri ljude

motiviralo da joj daju "dobronamjerne"

savjete. Poput poznate američke

voditeljice Barbare Walters koja ju je u

intervjuu 1977. prilično otvoreno pitala

zašto se tako odijeva.

- Ne morate tako izgledati, jako ste

lijepi, ne morate nositi plave perike i tu

vrstu odjeće, znate li to? Znate li da vas

ljudi ismijavaju zbog vašeg odijevanja -

pitala ju je Barbara, na što je Dolly

odgovorila:

- To je moj izbor. Nikada nisam pala

tako nisko da budem pomodna. Ima ljudi

koji misle da sam ja vic, a zapravo je šala

na njihov račun - odvratila je sa smiješkom,

dodajući kako je dovoljno uspješna

i samopouzdana da odjene što želi.

Iako se većinu života ograđivala od

feminizma, smatrajući kako ne može biti

feministkinja "jer previše voli muškarce i

nema u sebi taj bijes", njezini stavovi i

život pričaju sasvim drugačiju priču.

Oduvijek joj je bilo iznimno važno da

bude slobodna, što je uključivalo i

financijsku neovisnost, zbog koje je od

rane dobi njegovala gotovo spartanske

radne navike. Osim pjevanja, kojim se

počela baviti još u srednjoj školi,

zanimala ju je i gluma, pa je 1980. snimila

satirički film "Nine to Five" koji

tematizira probleme s kojima se susreću

poslovne žene tog vremena. Film je bio

snimljen na temelju stvarnih

svjedočanstava radnih žena, a gledatelje

je osvojila i istoimena pjesma Dolly

Parton koju je kasnije kao najavu svojih

javnih nastupa koristila Hillary Clinton

(od čega se poslovično apolitična

glazbenica ogradila).

Dolly je tijekom svoje karijere baš

uvijek bila na strani žena, pišući u svojim

pjesmama o umornim majkama "koje

ostaju budne dok svi drugi u kući

spavaju" i problemima s kojima se

suočavaju neudane majke u vremenima

u kojima su u društvu bile stavljane na

stup srama. Iako se Dolly rano udala - od

1966. je u braku s istim čovjekom,

Carlom Thomasom Deanom, vrlo je

liberalno doživljavala taj odnos, otkrivši

kako njih dvoje "jedno drugome nikad

ništa nisu zabranjivali" (što je uključivalo

i izvanbračne avanture). Njezina joj je

sloboda bila i ostala na prvome mjestu.

Zbog svega toga Dolly danas

smatraju feministkinjom trećeg vala,

opravdavajući dugogodišnje odbijanje

pjevačice da se kao takva deklarira

kontekstom konzervativnog vremena u

kojem je stasavala.

No, i to se promijenilo pa je plodna

kantautorica nedavno u intervjuu za

Time Magazine konstatirala da "očito

ipak jest feministkinja jer vjeruje da žena

ima pravo raditi što god poželi". Što je u

106


konačnici i sama dokazala u više navrata

tijekom svoje karijere.

Kad je kao mlada pjevačica svom

višegodišnjem mentoru - a šuškalo se i

ljubavniku, country zvijezdi Porteru

Wagneru priopćila kako misli da je došlo

vrijeme da se osamostali, njegov ego to

nije mogao podnijeti. Iako ga je Dolly

uvjeravala da će ostati u njegovoj TV

emisiji, u kojoj su dotad zajedno

nastupali, objašnjavajući mu da želi više

slobode da pronađe vlastiti put, on se

obrušio na nju uvredama i konstatacijom

da je "on stvorio njezinu karijeru, pa će je

i pokopati" te joj zaprijetio tužbom. Nije

pomogla čak ni predivna balada "I Will

Always Love You", koju je Dolly napisala i

otpjevala mu kao svojevrsno oproštajno

pismo (a koju će kasnije proslaviti

izvedba Whitney Houston).

Dolly je otišla iz emisije, a Wagner

ispunio svoje "obećanje" poslavši joj

tužbu tešku nekoliko milijuna dolara.

Neiskusna i ustrašena, nije se željela

suditi s njim, već je pristala na nagodbu,

isplaćujući mu sljedećih godina poveći

iznos novca. Wagner joj se nakon niza

godina ispričao, rekavši kako je ta tužba

bila najveća greška koju je u životu

napravio, no Dolly mu to nije zamjerila.

Smatrala je da svi ljudi zaslužuju oprost i

da je važno pokušati razumjeti iz kojih je

razloga netko napravio nešto loše. Da mu

ništa ne zamjera, dokazala je godinama

kasnije, kad je već bila velika zvijezda:

Porter je upao u ozbiljne financijske

probleme zbog neplaćanja poreza, a

Dolly je - kako bi mu pomogla - od njega

kupila njegovu izdavačku kuću, a onda je

darovala natrag Porterovoj obitelji, kako

bi je njegova djeca mogla naslijediti.

Glazbena diva nije mogla imati

svoju djecu, no zato se trudila

usrećiti tuđu. Još je 1995.

započela Imagination Library, program

dostave knjiga djeci svake godine od

njihovog rođenja do polaska u školu u

okrugu u kojem je odrasla, a koji se

kasnije proširio na čitav Tennessee. U

emisiji Opre Winfrey Dolly je rekla kako

vjeruje da Bog nije htio da ima vlastitu

djecu kako bi se mogla posvetiti svoj

djeci svijeta i takvim projektima.

Bog u kojeg Dolly vjeruje nije onaj isti

u kojeg je vjerovao njezin djed

propovjednik. Jer koncept njezine vjere

ne zasniva se na zastrašivanju i

posramljivanju, već na ljubavi, empatiji i

međusobnoj pomoći. Dolly, naime,

jednako vjeruje i u Boga i u ljude. Zato je

donirala milijun dolara za razvoj cjepiva

protiv covida-19 te u svom tematskom

zabavnom parku Dollywood (koji

godišnje posjeti oko tri milijuna

posjetitelja, najviše od svih turističkih

atrakcija u državi Tennessee) zapošljava

žene i muškarce iz ruralnih dijelova

SAD-a koji su dotad bili zanemarivani.

Kad su požari gutali kuće u istočnom

Tennesseeju, osnovala je fond iz kojeg je

tisuću najugroženijih obitelji iz tog

područja dobivalo financijsku pomoć.

Iako bi na pragu osamdesetih Dolly

zasluženo mogla u mirovinu, ne pada joj

na pamet da okači svoju periku i štikle o

klin. I u 77. godini iznimno je aktivna,

svaki dan ustaje u tri ujutro i do sedam

radi jer se, kaže, tad osjeća

najenergičnije, a osim nove knjige, ove će

jeseni predstaviti i rock & roll album, na

kojem pjeva obrade starih rock hitova sa

slavnim gostima poput Paula

McCartneyja, Eltona Johna i Debbie

Harry. Baš kao što Dolly voli život, i život

je volio nju, donijevši joj tijekom godina

mnogo uspjeha, radosti i uzbuđenja. Bilo

je, naravno, i manje lijepih trenutaka, no

njima nikad nije željela davati na značaju.

- Želite li vidjeti dugu, morate

podnijeti kišu - davno je konstatirala

omiljena diva, čije riječi vrijedi upamtiti.

107

108

fashion & beauty


109

110

Haljina CHRISTOPHER ESBER, Nicolas Concept Store

111

Haljina od ručno dekonstruirane trikotaže nošen kao top

UNAESTHETIK; hlačice vezene pajetama ENVY ROOM

Oversized odijelo TINA VR

113

114

Top s ručno rađenim resama MARIJA KULUŠIĆ; unikatni broš UNAESTHETIK;

čarape CALZEDONIA; cipele FLATTERED, Garderoba Concept Store

Asimetrični body COPERNI, Nicolas Concept Store; suknja od satena BY MALENE BIRGER i

cipele FLATTERED, Garderoba Concept Store; remen iz fundusa stilista; čarape CALZEDONIA

Tajice od dekonsstruirane trikotaže nošene kao kombinezon UNAESTHETIK, gležnjače iz fundusa stilista

116

Haljina od dekonsstruirane trikotaže UNAESTHETIK

Asimetrična haljina VICTORIA BECHAM, Heraldi for Women; čarape CALZEDONIA; čizmice iz fundusa stilista

Haljina RODEBJER, Garderoba Concept Store; rukavice iz fundusa stilista

119

120

Ručno dekonstruirana haljina s ukrasnim resama NATAŠA MIHALJČIŠIN;

čarape CALZEDONIA; balerinke MASSIMO DUTTI

Kaput COPERNI, Nicolas Concept Store;

čarape CALZEDONIA; balerinke MASSIMO DUTTI

121

122

GG FILOFILIJA


Napokon je tu!

Debi samostalnog

brenda britanske

dizajnerice

beskompromisno je

samopouzdan

luksuzni dragulj

tekst ANELA MARTINOVIĆ

fotografije PHOEBE PHILO PROMO

123

Samo nekoliko sati bilo je potrebno da

britanska dizajnerica rasproda stotinjak

kreacija iz debitantske kolekcije u stilu

luksuznog minimalizma za vlastiti, istoimeni

brend koji je službeno promovirala 30.

listopada. Nisu više dostupne elegantne hlače

visokog struka, a bome ni strukturirani sakoi. Ne mogu se više

naručiti niti voluminozne hlače od gusto resastog materijala,

ni kožnate minice obrubljene umjetnim krznom, a nema ni

zatvorenih salonki četvrtastih vrhova. Ogrlica sastavljena od

metalnih slova M i U koje tvori riječ 'mum' (mama, kako je i

sama majka troje djece), rasprodana je u roku od trideset

minuta. Naručiti se mogu tek jedne gležnjače-platforme i

sunčane naočale nalik na skijaške retro modele jer komadi koji

su rasprodani više nisu i neće biti dostupni. Poslovna filozofija

brenda Phoebe Philo je, naime, spriječiti prekomjernu

produkciju te smanjiti otpad. No, već se može predbilježiti za

kupovinu asimetrične satenske haljine čija je cijena 1300 funti,

bajkerske jakne od glatke crne kože po cijeni od 4500 tisuća

funti, crne kožnate bomber jakne s resama po 8300 funti te

ručno pletene haljine sa šljokicama po cijeni od 13 tisuća funti.

Dizajnerica koja je zadnjih šest godina bila izvan modne

industrije, naime, odlučila je kako

neće pratiti tradicionalni modni

kalendar prema kojem se

proljetno-ljetne kolekcije

prikazuju u listopadu, a jesenskozimske

u veljači. Umjesto toga

ponudu svoje internetske

trgovine - jer zasad ne planira

otvaranje fizičkih - u redovitim će

razmacima dopunjavati novim

modelima iz mini kolekcija koje je nazvala A1, A2, A3...

Pomama koja je počela još ljetos najavom dizajnerice o po -

kretanju vlastitog biznisa samo govori koliko je bivša kreativna

direktorica modnih kuća Chloé i Celine imala poseban status

među intelektualkama i individualisticama diljem svijeta.

- Nisam obožavateljica seksualizacije i fetišizacije žena, stoga

ne kreiram izazovnu odjeću. Žene su mnogo više od seksualnih

objekata za muškarce, a njihova zavodljivost se proteže

izvan granica sirove golotinje - rekla je dizajnerica u jednom od

rijetkih intervjua koje je dala časopisima tijekom 26-godišnje

karijere. Stoga njezine kreacije nikad nisu bile vulgarne, ali ni

aseksualne, a toga se drži i u kolekciji za vlastiti brend.

Primjerice, hlače iz kolekcije imaju zatvarač po sredini stražnje

strane nogavica koji se proteže skroz do struka pa korisnice

mogu same odlučiti koliko će kože razotkriti; pletena tunika

ima vratni izrez koji se može spustiti na ramena pa se od

zatvorenog, dnevnog komada odjeće dobiva zavodljivi večernji

komad, a košulja od tankog šifona koja poput dima obavija torzo

nosi se u kombinaciji s bodijem sa zakovicama.

I fotografije zaštitnog lica kolekcije, kanadsko-ukrajinske

manekenke Darije Werbowy, na početnoj internetskoj stranici

brenda Phoebe Philo sugeriraju za suvremene trendove netipični

pristup ženskom tijelu i osobi: nisu retuširane pa se vide

bore, strije, madeži i proširene pore - onako kako u stvarnosti

izgleda svačije tijelo.

A talentirana Britanka cijelu je dosadašnju karijeru provela

upravo u brendovima koje su osnovale žene. Nakon što je 1997.

diplomirala modni dizajn na glasovitom modnom sveučilištu

Central Saint Martins u Londonu, dizajnerica rođena u Parizu,

u kojem su tada radili njeni roditelji, zaposlila se kao asistentica

sunarodnjakinje Stelle McCartney u francuskoj modnoj kući

Chloé koju je osnovala Gaby Aghion. Kad ju je četiri godine

kasnije naslijedila na mjestu kreativne direktorice, izjavila je

kako je njen prioritet sa svojim kreacijama učiniti žene jakima i

samouvjerenima prema njihovim vlastitim principima, a ne

prema željama i očekivanjima muškaraca. Kreacije koje je tada

osmislila postale su zaštitni znak kuće koji je popularan i

danas, kao što je npr. torba Paddington. No, Phoebe nije ipak

zanemarila privatni život. U srpnju 2004. udala se za dvije

godine starijeg trgovca umjetninama Maxa Wigrama, vlasnika

galerije u prestižnoj londonskoj ulici Bond Street, a sljedeće

godine rodila kćer Mayu te uzela produženi porodiljni dopust.

Ubrzo nakon toga, 2006., dala je otkaz te se s obitelji uselila u

vilu u hipsterskoj londonskoj četvrti Nothing Hill, a dvije godine

kasnije rodila sina Marlowea. Prema njenim riječima, već je

tada razmišljala o pokretanju vlastitog brenda, no shvatila je da

za to još nije vrijeme. No, stoga je došlo vrijeme da ponovo dođe

za kreativno kormilo ženskog brenda koji je osnovala Céline

Vipiana. Početkom 2008. nazvao ju je Bernard Arnault, vlasnik

modnog konzorcija LVMH u čijem je vlasništvu kuća Celine, te

joj ponudio posao. Premda bez angažmana, Phoebe nije željela

Nakon što se 2018. izmakla iz fokusa modne publike i medija,

Philo je posljednje godine provela držeći horde svojih

vjernih obožavatelja - poznatih kao 'filofili' - u stanju

konstantne nervoze i iščekivanja sljedećeg dizajnerskog koraka

pristati na ponudu pod bilo koju cijenu: tražila je da joj dizajnerski

studio bude u Londonu kako bi bila blizu obitelji. Tako su

sljedećih deset godina kolekcije nastajale u studiju smještenom

u gregorijanskoj vili na trgu Cavendish, a prezentirale se u

Celininom pariškom uredu u ulici Vivienne. Phoebe je i na tom

poslu 'zakucala' nekoliko uspješnica koje su njene klijentice

pobožno kupovale: torbu Boston, krznene natikače, setove od

satena nalik pidžamama, pletene haljine... I sama je postala

modna ikona: kožnata bajkerska jakna i traperice s bijelom

majicom ili crnom dolčevitkom te Adidasovim tenisicama Sam

Smith u jednakoj su mjeri nadahnjivale šminkerice kao i njene

kreacije. U to je vrijeme postala treći put majkom: 2013. rodila

je sina Arthura pa su s njom došli živjeti njeni roditelji, otac

Richard, geodet, te majka Celia, grafička dizajnerica koja joj je

za 14. rođendan poklonila šivaću mašinu te joj tako, prema

dizajneričinim riječima, odredila sudbinu. No, uz svu pomoć

Phoebe nije stizala biti uključena u obiteljski život koliko je htjela,

pa je krajem 2017. dala otkaz. No, ostala je u dobrim odnosima

s bivšim poslodavcem jer je Bernard Arnault jedini dioničar

brenda Phoebe Philo koji je većinski u njezinu vlasništvu.

Multimilijarder ima povjerenja u viziju svoje bivše i sadašnje

poslovne suradnice koja je, osim neizlaganja na tjednima

mode, odlučila da se ne reklamira pomoću službenih kanala

promocije kao što su novinski i internetski oglasi. Dizajnerica

smatra da joj je za uspjeh dovoljna samo usmena predaja te

ozračje ekskluzivnosti koje je namjerno stvorila oko svog brenda

- jer svjesno neoglašavanje također je vrsta oglašavanja.

Ostaje samo vidjeti je li u pravu ili će balon tajnovitosti i jedinstvenosti

sa svakom novom kolekcijom postajati sve mlohaviji.

124

IZVANSEZONSKA KOLEKCIJA ISPISANA JE

DIZAJNERIČINIM PREPOZNATLJIVIM RUKOPISOM,

OSLIKANA ZAGUŠENIM BOJAMA, A SNAŽNI, APARTNI

KOMADI DEFINIRAT ĆE TRENDOVE KOJI DOLAZE

125

GG INSPIRACIJA

Naočale s 'ekranima' ukrašenim

Swarovski kristalima iz kolekcije

Starry Night, Loewe

FOTOGRAFIJA: SULEIKA MUELLER

Prepoznatljivi

metalik

komadi Paco

Rabanne za

H&M

Ready Steady

Haljina s

ovratnikom i

čvorovima

koji stvaraju

asimetrične

otvorene

detalje,

MaxMara

FOTOGRAFIJA: H&M PRESS

Zlatna midi haljina

visokog struka,

Dolce&Gabbana


Top od lažnih briljanata

iz kolekcije 'This Is Me...

Now', Jennifer Lopez za

Intimissimi

Skulpturalna

ručka na Pencil

Cat torbi, Lanvin

Sat Datejust od zlata

i dijamanata, Rolex

Crni baršun i zlatna potpetica od 9,5 cm, Balmain

U borbi

protiv

starenja s

masažnom

alatkom

Ginkgo Gua

Sha, Sisley

126

Sat na prstenu od

čelika, Fossil

Zvijezda

među

večernjim

torbicama,

Chanel

Glow

Asimetrična

haljina Midas u

kombinaciji

tkanine i

kožnatog

grudnjaka,

Gabriela Hearst

Naglašena

ženstvenost

između sna i

jave, Harris

Reed

Ruž u

svečanoj

opravi, Pat

McGrath

Labs

FOTOGRAFIJA: YANNIS VLAMOS

Rese koje

majicu krase,

Sportmax

Esencije

ružičnjaka u

sumrak, L'Objet

Rose Noir

My Twin Toi & Moi

prsten, Messika

Goleme

naušnice i

upečatljiv

make-up,

Giambattista

Valli

Kožnate salonke

ukrašene sitnim

kristalićima,

Giancarlo Paoli

127

GG LICE STILA

Ulazak u tridesete mi je

stvarao pritisak zbog

svega onog što je okolina

očekivala da ostvarim u tom

periodu, a meni nije bilo ni na

obzoru - brak, dijete, uredno

radno vrijeme, fiksna plaća...

I onda sam se odlučila

slijediti svoju intuiciju i

kreativno se ostvariti:

preselila sam se i krenula

graditi poslovnu priču u

digitalnom svijetu - i nikad

nisam bila sretnija nego

danas, govori Ivana

Pirizović, Riječanka

nepogrešivog stila koja živi u

Zagrebu, putuje svijetom i

kreira neodoljiv sadržaj na

društvenim mrežama

razgovarala DORA IVANOVIĆ

fotografije BILJANA BLIVAJS/CROPIX


128

Sako VICTORIA BECKHAM, Heraldi for Women; naušnice privatno vlasništvo

129

Usudila sam se započeti nešto novo i sve mi je krenulo:

čim sam svjesno i ozbiljno počela stvarati vlastiti sadržaj na

društvenim mrežama, dobila sam upite za osmišljavanje

raznoraznih kampanja, odmah sam stvorila mrežu klijenata.

Pritom, bitno je znati da se to sve nije dogodilo preko noći i

da su iza mene godine pisanja i izražavanja na društvenim

mrežama kao hobi. Otpočetka sam bila vrlo iskrena i prema

sebi, i prema svojim pratiteljima, i prema poslovnim

suradnicima. Svjesna sam da mnogo toga ne znam napraviti

- i to i kažem, ne pretvaram se da imam znanja i kvalitete koje

nemam. Moja specijalnost je vizualno izražavanje, kreativa.

Uz to, bilo je potrebno ukrotiti perfekcionizam koji me u

životu puno više kočio nego što me je gurao naprijed - govori

Ivana Pirizović (33), Riječanka po rođenju, Zagrepčanka po

odabiru, koja samo na Instagramu okuplja 22 tisuće ljudi, a

tu su i TikTok, i njena web stranica, Facebook... Već kao

djevojčica je proputovala svijet, na brodu s roditeljima, jer joj

je otac bio pomorac. Ivana je neumorna kreativka,

konstantno željna novih izazova, koja je prije tri godine

preokrenula cijeli svoj život: baš kad je društvo od nje

očekivalo da se smiri i skrasi, ona je uronila u posve

neizvjestan poduzetnički pothvat u digitalnom prostoru.

Odselila se iz Rijeke u kojoj je nekada studirala pravo, a ljeti

radila kao bookerica brodova, agentica u nautičkom turizmu

i privatni concierge. Ivana je, zapravo, ozbiljna šljakerica koja

je još prije desetak godina počela raditi na štandu hvarske

rive, nudeći brodske aranžmane turistima, a malo po malo

stvorila je bazu vjernih klijenata kojima je davala savjete

temeljeći ih, kako kaže, na svom nepogrešivom ukusu - od

transfera i organizacije smještaja do toga gdje da odu na

večeru i u kojoj da se skrivenoj uvali okupaju. Prestrašenim

dečkima je pomagala organizirati zaruke iz snova, spajala

buduće mladence i fotografe... I tako stvorila temelj za

vlastitu agenciju specijaliziranu za privatni concierge.

Ostvarila je i suradnju s Vogueom, za koji je fotografirala

neka od najljepših mjesta na obali Jadrana, kao i na dalekoj,

južnoj obali Šri Lanke, a sve joj je to, kaže, pomoglo kasnije, u

stvaranju uspješnog posla na društvenim mrežama.

- Došla je korona i bojala sam se te prve ljetne sezone. Tad

sam se povukla iz turizma jer mi se činio kao nesigurna

opcija, no i dandanas volim taj posao pa i dalje pomažem

nekadašnjim klijentima koji me traže pomoć oko planiranja

odmora - govori Ivana, koja je zahvaljujući tom poslu stekla

prijatelje diljem svijeta. Zbog toga se, kaže, smatra bogatom

osobom. Zato i često putuje - nedavno se vratila iz Londona i

Brightona - a ove godine planira posjetiti Južnu Ameriku ili

Japan. U međuvremenu se zadovoljava kraćim izbivanjima iz

Zagreba i odlazi u svoju Rijeku gdje se može u potpunosti

isključiti iz brzog i nekada iscrpljujućeg online svijeta koji joj

je postao drugi dom. Njoj je influencing, zapravo, posve

prirodno stanje.

Haljina GANNI, Garderoba Concept Store; naušnice ZARA

130

RADILA SAM KAO BOOKERICA BRODOVA,

AGENTICA U NAUTIČKOM TURIZMU I

PRIVATNI CONCIERGE, A NEKADAŠNJI

KLIJENTI ME I DANAS TRAŽE POMOĆ

OKO PLANIRANJA ODMORA

131

SPORT JE KLJUČAN ZA ŽENSKO

SAMOPOUZDANJE I SVAŠTA SAM TRENIRALA,

A DANAS SE BAVIM PILATESOM

Top PHILOSOPHY DI LORENZO SERAFINI, Heraldi for Women;

naušnice ZARA; prsten LIE STUDIO, Garderoba Concept Store

Prije sna...

Smatram da su rutine esencijalne, temelj

su zadovoljstva pa beskompromisno

odrađujem njegu lica. Nije važno traje li

pet ili 15 minuta, ali je nikad ne

preskačem, jer se tako opustim i

isključim. Time vrednujem sebe, važno je

to vrijeme koje posvećujemo isključivo

sebi. U pozadini slušam podcast ili

meditativnu glazbu. Nakon toga mičem

sve ekrane od sebe i uzimam knjigu u

ruke. Trenutačno je to "Innamorarsi

dell'amore" kontroverznog Indijca Osha,

a trudim se čitati je na talijanskom jer

sam ga posljednjih godina zanemarila.

Također jako volim literaturu koja je

povezana s horoskopom pa čitam i

knjige te tematike, istraživanje

horoskopa mi je svojevrsni hobi. Volim

izreku J.P.-ja Morgana "Millionaires don't

use Astrology, billionaires do" (u

prijevodu - milijunaši ne koriste

astrologiju, milijarderi - da). Ona se iz

moje perspektive referira na širok

spektar bogatstva, ne samo na ono

materijalno.

Moje tijelo...

Osjećam se ugodno u svojoj koži i

oduvijek sam dosta samopouzdana, a

mislim da je tome pridonio sport.

Odrastajući sam se bavila atletikom, a

kasnije to nastavila rekreativnim

jahanjem, plesom na šipki, sada treniram

pilates, a i dalje povremeno trčim. Sport

je ključan za žensko samopouzdanje, iz

prve ruke mogu reći da se osjećam bolje

čim mičem svoje tijelo, pa makar

redovnim šetnjama u koje me tjera moja

pjegava mezimica Freya.

80-20

Davno sam prestala jesti meso i

proizvode životinjskog porijekla, ali sad

si ipak povremeno priuštim ribu, jer

Primorka u meni upravo najviše gušta u

njoj. S vremena na vrijeme se počastim

hamburgerom i Coca-Colom. Ima li život

u konstantnom susprezanju i

ograničenjima smisla? Po meni nema,

treba si ugađati, pa zato živim po pravilu

80-20 - što znači da 80% vremena biram

zdrave stvari, a 20% vremena si ugađam.

stilist MARKO PLUKAVEC

make up SIMONA ANTONOVIĆ

stilist kose ANTE PAŽANIN

Snimljeno u showroomu

dizajnerskog namještaja TRIKA

132

133

GG DIZAJN

ktekst ANELA MARTINOVIĆ

Kad sam kao klinka listala modne časopise,

privlačile su me teme o životu dizajnera

poznatih modnih kuća. Bilo je uzbudljivo čitati

o životnom stilu ljudi koji su kreirali predivne

haljine za prelijepe žene i koji su bili

fotografirani u raskošnim ambijentima u

društvu filmskih diva, zvijezda glazbene scene,

pripadnika aristokracije i multimilijardera.

Gutala sam detalje o njihovim navikama,

interesima, ekscentričnostima i ljubavnim

vezama, očarana raskošnim vilama u kojima su

ljetovali i zimovali, luksuznim apartmanima u

kojima su živjeli i gala događajima kojima su

prisustvovali. Pamtim staru gardu modnih

kreatora koji su živjeli aristokratskim načinom

života: Karla Lagerfelda, pripadnika

njemačkog plemstva, u njegovu francuskom

dvorcu iz 18. stoljeća, Valentina Garavanija u

rimskoj vili i Gianfranca Ferrea u luksuznom

apartmanu u Milanu. Kao djevojčici, njihova

prethodnica Coco Chanel bila mi je životni

uzor: slobodna, financijski neovisna,

talentirana i slavljena u društvu najpoznatijih

ljudi svog vremena. Mondeni stil tih modnih

velikana bio je indirektno povezan s njihovim

kreacijama: željela sam, kao i milijuni drugih

djevojaka i žena, imati takvu odjeću u kojoj ću

živjeti tim blještavim, luksuznim životom. Tako

je bilo i kad su na scenu došli generacijski bliži

dizajneri - Alexander McQueen, John Galliano,

Tom Ford i Jean Paul Gaultier. U doba kad sam

izlazila i partijala, mogla sam samo sa zavišću

čitati i gledati na televiziji kako se moji modni

idoli zabavljaju u mondenim klubovima diljem

svijeta među predivno odjevenim uzvanicima. I

opet sam povezivala njihove seksepilne,

ekstravagantne i ženstvene kreacije sa

životnim stilom za kojim sam čeznula.

FOTOGRAFIJA: LOUNCHMATRICS/SPOTLIGHT

134

DOBA MODNE

ANONIMNOSTI

U svijetu modnog dizajna zavladali su anonimci: riječ je o

profesionalcima o čijem se privatnom životu ne zna ništa, za razliku od

dosadašnje prakse u kojoj je mondeni stil života kreativnih direktora

modnih kuća korespondirao s luksuznim kreacijama kakve su stvarali

Alessandro Michele je među posljednjim

primjerima prezentacije odjeće kroz osobni

životni stil dizajnera. Produhovljenog, new age

izgleda, u kreiranju je imao dozu ironije i

nostalgije koja je pogodila raspoloženje i ukus

generacije milenijalaca.

A danas? Chanel je i dalje popularni brend,

no rijetko se tko izvan modne struke može

sjetiti kako se zove Lagerfeldova nasljednica,

još manje kako izgleda, a najmanje kakvim

stilom živi. Svi su mislili da je Virginie Viard,

bivša Lagerfeldova asistentica, samo

privremeno rješenje dok ne pronađu dovoljno

veliko ime koje bi moglo zamijeniti

legendarnog dizajnera. Virginie je, naime, bez

obzira na to je li njen dizajn uspješan,

kreatorica bez osobnosti. Ta bezličnost u

meni, kao potrošaču, izaziva osjećaj nelagode -

želim osjetiti atmosferu iz koje su kreacije

potekle, stav koji stoji iza njih te prepoznati što

nam žele poručiti. Inače mi odjeću može

kreirati i umjetna inteligencija, što je vjerojatno

idući korak.

Novinarka Amy Odell, poznata po

neautoriziranoj biografiji Anne Wintour,

"Anna: The Biography", kaže u jednom

intervjuu da je to stoga što dizajneri moraju

razmišljati koliko će prodajni biti njihovi artikli.

Ranije se nije o tome razmišljalo u tolikoj mjeri

jer su dizajneri bili ujedno vlasnici svojih

poslova pa su mogli nametati svoj ritam.

Danas su korporacije vlasnici modnih kuća i

njima je na prvom mjestu jedino i isključivo

profit, a u tom svijetu materijalizma nema

mjesta novim idejama, eksperimentima,

metodama pokušaja i pogreški te slijeđenju

svoje vizije. A te korporacije ne žele više

dizajnerske zvijezde jer se boje identifikacije

kupca s njihovom osobnošću - i ne žele da ih

kreativni direktori drže u šaci zbog svoje

popularnosti kod klijenata. Oni žele

megazvijezde društvene scene koje nisu iz

modnog svijeta - primjerice glazbenik Pharrell

Williams, koji je kreativni direktor linije muške

odjeće u kući Louis Vuitton. A još bolje da to

budu profesionalci anonimci koji kreiraju

prema grafovima i tablicama s izračunatim

parametrima koji osiguravaju da svaka

kreacija donese maksimalnu dobit.

Imenovanja koja su se dogodila posljednjih

nekoliko mjeseci: Chemena Kamali za Chloé,

Sabato de Sarno za Gucci, Sean McGirr za

Alexander McQueen, Harris Reed za kuću

Nina Ricci te drugi nepoznati kreativci na čelu

globalno poznatih modnih kuća tek moraju

dokazati jesu li lutke na koncu Bernarda

Arnaulta, Francois-Henrija Pinaulta i drugih

poslovnjaka ili individualci s jasnom vizijom

što žele.

135

FOTOGRAFIJA: COURTESY OF CHLOÉ/DAVID SIMS

CHEMENA

KAMALI

FOTOGRAFIJA: LANVIN PRESS

Biografija 42-godišnje njemačke dizajnerice rođene u Düsseldorfu primjer je uspješnog životopisa osobe koja je

svoju dosadašnju karijeru provela jedan korak od najvažnijeg mjesta kreativne direktorice. Modni dizajn je studirala

i diplomirala na Sveučilištu za primijenjene znanosti u Trieru, a potom stažirala u kući Chloé dok joj je na čelu bila

Phoebe Philo. Doktorirala je 2007. na modnom sveučilištu Central Saint Martens u Londonu, a potom radila za

brendove Alberta Ferretti i Strenesse. U francusku se modnu kuću vraća 2013. kao direktorica odjela dizajna

ženske odjeće dok je kreativna direktorica bila Clare Waight Keller. Okolnosti pod kojima je drugi put otišla iz Chloé

nisu jasne, no 2016. je s dizajnerom Luciom Finaleom dizajnirala jesensko-zimsku kolekciju za kuću Lanvin

zamijenivši za jednu sezonu Albera Elbaza. Nakon toga je radila kao šefica dizajna ženske odjeće u kući Saint

Laurent uz kreativnog direktora Anthonyja Vaccarella, a početkom godine preselila se u Los Angeles kako bi radila

kao kreativna savjetnica za američki brend Frame gdje ju je zatekao poziv da treći put dođe u Chloé - ovaj put kao

kreativna direktorica umjesto Gabriele Hearst. Kako je dugo godina provela u brendu, sigurno zna njegov "kod", a

koliko je vlastitog unijela u kreacije, pokazat će debitantska kolekcija koju će predstaviti u siječnju sljedeće godine.

136

SIMONE

BELLOTTI

FOTOGRAFIJA: CARLOTTA MANAIGO

Iz kuće Gucci dolazi i talijanski dizajner koji je

imenovan za kreativnog direktora luksuzne

švicarske kuće Bally, osnovane prije 172 godine. I

on je jedan od profesionalaca koji u svojoj karijeri

nije obnašao najveću funkciju kreativnog

direktora, ali je bio na važnim pozicijama u

poznatim modnim kućama. Prije kuće Gucci u

kojoj je proveo 16 godina, Simone je bio senior

dizajner u brendovima Dolce&Gabbana, Bottega

Veneta i Gianfranco Ferre, a karijeru je počeo

2001. u Antwerpenu kao asistent-dizajner u

brendu A.F.Vandevorst belgijskih dizajnera An

Vandevorst i Filipa Arickxa. U Ballyju su Simonea

angažirali nakon skandaloznog razloga odlaska

njegova prethodnika Rhuigija Villasenora,

filipinskog dizajnera za kojeg se utvrdilo kako je

potkradao vlastitu modnu marku Rhude

osnovanu u Los Angelesu, pa je zaradio tužbu

ulagača tešku deset milijuna dolara. Njegove su

kreacije imale dozu seksepila koji je podsjećao na

stil Toma Forda, dok je Simoneova debitantska

kolekcija predstavljena na Tjednu mode u

Milanu za proljeće i ljeto 2024. u stilu

minimalističkog luksuza.

