Gloria Glam br. 94

PROLJEĆE 2024. BR. 94

CIJENA 7,00 ¤

ISSN 1846-3320

PRINTED IN CROATIA

Slovenija 7 €; BiH 12 KM

Kanye West

Marija Obrvan

Martha Freud

Penélope Cruz

Sharon Stone

Sila i Taraba

Willy Chavarria

LAZAR DRAGOJEVIĆ I MAJA JURIĆ

ZVIJEZDE SU ROĐENE

1

2

3

4

5

6

7

8

ZAGREB: ULICA FRANE PETRIĆA 5

(FRANCHISEE MAX MARA ) MAXMARA.COM

9

ZAŠTO ZAMIŠLJATI

KADA MOŽEMO SANJATI?

IZNAD OČEKIVANJA.

Novi Taycan.

Taycan: Kombinirana potrošnja električne energije u kWh/100 km: 20,00 –16,70 (WLTP); Električni domet u km:

503–678 (WLTP) · 569–821 (WLTP grad); CO₂ emisije kombinirane u g/km: 0; stanje: 02/2024

12

13

sadržaj

128

COOL GIRL

DAISY

U filmskoj

modnoj priči

novosti

20

SMALL TALK O MODI,

LJEPOTI, DIZAJNU I

UMJETNOSTI

priče

32

MAJA JURIĆ

& LAZAR DRAGOJEVIĆ

Budućnost svjetskog

glumišta je svijetla

56

SAMOEMPATIJA ZA ŽENE

U 21. STOLJEĆU

Skica za priručnik

60

SHARON STONE

Povratak nakon pada

64

PRODUCENTI

Moćno prijateljstvo

Miodraga Sile i Nebojše

Tarabe

76

MARTHA FREUD

Ekskluzivni razgovor s

britanskom keramičarkom

82

MUZE ILI ŽRTVE

Sve žene Kanyea Westa

88

GOOP

Fenomen web platforme

glumice Gwyneth Paltrow

94

STEFAN SIMCHOWITZ

Galerist kojeg vole mrziti

102

MARIJA OBRVAN

Vizionarka luksuznog

modnog retaila

moda

114

WILLY CHAVARRIA

Hit dizajner muških

odjevnih predmeta

koje rado nose i žene

120

JEDAN MUŠKARAC I

JEDNA ŽENA

Film o kultnoj torbici

144

LORENZ BÄUMER

Kolumna draguljarske

zvijezde

148

MODA I SPORT

Povijest jedne ljubavi

158

FUTURE PERFECT

Siluete i teksture modne

budućnosti

FOTOGRAFIJA: KATARINA ŠOŠKIĆ

ljepota

170

EKSPRESIONIZAM

Dramatični beauty trendovi

180

EGZOSOMI

Revolucionarne molekule za

'vječnu mladost'

182

GG BEAUTY GURU

Budućnost industrije ljepote

je čista

lifestyle

194

TOP RADIO

Voditelji hit radijske postaje

u novim ulogama

202

GG INTERIJER

Život u crkvi

210

GG GASTRO

Limun kao zvjezdana

inspiracija

218

GG PUTOVANJE

Rasplesani Buenos Aires

228

GG KOLUMNA ZRINKE ŠAMIJE

Threesome terapija

14

15

IMPRESSUM

Glavna urednica — VEDRANA ČARAPOVIĆ PROPADALO

Kreativno vodstvo — ROMANO DECKER

Art direktorica — ILIANA KLJAIĆ

Zamjenica glavne urednice — LIVIA ČVELJO

Redakcija — DORA IVANOVIĆ, DAMIR LELJAK, ANELA MARTINOVIĆ, SONJA MLINAR, JASMINA RODIĆ, SRĐAN SANDIĆ

Voditelj grafičkih urednika — GORAN ŽUNIĆ

Fotografi — JAKOV BARIČIĆ, BILJANA BLIVAJS/CROPIX, ROMANO DECKER & DEJAN KUTIĆ, PHILIPPE GARCIA, SUZANA HOLTGRAVE, INEZ VAN LAMSWEERDE &

VINOODH MATADIN, NEJA MARKIČEVIĆ/CROPIX, FRANJO MATKOVIĆ, MARE MILIN, NEREA MORENO, DANKO ŠIMUNOVIĆ, KATARINA ŠOŠKIĆ

Suradnici — SIMONA ANTONOVIĆ, MAYA BEUS, IVA BIONDIĆ, KRISTINA BOGUNOVIČ, MARGARITA BUZOVA, JORDAN CVETANOVIĆ, IVANA ČEŠLJAR, IGOR DUGANDŽIĆ,

EVA FELDMAN, MIRELA FORIĆ SRNA, MARIJANA GLUIĆ, LJUPKA GOJIĆ MIKIĆ, ANA IVANČIĆ, MANDA JAVORINA, SAŠA JOKOVIĆ, NIKOLINA LACKOVIĆ, MILENA

MARŠIĆ, NATAŠA MIHALJČIŠIN, ANA NIKAČEVIĆ, IVICA PALINIĆ, FILIP PALJAK, TOMISLAV PANCIROV, SONJA PAŠALIĆ, JOSIP PAVIĆ, ANTE PAŽANIN, IVAN PERVAN,

MARKO PLUKAVEC, IVANA PRALIJA, SLAVKO SOBIN, ZRINKA ŠAMIJA, MARKO TOLIĆ, MARIJA VRDOLJAK, MISLAV ŽIVKOVIĆ,

SALON GLAMOUR, SALON KOSA BY A&I, SALON PRIME VISION, SALON TE, SALON TEUTA

Idejno rješenje — Tipometar d.o.o. TOMISLAV BOTIĆ

Grafička redakcija — DEJANA OREŠIĆ

Redaktorice — ANA JELINIĆ, NATALIJA ŠTIMAC

Tajnica redakcije — SNJEŽANA MARETIĆ, TELEFON: +385 1 610 3250, E-MAIL GLORIA.GLAM@HANZAMEDIA.HR

Prodaja oglasnog prostora — ALEKSANDRA HROVATIN, direktorica marketinga za izdanja Glorije ALEKSANDRA.HROVATIN@HANZAMEDIA.HR, 01/617 3803

Promocija — ZRINKA ČEOVIĆ, ZRINKA.CEOVIC@HANZAMEDIA.HR; 01/6173-788

Maja Jurić

i Lazar

Dragojević

nose košulje

Loewe,

Maria

Concept Store

Lazar Dragojević nosi odijelo i cipele

Saint Laurent, remen Gucci, sve

Maria Concept Store.

Maja Jurić nosi haljinu i cipele

Balenciaga, Maria Concept Store

Kreativno vodstvo ROMANO DECKER

Fotografije FRANJO MATKOVIĆ

Styling ANA NIKAČEVIĆ

Make-up SIMONA ANTONOVIĆ

Stilist kose ANTE PAŽANIN @Studio Te

NAKLADNIK

HANZA MEDIA D.O.O., ZAGREB, KORANSKA 2

UPRAVA

ANA HANŽEKOVIĆ KRZNARIĆ (predsjednica Uprave),

ZORICA VITEZ SEVER (članica Uprave), IGOR CENIĆ (član Uprave)

PROKURIST

AMALIJA BILUŠIĆ (direktorica financija, računovodstva i kontrolinga)

Nadzorni odbor — GVOZDEN SREĆKO FLEGO, MAJA ŠILHARD, MARIJANA RAGUŽ, KREŠIMIR ĆOSIĆ, ANA-MARIJA PRESEČAN

Izdavački savjet — DAMIR BORAS, PETAR MILADIN, DAVOR MAJETIĆ, VESNA BARIĆ PUNDA, DRAGAN LJUTIĆ, MARIO ZOVAK

Direktor izdavaštva TOMISLAV WRUSS

Direktor prodaje oglasnog prostora IGOR CENIĆ

Direktor digitalnih operacija DOMAGOJ ĆURKOVIĆ

Direktorica korporativnih komunikacija i promocije IVANA RUKAVINA

Direktor proizvoda VLADIMIR JANKOVIĆ

Direktor proizvodnje, pretplate i prodaje IGOR VOLAREVIĆ

SLUŽBENIK ZA ZAŠTITU OSOBNIH PODATAKA

ADRESA: HANZA MEDIA D.O.O., KORANSKA 2, 10000 ZAGREB - ZA SLUŽBENIKA ZA ZAŠTITU OSOBNIH PODATAKA

E-MAIL: DPO@HANZAMEDIA.HR, TELEFON: 01/617 3939

SERVISI I KONTAKTI

Prodaja novina — 01 617 3870 Pretplata — TELEFON: 01/225 5374, PRETPLATA@HANZAMEDIA.HR

CROPIX FOTO SERVIS HANZA MEDIA, TEL: 01/610 3117, 01/610 3090, FAX: 01/610 3033,

WEB: WWW.CROPIX.HR, E-MAIL: CROPIX@HANZAMEDIA.HR

ADRESA REDAKCIJE: KORANSKA 2, ZAGREB

TELEFON: 01/610 3250, FAX: 01/610 3252

E-MAIL: GLORIA.GLAM@HANZAMEDIA.HR, WWW.GLORIAGLAM.HR

DISTRIBUCIJA ZA INOZEMSTVO

UVOZNIK ZA SLOVENIJU: EKDIS D.O.O., VEVŠKA CESTA 52, 1260 LJUBLJANA- POLJE

UVOZNIK ZA BIH: IPRESS D.O.O., FRA. DOMINIKA MANDIĆA 24A, 88220 ŠIROKI BRIJEG, TEL. 039 706 287

UVOZNIK ZA MAKEDONIJU: MEDIA PRINT MACEDONIA, SKUPI BB, 1000 SKOPLJE

Tisak — GRAFIČKI ZAVOD HRVATSKE, 10000 ZAGREB, MIČEVEČKA ULICA 7

© 2024. HANZA MEDIA. Sva prava pridržana. Za umnožavanje u bilo kojem obliku, iznajmljivanje, priopćavanje javnosti u bilo kojem obliku,

uključujući internet, kao i prerađivanje na bilo koji način bilo kojeg dijela ili ove publikacije u cijelosti potrebno je zatražiti pisano dopuštenje nositelja prava.

Kontakt: HANZA MEDIA 01/610 3250

17

GG UVODNIK

Ovaj broj je nastajao kroz neprobojne slojeve

zimskih vesta, debelih jakni, vunenih kapa i kratkih

dana, a puštali smo ga u miris tiska slaveći prvi dan

proljeća. U kreativnoj hipnozi dočekali smo

omiljeno godišnje doba svih onih koji su zaljubljeni u

život. A redakcija se pritom zaljubila u sve

protagoniste novog izdanja. Jer u proljeće se

ritualno osjećamo nekako zaljubljeno, prošireno,

povišeno i pomalo ludo bez obzira na realitete naših

života. Jeste li primijetili koliko sam puta

spomenula riječ zaljubljeni u kontekstu proljeća? I

ne planiram stati.

Da smo omađijani kemijom inspiracije shvatila

sam na samom početku stvaranja ovog broja kad

me u kasnu zimsku noć u 11 navečer nazvala naša

suradnica Zrinka Šamija u potpunoj ekstazi.

Nezaustavljivo mi je prepričavala maratonski

intervju s našom zvijezdom s naslovnice, mladom

glumačkom senzacijom Lazarom Dragojevićem.

Ona se zaljubila u njegovu energiju i da ih nisu

zamolili da napuste zagrebački restoran u kojem se

dogodio pravi glumački performans jer su probili

radno vrijeme svih zaposlenika, vjerojatno bi ostali

do jutra. Tako nastaju najbolji intervjui i ne čudi me

da su od tog dana postali prijatelji. Novinar Srđan

Sandić proživio je sličan scenarij s drugom glavnom

protagonisticom, mladom glumicom Majom Jurić.

Njezina osobnost, potpuna otvorenost i sloboda

koju živi u punini osvojile su ga. Da, dijagnoza je bila

slična. I on se zaljubio u nevjerojatnu karizmu mlade

umjetnice. A onda se na snimanju dogodila ljubavna

eksplozija - susret dva nevjerojatna glumačka

talenta s nebesko plavim očima prepunim strasti.

Svjedočili smo cjelodnevnim transformacijama s

Majom i Lazarom u glavnim ulogama. Dogodio se

još jedan sloj ljubavne magije zbog koje Gloria Glam

ovoga puta izlazi s dvije različite naslovnice...

Pogađate - s istim akterima.

U tom inspirativnom laboratoriju nastavili smo

stvarati. I dalje zaljubljeni.

Razgovarali smo s britanskom keramičarkom

Marthom Freud, ispričali priču trgovca umjetnina

Stefana Simchowitza - čovjeka kojeg vole mrziti.

Priveli smo najuspješnije hrvatske producente

Miodraga Silu i Nebojšu Tarabu, koji svojim

genijalnim serijama osvajaju najjače streaming

platforme.

Naša suradnica Mirela Forić Srna intervjuirala je

strastvenu obožavateljicu vrhunske mode, vlasnicu

obožavanog Maria Storea - Mariju Obrvan.

Razgovor ove dvije, prije svega prijateljice odvijao se

za vrijeme Tjedna mode u Parizu i trajao je nekoliko

dana. Doznajte zašto i uživajte u intervjuu.

Iz Pariza smo doveli još jednu senzaciju i

ekskluzivu - Penélope Cruz i Brada Pitta koji su prvi

put zajedno snimali, i to za kratki film u kojem

glavnu ulogu igra - Chanelova torba.

Tu je i emotivna objava slavnog francuskog

draguljara Lorenza Bäumera - samo za Gloriju Glam

- te impresivna priča o domu fotografa i

pasioniranog skejtera Tasa Careage koji živi u

renesansnoj crkvi na osami.