FOTOGRAFIJE: LOUNCHMATRICS/SPOTLIGHT (4)

137

DAVIDE RENNE

Talijanski će dizajner, nažalost, ostat

upamćen kao kreativni direktor s

najkraćom karijerom u povijesti. Samo

devet dana nakon što je imenovan na

mjesto kreativnog direktora kuće

Moschino 46-godišnji Davide umro je od

srčanog udara. A bila je to možda i

najiščekivanija debitantska kolekcija jer je

dizajner naslijedio osebujnog Jeremyja

Scotta koji je tim brendom suvereno

vladao punih deset godina etabliravši ga

kao najekscentričniji, ali i idejama

najinovativniji na modnoj sceni. Kako je

počeo raditi na kolekciji za jesen/zimu

2024. koju dovršava njegov tim, na

zakazanom predstavljanju na Milanskom

tjednu mode moći će se vidjeti u kojem je

smjeru želio razvijati povjereni mu brend.

Karijeru je proveo u kući Gucci u kojoj je

radio dvadeset godina te je bio desna

ruka Guccijevu bivšem kreativnom

direktoru Alessandru Micheleu. Rodio se

u toskanskom gradu Follonici, a modni

dizajn studirao je na privatnom

sveučilištu u Firenzi. Prije nego što je

2004. postao dio Guccijeva tima, četiri je

godine radio u talijanskoj modnoj kući

Alessandro Dell'Acqua.

FOTOGRAFIJA: ROBIN_GALIEGUE

SEAN

MCGIRR


Za 35-godišnjeg irskog dizajnera rođenog u Dublinu znaju tek

rijetki u modnom biznisu, a izvan njega nitko dosad nije čuo za

nasljednika Sare Burton. A uloga je velika: ona kreativnog

direktora kuće Alexander McQueen čiji se osnivač smatra

jednim od najznačajnijih suvremenih dizajnera. Kad si je prije

trinaest godina oduzeo život, prvi je izbor pao na njegovu

dugogodišnju pomoćnicu koja je s njim bila od početka svoje i

njegove karijere. Sarah se dugo smatrala samo zamjenom, no

godine su prolazile i ona je ostala, tim više što je proslavila kuću

dizajniravši vjenčanicu za Kate Middleton, tada buduću

suprugu britanskog prijestolonasljednika. Kritizirali su je da

samo ponavlja dizajn svoga mentora, no sada je na čelo došao

Sean koji nije imao nikakva doticaja sa svojim slavnim

prethodnikom. Na novu poziciju došao je s mjesta šefa ženske

odjeće u brendu JW Anderson britanskog dizajnera

Jonathana Andersona, u koji je došao 2020., i to kao šef muške

linije odjeće. Prije toga je radio u Antwerpenu, u modnom

brendu belgijskog dizajnera Driesa Van Notena, a još ranije -

od 2014., kada je diplomirao modni dizajn na londonskom

Central Saint Martinsu, do 2018., radio je u pariškom uredu

poznatog japanskog brenda Uniqlo u kojem je dizajnirao

muške kolekcije pod mentorstvom Christophea Lemairea.

Karijeru je počeo kao stažist u Burberryju te stilist u

japanskom izdanju Vogue Hommes namijenjenog

muškarcima. Činjenica da je većinu karijere dosad bio

posvećen kreiranju muške odjeće dodatno intrigira javnost

koja željno iščekuje njegovu prvu kolekciju za McQueen. No,

datum njena predstavljanja još nije poznat.

138

SABATO DE SARNO

Kreativni direktor kuće Gucci svoju je estetiku

pokazao u kolekciji za proljeće i ljeto 2024.

predstavljenu u rujnu. Riječ je o glamuroznoj

minimalističkoj odjeći koja je potpuna suprotnost

razigranim retro kreacijama flambojantnog

Michelea koji je tijekom sedam godina Gucci

pretvorio u jedan od globalno najpopularnijih

modnih brendova prepoznatljive, jedinstvene

estetike. Stil 40-godišnjeg Napuljca podsjeća pak

na onaj kuće Valentino, što ne treba čuditi zna li se

da je posljednjih trinaest godina bio desna ruka

kreativnom direktoru Pierpaolu Piccioliju; štoviše,

šuška se da je Sabato, koji je još radio i za

brendove Dolce&Gabbana te Prada, tvorac

Valentinove otmjene i suvremene estetike. No,

takav zaokret u Guccijevu dizajnu nije neobičnost

za tu modnu kuću. Godinama prije Michelea

Guccijeva personifikacija bio je Tom Ford, za čijeg

je desetogodišnjeg rada kuća bila sinonim za

glamurozni seksepil.

FOTOGRAFIJE: GETTY IMAGES (1) I LOUNCHMATRICS/SPOTLIGHT (3)

139

Ležerno više nije u modi. Odijevanje je oblik umjetnosti i

divan način da se izrazite, da budete umjetnici


U izradu prekrasnog veza

na crnom Balenciaginom

kaputu vrijedne su vezilje

utrošile impresivnih 155

sati ručnog rada, a rezultat

je luksuzan i jedinstven

odjevni predmet

namijenjen onima dubljeg

džepa (stoji 130 tisuća

eura) i visokih kriterija.

Neobična silueta i kroj ove

kreacije visoke mode

naglašeni su zlatnom

ogrlicom i naušnicama te

cipelama od svilenog

pletiva koje zbog uvučene

pete stvaraju optičku

iluziju.

FOTOGRAFIJE: BALENCIAGA PRESS I ACNE STUDIO PRESS

140

New Couture

Iz začaranih

skandinavskih šuma

izlaze zanosne nimfe

koje plešu u ružičastim

sandalama s kožnatim

vezicama. One

progovaraju kroz dizajn

švedskog modnog

brenda Acne Studio (što

je akronim za Ambition

to Create Novel

Expressions) te nas

nastoje odvratiti od

hiperrealnog izgleda

digitalne mode koja je

preplavila društvene

mreže.

141

Sworn Enemies

FOTOGRAFIJA: STEPHEN WEBSTER PRESS

Britanski draguljar Stephen Webster za

novu se kolekciju broševa inspirirao

životinjskim vrstama čije su jedinke zakleti

neprijatelji. Tu su kobre, ovnovi, pijetlovi i

rakovi te kolibrići. Nevjerojatno je da niti

jedan par ovih ptica ne može podnijeti

međusobne poglede. Svađa obično počinje

oko hrane koja im je potrebna za energiju

da se održe u zraku. Websterovi zavađeni

kolibrići besprijekorno su izrađeni od

titana, srebra i niza dragog kamenja

poput dijamanata, granata te plavih,

ljubičastih, ružičastih i žutih safira.

Kljunovi su im izrezbareni od crnog žada.

142

Pred nama su otvorena cesta, beskrajni

horizonti i karta prema novim užicima

Prekrasan kraljevski tigar novi je 'član' kolekcije satova Savanna Tourbillon manufakture Louis Moinet

osnovane 1806. Ovo remek-djelo urarstva, s nominacijom za ovogodišnji prestižni urarski Oscar GPHG,

pothvat je umjetničke izrade i mehaničke domišljatosti. Na brojčaniku je slagalica sastavljena na četiri

razine, a 81 mikrooslikan dio čini opasno dobru sliku s koje je teško maknuti pogled.

FOTOGRAFIJA: LOUIS MOINET PRESS

143

Svakim korakom scena je

drugačija, a ako vam se

ne sviđa ova koju trenutačno gledate,

samo se nastavite kretati

FOTOGRAFIJA: IRIS VAN HERPEN PRESS

S nizozemskom modnom dizajnericom Iris van Herpen putujemo na

plutajuće gradove budućnosti čije su je bioničke inovacije i vodena

arhitektura nadahnuli na stvaranje fluidnih modela koji se igraju

uzorcima svjetla i sjene. Njezine kreacije vibriraju oko tijela, a praznine i

isprekidane perspektive redefiniraju tradicionalne modne granice.

Inovativna dizajnerica digitalno modelira svaki komad prije nego što

započne fizički proces izrade, a umjesto škara omiljeni joj je alat laser.

144

The Story of A Dress

Konceptualno jako, dobro

promišljeno i ženstveno -

ocijenio je žiri studentski

rad mlade švedske

dizajnerice Matilde Envall

i uvrstio je u postav

izložbe Muzeja tekstila.

Njena je haljina izrađena

od svile i sintetički

sjajnog poliestera, s

grafičkim elementima koji

se pojavljuju kao oštri

crteži tušem na nježno

ružičastoj boji.

FOTOGRAFIJA: TEXTIL MUSEET PRESS

145

GG BLING BUSINESS

Nasljedna

STRAST

prema draguljima

146

Prsten od

ružičastog zlata,

sa smeđim

dijamantima i

ametistom u

sredini iz linije

Margherita

Uoči proslave 100. obljetnice

rada kuće luksuznog nakita

Damiani potpredsjednik

Uprave Giorgio Damiani

otkriva tajnu uspjeha tog

obiteljskog brenda sa sjevera

Italije - koji obožavaju

holivudske zvijezde

tekst DORA IVANOVIĆ fotografije NIKA MOKOS I DAMIANI PRESS

Svatko tko se zatekne u

Milanu, mora prošetati

ulicom Monte Napoleone.

Njena atraktivnost ne

proizlazi iz povijesnih

građevina, muzeja ili galerija -

po kojima je najbogatiji talijanski grad itekako

poznat - nego iz činjenice da su ondje dućani

najpoznatijih i najluksuznijih svjetskih

modnih brendova. Među njima je i

draguljarska kuća Damiani, s trgovinom u

prizemlju grandiozne uglovnice u srcu

takozvane Modne četvrti, a zbog mudrog

strateškog položaja butik je vidljiv i iz

automobila. Jednako promišljeno

pozicionirani su i u Taormini, sicilijanskom

dragulju u čijoj se Palači San Domenico odvija

glavni dio radnje druge sezone superuspješne

serije "Bijeli lotos". Taj gradić na Jonskom

moru - s nevjerojatnim pogledom na Etnu -

već godinama privlači goste dubokog džepa,

a Damianijev nakit u dućanu na Corso

Umberto jedan im je od omiljenih suvenira.

Slično je i u drugih šezdesetak svjetskih

destinacija u kojima su prisutni. Popularnosti

nakita pridonosi i to što ga obožavaju

holivudske face - od Sharon Stone do Brada

Pitta. Oskarovac je, naime, krajem

devedesetih dizajnirao zaručnički prsten u

suradnji s Damianijevim majstorima za svoju

tadašnju partnericu, glumicu Jennifer

Aniston. Dva koncentrična kruga od bijelog

zlata i platine - povezana dijamantima -

simboliziraju vječnu ljubav i taj je prsten do

danas ostao jedan od njihovih najtraženijih

proizvoda. Tu su i modeli iz kultne kolekcije

Belle Epoque, koja je nedavno doživjela

svojevrsno reizdanje - u posve suvremenoj

interpretaciji, te kolekcije Mimosa,

Margherita...

147

1

FOTOGRAFIJA: ANDREA SAVINI

2

3

4

Čelni ljudi kompanije - Giorgio, Guido i Silvia

Damiani (1). Ogrlice iz Belle Époque Reel,

svojevrsnog reizdanja istoimene kultne

kolekcije (2). Sat Eden od bijelog zlata s

dijamantima (3). Keramika, ružičasto zlato i

dijamanti na naušnicama D. Icon Woman (4).

Narukvica iz linije Animalia (5)

Kuća Damiani, sa sjedištem u Valenzi

u talijanskoj regiji Pijemont na sjeveru,

jedna je od rijetkih koje su tijekom svih

99 godina, koliko je prošlo otkako ju je

osnovao majstor zanata Enrico Damiani,

ostale u obiteljskom vlasništvu. Enrica je

naslijedio sin Damiano, a nakon njegove

smrti 1996. vođenje posla prešlo je u

ruke supruge i troje djece - danas je

Guido Damiani predsjednik Uprave, dok

su Silvia i Giorgio Damiani

potpredsjednici Uprave kompanije.

Na nedavnom ekskluzivnom

događaju kuće Damiani i brenda Mamić

1970 u Zagrebu - u čijem se dućanu

nalazi njihov nakit - specijalan gost bio je

upravo Giorgio Damiani (52).

Potpredsjednik Uprave Damiani Grupe

te direktor kreativnih rješenja, razvoja i

istraživanja tim je povodom otkrio u

kojem smislu im je korona-kriza dala

novu snagu, ali i što sve spremaju za

skorašnju stotu obljetnicu, koju će

proslaviti glamuroznim događanjem u

Milanu u prvoj polovici 2024.

Što se promijenilo u posljednjih

trideset godina, koliko je prošlo

otkako ste s bratom Guidom i

sestrom Silvijom preuzeli vodstvo

kompanije?

- Brend i kompanija se moraju

mijenjati, bez toga ne bi bilo rasta.

Prerani odlazak našeg oca Damiana

gurnuo nas je u poslovni svijet prije nego

što smo to očekivali. Bili smo vrlo mladi i

bio je to veliki izazov i veliki zalogaj.

Ključno nam je bilo zadržati vrijednosti

na kojima je brend zasnovan - strast,

znanje, vrhunsku izradu. To je vodilo i

našeg djeda i oca i majku i htjeli smo da

se promjena upravljačke strukture ni na

koji način ne odrazi na te temelje. Naš

djed Enrico je bio izvrstan majstor, koji je

zanat naučio radeći najprije za druge, no

on nije razmišljao o komercijalnom

dosegu, komunikaciji s drugim tržištima,

rastu. Taj dio je započeo naš otac, a mi

smo ga nastavili: od obiteljskog brenda

postali smo globalno prepoznatljivi i

povećali broj naših dućana izvan Italije.

Sve troje smo oduvijek imali istu viziju i

148

Draguljarsku kuću danas vode unuci

Enrica Damianija, majstora zanata čija je

nekoć mala manufaktura iz Valenze u regiji

Pijemont u međuvremenu postala

kompanija s osamstotinjak zaposlenika i

šezdesetak prodajnih mjesta diljem svijeta

5

isti san - da Damiani postane najbolji

brend luksuznog nakita na svijetu.

Dakle, nije izazovno raditi s

bratom i sestrom?

- Ne, u našem slučaju zaista nije.

Činjenica što smo ostali rano bez oca nas

je još više povezala i iz te snažne veze smo

crpili snagu. Ja smatram da je privilegij

raditi u obiteljskoj tvrtki, ne kazna. To što

ime brenda odgovara prezimenima ljudi

koji njime upravljaju samo učvršćuje naš

kredibilitet na tržištu i jača našu među -

sobnu vezu. Mi se puno družimo i izvan

radnog vremena, bliski smo. Nadamo se

da će i četvrta generacija Damianija,

netko od naše sedmero djece, nastaviti

posao. No, još su mladi i studiraju, tako da

imaju vremena za tu odluku. Unatoč

tome što trajemo gotovo 100 godina, ne

funkcioniramo kao monarhija, u kojoj se

rođenjem stječu obveze. U Italiji je mnogo

tvrtki u kojima se nametnula ta ideja

nasljednog reda u poslu. Smatram da je

to pogrešno i da dugoročno šteti poslu,

stoga želim da naša djeca sama dođu do

zaključka da žele raditi u Damianiju, ne da

im je to nametnuto.

Na koji način, kao stari brend nakita,

komunicirate s mladom publikom, s

novim generacijama koje bi jednog

dana mogle postati vaši kupci?

- Ulažemo u digitalne platforme, u

društvene mreže. Mlade generacije tako

komuniciraju, Facebook, Instagram,

TikTok... Navikli su na brzu razmjenu

informacija i mi moramo biti spremni

odgovoriti. O tome razmišljamo i kada

snimamo kampanje za naš nakit. Na

Instagramu nas prati 290 tisuća

dominantno mladih ljudi. Jasno nam je

da moramo biti stalno prisutni u

sadašnjosti, u digitalnom svijetu, da

bismo imali šanse u budućnosti.

Koliko ulažete u održivost, što je

važna tema u svim industrijama, a

osobito u modnoj?

- U našoj obitelji to je oduvijek važno,

to je naprosto naš način života. Vodimo

se time da iz prirode uzimamo

najvrednije - drago kamenje i plemenite

metale - i moramo joj to nekako vratiti,

nadomjestiti. Naš otac je naglašavao da

nam je upravo priroda dala mogućnost

za ovaj nevjerojatan posao, da bez toga

ne bismo postojali - bez dijamanata,

smaragda, rubina... U našoj kompaniji

radi osamstotinjak ljudi, imamo

šezdesetak prodajnih mjesta diljem

svijeta i nastojimo svima koji rade za nas

pružiti sigurnu i ugodnu radnu okolinu,

jer uspješan posao i dobri proizvodi

rezultat su zadovoljnih zaposlenika.

Kako je na tako veliku kompaniju

utjecala pandemija? Korona je teško

pogodila Italiju, osobito njen sjever

gdje je vaša baza.

- Bili smo jako uplašeni, kao i većina. U

prvom mjesecu pandemije gledali smo

koliko možemo uštedjeti na troškovima,

gdje sve možemo "uštipnuti" da bismo

zadržali sva radna mjesta. Srećom, i to je

prošlo, uspjeli smo preživjeti i ostali smo

brojčano isti, a korona kao da je ljude

podsjetila na to da imamo samo ovaj

život. Počeli su ponovno trošiti i, što se

tiče nas, imamo fantastičan rast u

prodaji. Mnogi su već tijekom pandemije

počeli kupovati nakit. Djelomično zato

što se gotovo uopće nije putovalo pa su

ljudi više počeli trošiti kod kuće, no i

stoga što su u nakitu vidjeli trajnost. U

trenutku kad je sve bilo nestalno i

nesigurno, luksuzni nakit je bio čvrsta

stvar, koja se ne mijenja, koja će biti ista i

za sto godina. To nije samo modni

dodatak nego ulaganje, investicija. Da,

naravno da je kupcima važan dizajn,

kako izgleda pojedina ogrlica, narukvica,

prsten, ali isto tako imaju svijest da je

svaki taj komad nakita napravljen od

najfinijih i najcjenjenijih materijala -

zlata, dragog kamenja... Nakit s jedne

strane simbolizira vječnost, a s druge

proslavu životu, njegovu ljepotu, puninu,

bogatstvo. Ne samo u materijalnom

smislu nego i u emotivnom.

Koja je Damianijeva kolekcija, u

emotivnom smislu, vama najvrednija?

- Parafrazirat ću Enza Ferrarija,

osnivača jedne od najpoznatijih

automobilskih kuća na svijetu i jednog

od najpoznatijih talijanskih luksuznih

izvoznih proizvoda uopće - najdraža i

najvrednija mi je nova kolekcija koju

ćemo tek napraviti.

Vi trenutačno imate na ruci narukvicu

iz kultne linije Belle Époque te iz

kolekcije D.Side, unutar koje je i

prsten što ga je svojedobno dizajnirao

glumac Brad Pitt. Jesu li za brend

Damiani muškarci jednako važna

publika kao i žene?

- Jesu, osobito posljednjih godina.

Više nije neobično vidjeti muškarca s

mnogo nakita. I to baš u europskim

zemljama u kojima se njeguje

konzervativniji pristup muškom

odijevanju i modi.

Koji su vam planovi za iduću

godinu, kad brend obilježava

jubilarnih 100 godina?

- Organizirat ćemo niz slavljeničkih

događaja u Italiji, a na prvom - koji je

planiran u Milanu u prvoj polovici 2024. -

predstavit ćemo novu kolekciju,

najspektakularniju do sada. Ideja nam je

i dalje raditi na širenju tržišta, za

početak u zemlje Bliskog istoka.

149

GG #FASHIONINSIDER

PROFESIJA -

BUYER

MODNA KOLUMNISTICA ANA IVANČIĆ

PREDSTAVLJA NAM FASHION BUYERE -

KLJUČNE AKTERE NA PUTU ODJEVNOG

PREDMETA OD SHOWROOMA DIZAJNERA DO

KONCEPTNE TRGOVINE I KRAJNJEG KUPCA

fotografije

PRIVATNI ALBUM

"U Parizu ste zbog Fashion Weeka? A čime se bavite?"

"Kupujem odjeću koju ću prodavati u svom dućanu."

"Dakle kupujete i birate za druge?"

"Da, ja sam buyer."

"Cool!"

Bio je to moj kratki razgovor s mladom djevojkom koja

je nudila letke ispred luksuzne robne kuće La Samaritaine

ove jeseni u Parizu. Bila sam u žurbi između dva sastanka

i nisam se imala vremena zadržavati i popunjavati anketu

koju je držala u ruci pa smo izmijenile tih nekoliko riječi. I

tek sam tada, prvi put u sedam godina, sebe nazvala

buyerom. Buyer?

U gotovo svakom članku koji je objavljen na portalu

Business of Fashion upravo se buyeri spominju kao bitan

faktor koji utječe na pozicioniranje nekog brenda, nove

kolekcije i budućih trendova. Ovisno o prodajnom lancu ili

trgovini za koju rade, upravo njihova reakcija na pojedinu

kolekciju može biti presudna.

Prije sedam godina za mene je to bio jedan potpuno

nepoznat svijet. Prema svemu do tada tijekom poslovne

karijere, o čemu nisam znala puno ili gotovo ništa, imala

sam poštovanje, kao i prema onima koji su se upravo u

tom području educirali ili imali veliko iskustvo. Bilo je i

onih koji su me u mom neiskustvu pokušavali dodatno

obeshrabriti i tako nuditi svoju "ekspertizu", kako bi za

150

Slijeva: tempo buyinga mogu

izdržati samo najkvalitetnije

cipele BOYY; showroom

dizajnerice STINE GOYA; revija

BAUM UND PFERDGARTEN;

ljetni pljusak na tjednu mode u

Kopenhagenu

moju konceptualnu trgovinu obavljali buying. Sve to,

naravno, uz veliku naknadu. Usprkos svemu ipak sam

odlučila samostalno kročiti u taj novi svijet, suočiti se s

činjenicom da ću učiti u hodu i računajući da će po putu

biti dovoljan broj blagonaklonih ljudi koji će mi objasniti

sve što bude potrebno. I bi tako.

Kad u najpopularniju tražilicu na internetu upišete

riječ buyer, između ostalog se nudi upravo ono

objašnjenje koje sam dala mladoj Parižanki - "osoba

zadužena za kupnju robe koju će firme upotrebljavati ili

dalje prodavati trećim osobama". Pa nastavlja - "ova

pozicija zahtijeva temeljito istraživanje tržišta,

pregovaranje uvjeta s dobavljačima, upravljanje zalihama,

procjenu kvalitete robe i pridržavanje unutar zadanog

budžeta. Buyer mora predvidjeti buduće želje kupaca,

odabrati brendove, procijeniti kvalitetu pojedine robe,

pouzdanost isporuka".

Tijekom brojnih tjedana mode koje sam do sada

ostavila iza sebe, po showroomovima i modnim revijama

upoznala sam mnoge buyere. Za razliku od financijske

industrije, koju sam poznavala u svom "prošlom životu", u

kojoj se već po izgledu i stilu odijevanja dalo zaključiti na

kojoj poziciji netko u korporaciji radi, buyeri su potpuno

heterogena skupina. I teško se po nečemu mogu staviti

pod zajednički nazivnik. Susrela sam tako buyere iz

cijelog svijeta, od SAD-a do Dalekog istoka i, suprotno

očekivanjima, iako smo se susretali u kupnji istih

brendova, imali su međusobno jako različitu estetiku i

modni izričaj. Isto tako, susrela sam buyere velikih robnih

kuća poput Harvey Nicholsa u Londonu, De Bijenkorfa u

Amsterdamu i Illuma u Kopenhagenu - to su prave

zvijezde u ovoj branši. Upravo su buyeri ti profesionalci

koji u obilju brendova i odjevnih predmeta svake sezone

donose u trgovinu upravo određene modele i čine njihov

sadržaj. Kada bih se pokušala izraziti kazališnim

rječnikom, gotovo da ih možemo usporediti s

dramaturzima koji pojedino književno djelo oblikuju u

kazališnu predstavu. Mi koji pratimo kazalište, vrlo lako

možemo vidjeti kad je u pojedinoj predstavi u potpunosti

izostao rad dramaturga ili dramaturg nije bio dobar.

I koliko god to izgledalo kao vrlo jednostavna

operacija, buyeri koji svoj posao obavljaju posvećeno i sa

strašću svake će sezone potrošiti jedan kvalitetan par

cipela u potrazi za onim što žele dovesti do kupca. Po

rukama će prevrtjeti tisuće modela prije nego što

odaberu ono što odgovara njihovim kriterijima.

Godinama sam se tako prije ili poslije sastanaka u

showroomovima

mimoilazila s jednom

ženom koju sam zapamtila

po odjevnom stilu -

Melindu Wong, vlasnicu i

buyericu Vein Concept

Storea u Hong Kongu. Bilo

je impresivno upoznati

nekoga s drugog kraja

svijeta tko je osmislio vrlo

sličan koncept Garderobi gotovo u isto vrijeme, sa sličnim

fokusom i u velikoj mjeri s istim brendovima. S vremenom

smo se zbližile i ostale u kontaktu i u vrijeme kada zbog

korone pune dvije godine nije mogla putovati u Europu.

Melinda je prije otvaranja svoje konceptualne trgovine

bila buyer za nekoliko velikih robnih kuća u Hong Kongu i

bavi se tim poslom cijeli svoj poslovni dio života. I onda je

prije desetak godina otvorila Vein i dovela nordijski

modni dizajn na Daleki istok. Stvarajući Vein, prošla je

sličan put kao i ja s Garderobom.

Kao i u svakoj industriji, i u modnom se biznisu

pokazalo da upravo ljudi čine posao - kroz izgradnju

međusobnog uvažavanja, povjerenja, rješavanje mogućih

spornih situacija na obostrano zadovoljstvo. Melinda je

za mene postala ona bitna osoba koju susretneš u poslu i

s kojom možeš podijeliti iskustva i probleme te s druge

strane dobiti razumijevanje, savjet ili jednostavno

spoznaju da kroz nešto teško ne prolazimo samo mi i da

to nema veze isključivo s nama.

151

Lijevo: showroom brenda KINRADEN.

Desno: showroom brenda SKALL

STUDIO. Dolje: revija brenda MUNTHE;

okupljanje prije revije brenda GANNI.

Dolje lijevo: revija brenda STINE GOYA

"Dva buyera od istih brendova i

njihovih kolekcija mogu napraviti

dvije potpuno različite ponude. A

moj je dojam da se upravo te uloge

često potpuno zanemaruju i o

njima se nekako najmanje priča."

Buyeri su jedni od

glavnih aktera tjedana

mode, s kojima brendovi

održavaju svoje sastanke,

kojima se prikazuju

kolekcije, objašnjava

inspiracija koju su

pojedini dizajneri imali

pri njezinoj izradi i kojima

se jednostavno nastoji

prodati što više. Zato

upravo buyeri na

revijama većeg dijela

brendova zauzimaju

front row mjesta, kako bi

ih to dodatno inspiriralo

da u narudžbu stave i

nešto što im se u

showroomu i nije toliko

svidjelo. Jer često je stvar

u stiliziranju pojedinog

odjevnog predmeta koji iz

na prvi pogled nečeg dosadnog i bezličnog u pravoj

kombinaciji postaje gotovo uzbudljiv.

Tako dolazimo do onog po čemu se trgovine

odjećom i concept storeovi primarno razlikuju. Kao

velika poklonica kazališne umjetnosti ponovno ću

posegnuti u kazališni rječnik, jer mi se ta usporedba

jako svidjela (nadam se da mi moja predraga

prijateljica Željka Udovičić Pleština zbog toga neće

zamjeriti).

Dakle, za kazališnu predstavu je najvažnija

publika zbog koje se predstave u kazalištima igraju i

koja predstave nagrađuje jačim ili slabijim pljeskom

te punim ili polupraznim dvoranama. Za trgovinu

poput Garderobe to su njezini kupci. Svakako je za

predstavu važan režiser koji pod sobom ima sve

njezine segmente i cjelokupnu ekipu. Preneseno u

ustroj konceptualne trgovine, to je osoba koja stoji

iza koncepta, sadržaja i ideje trgovine. Scenografiju

možemo usporediti s unutarnjim uređenjem, a

glumce s prodajnim osobljem koje se od trgovine do

trgovine razlikuje po profesionalnosti, educiranosti i

susretljivosti. Tako postoje dobri i manje dobri

glumci…

Ako na kolekcije gledamo kao na djela po kojima

nastaju pojedine predstave, mogli bismo zaključiti

da se konceptualne trgovine razlikuju isključivo po

brendovima koje imaju u ponudi. Međutim, upravo

dobar dramaturg ili nepostojanje dramaturga od

dvije predstave istog naslova može napraviti dvije

različite predstave. Odnosno, dva buyera od istih

brendova i njihovih kolekcija mogu napraviti dvije

potpuno različite ponude. A moj je dojam da se

upravo te uloge često potpuno zanemaruju i o njima

se nekako najmanje priča.

Ta me činjenica inspirirala da iz tame pod svjetla

reflektora izvučem buyere - one koji su ključni na

putu pojedinog proizvoda od showrooma dizajnera

do krajnjeg kupca. Upravo su oni jedan od glavnih

faktora koji čine razliku između više ili manje

uspješne trgovine. Naravno, uz sam ugođaj i

osmijeh koji bi vas kao potrošača trebao dočekati

gdje god ušli.

152

Splitska modna oaza

Seventy Venezia je modni brend

koji u svojim kolekcijama

savršeno prenosi esenciju

talijanskog modnog stila i

prepoznatljive talijanske

estetike. Sinonim je za

talijansku modu u njezinom najboljem izdanju

u kojem se tradicija i kvaliteta spajaju s

najnovijim trendovima, zadržavajući

prepoznatljivu talijansku eleganciju u svakom

odjevnom komadu i modnom dodatku.

Nova zimska kolekcija brenda Seventy

Venezia donosi osvježenje u svijet mode nude

koloritima, klasičnim krojevima i poslovnim

kombinacijama s urbanim pomakom. Ova

kolekcija pruža elegantan i sofisticiran izbor za

moderne žene koje cijene kvalitetu, udobnost i

stil. Kolekcija se oslanja na klasične krojeve koji

nikada ne izlaze iz mode - klasični kaputi,

hlače, blejzeri, haljine. Ovako oblikovani

komadi odjeće nude savršeno uravnotežen

sklad između udobnosti i stila.

Trgovina u splitskom trgovačkom centru

Joker predstavlja značajan korak za ovaj

prestižni talijanski modni brend. Već

prepoznat po svojoj eleganciji i sofisticiranom

dizajnu, sada nudi još bolje iskustvo kupovine

u ovom popularnom trgovačkom odredištu.

ADRESA: TC JOKER, SPLIT

INSTAGRAM: SEVENTY_SPLIT

FOTOGRAFIJE: IVAN GUDIĆ, MODEL IVANA JELOČNIK

153

GG TIJELO MODE

FOTOGRAFIJA: PRIVATNI ALBUM

Moda je

čuđenje

u svijetu

O običnom i neobičnom, reviji kao

umjetničkom performansu i kreativnoj

niti koja povezuje osnovnoškolce iz

Mrkoplja i Johna Galliana, promišlja

kolumnistica Nataša Mihaljčišin

Imala sam nedavno priliku održati kreativnu radionicu

s temom i naslovom "Modna revija" u osnovnoj školi u

Mrkoplju. Zamišljena kao slobodna igra s već nošenom

odjećom i različitim predmetima poput ukrasnih

papira, sprejeva za tekstil, uredskog pribora i svih onih

sitnica koje možemo i ne možemo spojiti sa

svakodnevnom manirom odijevanja. Intencija je bila otvoriti i

predočiti i nadgradnju običnog u neobično i začudno - u

kontekstu nošenja odjeće i na taj način pružiti informaciju o

modi kao performativnom činu koji se ostvaruje u formi i

sadržaju modne revije. Željela sam potaknuti djecu da stvore

modni događaj koristeći pri tome resurse koji su im, u

materijalnom smislu, bili trenutno na raspolaganju i da pri

tome oslobode kreativnost ne sputavajući se imperativima

uobičajene nosivosti, trajnosti i funkcionalnosti - baš kako se

to ponekad u svijetu mode i radi; katkad kao umjetnički

performans, a katkad kao prilično površna spektakularizacija,

nažalost.

Kako je pitanje slobode izražavanja u bilo kojem smislu uvijek

vrlo limitirano društvenim i kulturološkim kontekstom, bila

sam prilično u strahu kako ćemo komunicirati, kako će modno

pitanje uopće biti moguće oživiti i animirati u ranoj dobi djece

koja su s jedne strane naslonjena na ruralni oblik života, a s

druge strane umrežena u globalni diktat svih mogućih estetskih

parametara. Unutar tako postavljenih gabarita i odrasli se

teško bore za svoju individualnost - što se, naravno, lijepo vidi u

svim pomodnim trendovima koje slijedimo: od vrste hrane

koju jedemo, oblika tjelovježbe kojom se bavimo, društvenog

angažmana kojem se priklanjamo, sastojaka u kremama koje

nanosimo na lice pa do vrste terapije na koju idemo i tako u

beskraj: sad ovo, sad ono! I tako sam se, razmišljajući o razlikama

u stilu i načinu života između velikih i malih sredina, pa

između velikih i malih centara, pa velikih i malih zemalja, zapitala

što bi bilo najbolje ukrasti iz mode kao jedan od njenih dragocjenih

kreativnih sastojaka i ponuditi ga, zapravo zavesti

školarce kako bi se unutar njega nesputano izrazili. Potajno

sam od početka imala na umu kako bih ih voljela uvesti u pretjerivanje

i eksperiment kad je riječ o odijevanju za reviju, no

hoće li to djeci uopće biti poticajno i zanimljivo - tko bi znao!?

Pokazalo se kako su sve moje predodžbe bile predrasude i

podcjenjivanje slobodne i autentične kreativnosti i kako su

sudionice i sudionici radionice, a bilo ih je dvadesetsedmero od

petog do osmog razreda osnovne škole, od mene trebali samo

dozvolu i dopuštenje da čine sve što im padne na pamet nakon

što sam ih kratko informirala o tome kad govorimo o odjeći, a

kad o modi i kako se ona može prezentirati.

Dogodila se svojevrsna karnevalizacija u srazu s dekonstrukcijom

svakodnevnog odjevnog kostima s upisivanjem

novog značenja, transcendencija rodnih karakteristika,

maštovito ukrašavanje tekstom i neobuzdana eksplozija svih

mogućih gesti u samoj izvedbi modne revije. Ponovili smo reviju

tri puta: prvi put proba, drugi put je bilo kao prava modna

revija, treći put nakon što su, na svoj zahtjev, napravili još neke

intervencije na outfitima kako bi bili ekspresivniji, bolji!

Svjedočila sam modnoj reviji u punom smislu ideje modne revije

kao izvedbenog događaja kad moda postaje performans i u

kojem se artikulira kao punopravan i relevantan umjetnički

medij.

Baš kao i kod Johna Galliana na kojeg me snažna, slobodna

i energična dječja kreativnost u velikoj mjeri i podsjetila. Ne

mislim, naravno, stavljati znak jednakosti između visokoestetiziranog

i produciranog Gallianovog modnog teatra i s ogromnim

entuzijazmom i fascinantnom maštom realizirane

osnovnoškolske kreativne radionice, no svojevrsna teatralizacija

i dadaistička karnevalizacija karaktera na idejnom planu je

bila gotovo identična. Svjedočila je onom kolektivnom nesvjesnom

u koje smo svi skupa uronjeni i iz kojeg crpimo kreativnu

energiju ma gdje bili, pa makar se radilo i o modi koja se ne

može ostvariti izvan visokorazvijenog modnog sustava, barem

ne na način koji bi bio globalno utjecajan. Karnevalizacija je

kod Galliana, za razliku od mojih mrkopaljskih školaraca, brižljivo

njegovana i poticana u okviru obrazovnog sustava u

kojem se školovao, što mu je u velikoj mjeri omogućilo ulazak

na svjetsku modnu scenu. Opstanak na toj sceni nije nikad bio

lak, a i sam je Galliano, koji je još od Saint Martinsa slovio kao

izvanredan talent, bio žrtva cancel kulture i dobio otkaz u

154

Dioru za koji je realizirao neke od ponajboljih kolekcija kuće u

njenoj povijesti kao i u povijesti mode uopće.

Svojom prvom, diplomskom kolekcijom iz 1984.,

nazvanom "Les Incroyables", John Galliano je

manifestno naznačio historicistički tematski motiv

koji će obilježavati njegov rad sve do nedavnog

angažmana u Maison Margiela, gdje je ingenioznost njegova

talenta došla do izražaja sasvim drugačijim slikovnim

narativom. Kako način funkcioniranja modnog sustava sa

svojom složenom strukturom dizajniranja, produkcije,

distribucije, prezentacije, reklame itd. unutar kojeg figura

modnog dizajnera, ovisno o načinu i strategiji modne kuće ili

brenda za koji radi, skoro pa uvijek ima vrlo izazovan položaj

premošćivanja komercijalnih parametara s onima koji ulaze u

sfere kreativnog, umjetničkog i eksperimentalnog, potrebno je

katkad otići iza ogledala, iza ekrana, kako bi se u potpunosti

spoznala kompleksnost "reklamne slike". Gallianovo modno

tijelo je od početka u teatralnoj prezentaciji teatralno

kostimirano, zapravo možemo govoriti o teatralnom

performansu koji se u "Les Incroyables" poslužio dadaističkim

načinom dječjeg izrugivanja kostimom Francuske revolucije

1789. Ono što kao neupadljiva, druga melodija stoji u podlozi

njegova dizajnerskog jezika je dekonstruktivnost u procesu

dizajniranja, u kojem se povijest nastanka odjevnog komada

perpetuira u procesu njegove konstrukcije tako da se konačna

slika sklapa dvostrukim operativnim putem od kojih je jedan

diskretan, precizan i tih, a na drugom bliješte i sjaje svjetla

dekadentnog glamura svijeta mode. Iako je dekonstrukcija kod

Galliana podtekst, baš mu je taj podtekst omogućio

povezivanje s dekonstrukcijskim nasljeđem Martina Margiele -

na spektakularan način!

Tehnika pastiša različitih povijesnih stilova i kulturalnih

referenci u neobuzdanom i nelogičnom povezivanju stereotipa

s fetišima tvore Gallianovu koncepciju transgresije kostima u

estetiziranu masku kojom se ironizira sablažnjivo i perverzno,

rodno, spolno i transrodno, dekadentno i larpurlarno, opsceno

i rubno, bogato i isprazno. Možda najilustrativnija revija za

Gallianov način obračunavanja s prošlošću koja rezonira u

sadašnjosti i koja zapravo pokazuje i nedostatnost definiranja

njegove koncepcije historicističkom je couture kolekcija za

modnu kuću Christian Dior, za zimu 2000. Ako je McQueen

desadovske teme postavio kao fantazmagorične traumatske

slike traumatizirane seksualnosti, Galliano ih je izložio svjetlima

pozornice i u formi veselih svatova pustio u život kao

maskenbal u kojem se ne prerušavamo nego u svom tijelu živimo

svoj rekonstruirani identitet nemajući straha od osude,

neprihvaćenosti ili izopćenja, jer u konačnici svi smo takvi: jednako

queer i jednako sputani. I zadivljeni slikama koje imamo o

sebi na osnovi slika kojima smo fascinirani i koje predstavljaju

glavnu paradigmu društva spektakla u kojem samo putem slika

možemo razumjeti stvarnost. Spektakl je izraz nove društvene

moći preobrazbe robnog oblika u vizualnu formu spektakla.

Društvo u cjelini čini spektakl, ali njegov vidljivi oblik je

roba koja je zaposjela svakodnevni život; "Spektakl nije zbirka

slika, već društveni odnos među ljudima posredstvom slika".

Fotografije novinara i fotografa koji rade na modnim revijama

mogu pokazati komercijalnu stvarnost iza spektakla, stvarnost

koju prezentira publika, a ne modna pista, čiji spektakularni

prikazi tendenciozno zaklanjaju komercijalnu stvarnost koja

baca sjenu na njih. U spektaklu je, prema Debordu, "kapital

postao i slika"; kontrast između Gallianovih kolekcija i fotografija

prikazuje obje strane načina na koji se kapital gradi kao slika,

prvo u događaju izvedbe, a zatim u snimanju fotografija za

tisak. Za razumijevanje mode koja se kod Galliana događa u

raskošnoj vizualizaciji tijela potrebno je biti svjestan višeslojnosti

njegove umjetničke poruke koja je - kontradiktorno, skrivena

u spektakularnosti izvedbe. U isto vrijeme Galliano konstruira

i dekonstruira svijet mode na nevjerojatno dosljedan i subverzivan

način. Njegov prošlogodišnji multimedijalni projekt:

Cinema Inferno, Maison Margiela Artisanal Collection 2022,

koncipiran kao simultana izvedba snimljenog i igranog filmskog

materijala u kojem su likovi visoko modno kostimirani i estetizirani

na galianovski osebujan način, svjedoči o njegovoj daljnjoj

kreativnoj evoluciji. Teatralnost se spojila s pokretnim filmskim

slikama, a kulturološki kontekst otjelovljen je u paradigmatskim

karakterima američke kinematografije. Vivisekcija moralno-estetske

dekadencije suvremenog postpandemijskog društva

izvedena je u maniri nadrealne horor amerikane uz obilatu

dozu Gallianova neodoljivog modnog ludizma.

I tako, eto, ludizam je ludizam: Mrkopalj - Pariz! Moda je zaista

čuđenje u svijetu.

FOTOGRAFIJA: LAUNCHMETRICS/SPOTLIGHT

155

GG MODNI DODACI

BELLABEAT IVY

Tehnologija koja razumije ženu

Bellabeat Ivy je elegantna narukvica koja se ističe kao jedinstveni

uređaj za praćenje zdravlja. Bellabeat Ivy nadzire i prati dnevnu

rutinu žene i biološke reakcije njezina tijela te povezuje podatke s

njezinim menstrualnim ciklusom, trudnoćom i drugim zdravstvenim

podacima, kao što su simptomi ili raspoloženja. Sve to doprinosi

potpunom razumijevanju njezine učinkovitosti samonjege i

cjelokupnog zdravlja, uključujući hormonsku ravnotežu. Uz sve podatke koji se

nalaze u mobilnoj aplikaciji Bellabeat wellness coach, Ivy također prati reakcije tijela i

dnevne navike kontinuirano tijekom dana i noći putem naprednih senzora. Zauzvrat

pruža ženama potpuni uvid u tempo života. Nosiva narukvica također prati otkucaje

srca, brzinu disanja, srčanu koherenciju, te fizičku i mentalnu aktivnost. Može se

koristiti za praćenje i kontrolu ženskog menstrualnog ciklusa, plodnosti, trudnoće,

simptoma postporođajne depresije, simptoma menopauze i mnoge druge pojave.

156

157

GG NEWS

Ususret sezoni svečanih događanja i

izlazaka, efektni metalik komadi

unose dašak glamura. Jedan od

modela koji će upotpuniti

kombinaciju svakako su salonke Högl

koje možete pronaći u RODEA

trgovinama te u web shopu

www.rodea.hr

MINÉRAL89 BOOSTER JE

NAJPRODAVANIJI

PROIZVOD BRENDA

VICHY U SVIJETU.

NJEGOVA JEDINSTVENA

MINIMALISTIČKA

FORMULA OSLANJA SE

NA PATENTIRANU

TEHNOLOGIJU KOJA

ODGOVARA ČAK I

NAJOSJETLJIVIJOJ

KOŽI, ČINEĆI JE, NAKON

JEDNOG SATA, 71%

SNAŽNIJOM,

HIDRIRANIJOM I

POPUNJENIJOM.

URONITE U

SVIJET

SEVENTY

VENEZIA

TALIJANSKE

ELEGANCIJE I

LUKSUZA. U

TRGOVAČKOM

CENTRU JOKER

U SPLITU

PRONAĐITE

CHIC KOMADE

UZ KOJE ĆETE

PRIVUĆI

POGLEDE DOK

SJAJITE

VRHUNSKIM

STILOM.

Lijepe vijesti

VRHUNAC NJEGE

Masque Vivant, uravnotežujuća maska za lice iz Biologique Recherche,

ultimativna je maska za lice koja uravnotežuje kožu. S visokom

koncentracijom aktivnih sastojaka za pročišćavanje regulira

prekomjerno izlučivanje sebuma, smanjuje neželjene pojave na koži i čini

je čistom, zdravom i matiranom.

Environ Focus care Moisture+ Vita-antioxidant Hydrating Oil kapsule

revitaliziraju i hidriraju kožu. Kombinacijom retinola, vitamina C i E

pomlađuju i pomažu u proizvodnji zdravog elastina i kolagena.

MELEM

LIPS &

CHEEKS

Festive

Amaryllis

Balzam za usne u boji i

rumenilo u jednom dolazi

u zavodljivom, crvenom

tonu inspiriranom

zimskim cvjetovima

amarilisa. Njegujuća

glossy tekstura usnicama

i obrazima u trenu daje

luksuzan izgled, prirodnu

punoću i svježinu.

158

159

GG MAKE-UP

Isamaya Ffrench

FOTOGRAFIJA: LAUNCHMETRICS/SPOTLIGHT

Priča o Malom princu

ispričana kistom na

reviji Thoma Browna

160

Razbijanje

kodova

ljepote

Provokativna i zabavna

britanska vizažistica - jedno od

najimpresivnijih imena industrije

ljepote - bez cenzure stvara

slike, likove i priče koje podrivaju

estetska uvjerenja, a kolekcije

njezine kozmetike dizajnom

ambalaže provociraju senzacije i

brojne kontroverze

tekst ILIANA KLJAIĆ


Omiljena crvena nijansa

Isamaye Ffrench

'skinuta' je s britanske

telefonske govornice

161

U Isamayi je

industrija ljepote

pronašla spas

za uspavanu

make-up scenu

Slavna

vizažistica

ukrasila je lice

Rihanne za

naslovnicu

britanskog

Voguea

Ilustracija na kojoj Isamaya radi skicu prije

nego što svoju ideju prenese na lice modela

Isamaya French provokativna je umjetnica i jedna od

najtraženijih vizažistica današnjice koja redefinira

pojmove ljepote, pomičući granice "govora" šminkom.

Njezin upečatljiv make-up vrišti s naslovnica

vodećih modnih magazina, zvijezde poput Madonne,

Kendall Jenner i Rihanne s punim joj se povjerenjem

daju u ruke, a prvi je izbor najtraženijih fotografa današnjice

poput Stevena Kleina, Nicka Knighta i Tima Walkera. Modni

brendovi Thom Browne, Vivienne Westwood, Junya

Watanabe, Balmain i Off-White samo su neki na podugačkoj

listi njenih klijenata s kojima već gotovo desetljeće radi revije i

kampanje.

Isamaya Ffrench 34-godišnja je Engleskinja, rođena u

Cambridgeu, koja živi u Londonu sa svoje tri mačke Goyom,

Salome i Trinity. Roditelji su joj bili inženjeri, djetinjstvo je

provela trenirajući skokove u vodu i do sedamnaeste nije imala

nikakav doticaj sa svijetom ljepote. Za vrijeme studija dizajna

na Central Saint Martinsu džeparac je zarađivala šminkajući

djecu za rođendane, a od školovanja je odustala kako bi se

pridružila kreativnoj skupini Theo Adams koja je okupljala

umjetnike, plesače, muzičare i glumce. Upravo uz njih izbrusila

je zanat oslikavajući lica i tijela performera.

Nije trebalo dugo da njezin talent bude prepoznat. Ubrzo

nakon što je počela raditi za časopis i-D, koji ju je angažirao kao

urednicu ljepote, počele su stizati ponude sa svih strana.

U to je vrijeme beauty industrija čeznula za nekim tko će

udahnuti svježinu u pomalo uspavanu make-up scenu.

Za Isamayu umjetnost šminkanja nije učiniti da netko

izgleda lijepo, već potaknuti "emocionalne reakcije, poput

nostalgije, euforije, straha ili iznenađenja".

Postala je globalna ambasadorica ljepote YSL i Christiana

Louboutina, kreativna savjetnica za Burberry, Byredo i Toma

Forda koji joj je posvetio ruž boje lavande nazvavši ga po njoj.

No, njezin najveći poslovni izazov bilo je pokretanje

vlastitog brenda, prije dvije godine, koji je privukao golemu

pozornost "običnih" kupaca ljepote.

Slavna vizažistica, koja jednaku pažnju posvećuje bojama i

ambalaži, sama se pojavljuje u svojim reklamama na seksi i

otkačen način - u pripijenom lateksu ili na mehaničkom biku s

glamuroznom šminkom.

Njezina prva kolekcija Industrial nadahnuta je

najdragocjenijim metalima na Zemlji. Oslikana je ženskim

tijelom, a vrhovi sjajila za usne i maskare probušeni su poput

piercinga. Konj ukrašen kristalima zvijezda je iz njezine druge

kolekcije Wild Star, dok je posljednja i najšokantnija - kolekcija

ruževa u obliku penisa.

"Da nisam vizažistica, sigurno bih bila mikolog i proučavala

gljive. Mislim da jedino one mogu spasiti svijet i od njih

možemo mnogo naučiti. One stalno pronalaze način kako

preživjeti u katastrofalnim scenarijima za koje smo umnogome

krivi mi ljudi", otkrila je Isamaya u jednom intervjuu. I dok gljive

spašavaju svijet, Isamaya istražuje promjenjivo lice ljepote i

kako će ona izgledati u budućnosti.

Naime, Isamaya Ffrench radi na dokumentarcu radnog

naslova "Cracking the Beauty Code". Među temama koje

obrađuje su žene u Iranu koje hodaju sa zavojima na nosu kako

bi lažirale rinoplastiku jer je to simbol bogatstva ili kako u

Koreji roditelji osnivaju zaklade za svoju djecu da im omoguće

odlazak na estetsku operaciju nakon što diplomiraju.

162

VIVIENNE

WESTWOOD

JUNYA WATANABE

DION LEE

COLLINA

STRADA

BALMAIN

THOM

BROWNE

ZA ISAMAYU UMJETNOST ŠMINKANJA

NIJE UČINITI DA NETKO IZGLEDA 'LIJEPO',

VEĆ POTAKNUTI 'EMOCIONALNE REAKCIJE,

POPUT NOSTALGIJE, EUFORIJE,

STRAHA ILI IZNENAĐENJA'

MOVALOLA

KNWLS

16ARLINGTON

FOTOGRAFIJE: PROFIMEDIA (3)

I LAUNCHMETRICS/SPOTLIGHT (6)

163

GG PARTY MAKE-UP

CHANEL

Duo

Lumiere

puder i

highlighter

68 €

(512,04 kn)

ARMANI

BEAUTY

Eyetint

tekuće sjenilo

za oči 37,79 €

(292,26 kn)

BOBBI

BROWN Luxe

Cheek &

Highlighting

paleta za lice

127,99 €

(964,34 kn)

MAC Holiday

Extra Dimension

Skinfinish

highlighter 50,50 €

(380,50 kn)

Sjajno je

BAJNO

CHANTECHAILLE

Limited Edition

Precious Gold

Illuminating Powder

93,52 € (704,20 kn)

GUERLAIN Meteorites

Illuminating Powder

Pearls iz limitirane

kolekcije 64,18 €

(483,27 kn)

TOM FORD Paleta sjenila

za oči Ambrosia 124,99 €

(941,74 kn)

FOTOGRAFIJE: PROMO

164

DOLCE &

GABBANA

Devotion

Illuminating

Face Powder

49,52 €

(372,88 kn)

RABANNE Eyephoria

Midnight Light paleta

sjenila 34,84 € (262,34 kn)

PAT MCGRATH Bijoux Brilliance paleta

sjenila za oči 33 € (248,49 kn)

pripremila SONJA MLINAR

AT NIGHT

As night falls,

unlock skin’s full regenerative power.

Sisley Research unveils the Fundamental Regeneration Complex:

a combination of targeted ingredients to act at key stages of the night cycle.

Supremÿa At Night optimizes your skin's future.

Discover more at sisley-paris.com 165

GG BEAUTY SURADNJE

IGRE U DVOJE

/ 1

Vizažist Sir John i

parfumer Kilian

Hennessy kreiraju

mirisne ruževe za

usne (1). Ben

Gorham, osnivač

Byreda, i austrijska

pionirka prirodne

kozmetike Susanne

Kaufmann

predstavili su ulja

inspirirana alpskim

Bregenzerwaldom

(2). Merit i Proenza

Schouler - make-up i

modna suradnja (3)

/ 2

tekst SONJA MLINAR

FOTOGRAFIJE: PROMO

Što god da Kilian

Hennessy napravi, slavni

za tim naprosto polude.

Osnivač parfemskog

i beauty brenda Kilian

Paris dosad je kreirao

četrdesetak mirisa, iz kojih su proizašle i

brojne ekstenzije - za njegu tijela, mirisne

svijeće, parfemski ruževi... - a priča

se da je Rihannin zaštitni znak parfem

Don't Be Shy. Suradnje sa slavnim osobama

nisu mu strane, s reperom French

Montanom kreirao je miris Angels'

Share inspiriran konjakom, a ove je godine

pronašao novog suradnika i miljenika

slavnih žena - to je je američki vizažist

Sir John, zaslužan za scenski make-up

Beyonce, Zendaye, Priyanke Chopre,

Margot Robbie te mnogih drugih svjet-

/ 3

skih ljepotica. Njih dvojica zajedno će

raditi na kolekciji parfimiranih ruževa za

usne, i to ono što najbolje znaju - Sir

John će kreirati nove nijanse, a Kilian

Hennessy nove mirise.

I Ben Gorham, osnivač parfemske

kuće Byredo, iskusni je kolaboracionist

(za modni brend Off-White

kreirao je mirisnu kolekciju, a za

Ikeu mirisne svijeće), no ovogodišnja

suradnja s osnivačicom

brenda prirodne kozmetike

Susanne Kaufmann ponešto je

drukčija jer se, kaže on, temelji

na prijateljstvu. Divovski

Šveđanin i bivši košarkaš, visok

gotovo dva metra, upoznao je

poduzetnicu iz austrijske regije

Bregenzerwald na nekom sajmu parfema

i odmah su shvatili da imaju sličan

temperament i ukus - a rezultat toga su

dva neodoljiva proiz voda. Inspiriran

zelenom svježinom borova iz alpskog

Bregenzerwalda, Gor ham je kreirao

parfemsko ulje, a Susan ne Kaufmann

je pak iskoristila blagotvorna svojstva

biljaka koje rastu u njenom

rodnom kraju i formulirala njegujuće

ulje za tijelo - u koje je

Gorham dodao još mirisne

note jasmina i slatke smokve.

Moderan, minimalistički

make-up brend Merit pronašao je srodnu

dušu u modnoj kući Proenza

Schouler. Njeni osnivači i dizajneri Jack

McCollough i Lazaro Hernandez kreirali

su torbicu od veganske kože, koju je

Jennifer Serchia, kreativna direktorica

Merita, napunila svojim bestselerima -

toniranim serumom za glow lica, kremastim

rumenilom, Clean Lash maskarom,

Shade Slick uljem za usne u boji i kistom

za savršen finiš make-upa.

166

167

NAKON

25. GODINE,

SERUM JE

OBVEZAN!

SNAGA

INOVATIVNIH

FORMULA

EUCERIN

SERUMA

ISPRAVLJA

SVAKU

NEPRAVILNOST

NA LICU

Prema mišljenju

stručnjaka, u

rutinu njege lica

trebali bi, nakon

navršene 25.

godine, uvrstiti

serume, moćne

preparate čija je glavna značajka visoka koncentracija

specifičnih aktivnih sastojaka. Redovitom primjenom

seruma naša koža postaje duboko hidrirana,

nahranjena antioksidansima te zdravog i blistavog

izgleda. Serum se pravilno nanosi na dobro očišćeno

lice i uvijek prije hidratantne kreme. Struktura seruma

u osnovi je drugačija od drugih preparata za njegu lica

– lagana, najčešće prozirna i gelasta tekućina brzo se

upija, a zahvaljujući aktivnim sastojcima, prodire

duboko u kožu i opskrbljuje ju hranjivim tvarima.

PRODIRU DUBLJE U

KOŽU I HRANE JE

Budući da danas na tržištu postoji

nebrojeno puno različitih vrsta

seruma, važno je da prilikom izbora

znate koji će vam, ovisno o tipu

kože i cilju kojeg želite postići, biti

od najveće koristi. Dolaskom

hladnijih dana, koži prijeti

isušivanje čime ona postaje

osjetljiva, sklona crvenilu i upalama

pa ako razmišljate o početku

primjene seruma, sada je idealno

vrijeme za to!

168

ZBOGOM,

HIPERPIGMENTACIJAMA

Zauvijek se riješite hiperpigmentacija,

tamnih mrlja na licu uzrokovanih suncem,

hormonskim promjenama ili starenjem uz

pomoć Eucerin Anti-Pigment Skin

Perfecting Serum-a. Ovaj klinički testiran,

ultra lagani serum za njegu lica sadržava

patentirani thiamidol, br. 1 sastojak za

ujednačzenu kožu kojeg i svjetski

dermatolozi preporučuju kao

najučinkovitije rješenje u baorbi protiv

hiperpigmentacije. Eucerin Anti-Pigment

dvofazni serum još je jedan Eucerinov

moćni preparat s thiamidolom i

koncentriranom hijaluronskom kiselinom

koji ispravlja hiperpigmentacije i koži

pruža zdrav i blistav izgled.

NEPRAVILNOSTI

POSTAJU PROŠLOST

Eucerin Hyaluron-Filler korigirajući

serum pogodan je za kožu koja

pokazuje prve znakove starenja poput

finih linija, proširenih pora ili kože koja

je gruba ili izgleda umorno i sivo.

Iznimno lagana i nemasna tekstura čini

ovaj serum pogodnim za osobe s

masnom kožom ili za nanošenje ispod

make-upa. Imate li kožu sklonu

aknama ili vas muče tragovi od akni,

obavezno isprobajte Eucerin

DermoPure Serum s trostrukim

djelovanjem. Salicilna kiselina i

likokalkon A koje sadrži ovaj serum,

smanjit će nepravilnosti te će spriječiti

ponovnu pojavu novih nepravilnosti,

a ovaj Eucerinov serum sadrži i

thiamidol koji učinkovito uklanja

hiperpigmentacije.

PROTIV BORA I ZA

ELASTIČNOST

Inspiriran dermatološkim tretmanima,

Eucerin Hyaluron-Filler + Elasticity 3D

Serum, je lagan i hidratantni anti-age serum

koji učinkovito djeluje na tri dimenzije

starenja kože – hiperpigmentacije, bore i

gubitak elastičnosti. Osim thiamidola,

moćna formula sadržava i inovativnu

kombinaciju visoko i niskomolekularne

hijaluronske kiseline koja vidljivo ispunjava

duboke bore, dok aktivni sastojak arktin

dokazano ubrzava obnovu kolagena u

stanicama kože i poboljšava njezinu

elastičnost. Za ciljani i najsnažniji učinak,

izdvajamo novu generaciju Hyaluron Filler

preparata: Eucerin Hyaluron-Filler

koncentrirani tretman za ispunjavanje bora.

Riječ je o anti – age preparatu s najvećom

koncentracijom hijalurona, saponinom i

enoksolonom koji učinkovito suzbija

starenje kože lica. Za ekstra boost i

antioksidanse isprobajte Eucerin Hyaluron-

Filler hidratantni booster te Eucerin

Hyaluron-Filler Vitamin C booster.

NOĆNI SERUMI

Eucerin Hyaluron-Filler noćni piling & serum

predstavlja anti-age piling i hidratantni serum za

sve tipove kože. Piling s dvostrukim učinkom za

korištenje tijekom noći poboljšava teksturu kože,

potiče obnovu stanica kože i popunjava čak i

najdublje bore. Koža je sjajna i glatka na dodir. Za

ekstra hidriranu i nahranjenu kožu primijenite

Hyaluron-Filler hidratantni booster za noćnu njegu.

Formula s noćnom učinkovitošću ovog seruma

kombinira visokomolekularnu hijaluronsku kiselinu

koja ima sposobnost vezanja vode na površini kože i

niskomolekularnu hijaluronsku kiselinu koja prodire

u dublje slojeve kože gdje nastaju bore. U

kombinaciji s glicerinom, formula pruža vrlo visoku

hidraciju i znatno poboljšava vlažnost. Provitamin

B5 aktivno obnavlja i jača kožu preko noći dok

vitamin E štiti kožu od oksidativnog stresa.

169

GG LJEPOTA

U NOVU

GODINU

S NOVIM

LICEM

Doc. dr. sc.

Aleksandar

Milenović,

maksilofacijalni

kirurg i plastični

kirurg glave i

vrata, voditelj

Odjela kirurgije

tumora glave i

vrata Klinike za

tumore KBC-a

Sestre milosrdnice

i Odjela za

estetsku kirurgiju

Poliklinike Kustec

Dugogodišnji stručnjak za ljepotu doc. dr. sc.

Aleksandar Milenović otkriva koje brzinske metode

uljepšavanja možemo napraviti kako bismo zablistali

na Silvestrovo, a koje zahtijevaju dugoročan plan

fotografija BILJANA BLIVAJS/CROPIX

Dobra vijest za pobornice "zelene" filozofije, a

loša za ljubiteljice efektnog make-upa -

Europska komisija je zbog ograničavanja

upotrebe mikroplastike zabranila šljokice i

razna sjajila u dekorativnoj i preparativnoj

kozmetici! No, to nipošto ne znači da u novogodišnjoj

noći nećete biti na visini zadatka ako se potrudite.

Zablistati možete i s ekološki prihvatljivom šminkom (smatram

da dobar make-up rješava pola posla kad je riječ o uljepšavanju

i pomlađivanju), a tu su i neinvazivni tretmani.

Postoje, naravno, i invazivne metode, no ako ste se sada

odlučile za neku od njih, bojim se da ste - zakasnile. Oporavak

nakon kirurških zahvata poput faceliftinga ili blefaroplastike

duže traje pa teško da ćete do ulaska u 2024. moći pokazati

novo lice. Manje agresivni as iz rukava su botulinum toksin

(poznatiji kao botoks), hijaluronski fileri te polilaktični konci,

koji su svojevrsna zamjena za facelifting u području donje

čeljusti i jagodica. Pritom ih ne bih preporučio osobama

starijim od 55 godina. One više nemaju kvalitetan tonus kože

pa će konci - umjesto da je zategnu i podignu - kroz nju proći

kao kroz putar. Sa šminkanjem nakon toga treba pričekati

barem nekoliko dana, za razliku od filera i botoksa. Kako,

naime, tu nije riječ o dubinskim zahvatima i ne dira se tekstura

kože, klijentica može odmah nanijeti make-up i otići na večeru

ili party.

Često naglašavam kako bi briga o izgledu trebala biti

promišljena, a ne gašenje požara. U tom smislu svatko bi

trebao pronaći stručnjaka koji bi mu napravio plan za ljepotu -

ne jednogodišnji ili petogodišnji, već dvadesetogodišnji. Da u

svakom trenutku zna što treba raditi, da zna što su

kratkoročne, a što dugoročne mjere. Bit ću slikovit: "redovni

servis" trebale bi biti neinvazivne metode poput botoksa i

hijalurona, a "generalka" kirurški zahvati kao što su facelifting i

blefaroplastika. Idealno bi bilo napraviti dva tijekom života.

Uvijek, naravno, postoji mogućnost da nam se i uz redovne

servise nešto pokvari, no manje su šanse ako nam estetske

metode postanu osobna higijena, a ne nužda. Tada se nećemo

morati brinuti ni o izgledu na Silvestrovo. Ili hoćemo, jer malo

tko se tijekom zimskih blagdana može oduprijeti slasnim i

masnim jelima poput sarme sa suhim mesom, odojka s

francuskom salatom i kremastim kolačima. Kao i raznim

alkoholnim pićima na domjencima i obiteljskim druženjima.

No, suvišni kilogrami su druga tema koja postaje aktualna na

proljeće, jer se mnogima tek tada upali alarm.

170

171

GG X JANA NAILS #MUSTHAVES

LUKSUZNO

ZAVODLJIV

BEAUTY SPA

Megapopularan inovativni brend proizvoda za nokte Jana

Nails poznat je po svojim "Beauty & Spa" kolekcijama, a

najnoviju liniju proizvoda obogatio je posebnim

asesoarima. Ovaj put u fokusu nije isključivo estetika noktiju

već je u ponudu uvedena i njegujuća kozmetika, a prvi put,

uz one namijenjene ženama, uključuje i proizvode

posvećene njezi muškaraca. Mali poklon setovi dolaze u

zanimljivo dizajniranim usklađenim pakiranjima

fotografije SREĆKO RUNDIĆ

172

173

JN UNISEX OGRTAČ

Ultimativna uniforma rituala samonjege obavija tijelo

luksuznom mekoćom. Fini satenski porub s JN

logotipom daje mu poseban dodir elegancije i

glamura za savršen #me-time.

JN VANITY

Kako bi ljubitelji make-upa bili zbrinuti i na

putovanjima, kreativci iz Jana Nailsa osmislili su

praktičnu torbicu i putni preklopni držač za kistove.

Praktičan minimalistički dizajn i predivna nude boja

komplementirat će svaki toaletni stolić.

TOUCH ME

Ruke su odraz mladosti i ljepote, a uz JN mini rašpicu

i kremu ostat će zauvijek njegovane i mlade. Rašpica

je izrađena od najkvalitetnijeg japanskog papira u

dizajnu mramora, dok luksuzna formula mini kreme

sadrži visokokvalitetne sastojke: shea maslac, koktel

ulja i ceramide koji štite kožu i ostavljaju je savršeno

mekom. Ova vrhunska formula svojim mirisom

pobuđuje sjećanja na slani oceanski zrak koji se

miješa s drvenastom notom kadulje.

DEEP DESIRE

U poklon setu za muškarce dolaze mini polir blok i

rašpica u crnom kroko stilu. Rašpica savršeno

oblikuje nokte, dok ih polir blok besprijekorno

zaglađuje. Tu je i mirisna mini krema, specifičnog,

diskretnog, dugotrajno osvježavajućeg mirisa oceana

s daškom drvenastih nota, koja će zahvaljujući

mješavini najkvalitetnijih ulja i shea maslaca, uz brzo

upijanje, bez masnog i ljepljivog traga, njegovati ruke

sofisticiranog muškaraca.

FIX ME

JN nudi revolucionarno rješenje, balzam za njegu

suhe i oštećene kožice oko noktiju i zanoktica.