Putovali smo kroz Buenos Aires, Pariz (u

nekoliko navrata), Beograd i Zagreb, upijali razne

zanimljive energije, upoznavali uspješne ljude,

zakoračili u modnu budućnost, otvorili neka važna

društvena pitanja, analizirali, maštali, smijali se i

dobro se zabavljali.

Naši kolumnisti zaintrigirali su nas opet svojim

slojevitim pogledima na različite teme.

Mi smo ovo izdanje stvarali zaljubljeni u život i

inspiraciju, a vas želimo zaraziti identičnim

osjećajem barem do sljedećeg broja.

Voli vas gg!

18

pripremila ILIANA KLJAIĆ

ženstvenost

WHITE & BLUE FLOWER SHAPES, 1919. GEORGIA O’KEEFFE MUSEUM, SANTA FE, NEW MEXICO,

GIFT OF THE GEORGIA O’KEEFFE FOUNDATION. © GEORGIA O'KEEFFE MUSEUM

GG IZLOŽBA

GEORGIA O’KEEFFE, 1956. MMFA,

GIFT OF ESTRELLITA KARSH IN

MEMORY OF YOUSUF KARSH.

© ESTATE OF YOUSUF KARSH

Na što prvo pomislite kad vidite cvijet na slikama Georgije

O'Keeffe? Iako je to često poricala, većina će se složiti da su djela

ove vizionarke moderne umjetnosti 20. stoljeća aluzija na

seksualnost i ženske organe. 'Nikada nisam kopirala ono što vidim,

nego sam uvijek nastojala naslikati ono što pritom osjećam',

otkrila je američka umjetnica čija nova izložba u Muzeju likovnih

umjetnosti u Montrealu, otvorena do lipnja ove godine, golica

maštu brojnih poklonika njene umjetnosti.

20

21

GG NOVOSTI

BOYAROVSKAYA

CHANEL

GUCCI

GANNI

VALENTINO

AKRIS

Traper je već desetljećima omiljen

u svakoj garderobi, a dizajneri su

u stalnoj potrazi kako

modernizirati ovaj klasik. U novim

kolekcijama namijenjen je

damama i buntovnicama, dobio je

skulpturalni oblik, nosi se od glave

do pete, ukrašen je kristalima te u

svim nijansama - od isprane do

tamno indigo plave.

COPERNI


22

SACAI

MUGLER

STELLA MCCARTNEY

DURAN LANTINK

FOTOGRAFIJE: LAUNCHMETRICS/SPOTLIGHT (11)

FOTOGRAFIJE: PRESS

Britanska dizajnerica Stella McCartney

jedna je od najpoznatijih zagovornica

održive mode. Nakon uspjeha kolekcije

izrađene od veganske kože gljiva

uzgojenih u laboratoriju, kreirala je je

prvu luksuznu kolekciju modnih

dodataka od grožđa. Od ostataka

grožđa iz 200 godina starih podruma

šampanjskog brenda Veuve Clicquot

nastala je VEGEA, alternativa

životinjskoj koži, od koje je skrojila torbe

i sandale Elyse čiji su potplati nastali od

recikliranih plutenih čepova.

Alternativa

Jedna od najluksuznijih

parfemskih kuća Amaffi

odala je počast ženskoj

ljepoti novim parfemom

Glory for Women.

Grandiozan miris usporediv

je s raskošnim buketom

ylang ylanga i mimoza

spojenim s primamljivim

notama sandalovine.

Impozantna ručno rađena

bočica od emajla ukrašena je

filigranskim vrpcama i s

2026 Swarovski kristala, a

cijena joj je 7700 dolara.

Fendi je prekršio zlatno pravilo da se kožnate torbe ne smiju presavijati

i gužvati. Model Flip složen je poput origamija s asimetričnim

preklopom koji prati ugravirani logo, a iako je naizgled tanka, dno joj se

širi kada je puna te je iznenađujuće prostrana. Može se nositi na

remenu ili u ruci te dolazi u nekoliko kombinacija boja.


23

GG DÉSIR

Ovo je proljeće

namijenjeno za ples.

Stvarni i životni,

metaforički. Za

slobodnije korake

Proljetna kiša

zalijeva nade

Za osunčane proljetne dane supermodel i

poduzetnica Ljupka Gojić Mikić

predstavlja sitnice koje život čine ljepšim

Kada proljeće zakuca na vrata, uvijek

se sjetim velikog Dobriše Cesarića i

njegove poznate pjesme:

FOTOGRAFIJE: PRIVATNI ALBUM I PRESS

Želim obnoviti

kuhinju, dječje

sobe i balkon.

Promjene mogu

biti male, srednje

i velike. Bitno je

da se kreće,

mijenja i da ne

ostajemo isti.

Ono oko nas na

puno je načina

jednako važno

kao i ono u nama.

Definira nas.

Dries Van Noten

je pravi

umjetnik mode

koji je upravo

odstupio iz svog

modnog carstva

- njegova plava

haljina, forever!

Portugal je nova

destinacija u koju

ćemo "prebjeći". A

i inspiracija mi je

za uređenje mog

balkona.

Ako volite

putovati, Crash

baggage koferi su

totalno cool! Po

prilici, sivi.

"Proljetna kiša nije ko druge.

Proljetna kiša rastapa tuge.

Velike, svijetle, neshvatljive umu

Radosti ima u njenome šumu.

Kada rominja i šušti po lišću

Zaljubljenici - kako se stišću!

Smiju se oči, srca se mlade.

Proljetna kiša zalijeva nade".

Tako mu se i ja veselim. Ispred vas su

stvari i ideje koje su me u posljednje

vrijeme impresionirale za što ljepše

proljetne dane, bivanja i djelovanja.

Ako ne želite

gubiti

vrijeme na

spremanje -

vječni traper

kombinezon,

uz neki

stylish ili old

school nakit.

Kako god

vam srce

poželi!

Sunčane naočale za divine look

- Bottega Veneta sa svijetlo

smeđim staklima.

24

Ovo proljeće neka vam nakit potpiše

Vivienne Westwood ili kakav look-alike.

Biserni su se trendovi, čini se,

vratili u modnu igru.

Proljetno cvijeće

je nešto

najljepše. Ne

trebaju nam više

svijeće. Jedva

čekam!

Trench The Frankie

Shop je dobro

proljetno ulaganje i za

sljedeću jesen.

Sport je nužan za

razbuđivanje u

proljeće - dakle,

tenisice Maison

Margiela i

obavezno

pentranje po

brdima svaki

vikend.

Ok, može i Miu

Miu za hitne

izlete u grad.

Torba Ferragamo

je decentna i

bezvremenska.

Udon rezanci postali

su klasici proljeća

moje obitelji. Zdravi

su i mogu se jesti u

puno različitih

kombinacija.

Saint Laurent je

nezaobilazan za

elegantna večernja

druženja, s

leopardom kao

lajtmotivom.

Balenciaga

pink torba -

zbog boje i

Barbie

mooda.

Posuđe SELETTI me

inspiriralo na to da

postanem njihova nova,

ali predana

kolekcionarka.

25

Fragile Beauty velika je izložba

fotografija iz privatnog

fundusa pjevača Eltona Johna i

njegova supruga Davida

Furnisha koja će od svibnja ove

godine do početka sljedeće biti

postavljena u Muzeju Victoria i

Albert. Slavni kolekcionari

otkrili su da se njihova

sakupljačka strast temelji na

osobnom dojmu, a ne na

vrijednosti djela. Za ovu su

izložbu odabrali čak 300

fotografija 140 fotografa iz

razdoblja od 1950-ih do danas,

ispričavši tako prekrasnu

priču o poslijeratnoj i

suvremenoj fotografiji.

HERB RITTS – VERSACE DRESS (BACK VIEW), EL MIRAGE 1990 © HERB RITTS FOUNDATION

26

FOTO: © EDWARDQUINN.COM

Trinity

FOTO: © BORIS LIPNITZKI ROGER-VIOLLET

FOTO: © EVERETT COLLECTION

/BRIDGEMAN IMAGES

FOTO: GETTYIMAGES

FOTO: © PATRICE HABANS/PARISMATCH/SCOOP

Slavne glumice Grace Kelly i Romy Schneider njime su ukrasile

prstenjake, glumci Gary Cooper i Alain Delon vrtjeli su ga na

malom prstu, dok je slavnog francuskog pjesnika Jeana Cocteaua

toliko očarao da je nosio čak dva odjednom. Riječ je o kultnom

modelu Trinity koji je Louis Cartier osmislio još 1924. godine.

Simboliku različitosti te snažne i neraskidive veze dočarao je

ispreplevši tri prstena od žutog, bijelog i ružičastog zlata. Njegova hrabra vizija

posveta je trojici braće Cartier, njihovim povijesnim buticima u Parizu, New Yorku i

Londonu te harmoniji koju u numerologiji predstavlja ovaj broj. U povodu

respektabilne obljetnice Cartierova dizajnerica nakita Marie-Laure Cérède suočila

se s gotovo nemogućim pothvatom - da redizajnira nešto već savršeno. Prema

njezinoj viziji Trinity u svoje novo stoljeće ulazi u obliku jastuka, i to ne samo kao

prsten nego i kao narukvica ili privjesak te upotpunjen dijamantima.


27

FOTOGRAFIJA: BULGARI PRESS

Dobre vibracije

Dani provedeni na plaži u sunčanom

raspoloženju koje obasjava dušu i vibrantna

energija ljetnih večeri nadahnuli su Bulgarijev

dizajnerski tim za novu kolekciju torbi Italian

Escape. Njihov klasični chevron uzorak ove je

sezone izrađen od tri vrste vlakana - pamuka,

lureksa i rajona (umjetne svile) - tkanih u finu

teksturu luksuzne privlačnosti. Za izradu jednog

modela u nijansi pijeska vještim su obrtnicima

potrebna čak četiri tjedna ručnog rada. Dojam

elegancije daje i fina teleća koža, dok sadržaj

torbice čuva kopča - Bulgarijeva legendarna zmija

s ljuskicama i hipnotičkim očima od emajla.


28

GG DIZAJN

Legendarne draguljarske kuće

bogate povijesti svojim su novim

kolekcijama ispjevale odu prirodi.

Chaumet je uz pomoć dijamanata

dočarao let lastavica u proljeće,

dok je Van Cleef & Arpels na

prstenu složio prekrasan buket

cvijeća od zlata, dijamanata,

smaragda i rubina.

FOTOGRAFIJE: PRESS

Kissssssss


Nizozemski produkt dizajner Marcel

Wanders svojim novim naslonjačem

Kisss ne poziva samo na opuštanje

nego unosi i osjećaj ljubavi u svaku

prostoriju. Mogućnosti kombiniranja i

slaganja su goleme, a njime je odao

počast kultnoj nadrealnoj sofi Mae

West Lips slavnog Salvadora Dalija.

29

GG DNEVNIK PUTOVANJA

PARIZ

Food, Art & Style

Glavna urednica Glorije Glam

Vedrana Čarapović

Propadalo provela je 48 très

chic sati u Gradu svjetla, ovo

su njene preporuke

LA GALERIE DIOR

Ako volite modu i umjetnost,

svakako svratite u impresivnu

galeriju modne kuće Dior u

kojoj je trenutačno (do 13. 5.

2024.) otvorena izložba koja

rasvjetljava intimni odnos

između Diora i žena. Nakon

izložbe popijte kavu u Dior

Cafféu i prepustite se

sanjarenju. Jer kako je

Christian Dior jednom rekao:

"Modni dizajneri nude jedno od

posljednjih utočišta predivnog.

Oni su, na neki način,

gospodari snova..."

LE RECRUTEMENT CAFÉ

Savršeno mjesto za započeti ili završiti

dan - u autentičnom francuskom

restoranu s pogledom na Eiffelov toranj,

na bulevaru La Tour Maubourg u

elegantnom 7. arondismanu. Opustite se u

ugodnom ambijentu među zanimljivim

ljudima i uz fine kulinarske zalogaje. A

potom lutajte obližnjim ulicama i

prepustite se njihovom šarmu.

FOTOGRAFIJE: PRIVATNI ALBUM

RUE CAMBON

Slavna ulica koja nikad ne dosadi - prošetajte

do broja 31 gdje se nalazi prvi Chanelov butik,

svratite preko puta na slasticu s nogu u hotelu

Ritz i krenite po obližnjim blokovima gdje su

se smjestili dizajnerski dućani. Preko puta vas

čeka jedna od najpoznatijih zelenih površina u

Parizu - Jardin de Tuileries. Uzmite kavu,

sjednite na njihove popularne zelene stolce i

upijajte Pariz. A onda nastavite šetnju koja će

vas nakon samo nekoliko minuta dovesti do

Louvrea.

30

LAURENT

Nekad slavna lovačka kuća, danas elegantno

mjesto i prava kulinarska ikona bezvremenskog

pariškog stila koji se isprepliće s bogatom

poviješću. Doživite francusko gostoprimstvo na

najbolji mogući način i pripremite svoje nepce

za neponovljivo iskustvo koje potpisuje cijenjeni

chef Mathieu Pacaud. Uživajte u pariškoj raskoši

koja se ocrtava u svakom kutu ovog restorana -

bilo da odaberete intimni salon, velebnu sobu sa

skrivenim vrtom ili centralnu prostoriju sa

živom glazbom uz klavir.

MUZEJ YVES SAINT LAURENT

Izložba "Transparentno: Prozračne kreacije Yves Saint Laurenta" otvorena u

veljači ove godine predstavlja kreacije od prozirnih tkanina Yvesa Saint Laurenta.

To je ujedno drugo poglavlje priče koja je započela prošlog ljeta - cilj ove izložbe bio

je istražiti modu i viziju velikog dizajnera u njezinoj složenosti te se baviti odnosom

s tijelom i promišljanjem golotinje. Izložbu je postavila kustosica Anne Dressen,

dok je scenografiju osmislila arhitektica Pauline Marchetti. Impresivno! Možete je

pogledati do 25. 8. 2024.