174

Namijenjen je apsolutno svima, a njegova

revolucionarna formula s aloe verom, uljem šafranike

i vitaminom E potiče hidrataciju te pomaže u njezi

isušene kože. Nakon redovite uporabe balzama

zanoktice postaju zdrave i njegovane, a nokti blistaju

punim sjajem.

HONEY, KISS ME!

Ovaj balzam je spas za usne, čarobna superzvijezda

svih tretmana čini ih savršeno mekima. Obogaćen

sitnim česticama zlata i s okusom meda, prožet

prirodnim sastojcima i vitaminom E, hidrira usne i

sprečava njihovo isušivanje. Antibakterijski matičnjak

njeguje oštećenja, dok ulja zadržavaju vlagu uz niski,

prirodni zaštitni faktor.

GLAM IT UP!

Kako bi spa užitak bio potpun i zaokružen, tu je i

maska za oči koja se jednostavno nanosi, a prožeta je

snažnim peptidima i matičnim stanicama orhideje.

Zahvaljujući vrhunskim sastojcima efektom liftinga

trenutno zateže kožu oko očiju joj svjež i blistav

izgled. Osim što podiže, učvršćuje i posvjetljuje kožu -

smanjuje natečenost područja oko očiju.

SVE NOVOSTI BRENDA JANA

NAILS PRATITE NA

DRUŠTVENIM MREŽAMA:

Facebook:

Jana Nails - Edukacije & Prodaja

i Jana Nails Official Group

Instagram:

@jananails_official i

@jananails_shop

TikTok:

jananails_shop

web stranica

www.nails-jana.com

175

GG INTERVJU

U EKSKLUZIVNOM RAZGOVORU ZA

GLORIJU GLAM DIZAJNERICA, IKONA

STILA I POSLOVNA ŽENA OTKRIVA SVOJE

MIRISNE FANTAZIJE, ROMANTIČNE

SNOVE I TAJNE DESTINACIJE

razgovarala ILIANA KLJAIĆ

fotografije STEVEN KLEIN

Victoria

BECKH

176

AM

177

Iako poslovni i privatni život Victorije Beckham pratimo

posljednjih trideset godina i čini se da je malo toga što već o

njoj nismo čuli, modna dizajnerica i supruga bivše nogometne

legende Davida Beckhama uspjela je ponovno privući

našu pažnju. Zvijezda koja je od javnosti skrivala čak i

osmijeh svojom je prvom kolekcijom parfema otkrila neke

od najintimnijih trenutaka svog života. Portofino '97 posvećen

je tajnom bijegu na talijansku obalu i oda je prvim

susretima s Davidom. U plavoj bočici krije se adrenalin,

flert i zaljubljenost, miris posteljine u hotelu te lagani

povjetarac. Suite 302 sadrži opojni miris glamura, duboku

zaljubljenost i sjećanja na intimne noćne šetnje ulicama

Pariza. U apartman hotela Ritz, u kojem je 34 godine živjela

modna dizajnerica Gabrielle Chanel, često su bježali kako

bi proslavili rođendane ili godišnjice, a bijela bočica tog

mirisa dočarava boju haljine Roberta Cavallija koju je

Victoria nosila kad su preplavljeni ljubavlju obnovili zavjete.

Posljednji od tri parfema, San Ysidro Drive sadrži nalet

energije pomiješan sa slanim oceanskim zrakom te sklad

koji su Beckhamovi osjećali dok su živjeli u Kaliforniji.

Ondje su često planinarili s djecom, odlazili surfati, te uživali

u zajedničkom životu bez pratnje paparazza.

Na razgovor za Gloriju Glam slavna je 49-godišnja majka

četvero djece, pristala u vrijeme prikazivanja iznimno gledanog

dokuserijala "Beckham" te nakon predstavljanja

svoje modne kolekcije na Tjednu mode u Parizu.

Kolekcija vaših parfema vrlo je autobiografska. Kakav

je osjećaj dijeliti "dio svoje intime" kroz mirise?

- Ovo je definitivno najintimniji projekt na kojem

sam radila do sada i uzbuđena sam, ali i iznimno ranjiva u

isto vrijeme. Iako mi ti mirisi koje sam pretočila u bočice

mnogo znače, smatram da su univerzalni i da svakoga

tko ih nosi može "odvesti" na romantično putovanje ili

dragu destinaciju.

Planirate li proširiti kolekciju?

- Imam još mnogo toga za reći, ali ne želim žuriti. Važno

je otkriti glavne note kojima bih "dočarala" priču.

Možemo li očekivati da ćete neki parfem u budućnosti

posvetiti i čarobnom Lopudu koji ste posjetili ovo ljeto?

- Moja kreativnost, kako u modi tako i u kozmetici,

u naj većoj je mjeri inspirirana putovanjima. Stoga,

možda jednog dana u bočicu pretočim emocije s ljetovanja

na Jadranu.

178

ŠTO SAM STARIJA,

TO IMAM VIŠE

SAMOPOUZDANJA.

GDJE BI MI BIO

KRAJ DA SAM GA

TOLIKO IMALA NA

POČETKU

KARIJERE

Kako je bilo surađivati s Jérômeom Epinetteom?

- Jérômeu vjerujem najviše na svijetu. Zanimljivo je da

sam i ranije - nesvjesna toga - birala mirise koje je on kreirao.

Blisko surađujemo posljednjih osam godina i uživala

sam u svakoj zajedničkoj minuti provedenoj s njim bilo da

smo se družili u Parizu, New Yorku ili preko Zooma.

Kakve parfeme volite?

- Biram ih ovisno o raspoloženju. Trenutačno obožavam

kombinaciju crne trešnje i duhana u parfemu Suite 302.

Kad pomalo zahladi, privlače me dublje note crne trešnje i

zrna crvenog papra.

Odakle inspiracija za bočicu?

- Kad sam bila malena, mamina mi je prijateljica uvijek

davala prazne bočice parfema Coco Chanel. Zurila sam u

njih i često zamišljala kakve bih mirise i bočice i sama rado

kreirala. Dakle, ova je kolekcija ostvarenje mog djetinjeg sna.

Sjećate li se prvog parfema koji ste kupili?

- Mislim da je to bio jednostavan miris iz The Body Shopa

kad sam s mamom bila u jednom trgovačkom centru u

Lakesideu.

179

PORTOFINO '97

Od naših prvih susreta

David i ja smo odlučili

da ćemo vezu držati

tajnom. Odlučili smo

otputovati u Portofino.

Sjećam se svjetla,

mirisa hotela i koliko je

bilo uzbudljivo to

vrijeme.

SUITE 302

Često smo znali pobjeći

u Pariz. On je za nas

grad sreće, bilo da smo

tamo proveli vikend,

slavili rođendan ili

godišnjicu. Najčešće

smo odsjedali u hotelu

Ritz, u apartmanu 302

u kojem je modna

dizajnerica Gabrielle

Chanel živjela 34

godine.

SAN YSIDRO DRIVE

Znakovito vrijeme

novog početka u mom

životu i ponovnog

otkrivanja sebe dok

smo živjeli u Kaliforniji.

Bilo je to obnavljajuće i

mirno razdoblje života.

Kako odabirete imena proizvodima?

- To je iznimno zabavan dio posla. Najbolji

primjer je nijansa Rollerskate za kremasto

rumenilo Cheeky Posh. Dok sam u Miamiju sa

svojim timom radila na osmišljavanju nijansa

rumenila, moja kći Harper se rolala po stanu.

Slušala nas je i, u jednom trenu, otišla u svoju

sobu te nam donijela uzorak ružičaste za koju

sam ja isprva mislila da nije dobra. No, onda

smo joj ipak dali šansu. Poigrali smo se nijansama

te boje i pronašli jednu koja se pokazala

savršenom. Upravo zbog toga smo to koraljno

ružičasto rumenilo nazvali Rollerskate. Njegov

svježi sjaj iznimno je mladenački.

Koji je vaš omiljeni make-up?

- Obožavam smeđi smokey eye, a u nekim

prigodama dodam maslinastu ili plavu Satin

Kajal olovku koja vizualno otvara oči.

Kako počinje vaš dan?

- Ja sam, za razliku od Davida, jutarnji tip.

Uvijek se budim dobro raspoložena i pozitivna.

Ujutro najprije odvezem Harper u školu, a

potom vježbam s osobnim trenerom Bobbyjem.

Uživam u proteinskim smoothiejima koje mi

pripremi David. Veliku pažnju posvećujem njezi

kože. Za šminkanje mi je dovoljno pet minuta,

nakon čega odlazim u ured i na sastanke.

Izbjegavam stavljati teške pudere i korektore.

Nastojim živjeti sa što manje stresa, a najbolje

se opuštam u meditaciji.

Šminkate li se i kad ne izlazite?

- Tada samo malo zarumenim obraze i usne.

Koji vam je omiljeni tretman lica?

- U Londonu obožavam odlaziti k Melanie

Grant koja je stvarno nevjerojatna.

Čini se da je Harper od vas naslijedila

oko za lijepo? Jeste li joj dali

kakav savjet?

- Harper ima golemo znanje o make-upu i

njezi kože. Mogu čak reći da je već i mene nadmašila.

Ona je moj glas generacije Z. Savjetovala

sam joj da ne pretjera s čupanjem obrva, kao ja

90-ih godina.

Kako se opuštate na kraju napornog dana?

- Najdraže mi je vrijeme provedeno s obitelji.

Navečer se uvijek svi okupimo i uživamo u

zajedničkom druženju.

Na pragu ste pedesetih. Kako se osjećate?

- Što sam starija, imam više samopouzdanja.

Gdje bi mi bio kraj da sam ga toliko imala na

početku karijere.

180

181

GG BEAUTY GURU

U sezoni

poklona

podsjetite svoje

najmilije neka

prioritet daju

brizi o sebi i

svojoj dobrobiti,

savjetuje

kolumnistica,

majstorica

make-upa i

well-beinga

Simona

Antonović

FOTOGRAFIJA: SEPHORA PRESS

FOTOGRAFIJA: MARE MILIN

Darivanje je

WELLNESS

U

sve bržem i zahtjevnijem svijetu briga o sebi

postaje vrlo važna za očuvanje mentalnog i

tjelesnog zdravlja. Stoga, iskoristite vrijeme

darivanja za pažljiv odabir darova za svoje

najdraže. Bilo da je riječ o masaži lica,

difuzoru za umirujuće eterično ulje ili

balzamu za njegu kože, wellness darovi mogu podići i

poboljšati kvalitetu života onima do kojih vam je stalo.

Pogotovo ako imaju užurbani život, stresan posao i previše

obaveza. Potaknite ih neka zastanu i odmaknu se od stresne

svakodnevice i usredotoče na sebe. Ako pak tražite poklon za

prijateljicu koja voli dašak luksuza ili je želite počastiti

savršenim ružom, samo naprijed, učinite je sretnom, neka

uživa. Nezamjenjivi su ti trenuci radosti kada nekoga uistinu

razveselite. Čak i ako nešto zaboravite kupiti na vrijeme, ne

brinite, danas sve možete kupiti online i dostaviti bez odlaska

u trgovine. Evo nekoliko prijedloga blagdanskih darova s

kojima nećete pogriješiti.

182

2NJEGA LICA PO MJERI -

Omiljeni centri za ljepotu

Dermacare nude niz opcija za

njegu kože i poboljšanje zdravlja koje

obožavaju mnoge žene. Njihov stručni

tim nudi tretmane za lice po narudžbi

koji kombiniraju tehnike masaže s

najsuvremenijim tehnologijama za

zdravu i blistavu kožu. www.

dermacare.hr

4SVILENA

JASTUČNICA -

Izrađena od

najkvalitetnije mulberry svile,

navlaka za jastuke Starsilk

učinit će iskustvo spavanja

luksuznim. Ne samo da može

spriječiti kovrčanje kose i

smanjiti upalne procese kože

lica nego će ostati hladna i

ugodna na dodir cijelu noć.

www.starsilk.hr

1MATCHA ZA IMUNITET -

Materijina matcha napravljena je

od najkvalitetnijih mladih listova

zelenog čaja iz okolice Kyota u Japanu.

Pakira se svježa, čime zadržava visoku

razinu kvalitete nutrijenata kojima

obiluje. Poboljšava raspoloženje, fokus i

koncentraciju, a sadrži katehin EGCG

(Epigallocatechin Gallate),

antioksidans koji ima protuupalna

svojstva te jača imunološki sustav, što

nam je itekako potrebno u nadolazećim

hladnim danima. www.materia.eu

3ANTISTRESNI

DIFUZOR - Alo

Yoga Aura, dvau-jedan

difuzor i

ovlaživač zraka,

izvanredan je za

stvaranje opuštajućeg

kućnog okruženja.

Oslobađa od stresa

nakon dugog dana, a

brend nudi i odlična

esencijalna ulja.

www.aloyoga.com

5DAŠAK LUKSUZA - Uz prozračnu

teksturu, iluminirajući puder CHANEL

Les Symboles De Chanel Perles

posvjetljuje lice, dajući mu prirodan, sedefasti

sjaj koji osvjetljava sjene i redefinira konture

lica. Nanesite ga na vrhove jagodica i hrbat

nosa kako biste istaknuli ten. www.chanel.com

6INTENZIVNA

HIDRACIJA -

Eucerinova

Hyaluron Filler Antiage

maska trenutno

hidratizira, briše fine

linije s lica, a kožu ostavlja svježom i sjajnog mladenačkog izgleda. Može se

koristiti za sve tipove kože, uključujući i onu osjetljivu. www.eucerin.hr

FOTOGRAFIJA: PROMO

183

8SAVRŠENE USNE - Jane Iredale

Color Luxe Hydrating Cream

Lipstick je ruž intenzivnih

pigmenata i kremaste teksture koja

glatko klizi preko usana. U samo jednom

potezu pruža izvrsnu pokrivenost te

osigurava dugotrajnu hidrataciju i

mekoću. Nijansa Magnolia je apsolutni

must have. www.janeiredale.com

7

BALZAM ZA SAMONJEGU -

Rescue balm brenda UCHKA

svojom originalnom formulom kroz

sinergiju samoniklih ljekovitih biljaka

učinkovito obnavlja, umiruje i njeguje

kožu u trenucima nelagode. Blagotvorno

je rješenje za probleme osjetljive,

nadražene i suhe kože. www.uchka.eu

9

TERAPIJA LED SVJETLOM -

Ovisno o svjetlu koje emitira, LED

maska može ponuditi mnoštvo

prednosti. Crveno svjetlo povećava

proizvodnju kolagena i elastina, plavo gađa

bakterije koje uzrokuju akne, zeleno

pomaže kod pigmentacije. U kombinaciji s

dobrom dnevnom rutinom njege kože,

može poboljšati zdravlje kože iznutra

prema van, povećati sjaj, pomoći riješiti

problem akni te učiniti kožu čistijom,

glatkijom i punijom. www.currentbody.com

I PREKRIVANJE

LICA - Estée Lauder

10NJEGA

Futurist Hydra Rescue

Moisturizing Foundation SPF 45

tekući puder je lagane formule, srednje

do pune pokrivenosti, instantno

ujednačava ton kože, prekriva crvenilo,

tamne mrlje i nesavršenosti te traje 12

sati. Normalnoj i suhoj koži pruža

UVA/UVB zaštitu širokog spektra s

njegujućim učinkom.

www.fabuspot.hr

FOTOGRAFIJA: PROMO

11

PERSONALIZIRANI SATOVI JOGE, MEDITACIJE I DISANJA - Petra i Marco Bianco iz Pink

Elephanta gotovo da su sinonim za učitelje joge kod nas. Podučavaju jogu za poboljšanje zdravlja,

fleksibilnosti, snage i izdržljivosti, meditaciju za smirenje uma i tehnike svjesnog disanja za

optimalan i pravilan unos kisika u organizam. Dostupni su i online satovi. www.pinkelephant.hr

184

185

GG WELL-BEING

Postoji li jedna istina - i

kako prihvatiti da ne postoji

O poimanjima istine, koliko istina postoji i koliko

stvarnosti, promišlja kolumnistica Eva Feldman

FOTOGRAFIJA: ACNE STUDIO PRESS

Pitanje istine provlači se

kroz sve sfere ljudskog

života: odmalena nas

uče da treba govoriti

istinu, tijekom odrastanja

često se pitamo je li

istinito sve što smo čuli od svojih roditelja,

istina je ono na čemu nam se temelji

obrazovanje i kod nekih je još uvijek presudni

faktor u politici. Istina nam je važna

jer pomoću nje kreiramo svoju stvarnost.

Kad najjednostavnijim pretraživanjem

interneta pokušamo naći definiciju istine,

vrlo ćemo brzo shvatiti koliko je istina

stvar percepcije i koliko se na to što nazivamo

istinom može utjecati. U povijesti

filozofije istina je definirana s obzirom na

usmjerenja i polazišne točke pojedinih

filozofa, a posljedica tih brojnih definicija

često je pluralizam istina: uvjerenje da

svatko može imati svoju istinu ako se ona

slaže s drugim njegovim vjerovanjima ili

mu je osobno izravno očita ili u praksi

korisna. To poimanje da postoji više istina,

a onda i više stvarnosti, pripada teškom

i dosta kasnom razvojnom stadiju

čovjekova bića, koji katkad ne dožive svi.

Kad se rodimo, u prvim godinama

života nemamo sposobnost da sagledamo

stvari iz više perspektiva, a zbog toga

ne možemo ni shvatiti da postoji više od

jedne istine. To je razdoblje kad se najčešće

stvaraju emocionalne traume, ne

samo zbog nemogućnosti da se vide i prihvate

dvije perspektive, ali u velikoj mjeri

i zbog toga. Kako kaže Gabor Maté: trauma

nije ono što nam se dogodilo, već što

se dogodi unutar nas nakon onog što

nam se dogodilo. Mladi mozak ne može si

objasniti zašto tata viče svaki dan nakon

posla ni na koji drugi način nego da se

usmjeri na ono što smo mi učinili da to

zaslužimo. Budući da ne možemo pojmiti

tatinu perspektivu - da je pod stresom,

da je umoran, isfrustriran zbog kompliciranih

situacija na poslu - okrećemo se

onom što nam je blisko i jasno: sebi.

Konstruiramo svoju istinu u kojoj smo

odgovorni za ono što nam se dogodilo.

Na taj način u velikoj mjeri dobivamo

osjećaj kontrole koji nam je nedostajao,

jer ako se sutradan ne ponašamo kako

smo se ponašali danas, vjerojatno tata

neće toliko vikati, što znači da možemo

utjecati na svoju okolinu. Na neki način

naša jedna istina nas spašava: daje nam

osjećaj kontrole i osjećaj sigurnosti.

Stvar je u tome da jednom kad prijeđemo

u odraslu dob, kad se počnemo suočavati

s novim izazovima kao što su stvaranje

i održavanje prijateljstva, ulaganje

energije u hobije i projekte, razvijanje ljubavnih

odnosa, ta nesposobnost da uvidimo

različite perspektive čini nam više

štete nego koristi. Prijateljstvo u kojem se

grčevito držimo samo svoje istine o tome

kako smo mi uvijek ti koji zovemo na druženje

- a ne vidimo da smo često zauzeti

ili fokusirani na svoje probleme kad nas

druga strana zove - neće potrajati.

Ljubavni odnos u kojem smatramo da je

isključivo naš partner kriv za svađe, a pritom

ne uzimamo u obzir njegovu istinu o

tome kako ga povređuje naša šutnja i

durenje, često će završiti u zamjeranju,

što je smrt svake veze. I tako postupno

učimo vidjeti stvari iz druge perspektive,

a uz to učimo i prepustiti kormilo, kontrolu,

moć nekome drugom, u ovom slučaju

ljudima do kojih nam je stalo i u koje imamo

povjerenja. Ako za to imamo kapaciteta,

uz malo sreće, učimo primiti, prihvatiti

i zadržati tuđu istinu kao jednu od

istina koja, koliko god da je istinita, ne

mora nužno poništiti našu stranu. Dvije

stvari mogu biti točne u isto vrijeme: i da

nas je povrijedilo tuđe ponašanje (partnerovo,

prijateljičino ili tatino) i da je njihovo

ponašanje nastalo iz nekog razloga (strah

od odbacivanja, osjećaj manje vrijednosti

ili stres na poslu). To je jedna od velikih

istina kojima nas psihoterapija uči i dio

procesa kojim se liječe traume.

Pomirenje s činjenicom da postoji više

strana, više istina, pomaže nam ne samo

u odnosima s drugima nego i u razumijevanju

svijeta. U vremenu u kojem smo sa

svih strana bombardirani različitim, katkad

oprečnim informacijama o ratovima,

sukobima i ideologijama, vrlo se lako

možemo izgubiti u frustraciji i dokazivanju.

Iako nisam naivna da kažem kako bi

rješenje svih problema bilo, eto, samo

prihvatiti da nema jedne istine, duboko

vjerujem da bismo procesom koji je

potrebno proći da bi se otključala ta

razvojna faza uma, srca i duše pomogli

civilizaciji kao takvoj. Koji je to proces,

pitate se. S čime se to čovjek treba suočiti

da bi prihvatio tuđu istinu? Dolazimo

do najtežeg dijela. Jer da bismo prihvatili

tatinu istinu, trebamo prvo moći čuti i

utješiti svoju tugu i strah. Da bismo vjerovali

svojoj prijateljici da osjeća kao da je

ignoriramo, trebamo biti okej s tim da i

sami katkad ne mislimo na druge. Da

bismo bili sposobni uzeti na znanje istine

više naroda, više religija i osoba s različitim

uvjerenjima, trebamo se pomiriti s

činjenicom da možda nikada više nećemo

u potpunosti biti u pravu. Da bi više

istina moglo postojati u našem umu, trebamo

prihvatiti svoju ljudskost, svoju

nemoć i realnost da je nemoguće postići

pravdu. A tako je vrlo teško misliti i s tim

se vrlo teško pomiriti kad duboko, duboko

iznutra želimo biti na sigurnom.

Ono što još ne znamo, dok se dječje

borimo da se naša istina čuje, vrednuje i

prihvati, dok raspravljamo s neistomišljenicima

na društvenim mrežama i dok

pokušavamo pronaći onu jednu zadnju

riječ nakon koje se ne mora više ništa reći

jer je istina i točka, jest sljedeće: kad

bismo spustili oklop, otvorili oči i odčepili

uši, s druge bismo strane također čuli

dječji uzvik, dječju molbu, da se naš sugovornik

čuje, vrednuje i prihvati. I u tom

trenutku, htjeli to ili ne, morali bismo si

priznati da smo, sa svim svojim istinama,

svi isti u biti, s istim potrebama i težnjama.

I ta spoznaja približila bi nas drugome

i pružila nam ono što smo u početku

tražili - povezanost i vrednovanje.

186

187

188

lifestyle

FOTOGRAFIJA: NEIMAN MARCUS PRESS

Iako je načinjeno od

kristala, carstvo

francuske manufakture

Baccarat suvereno

vlada već 260. godina

189

GG ART INTERIJERI

Zavjese iz kolekcije Serenissima

posvećene Veneciji

190

Ponekad u krevetu, dok

čekam da mi san dođe na

oči, razmišljam jesam li

uopće radio i jedan dan u

životu - iako sam proteklih

četrdeset godina sve svoje

vrijeme i energiju uložio u tvrtku Pierre Frey.

Bile su mi samo 22 godine kad mi je otac

povjerio vođenje tvrtke koja nosi njegovo

ime. Uživao sam u svakom trenutku svog

života, u strasti, znatiželji, zadovoljstvu i sreći

koji su pobijedili sve povremene nezgode i

neugodnosti koje donosi tako odgovoran

posao. Rođen sam u znaku Riba, volim svoju

ženu, djecu i unučad, vjeran sam svojim

prijateljima i uvijek se trudim sve napraviti

najbolje što mogu.

A najbolji način da unucima prenesem

svoju životnu priču i sve što sam stvorio je -

knjiga. Skromno sam očekivao da će to biti

neki manji format, ali jedna je misao vodila

drugoj i pretvorila se u veliku knjigu o

životnom stilu. Urednici izdavačke kuće

Flammarion umnogome su mi pomogli.

Zaista je teško bilo odvojiti svoj život od

brenda Pierre Frey, jer sam u njega toliko

uronjen još od najranijeg djetinjstva.

Na moj odgoj i moje viđenje svijeta uvelike

je utjecala moja majka, talentirana umjetnica

i kći poznatog dekoratera i dizajnera

namještaja Renéa Proua. Moj je djed osmislio

brojne luksuzne interijere brodova i

Priča mog života

Patrick Frey, vlasnik najpoznatije francuske

tvrtke za luksuzno uređenje doma i jedan od

najvećih svjetskih autoriteta za tkanine i uzorke

čije znanje koriste vodeći svjetski muzeji,

ekskluzivno za Gloriju Glam piše o bogatoj

ostavštini koju je sačuvao svojim unucima


fotografije MATTIA AQUILA

191

Text Patrick Frey Photography Mattia Aquila

FOTOGRAFIJE: DOROTHÉE DEMEY (2)

Strast i kreativnost

zabilježeni u knjizi

Patricka Freya

Textiles, Wallpapers,

Carpets, and Furniture

A Family Legacy of Passion and Creativity

Flammarion

Zuberove tapete

koje se i danas

izrađuju tehnikama

iz 18. stoljeća

U uredu Patricka

Freya 'oživjeli' su

brojni legendarni

uzorci oslikani na

tkaninama

Majka je

oblikovala

moju

percepciju

ljepote, a

često mi je

znala reći da

'mnogi

gledaju, a

malo njih

vidi'

192

vlakova 20-ih i 30-ih godina prošlog

stoljeća. Bio je silno duhovit i

nepredvidiv, a imao je naviku - koju je

prenio i na moju majku - da stalno

preuređuje svoj dom. Stalno bi

premještao namještaj i slike po kući ili

mijenjao boju zidova, a iz vedra neba bi

spakirao obitelj i preselio je u hotel dok

bi se dom renovirao. Poput njega i ja

volim premještati stvari, jer mi se čini da

ćemo ih, ako sve ostane predugo isto,

prestati primjećivati.

Majka je imala jedinstven i pozitivan

pogled na život te mi je često znala

govoriti da "mnogi gledaju, a malo njih

vidi". Naučila me je na svijet gledati na

drugačiji način, a dragocjeni trenuci i

putovanja na koje me je vodila oblikovali

su moju percepciju ljepote i utjecali na

pristup dizajnu i kreativnosti. Majka je

živjela sretno i aktivno do svoje sto i

treće godine.

Njezina me jedinstvena vizija vodila

tijekom cijele karijere, posebno kad sam

morao preuzeti umjetničko vodstvo

tvrtke Pierre Frey. Mogu reći da je to bio

i ključni trenutak mog života. Otac mi je

vjerovao iako su, zbog mojih mladih

godina, mnogi sumnjali u moje

sposobnosti. Upravo me je njegovo silno

povjerenje potaknulo da prihvatim

izazov.

Otac i majka upoznali su se u djedovoj

radionici u koju je mladi Pierre Frey

došao po savjet. Samo osam dana

kasnije otac je zatražio majčinu ruku.

Oboje su već imali brakove iza sebe, a

zajedno su živjeli osamnaest godina.

Osim mene, dobili su i kćer Martine, koja

je još kao dijete umrla zbog liječničke

pogreške. Odrastao sam u sjeni oca koji

je zbog gubitka kćeri postao duboko

melankoličan, a to je bio i razlog da se

brak mojih roditelja raspao.

S dvadeset godina otišao sam

studirati u New York i potpuno se

zaljubio u taj grad - i jednu djevojku. No,

očeva povratna karta natjerala me da se

odmah vratim. Na izlasku iz vlaka otac

mi je rekao da očekuje da ću već u

ponedjeljak u 8.30 biti na poslu.

Otac je tada imao 66 godina i 50

godina teškog rada iza sebe. Želio me je

što prije uvesti u dobro uhodani posao

kako bi zlatna slova na vratima njegove

poslovne zgrade još dugo tamo stajala.

Isprva me uputio u poslovanje tvrtke,

a nakon šest mjeseci dozvolio mi je i da

dizajniram tkanine. Prepuštao mi je sve

više poslova i odluka u strahu da se ne

vratim u Ameriku.

Nekadašnji uzorak s tkanina kojima se krajem 18. stoljeća prekrivao

krevet s baldahinom iz arhive je preslikan u novu, modernu kolekciju

Otac bi se svako jutro ukrcao u

autobus 52, stigao u ured točno u 10 sati

i ostajao do 17.30. Iako nije imao nikakvu

funkciju, i dalje je imao moralnu vlast.

Volio je razgovarati s radnicima, pregledavati

zbirke i davati poneki savjet.

U znak zahvalnosti godine 1991.

našoj sam tvrtki pridružio legendarnu

manufakturu Braquenié, koju je nekoć

iznimno cijenila Marie-Antoinette.

Mnogo više od komercijalne transakcije,

ova akvizicija predstavljala je duboku

vezu s poviješću i baštinom koju sam

želio sačuvati i oživiti.

Istim sam se povodom vodio i kad

sam preuzeo vođenje jednog od prvih

francuskih proizvođača namještaja, a

zatim i Maison Le Manach,

specijaliziran za tiskane tkanine iz 18.

stoljeća, žakarda po mjeri i ručnom

tkanju. Tvrtki sam pripojio i

manufakturu Thorp iz Londona, gdje se

ručno oslikavaju tkanine i tapete po

želji, a čija je tehnika tiska na drvo

ostala identična onoj iz 18. stoljeća. Moja

posljednja akvizicija Zuber, najstariji

proizvođač tapeta na svijetu, osnovana

je 1767. godine, a njezini čuveni

panoramski krajolici nastavit će se i

dalje oslikavati tradicionalnim

tehnikama.

No, nemojte me krivo shvatiti, ja se

ne smatram vlasnikom ovih

manufaktura. Ja sam samo posrednik u

prenošenju znanja i iskustva. Stručnjak

koji ih - sa svojim iskustvom i unesenom

strašću - prenosim budućim

generacijama!

193

GG PUTOPIS

IAKO ALŽIR NUDI MNOGO - OD

MORA, PLANINA I PUSTINJE, DO

NEPROCJENJIVOG ARHEOLOŠKOG

BLAGA I GRADOVA S FRANCUSKIM

UTJECAJEM - PUTNICI GA

NEOPRAVDANO ZAOBILAZE.

DAMIR LELJAK DONOSI PUTOPIS

IZ NAJVEĆE AFRIČKE DRŽAVE

fotografije PRIVATNI ALBUM

Neotkrivena

oaza

Magreba

194

/ 1

LJUDI KAO NAJVEĆA VRIJEDNOST

Prije toga u alžirskoj ambasadi u Zagrebu treba

izvaditi vizu koja stoji 80 eura, a detalji se nalaze na

njihovoj internetskoj stranici. Veleposlanica je

Nakhla Kechacha, koja ruši predrasude o

podređenosti žena u arapskom svijetu. U Alžiru

sam upoznao liječnice, profesorice engleskog

jezika, hotelske menadžerice, službenice u

telekomunikacijskoj tvrtki, buduće odvjetnice... I

žene, i muškarci, i djeca izuzetno su otvoreni u

komunikaciji: ljubazni, znatiželjni i velikodušni, ali

nenametljivi. Nema nasrtljivih trgovaca i

ugostitelja, čak ni cjenkanja karakterističnog za

zemlje Magreba. Na spomen Hrvatske većina će

spomenuti Luku Modrića, jer Alžirci su zaluđeni

nogometom. Mnogi su poželjeli fotografirati se sa

mnom, dodati me na društvene mreže pa sam se

osjećao kao zvijezda. Ljudi su me u Alžiru

definitivno najviše oduševili. Nakon toga atrakcije,

a njih je toliko da bih se u Alžir trebao vraćati

mnogo puta.

DAŠAK PARIZA

Nemoguće je u dva tjedna vidjeti sve što nudi pa

treba imati jasan plan. Dobro je što su unutarnji

letovi povoljni - karta je u prosjeku 30 eura - pa se

bez problema može putovati s jednog kraja zemlje

na drugi. U glavni grad i jednu od najvažnijih luka

Sjeverne Afrike sletio sam u noćnim satima. Vozeći

se taksijem ulicama Alžira, koji ima više od 4,5

milijuna stanovnika i leži u istoimenom zaljevu

Sredozemnog mora, ostao sam zatečen avenijama,

parkovima i raskošnim palačama koje su me

podsjetile na Pariz. Država je, naime, od 1830. do

1962. bila pod vlašću Francuza pa su ostali brojni

utjecaji. Iz kolonijalnih vremena potječe i

monumentalna zgrada pošte - Grande Poste -

Postoje neke predivne zemlje

koje putnicima iz određenih

razloga izmaknu s radara, a

među tim još neistraženim,

nerazvikanim i

nekomercijalnim

destinacijama svakako je Alžir. Iako je riječ o

najvećoj afričkoj državi - s brojnim prirodnim,

kulturnim i gastronomskim različitostima -

turizam ondje nije toliko masovan kao kod

njenih susjeda Tunisa i Maroka. Neki zaziru

zbog dugogodišnjeg građanskog rata (iako je

završio prije više od dvadeset godina), a zbog

bogatih nalazišta nafte i zemnog plina Alžir

nije ni toliko ovisan o turizmu. S jedne strane

je dobro da je sačuvao autentičnost, a s druge

je šteta ne vidjeti tolike ljepote. To više što je iz

moje perspektive, a i onih koji su ga također

posjetili, vrlo siguran. I povoljan. Povratna

avionska karta se iz Zagreba preko Frankfurta

do glavnog grada Alžira, koji se također zove

Alžir, može kupiti već za 250 eura.