LE DEUX MAGOTS

Ako se želite barem na trenutak osjećati

poput Parižanke, svratite na brunch ili

ručak u ovaj legendarni književni restoran

koji u svom kultnom statusu uživa od davne

1884. Na lijevoj obali Pariza, ovo poznato

mjesto okuplja umjetnike i intelektualce iz

cijeloga svijeta, dok se Parižani ovdje

osjećaju kao kod kuće. Ugodno se smjestite

na vanjsku terasu s crvenim stolicama i

uživajte u pogledu na povijesnu crkvu Saint-

Germain-des-Prés, jazzu i šušuru ulice.

LAPÉROUSE

Dobro došli u jedno od mitskih pariških

mjesta koje utjelovljuje povijest grada.

Prvi je to restoran nagrađen s tri

Michelinove zvjezdice davne 1933. Otada

do danas zadržao je status kultne gastro

destinacije u kojoj su uživale znamenite

osobe, poput velikog Victora Hugoa,

Ernesta Hemingwaya, Winstona

Churchilla... Zanimljivo je da je na ovom

mjestu Serge Gainsbourg upoznao Jane

Birkin, a kasnije je Woody Allen baš

Lapérouse odabrao za kultne scene svog

filma "Ponoć u Parizu". Osim u

spektakularnim jelima i vrhunskoj

usluzi, uživat ćete u čarobnom

ambijentu, a svakako iskusite doživljaj

večere u intimnoj atmosferi jednog od

elegantnih privatnih salona.

HOTEL COSTES

Nezaobilazno mjesto obožavatelja Pariza

i Parižana - u svako doba dana i noći

iskustvo je jednako

glamurozno. Niz

elegantnih

blagovaonica kojima

dominira crveni

baršun, skrivena

galerija, terasa, vrt u

talijanskom stilu i

jelovnik s potpisom

Jean-Louisa Costesa

u kojem koketira sa

sezonskim

namirnicama ovaj

restoran nove

generacije učinili su

"place to be".

31

ABY

LUE

YES

BUDUĆNOST SVJETSKOG GLUMIŠTA JE SVIJETLA,

OBASJANA TALENTOM MAJE JURIĆ I LAZARA DRAGOJEVIĆA U

ČIJE SMO SE NEBESKO PLAVE OČI ZALJUBILI U TRENU

Kreativno vodstvo ROMANO DECKER

Fotografije FRANJO MATKOVIĆ Styling ANA NIKAČEVIĆ

Make-up SIMONA ANTONOVIĆ Stilist kose ANTE PAŽANIN

32

Maja nosi bodi Alaïa, haljinu Bottega Veneta i čizme Attico; Lazar nosi maramu Valentino, jaknu Saint Laurent,

hlače Balenciaga i cipele Burberry, sve Maria Concept Store. Naušnica i prsten privatno vlasništvo

33

Odijelo Gucci, cipele Saint Laurent, naušnice Balenciaga, sve Maria Concept Store

34

MAJA JURIĆ

Ljubav je

najviše,

nesebično

davanje

razgovarao SRĐAN SANDIĆ

Na početku studija glume snimala je u Luksemburgu, potom je

stigla britanska serija "Love, lies and records" pa film "Te

mračne noći" koje je uglavnom snimala za vrijeme školskih

praznika. Kad je došla ponuda za ulogu u sapunici "Drugo ime

ljubavi", preselila je u Zagreb gdje se zadržala dvije godine.

Zagreb joj je donio i psa kojeg je svim srcem udomila. Ubrzo

nakon Zagreba odselila je u Francusku gdje je, kako kaže, baza,

koja je ujedno postala i oaza mira. Mjesto je mali gradić blizu

granice s Luksemburgom, koji je Maji postao posebno mjesto, i

poslovno i privatno. Puno prijateljstava za cijeli život,

poslovnih suradnji, pisanja i snimanja vezano je baš za tu

državu – oazu. Trenutno pokušava plasirati kratkometražni

film, piše, uživa i priprema se za ulogu o kojoj još ne smije puno

govoriti. Sarajka, povremena Zagrepčanka, Francuskinja i

Njemica Maja Jurić osvojila nas je ulogom Simone u filmu Igora

Mirkovića "Slatka Simona". Simona"

35

'Studirajući pravo, prošla sam krizu identiteta i kada

sam shvatila da me čini relativno nesretnom,

odustala sam i svoju energiju usmjerila na glumu'

Trenutačno živite na nekoliko adresa...

- U suštini dvije. Primarna adresa je Francuska, a kako se u

Njemačkoj pokušavam plasirati na tržište, tamo imam tu neku

polu-adresu.

Rodili ste se u Sarajevu, gdje ste i studirali glumu...

- Prve tri godine života sam živjela u Sarajevu, pa smo se

zbog rata odselili prvo u Hrvatsku u Brela, a zatim u Njemačku.

Tata je, iako pravnik po struci, kao svaki pravi Balkanac otišao

raditi na bauštelu. Poslao nam je prvi zarađeni novac, pa smo

"u paketu" za Njemačku krenule mama, teta i ja. Tamo smo

živjeli četiri godine, a ja sam, kao i svako dijete, dosta brzo svladavala

jezik. Roditelji su mi pričali da sam nakon prva tri mjeseca

gotovo prestala govoriti i "naški" i njemački. I onda se

dogodio zaokret. Progovorila sam. U Njemačkoj je moja mama,

nažalost, preminula. U Sarajevu je imala moždani udar, kratko

nakon što je mene rodila, a lijekovi tijekom rata nisu bili dostupni.

Dok smo stigli do Njemačke, a zbog neadekvatnog liječenja

ona ja umrla. Ostali smo sami tata i ja, i on je herojski samostalno

odradio svoj dio roditeljstva. Njega toksični maskulinitet

nije dotakao. Još smo malo ostali u Njemačkoj i s obzirom

na to da tata sa svojom diplomom nije mogao raditi, vratili smo

se u Bosnu, gdje sam ja završila osnovnu i srednju školu. Prvo

sam upisala pravni fakultet, a tek nakon trećeg pokušaja

Akademiju.

Vjerujem da je, kao i kod svake glumice, ta potreba, želja i

žudnja za glumom bila utkana u emocionalno tkivo...

- Naravno, gluma i umjetnost. Rano sam počela i crtati i pisati.

I onda je, nekako, kazalište ušetalo u moj život. Tata me vodio

na predstave i odmah me je očaralo. Samo što za nekoga tko

ima 15, 16 godina gluma djeluje kao velika odluka, pogotovo za

djecu koja rođenjem nisu s njom u kontaktu. Gluma, nama običnim

smrtnicima, u tim trenucima djeluje kao odlazak na Mars.

Pogotovo u mojem slučaju gdje mi je pola obitelji u pravnoj struci.

Srećom, studirajući pravo prošla sam krizu identiteta, i kada

sam shvatila da me čini relativno nesretnom, odustala sam i

svoju energiju usmjerila na glumu. Shvatila sam da bih rado glumila

odvjetnicu, ali ne nužno bila jedna. A i negdje, u konačnici,

razočaralo me što pravo nema nužno veze s pravednošću.

Akademija u Sarajevu, prema pričama vaših kolega, svojevrsna

je sigurna zona za mlade umjetnike regije, odnosno

one koji će to tek postati. Kakva su vaša sjećanja na tu,

recimo to tako, bogatu raznolikost?

- Profesori su izvanredni i bliski sa studentima. Jedan je to

specifičan univerzum u koji uploviš u prvoj godini, u kojem se

događaju mala čuda i onda te doslovno "ispljune" na četvrtoj,

petoj, šestoj godini. Mali smo kult, da prostite - sektaški. Ekipa

s klase ti postane obitelj, i jedini prijatelji, a profesori svojevrsni

roditelji. I tamo smo svi od osam ujutro do deset navečer. Znali

smo se i skrivati na Akademiji pa tamo spavati. Jedno je to lijepo,

ali i teško iskustvo. Još jedna stvar koju ste i sami primijetili,

sarajevska Akademija je jako inkluzivna i na njoj se zaista ne

gleda tko si, što si i čiji si. A to je institucionalna pobjeda nad

političkim mrakovima naše regije.

Na klasu vas je primio Senad Bašić, glumačka legenda...

- Tako je, ali sam onda pala godinu jer sam otišla snimiti film

u Luksemburg i naprosto sam previše i nenadoknadivo izostajala

s nastave. Potom sam došla na klasu Admira Glamočaka,

nešto drugačije, ali jako lijepo iskustvo. Profesorica koja mi je

najviše osobno pomogla je pokojna Sanja Burić. Svatko na

Akademiju dođe s nekom "bubicom" i svatko ima nekakav problem

koji je dosta velik i na kojem shodno mora raditi, da bi u

konačnici postao cjelovit glumac. Moj problem je bila ženstvenost.

Bila sam, a i u velikoj mjeri ostala "tomboy", odnosno

androgina. Što je inače skroz OK, no na sceni, u glumi bi valjalo

da možeš biti "svašta nešto", kao što sada u "Slatkoj Simoni"

glumim neku vrstu femme fatale. Što ne bih mogla zamisliti da

će se dogoditi kada sam se glumom tek počinjala baviti. Mnogi

su se profesori dobro namučili sa mnom u pokušaju da mi

"utuve" nekakvu ženstvenost. Sanja, koja je predavala pokret,

jedina je uspjela u tome, i to tek na trećoj godini. Imale smo

čudno lijep odnos. Ona je puno tražila od mene, ja na početku

nisam bila spremna puno dati od sebe, u jednom smo trenutku

zahladile odnos, sve do trena kada sam se osjetila spremnom,

došla do nje i rekla joj da možemo krenuti s procesom. Zbog

rada s njom, i rada sa sobom samom, otkrila sam čari uživanja

u ženstvenosti.

Od čega je sazdan taj fenomen "ženstvenosti", na što vi

mislite kada o njemu govorite? Ako se ženstvenost uopće

može misliti izvan društvenih kodova...

- Moguće da me je bilo teško "naučiti" ženstvenosti jer sam

oduvijek odbijala patrijarhalne modele reprezentacije. Imala

sam problem s tom uvriježenom slikom ženstvenosti, sa stereotipom.

Sanja to nije tražila od mene, srećom. Ženstvenost

je jako široka i može značiti tisuću stvari. Ženska energija pripada

jednako muškarcima i ženama. Isto je s "muškom" energijom.

Da bi bio cjelovit čovjek, a ne samo glumac, moraš moći

nositi obje energije. Ukratko, za mene je ženska energija: jaka

nježnost. Jačina u nježnosti.

Slijedom tih razvojnih događanja, imamo lijepu "posljedicu",

film Igora Mirkovića "Slatka Simona" gdje igrate

glavnu ulogu. Podijelite s nama nešto o ulozi...

- Bliska suradnica redatelja, Vanda Volić, prišla mi je i pitala

me jesam li spremna za casting. Pripremila sam video kod

kuće, i to je super jer uglavnom glumci, pa ni ja, nemamo

budžet za odlaske na casting lokacije. Ubrzo sam shvatila da je

to jedan originalan scenarij, jedna jako zanimljiva priča. Vrlo

36

37

Bodi Alaïa, hlače Burberry, narukvica Lauren Rubinski, cipele Saint Laurent, sve Maria Concept Store

Ženska

energija je

jaka

nježnost.

Jačina

u nježnosti

38

39

Košulja i hlače Loewe, Maria Concept Store. Grudnjak privatno vlasništvo

Odijelo Gucci i naušnice Balenciaga, sve Maria Concept Store

40

brzo nakon što sam poslala snimku za casting, javio mi se sam

redatelj i našli smo se na Zoomu u duboko zainteresiranom

razgovoru. Ne volim se vidjeti isključivo kao izvršiteljicu radnje,

jer i ja sam kao glumica autor svoga lika, na isti način kao što je

to redatelj, odnosno pisac. Stoga zahtijevam njihovo povjerenje

da i ja s tom ulogom mogu baratati. Igor je to kod mene

prepoznao i uvažio je mnoge moje zahtjeve i sugestije. One

koje nije, argumentirano je obrazložio. To je sve što tražim u

kreativnoj suradnji. Vrlo brzo me pozvao u Zagreb, na casting

užeg kruga. Već sam tada znala da je ta uloga moja. Ono, kada

znaš - znaš. Nakon što smo odradili casting, otišli smo na piće

gdje se razvila ljudskost, odnosno prijateljstvo između nas.

Sutradan sam se vratila doma, a Igor se nije javio sljedeća tri

tjedna. U tom sam periodu sebi postavljala ozbiljna pitanja,

poput - je li moguće da me intuicija prevarila. Pitala sam se da li

ja to živim u nekoj paralelnoj dimenziji u kojoj mislim da "razvaljujem",

a u stvari se čovjek predomislio jer je procijenio suprotno.

Srećom, Igor se javio nakon tri tjedna i opovrgnuo moje

sumnje. Čim sam došla na probe, ljudi su se krenuli razbolijevati

pa sam ubrzo i ja dobila koronu. Kada smo ozdravili, probe

su se nastavile i snimanje je krenulo.

Sada, kada je iskonstruirana i stvorena, tko je Simona...

- Sa Simonom je zanimljivo da je ona prvi lik koji nije postavljen

kao osoba. Odnosno, Simona postoji u stvarnom životu,

ona je djevojka koja radi u kemijskoj čistionici, i zove se Maja.

Ali Ona je u univerzumu našeg filma Slatka simona, ona postoji

samo marginalno jer ona je samo šablona na koju je Bobo

"nakalemio" Simonu. Ona je pak svatko tko u datom trenutku

sjedi za tastaturom.