Džamija Djazair Alžiru treća je najveća na

svijetu nakon onih u Meki i Medini i prima 120

tisuća vjernika (1). Na tržnici u pustinjskom

gradu Ghardaia prodaju se tradicionalne

glinene posude (2). Jedan od brojnih

eksponata u kući Yvesa Saint-Laurenta u

Oranu, pretvorenoj u privatni muzej (3)

/ 2

/ 3

195

blizu koje su brojni trendovski

restorani, kafići i slastičarnice. Cijene

su više u odnosu na neke druge dijelove

grada (slične kao u Hrvatskoj), a isto je i

u četvrti Hydra gdje živi viša klasa.

MUZEJI I PALAČE

Suprotnost je Kazba, najstariji i

najautentičniji dio Alžira, zbog čega je

od 1992. pod zaštitom UNESCO-a.

Karakteriziraju ga uske i strme ulice,

zbijene kuće i trgovine, hamami i

tržnice, džamije i islamska groblja,

nadsvođena stubišta i murali. Djeluje

poput labirinta pa je za obilazak dobro

uzeti lokalnog vodiča. Gradom je zbog

gužvi i kaosa najbolje hodati, a udaljenosti se najlakše prelaze

metroom, drugim najstarijim u Africi nakon onog u Kairu.

Iznimno je povoljan i taksi Yassir, s tim da aplikaciju možete

instalirati tek kad uzmete lokalnu SIM karticu. Glavni grad

ima bezbroj zanimljivih mjesta, a među njima su otomanska

palača Rais, koju zovu još i Bastion 23. Zapravo je to kompleks

palača i kuća čija je gradnja trajala od 16. do 18. stoljeća. Tu su

još i Muzej lijepih umjetnosti, Muzej prapovijesti i etnografije

U kući u Oranu gdje je Yves Saint-Laurent živio

do 18. godine, kad se seli u Pariz, izložene su

njegove skice, kreacije i šivaća mašina, a tu su i

raskošni saloni te terasa na kojoj će posjetitelji

uskoro moći predahnuti i popiti kavu ili čaj

Bardo, Nacionalni muzej starina i

islamske umjetnosti, Muzej

moderne umjetnosti...

VJERSKA

TOLERANCIJA

Svojevrsna gradska oaza je

botanički vrt Hamma iz 19.

stoljeća. Prostire se na 58

hektara i ima oko 1200 vrsta

biljaka iz raznih dijelova svijeta.

Otamo se žičarom dolazi do

jednog od simbola grada -

spomenika mučenicima koji su

poginuli u ratu za nezavisnost.

Podignut je 1982. na 20.

obljetnicu neovisnosti, a visok je

92 metra. Čine ga tri betonska

palmina lista, kip jednog od

glavnih boraca te vječni plamen.

Ljubitelje sakralne umjetnosti

oduševit će Bazilika Majke Božje

Afričke, sagrađena u 19. stoljeću

na 124 metara visokoj klisuri s

koje se pruža veličanstveni

pogled na Alžirski zaljev.

Izgradnja je trajala četrnaest

godina, glavni arhitekt je bio

Francuz Jean Eugene

Fromageau, a iako je riječ o

katoličkoj crkvi, na apsidi stoji natpis: "Majko Božja Afrička,

moli za nas i za muslimane". Fascinantna je i džamija Djazair.

Treća je najveća na svijetu, prostire se na 20 tisuća četvornih

metara, a otvorena je 2019. nakon sedmogodišnje gradnje.

KLEOPATRINA KĆI

Iz Alžira se može otići i na neki jednodnevni izlet, a moja

preporuka je obalni grad Tipasa. Ima razvijen turizam i noćni

196

Ghardaia je

osnovana početkom

11. stoljeća, ali ide

ukorak s

vremenom: hoteli

Akham i M'zab

zadovoljit će i

najrazmaženije

goste, koji ondje

mogu kušati

specijalitete poput

devinog mesa

život (za razliku od grada Alžira) te

lijepe pješčane plaže i izvrsne riblje

specijalitete. Cijene su pritom znatno

niže od onih u Hrvatskoj. Poznata je i

po ostacima rimskog grada na obali

Sredozemnog mora te takozvanom

Mauzoleju Mauritanaca iz 3. stoljeća

prije Krista. Zapravo je to grobnica

numidijskog kralja Jube II. i njegove

žene Kleopatre Selene II., kćeri

egipatske kraljice Kleopatre i rimskog

državnika Marka Antonija.

Oduševljava činjenica što na

povijesnim lokalitetima u Alžiru nema

gužvi kao, primjerice, u Egiptu, a

cijene ulaznica su manje od eura.

Inače je u Alžir najbolje putovati u

jesen, kad vrućine popuste, a vrijeme

je još dovoljno lijepo. Tada ima i mnogo ukusnog voća i povrća

- datulja, grožđa, maslina... - jer Alžir ima plodna polja i

razvijenu poljoprivredu.

ŽIVOT U SAHARI

Iz Alžira se za sat i 20 minuta avionom dolazi do Ghardaie,

pustinjskog dijela zemlje gdje za domaće stanovništvo i

turiste vrijede posebna pravila. Vidjelo se to već na

tamošnjem aerodromu. Službenici su pomno pregledali

putovnice, a onda su nas policijska vozila - zbog brige za

sigurnost turista - pratila do hotela Akham. Bio je to mali

resort u kojem noćenje s doručkom stoji 50 eura. Vrijedilo je

svakog centa, jer to zdanje ima predivne sobe, vrt s palmama i

cvijećem, maleni bazen te vrhunsku uslugu i hranu. Oduševili

su me kus-kus, devino meso koje je nalikovalo govedini, razne

verzije šakšuke (poširana jaja u umaku od rajčice) te

mahdjouba (tanke lepinje punjene rajčicom). Uz to je bilo

servirano miješano povrće, grožđe i datulje kojih na tom

197

Među simbolima Orana su

Nacionalno kazalište iz 1907. te

crkva posvećena Djevici Mariji s

koje se pruža veličanstveni

pogled na grad, a fascinantni su

i mostovi u gradu Konstantinu

području ima više od osamdeset vrsta.

Zanimljivo je da u jelima ne dominiraju začini

pa su Europljanima okusi ipak prihvatljiviji.

PRAVILA ODIJEVANJA

Ghardaia je osnovana početkom 11. stoljeća i

jedan je od sedam utvrđenih gradova u dolini

M'zab na sjeveru Sahare. Dva grada su

novija, a pet drevna i pod zaštitom

UNESCO-a. Nikad nisu bili pod utjecajem

kolonizatora pa su sačuvali autentičnost, a

to znači da su građeni od prirodnih

materijala poput pijeska i gline. Uske ulice

štite od vrućine i pustinjskog vjetra, a na

vrhu gradova dominira toranj džamije nalik

piramidi. Stanovnici se zovu Mozabiti,

pripadaju narodu Berbera, a prakticiraju

posebnu vrstu islama koja se zove ibadizam. Taj dio zemlje je

konzervativniji pa nema alkohola, pušenja na otvorenom, a na

javnom mjestu treba biti prikladno odjeven. Muškarci

tradicionalno nose vrećaste hlače, a žene bijelu odoru

pokazujući samo oči. Jedno oko ako su udane, a oba ako nisu.

Pritom je zabranjeno fotografirati ih. Razgledavanje je

moguće samo uz vodiča i vozača, a naš je bio simpatični Ider.

NAJLIBERALNIJI GRAD

Drugačije ozračje vlada u Oranu, koji se smatra najliberalnijim

alžirskim gradom. Smješten je na sjeverozapadu zemlje, na

obali Sredozemnog mora, a ima mnogo luksuznih hotela i

noćnih klubova. U prošlosti je bio pod vlašću Španjolaca koji su

ga osvojili u 16. stoljeću. Iza njih je ostala fascinantna tvrđava

Santa Cruz, sagrađena na visini od oko 400 metara, ispod koje

je kapela posvećena Djevici Mariji. Oran, o kojem je u romanu

"Kuga" pisao Albert Camus, glasoviti francuski književnik

rođen u Alžiru, imao je golemu europsku populaciju. No, nakon

nezavisnosti Alžira gotovo svi su otišli pa je grad ostao bez

polovice stanovništva, uglavnom Francuza i Židova. Većina

znamenitosti nalazi se blizu Trga 1. studenog, gdje je

198

/ 1 / 2 / 3

U Alžiru se prodaju mirisne esencije prema željenoj mililitraži (1). Obalni grad Tipasa poznat je po ostacima rimskog grada i lijepim plažama (2).

Palača Mechouar u Tlemcenu nekadašnja je rezidencija dinastije Zayyanida, a arhitektura podsjeća na Alhambru u Granadi (3)

Nacionalno kazalište iz 1907. Tu su i Nacionalni muzej Ahmeda

Zabane, alžirskog revolucionara kojeg su Francuzi smaknuli na

giljotini, katedrala pretvorena u knjižnicu, sinagoga

prenamijenjena u džamiju Abdullaha Bin Salema...

MUZEJ YVES SAINT-LAURENTA

U Oranu je 1936. rođen glasoviti francuski modni dizajner Yves

Saint-Laurent pa je kuća u kojoj je odrastao s roditeljima i dvije

sestre pretvorena u muzej. Životni je to projekt alžirskog

biznismena i ljubitelja umjetnosti Mohameda Afanea, koji je s

arhitektom Youcefom Fernaneom proveo opsežnu

rekonstrukciju i restauraciju zapuštene građevine. O tome je

gospodin Fernane maštao 25 godina, a san mu se ostvario lani,

kad je muzej otvoren. Ondje se, uz ostalo, mogu vidjeti

fotografije Yves Saint-Laurenta od ranog djetinjstva, njegova

radionica, kreacije, crteži i skice. Nevjerojatno zvuči da je u

Alžiru napravio čak 300 tisuća skica, a nadahnjivao se

kazališnom umjetnošću i modnim časopisima svoje majke

Lucienne. U muzeju se mogu vidjeti i raskošni saloni, spavaće

sobe, radna soba dizajnerova oca Charlesa, direktora

osiguravajućeg društva i vlasnika lanca kina, a u planu je

otvaranje kafeterije u kojem će posjetitelji moći predahnuti.

Saint-Laurent je u Oranu živio do 18. godine, kad se seli u Pariz,

a u Alžiru je posljednji put bio 1993. Preminuo je 2008. u Parizu.

AFRIČKA GRANADA

U Oranu vrijedi vidjeti i arenu za borbu s bikovima, izgrađenu

1910., gdje se sada održavaju kulturne i sportske priredbe.

Ljubitelje shoppinga oduševit će golemi trgovački centar Es

Senia u kojem su dućani svjetskih modnih brendova i restorani

s internacionalnim i domaćim jelima. Cijene su, naravno, više

nego u nekim drugim trgovinama i restoranima u Oranu. Kad

smo već kod hrane, treba spomenuti i tradicionalno jelo iz

Orana, a to je karantika. Riječ je vrućem tijestu od slanutka,

jaja i maslinovog ulja, koje se jede samo ili u bagetu. Može se

probati i u Tlemcenu, gradu udaljenom 110 kilometara od

Orana. Zbog ljepote ga nazivaju i "biserom Magreba" te

"afričkom Granadom", što na određeni način i jest. U

Tlemcenu je, naime, palača Mechouar, nekadašnja rezidencija

dinastije Zayyanida, koja podsjeća na Alhambru, raskošnu

palaču posljednjih muslimanskih vladara Španjolske.

GRAD MOSTOVA

Konstantin pak podsjeća na španjolski grad Rondu i to zato

što je izgrađen na klisuri. Stoji na nadmorskoj visini od 640

metara, a dramatičnost i ljepotu daju mu mostovi koji povezuju

brda, doline i klance. Ima ih osam, sagrađeni su u različitim

vremenskim razdobljima, a najljepši je 164 metra dugačak

most Sidi M'Cid iznad rijeke Rhumel. Otvoren je 1912., a kako se

nalazi na visini od 175 metara, do 1929. je bio najviši na svijetu.

Projektirao ga je francuski inženjer Ferdinand Arnodin, a

obnovljen je 2000., kad mu je alžirska tvrtka Sapta zamijenila

dvanaest sajli. Konstantin, koji zovu i "Grad mostova", ime je

dobio prema rimskom caru Konstantinu Velikom, nalazi se na

istoku zemlje i treći je najveći grad nakon Alžira i Orana. Prije

devet godina je proglašen arapskom prijestolnicom kulture, jer

u tom smislu doista ima što za pokazati.

SLATKA I FRIK JUHA

Ono što vrijedi vidjeti je prekrasna palača Ahmed-bega iz 19.

stoljeća, u kojoj je živio posljednji beg Konstantina. Palača ima

tri dijela, povezanih hodnikom s 266 mramornih stupova, a

zidove krase slike koje prikazuju Ahmed-begova putovanja u

Aleksandriju, Tripoli, Alžir, Istanbul, Kairo i Hejaz. Tu su i

vrtovi s narančama i palmama te dvije fontane. O povijesti i

umjetnosti Konstantina mnogo se može naučiti u Muzeju Cirta

(tako se grad nekad zvao), koji ima likovnu, etnografsku i

arheološku zbirku. Među znamenitostima Konstantina je i

džamija Emira Abdelkadira iz 1994., druga najveća u Alžiru.

Nedaleko od grada su pak ostaci rimskog grada Tiddisa, koji

se nalazi na visoravni s crvenom zemljom pa izgleda pomalo

izvanzemaljski. U Konstantinu, posljednjoj postaji mog

putovanja po Alžiru, na svoje će doći i gurmani. Preporučio bih

restoran Igherssan, gdje su me najviše oduševili chorba frik

( juha od mesa, povrća i vrste pšenice zvane frik), filet sabljarke

s povrćem i rižom te desert chbah essafra (kolačići od prhkog

tijesta uronjenih u vrući sirup od meda, šećera i limuna s

nasjeckanim bademima). Bio je to doista šećer na kraju.

199

GG PUTOVANJE

New York/ 1

Céline Kaplan

FOTOGRAFIJE: UNSPLASH (1) I PRESS (8)

KOVČEZI CRVENOKOSE NJUJORČANKE ROĐENE U

FRANCUSKOJ, KOJA GOTOVO DVA DESETLJEĆA VODI VLASTITU

TVRTKU ZA ODNOSE S JAVNOŠĆU, UVIJEK SU SPREMNI ZA PUT.

NO IAKO RADI ZA NAJPOZNATIJE BRENDOVE IZ SVIJETA MODE I

LJEPOTE, ODLAZAK U URED ZA NJU JE NOĆNA MORA.

SASTANKE RADIJE ORGANIZIRA NA PRESTIŽNIM LOKACIJAMA

S ČAROBNIM POGLEDOM NA RIJEKU HUDSON. PRIVLAČE JE

EGZOTIČNE DESTINACIJE, NOVI PROSTORI I DRUŽENJA TE

VINTAGE MODNI DODACI. CRVENI RUŽ JE NJEZIN ZAŠTITNI

ZNAK, A BESPRIJEKORNU LINIJU ODRŽAVA REDOVITIM

JUTARNJIM VJEŽBAMA S OSOBNIM TRENEROM PREKO

ZOOMA - IZ BILO KOJEG DIJELA SVIJETA


200

/ 2

NAJDRAŽI DIO NEW YORKA

- Moj dnevni boravak i pogled na zalazak sunca

iznad rijeke Hudson.

NAJLJEPŠE ARHITEKTONSKO ZDANJE

- Chryslerov neboder na Manhattanu i privatna

sala Ville Albertine na Petoj aveniji. Taj francuski

kulturni centar u New Yorku služi kao intimno

okruženje za večere, sastanke i male prijeme za

umjetnike i pisce.

GDJE JESTI

- Ladurée za ispijanje čaja te restoran Left Bank

u zapadnom dijelu grada i Casa Cipriani u South

Street Seaportu iz kojeg se pruža prekrasan pogled

na Brooklyn.

ŠTO POSJETITI

- Nikako ne propustite najnoviju izložbu

Barkleyja L. Hendricksa: 'Portraits at The Frick' u

galeriji Frick Collection.

NAJBOLJI POGLED NA GRAD

- S bara na krovu hotela Ritz Carlton NoMad.

MOJA 24 SATA U NEW YORKU

- Dovoljno je samo poslušati pjesmu 'A Perfect

Day' Loua Reeda.

ZADNJI SHOPPING

- Nekoliko YSL bluza kupila sam u najotmjenijem

vintage butiku Marlene Wetherell.

BIJEG IZ GRADA

- Cova do Vapor, plaža u Lisabonu i Wimereux,

gradić na sjeveru Francuske.

/ 3

/ 4

NAJDRAŽE PUTOVANJE IZ DJETINJSTVA

- Posjet Veneciji s roditeljima.

KAMO NIKAD NE BI OTIŠLA

- U bolnicu, na hitni prijem.

NAJDRAŽI DAR

- Vintage naočale iz Selima Optique.

POSLJEDNJI PROJEKT

- Novi brend nastao s Elisabeth Holder, mojom

partnericom u zločinu. Nazvali smo ga OOOF - što

je kratica za ZAUVIJEK IZVAN UREDA. U njega

smo utkali sve što volimo.

ŽIVOT U RAVNOTEŽI

- Svaki dan se trudim živjeti u ravnoteži.

DA NE ŽIVIM U NEW YORKU...

- Moj nedosanjani san je život u Cova do Vaporu.

Casa Cipriani s

prekrasnim pogledom

na grad (1). Villa

Albertina savršeno je

mjesto za druženje (2).

Djelo Barkleyja L.

Hendricksa (3). Omiljeni

vintage butik Marlene

Wetherell (4).

Ladureeovi kolačići

idealni su uz čaj (5).

Pogled s hotela Ritz

Carlton NoMad (6). Otok

Socotra u Jemenu

osvojio je Céline (7).

Šalica OOOF - kratica za

zauvijek izvan ureda (8)

/ 6

/ 5

/ 7 / 8

OSMO ČUDO SVIJETA

- Najveća slana pustinja na svijetu Salar de Uyuni

u jugozapadnoj Boliviji i otok Socotra u Jemenu.

201

GG LA DOLCE VITA

Buđenje

slatkih

užitaka

Secret de Fruits

Rouges, punjen

poširanim

malinama i

borovnicama

202

Slavna slastičarka svoje

delicije 'dijeli' sa 120 tisuća

pratitelja na Instagramu

Francuskinja Nina Métayer otkriva kako je

očarala žiri Međunarodne unije pekara i

slastičara koji je, prvi put u gotovo sto godina

postojanja, titulu najbolje dodijelio ženi

tekst ILIANA KLJAIĆ fotografije MATHIEU SALOME I JEAGER LE COULTRE PRESS

napisala KRISTINKA ŠĆAVINA

fotografije PRIVATNI ALBUM

Bile su potrebne čak 92 godine da

Međunarodna unija pekara i

slastičara proglasi jednu ženu

najboljom na svijetu. Ove godine ta je

velika čast pripala 35-godišnjoj

Francuskinji Nini Métayer, kojoj ovo

nije prvo veliko priznanje. Naime, do svoje tridesete

godine tri je puta proglašena za slastičarku godine, i to

prestižnih izbora poput Gault et Millau i časopisa Le

Chef. Uspjeh je tim veći jer iza Nine Métayer ne stoji ni

jedan restoran ili velika kuharska faca - iako je praksu

stjecala u poznatim francuskim restoranima s

Michelinovim zvjezdicama.

Prije tri godine pokrenula je vlastiti biznis te je

uskoro od troje zaposlenih tvrtka narasla na 30. Nina

vodi radionice, smišlja delicije za prestižne svjetske

restorane i događanja, a njezine se kreacije naručuju

online ili u slastičarnici koju je otvorila u sklopu pariške

robne kuće Printemps du Gout.

Slatki život zahvaljuje i obitelji, suprugu i dvjema

kćerima, a o tajnama uspjeha govori za Gloriju Glam.

Prva ljubav

Sa 16 godina otputovala sam u Meksiko na učeničku

razmjenu. Godina dana mi je bila prilično duga, sanjala

sam o povratku i čime bih se uopće željela baviti u

životu. Najviše mi je nedostajao francuski kruh pa su

3D pahulju od vanilije slastičarka je posvetila Badnjaku

203

mi i misli stalno bježale u tom smjeru.

Nakon mature upisala sam tečaj

strukovnog osposobljavanja za pekara i

zaljubila se u taj posao čim sam naučila

osnove. Uživala sam spravljati kolače za

užinu s prijateljima prije škole. No,

profesionalno su me želja za

napredovanjem i kreativnost potaknuli

da se školujem i za slastičarku i da se

tom zvanju u potpunosti posvetim. Za

mene je slastičarstvo emocija, dijeljenje

gurmanskih užitaka.

Umjetnost

Estetika je važna, ali samo ako ima

smisla i ako je prati dobar okus. Prije

svega, slastica mora buditi emocije, a

izgled kolača i peciva je također izvor

užitka koji pojačava doživljaje. Ne volim

svoj posao uspoređivati s umjetnošću,

no za njega su potrebne vještine koje se

koriste u urarstvu ili izradi nakita.

Lekcija broj jedan

U kreativnom procesu je najvažnije ne

bojati se neuspjeha. Neuspjehom

možete nadmašiti sebe, napredovati i

otkrivati. Svakako je potrebno vrijeme

da se nauče osnove, steknu vještine i

prevlada strah. Općenito, morate

vjerovati u sebe, u svoje snove i ciljevi će

se postići.

Čokoladni par nastao je u povodu dana zaljubljenih

Sitne laži

Najvažniji su mi preciznost i strpljenje.

Uvijek nastojim napraviti male zaokrete

od tradicionalnog, a ne biti u divljoj

jurnjavi kako bih bila originalna. Volim

kolače sa šećerom, glutenom, maslacem

i ne skrivam koliki je njihov udio u mojim

delicijama. Smatram da kolače jedemo iz

užitka, a ne zbog kalorija.

Šećer

Najdraži sastojci su mi iznimno

kvalitetan Charentes-Poitou maslac te

cvijet soli s Île de Réa, oboje iz moje

regije. Iako se dobar desert može

napraviti i bez šećera, ne mislim da ga

treba izbjegavati. Slastice su ipak slatki

užitak. Nema potrebe za pretjerivanjem

sa šećerom, a i u novijim receptima za

peciva sve ga je manje. Mogu se koristiti i

rafinirani šećeri poput šećerne trske ili

muscovada. A prije svega, odličan izbor

je i voće, sezonsko i lokalno, ubrano kad

je zrelo i stoga prirodno slatko.

Hit kreacija

Moja torta Pavlova individualna je, vrlo

elegantna i gurmanska. Objedinjuje sve

što volim: voće i vrhnje. Za mene je ona

vrhunska sezonska kreacija jer se njezini

okusi mijenjaju s godišnjim dobima.

Inspiracija

Sve! Miris, krajolik, novi grad, tekstura,

zvuk, susret, sjećanje... Postoji početna

točka, nešto što u meni probudi emociju

ili znatiželju od koje kreće kreativni

proces - uvijek s brojnim pogrešnim

koracima koji me tjeraju da ne odusta -

jem sve dok ne dobijem željeni rezultat.

Zanimljivo je da svaki čovjek tumači

okus i miris na svoj način, pa će stoga

možda nekoga moja delicija podsjetiti na

nešto potpuno suprotno od moje ideje.

Restoran iz snova

Ne znam postoji li uopće takvo mjesto,

no ja si zamišljam kako uživam u sushiju,

u miru i tišini, okružena obitelji i prija te -

ljima te s pogledom na planine Japana.

Djetinjstvo i Božić

Nekoliko dana prije kićenja bora cijela bi

obitelj radila kekse u razli čitim oblicima.

U njima bismo napravili rupe kroz koje

se provlačila vrpca, a potom bismo ih

pekli. Kad bi se ohladili, ukra sili bismo ih

glazurom. Moje sestre i ja uživale smo

naše kolačiće vješati na bor.

Omiljeno jelo

Obožavam mamine lazanje čiji me miris

vraća u djetinjstvo i tatine tartiflette po

savojskom receptu od krumpira, luka,

slanine i reblochon sira.

Printanje hrane

Rado koristim 3D ispis u svom procesu

dizajna. Imam čak i vlastitu 'tiskaru'. S

dizajnerom radim na crtežu koji potom

printamo, a prema njemu izrađujemo

silikonske kalupe. Ova mi tehnika

omogućuje stvaranje otisaka za jestive

ukrase izrađene od vrlo tankog keksa za

moje božićne galettes de rois.

Café Reverso 1932

Iznimno sam počašćena suradnjom s

manufakturom Jaeger LeCoultre koja

spaja dvije profesije - urarstvo i

slastičarstvo - koje imaju više

zajedničkog nego što sam i mogla

zamisliti: finoću, strast, preciznost i

strpljenje. Izradila sam prekrasnu

kolekciju slastica za njihove pop-up

Cafée Reverso 1932 koje otvaraju diljem

svijeta.

204

Grand restaurant

od vanilije

Carré au Miel de Forêt

NASTOJIM NAPRAVITI TEK MALE

POMAKE OD TRADICIONALNOG, A

NE STALNO BITI U DIVLJOJ

JURNJAVI ZA NEČIM ORIGINALNIM

Black César kuglice od tri

vrste čokolade

Ellipse de Sapin

205

GG BUSINESS TALK

Trud se uvijek

ISPLATI

206

Razgovarali smo s Marijom Franić, voditeljicom

Korporativnih komunikacija Kauflanda, svestranom

mladom ženom odgovornom za imidž tvrtke koja

godinu ispraća s vrijednim priznanjima, dobrim

rezultatima i uzbudljivim planovima

razgovarala VEDRANA ČARAPOVIĆ PROPADALO

fotografije BILJANA BLIVAJS / CROPIX

Nedavno ste primili nagradu - German Croatia Business

Award 2023. Koliko vašoj kompaniji, a koliko vama

osobno znači to priznanje?

- Nagrade nam puno znače. Osim spomenute nagrade,

osvojili smo i Zlatnu košaricu 2021., Hrvatski indeks održivosti

2022., Greenprix 2023. One su dokaz da to što radimo, radimo

natprosječno dobro, a istovremeno su neka vrsta povratne

informacije okoline jer vidimo kakva je percepcija naših

projekata. Kao Top Employer smo među najboljim

poslodavcima u Hrvatskoj. Ponosimo se time i to nas motivira

da svake godine podignemo ljestvicu na još višu razinu.

Smatram da je bitno osigurati kvalitetan, stabilan rast i razvoj

kako bismo dugoročno bili uspješni i vjerujem da ćemo i u

2024. nastaviti stabilno rasti. Spremamo zanimljive novosti i

projekte. Stay tuned!

Kad je riječ o uspjehu, kako biste ga definirali?

- Rekla bih da je uspjeh kada se uspijemo odmaknuti od

stereotipa i onoga što nam društvo nameće te kada

pronađemo vlastiti put i ono što nas uistinu čini sretnima. Neki

bi to definirali pomoću japanskog koncepta - ikigai; kada

spojite ono što volite raditi, ono što svijetu ili ljudima oko vas

treba, ono u čemu ste dobri i ono što će vam se i financijski

isplatiti.

Osim toga, moj je moto da se trud uvijek isplati. Kažem to

jer sam vrlo rano, već s 14 godina, počela raditi kod roditelja

koji su 30 godina bili vlasnici restorana u Njemačkoj, u centru

grada, sa 150 unutarnjih mjesta te 200 s terasom. Već sam tu

prolazila razne faze uhodavanja i profesionalne obuke, budući

da se otac školovao u nekim od najboljih ugostiteljskih škola

tog vremena. Dolazili su nam razni gosti - od starijih gospođa

koje bi redovito navratile nakon predstave u gradskom

kazalištu, preko uglednih liječnika i profesora, sve do obitelji i

mlađe, opuštene ekipe. Stoga sam stalno morala prilagođavati

način komunikacije, a upravo mi je to stvorilo temelje za moj

današnji rad. Nakon iskustva u restoranu, tijekom studija u

Zagrebu većinom sam davala instrukcije iz njemačkog, a u

Hrvatskom autoklubu sam dvije sezone radila u Infocentru pa

ste me mogli čuti i na radiju s aktualnim stanjem na cestama

na hrvatskom, njemačkom i engleskom. Danas sam voditeljica

Korporativnih komunikacija i dio najuspješnije retail grupacije

u Europi. Važno je na putu do uspjeha prigrliti sve što nam se

na tim stanicama do cilja servira, u svakom segmentu nešto

naučiti i ponijeti ono najbolje sa sobom, stalno se

nadograđivati. Zato sam nakon dvije diplome na Filozofskom

fakultetu dodatno upisala Londonsku školu za odnose s

javnošću te Cambridge Institute for Sustainability Leadership

gdje sam se specijalizirala u području održivosti. Uvjerena sam

u to da cijeli život učimo i razvijamo se te da za jednim

uspjehom slijedi neki sljedeći. Nebo je granica.

Kako motivirate svoje kolege, a kako sami sebe?

- Vjerujem da prvo ja moram biti motivirana kako bih mogla

motivirati druge, primjerice svoj tim, stoga ću krenuti od sebe.

Mislim da si motiviran kada voliš ono što radiš, a ja to za sebe

zaista mogu reći. Budući da sam odrasla kao bilingvalni

ekstrovert, komunikacija je uvijek bila bitan dio mene i

oduvijek sam voljela interakciju s različitim ljudima. Smatram

da tako širimo vlastiti horizont i da uvijek možemo učiti jedni

od drugih. Društveno odgovorno poslovanje nešto je pak što je

danas bitno sve većem broju ljudi, a isto vjerujem da svi u sebi

imamo dio koji uživa u sreći drugih, koji voli činiti dobro i

pomagati. Neki kažu da je volontiranje, primjerice, zapravo

sebičan čin jer nam pomaže da se dobro osjećamo kada

pomažemo drugima. Mogu to potvrditi, iako je primarni cilj

volontiranja za mene osobno da se druga osoba osjeća dobro,

kao primjerice djeca u bolnicama kojoj sam nekada čitala priče

za laku noć pa su već na hodniku znala s nestrpljenjem čekati

"tetu pričalicu". Pogotovo kada je riječ o djeci, kada toj

najranjivijoj skupini društva možete pomoći, to je osjećaj sreće

i topline koji je teško opisati.

Osim toga smatram da redovito treba "osvježavati" vlastitu

motivaciju, pa i motivaciju tima s kojim radite, primjerice

pomoću zajedničkih druženja, brainstorminga i sl. Često

mislimo da za to nemamo vremena, no upravo to je ključno:

pronaći vrijeme za izlazak iz ureda i standardnog radnog dana

i stvaranje prostora za kreativnost. Nedavno sam tako svoj tim

pozvala na penjanje. Moram priznati, nisam bila sigurna

207

hoće li to biti uspješan dan, dapače, čim smo stigle u dvoranu

za penjanje, kada sam vidjela lica kolegica nakon što je

instruktor objasnio da nećemo biti osigurane konopom nego

ćemo se morati osloniti na vlastite noge i ruke, mislila sam - ok,

to je to, možemo nakon 20 minuta doma, već vidim da ćemo

sve odustati. No iznenadila sam ne samo sebe, već su me i moje

cure iznenadile - sve su se redom popele do vrha, i to ne

jednom, nego pet puta. Shvatila sam tada da se češće moramo

usuditi pomaknuti granice jer je nagrada zaista velika - osjećaj

da sve možeš postići ako stvarno želiš.

Koja je poslovna filozofija vaše kompanije i koje biste

dijelove izdvojili?

- U Kauflandu kao tim s više od 3000 ljudi njegujemo jednu

posebnu kulturu, a to je fokus na povezanost, poštovanje,

povjerenje, podršku i zabavu. Važno nam je da smo

međusobno povezani, da se poštujemo, da njegujemo kulturu

u kojoj se povjerenje podrazumijeva, da se međusobno

podržavamo te da nam posao koji radimo i dolazak na njega

čini zadovoljstvo.

Svojim kupcima pak nudimo velik izbor, jednostavnu

kupovinu, svježe i kvalitetne proizvode te odlične cijene i

redovite akcije kako bismo ih i u izazovnim vremenima što

bolje podržali.

Koliko je zahtjevno obnašati funkciju poput vaše? Je li

vama kao ženi teže ili smatrate da spolna orijentacija nije

važna u poslovnom svijetu?

- Rekla bih da je funkcija voditelja ili voditeljice

Korporativnih komunikacija svakako zahtjevna. Odgovorna

sam za reputaciju i imidž tvrtke, internu komunikaciju, odnose

s javnošću i krizne situacije zbog kojih stalno moram biti

dostupna, DOP-strategiju i projekte.

No, ne mislim da je meni kao ženi teže u ovom poslu,

dapače, prema nekim statistikama vidimo da žene nekada

imaju bolje razvijene komunikacijske vještine i socijalne

kompetencije, iako ne volim generalizirati. Mogu reći da ja

osobno svakako vidim da mi komunikacija i socijalne vještine

jesu jača strana, no razlog za to ne mora biti i nije činjenica da

sam žena. Međutim, u poslovnom svijetu često vidimo da

muški spol dominira, osobito kada je riječ o višim pozicijama,

iako to u mojoj struci i nije slučaj, niti u Kauflandu: u našim

trgovinama, primjerice, radi gotovo 80 posto žena, a više od 50

posto žena je na vodećim pozicijama. U logističkodistributivnom

centru radi čak više od 26 posto žena, a i u

centrali je preko 50 posto žena na vodećim pozicijama.

Ponosna sam na sve svoje kolegice, ali i kolege jer smatram da

svi mogu postići sve ako to zaista žele, bez obzira na spol.

Po čemu je Kaufland drukčija kompanija od drugih - čime

zadržavate svoje vjerne kupce? A zaposlenike?

- Svojim kupcima nudimo velik, raznolik asortiman gdje

zaista mogu pronaći sve što im treba na jednom mjestu. U

Kauflandu će pronaći odlične cijene i akcije koje se zaista

isplate, a u sklopu naših objekata mogu obaviti i neke druge

stvari, primjerice otići frizeru, u poštu ili ljekarnu. Kupnja kod

nas je ugodna, jednostavna i brza jer nećete dugo čekati na

blagajnama. Ako se i dogodi da čekate duže od pet minuta, a

sve blagajne nisu otvorene, dobit ćete dva eura na poklonkartici.