Osobno mi je to bilo jako zanimljivo igrati jer u 99% slučajeva

igraš osobu, a evo sada "ne-osobu". Nisam joj htjela oduzeti

ljudskost, jer iako je ona Bobina imaginacija ta imaginacija je

uvijek određena našim iskustvima. U određenim scenama

pred sam kraj gradila sam je blago hladnom i "amputiranom"

od dubinskog ljudskog osjećanja.

Mi ljudi i u "stvarnom" životu jesmo projekcija jedni drugima,

i u "programu" smo drugih ljudi. Ta Maja (lik u filmu)

postaje svašta u svačijim očima, a ljudi nas "konstruiraju"

po svojim viđenjima. Postojimo onoliko koliko smo ljudi

sebi prepustili u život...

- Slažem se. Iako, osobno ne puštam ljude olako u svoj život.

Ne vjerujete im...

- Čak i da, jer opet - vjerujem da je svatko, barem relativno,

transparentan.

U intuiciju, tu čudesnu glumačku alatku, vidim

da vjerujete...

- Da. Odmalena sam imala "hobi" promatranja ljudi.

Obožavala sam analizirati. Igrati se svih tih pozicija, a upravo

ta volja i interes je super pretpostavka glumačkom poslu.

Kada ste stekli povjerenje u svoje izvođačko tijelo, sebe,

kompetenciju, ako hoćete - vlastiti autoritet...

- Ne znam da li mogu "prokazati" jedan trenutak, ili da li

uopće postoji definitivan trenutak. Čovjek se razvija dok je živ.

Čini mi se da sam uglavnom uspijevala vidjeti što je u ljudima.

Moram priznati da sam negdje do 25e to ignorirala ponajviše

zbog društvenih očekivanja, misleći da ću tako biti prihvaćena

ignorirala sam očite stvari koje bih vidjela. Nakon nekog vremena

sam počela vjerovati sebi, kao i vlastitom procesu obrade

informacija. Ljudi se vrlo brzo pokažu onakvima kakvi doista

jesu.

Više se ne želite svidjeti svakome, no jeste li nekada htjeli...

- Prokletstvo je to koje čini mi se pripada svakom čovjeku,

ali i prokletstvo glume.

Eksterni pogled je nekada i presudan...

- Tako je, ali glumci su u tome unikatni i često ih nije briga za

tuđa mišljenja, dok se istovremeno žele svidjeti.

Je li "Slatka Simona" film o ljubavi...

- O ljubavi, o potrazi za ljubavi, a ponajviše o usamljenosti.

Što vam se čini da mi, ljudi, zapravo tražimo u ljubavi...

- Htjela sam reći društvo, ali zapravo ne. Ako ne možeš i ne

uspijevaš biti sam sa sobom, onda je teško zamislivo da ćeš

moći biti s nekim drugim. Tako je i s potragom za sigurnošću i

validacijom - i to sve moraš sam odraditi prije stupanja u odnos

s drugom osobom. Ljubav je, najviše, nesebično davanje.

A sami ste...

- Lojalna i strastveno volim. Puno se u ljubavi dajem. Ako

nesebično daješ, onda ćeš i najviše dobiti. Bez očekivanja, a to

se odnosi i na život kao takav.

Druga ili prva glavna tema filma je i usamljenost. Što vam

se čini da nam je garantira...

- Mislim da u usamljenost vodi neka vrsta razvedenosti od

realnosti.

Ipak, svi smo u nekoj ulozi, svjesni nje ili ne? Koja vam je

najzahtjevnija društvena uloga...

- Tako je. Svi smo u nekoj ulozi. Rekla bih najšire: društveno

nametnuta uloga žene. Preporučujem svakoj ženi, a i svakom

muškarcu da iskoči iz te uloge. Važno je da je razumijete, prihvatite,

a onda da je doslovno eliminirate. Carice i carevi moji,

ništa niste dužni. Pripadate prvo sebi, i dužni ste samo sebi

ispuniti svoj potencijal.

'Bilo me je teško

'naučiti' ženstvenosti jer

sam oduvijek odbijala

patrijarhalne modele

reprezentacije, imala

sam problem sa

stereotipom'

41

42

Haljina i cipele Balenciaga, Maria Concept Store

43

Odijelo Saint Laurent, Maria Concept Store. Naušnica i prsten privatno vlasništvo

LAZAR

DRAGOJEVIĆ

Je li ovo neki

performans?

razgovarala ZRINKA ŠAMIJA

Je li ovo neki performans? Možemo li sjesti s vama? - pitaju me znatiželjni gosti restorana u kojem sam se našla s balkanskom

reinkarnacijom mladog Sean Penna. Za to vrijeme moja zvijezda Lazar stoji na stolcu i strastveno recitira Majakovskog. Ruše se

čaše, padaju tanjuri, ja ga poput tete u vrtiću pridržavam da ne odleti, emocije pršte, a restoran se pretvara u dopaminsko

kazalište. Osoblje ne želi da ovaj gost ikad ode. Pod hipnozom su. Odabrala sam mirno mjesto za intervju, tihi separe i samo sam

željela wellness tretman za svoj diktafon. Kakva amaterka. Čim sam ga ugledala - mirisalo je na ludilo i olimpijadu smijeha. Kako

toliko strasti može stati u samo 28 godina života? - pitam se danima nakon što je odletio. Izvrsna HBO serija "Znam kako dišeš"

autora Jasmile Žbanić i Damira Ibrahimovića o kojoj nikako ne prestajemo pričati - izvrsna je i zbog Lazara Dragojevića koji igra

jednu od glavnih uloga. Ne postoji tko ga nije "ubrao" i osjetio u slojevitoj ulozi problematičnog sina koji uz glumačku izvedbu i

profesionalno rapa, trapa... sve što treba. Kao i originalni Sean Penn, odrastao je uz roditelje umjetnike. Mama ga je dojila na

glumačkim probama i uspavljivala u pauzama između penjanja na scenu. U jaslicama (da, da - u jaslicama) glumio je u svojoj prvoj

predstavi. I prvo što uopće pamti je miris teatra. - Siguran sam da sam začet negdje iza nekih kulisa u nekom skrivenom kutu

kazališta - kroz glasan smijeh mi govori ovaj zaigrani, umiljati Petar Pan koji se već u sljedećem kadru transformira u vatrenog

Bika (svoj logični horoskopski znak). Dok seciramo njegov put, oči mu plamte kao svjetionici. Rukama pokušava zagladiti

neukrotivu kosu. Vrti se, pleše, izlazi na cigaretu kad ga obuzmu emocije. Pa se usred misli vraća. Dok mi prepričava scene iz

kazališnih komada u kojima glumi, penje se po lusterima poput guštera. Shakespeare, Čehov, Gogolj - to su njegovi dečki koje

citira. I čeljusti su mu karizmatične. - Obožavam gledati ljude direktno u oči. Duboko, duboko da ih osjetim do kraja - govori mi

44

Košulja Bottega Veneta i ogrlica IVI, sve Maria Concept Store. Potkošulja i naušnica privatno vlasništvo

45

46

Odijelo i cipele Saint Laurent, remen Gucci, sve Maria Concept Store. Naušnica i prstenje privatno vlasništvo

dok prodorno fiksira živim zjenicama. Poput neke lude ptice, Lazar je jedan od onih glumaca koji ide glavom kroz zid da bi

ostvario viziju lika koji glumi. Njega zanimaju snažne priče koje mijenjaju svijet, osobne katarze, kompleksnost, poruke i

provokacije. Lud je za poezijom. On je autentičan, on crpi, on je informiran, brutalno iskren, propulzivan. On ima stav prema

ovome "sada". Svestran i zabavan. Inteligentan, elokventan i duhovit. Strast je njegov alat, karakterna crta i pogonsko gorivo.

Frajer svira sedam instrumenata. Trombon, klavir, gitaru, kahon, ukulele, bubnjeve i ud. Frajer pjeva s bendom. Lud za rock

glazbom. Pokazuje mi snimke s koncerta - padam u nesvijest. Izgleda kao Nick Cave na sceni. Trenirao je brazilski jiu-jitsu,

capoeiru i gimnastiku. Pobjeđivao na pjesničkim natjecanjima. Usavršio mađioničarstvo i vožnju longboarda. Kad, Lazare, kad? -

pitam ga. - Uspio sam upisati glumu tek iz petog pokušaja. Scenarij iz holivudskih filmova, ha? A i krvna grupa mi je adrenalin -

smije se. Dok je uporno odlazio na prijemne, brutalno je radio na sebi. Pred komisijom Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu

pojavio se zreo, odahnuo tremu kroz jedan moćni "dobar dan" - i prošao. Od tada kreće karijerno ludilo… filmovi, serije, strane

produkcije, koprodukcije, avioni, agentica, setovi, iskakanja iz uloge u ulogu, Netflix, HBO i konstantni povratak u živu materiju i

magiju podgoričkog kazališta koje ga najviše puni. - Umjetnost je misija. Bez patetike. Ona je tu da transformira ljude,

prosvjetljuje ih, rasvjetljuje život. Teatar i filmovi stvarno mogu mijenjati svijet - kategorički mi dovikuje pri odlasku na ne znam

koju cigaretu. Očajna što ova glumačka bomba uskoro mora otići na snimanje editorijala, pitam ga u maniri stare tetke: - A hoćeš

li se ti mene sjetiti kad budem trebala karte za svjetske premijere? On se smije dok odlazi. Konobarice plaču sa mnom. A ja imam

viziju kako vibrantno surfa svim svjetskim crvenim tepisima isti ovakav.

Kaže narodna legenda da se bogu iznad Crne Gore poderala

vreća kad je dijelio darove prirode pa su mu poispadale

planine, a i štošta drugo. Gdje i kad je ispao Lazar

Dragojević na tu zemlju divlje prirode?

- Odrastanje u Crnoj Gori… prvo što mi pada na pamet je

puuuno boja. Šarenilo igre, plesa i umjetnosti. Ja sam mu ispao

1996. iz torbe ravno u Podgoricu, Blok 5. Prekrasan, siguran

kvart. Zelenilo, igrališta i predivni ljudi. A ja slobodan, divlji i

oduvijek okupan adrenalinom. Moji roditelji su oboje glumci.

To bi otprilike značilo da je moj vrtić i moje igralište bilo kazalište

gdje sam provodio najviše vremena. A kad nisam bio u

kazalištu, bio sam na nekom drvetu i na ulici opčinjen igrom.

Obilježen sam s dva čvrsta oslonca, dva temelja u meni, a to su

tata i mama iz priručnika o zdravom odrastanju. Kazalište mi

je od djetinjstva ubrizgano u krv. To je otprilike izgledalo tako

da me mama kao bebu dovodi na probu, doji i paralelno uči

tekst! Pa nisam ja mogao dalje od glume. To vam je valjda

jasno. Poslije predstava, koje sam sve znao napamet, igrao sam

se zavaljen u scenografije s rekvizitom. Čitavo djetinjstvo -

Disney bajka. Ljudi se dubinski formiraju kroz traume, a ja ne

pamtim u tijelu ni jednu. Valjda je moja trauma što nisam imao

traume. Jer je danas poželjno imati neku. (smijeh)

Kako je izgledalo to tvoje formativno surfanje kroz odrastanje?

I koliko je blaga skriveno u tom bezbrižnom, razigranom

djetinjstvu podržanom strašću tvojih roditelja

prema umjetnosti?

- Sjećam se da sam s četiri godine naručio mlađu sestru.

Rekao sam mami i tati: "Svi ispred zgrade imaju sestru, samo

ja nemam!" I ozbiljno su me shvatili. Stigla je i sestra Itana, koja

je moja boginja. Čime se bavi? Pretpostavite. Završava studij

glume. Da se netko sakrije u naš dnevni boravak i zapisuje razgovore

te naše lude, strastvene glumačke obitelji, mogao bi se

napraviti odličan sitcom. Nije "Friends", ali bi se zvao "Acting

Family". S nama doma oduvijek ravnopravno žive gluma i knjige

i glazba i filmovi. I oduvijek smo u dva tabora. Sestra i ja protiv

mame i tate. Oni se drže zajedno, ali i nas dvoje. Ne dam ja

nju, ne da ona mene - i onda ide igra iscrpljivanja u kojoj na kraju

stariji popuštaju. Mama je bila malo stroža tijekom odrastanja.

Takav joj je karakter. Da nije - tko zna kako bismo završili.

Moj otac je najnježnije stvorenje koje hoda planetom. To je

čovjek koji nije ton povisio na mene i na sestru. Nikad. On nas

je samo volio, čuvao i ljubio. Čisti jackpot. Umjetnik razgovora i

mirnoće. Danas vidim da me naučio preuzeti odgovornost mirno

i staloženo. Naučio me nositi se sa životom muški. A prava

muška energija nije divljačka, nego mirna, snažna i pribrana.

Prošle godine si vodio svečanost otvaranja 29. izdanja

Sarajevo Film Festivala neposredno nakon zločina u

Gradačcu. Tada su o umjetničkim i medijskim reprezentacijama

nasilja nad ženama javno progovorili regionalne

autorice i autori, glumice i glumci te filmski stvaraoci koji

su se temom femicida bavili u vlastitom radu i kroz društveni

angažman. Umjetnost ne može preuzeti ulogu zakonodavaca,

ali može jako glasno vrisnuti?

- I vrisnuli smo svi zajedno. Organski sam feminist. I to sam

naslijedio od oca. Gledao sam kako se odnosi prema mami,

sestri i svim ženama kroz život. A to se uči. Kao i empatija.

Voditi Sarajevo Film Festival kao mladi glumac je neizmjerna

čast i bio sam pozvan na razne intervjue, ali jedino sam želio da

se fokus stavi na problem femicida koji je tada bio aktualan.

Koji je, nažalost, i dalje aktualan. I svu pažnju sam stavio na tu

temu. Od bilo čije karijere, ima puno većih žarišta na ovom planetu.