Za korisnike Kaufland Carda tu su i dodatni popusti,

ekskluzivni kuponi, skupljanje bodova vjernosti, nagradne igre

'Uspjeh je kada

se uspijemo

odmaknuti od

stereotipa i

onoga što

nam društvo

nameće'

i ekskluzivne partnerske pogodnosti. U Kauflandu osim toga

možete vratiti gotovo sve vrste nepovratne ambalaže - i uvijek

ćete dobiti povratnu naknadu, čak i ako proizvodi nisu kupljeni

u našoj trgovini.

Što se zaposlenika tiče, u godinu dana, od 2022.do 2023.,

triput smo povećali primanja naših zaposlenika na

nerukovodećim radnim mjestima. Sveukupno gledano, već

petu godinu za redom povećavamo bruto plaću, neto dodatke

te uvodimo nove benefite. Ono što vjerojatno niste znali jest

činjenica da svi naši zaposlenici, pa i oni u trgovinama i

logističko-distributivnom centru, imaju takozvani petodnevni

radni tjedan, tj. dva slobodna dana u tjednu, što je jedan od

ključnih benefita jer omogućuje bolju ravnotežu između

poslovnog i privatnog života. Osim toga, svojim zaposlenicima

dvaput godišnje isplaćujemo nagradu za radne rezultate u

prosječnom neto iznosu od preko 330 eura, božićnicu od

preko 330 eura, uskrsnicu od 66 eura, a od 2023. uveli smo i

regres u neto iznosu od 100 eura.

Kako je tekao vaš osobni karijerni rast?

- U Kauflandu sam počela raditi kao asistentica direktora

prodaje 2014. godine, što je katkad podrazumijevalo i jako

duge radne dane i tempo koji bi neki opisali s "nema stajanja".

Dan bi počeo u uredu, nakon toga bi se išlo na teren, u obilazak

poslovnica u nekom dijelu Hrvatske, a na kraju dana često su

se završavale prezentacije, izvještaji i slično. Tijekom prve dvije

godine tako sam stekla vrlo detaljan uvid u naš "core business"

i naučila puno o temeljima našeg poslovanja i postojanja. Od

početka imam veliko poštovanje prema našim kolegama i

kolegicama u trgovinama jer znam da svakodnevno ulažu velik

trud. Svjesna sam toga da ih mi u centrali trebamo podržati

što je više moguće i nadam se da u tome uspijevamo. Nakon

dvije godine, 2016., ponuđeno mi je mjesto glasnogovornice, a

nekoliko mjeseci kasnije i pozicija voditeljice Korporativnih

komunikacija. Imala sam tada 28 godina i, iskreno, nisam tada

ni bila svjesna koliko je to bio velik izazov - kako posložiti sve,

kako voditi tim. No nisam dugo razmišljala - prihvatila sam

208

izazov jer sam imala osjećaj da je to pravi

put za mene. Naše je platno tada bilo

potpuno bijelo, prazno i trebalo je jako

puno truda svih članova tima da

stvorimo šarenilo boja i motiva koji su

danas vidljivi na tome platnu. Bilo je,

naravno, i teških trenutaka, no jako sam

ponosna na naš zajednički konstantan

rast i razvoj i još se više veselim svim

budućim remek-djelima.

+ my favorite

SAVRŠEN BOŽIĆNI DAR:

aviokarte za neku toplu destinaciju

OMILJENA KNJIGA:

trenutno čitam knjigu Jaya Shettya "8

pravila ljubavi" i preporučila bih je svakome

IDEALNA GLAZBENA PODLOGA:

Coldplay, "Magic"

DESTINACIJA IZ SNOVA:

Bali i Japan

GASTRONOMSKI UŽITAK:

domaća tjestenina ili dobar sushi

BEAUTY MUST HAVE:

Clarins Lip Perfector No.7

FASHION MUST HAVE:

dobre traperice

NAJDRAŽA ZIMSKA AKTIVNOST:

skok u more na +8 stupnjeva ili manje...

pravi reset!

Kakvim se ženama divite?

- Žene koje su svoje najviše me

inspiriraju. Žene koje su upoznale sebe ili

se još upoznaju, ali ih nije strah

istraživati i pokazati svoje pravo ja, koje

ne slijede nikoga, već stvaraju svoj put,

žene koje su prirodne, koje su snažne

kada to žele biti, ali i nježne i ženstvene

kada osjete potrebu za tim. Audrey

Hepburn odličan mi je primjer jer se

odmaknula od nekih očekivanih

obrazaca i na svoj način uživala u životu.

Mislim da žene danas treba ohrabriti da,

bez obzira na naučene obrasce,

stereotipe i očekivanja okoline, pronađu

svoj put do sreće jer upravo je to cilj:

uživati u trenutku, sadašnjosti i biti sretan.

Kako biste opisali godinu na izmaku? Jeste li zadovoljni?

- Jako sam zadovoljna. Proveli smo nove projekte u sklopu

Kaufland škola voća i povrća u obliku kulinarskih radionica s

Ribafishem, pomoću naših kolega i kolegica u trgovinama i u

suradnji s Hrvatskim Caritasom, Caritasom Zagrebačke

nadbiskupije i Hrvatskim Crvenim križem pomogli smo stvoriti

više obroka za korisnike pučkih kuhinja diljem Hrvatske, u

suradnji s Unicefom Hrvatska i u sklopu Mliječne staze

podržali smo temu mentalnog zdravlja. Ono što je najvažnije - i

dalje s osmijehom dolazim na posao. Sretna sam što kroz svoj

posao mogu pomagati drugima i to ćemo kao tim i nastaviti

raditi u 2024.

Sigurna sam da već imate planove za sljedeću godinu?

- Naravno, ipak smo mi poduzeće s njemačkim korijenima -

sve se planira. Ne mogu u ovom trenutku previše toga otkriti,

ipak želimo da ostane uzbudljivo, no mogu reći da pripremamo

velike, nove projekte i da jedva čekamo da ih realiziramo, a

uvjerena sam da ćemo pomoću njih napraviti još par koraka

prema našem cilju, a to je konstantno pozitivno utjecati na

zajednice u kojima poslujemo.

Imate li dugoročan karijerni plan?

- Plan mi je zajedno s mojim timom nastaviti stvarati

zanimljive, drugačije projekte u Kauflandu, osobito kada je riječ

o društveno odgovornom poslovanju. Osim toga, nedavno sam

počela predavati i na Zagrebačkoj školi ekonomije i

menadžmenta, na što sam posebno ponosna. Volim rad s

mladim ljudima koji su željni znanja i veseli me interakcija s

njima, stoga se veselim nastavku tog dodatnog karijernog puta.

Smatram da je važno da stalno radimo na sebi i širimo svoj

horizont jer, ponavljam, nebo je granica.

209

GG ART&DESIGN

SERIJA 21 - viseće meke

skulpture prevode osobne

zvučne snimke u

trodimenzionalne stupčaste

oblike izrađene od Čopovih

karakterističnih elemenata

210

NA RAZLIČITE

NAČINE

BILJEŽIM/O

DIJELOVE SEBE.

SVI. UVIJEK

Multitalentiran i multidisciplinaran, Matija Čop je

umjetnik čija praksa obuhvaća medije kiparstva, slikarstva

i grafike, iako je startao kao modni dizajner, a prije te

karijere - uspješnu je vodio i onu trkačku. Diplomirao je

na jednoj od najboljih svjetskih škola, Royal College of

Art u Londonu, gdje danas predaje. Njegovi su radovi

uvršteni u stalnu zbirku Nacionalnog muzeja moderne

umjetnosti, Centra Pompidou u Parizu te onu Muzeja

za umjetnost i obrt u Zagrebu. Izlagao je i na Textile Art

Biennial 2021. u Kranju, Innovative Costume of the 21st

Century u Moskvi i Future Fashions u Eindhovenu. I da,

njegovu su odjeću onomad nosile Lady Gaga i Solange,

surađivao je s Vivienne Westwood, ali to je sve prošlo

svršeno vrijeme o kojemu kaže da je sve rekao. Sada je

isključivo usredotočen na umjetnost i predavanja u

nezamjenjivom gradu koji obožava - Londonu

razgovarao SRĐAN SANDIĆ

fotografije PRIVATNA ARHIVA

211

Čop istražuje transformacijski

potencijal

"prijevoda" te kako ideje,

strukture i njihovi

komponentni materijali

prolaze kroz okvire

koji ih obuhvaćaju. Njegov vizualni jezik

konstruira se iz odabranih jediničnih elemenata

koji se iterativno kombiniraju,

rekonfiguriraju i razgrađuju sukladno

samostvorenim logikama specifičnim za

svaki rad.

U Series 21 ulazimo u vašu "intimu",

pa je možda pristojno pitati kako vidite

intimno pitanje u umjetničkoj preradi.

Ima li intime izvan intime?

- Series 21 označava kraj jednog

postojanja. Bivanja. A samim time i

početak novog življenja, a i načina razmišljanja.

Ona je rezultat završenog

mišljenja u jednom trenutku. Vremenu.

Promjena, i sjećanje. Radovi su fragmentirano

bilježenje ljubavi. Prevođenje jednog

odnosa u objekt, apstrahiranje.

Stvorili su se specifični uvjeti da se serija

razvije. Ona je počela nastajati mnogo

prije nego što sam toga bio svjestan. Ali

sjećam se trenutka u kojemu se počela

priviđati, trenuci u kojima se umjetničko

istraživanje počne vizualno prezentirati

umjetniku su posebno važni, ja ih zovem

progresom. Gdje se apstraktni dvodimenzionalni

crtež prepun krivulja, tankih

linija i geometrijskih tijela počne slagati

u smislenu cjelinu. Hodao sam po

23. u Chelseaju. Kasno navečer. Grad je

bio prazan, covid. Išao sam doma, tada

sam gotovo živio u New Yorku. Zima.

2021. I preslušavao sam zvučne zapise

pomiješane s glazbom koju sam u to vrijeme

shvaćao kao skladbu zvukova.

Basinski. Raščlanio sam je na dijelove i

takvu je slušao. Umjetničko istraživanje

već je bilo iscrpljujuće u tom trenutku.

Sve jednadžbe koje sam postavljao bile

su riješene. Nedostajala je još jedna

nepoznanica. X. Manhattan zimi ima

neobično, meni neuhvatljivo privlačne

steam skulpture razbacane po gradu.

Nusproizvod Con Ed Steam sustava. Te

skulpture ponekad izlaze iz narančasto-bijelih

dimnjaka, a ponekad direktno

iz asfalta. Poput Morrisove Steam skulpture

s kraja 60-ih. Anti Form. Takvo

vizualno opipljivo iskustvo neopipljivoga

je nepoznanica koju sam kao posljednju

uvrstio u jednadžbu. Kao rezultat takve

jednadžbe je prva skulptura iz serije I

really don't want you to go to sleep right

now. Plavi, 190 cm dugački i promjera 50

cm prijevod dijela dijaloga. Ove godine, u

svibnju I really don't want you to go to

sleep right now je otkupljena u Neal Baer

Collection u New Yorku, koja skuplja

modernu i suvremenu umjetnost s

naglaskom na queer expression. Ona je

autobiografski fragment životne scene,

izvučena iz konteksta, prevedena iz

zvučnoga zapisa. Neopipljivog prolaznog

medija u trajno vizualno prisutan objekt

koji suprotstavlja eksperimentalni digitalni

s konvencionalnim umjetničkim

pristupom mediju skulpture. Sve su one

(skulpture iz Series 21) fragmentirani

intimni zapisi: opisane scene, paragrafi i

strofe, rečenice i riječi proživljenoga.

Slike intime.

Ideologija "intime" je omniprezentna -

politički se sve više štiti i osujećuje,

medijski se pervertira, a umjetnost

kao da jedina ima njezine "ekskluzivne"

obrise i namjere - je li doista tako?

- Generiranje "novoga" svijeta.

Stvaranje vlastitog sebe za oglašavanje

ideje o sebi. Discipline se bave ideologijama

na različite načine. Metode bavljenja

se isprepliću. Umjetnost ima potencijal

kroz umjetnički rad opisati intimu

umjetnika, proizvođača, na direktan ili

indirektan način. Ona i dalje posjeduje

taj potencijal, ali ga ne iskorištava uvijek.

Ono ovisi o odluci umjetnika.

Mekana skulptura već neko vrijeme

obilježava vaš opus. Odnosno ona je

proizvod vaših procesa - kako ste se

odlučili za taj medij?

- O tome se odluči kroz isprobavanje

različitih medija pa se vidi kojim medijem

se autentično izrazim i u kojem trenutku.

Što mi odgovara i kada: karakteru, životnom

stilu, okolini u kojoj jesam, a i u kojoj

želim biti. Kada se želim probuditi, kada

želim ići spavati i s kim želim razgovarati.

Što želim mirisati. Što želim čuti. To se

sve spoji. Pa se razvija odnos, i njeguje se.

A, i mijenja se. Nije uvijek isto. I razmišljam

jesam li odabrao dobro. Mekoća

materijala koji koristim dugo me fascinirala.

Gumeno spužvast. Njegovo svojstvo

da uz pomoć posebne konstrukcije

poprimi krutost, pa mi dopusti da penetriram

s njim, šupljim, u prostor. Počinju

me zanimati i drugi materijali. Često sam

u ulju u zadnje vrijeme gdje radim sa slojevima

obojenih, izrezanih papira te ih

slažem u grid sustave. Slojevi papira su

uvijek slobodni i otvoreni prema promjenama.

Dopuštaju mi da ih mijenjam, slično

kao i meke skulpture. Postoji eksplicitno

dopuštanje promjene, otvorenosti.

Rad nije tehnički nikada zatvoren.

Autoportret vam je onomad bio u

fokusu - odnosno njegova dekonstrukcija.

Narcistička kultura koju predano

živimo i suproizvodimo inzistira na

konstantnom autoarhiviranju. Kako

pristupate tome kao profesor? Koje

interpretacije tog "fenomena" su vam

važne?

- Autoportretiranje je prisutno u svim

mojim radovima. Na različite načine

bilježim/o dijelove sebe. Svi. Uvijek.

Potreba za ostavljanjem traga vlastitoga

postojanja prerasla je u opsesiju, i strah

za gubitkom istoga u narcizam. Internet

- prostor vječnosti. Trenuci nisu više

proživljeni već arhivirani. Serija

Alterations bavi se izravno prikazivanjem

vlastitog lika, potrošene umjetničke

teme. Nije tema problem nikada.

Nego kako joj pristupamo. Alterations je

serija od 10 metal - cut reljefnih grafika

koja jukstapozira proces 3D skeniranja

vlastitog lica s procesom proizvodnje

reljefnih grafika s kraja 15. stoljeća.

Proces rada, sličan Series 21, sukobljava

eksperimentalni neistraženi pristup s

konvencionalnim pristupom grafici.

Takvo bavljenje autoportretom je moguće

danas, gdje preciznim skenerima

savršeno preslikano lice u potpunosti

apstrahiram, prevodim u krojne dijelove

kakvima se služe dizajneri odjeće te

mijenjam do neprepoznatljivosti.

Procesom alteration sam apstrahirao

dijelove vlastita lica. Oni nisu više samo

ja nego i ti.

Rudimentarni materijali i forme su,

pošteno, bile dijelom početnog interesa

u vašem bavljenju umjetnošću.

Postoji li u vašemu slučaju umjetnička

strategija? Poslovnim bi se rječnikom

to možda reklo - poslovni plan?

- Još uvijek ili za sada poslovni plan

postoji isključivo nakon što je rad završen,

nakon što je serija zatvorena i on ne

212

Autoportretiranje je prisutno u

svim mojim radovima. Na različite

načine bilježim/o dijelove sebe

ovisi samo o meni. Disciplinirano ne razmišljam

o tome, što i jest dio umjetničke

strategije. Proces mora ostati moj.

Umjetničko istraživanje ne završava, ne

postoje jasne granice i ja rijetko izlazim

iz te faze. Galerije, muzeji, kolekcionari -

to je biznis.

Kakav odnos imate prema ideji

"umjetničkog ukusa"? Smije li se

danas raditi izvan trenda, s pretpostavkom

da želite živjeti od svog

umjetničkog rada?

- U trendu nije samo rad nego i umjetnik.

Tržište je nepregledno, široko i duboko.

Ne mogu prepoznati jedan trend u

emerging artist području, ultra-contemporary.

Ponekad pomislim da prepoznam

kada gledam svoje kolege pa pomislim

- ekspresionizam! I vidim poveznice,

a onda odem na neku treću izložbu pa je

sve drukčije, sve. A opet uspješno. Imam i

krug kolega koji rade na meni sličan

način, neki su uspješni, neki nisu. Iz meni

dostupnog iskustva, pretpostavka da

ćete živjeti od svoga umjetničkog rada

nije zagarantirana ako se pokušava pratiti

uspješno definirani trend.

Naše pripadanje klasi uvjetuje naše

konzumiranje kulture, naš odnos prema

estetici... Suvremena umjetnost,

ako se možemo dogovoriti što to jest,

isključuje previše društvenih skupina.

Zar ne? Kakav je vaš odnos prema

tome?

- Educiranost nije adekvatna.

Konzumacija kulture podrazumijeva

edukaciju. Edukacija podrazumijeva ekonomsku

moć. Suvremena umjetnost,

siguran sam, teško ćemo se dogovoriti

što to jest - i to je dobro, isključuje društvene

skupine, a samim time sebe samu

održava na prividnom životu. To je slika

kojom trguje.

Najjači ideološki efekti i posljedice,

čini mi se, vide se u vizualnoj umjetnosti

i kulturi. Sama fotografija najčešće

nije ništa drugo nego reprodukcija slike

koju grupa proizvodi vlastitom

integracijom, vlastitim međudjelovanjem.

Ili?

- Da. Mitchell. The Pictorial Turn.

Jednu sliku stvaramo u javnosti, jednu

na poslu, jednu među prijateljima, ja

sada jednu prema tebi - te su slike često i

oprečne. Slika se stalno modificira i prilagođava

grupi, a samim time mijenja i

naše ponašanje. Prema Goffmanu smo

konstantno u procesu impression managementa.

Meni posebno zanimljivo, a

polazeći od Purgarove pretpostavke da

slika nije dvodimenzionalno kodirana

trodimenzionalna stvarnost nego doživljaj

i iskustvo svijeta te sa spoznajom da

slika jest realnija i istinitija od objekata

koje prikazuje, pitanje AI i slike koja proizvodi

sliku prema slici i iz slike. Novost.

Još neistraženo, na potpunom početku.

Bez zaustavljanja i bez povratka.

S obzirom na to da se bavite, uvjetno

rečeno, politikom "prevođenja" unutar

vizualnog polja - zanima nas koji

su vam aspekti na tom tragu "neprevedivi"?

Što vam je u umjetnosti i dalje

ostalo - nedotaknuto?

- Prijevod kao metoda rada je iznimno

važna. To je pronalazak strukture koja

prevodi dva različita sustava. Zvučni i

vizualni. Ovdje se ne radi o apstraktnom

ili prenesenom značenju riječi prijevod

već o doslovnom prevođenju uz pomoć

personalizirane tehnologije. Zvuk mi je

potpuna nepoznanica i ne mogu ga

vidjeti. Također ima vremensko trajanje

(duration), što slika nema, zbog toga ga

prevodim da si ga mogu predočiti. Želim

ga zaustaviti u vremenu i prostoru, ovladati

njime. Vizualni jezik je moje primarno

sredstvo komuniciranja. Moja riječ ili

rečenica. Misao. Paralelno se manifestira

potreba o temi koja je samo meni važna i

nije mi važno da je vidiš i ti. E, u tim

temama nema nepoznanica niti neprevedivosti.

Radi se samo o načinu na koji

se to komunicira - izvede. To izlazi i ne

može se kontrolirati. Ponekad loši prijevodi,

problemi, događaju se u tehnologiji

koju koristim. To je dio umjetničkog

istraživanja koji nailazi na prepreke.

Kako je vaš vizualni jezik stvoren, ili

možda bi bilo bolje reći - stvaran? Koje

dihotomije ga konstruiraju, ili - koje

premise?

- Vizualni jezik se stvara od odabranih

modularnih jedinica, poput slova u abecedi,

koje se kombiniraju i konfiguriraju

te razvijaju u sustave sukladno specifičnim

matematičkim pravilima. Tako

postavljen jezik stvara tenzije između

reda i nereda, jedinice i sustava, visoke

tehnologije i konvencionalne tehnologije.

S kim umjetnički najviše sugovorite?

Koja čitanja i slušanja vam pomažu/

odmažu u stvaranjima?

- S Ninom, Tamarom i Ružom, Chaom

i Jingweyem te Emily i Nickom. S roditeljima

o matematici. Najviše volim tišinu u

svemu. Ne pišem, nego snimam zvukove

pa ih preslušavam. Zvuk posjeduje u sebi

apstrahirano vrijeme, a čitanja mi odmažu.

The Disintegration Loops, 1.1.3 i

Dissolve Into Comprehension.

"Slike" nisu podređene jeziku već mu

prethode kao njegov esencijalni dio,

ili...?

- Prema jednom su slike prve, a ovaj

drugi daje jednaku važnost i slikama i

jeziku. To je pitanje što je bilo prvo. Slika

ili jezik? Što čemu prethodi zamjenjujem

pitanjem prevođenja neprevedivog.

Je li i vama promatrački subjekt važniji

od umjetničkog djela, odnosno

koncepta samog umjetničkog djela?

- Promatrački subjekt mi je nebitan.

Ne pristupam radu teorijski. Ja sam practitioner.

Neodvojiv sam od svojega rada

i stoga ne mogu biti njegov promatrač.

Što pretpostavlja kvalitetnu vizualnu

pismenost? Dobra semiotička obrada,

nastavljanje, tradicija?

- Interdisciplinarnost.

* U trenutku slanja magazina

u tisak Matija Čop je promoviran

u predavača na London College of

Contemporary Arts (LCCA).

213

GG INTERVJU

Danas je postalo

teško reći - oprosti

Kristian Novak trudi se ne upasti u stereotip

kakav ljudi imaju o intelektualcima - ne nosi

naočale, sakoe od tvida i ne puši, ali zato stvara

odlične romane, koje jednako hvali kritika i

publika. To dokazuje i njegova posljednja knjiga

'Slučaj vlastite pogibelji' o stvarnom događaju

ispričanom na novakovski način

razgovarala LIVIA ČVELJO fotografija NEJA MARKIČEVIĆ/CROPIX

Iako se izbjegava nazivati piscem,

jer mu ta riječ zvuči pretenciozno,

Kristiana Novaka

ne možemo drukčije predstaviti.

Unatoč tome što mu

pisanje nije primarno zanimanje

- zaposlen je kao profesor na zagrebačkom

Filozofskom fakultetu - njegovi

romani potvrđuju da je riječ o punokrvnom

autoru. Dosad ih je objavio četiri -

"Obješeni" (2005.), "Črna mati zemla"

(2013.), "Ciganin, ali najljepši" (2016.) i

"Slučaj vlastite pogibelji" (2023.), koji su

ostvarili veliki uspjeh kod publike i kritike.

Da piše scenično, potvrđuju i tri kazališna

uprizorenja njegovih romana, kao i

najave mini serije i filma koji će se snimati.

Na početku našeg razgovora rekla

sam mu da sam mislila da je studirao

kreativno pisanje na nekom američkom

koledžu, jer način na koji piše zaista nije

svojstven domaćim autorima.

- Nisam studirao u Americi, ali sam

čitao mnogo američkih priručnika i gledao

nekoliko master classova. Štogod

mislili o Amerikancima, oni za razliku od

nas Europljana ne mistificiraju toliko

stvari. Dosta toga veoma jednostavno

objasne pa gotovo svatko može početi

pisati - rekao je Novak.

A on je ozbiljnije počeo na faksu, da bi

s 33 ostvario prvi uspjeh, zahvaljujući

romanu "Črna mati zemla", koji je osvojio

književnu nagradu tportala. Ostalo je

povijest. Njegov aktualni roman "Slučaj

vlastite pogibelji" u izdanju OceanMora

rasprodao se u rekordnom roku, a mučna

priča koja se zasniva na istinitom

događaju samoubojstva mladog policajca

pokazuje Novakovu pripovjedačku

snagu i senzibilitet prema, kako on to

naziva, običnom, poštenom i radišnom

čovjeku. Ne želi da ga se naziva društveno

angažiranim piscem, iako teme za

svoje romane uzima iz svog okruženja.

Na pitanje stvara li mu svaki novi roman

pritisak da mora ispuniti očekivanja javnosti

odgovara da se time ne zamara jer

to nije dobro za njega.

Za 44-godišnjeg Novaka vrijeme je

zasigurno na njegovoj strani. A obožavatelji

će se morati strpjeti i još neko vrijeme

uživati u postojećim naslovima, jer

novi roman najavljuje za otprilike četiri

godine. A možda nas ipak iznenadi...

"Slučaj vlastite pogibelji" je vaš

četvrti roman. Pišete li lako i koliko za

pisca distrakcije iz okoline utječu na

njegov rad?

- Pišem jako teško. U početku sam

mislio da sa mnom nešto nije u redu, sve

dok nisam čuo iskustva drugih autorica i

autora, bilo kroz intervjue ili razgovore s

nekima od njih. Otprilike 80 posto mog

procesa stvaranja je čisti užas. Naravno,

postoje mali trenuci veselja nad nekom

dobro napisanom rečenicom, koji brzo

nestanu čim napišem nešto loše... Nekad

mi dobro dođe to što sam se bavio sportom,

jer mi ostaje vjera da iza tog teksta

stoji dobra priča koju treba iznijeti i ako

budem dovoljno dugo radio na njemu,

ona će doista i zaživjeti onako kako sam

zamislio ili barem približno. Tako da

meni u prosjeku treba oko četiri godine

da napišem roman, što zvuči prilično

neisplativo, a djelomično i jest.

214

Vjerojatno ne bih mogao pisati da

nemam stalan posao. Ali onih posljednjih

20 posto kada je priča već skoro

gotova i kada radim na detaljima pokušavajući

pronaći bolji izraz, onda je to

stvarno veliko zadovoljstvo.

Spomenuli ste da je dosta veliki razmak

između vaših romana. Primjerice,

Jonathan Franzen u prosjeku svakih

deset godina objavi knjigu. Koliko

se čovjek u tom razdoblju promijeni?

- To su veoma velika razdoblja, pa bih

rekao jako. Barem se meni to dogodilo u

zadnjih deset godina. U tom sam periodu

dvaput promijenio posao - otišao sam

u Rijeku na devet godina, pa se vratio u

Zagreb, dobio sam troje djece... Naravno,

uz pomoć supruge, odvukao sam djecu u

zonu gdje nemaš kontrolu ni nad čim,

gdje ti se čini da je život potpuni kaos i

potpuni nered. Zanimljivo je kad drugim

očima gledaš svoj život, gdje ti se čini da

je sve puno dječjih stvari, da je nered

posvuda, a tvoja kolica izgledaju kao da

si ih našao na smetlištu, dok svi drugi

izgledaju jako uredno. Nitko ne urla i ne

plače, pa se pitam što nije u redu sa

mnom, s nama... Sad su već djeca skoro

pa razumna bića, no u zadnjih devet

godina se puno toga promijenilo i to je

bio neki znak odrastanja. Sport mi je

dugo vremena bio praktički nekakav

nastavak puberteta - živiš u periodima

od šest mjeseci do sljedećeg velikog

natjecanja. Putuješ, družiš se s mladima i

ne razmišljaš predaleko u budućnost.

Sad je to ipak drukčije. Ne mislim da sam

ista osoba kao ona koja je pisala "Črnu

mati zemlu" i "Ciganina". Upravo iz tog

razloga imam potrebu objasniti ljudima,

koji su se navukli na jednu od tih knjiga,

da neće s mojim novim romanom dobiti

podražaj na isti način.

Imate suprugu i troje djece. Koliko je

izazovno pisati uz obitelj?

- Jako. Prije rođenja djece sam pisao

nekoliko sati ujutro, pa bih onda otišao

na posao, nakon toga se malo podružio,

otišao na trening, vratio se kući pa opet

pisao sat, dva - i tako nastane knjiga. Sad

zna proći po mjesec dana da ne napišem

ništa. Uz obaveze koje imam na faksu i

uz konstantnu komunikaciju sa studentima,

jednostavno ne nađem tih sat i pol

dnevno. Izazovno je i frustrirajuće.

Konstantno sam u nekoj fazi obavljanja

hitnih i neodgodivih stvari, jer ako to

odmah ne napravim, svijet će se raspasti

ili dijete neće otići odjeveno u školu. Što

znači da se ne mogu baviti onime što me

stvarno obogaćuje jer misliš da si na ovome

svijetu da ispričaš neke priče koje,

ako ih ti ne ispričaš, nitko drugi neće.

Dakle, vi imate disciplinu, samo

nemate vremena. A što ako vam u

tih mjesec dana baš neka super ideja

padne na pamet ili neka rečenica,

zapišete li je ili naprosto pustite

da ispari?

- U tih mjesec dana podsvijest i dalje

radi. Zna se dogoditi da tijekom vožnje

autocestom moram stati sa strane i

zapisati neku rečenicu ili snimiti glasovnu

poruku. I onda navečer to stavljam u

jedan folder. Kad nakon nekog vremena

pogledam taj tekst, često shvatim da

nema nikakvu koherenciju, nema linearnost,

nego je samo hrpa natuknica, tako

da si ne smijem predugo pustiti da

budem u toj fazi.

Tema vašeg posljednjeg romana

dijelom je preuzeta iz stvarnog života.

Što vas je privuklo tom slučaju

samoubojstvu mladog policajca?

- Privukla me upravo tragika njegove

situacije, a nakon toga i tragika situacije

te obitelji za koju mi se činilo da je ostala

sama. Iako, naravno, nije. Mediji su dosta

pisali o tom slučaju i javnost se nekako

svrstala uz tu obitelj. Međutim, to nije

dovoljno. Nisu dobili nikakvu zadovoljštinu

u smislu sudskog epiloga, a posebno

me inspirirala i pogodila sudbina brata,

interventnog policajca, koji je ostao raditi

u tom sustavu i taj posao radi vrhunski.

On je odlikovani policajac koji spašava

živote. Bilo mi je stalo ispričati priču

jednog tihog, čestitog i časnog čovjeka

koji je unatoč tragediji u cijeloj priči

ostao ispravan. To mi je baš bilo jako

nadahnjujuće. I naravno da sam imao

etičku dvojbu, jer je obitelj stradalog

policajca živa. Razmišljao sam jesam li

previše ušao u nečiji privatni život i

kopao po rani, koja vrlo vjerojatno nikada

neće zacijeljeti, ali se možda malo

smanjila. Budući da je od tog događaja

prošlo deset godina, želio sam napisati

knjigu zbog koje će tog mladog poli-

215

cajca zauvijek pamtiti. Čini se da su reakcije

prekrasne i na knjigu i na predstavu

te da ljudi vide moju plemenitu ideju.

Vaša tri romana doživjela su kazališno

uprizorenje, a u planu je mini serija

i film. Razmišljate li kad pišete svoje

romane da bi oni jednoga dana mogli

biti ekranizirani ili da bi prema njima

mogla nastati predstava?

- Pa sad već da. Jer me iskustvo poučilo

tome i očigledno tendiram tome da

pišem tekstove koji su scenični, imaju

dinamičnu radnju i fabulu. Nema sva

književnost fabulu. Sad čitam

Knausgaarda. Iako obožavam njegov

tekst, ne znam kako bi se prema njemu

snimila serija ili film. On nije sceničan. To

je prekrasno slojevito razmišljanje o

životu. Ja očito razmišljam odmah o priči

koju pišem kao za film.

Američki?

- Da (smijeh).

Vaši romani me neodoljivo podsjećaju

na scenarij serije "Pravi detektiv" i

uvijek ih se sjetim kad je gledam.

- Zanimljivo da ste to spomenuli, jer je

upravo prva sezona serije bila formativna

referenca za "Ciganina". "Ciganina"

sam, naime, počeo pisati iz trećeg lica,

međutim, to je bilo jako suho. Nije to bio

dobar tekst i prilično sam se mučio s

njim. I onda sam počeo gledati "Pravog

detektiva". Serija počinje s Matthewom

McConaugheyjem kako daje iskaz: puši,

pije pivo... I pomislio sam, da, to je to. S

time da ja nisam htio biti u vizuri policajca,

nego novinarke koja snima dokumentarac

i postavlja pitanja. Zanimljivo kako

ste to prepoznali.

Vaše likove je sustav prilično iznevjerio.

Imate li vi povjerenja u sustav?

- Ne, najviše imam povjerenja u

samog sebe i u uzak krug ljudi s kojima

surađujem. U njih naprosto moram imati

povjerenja i u toj mikrostrukturi mogu

djelovati. Zahvalan sam na poslu koji me

dopao. Jer raditi na faksu podrazumijeva

određenu dozu autonomije. Znači,

netko mi je dao posao i ima povjerenja

da ću ga dobro raditi, imam odriješene

ruke raditi sa studentima onako kako

mislim da moram, a osim toga mi daje i

neku vrstu fleksibilnosti u ostatku života,

što je s jedne strane pozitivno, a s

druge je prokletstvo. Pogotovo ako tvoj

partner nema tu fleksibilnost, pa onda

na onog drugoga otpada mnogo dnevnih

zadataka koje treba obaviti.

Kako izbjeći da nepovjerenje u sustav i

političare ne preraste u opsjednutost

teorijama zavjere?