Mislim da je misija svake osobe koja se bavi javnim

47

Vesta Gucci, košulja Saint Laurent, sve Maria Concept Store. Naušnica i bokserice privatno vlasništvo

48

'Otkad sam progovorio - ne znam

gdje se gasim. Nekad sam i sam

sebi dosadan'

poslom ukazivati na goruće probleme društva. Stvarno me u

životu zanima kritički promišljati, a ne se skrivati ispod haljine

neke potencijalno obećavajuće karijere. Jer to može biti grande

iluzija.

Kad izmiksamo sve što nosiš u sebi, mogla bi nas zabljesnuti

eksplozija… ekstrovertan, strastven, glasan, divlji,

duhovit, neobuzdan. S tobom je kao na lansiranju rakete.

- Lijepo upakirana dijagnoza za pomalo lud. (smijeh) Otkad

sam progovorio - ne znam gdje se gasim. Stalno si postavljam

pitanja i pokušavam naći odgovore. To je za mene rad na sebi.

Svako stanje i svaka situacija nosi dublji scenarij. Kad dobiješ

odgovor, automatski se izmičeš iz pozicije žrtve i uzimaš uzde

u ruke. Zajašeš svojeg konja i pičiš dalje. Unatoč toj adrenalinskoj

krvi i nestrpljivosti, volim i znam slušati ljude. Upoznao

sam mnogo pametnih ljudi u ovom svojem mladom životu koji

su me naučili mudrostima, od kojih sam mnogo naučio

Umjetnost je znati slušati drugog čovjeka.

Što je gluma tebi i što si ti glumi? Je li ona samo jedan dio te

strasti življenja koju tako punokrvno nosiš u sebi?

- Kristalno se jasno sjećam svojeg prvog javnog nastupa. U

jaslicama smo imali igrokaz "Patuljak i Sunce" i eto mene s tri

godine. Brijem po vrtiću i nastupam bez imalo straha. Prijatelj

Vasilije je glumio Sunce, a ja Patuljka. Ne moram ni govoriti da

je to početak prvih simpatija, ozbiljnih ljubavnih karijera. Sve

su djevojčice bile zaljubljene u nas. Svoju, tada prvu simpatiju

Anitu sam zvao patak. Ne znam ni sam zašto. Samo se sjećam

da sam bio smrtno zaljubljen i da sam tu vezu shvaćao ozbiljno.

Znaš ono kad imaš prva sjećanja - kad shvatiš da si živ. Sjećam

se da s tatom kao četverogodišnjak gledam "Casablancu".

Klasik svih vremena. Potpuno hipnotiziran buljim u

Humphreyja Bogarta i Ingrid Bergman. Ponavljam za

Humphreyjem: "We'll always have Paris" ("Uvijek ćemo imati

Pariz") i "Louis, I think this is the beginning of a beautiful

friendship" ("Louis, mislim da je ovo početak jednog divnog

prijateljstva"). Gledam i pitam: "Tata, što je ovo?" Kaže mi tata:

"To je pravi Hollywood." "E, pa ja ću biti onda glumac" - kažem

ja njemu. E, sad vi meni recite - je li to odluka, sinkronicitet,

karma, sudbina. Meni je to prošlo kroz tijelo kao jedina stvarnost

koja me zanima.

Kažu da je glazba kraljica umjetnosti jer je najčudesnija,

najapstraktnija i najneposrednija. Kao da je u njoj skriven

izvor potrebe za umjetnošću. Ti si se na samom početku

približio toj ljepoti. A da se približiš glumi, nisu ti dali tako

lako. Upisao si tek iz petog pokušaja. To zvuči kao stereotipni

filmski scenarij o uspjehu?

- Ne mogu zamisliti život bez glazbe. Kao da sam odmah

došao na svijet s njom. U nju upisujem snažne doživljaje.

Završio sam srednju muzičku i baletnu školu i dobio diplomu

trombonista. Glazba je moja ogromna ljubav. Uz trombon sviram

gitaru, klavir, bubnjeve, kahon i ud - jedan divan arapski

instrument. Ali gluma je gluma i odmah nakon srednje škole

otišao sam na prijemni u Novi Sad. I pao. Sljedeće godine opet.

I opet pao. Treći put u Beogradu me pojela trema. Izglodala

me. Opet padam. Četvrti put na Cetinju - isto nisam primljen.

Možete li zamisliti to razočaranje! Nešto mi nikako nije dalo da

odustanem. Uopće nisam znao što bih drugo u životu radio.

Sve te godine čekanja na sljedeći prijemni konstantno sam

radio na sebi. Usavršio sam mađioničarske trikove, učio svirati

instrumente, radio u animaciji, naučio sam snowboard, skijati i

jahati. Učio sam gađanje iz luka i strijele, manijakalno sam

čitao. Taj peti put sam došao u Sarajevo, pripremio monolog iz

moje najdraže Čehovljeve drame "Galeb", "Zvjezdanu prašinu"

Dušana Kovačevića i pjesmu "Uzalud je budim" Branka

Miljkovića. Ušao sam u zgradu i oprala me neviđena trema. A

to je moja priča. Ja sam veliki tremaroš. Dan danas imam tremu

prije svakog izlaska na scenu ili pred kamere. Samo što

sam to sada transformirao u dio procesa. Tada je u Sarajevu

nešto iznutra u meni viknulo: dosta! Ušao sam i izgovorio jedan

moćni: "Dobar dan!" Prije bih to napravio nekako nesigurno,

neuvjerljivo. Ovaj put sam svu tu žestinu izdahnuo i pribrao se.

I u Sarajevu se sve posložilo. Prošao sam. Ne moram ni govoriti

da sam se godinu dana pripremao kao marinac. Ujutro bih

navijao alarm. Nisam izlazio. Zakleo sam se samom sebi da ću

biti savršeno spreman. Vojnički dril. I onda kreće jedna od najljepših

faza mojeg života koja se zove "Sarajevo, ljubavi

49

Košulja Balenciaga, hlače Saint Laurent, ogrlica IVI, remen Balenciaga, sve Maria Concept Store. Naušnica i prstenje privatno vlasništvo

50

Uzimam

veto na temu

ljubavi

jer ljubav

ne mogu

verbalizirati

Košulja Bottega Veneta, ogrlica IVI, hlače Saint Laurent, sve Maria Concept Store. Naušnica i prsten privatno vlasništvo

51

moja!" Klasa iz snova. Profesor Senad Bašić i asistentica Arma

Tanović Branković. Moji glumački mama i tata. Inkubator ljubavne

pedagogije. Imali su toliko razumijevanja za mene i tako

su me kvalitetno pedagoški usmjerili.

Iz kojeg prostora dolazi tvoja karizma na sceni i pred

kamerom? Rastvori nam malo svoj kemijski laboratorij

stvaranja.

- Kad pripremam određeni lik i kad sam u procesu, uvijek

krećem iz samog sebe. To sam naučio na akademiji - mora biti

Lazara na sceni i na setu. Koji god da je lik, gledam da ga približim

sebi. Ja imam neke dominantne karakterne osobine, a lik

ima neki drugi set osobina. Dakle, kroz interpretaciju ću prvo

pronaći dodirne točke, a onda tamo gdje se razlikujemo

moram pronaći razumijevanje za lik. Ja sam pacifist po nacionalnosti,

a moram igrati nekoga tko je ubojica. Onda kopam po

sebi i izlazim iz zone komfora. Gluma pruža mogućnost da

osjetiš u sebi i ono što ne želiš biti. Izmiče ti tlo pod nogama.

Tjera te da preispituješ svoje takozvane ideale. Budan si konstantno.

A neki baš tvoj "connection" s nečim većim od nas

samih? Koja je tvoja priča o nastanku i nestanku, o

dolasku i odlasku?

- Nisam religiozan, ali znam da nismo samo krv i meso.

Znanstveno je dokazano da smo energija. Dubinski osjećam da

postoji nešto više i zbog činjenice da smo kreirani tako slojevito.

Svaki prirodni proces u nama i oko nas je savršeno matematički

konstruiran - da to ne može biti slučajnost. Od rađanja

do kiše. Kad promatraš ljude - vidiš sve elemente tog čudesnog

života i dimenzije u kojoj postojimo. A moj hobi je promatrati

ljude i prirodu. Obožavam secirati ljude očima, dugo. I da, ja

sam taj idealist koji vjeruje da pojedinac može mijenjati svijet.

Kako je krenulo to karijerno ludilo pod šifrom "Netflix is

calling", "HBO is calling"? Prvi si crnogorski glumac koji je

uletio na najmoćnije streaming platforme…

- Na kraju prve godine studija glume dobivam glavnu ulogu

u nizozemskom filmu "Take me somewhere nice". Casting

direktorica Timka Grahić pozvala me na audiciju za film.

Prolazim u uži krug. Na drugom castingu sam nekako osjetio

klik s redateljicom. Bio je i treći casting i nakon toga usred

vožnje autobusom prema Podgorici dobivam poruku da se hitno

vratim u Sarajevo jer sam dobio glavnu ulogu Denisa. Film je

pobijedio na Sarajevo Film Festivalu i osvojio brojne nagrade.

"Take me somewhere nice" je moja prva i glavna filmska uloga i

nešto toliko značajno u mojem životu. Taj film je obilježio mene

i moj glumački početak. Toliko toga sam naučio od predivne i

pretalentirane redateljice Ene Sendijarević. Sniman je tijekom

mojeg glumačkog oblikovanja, tako da sam dobio šansu sve

ono što sam učio na akademiji sublimirati u lik Denisa. Kao student

sam snimio još nekoliko filmova, a dobio sam i ulogu u

španjolskoj Netflix seriji "Feria" i pola godine snimao u

Barceloni. Tijekom tog snimanja stigla je i uloga u britanskoj

seriji "Then You Run" u produkciji Sky televizije koju sam snimao

u Berlinu i Hamburgu. Trenutno snimam jednu švedsku

seriju u Slovačkoj i Letoniji. Kad su me nazvali iz Netflixa, tražili

su da razgovaraju s mojim agentom. Još uvijek me hvata smijeh

od te situacije. Kakav agent, ljudi moji. Instinkt mi je odmah

proradio jer sam vidio da su to ozbiljni pregovori i da će me

pojesti za doručak. Nazvao sam Narcisu Cvitanović, producenticu

s kojom sam radio kazališnu predstavu "Osramoćeni" u

režiji Dine Mustafića. Sjećam se da sam tada bio zadivljen kako

ta žena vrhunski profesionalno radi svoj posao. I tako je krenula

moja međunarodna karijera i njezina karijera filmske agentice.

Dva u jedan. Nevjerojatno je sposobna i u nju imam maksimalno

povjerenje. Plivati u tom svijetu bez dobrog agenta nije

moguće.

Kako se tvoja generacija čupa iz ralja prošlosti? Tko danas

može biti apolitičan u ludom društvu u kojem plutamo. Da

čujemo tvoje bjesove, nemoći, strahove…

- U našoj kući nikada nije bilo mjesta za politiku. Roditelji

nas nikada nisu trovali time. U smislu da se žestimo u prazno.

Smatram da je hranjivo biti upućen u sve što se događa. I civilizirano

emanirati pacifizam na svim razinama. Ja sam rođen

nakon rata i ne gledam ljude po nacionalnosti. Na mojoj je klasi

bila djevojka iz Srbije, ja iz Crne Gore, jedna iz Hercegovine,

jedan iz Bosne i jedna djevojka iz Sarajeva. Cijela bivša

Jugoslavija. Nisam podojen mržnjom, samo ljubavlju. Ali sam

alergičan za sve neuralgične točke ovog društva, a ima ih

nebrojeno. Osjećam se nemoćno pred svim oblicima homofobije,

ksenofobije, femicida, odnosa prema migrantima i uopće

ljudske agresije nad slobodom. Ja to nazivam demonima

Balkana kojih se mnogi ne žele osloboditi. Mene to frustrira

kao mladog čovjeka i ne mogu biti indiferentan prema svijetu u

kojem živim. I tu se otvara i ta identitetska priča. Ja bih kao

trebao pripadati generaciji Z, ali ne osjećam se tako. Više sam

neka međugeneracija. Mi smo ovi koji nismo ni tamo ni ovamo.

Neki lutalice. I onda mi samo ostaje da živim svoju istinu o slobodi.

Da je glasno živim. A imam i jednog ludog u sebi koji se

nemalo puta bio spreman potući da obrani gay frendove ili bilo

kakav oblik agresije i nepravde. Učili su me da se znam obraniti

i da znam obraniti druge kad treba.

Formula i terapija za preživljavanje "pod teretom" svjetske

slave koja očito navire u tvoj život?

- Svjestan sam da mi se polako događa svjetska karijera, ali

na sve te velike setove i snimanja uvijek ide Lazar, profesionalac

koji ozbiljno shvaća svoj poziv i koji je istovremeno

52

Košulja Bottega Veneta i ogrlica IVI, sve Maria Concept Store. Potkošulja, naušnica i prsten privatno vlasništvo

53

54

Odijelo Saint Laurent, Maria Concept Store. Naušnica i prsten privatno vlasništvo

zaigran, blag i otvoren poput djeteta. Ne zanosi me i ne malformira

taj svijet. Samo me veseli. Donosi mi još veću skromnost.

Zahvalan sam životu što me podržava u onom što najviše

volim raditi. To je vjerojatno zato što imam tu čvrstu bazu

ispunjenja od najranijeg djetinjstva i što mi karijera ne puni

rupe i rane, nego me nadograđuje. Ništa ja to ne mistificiram.

A i sreća me pratila. Znam da sam ugodan suradnik i da uvijek

sa sobom donesem lakoću i smijeh. Najveći kompliment koji

sam dobio u životu je onaj od nadglumice Jasne Đuričić. Nakon

snimanja HBO serije "Znam kako dišeš" mi je rekla: - Lazare, s

tobom je tako lako i lijepo raditi. Moji apsolutni muški glumački

uzori na domaćem terenu Goran Bogdan, Bojan Dimitrijević,

Aleksandar Radulović i Ermin Bravo imaju jednu zajedničku

osobinu koja je njihova najveća snaga. Skromnost. Organska i

opipljiva skromnost. To bih volio zadržati.

Ljubav kao stanje. Ljubav kao odnos. Ljubav kao ljubav.

Je li nas društvo pretvorilo u potrošače ljubavi, a ljubav

postala roba na tržištu, ponuda i potražnja s mnogo

raznih opcija. Što Lazar može reći o ljubavi?

- O ljubavi ću nešto više moći reći kasnije u životu. Uzimam

veto na tu temu jer ljubav ne mogu verbalizirati. Još.

Premoćna je da bih je svodio na neki kratki odgovor. Za mene

je poput daha. Pogonsko gorivo za život. Gradivno tkivo. Nije

samo partnerska. To sigurno. Vidim je u poeziji, vidim je u

Shakespeareu, osjetim je u svakom djeliću sebe. Moji roditelji

su eklatantni primjer da i brak kao format ljubavi može opstati

u ovo suvremeno ludo doba. Trideset godina su zajedno, četiri

puta su se u tom istom braku ponovno fatalno zaljubili. A ono

jedino što sam naučio promatrajući ih u tom plesu je da su uvijek

razgovarali. Zdrava atmosfera i razgovor, razgovor, razgovor.

I najteže i najljepše životne izazove su preplivali kroz razgovor.

Dajući prostor jedno drugome. Vraćajući projekcije i

očekivanja sami sebi. Kako stvari stoje na svijetu, oni će uskoro

biti uzorak za Guinnessovu knjigu rekorda.

Money, money, money, must be funny, in a rich man's world.

Money, money, money, always sunny, in a rich man's

world. All the things I could do, If I had a little money…

kako Lazar pleše kad je riječ o novcu? Jesi li osjetio moćni

afrodizijak koji nam izručuje lova?

- Znate što ću vam reći. Najbolje sam se u životu provodio

kad nisam imao para. Ali stvarno najbolje. Neimaština budi

najveću kreativnost. Stvarno vjerujem da u novcu čovjek može

istinski uživati samo ako ima iskustvo da ga i nije imao. Prvi

veći novac osjetio sam prije tri godine kad su počeli sjedati prvi

glumački honorari od serija. Kupio sam si kabriolet. Mislio sam

da mi to treba kao neki simbolički čin. Odmah sam shvatio da

je to iluzija kad sam se provozao u njemu. Imam fatalni odnos

prema glumi, ali nemam fatalni odnos prema novcu. U njemu

najviše uživam ako ga potrošim s nekim i za nekog.

Jesu li te progutale društvene mreže i gadgeti?

- Društvene mreže su jezik današnjice. Iluzorno je išta

komentirati jer komentiramo u odnosu na neku prošlost koja

nije ovdje i sada. Poziv za casting u seriji sam dobio preko

Instagrama. To je danas kao osobni dokument. Nemaš

Instagram - nema te na sceni. Nisi prisutan. Važno mi je da

sam u svakom trenutku svjestan opasnosti te iste igre. I da je

doziram. Jer me ne zanima skrolati po tuđim, nego živjeti vlastiti

život u svakom trenutku. Ne zanima me uspoređivati se s

drugima jer si time oduzimam vlastitu autentičnost. I naravno

da je cijela virtualna revolucija na trenutke zastrašujuća i bolesna,

ali dok je moj najveći fetiš uzeti knjigu u ruke i isključiti

mobitel i na dva dana ako treba, znam da nisam obolio od tog

planetarnog virusa. Doziranje je moja terapija.

Film je, zapravo, tvoje organsko mjesto? A sa svakog

svjetskog snimanja uporno i posvećeno letiš na daske

Crnogorskog narodnog kazališta… stalno se vraćaš

kazalištu u zagrljaj.

- Obožavam film. To je magija za vječnost. Kamera i ja se

volimo jako, to je ljubav koja je počela davno i koja će trajati do

kraja mog života. Pred kamerom se osjećam kao u maternici.

Sean Penn je tu moj guru. Možda malo i zato što mi govore da

izgledam kao on. Ali obožavam ga. Veliki glumac. Taj ide iz

krajnosti u krajnost. Znam sve njegove uloge napamet.

Zaljubljen sam u seriju "Breaking Bad" i u "Kuma",

"Casablancu", "Bilo jednom u Americi", "Lepa sela lepo gore".

Ali kazalište je ipak moja glumačka meditacija. Nešto od čega

neću nikad bježati. To je moje utočište. Moj zanat, trening,

interakcija, živa materija, sadašnji trenutak... i svaka predstava

mi donese nešto drugo. Kad stanem na scenu Crnogorskog

narodnog pozorišta - znam da sam doma. I tako sam sretan da

me zovu. Kazalište je svakom glumcu reality check.

Da provjerimo još jednom tu tvoju ludu adrenalinsku kartu

hobija. Postoji li išta na svijetu što može oslabiti tvoje

adrenalinske baterije?

- Volim snowboard, skateboard, jašem konja, volim capoeiru

i brazilski jiu-jitsu, u oba imam plavi pojas. Bavio sam se

gimnastikom. Sviram. Pjevam s bendom. Bavim se tijelom i

vješt sam u tom smislu jer ga doživljavam kao veliki resurs.

Obožavam plesati u klubovima i to me uvijek odnese. A divlji

sam malo i ne drži me mjesto. Probao sam meditirati, ali ne ide

još. Odnese me ta luda glava koja stalno želi akciju. Metode

umirivanja još će malo pričekati. Da nisam glumac, vjerojatno

bih bio profesionalni lopov jer ne mogu ni zamisliti da nešto

drugo radim.

asistent fotografa IGOR DUGANDŽIĆ

asistent stilistice FILIP PALJAK

asistentica šminke IVANA ČEŠLJAR

55

GG WELLBEING

SAMOEMPATIJA

ZA ŽENE U

21. STOLJEĆU

Skica za priručnik

Empatija je kognitivni, emotivni,

bihevioralni i moralni kapacitet da

prepoznamo i adekvatno

suosjećajno odgovorimo na

situacije. A to u današnjem svijetu

nije lako, posebno ako si žena

tekst Iva Biondić

56

Okruženi nasiljem

i šećerom

FOTOGRAFIJA: PROFIMEDIA

Kaže Bella Baxter da je vani sve puno

nasilja i šećera. Što je samo jedan od

briljantnih uvida Yorgosa Lanthimosa i

njegovog scenarista filma "Uboga stvorenja"

Tonyja McNamare, kao i autora istoimenog

romana Alasdaira Graya iz njihove nadrealne

sublimacije o suvremenom životu i svijetu

oko nas, koji nemušto mudro izlaze iz usta

Emme Stone koja predivno psihosomatski

nezgrapno utjelovljuje Bellu. Kako li sam

samo uspjela spojiti temu o samoempatiji s

filmom koji je ove godine imao 11 nominacija

za Oscare pa četiri osvojena kipića,

uključujući i onaj za Emminu Bellu, te oveću

količinu love-hate reakcija publike? Teško mi

je i samoj to dokučiti, ali krenulo je negdje

kada Bellin stvoritelj (koji iako ga ona zove

God nije metafora muškog patrijarhata i

pripadanja žene muškarcu u nekom obliku,

već puno složeniji podsjetnik na to kakvi su

on-i/-e koji nas vole i brinu o nama, a nekad

nam i život daju te koliko su i kako (ne)

empatični) ne želi da Bella izađe u svijet, dođe

u dodir s ljudima, jer svijet oko nas nije

empatičan. I zato je teško biti empatičan

prema samom sebi - rijetko imamo priliku

osjetiti empatiju i, nažalost, izgleda da bi se

mogla pretvoriti u osjećaj ugrožene vrste.

Razna istraživanja pokazuju kako je svaka

nova generacija manje empatična i u sve

većem postotku im se dijagnosticira

narcistički poremećaj osobnosti. Je,

generacijsko stereotipiziranje, kao i zapravo

bilo kakvo drugo uopćavanje je neempatično

i zapravo glupo, ali podržano statistikom

može poslužiti kao smjernica za snalaženje u

životu i promišljanje. Primarno su ti

poremećaji generaciji digitalnih urođenika

(generacije koje su rođene s računalima i

mobitelima u rukama svojih roditelja, pa

onda i njihovima) vezani upravo za digitalno,

za našu sada već posve kiboršku vezu sa

spravicama koje ekstendiraju naš mozak,

mjere naše životne funkcije, odsutno nas

povezuju s drugima, motiviraju nas i

deprimiraju… A "virusi" istih poremećaja

naštetili su i nama ranijim generacijama -

takozvanim digitalnim doseljenicima. Sve nas

nagriza desenzibilizacija od digitalne

medijacije stvarnosti u kojoj ništa nije real, a

sve je bolno stvarno.

Kako biti empatičan kada ti iz rukava viri

rat i reklame za junk food? Našim mobilnim

telefonima i društvenim mrežama spojeni

smo s cijelim svijetom koji se, nažalost,

većinom sastoji ili od nasilja i/ili od šećera

57


(reklama za procesuiranu hranu i pića

koji su puni šećera) i (ne)realnih života

stvarnih, lažnih, privremenih i

povremenih ultra bogataša s njihovim

mega skupim igračkama i

permanentnim egzotičnim i/ili

luksuznim putovanjima te slavnih i

wannabe slavnih, mahom žena,

uljepšanih fil(t)erima do nasilno

izobličene ružnoće. Mislim da to Bella/

Emma i ostatak ekipe "Ubogih

stvorenja" misle kad

kažu da je vani, da je

svijet, pun nasilja i

šećera. A i niz je

drugih situacija u

kojima Bella/Ema u

tom filmu uči od

djetinje sebičnosti i

preživljavajuće

samoživosti i

narcizma biti (samo)

empatična. I to je

teško - jer kad si u

Lisabonu, teško se ne

prejesti pasteis de

nata ili u Parisu ne

jesti croissante ili ne

naručiti

najpopularnije krafne

u gradu, kad si na all

inclusive krstarenju,

teško je ne popiti

previše ili bilo gdje ne

utopiti u čašici strah od egzistencijalnih

groza... A još je teže shvatiti koliko

ljudima oko tebe/nas nedostaje empatije

pa vidjeti kako djeca umiru od gladi,

siromaštva, rata...

Deficit

samoempatije

kao ženski

sindrom

Nedavno se u Zagrebu marširalo za

ženska prava. I da se razumijemo -

smatram da svi ljudi trebaju imati

raznorazna prava bez obzira na rod,

spol, starost, boju kože, religiju,

uvjerenja, hendikepe… Ali ne razumijem

zašto se za ta prava treba boriti

deranjem i bijesom. Molim vas, nemojte

da vas ovo razbjesni kad pročitate jer

mislite da sam bijela privilegirana

visokoobrazovana žena pa ne znam

kako život izgleda iz perspektive bilo

koje žene koja nema moje privilegije. Biti

empatičan znači da mogu prepoznati,

razumjeti i dijeliti emocije onih na bilo

koji način manje privilegiranih, ali to ne

znači da se zbog toga trebam utopiti,

izgubiti u svojim i njihovim reaktivnim

emocijama. Ako ništa drugo, bijes i

deranje nisu samoempatični jer nam

pričinjavaju stres - loše utječu na naš

kardiovaskularni sustav, pojačavaju

lučenje kortizola i adrenalina. A čim

krene lučenje kortizola, naše kognitivne

funkcije se narušavaju i bilo koja

situacija prestaje biti pod kontrolom, a

time se i gubi mogućnost da (p)

ostanemo (samo)empatični.

Empatija je kognitivni, emotivni,

bihevioralni i moralni kapacitet da

prepoznamo i adekvatno suosjećajno

odgovorimo na situacije. A to u

današnjem svijetu nije lako, posebno ako

si žena. Nije lako ni ako si muškarac, ali

za potrebe fokusa ovog teksta voljela bih

ostati na problematici deficita

samoempatije kod žena. Prije nekoliko

godina pročitala sam briljantnu knjigu

sestara Nagoski "Burnout: The Secret of

Unlocking the Stress Cycle" u kojoj sam

prvi put naišla na koncept "sindroma

humanog da(ri)vatelja" (human giver

syndrome - HGS). Prema teoriji Emily i

Amelije, autorica spomenute knjige,

riječ je o sindromu nemilosrdnog

trošenja svojih kognitivnih, emotivnih,

pa i fizioloških resursa - ostavljanja po

strani svojih potreba, želja, osjećaja…

kako bismo služili drugima - dali im

podršku, pomoć, skuhali, spekli, oprali,

organizirali, koordinirali… One kažu da

je riječ o lažnom, ali zaraznom i široko

rasprostranjenom uvjerenju da žene

imaju moralnu obvezu biti lijepe, sretne,

smirene, velikodušne i pažljive prema

potrebama drugih. Ne samo to nego ako

kao žena da(ri)vatelj na bilo koji način ne

uspijete, možete, ma čak i trebate biti

kažnjene ili čak otići toliko daleko da

kaznite samu sebe.

To je još jedan razlog

zašto sam se sjetila

Belle/Emme uz temu o

samoempatiji. Kroz film

i knjigu nju se polako

socijalno kondicionira

kako bi joj se usadio taj

HGS i kako bi se iz nje

iskorijenila

samoempatija.

Najproblematičniji dio

tog sindroma nije

zapravo to žensko da(ri)

vanje svojih resursa za

tuđu dobrobit, već tuđi

osjećaj prava na sve što

žena ima - njezinu

pažnju, njezino vrijeme,

njezinu ljubav, njezine

nade i snove, njezino

tijelo, njezin život. Žene

su naučene, a Bellu/

Emmu se dosta slabo

dalo naučiti, da je plemenito i ispravno

žrtvovati sebe i svoju dobrobit na oltaru

potreba, želja, htijenja drugih (najčešće

njihovih obitelji, ali i kolega na poslu,

posla samog ili, primjerice, borbe za

ženska prava).