- Pokušavam se vrlo kritički odnositi

prema bilo kakvim teorijama zavjere. Ali

neke stvari koje sam ranije u potpunosti

odbacivao kao nemoguće su se ispostavile

točnima. Nisam vjerovao ljudima koji

su mi govorili da nas prisluškuju preko

mobitela, a u međuvremenu je ispalo da

to više nije ni javna tajna. Danas se zbog

toga pokreću sudski procesi. Problem je

u tome što smo, osim činjenice da ljudi

nemaju povjerenje u sustav, napretkom

tehnologije suočeni s velikom nepoznanicom.

S čim konkretno, umjetnom

inteligencijom?

- Ja ne mislim da je to inteligencija,

već statistički model koji je izuzetno

potentan. Postavlja se pitanje što ona

može napraviti u smislu usmjeravanja

naših života u budućnosti i koliko u cijeloj

priči kao pojedinac imam zapravo slobodne

volje. To, recimo, uvelike u današnje

vrijeme pridonosi popularnosti prema

teorijama zavjere.

Koje suvremene pisce volite? Vidim da

trenutačno čitate Knausgaarda.

Volite li autofikciju i postoji li šansa da

vaš sljedeći roman bude autofikcija?

- Svaki moj roman ima elemenata

autofikcije, samo su toliko uklopljeni u

karaktere koji imaju svoj život da to na

kraju nema veze sa mnom. Nisam u stanju

napisati lik koji je izdan, zaljubljen ili

nesretan a da nisam duboko zagrabio u

svoje iskustvo. Katkad se i meni to isto

dogodilo. Tako da u svim mojim likovima

ima dobar dio mene. Djelomično je teško

povući točnu granicu između autora fikcije

i onoga što nazivamo fikcija. Ja

prvenstveno volim dobar tekst, i žanr mi

nije bitan. A Knausgaard mi je odličan.

Inače, čitam dosta poezije, i to hrvatske.

Imamo sjajne pjesnikinje i pjesnike.

Jedna od njih je Marija Andrijašević.

Veselim se i novoj zbirci Marka

Pogačara. U zadnje vrijeme sam čitao

dosta publicistike - Nou Hararija i

Rutgera Bregmana. Njihova djela preporučujem

ljudima. Generalno sam dosta

sebičan čitatelj i većinom čitam ono što

može nahraniti moju sljedeću knjigu.

Čak i ako nabasam na dobar tekst, stavit

ću ga sa strane ako je o temi ili o likovima

koji me trenutačno ne zanimaju.

Statistike pokazuju da muškarci mnogo

rjeđe čitaju ženske autorice, pa čak

i fikciju. Američka književnica Grace

Paley jednom je izjavila kako su žene

uvijek činile uslugu muškarcima tako

što su čitale njihove romane, dok muškarci

nisu tu uslugu vratili. Dakle, ne

postoji reciprocitet. Zašto je to tako?

- To iz svog iskustva ne mogu potvrditi.

Meni je jedna od formativnih autorica

bila Dubravka Ugrešić. Da moram

nabrojati deset omiljenih autora i autorica

u Hrvatskoj, većina njih bile bi žene.

Marija Andrijašević, koju sam već spomenuo,

Olja Savičević Ivančević, Monika

Herceg, Ivana Sajko... Postoji nekoliko

razloga zašto volim čitati ženske autorice.

Prvi je, jer volim njihove tekstove, a

drugi, da ih ne čitam, bilo bi mi teško

stvarati ženske likove. Trebaju mi jednostavno

dobri tekstovi koje pišu žene, i to

ne samo naše, nego i strane. Recimo,

jako volim Gillian Flynn. Svrstava je se u

žanrovsku književnost, a ja je čitam i

mislim si: "Stara moja, ti pišeš psihološku

prozu, puno bolje od nekih autora koji

se diče time da pišu visoku književnost."

Također mi je bio odličan roman

Bernardine Evaristo "Djevojka, žena,

drugo".

Vaš glavni ženski lik u romanu kao da

je napisala žena. Nije napisana stereotipno,

niste od nje napravili karikaturu.

Kako vam je to uspjelo? Ne vjerujem

da je to samo zato što čitate ženske

autorice.

- Generalno, pokušavam se truditi

pisati da mi likovi ne skliznu u klišej. Na

kraju ispada da se moram pripremiti, da

moram zagrabiti duboko u sve što sam

ikad čuo od svojih prijateljica, svoje

sestre, svoje mame, bake, supruge, svojih

dviju kćeri i u ono što sam čitao o

ženama. Kad se cijeli taj dio odradi i kad

imaš lik kojeg si stavio pred dvojbu i ako

ga napraviš trodimenzionalnim, da

nema samo dobre osobine, onda na kraju

nije bitno je li taj karakter muško, žensko,

kaktus, bicikl ili nešto treće jer je

zaživio. Naravno da nije isto napisati

ženski lik i muški lik, ali srušio sam nekakav

zid s "Ciganinom", gdje sam svako

malo mogao skliznuti - pišući o Mileni,

kao sredovječnoj ženi, pišući o mladom

Romu ili Nuzatu, Kurdu koji bježi iz

Mosula. Nijedan od tih likova meni nije

blizak i sve je to moglo ispasti kao

aproprijacija, klišeizacija, kao romantizirajuća

slika, no očigledno sam nekako

uspio tako da više nemam strah.

216

Kad ste odlučili postati piscem. Jeste li

imali podršku obitelji?

- Nisam još odlučio postati piscem.

Zapravo, jednog dana kad odem na

posao i kažem svojim kolegama da se

neko vrijeme nećemo vidjeti, to će značiti

da sam odlučio postati piscem. Nikad

se ne bih htio potpuno prepustiti tome

jer si onda ovisan o svom nadahnuću, a

to je nepripitomljiva zvjerka. Nekad je tu,

nekad nije, i nikad ne možeš za svoje sljedeće

knjige znati kako će proći kod

publike. Za svaku od svojih knjiga mislio

sam da će biti katastrofa. Mislio sam da

će me kritika pokopati, i triput sam se

prevario. Tako je bilo i s ovim romanom,

jer je potpuno drukčiji od prijašnjih,

iako u početku nisam imao uspjeha. Tek

sam s 33 ustvari ozbiljno krenuo u spisateljske

vode.

Znači, nije još došao trenutak kad ste

pomislili: E sad sam postao pisac?

- Ja se generalno ne nazivam piscem.

To mi zvuči nekako pretenciozno. Sama

ta riječ - pisac. Nedavno sam gostovao u

knjižnici u Vrapču i tamo sam čuo da je

netko rekao kako uopće ne izgledam kao

intelektualac. Ne znam je li to bio kompliment,

ali ja sam ga tako doživio. Ja ne

želim izgledati poput intelektualca s

debelim okvirima, sakoom od tvida i cigaretom

u ruci. To je taj neki stereotip koji

ljudi stvore. A ja baš ne želim biti takav.

A propos razgovora o tome može li se

živjeti od pisanja, često se sjetim Edith

Wharton, koja je bila jedna od rijetkih

bogatih književnica, što je zaista

rijetka privilegija za nekog pisca. Je li

teško biti piscem ako vam to nije

primarno zanimanje?

- Da, taj jedan posao koji imam je jako

heterogen. Tu je nastava sa studentima

na njemačkom, nakon toga dođeš u svoju

sobu gdje istražuješ kako bi napisao

članak na hrvatskom, pa nakon toga rješavaš

administraciju u nekom sustavu

koji si tek svladao. Čini mi se da obavljam

tri posla u jednom. Bilo bi dobro da

imam posao koji je malo više repetitivan.

Umjesto toga, stalno moram stvarati

Pišući svoj novi roman, razmišljao sam jesam li

previše ušao u nečiji privatni život i kopao po

rani koja vrlo vjerojatno nikada neće zacijeljeti

mislio sam da će me moja mala baza

obožavatelja odbaciti. Ali nisu. Kad se u

potpunosti posvetiš tekstu, kad stvarno

daš u njega sve što imaš u tom trenutku,

onda očigledno nešto proviri iz njega.

Sigurno je dobar osjećaj kad

napravite nešto što naiđe na pozitivne

reakcije. Kad dobijete dobar feedback

od publike, pa i kritike. Kako se

nosite s tim?

- Jako dobro. Ne smiješ se prepustiti

svom osjećaju da si dobar pisac i da je

svaka tvoja rečenica super. To moraš

zaboraviti. Kad sretneš pisca ili spisateljicu

koji obožavaju svaku svoju rečenicu

i svaki svoj tekst, u pravilu si sreo lošeg

pisca. Dajem si šansu da napravim nešto

dobro. Recimo, u osnovnoj školi sam se

dosta mučio sa sastavcima. Učitelj mi je

znao govoriti da ono što sam napisao

nema nikakvog smisla. Ali ja sam bio

dijete hrvatskih gastarbajtera, pa je to

možda jedan od razloga zašto sam bio

loš u sastavcima. No zato sam u srednjoj

imao odličnog profesora hrvatskog koji

je radio na našim tekstovima. Pisanje me

je više zainteresiralo na faksu kad sam

počeo čitati hrvatsku i njemačku literaturu.

I tako sam pomalo počeo pisati,

Može li se kod nas živjeti

od pisanja?

- Pa moglo bi se. Ima ljudi koji žive od

pisanja. Naravno da je to kruh sa sedam

kora. Hrvatska je malo tržište, dosta

toga ovisno je o Ministarstvu kulture

koje daje poticaje. Ja se ne bih htio samo

tome prepustiti. Ne bih htio svoju sudbinu

dati samo u ruke inspiraciji. Ali što se

tiče financijske strane, da svake dvije

godine uspijem izbaciti novi roman, dalo

bi se fino živjeti od pisanja. Ali nikad ne

možeš znati što će biti hit. To je jako

nesigurno. Teško je držati konstantu.

Stvara li vam pritisak da sa svakim

novim romanom morate opravdati

očekivanja?

- Ne, tu sam mentalno dosta jak. Kad

krenem pisati novu priču, potisnem sve

što je bilo s mojom spisateljskom karijerom

i s prijašnjim hvalospjevima kako

bih si dao priliku da napišem nešto što je

u potpunosti novo. Jer i kad razmišljam

o novoj priči, uvijek razmišljam o nečemu

što zaslužuje svoj vlastiti jezik, tako da se

ne bih ponavljao i ne bih radio uvijek jedne

te iste likove. Ali kad bih počeo razmišljati

što će netko reći... To jednostavno

nije prirodno i nije dobro za mene.

nešto novo. Sad upadam u stereotip

umjetnika koji se stalno žali, jer bi ljudi

koji ne rade posao poput moga upravo

htjeli kreativno stvarati. Kod mene je to

previše za jednog mene.

Koje ste romane najviše puta pročitali?

- Knjige o Adrianu Moleu.

Može li književnost pridonijeti

promjenama u društvu?

- Nisam siguran i to me ljudi pitaju

zato što očigledno primjećuju da sam

angažiran u svojim tekstovima, iako

moja književnost ne proizlazi iz društvenog

angažmana.

Dakle, niste aktivist?

- Ne bih rekao da sam aktivist.

Zanima me čovjek koji je u dvojbi, koji je

u gadnoj situaciji. U pravilu ta gadna

situacija proizlazi od samog bivanja u

nekom sustavu. Taj sustav može biti obitelj,

može biti školstvo, država ili policija.

Tako da samim time što si stavio čovjeka

u nezgodnu poziciju u nekom sustavu,

zagrebao si u nešto društveno. Ne vjerujem

u književnost koja ima namjeru promijeniti

svijet. Neće pasti vlada zbog

neke knjige, kakva god ona bila, ali

217

Meni je jedna od formativnih

autorica bila Dubravka Ugrešić.

Da moram nabrojati deset

omiljenih autora i autorica u

Hrvatskoj, većina njih bile bi žene

mislim da književnost, ako je doista

dobra, može artikulirati stvari koje su

ostale neartikulirane. Ovo će valjda biti

dvadeseti put da citiram Slavoja Žižeka:

"Mi se osjećamo slobodnima zato što

nam nedostaje jezik da iskaže svoju

neslobodu." Mislim da filozofija i književnost,

poezija i proza - sve što govori malo

dublje o ljudskom iskustvu može artikulirati

nekakvu slobodu i neslobodu koje

često nismo ni svjesni.

Tema vašeg romana kao da je prisutna

gdje god se okrenemo. Nedavno

smo imali slučaj ministra koji je u prometu

usmrtio čovjeka i mnogi su

pomislili da će taj slučaj biti zataškan.

Jesmo li postali društvo u kojem je

uvezanost normalna, gdje se štite

besprizorni likovi i gdje se sve radi

kako bi se stekla određena korist?

- Ja ću sad ići malo kontraintuitivno

pa ću reći da smo u zadnjih dvadeset

godina ipak doživjeli nekakav pozitivan

pomak. Čini mi se da je prije dvadeset

godina bilo lakše zataškati neku stvar

nego što je to danas. Europska unija ima

svoje izazove, ali ne vidim drugu alternativu.

Sretan sam što smo ušli u EU jer mi

se čini da imamo oči iznad ove naše političke

elite koja i dalje postoji, koja je i

dalje jednim dijelom kvarna i koja i dalje

smatra da ima pravo raditi stvari na koje

mi ostali nemamo pravo. I zato sam u

svom romanu htio pokazati da stvaranje

elita nije monolitno, nego da se i na lokalnoj

razini stvaraju te iste male interesne

skupine. One prolaze ispod radara zato

što se smatra da uvijek postoje oni koji

kradu više. Netko radi kvarnije stvari, i

sve je to lijepo i u redu dok netko ne

nastrada. Čim se stvori elita, to znači da

je netko zakinut ili može biti zakinut

zato što nema pristup istim resursima.

Kako ostati moralan u svijetu koji se

tako radikalno mijenja?

- To je tema za esej. Ja ne bih htio da

me se doživljava kao nekakvu moralnu

vertikalu. Dapače, nekad imam oversharing

svojih loših postupaka na poslu, u

obitelji. Svaki dan kad sjedneš i reflektiraš

o tome što si radio i na koji način si

postupio u danu, nikad nisi potpuno

zadovoljan. Barem je kod mene tako.

Kao roditelj male djece ne možeš biti

savršen, i gotovo. Jednostavno si u krivu.

Tako da mislim da je put k tome da ostaneš

moralan - reflektirati i biti u stanju

ispričati se. Ponestalo je u javnom prostoru

sposobnosti da se ljudi ispričaju

jedni drugima. Odnosno ispričaju se tek

kad nemaju drugog izlaza. Također, ljudi

nemaju srama. Dakle, ministar kojeg ste

spomenuli, koji nije bio pri svijesti, aktivira

svoju povlasticu 6+6.

S vašim likovima se lako saživjeti.

Čitatelj osjeća njihovu bol, strahove,

nedoumice, unutarnja previranja i

nada se sretnom kraju. Jesu li Profa i

Marli, likovi iz vašeg novog romana,

dobili svoj sretan kraj?

- To nije apsolutno sretan kraj. Svojoj

mami i punici sam obećao napisati

romantičnu komediju u kojoj će stvarno

svi biti sretni. Ali sretan kraj u okviru

mog zadnjeg romana je to što je Profa od

jedne oportunistice postala čvrsta osoba,

izborila se za pravdu i istinu, riskirala

sve. I to je njezin emancipacijski proces.

Ona mi je baš jako draga.

Da, unatoč svojim manama, jako je

životna.

- Da, i baš zato sam zaljubljen u nju. A

što se tiče Marlija, on je ostao ispravan,

iako je imao svaki mogući argument da

napravi dar mar, tako da mislim da je to

sreća i na neki način sam htio dati razrješenje.

To mi je tek sinulo pri kraju - razrješenje

za sve tri knjige. Jer se svaka od

te tri knjige bavi zapravo tom temom.

Kako živjeti dalje ako si izgubio nešto

bez čega ti se činilo da ne možeš živjeti. I

ovdje je na neki način dan taj odgovor:

moraš živjeti za druge. Živjeti samo za

sebe je u redu, ali onda ne ostvaruješ

preko drugih ljudi povezanost s nekim

koga si izgubio.

Lik profesorice Blaženke možda je

najveće iznenađenje jer se nitko nije

nadao da će Profina najveća rivalka

stati na njenu stranu. Jeste li to otpočetka

planirali?

- Ne, htio sam napraviti lik vjeroučiteljice

koja nije Marin Miletić, jer poznajem

dvije bliske i izuzetno drage, dobre i

razumne osobe koje se bave tim poslom,

tako da su me one na neki način odvukle

u tom smjeru. S druge strane mi je jako

bitna njezina argumentacija u kojem trenutku

je bila spremna oprostiti. Bila je

spremna oprostiti tek kad je Profa

kažnjena, što daje jednu kompleksnost

tom liku. Nije ona samo tako oprostila,

nego se morala suočiti i sa svojom negativnom

stranom.

Kakvi su vam planovi i kad možemo

očekivati sljedeći roman?

- Ne znam trebam li odgovoriti na ovo

pitanje, jer sam prošli put obećao da ću

napisati roman 2019., što se nije desilo.

Dobro, bila je korona, pa potres...

- Da nisam krahirao na sve moguće

načine, možda bih i uspio napisati roman.

Sad moram završiti sve vezano za "Slučaj

vlastite pogibelji" i nakon toga polako

početi sa skicom na kojoj sam već radio. I

onda recimo, za četiri, pet godina. Znači,

vidimo se krajem desetljeća.

218

219

GG GLAZBA

Kako je

Doja

Cat

svukla

svoj oklop i

postala

sretna

220

'Mačka' koja je rođena,

odgojena, odrasla i do kulta

uzdignuta na društvenim

mrežama, direktna,

strastvena te često

otvoreno svađalački nastrojena,

neprilagođena je pop

zvijezda i to je njezin šarm.

Oduševljava kako

modnim eksperimentima tako i zaraznim hitovima,

a uspjehe postiže i kad

pokušava učiniti nešto

sasvim suprotno od onog

što publika od nje očekuje

tekst MISLAV ŽIVKOVIĆ

FOTOGRAFIJA: SHUTTERSTOCK EDITORIAL

221

"CURO, JA VAS NE POZNAJEM - NARAVNO DA VAS

NE VOLIM!" - ODBRUSILA JE DOJA PRATITELJICI

KOJA JE OČEKIVALA EMOCIONALNU

INTERAKCIJU S POP ZVIJEZDOM

FOTOGRAFIJE: PROFIMEDIA (2)

Iako je na sceni već deset godina, bila je

gotovo nezapažena sve do objave singla

"Mooo!" kojim je 2018., zahvaljujući

niskobudžetnom videospotu, kravljem

kostimu i apsurdnom smislu za humor,

osvojila internet. Bez obzira koliko bizarna

bila pjesma u kojoj se Doja predstavlja kao "krava"

među industrijskim "mačkama", "Mooo!" se danas

čini gotovo proročki, s obzirom na to da je

predvidio njezinu jedinstvenu poziciju na popsceni.

Doja je jedna od rijetkih reperica koje su

postigle značajan uspjeh u mainstreamu, ističući se

ne samo tehničkim vještinama repanja nego i vrlo

istančanim uhom za melodiju. Tako je pokazala da

pozicija koju na estradi zauzima Nicki Minaj nije

ekskluzivna, nego znak da je potreba za ženama

koje će repati na zaraznim hitovima postojana i

snažna. Dojini hitovi nisu samo odrepani stihovi,

nego refreni koji osvajaju radiostanice. Međutim,

naizgled nije bila pretjerano zainteresirana za

Tenzije su ljetos

dosegle vrhunac kada

je Doja Cat,

frustrirana, prozvala

obožavatelje

da se pretjerano

miješaju u njezine

osobne stvari

mainstream uspjeh. Najavila je da će idući album (prvotno

nazvan "Hellmouth", a konačno u rujnu izdan kao "Scarlet") biti

povratak hip-hopu, vizualan i idejni odmak od starih materijala.

Odlučila je producirati hip-hop album kao reakciju na prigovore

da ne zna repati te kako bi kritički nastrojenoj publici dokazala

da nije u pravu. Ogradila se od svojih prethodnih, mahom poporijentiranih

albuma, nazivajući ih "lako probavljivim"

kalkuliranim potezima koji su je doveli do globalnog uspjeha,

itekako potrebnog da bi stvari mogla raditi na svoj način.

Promjenu je popratio i novi imidž: obrijala je glavu, pojavila se s

nekoliko novih tetovaža te počela izbacivati promo materijal

inspiriran slikama preuzetima iz okultizma, paganske

mitologije i klasičnih horor filmova.

Naravno, kao što redovito bude slučaj kad poznata osoba

koketira s mračnom estetikom, publika je potpuno poludjela:

krenule su optužbe za sotonizam, članstvo u iluminantima,

žrtvovanja na koncertima... Doji su predbacili da je prodala

dušu za komercijalni uspjeh - iako je glazba koju je počela

izdavati bila znatno manje komercijalna od njezinih prethodnih

izdanja, bez velikih refrena i s većim naglaskom na repanje

preko suptilne produkcije. Ipak, zbog toga nije bila manje

uspješna: prvi singl "Paint the Town Red" dospio je do vrha

Billboardove ljestvice i već mjesecima ne napušta top 10.

Publika se postavila kao da očekuje ispriku, smatrajući da Doja

treba shvatiti kako je u krivu i "vratiti se na pravi put".

Međutim, ako ste se ijednom našli na nekom od njezinih

profila na društvenim mrežama, jasno vam je da Doja nije takva

zvijezda. Inatljiva je i prgava, ne libi se svađe, kako s poznatima i

slavnima, tako i s potpunim anonimcima, i bilo je jasno da

nikom neće ostati dužna.

Većina službenog mercha ove ere sastoji se od sarkastičnog

"sotonističkog" vizualnog identiteta i etikete prodane duše (na

engleskom je riječ o znatno duhovitijoj frazi, "cash cow",

aludirajući također na hit što ju je proslavio) koju joj je publika

prikačila. Tijekom jednog Instagram livea obožavateljica je

zamolila Doju da kaže da voli svoje fanove, jer to nikad ne

govori, na što je reperica otfrknula nosom. "Curo, ja vas ni ne

znam - naravno da vas ne volim!" odbrusila je i izgubila na

desetke tisuća pratitelja.

Iako se čini da je ovakvu reakciju nepristojno uputiti

obožavateljima koji kupuju njezin glazbeni materijal i kojima

duguje svoju popularnost, za današnje je vrijeme prilično

osvježavajuće. Mnogi se pop-fanovi postavljaju kao da im

njihovi idoli nešto duguju - traže određene obrasce ponašanja,

određeni ritam rada, određeni tip reakcija. Važno je da su

inkluzivni, da su im politički stavovi umjereni, da imaju

222

223

Osim beskompromisnim

stavovima, Doja publiku

provocira i stylinzima,

poput ekstremnog kostima

koji je odjenula za nastup

na festivalu Coachella

karakter, ali da ne pretjeruju, da znaju pogoditi onu zlatnu

sredinu gdje odgovaraju najvećem broju ljudi, čak i da imaju

određene emocije prema publici na osobnoj razini. Drugim

riječima, fanovi očekuju da "proizvod" koji plaćaju bude nešto

što će njima podilaziti, i politički i emocionalno i često na vrlo

osobnoj razini. Danas se glazbenicima pristupa slično kao i

streaming platformama - publika želi da joj se servira sadržaj

koji će odgovarati njenim potrebama. Međutim, Dojina

situacija tjera nas da se zapitamo - je li fer tretirati osobe na isti

način? Mnogi su novinari njezinu reakciju okarakterizirali kao

bezobraznu, ali našao se i određen broj onih koji su rekli da je

sasvim razumna. Njezina je rečenica odjeknula kao podsjetnik

da su fanovi možda ipak nerazumni i nepristojni dok vrše

pritisak na svoje idole.

Doja je kronično online, vrijeme provodi na društvenim

mrežama u interakciji s publikom, što svakako ne olakšava

situaciju. Za nekoga njezine popularnosti to je dvosjekli mač,

jer poriv da se osvrne na svačije mišljenje dovodi do toga da se

brojni postupci i noviji glazbeni eksperimenti mogu shvatiti

kao vrlo reaktivni.

Album "Scarlet" pun je reperičinih obračuna, ne

samo s mrziteljima nego još češće s idejom

nerazumnih fanova. Do te mjere da se zapitate s

kim se Doja toliko svađa. Njezina potreba da

reagira i da njezina bude zadnja, da na

nezadovoljne komentare odgovara s još više

nezadovoljstva, da šokira više što joj se više

prigovara, sve su ovo sastojci kaotičnog koktela na

koji njezina karijera danas nalikuje. I dalje je

uspješna, i dalje je svugdje, čak i kad se čini da se

opire i buni, publika i kritika pronalaze stvari koje

im se sviđaju.

I zato je bitno postaviti ključno pitanje - tko su

svi ti glasovi s kojima se Doja obračunava? Omiljena

reperica uživa podršku vjernih fanova, kritički

uspjeh te zainteresirano uho neupućenih slušatelja

koji će je upoznati preko glazbe koju čuju na radiju.

Dojini konflikti možda tako ne govore samo o

njezinom karakteru i stavu nego i o utjecaju

interneta na nečiju samopercepciju. U obilju

komentara i mogućnosti da dobar dio svjetske

populacije iskaže svoje mišljenje o svemu, i

negativna će mišljenja biti učestalija. Netko s

vatrenim senzibilitetom kakav ima Doja lako će se

uhvatiti na takve komentare i reagirati na njih, iako

oni nipošto nisu reprezentativan pokazatelj

prosječnog mišljenja publike.

Njezin zadnji singl Agora Hills anomalija je na

albumu Scarlet. Nježna romantična balada s

pažljivo ubrizganom dozom teatralnosti i humora

te zvučnom pozadinom zlatnog doba R&B-ja skoro

pa odskače od jakih bitova i svadljivog tona

prisutnog na ostatku albuma. Zvuči kao trenutak u

kojem Doja prestaje reagirati na okolinu i radi

stvari zato što joj se sviđaju, zvuči opušteno i kao da

se zabavlja - možda očekivano, riječ je o jednoj od

njezinih najboljih stvari, ne samo na albumu nego i

u cijeloj karijeri. Puno stvari postaje jasno iz ove

pjesme. Ne samo tehnička sposobnost repanja (što

je, uostalom, vidljivo na cijelom novom albumu, kao

i na ranijim radovima) nego i to da Doja zapravo

stvara najbolje kad ne pokušava reagirati na nečije

komentare, bilo pozitivne bilo negativne, nego se

zabavlja u studiju i radi što god želi. Dojina situacija

uči nas da je nekad idole najbolje pustiti na miru da

sami istražuju svoj umjetnički put jer su njihovi

instinkti nekad mnogo bolji od naših potreba. Da,

fanovi kupuju albume i slušaju pjesme, ali ni fanova

ne bi bilo da ih glazbenik nije nečim osvojio.

224

225

GG KOLUMNA

U RINGU SA

STARENJEM

FOTOGRAFIJA: PRIVATNI ALBUM

Pokret otpora senescenciji najčvršći je savez na

svijetu. Borba je to na život i smrt u kojoj se ne

biraju sredstva, zaključuje Zrinka Šamija

Čuj, moja ti mama odgovara na sve one virusne

mailove tipa: "Primili smo parcelu s viznom

karticom od 4,7 milijuna dolara u Vaše ime.

Ovo je Vaš iznos odštete nasljeđi va nja."

Suvisla je žena od 70 godina. Hi perak tivna.

Vozi. Šminka se i kad iznosi smeće. Gleda

serije na streaming plat formama. Igra online poker. Ali ovo ne

mo že shvatiti. Mi joj već mjesecima obja šnjavamo da npr.

Williams Bello nije živa osoba. Nemoguća misija. - Gospodinu

tre ba odgovoriti i saznati kako je on uopće došao do mojeg

maila ako ne zna za mene! Nedokaziva je do boli. Tu sam

shvatila da starenje ipak kreće.

Ovo je svjedočenje moje poznanice, četrdesetogodišnjakinje

koja u tom trenutku leži u akutnoj upali mišića zbog

pretjeranog vježbanja. Upisala se na intenzivni pilates u grupu

18+ i manijakalno pratila ritam mladih elastičnih gazela. A to

ne može proći bez kobnih posljedica. Ona, naravno, nije

svjesna da tema starenja nije ekskluziva za vršnjake njezine

ma me. A ja pomalo shvaćam da moje is tra živanje starenja

ulazi u znatno širu ci ljnu skupinu. Starenje kreće odmah s če -

trdesetima. To svi znaju, ali šute. I onda, pomalo nagriza u

raznim naličjima. Po lako, potmulo, izvana, iznutra.

Borba se javlja paralelno. Pokret otpora starenju najčvršći je

savez na svijetu. Sredstva se ne biraju.

- Dobiješ, na primjer, alergijski rinitis, koža se suši i sapun

počinje izazivati alergije. Mjehur se spušta i mokrenje postaje

najčešća radnja u danu. Ono, otvori si ured na wc-u. Može ti biti

alarmantno vidljivo pulsiranje na vratu, ali i to je samo znak

starenja. Kako žene stare, tako gube visinu budući da se

kralježnica skraćuje zbog osteoporoze. Oči suze zbog

sužavanja suznog kanala. Glas se produbljuje, broj žlijezda koje

luče sluz oko glasnica smanjuje se s godinama tako da počinje

iskašljavanje. Buđenje noću. Buđenje s glavoboljama. Zubi iz -

gledaju dulje. Češće se kiše... Sve su ti to suptilniji znaci

starenja - recitira mi veselo rasni mladi internist u pauzama od

zu renja u susjedni stol za kojim sjedi zbor putenih

dvadesetogodišnjakinja čiji hor moni i tonalitet na daljinu

ozljeđuju moju rožnicu.

Ako su ovo suptilniji, što će biti kad se spusti na donje

ekstremitete - pomislim. Jeza me hvata od sijedih stidnih

dlaka jer poznajem ženu koja je natukla kralježnicu u pokušaju

da ih počupa pincetom. Spu štena spolovila i gravitaciju koja

privlači sise neću ni spomenuti. Jer mi je potrebno zadržati

barem malo dostojanstva da ovu priču izdržim do kraja.

Frajer nastavlja potpuno nesvjestan da svakom novom

karakteristikom u meni aktivira novo minsko polje. - Imaš

"jeda na estice", okomite bore između obrva. To je ono kad

izgledaš zabrinuto, a samo si stara. Imaš zečje bore s obje

226

strane nosa i vranine ili kokošje noge koje se šire od vanjskih

kutova očiju i protežu daleko, na obraze. I naravno

nazolabijalke. Tebi se već dosta vide - dodaje nonšalantno

mladi monstrum. Nismo ovdje da analiziramo mene, napuhani!

Nisam te ništa pitala. Vrištim u sebi. Zlostavljač ne popušta. -

Pušačke ili barkod bore - te su mi najgore, namigne šeretski s

prezrivim pogledom uperenim u moj Iqos. Posramljena ga gu -

ram još gorećeg u torbu u nadi da neće izazvati požar. Ovaj

intervju je gotov, samo što šepuravi pastuh to još ne zna.

E da, marionetske bore nisam spo me nuo. Uokviruju bradu

okomito, a kako se obrazi spuštaju, tako se formiraju bore i na

čeljusti - slavodobitno dodaje. Uzrujana odlazim. Vidim sleđa

kako moj dr. House sjeda za zborski stol i počinje ušmrkavati

njihovu mladost. Ima li još netko iz zo olo škog vrta tko ne

devastira naša lica nakon 40-ih? Što mi je bilo da ovu temu

nisam obradila s nazolabijalnim starcem, zečjih bora i

spuštena spolovila. Trauma bi bila manja. O starenju naprosto

treba razgovarati s vršnjacima.

Izborani vratovi, brazde na dekolteu i dlake na bradi. Kad

uloviš dlaku na bradi, to je ipak znak da je gotovo. To je smrt bi -

jela kost - uvjerava me moja prijateljica. Prezgodna i utrenirana

antigospođa u ka snim četrdesetima. Nadam se da ovo neće

čitati jer smo se zaklele da od 45. ne spominjemo podatke o

rođenju. Doku men ti su izgubljeni. K njoj sam odmah otišla da

mi vrati mililitar mladenačke nade. Jesam li ja u potpunoj

zabludi oko same sebe? Ne osjećam se starom. Ne osjećam se

starom! - Prestani vikati - xanax glasom umiruje me moja

veteranka. - Sve je pod kontrolom dok u prostoriju s tobom

ulazi tvoj mojo. I dok te gledaju ko nobari. Dok ti ginekolog ne

propiše lubri kante na recept. Dok na ulici hvataš po glede izvan

očne razine. Kad nas pre stanu gledati gdje god da ulazimo,

onda je go tovo. A postoji taj jedan tre nutak kad se žene

pogospođe. I to nema veze s borama i brazdama. To je stvar

energije. To je trenutak. Blic. Još jučer si hodala gradom

primijećena. Pripadala si seksualnom plemenu. Sad si već

neviđena predstarica. Nazolabijalne ti vrište menopauza, me -

nopauza! (ako još netko spomene na zo labijalne, ova kolumna

se prekida). A naša energija još uvijek radi. Ne brini - medi ta -

tivno me tješi ekspertica za starenje. - Tre ba samo prebroditi

taj most do one sta rosti u kojoj si sretan kad obaviš plac bez

hodalice. Mi smo ti sad u najosjetljivijoj dobi. To ti je kao

pubertet u kojem tijelo rapidno propada. Mi smo u pubertetu,

bejb. I on može potrajati i dvadesetak godina - smijemo se u

duetu s visokim tonom očaja.

Nagon za spoznajom tajne starenja nije me popuštao.

Čačkala sam i dalje. Sad sam se prebacila na fokusnu grupu:

stariji frajeri 55+. Moja duša je sanjala da tu po stoji utjeha.

Možda oni znaju cijeniti is kustvo i zrelost pa makar ispod

najlonke probijala koja tetovaža od ispupčene vene.