Prije desetak godina Deborah Levy,

jedna od mojih omiljenih britanskih

spisateljica, razrađuje to na malo

drugačiji način i piše da nas

neopatrijarhat tjera da budemo

"pasivne, ali ambiciozne, majčinske, ali

erotski energične i požrtvovne, ali

ispunjene" jer jedino takve možemo biti

"snažne suvremene žene". I ja volim

kako se ona jednostavno i moćno igra

riječima, ali ne slažem se s time jer

nikada nisam imala osjećaj da me itko

tjerao da budem pasivna, maj(čins)ka i/

ili požrtvovna. Jedino što sam od toga

sama odlučila biti je požrtvovna jer

mislim da su neke stvari vrijedne nekih

žrtava. A rekla bih da su i sve moje

ženske suputnice većinom takvih

opredjeljenja i da ih nitko nije uspio

ugurati u taj neoseksistički kalup. Ali do

čitanja knjige sestara Nagoski nisam

58

znala da sam i ja zaražena HGS-om, a

gledajući oko sebe ne znam niti jednu

svoju prijateljicu ni žensku članicu

obitelji koja nije.

Radikalna samoempatija

Nedavno sam pročitala jednu od

najhrabrijih ženskih knjiga ikada irske

autorice Cathy Sweeney - njen prvi

roman "Breakdown". U njoj glavni lik -

dobrostojeća majka dvoje djece,

profesorica umjetnosti iz afluentnog

predgrađa Dublina - jedan dan ustane

ranije od svoje obitelji, ali umjesto da im

svima napravi doručak, probudi sina

tinejdžera koji uvijek snooza svoju

budilicu... Ona popije kavu, sjedne u

auto, skrene lijevo umjesto desno prema

gradu i svom poslu, pa onda dođe do

svog rodnog grada gdje počinje brisati

tragove svog desetljećima požrtvovno

građenog identiteta, pa sjedne u vlak na

prvom peronu koji je odvede još dalje od

njenog predgrađa, pa je zadnja stanica

vlaka na pristaništu trajekta, pa se onda

ona ukrca u taj trajekt i kasnije u

autobus i u neki drugi auto, dok ne dođe

do jedne izolirane kolibe u Walesu za

koju nije ni znala da postoji. Isprike na

spojleru o sadržaju knjige, ali slijed

događaja nije ključan za briljantnost

ovog literarnog djela.

Čitajući priču te žene koja putuje kroz

kišu Irske i Walesa osjećala sam silnu

empatiju za nju i mislila si koliko je

hrabro biti baš tako i toliko (samo)

empatičan jer svi će je osuditi (čitatelji),

svi je osuđuju (ostali protagonisti knjige)

da je sebična. A ona se samo umorila od

nedostatka samoempatije, umorila se od

užurbanosti svijeta i svega što je fake i

šećerno i nasilno, ona se ugušila u

HGS-u. Ne, ne promoviram ostavljanje

obitelji, već mislim da je danas potrebna

hrabrost da bi se moglo autentično biti

(samo)empatičan. Ako ste oko sebe

kreirali svoj mikro svijet u kojem

empatije za vas nema, morate nježno

radikalno i pomalo tiho brutalno i

potraži(va)ti empatiju koju zaslužujete.

A nekada za to nemamo riječi, nemamo

radnje kojima se to radi. Pa i spomenuta

protagonistkinja to radi u tišini, nijema u

HGS rekonvalescenciji, mičući se od

života u kojem se izgubila i pokušavajući

se naći u samoći, sporosti, prirodi,

jednostavnosti, tuzi, kiši, i malo vina…

Samoempatija u praksi

Kako se izliječiti od HGS-a?

Mislim da je najbolji protuotrov za "sindrom humanog da(ri)vatelja" radikalni,

posvećeni i doživotni rad na razvoju samoempatije. Kudikamo bitniji i adekvatniji od

deranja po cesti što nam i kako treba i koja prava imamo i što nemamo. Prije

nekoliko godina Harvard Medical School objavio je članak o važnosti samoempatije

jer ona postavlja temelje za bolje zdravlje, kvalitetnije odnose i opću dobrobit.

Istraživanja su otkrila niz dobrobiti, među kojima je i niža razina anksioznosti i

depresije uočena kod ljudi s većom samoempatijom. Oni prepoznaju kada pate i

ljubazni su prema sebi u tim trenucima i iako to nije odlika svih žena, to je vještina

koja se da naučiti pa su objavili i četiri načina da nabildate svoju samoempatiju:

1UTJEŠI SVOJE TIJELO - ugnijezdi se nekom u zagrljaj ili zagrli nekog ili samu

sebe. Pojedi nešto zdravo. Lezi i odmori se (znam da nemaš vremena jer si

požrtvovna majka, poduzetnica, kći, sestra, maratonka, slastičarka u noćnoj smjeni,

zabavna prijateljica i angažirana feministica/spasiteljica pasa/kitova/… ali nađi ga jer

netko mora spasiti i tebe). Počasti se masažom ili si sama izmasiraj vrat, stopala i

ruke. Prošetaj i/ili (za)pleši. Napravi što god možeš kako bi se osjećala dobro u svom

tijelu.

2NAPIŠI SI PISMO - sjeti se situacije koja ti je nanijela bol i opiši tu situaciju, ali ne

optužujući nikoga - uključujući sebe. To je vježba nenasilne komunikacije - nemoj

labelirati ni sebe ni svoje emocije kao loše, krive i/ili ružne. Budi neutralan znatiželjan

promatrač situacije i pretvori je u pismo samoj sebi.

3OHRABRI SE - razmisli što bi rekla dobroj, najboljoj prijateljici da se suočava s

teškom ili stresnom situacijom. Zatim, kada se sama nađeš u takvoj situaciji,

usmjeri tu samoempatičnu podršku prema samoj sebi.

4VJEŽBAJ SVJESNOST - meditacija i/ili vježba disanja od samo nekoliko

minuta blagotvorno utječe na tvoje hormone i mijenja kemiju našeg tijela.

Meditirati znači na trenutak zaustaviti misli, uhvatiti pauzu između dviju misli i

rastegnuti je dahom i prisustvom u sadašnjem trenutku. Meditacija je i gledanje u

zalazak sunca bez medijacije mobilnog telefona.

+ DODAJEM JOŠ 5 SVOJIH PRIJEDLOGA

+ GLEDAJ SE NJEŽNIM OČIMA - uvijek si samo onoliko lijepa koliko je svjetlo koje

te obasjava nježno. Ne, to nije nikakva duhovno-filozofska poruka. Svjetlo može biti

nježno ili grubo i to će primarno utjecati na to kako izgledaš na fotografijama ili u

ogledalu. U većini garderoba svjetlo je strašno okrutno pa vodi računa da to u

ogledalu nije odraz tebe, već lošeg osvjetljenja. A tako je često i inače u životu pa čak

i u duhovno-filozofskom smislu jer bitno je da budeš na mjestu i uz ljude koji te

obasjaju nježnim svjetlom.

+ LAKO SI I BRZO OPRAŠTAJ - nemoj se utapati u guilt-tripovanju. Nisi stigla -

OK. Nisi imala snage - OK. Nisi imala volje - OK. Stavila si sebe na prvo mjesto -

odlično.

+ IZBJEGAVAJ PRIGOVARANJE - nemoj trošiti vrijeme i dah, kao ni mentalni

prostor, na negativnu energiju. Da, mislim da treba paziti i da ne prigovaraš ni

interno sama sebi.

+ HIDRATIZIRAJ SE - pij puno vode jer dehidracija umara, postaruje kožu… ali i

kvalitetno se dehidriraj - slane tekućine (suze, znoj i more) liječe gotovo sve.

+ NEMOJ SE BOJATI STRAHA I TUGE - i strah i tuga su normalne emocije i

hrabrost je samo živjeti s njima, a ne očekivati da će tvoj život čudesno biti

amnestiran od njih.

GG MEMOARI

SHARON STONE

ili ljepota života ispočetka

FOTOGRAFIJA: GETTYIMAGES

60

Svake me godine uhvati strah pred

onim što ću pronaći ispod božićnog

drvca. Veselim se darovima, ali

uvijek strepim da će to ponovno biti

neka knjiga koja me uopće ne

zanima ili ne pogađa moj književni

ukus, kupljena bez inspiracije, u

panici praznične euforije

tekst

JORDAN CVETANOVIĆ

61

U industriji koja ne

prihvaća neuspjeh, u

svijetu u kojem je

previše glasova utišano,

Stone je pronašla snagu

da se vrati i hrabrost da

progovori

Ibaš kako to u životu biva, ono čega

se čovjek najviše plaši, to ga na

kraju i sustigne - tako sam se i ja u

najluđoj noći suočio sa svojom

"najvećom" fobijom - iza sjajnog

omotnog papira ugledao sam korice

knjige s kojih me prodorno gledao

zavodljiv, crno-bijeli portret Sharon

Stone i dramatično simboličan naslov

"The Beauty of Living Twice". Iako nisam

znao kako da reagiram, je li to samo još

jedan u nizu poklona koje ću proslijediti

dalje ili pak kozmički znak, jedne noći,

usred naleta insomnije, počeo sam je

čitati. I nisam stao.

Moram priznati da nisam znao ništa

bitno o velikoj divi osim da mi je oduvijek

bila jako lijepa i volio sam je gledati u

filmovima. Znao sam da je članica

Mense, da ima iznadprosječan IQ i da je

prekrižila noge u policijskoj stanici u

čuvenom filmskom hitu "Basic Instinct"

s Michaelom Douglasom. Dospjela je na

naslovnice ne samo zahvaljujući svojoj

ljepoti i talentu nego i svojoj iskrenosti i

beskompromisnom odbijanju da "igra

ufino", a te kvalitete čine i ove memoare

tako moćnim. Ovo je iznenađujući

odlazak na put u nepoznato, duboko u

nečiji život, bez prethodnog kucanja na

vrata, knjiga za ranjene i knjiga za

preživjele; ovo je proslava ženske snage i

otpornosti, obračun i poziv da se svi

probudimo.

Priča koju Sharone Stone tako

direktno iznosi u svojim memoarima

uvuče vas od prve rečenice, a počinje

2001., u trenutku kad se glumica

probudi u bolnici nakon moždanog

udara koji ju je zamalo ubio. Zahvaljujući

ulogama u filmskim hitovima "Basic

Instinct" i "Casino" nametnula se kao

ultimativni holivudski seks-simbol 90-ih.

Njena karijera jurila je uzlaznom

putanjom, sve dok je nije strefio šlag i

osakatio do te mjere da je život morala

učiti ispočetka. Je li to bila loša karma ili

pak blagoslov koji joj je pružio šansu da

bolje sagleda svoje postojanje i promijeni

odnos prema njemu?

U do bola iskrenoj knjizi Sharon Stone

bilježi napore da ponovno izgradi svoj

život i opisuje spor put prema ponovnoj

cjelovitosti i zdravlju.

U industriji koja ne prihvaća

neuspjeh, u svijetu u kojem je previše

glasova utišano, Stone je pronašala

snagu da se vrati, hrabrost da progovori

i volju da napravi razliku u životu žena i

djece širom sveta. Suočila se s istinom - i

vlastitom i onom koju je živjela s

drugima, odlučila je ogoliti sjaj filmskih

zvijezda i otići do samog kraja, baš

onako kako ju je život odjednom suočio s

bolešću.

Dok putujete intimnim stranicama

ispunjenim iskrenim, osobnim

dijalogom, osjećajući se kao da sjedite tik

pored nje, Stone govori o svojim

ključnim ulogama, prijateljstvima koja su

joj promijenila život, svojim najgorim

razočaranjima i svojim najvećim

dostignućima. Otkriva vam kako je od

djetinjstva punog traume i nasilja

pobjegla u industriju zabave koja se

pokazala jednako traumatična i nasilna,

ovaj put pod okriljem novca i glamura.

Opisuje snagu i smisao koje je pronašla u

svojoj djeci i svojim humanitarnim

aktivnostima. I na kraju, s nama dijeli

iskustvo kako se izborila da pronađe ne

samo svoju istinu nego i pomirenje i

ljubav svoje obitelji. Kako je počela

ponovno živjeti, potpuno.

Nadasve neobično štivo za tipologiju

žanra kakve su inače biografske knjige,

pitke i lagane, sastavljeno je od

kohezivnih priča, rečenica i pasusa. U

velikoj mjeri cjelina djeluje zbrda-zdola,

do trenutka kad autorica počne priču o

utjecaju aneurizme na njeno pamćenje,

pa shvatite da se bolest reflektira i na

način njenog pisanja, koje je

fragmentirano, rascjepkano,

nedorečeno i ne kreće se kronološkim

redom. Ona tako iz sjećanja na svoju

obitelj skače u scene holivudskog

spletkarenja, ne mareći za kalendarsku

nedosljednost događaja. Imate dojam

kao da sjedite s prijateljicom koja vodi

jako zanimljiv život i želi vam ispričati

toliko toga u jako kratkom vremenu. S

obzirom na sva njezina životna iskustva,

evidenciju prikupljanja sredstava za

dobrotvorne akcije i otvorenost koju

pokazuje kroz pisanje, nije iznenađenje

što je ova knjiga puna poziva na

promjene.

"The Beauty of Living Twice" je dokaz

da nikada nije kasno progovoriti glasno.

Sharon i nakon neshvatljive traume i

bola, gubitka i katastrofe, i dalje stoji,

poput obične žene koja dijeli svoju priču

iz osobne perspektive, gledajući

isključivo naprijed, na put koji je sama

prokrčila. Ako to nije ljepota, onda ne

znam što jest.