- Ne znam što bih ti rekao. Stvarno ne znam. Imam osjećaj

da se ženama kod starenja sužavaju pogledi. Vidim to kod

svoje bivše žene. Ima nešto u pogledu što se spusti. Ne

spuštaju se samo ekstre mi teti, kužiš. Nema više širine i

relaksacije. Nekidan sam imao osjećaj da mi stišće omču oko

vrata dok je razvijala teorije o važnosti izbacivanja šećera iz

prehrane našem sinu. Toliko me smorila da sam malom za

ručak u znak otpora dao kutiju keksa. Mlađe žene

multitaskaju. Kao da si na ringišpilu. Neka živost ti ulazi u

FOTOGRAFIJA: THEORY, SEAN THOMAS, NEIMAN MARCUS PRESS

227

Postoji ta

jedna skupina

perimenopauza-žena

koje oponašaju street

style 15+ modu. I da - ja

sam ta. Bitno je da

nisam u skupini

starica djevojčica

izgledalo. A Vi ste, bez uvrede, prirodna Milfica. Vi svoje bore i

svoju kilažu ponosno nosite. Ja to cijenim - ponosno recitira

visoki dva desetogodišnjak s pločicama na trbuhu. On nije

svjestan da sam ga ja u nekoj dru goj dimenziji upravo upucala

jednim hicem. Pada na pod zajedno sa mnom i mojim borama

koje se izravnavaju od kon ta kta s njegovim apolonskim

trbušnja cima. Pada mi na pamet da ih tražim indekse i upišem

im jedinice iz svih seme stralnih predmeta koji postoje, ali već

vi dim scenu kako me odvodi policija. Ipak se današnju djecu ne

smije ni krivo po gledati. Sama sam prizvala male ubojice

vlastitog dostojanstva. Počinjem se glasno smijati cijelim

tijelom i malo previše udarati rukom po stolu da ne vide kako

mi stara duša bespovratno plače.

Imam li snage za još kojeg sugovornika na ovu temu? Nisam

sigurna...

Sve ti je u frizuri i točka. Duga kosa na kon četrdesete = očaj.

Skrati kosu do uha i cijeli svijet je tvoj! - kroz zvuk fena urla mo -

ja šamanska frizerka kojoj su ljudi kosa. - Imaš brazdu na čelu?

Dođi k meni da ti stiliziram nehajne šiške. Nitko ti ništa ne

može. Stvari su tako jednostavne. Možda ova žena govori

najveću mudrost, svakako najpovoljniju na tržištu.

krv makar trabunjale. Starost donosi dosadu. Nisam ja

fokusiran na vanjske znakove jer je to primitivno. Starenje nosi

duboko dostojanstvo u sebi, ali kad vidim sijedu kosu, ono

zadebljanje na vratu, sporiji hod ili ubilačku boru na čelu -

neću ti lagati, malo se prepadnem. Znaš ono kad imaš osjećaj

da ta bora razgovara s tobom i probija te. A i usta se u starosti

spuštaju. Smanje se. Velim ti - sužavanje - kaže mi

srednjoškolski prijatelj arhitekt. Uščuvan, rastavljen, opušten,

opsjednut borilačkim vještinama. Iritantno oslobođen. Skriva

ljubavni život kao zmija noge. Zamišljam koliko će tek biti

zgodan za deset godina. Kriva skupina za analizu.

Pozivam studente na mikro konfe ren ciju u svoj ured. Bez

uvijanja ih pitam da mi analiziraju starenje iz svoje

perspektive. Djeca su inteligentna i iz sažaljenja počinju

izbacivati komplimente: - Pa Vi izgledate fantastično za svoje

godine. Vi ste nešto stariji od moje mame, jel' tako? Moram

Vam reći da izgledate bolje. Izgleda da mladima starenje

izaziva instant grižnju savjesti. Ipak im dopuštam da me hvale.

Očaj je prevelik. - Meni je fora da se Vi oblačite mladenački i da

se na taj način borite protiv starenja - kaže mala srna

gimnastičarka. Ovo mi već zvuči jako loše. Postoji ta jedna

skupina perimenopauza-žena koje oponašaju street style 15+

modu i da - ja sam ta. Raskrinkali su me. Široke traperice, uske

koje nisu od trapera nego samog elastina, majice s natpisima i

one svemirske tenisice (kojih se malo i bojim) u koje se uteže

moje starošću načeto tijelo. A što mi je druga opcija? Baba

style. Hvala, ne. Bitno je da nisam u skupini starica djevojčica.

A sigurno znate o čemu pri čam. Kikice i infantilne frizure. Sve

nijanse roza-lila boja koje postoje u prirodi. Šiljasti ruksaci s

likovima iz crtića. Bolno mi je i nabrajati.

- Znate što je meni najgore. Kad vidim da se žena iznad 40+

operirala ili napucala botoksom i filerima. Znam da se to zove

njega i briga o licu, ali to se tako vidi. Meni je očajno što ja

znam da su one u panici oko starenja makar to dobro

Pod izlikom znanstvenog pristupa na šla sam se i s

poznatim plastičnim kirur gom koji se svakodnevno susreće

oči u oči sa starošću. Ona ga u ringu baca po podu, ali on se ne

predaje. On je Rocky za pomla đivanje svih borkinja na putu

oslobođenja od zemljopisnih reljefa ukopanih po licu i vratu.

Nakon što sam odslušala njegovu tužnu priču (u nastavcima) o

nemogu ć no sti ostvarenja zdrave partnerske veze, tip me

nokautirao kao Stallone u "Rockyju 4" terminatorskog Ivana

Dragog. - Tebi je na žalost već kasno. Trebala si ranije kre nu ti s

tretmanima. Nazolabijalke hitno tre ba podignuti botoksom

(da, izgovorio je tu riječ). U čelo bih ti upucao s nekoliko strana

jer je bora jako duboka. Još nisam vidio ovako jaku.

Nadam se da ga ta moja boretina bolno probija dok

izgovara posljednju pomast mojem licu. Nije ni čudno da ne

može pronaći partnericu. Vjerojatno je svakoj potencijalnoj

jedrio po meridijanima ubrizganog botoksa, a mi organske

starice i nismo na listi. Bijesna odlazim. Intervjuirati starenje

ne donosi nadu.

Sa svojom frustracijom i nazola bijal ka ma sjedam na kavu s

frendicama. Da - kavu. Onu čija kiselost može uništiti hor mone

stresa koji kontroliraju proizvodnju masnoća. Onu koja može

dehidrirati kožu i isušiti je. Dijelim s tim mojim curama

starosne spoznaje. Kako "mjestimično sa gorijevanje sala" ne

postoji, vježbanje u skafanderu ili omatanje struka u celo fan -

sku foliju ne pospješuje izgaranje masti, a pločice na trbuhu ne

možemo dobiti uz sa mo osam minuta vježbanja dnevno - tako

ne možemo zaustaviti proces sta renja. Što prije napustimo tu

iluziju, život će prije postati salsa, mambo i rumba.

I dok ekscentrični tehnološki mogul i multimilijunaš Bryan

Johnson "pije" krv svog sina tinejdžera, a svoju daje ocu ne bi li

se zauvijek pomladio, ja uzimam svoj još uvijek besmrtni mojo

pod ruku i krećem obijati birceve po gradu u lovu na poglede

konobara.

Iznutra - starenje je duhovito i tako sexy.

228

NEKA VAŠE

DARIVANJE

BUDE POSEBNO

OVE GODINE

Svaka boca ovog šampanjca predstavlja spoj

tradicije, luksuza i radosti, stvarajući jedinstvenu

harmoniju okusa i vizualnog doživljaja. Moët &

Chandon nije samo šampanjac, već i simbol radosti,

ljubavi i proslave. Svake sekunde se negdje u svijetu

otvori boca šampanjca, a svakih šest sekundi boca

Moët & Chandona, što ga čini najomiljenijim

šampanjcem na svijetu. Živahan, bogat i zavodljiv,

Moët & Chandon već 280 godina nastavlja

oduševljavati, sa svojim jedinstvenim stilom,

voćnošću i elegantnom zrelošću.

Ovih blagdana, uživajte u svakom trenutku

uz ekskluzivna božićna pakiranja Moët &

Chandon šampanjaca. Elegantna bijela

pakiranja, s blistavim zlatnim, roza ili plavim

zrncima koji se u obliku valovitih linija uzdižu

prema vrhu, simboliziraju živahne mjehuriće

šampanjca i konture valovitih krajolika

Eperneya, doma Moët & Chandona.

Neka vaše darivanje bude posebno ove

godine. Bez obzira jeste li u potrazi za

poklonom za obitelj, prijatelje ili

poslove partnere, šampanjac je savršen

poklon za svaku proslavu. Odaberite

klasičan Moët & Chandon Brut

Impérial, Moët & Chandon Impérial

Rosé ili Moët & Chandon Nectar

Impérial i poklonite jedinstveni poklon,

s daškom elegancije i luksuza.

Neka vaši blagdani budu obasjani sa svjetlucavim uživanjem uz Moët & Chandon!

MOET & CHANDON ŠAMPANJCE MOŽETE PRONAĆI U MIVA GALERIJI VINA I NA WWW.MIVA.COM

229

GG GADGETI

Nosivi AI,

matchmaking i

hibridni uređaji

za digitalnu zimu

FOTOGRAFIJA: VEDRAN PETEH/CROPIX

Kolumnist Tomislav Pancirov izdvojio je superzanimljive novitete iz svijeta tehnologije

RAY-BAN META PAMETNE

NAOČALE

Nova generacija Ray-Ban Meta

pametnih naočala ima značajna

poboljšanja u klasičnim Wayfarer ili

Headliner stilovima. Dok sam ih testirao,

iznenadilo me koliko je dobra kvaliteta

kamere za snimke i fotografije, ali i zvuka

koji se prenosi vibracijama bez nošenja

slušalica. Nova generacija ima i

mogućnost live streaminga na

Instagram kao i komunikaciju s

pametnim Meta asistentom. Lagane su

za nošenje, a futrola služi kao punjač za

36 dodatnih sati korištenja.

1 2

3

LEICA HIBRIDNI

INSTANT

FOTOAPARAT

Leica SOFORT 2 spaja

digitalne i analogne

funkcije uz ispise na

Instax Mini foto papiru

u samo nekoliko

sekundi. SOFORT 2

daje vam i kreativnu slobodu s 10 stilova filtera i 10

načina rada objektiva, poput ribljeg oka, makro i

dvostruke ekspozicije. Uz aplikaciju Leica FOTOS

omogućava i da prenesete fotografije snimljene

na pametnim telefonima za instant ispis.

MUGLER TORBICE S DIGITALNIM

CERTIFIKATIMA

Nakon LVMH-a, Prade i Cartiera koji su

osnovali blockchain konzorcij, Mugler je

u partnerstvu s Web3 platformom

Arianee omogućio digitalne certifikate

za neka izdanja svojih torbica. Ovaj

projekt nazivaju digitalnim putovnicama

koje nude potvrdu vlasništva i praćenje,

uz mogućnost prijenosa ako se torbice

preprodaju. Uz to, ovaj će certifikat

omogućiti pristup ekskluzivnom

sadržaju i iskustvima uključujući behind

the scenes scene i pozivnice za evente.

230

AKO SVOJE FEEL GLAM URATKE ŽELITE PODIJELITE S NAMA - UZ

#FEELGLAM OZNAČITE @GLORIAGLAMMAGAZINE

231

AI MODNI DODATAK KAO ZAMJENA ZA

PAMETNI TELEFON

Ovaj AI modni dodatak koji bi trebao zamijeniti

pametni telefon premijerno je prikazan na

modnoj reviji u Humane x Coperni u Parizu.

Gadget pod nazivom Ai Pin na reviji je nosila

Naomi Campbell, a razvio ga je start-up

Humane koji su osnovali bivši Appleovi

zaposlenici.

Ai Pin koristi mini projektor, kamere, zvučnik

i umjetnu inteligenciju. Pošto nema zaslon,

Humane je smislio nove načine

interakcije. Prvenstveno je

zamišljen kao uređaj

temeljen na glasovnoj

interakciji, ali tu je i zeleni

laserski projektor koji

može projicirati

informacije na

dlan vaše ruke.

Osim toga

možete držati

objekte do

kamere za

optičko

prepoznavanje

i komunicirati s

Ai Pinom

putem dodira.

4

5 6

7 8

BALMAIN 3D FITTING

Balmain je unaprijedio iskustvo

virtualne kupnje uvođenjem nove

funkcije 3D fittinga. U partnerstvu

s modnom tehnološkom tvrtkom

Bods iz Los Angelesa, na webshopu

su omogućili najnaprednije 3D digitalno stiliziranje i iskustvo

virtualnog isprobavanja. Korisnici mogu izraditi 3D avatare koji

točno odgovaraju njihovim mjerama, a potom virtualno

isprobati niz fotorealističnih Balmainovih dizajna. Primarni cilj

ove opcije je riješiti značajan problem krivih veličina u online

naručivanju koji dovodi do čak 70 posto povrata u modnoj

industriji.

TINDER

MATCHMAKER

"Imam nekog za

tebe" je fraza koja će

uskoro postati poziv

na matchmaking

session na Tinderu.

Nova Tinderova

opcija koja još nije

dostupna u

Hrvatskoj, Tinder

Matchmaker, omogućuje da pozovete prijatelje ili obitelj, bez

obzira na to imaju li Tinder profil ili ne, da pristupe vašem

Tinder profilu i izravno vam preporuče profile za koje smatraju

da su dobri za vas. Kako ne bi došlo do čudnih situacija, vaši

prijatelji ne mogu nikom slati srca, taj je dio ipak na vama.

MOTOROLA PAMETNI

TELEFON I NARUKVICA

Motorola je predstavila koncept

pametnog telefona u stilu

narukvice sa savitljivim ekranom.

Pametni telefon može se koristiti

kao standardni ravni model, u

preklopljenom načinu rada ili

omotan oko zapešća. Ovaj uređaj

trebao bi imati prilagodljivo sučelje

i koristiti AI za prilagodbu zaslona

na temelju položaja.

VALENTINO X

SNAPCHAT

VIRTUALNA

KOLEKCIJA

Nakon digitalne

modne suradnje za

Meta avatare,

Valentino je najavio

i suradnju u kojoj

možete obući svoj

Snapchat bitmoji

avatar. Lansirano je

pet komada iz

Valentino Resort

2024 kolekcije, a

već su najavili kako

će u prosincu

dodati nove stilove.

232

233

GG CRTEŽ NA KRAJU

Kako biti

gol(a)?

Ilustratorica Maya Beus u svojoj

kolumni propituje kako se uistinu

otvoreno, autentično i ranjivo

pokazati pred ljudima

Kad sam napisala i predala tekst

za prošli broj, bila sam nervozna

pitajući se kako će zvučati

urednicima. Jesam li

upravo predala tekst o

nečem što uopće ne

rezonira s ljudima koji čitaju Gloriju

Glam? Hoću li se svima prokazati kao

gubitnica koja ne može ovladati

osnovnim životnim vještinama? Ali u

isto vrijeme kroz tijelo mi je prolazio

osjećaj ushita. Svidjelo mi se biti na

tom nepoznatom terenu. Svidio mi se

osjećaj koji me preplavio.

Pisala sam o temi koja me muči gotovo

cijeli život, o temi i situaciji u kojoj se osjećam

sama iako znam da sigurno puno ljudi dijeli

moje muke. Znala sam da sam bila iskrena i ranjiva

i da čak i kad netko nije bio u identičnoj situaciji,

ljudi najčešće mogu prepoznati i povezati se s emocijom

iza događaja. Znala sam da sam pokazala dio

sebe za koji imam puno osjećaja srama i manje vrijednosti

i da ako sam išta naučila u ovih nekoliko desetljeća

trenutne inkarnacije, to je da je najbolji tretman za

sram iznijeti ga na sunce i svježi zrak.

Kad izvadite takve osjećaje iz mraka i ustajalosti

skrivenih soba svoje psihe (tu se oni najviše vole skrivati),

odjednom vidite da su to prozirne, krhke strukture

koje vam zapravo ne mogu ništa. Ako ste ih imali prilike

iznijeti na vidjelo, vjerojatno vam ih je, kao i

meni, pomalo žao. I onda sam počela tražiti što još

mogu iznijeti. Kako se još mogu ogoliti? Što ne

želim da itko zna o meni? Postala sam pohlepna

za osjećajem olakšanja koji je došao kad

sam iznijela svoje strahove i sumnje i svijet

nije propao. Dapače, svijet gotovo da nije

ni trepnuo.

Da li da pišem o svojim obiteljskim

problemima? O ljubavi svog života? O prošlim

vezama, one su sad već fair game, zar ne?

Trbuh sam već otkrila… što još mogu? Možda o

tome kako sam zavidna? Ili kako se u glavi danima svađam

s prodavačicama? Koliko se često gledam kad prolazim

pored izloga? Što vam još sve mogu pokazati?

I onda mi u trenu postane kristalno jasno da je takvo

ogoljavanje, isto kao i fizičko, samo golotinja zbog golotinje,

najobičnija pornografija i da nema nikakvu emocionalnu

niti umjetničku vrijednost. Da ako se ogoljavam

samo da bih dobila sebičan osjećaj uzbuđenja i olakšanja,

cijeli proces pomalo gubi smisao.

Čini mi se da isti princip postoji i u fizičkoj golotinji.

Ponekad vidimo ljude koji uživaju u vlastitom tijelu i

dijele sa svijetom unutarnji osjećaj zadovoljstva, sigurnosti

i slobode. Nekako, ni sami ne znamo kako, mi znamo

da to što je osoba "gola" nema nikakve veze s nama i

da njihova prisutnost ne zahtijeva ništa od nas. A onda

vidimo ljude koji nas skoro siluju svojom golotinjom,

čiji outfiti vrište - Vidi! Gledaj! Zar nisam seksi!

Pogledaj ovo tijelo!

Naravno, ovdje moram ubaciti disclaimer i

reći da je ovo o čemu pričam različito od one

obične domaće mizoginije kad se ženama prigovara

zbog "nedostatka čednosti", najčešće

servirano u pasivno-agresivnim izjavama

poput "Nekad su žene bile dame" i sl.

Kad vidim da osoba koja ne izlazi iz

traperica i trenirke priča o tome kako su

žene najljepše kad su elegantno obučene,

zamrači mi se. No, vratimo se na

temu…

I

tako meni postane jasno da vam

se ne mogu ogoljavati samo zato

što želim malo počistiti svoje

podrume i tavane, riješiti se nekih

starih nasljeđa i popraviti svoj

psihički feng shui.

Niti ću postići cilj, niti ću vama

dati nešto od prave vrijednosti. A

čemu to onda?

Što nas na kraju dovodi do pravog

pitanja. Kako se uistinu otvoreno,

autentično i ranjivo pokazati

pred ljudima? Kako iznijeti na svjetlo

svoja mračna stanja brižno i s

poštovanjem? Ne mislim pritom

samo na pisanje kolumne ili umjetničko

stvaranje. Mislim na sveukupnu

komunikaciju sa svijetom oko sebe.

Mislim na to kako se pojavljujemo ispred

svojih prijatelja, partnera, kolega? Na koji

način biti autentično goli, a da nismo samo

emocionalni ekshibicionisti?

Nije prvi put da ću ostaviti kolumnu bez

zaključka. Odgovor na ovo još nemam. Ono što

mogu iskreno reći jest da namjeravam živjeti i stvarati

u konstantnoj težnji autentičnom postojanju. Vjerujem

da ću nekiput pogoditi u sridu, a poneki vjerojatno promašiti

gol za kilometar. I to je OK. Stvorit će se novih

sramova i tajni za tamne zakutke mojih skrivenih soba

koje ću onda moći iznijeti nekom budućom prilikom.

234

2

GG LICE

GG WORKOUT

Funkcionira li

FUNKCIONALNI

TRENING?

tekst ??????

fotografija ?????

z

aboravimo na "summer body" koncept i posvetimo se vježbanju

kao putu koji nas vodi do zdravog, snažnog tijela i duha te veće

discipline. A ljeto je, suprotno mišljenjima, idealno vrijeme za to jer

nam pruža mogućnost treniranja na otvorenom, kako u gradu tako

i na obali. Funkcionalni trening je pritom opcija za koju se najbolje

odlučiti ako niste sigurni kako i što točno vježbati.

Sama terminologija otkriva da je riječ o treningu koji ima svrhu,

odnosno funkciju. Naravno, svaka vrsta tjelovježbe ima određenu

"funkciju" - boljitak za zdravlje i fizički izgled, no osnovna razlika

funkcionalnog i klasičnog vježbanja u teretani je ta što vježbe koje

se izvode prilikom funkcionalnog treninga nisu izolacijske, odnosno

nisu fokusirane na jedan dio tijela već uključuju više mišićnih

skupina. Pokreti su

Snaga je

ključna za bolju

ravnotežu,

koordinaciju i

izdržljivost

sinkronizirani i usklađeni, što

utječe na razvoj motoričkih

sposobnosti, a istovremeno su

sve mišićne skupine podjednako

angažirane, dok tijelo i mišići

rade "kao jedno". Samim tim,

povećana je i potrošnja kalorija.

Funkcionalni trening zapravo

oponaša pokrete koje radimo

svakog dana - čučanj, iskorak,

pretklon, hodanje. Ako ovim

pokretima dodamo opterećenje,

rezultat je veća snaga, izdržljivost, balans i bolja fleksibilnost,

odnosno, bolja kvaliteta života. Fitness trenerica i bivša sportašica

Dora Kraljević, vlasnica zagrebačkog Dora Body Studija potvrđuje

nam da je funkcionalni trening idealan za svaku osobu jer utječe na

razvoj motorike, snage tijela i razvoj mišićne mase te da je najbolje

kada se prilagodi individualnim potrebama.

"Funkcionalni trening je onaj koji koristi snagu kako bismo

unaprijedili ravnotežu, koordinaciju, snagu i izdržljivost s ciljem

olakšavanja svakodnevnog života. Njegovo izvođenje ne smije

štetiti zdravlju, dakle on prati i koristi temeljne obrasce kretanja za

generalno zdravlje tijela, daje snagu, mobilnost i pojačava

izdržljivost te dovodi kardiovaskularni kapacitet na

zadovoljavajuću razinu", govori vlasnica fitness studija.

Prilikom izvođenja koriste se različiti rekviziti, sve ovisno o dinamici

i tempu treninga. Step klupe, medicinske i toning lopte, vijače,

šipke, bučice, elastične vrpce i TRX trake, pilates obruči, daske za

ravnotežu i medicinke će poslužiti prilikom vježbanja pa

funkcionalni trening nije jedan od onih kojeg je monotono i

dosadno za izvoditi. Nakon zagrijavanja, slijede kompleksnije

vježbe koje se izvode uz spomenute rekvizite ili uz težinu tijela:

čučanj, zgib, iskorak, plank u svakoj varijanti... Nakon treninga

potrebno se istegnuti i "ohladiti" tijelo kako bi se minimalizirale

upale mišića.

Funkcionalni trening se dakle može razlikovati u

odabiru vježbi i dinamici treninga, ovisno o tome što

pojedincu više odgovara. Ako niste sigurni je li ova

vrsta tjelovježbe za vas, fitness trenerica naglašava

da je ovaj trening prigodan za svaku osobu i kilažu jer svatko od nas

treba održavati svoje tijelo funkcionalnim u smislu izdržljivosti i

snage koja je potrebna za svakodnevne izazove. Ono što je

potrebno jest pronaći trenera/icu koji dobro poznaju ljudsku

anatomiju, kako bi vježbe prilagodili svakom pojedincu, odnosno

ciljevima koje želi ispuniti. "Sukladno izboru vježbi i alata, i rezultat

treniranja je drugačiji no svakom funkcionalnom treningu su

zajedničke poveznice: fizičko zdravlje, raznovrsnost vježbi te

temeljni obrasci kretanja", ističe Dora i dodaje da trening mora biti

stil života jer ćemo inače uvijek naći razlog da ga izbjegnemo.

180

2

GG LICE

GG X COCA-COLA

Lansiranje najnovije blagdanske

Coca-Coline reklame 'Svijet treba

više Djeda Mrazova' odvelo je

Anu Strizić na sjever Finske,

točnije u Rovaniemi gdje je posjetila

selo Djeda Božićnjaka, vidjela

auroru borealis, vozila se sa

sobovima i zamalo okupala u

zaleđenom jezeru, a dok je čekala let

za Laponiju, regiju u kojoj ima više

sobova nego ljudi, nakratko je

skoknula i do finske prijestolnice

HELSINKI

U četiri dana promijenili smo čak šest

različitih letova, a čekanje na aerodromu

u Helsinkiju od šest sati iskoristili smo

za obilazak grada. Do centra se može

doći vlakom za 25 minuta, a cijena karte

u jednom smjeru je 4,50 eura. Kako

nismo imali mnogo vremena, držali smo

se strogog središta grada. Obišli smo

Trg Senata na kojem se nalazi

impresivna helsinška katedrala, a potom

smo prošetali do simpatičnog kafića

Regatta, odnosno malene crvene kolibe

na obali Baltičkog mora u kojoj smo

pojeli ukusni korvapuusti, odnosno

rolice od cimeta. Stigli smo još vidjeti i

Temppeliaukio - Kamenu crkvu;

luteranski sakralni objekt iskopan je i

sagrađen u kamenu. Izvana izgleda kao

bunker, ali iznutra je crkva, vrlo

neobična i impresivna. Nažalost, ništa

više od toga jer žurili smo na avion za

Rovaniemi.

FINSKA

U 48 SATI

VOŽNJA SA SOBOVIMA

ILI HASKIJIMA

U Laponiji je više sobova nego ljudi, što

samo govori koliko je to područje

prilično rijetko naseljeno. U Rovaniemiju

i okolici živi svega 60 tisuća ljudi, a i

Fincima je, primijetili smo, doživljaj

provozati se po predivnoj prirodi i

dubokom snijegu dok vas vuče šest

haskija ili nekoliko sobova. Dok smo se

vozili u zaprezi, bili smo ušuškani u

krzno soba koje nas je savršeno grijalo.

SELO DJEDA

BOŽIĆNJAKA

Rovaniemi je službeni grad Djeda

Božićnjaka od 2010. godine, a osam

kilometara od centra grada djedica

ima svoje selo. Može ga se posjetiti

tijekom cijele godine, napisati mu

pismo u njegovu poštanskom uredu,

družiti se s vilenjacima, voziti sa

sobovima. Inače, Rovaniemi je bio

potpuno uništen u Drugom

svjetskom ratu, a pet godina kasnije

tadašnja prva dama SAD-a Eleanor

Roosevelt došla je provjeriti kako

teče obnova i usput istražiti artički

krug. Na tom mjestu gdje je popila

čaj, Finci su dali izgraditi drvenu

kolibu, koja je i dandanas tamo, ali

sada služi kao radionica

tradicionalnih alata i poklona.

SANTA PARK

Zabavu od kraja studenog

možete potražiti i u Santa parku

- tematskom zabavnom parku u

blizini sela Djeda Božićnjaka koji

je sagrađen kao splet pećina

ispod zemlje. U njemu ćete

pronaći ledeni grad, školu za

vilenjake, vilenjačku kućicu u

kojoj možete ukrasiti božićne

kekse ili se provozati u vlakiću

kroz zemlju čudesa.

FOTOGRAFIJE: ANA STRIZIĆ

PRIRODA

Oduzima dah! Iako su temperature

bile, za Fince, podnošljivih minus

sedam, nekada, kažu, zrak zna biti

toliko hladan da ga ne možeš udahnuti

pa svi nose šalove preko usta, debele

rukavice, buce i višeslojnu odjeću.

Zimska sezona počinje već u rujnu i

traje do travnja, a hladnoću je lakše

podnijeti uz prekrasne prizore

zaleđenih jezera i šuma prekrivenih

snijegom. Zanimljivo, tijekom srpnja i

kolovoza temperatura se zna popeti i

na 30 Celzijevih stupnjeva.

AURORA BOREALIS

Polarna svjetlost ili aurora

borealis na bucket je listi

mnogih, a mi smo imali

sreću da je vidimo. U

prosjeku se vide jednom u

dva tjedna, a ponekad i po

nekoliko dana za redom.

Postoje aplikacije na kojima

možete pratiti koje su šanse

da će se pojaviti na nebu, ili

možete za 100-tinjak eura

krenuti u noćnu turu

potrage za aurorom.

TIK TOK DUĆAN

Na helsinškom aerodromu nalazi se meka

za tinejdžere. Dućan u kojem možete

kupiti viralne proizvode s Tik Toka, i to po

vrlo povoljnim cijenama za finske prilike.

Sjajilo za povećanje usnica, slatkiši, serumi

za lice, kreme za tijelo, sve što

influencerice proglase najnovijim trendom

nalazi se tamo. Nisam odoljela (iako

nemam Tik Tok) pa sam se kući vratila s

Ice Shot Plumping Oil sjajilom za usta koji

pomoću hladnog efekta povećava usnice.

27

2

GG LICE

GG NADREALIZAM


FOTOGRAFIJA: SCHIAPARELLI

Nadrealno nosive kreacije Daniela Roseberryja,

kreativnog direktora francuskog brenda Schiaparelli,

posveta su radovima najvećih svjetskih umjetnika.

Novom kolekcijom poklonio se Yvesu Kleinu i njegovoj

plavoj boji s prepoznatljivim ultramarin pigmentom

nevjerojatne luminoznosti i dubine. Klein plavom

bojom kultna britanska vizažistica Pat McGrath na

reviji je obojala lica i tijela modela inovativnom

tehnikom koju je osmislila za ovu prigodu.

Igra bojama

Ženska toaletna torbica izvor je

inspiracije za nove i iznenađujuće

predmete ženstvenog poetskog

karaktera. Mali crni prsten Anne

Sui skriva sjajilo za usne za slučaj

nužde, crvenim ružem istaknute

zamamne usne legendarni je

prsten dizajnerice nakita Solange

Azagury-Partridge, četkice za

nanošenje rumenila drže sandale

Loewe, dok je dizajnerica Nika

Zupanc kutiju za nakit od

lakirane keramike napravila u

obliku ruža za usne.

63

GG SLUGGING

HIDRATACIJA

SVIMA!

FOTOGRAFIJA: ISTOCK

Za razliku od viralnih trikova za čije

se isprobavanje trebamo riješiti

svojih omiljenih kozmetičkih

proizvoda ili kupiti nove, skuplje

varijante, ovu metodu njege vrlo je

lako replicirati preparatima koje

već imamo kod kuće i pritom ne moramo mijenjati

svoju rutinu njege. Jednostavno rečeno, "slugging"

označava proces nanošenja okluzivnog sredstva,

često na bazi petrolatuma, na kožu lica prije

spavanja. Okluzivi su ulja i voskovi koji pomažu u

zaštiti i zacjeljivanju kože, a nanošenjem debelog

sloja "okluzivnog agensa" poput Vaselinea ili

Aquaphora sprečava se gubitak vode i dehidracija.

Iako se ovaj tretman najčešće preporučuje za

hidrataciju lica u hladnim danima, podjednako je

učinkovit i na drugim dijelovima tijela - od usana pa

do gležnjeva.

Mnoge slavne glumice i manekenke kao jednu od

tajni blistavog izgleda kože navode upravo vazelin,

a na njegovu svestranu učinkovitost oslanjale su se i

naše bake. Ipak, sa "sluggingom" ne treba

pretjerivati jer iako vazelin ne začepljuje pore,

svakodnevna upotreba može dovesti upravo do tog

problema. Za idealne rezultate, uključite ovaj

tretman u svoju rutinu dva do tri puta tjedno,

nakon temeljitog čišćenja lica.

AQUAPHOR Healing Ointment je podjednako

učinkovit na licu, usnama i rukama / VASELINE

Petroleum Jelly, klasik za njegu suhe i oštećene

kože / MELEM krema aktivno zadržava vlagu

Mnogi TikTok trendovi nestaju

jednakom brzinom kojom

dolaze, no čini se da

popularnost SLUGGINGA

posljednjih godina samo raste

tekst DOROTEA PAPONJA

231

MIRISNE AVANTURE

Davida Beckhama

I

kao što priliči jednom džentlmenu, David Beckham je pričekao

da njegova supruga Victoria promovira svoju prvu kolekciju

parfema da bi potom gotovo stidljivo predstavio svoja tri nova

mirisna uratka. The Collection je posvetio mjestima koja voli i

kojima se rado vraća. Svoje olfaktorne doživljaje u jednom je

intervjuu usporedio s pjesmom koju čujete nakon dugo

vremena i prisjetite se gdje ste je i s kim slušali.

Infinite Aqua je najosobniji miris iz nove kolekcije, a glavne

su mu note limun, lokvanj i sandalovina. Oda je Los Angelesu,

podsjetnik na miris plaže na koju je kao dijete odlazio te na

vožnje motorom po pacifičkoj obali. Aromatic Greens je gorkoslatka

simfonija limuna, metvice, cedra i pačulija koja podsjeća

na Beckhamovu seosku kuću u Engleskoj gdje uživa u mirisu

svježe pokošene trave. Refined Woods, začinjen

kardamomom, tonkom i vetiverom, luksuzan je, egzotičan

miris, koji podsjeća na mjesta gdje je nekoć živio - Španjolsku,

Italiju, Englesku i Francusku.

"Miris je oduvijek igrao značajnu ulogu u mom životu; za

mene nema jačeg sjećanja od mirisa. Svaki od mojih parfema

uhvati i pobudi drugačiju emociju ili osobno iskustvo", otkrio je

legendarni nogometaš koji je još u ranom djetinjstvu obožavao

"krasti" mirise iz ormarića svoga djeda - Old Spice i Fahrenheit.

The Collection

čine tri nova

parfema

posvećena

putovanjima

249

Gloria Glam br. 93

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template ?