62

Sila i Taraba. Taraba i Sila. Kako god

okrenemo, ova prezimena nose u sebi semantiku i energiju

ratničkih vođa, producentskih nomada koji prodiru, upiru i

vrte mehanizme devijacija i patologije društva. Odani su

diskursu moćnih priča, zavjera, pravde, jednakosti, ranjivosti,

korupcije, bankrota, kapitala… to su njihove teme. Brakovi u

Hrvatskoj, prema statistikama, traju do 15 godina. Brak pak

producentske kuće Drugi plan slavi dvadeset godina sklada.

Na svijet su donijeli nekoliko najboljih hrvatskih serija novog

milenija, a domaću produkciju dodatno pozicionirali na

svjetskoj sceni.

Kratki slalom kroz njihovu recentnu biografiju izgleda ovako:

dvije sezone serije "Novine" otkupio je Netflix; 2018. su na

HBO plasirali seriju "Uspjeh", a isti im se scenarij ponovio s

dvije sezone serije "Šutnja".

A onda je magazin Variety objavio ekskluzivu da je njemačka

produkcijska kuća Beta Film kupila većinski udio Drugog

plana. Ista kuća koja je producirala hit-seriju "Babilon Berlin"

prepoznala ih je kao moćnog regionalnog partnera s

međunarodnim potencijalom.

To be continued… rekla bih.

razgovarala Zrinka Šamija

fotografije Biljana Blivajs/Cropix

64

PRODUCENTI

65

TARABA NOSI KOŠULJU ZARA, ODIJELO HUGO BOSS. THE CORE

Kad sam otišla k njima na razgovor, bila sam uvjerena kako ću

ih pronaći u luksuznom hi-tech interijeru omeđenom glatkim

zidovima od stakla, s njima piti prosecco dok radeći duge

govorne pauze, omotani kašmirskim šalovima, pućkaju dim

cigarilosa.

Međutim, dočekala me šljakerska atmosfera, gdje ova dvojica

zanesenjaka sjede jedan preko puta drugog, u labirintu

ekrana, stolova punih papira, zaboravljenih jabuka, razbacanih

olovaka, u nekom toplom ludilu i raspoloženju tinejdžerske

sobe. S desne strane je raščupani Nebojša Taraba, seksi

radijski glas iz snova, koji u zanosu, dok govori, dodatno

rukama raščupava kosu, a s lijeve sjedi mirni zen, bariton

Miodrag Sila. Kavu iz aparata donosi mi ženska trećina Drugog

plana, voditeljica ureda i producentica Sanja Nikić. Ona je s

njima od nultog dana i zovu je Sidro. Nekoliko su me puta sve

troje kroz smijeh pokušali uvjeriti da je na donjem katu velika,

prava dvorana za sastanke u kojoj možemo komotno

razgovarati, ali ja nikako nisam htjela napustiti neodoljivi

laboratorij njihove svakodnevice.

Promatram ih… oni nisu brzi i žestoki, oni su skromni i hrabri,

jednostavni i pribrani, strpljivi vizionari. Prošli su sve, od indie

formata do svjetskih proboja, od bankrota, uzgoja gljiva i piva

za vrijeme krize, sve do međunarodne karijere. U žargonu

serija podsjećaju me na glavne likove antologijske prve sezone

serije "True detective", Martina Harta i Rustina Cohlea,

dvojicu detektiva čiji se životi isprepliću kroz godine traganja

za istinom. Jer duboko ispod punokrvne producentske priče

Drugog plana stoji jedno veliko - istinski moćno prijateljstvo.

Krenimo sa zadnjom bombom od uspjeha. Odabrani ste

između sedam pilot-projekata Vijeća Europe za

geopolitički triler "Greater Adria" koji je prva hrvatskotalijanska

koprodukcija u povijesti, za koji ste dobili pola

milijuna eura. Zašto vjerujete u ovaj projekt?

N. T.:

- Mnogo je razloga zašto mislimo da je važan, a ključno je

širenje područja borbe (smijeh). Projekt je koprodukcijske

prirode, a naše tržište ima financijske limite. No, nije to

specifično samo za naše tržište; svugdje se traže partnerstva i

izvori financiranja. Mi smo godinama pokušavali postavljati

koprodukcije, no u regiji bivše Jugoslavije baš i nije išlo glatko.

Međutim, u jednom smo trenutku shvatili da je i Italija naša

regija s kojom dijelimo more, mnogo zajedničke povijesti i

mentalitetskih sinkroniciteta. Dodatno nas je iznenadilo da

dosad nije bilo koprodukcije serije između Hrvatske i Italije.

Dugogodišnje prijateljstvo s koautoricom Simone Nobile i želja

66

'Nebojša je sanjar i vizionar. Mimo mirni praktičar, tiha voda

što brege dere. Osjeća se da su mnogo toga zajedno prošli.

Neustrašivi su, vrijedni i čestiti. Biraju da se bave važnim

temama, uvijek su na pravoj strani čovječanstva, imaju duše i

pameti. S njima se uvijek osjećam sigurno. Ono što me najviše

očarava je snaga njihova prijateljstva'

Branka Katić, glumica

da radimo zajedno dovela nas je do ove priče. I taj trenutak u

kojem Europa živi. Mi volimo angažirane stvari, volimo

propitivati stvarnost, pokušati razumjeti određene procese i

trenutak nam se učinio pravim da krenemo u smjeru

hladnoratovskog trilera; priče za koju mislimo da će, ako ništa

drugo, ljude potaknuti na razmišljanje.

M. S.:

- Možemo reći da imamo jak koprodukcijski set. Uz tvrtku

Petera Nadermanna, poznatog njemačkog producenta, s

nama je Fabula Pictures, jedna od vodećih talijanskih

produkcijskih kuća obitelji De Angelis. Uz njih nam se

pridružio i belgijski Lumière. To nam je bila još jedna potvrda

da s našim idejama i pričama možemo izaći na europsko

tržište, što smo zapravo već bili i napravili sa "Šutnjom", koja je

također složena koprodukcija. Mene posebno veseli što je

"Greater Adria" autorsko djelo Nebojše kao scenarista, a

činjenica da je došlo do koprodukcije sa stranim partnerima

rezultat je njegove velike aktivnosti po Europi, što je jedna

posebna vrsta rada i angažmana. Ono što je važno naglasiti je

da je "Greater Adria" hrvatsko-talijanska produkcija, ali

zapravo je hrvatska serija, radnja se događa u Hrvatskoj, a

redatelj je Dalibor Matanić.

Ulazak Beta Filma u vlasničku strukturu Drugog plana

znači da ste ozbiljno prepoznati kao jaki distributeri na

globalnom tržištu…

M. S.:

- Tko je u ovom poslu, jako dobro zna što znači Beta Film. Kako

se situacija na tržištu mijenja, tako su u Beta Filmu, koji je

jedan od najvećih distributera filmova na europskom tržištu,

pa i šire (oni su stvarno globalni igrač!), počeli razmišljati o

televiziji sve više i više; tako i sve više i više o produkciji i

koprodukciji. Da iz čiste distribucije uđu u produkciju i

koprodukcijski razvoj. U tom smislu im je postao zanimljiv ovaj

naš mali dio svijeta. Tu su vidjeli Drugi plan jer smo, eto,

iskakali od drugih s našim kreativnim produkcijama, ali i s

mogućnošću prodaje tih kreativnih produkcija u inozemstvu.

N. T.:

- Ne mogu ne spomenuti taj neki sretan trenutak koji nas

uvijek prati. Naime, u tom je periodu došlo do određene

promjene paradigme na tržištu. Pojava streamera koji su u

suradnji s nezavisnim kućama skloni uzeti sve za sebe,

zauvijek, bila je udarac i za distribucijski posao. Veliki

distribucijski sustavi, pogotovo europski, počeli su se okretati

nekoj vrsti studijskog setupa i prilazili su nezavisnim

producentima i pokušali napraviti organizacijsku promjenu

tako da i njih uključe u svoje sustave rada. Posljednjih 4 - 5

godina se to intenzivno događalo i u Europi, a Beta je bila jedna

od prvih europskih tvrtki koja je krenula s tom praksom.

Prvotno su bili zaključili priču s nordijskim regijama, a kasnije

su se raširili po cijeloj Europi. Mi smo tu iskočili i ušli im u vidno

polje. U našoj je regiji bilo puno nerazumijevanja oko toga što

mi jesmo i što možemo biti. Mi smo, zapravo, jedno malo

segmentirano tržište sa šest malih državica; dvije trećine tog

tržišta govori skoro isti jezik. Puno to znači za Hrvatsku, a i za

regiju. Pružili smo si ruke i sklopili partnerstvo 2020. na

Berlinaleu. Benefite toga možemo vidjeti, primjerice, na

HBO-u, gdje smo mi, na neki način, bili facilitatori i pospajali

ljude iz Bete s tvrtkama i producentima iz regije. Rezultiralo je

to vrlo jakim prodorom domaćih serija na europski HBO koji se

dogodio ove jeseni: dvije sezone "Šutnje", "Deca zla", prije toga

"Zlatni dečko", "Znam kako dišeš"…

Kako danas gledate na svoje kulturno nasljeđe... što vas je

odredilo?

N. T.:

- Rodom sam iz Viteza iz srednje Bosne i to me prije puno više

određivalo nego danas, kada je to doista minimalno. Mi smo

ljudi koji funkcioniramo na nekim univerzalnim obrascima i

principima. Zagreb u koji sam došao kao srednjoškolac neko je

moje gradivno tkivo. Zagreb je moj grad.

M. S.:

- Ja sam Slavonac odrastao u Vukovaru. U Zagreb sam došao

za vrijeme rata i osjećam ga kao svoj grad. On je moja baza, ali

mogu reći da sam najljepše godine produkcije proveo

snimajući u Rijeci… tri sezone "Novina", tri sezone "Hotela

Portofino", Kvarner i Istra su naše lokacije. Mada mi se ispunila

velika želja kada smo "Šutnju" snimali u Osijeku.

Kemijski spoj Sile i Tarabe? Sjećate li se vašeg prvog

susreta? Kako ste preživjeli u hrvatskim producentskim

uvjetima posljednjih dvadeset godina i održali taj vaš

kvalitetan brak?

M. S.:

- Upoznali smo se preko našeg zajedničkog prijatelja, novinara

Vladimira Tomića, na jednom tulumu u razdoblju kad je

Nebojša bio urednik u Playboyu, a ja urednik na portalu

67

'Sila i Taraba uistinu su jedna posebna priča. Uvijek su dio

tzv. kreativne sobe gdje uz scenarista i mene kao redatelja

apsolutno ravnopravno sudjeluju u hrvanju s temom,

scenarijima i svim onim što donosi novi projekt. Imaju

istančan njuh za teme, zanimaju ih društveno-geopolitičke

mijene. Nije li to pohvalno u današnjem svijetu - da se ne bježi

od realnog u eskapizam, već da fikcija počne oblikovati

stvarnost. Oni su od prve sekunde u nemilosrdnoj borbi da

projekt bude što je moguće bolji'

Dalibor Matanić, redatelj

Iskon. Kad pogledam unatrag, prošli smo svakakve ludosti, u

jednom smo se trenutku čak bavili uzgojem gljiva. Sve je to bio

rezultat kriznih perioda unutar produkcije. Naš posao je

projektni posao. Ako nemamo projekt, mi nemamo posla.

Tako da je u ovih dvadeset godina bilo razdoblja u kojima smo

se, kad nismo imali projekt, morali snalaziti na svakakve

načine. Naš je temelj iskreno prijateljstvo. Valjda smo zato i

preživjeli.

N. T.:

- U jednom smo trenutku završili i u istoj medijskoj kući.

Redizajnirali smo tada postojeći i postavili novi T-portal, takav

kakav je danas. S vremenom nas je sve to počelo prilično

zamarati, došlo je do liberalizacije televizijskog tržišta i tada

smo shvatili da je postojanje produkcijskih kuća napokon

regulirano zakonom. I onda kada se na tržištu javila potreba za

suradnjom s nezavisnim produkcijskim kućama, došli smo na

ideju da s Joškom Lokasom radimo late night show. I stvarno

je trebalo preživjeti taj svojevrstan prijezir koji se sručio na

nas. Tako da je put bio trnovit i pun uspona i padova. Kad smo

bili na korak pred bankrotom, ljudi iz velikih televizijskih kuća

su nam govorili: "Ljudi, držite se, ne bojte se, čekamo vas,

važno nam je da ne odustanete."

S "Novinama" je krenuo ozbiljan proboj. Uspoređivali su ih

sa svjetskim serijama. Obojica ste napravili tranziciju iz

svijeta novinarstva, u kojem ste naučili da ne treba

kalkulirati, odnosno bježati u sigurne zone…

M. S.:

- "Novine" su bile produkcija nastala iz čiste iskrenosti i nekog

ludog poleta. To nam je prvi veliki dramski proizvod. Željeli

smo napraviti nešto nama važno. Dijelom zato što smo i nas

dvojica došli iz novinarstva i što aktivno pratimo ono što se

događa u društvu, politici i državi. Važno je naglasiti da nam

se uz scenarista, poznatog novinara i književnika Ivicu Đikića u

timu pridružio i Dalibor Matanić. Tako da smo svi dali sve od

sebe da to uspije. Treća stvar je činjenica da smo se maknuli iz

Zagreba i otišli smo u Rijeku koja, zaista, ima dušu i otvorila

nam se u svakom smislu.

N. T.:

- U vrlo teškom trenutku za našu tvrtku, koju smo jedva spasili

od bankrota, pojavile su se "Novine". Sjajan tekst s kojim smo

se mogli na neki način identificirati jer smo to radili tijekom

života. Dalibor Matanić se također odvažio i ušao u taj veliki

projekt, što je za svaku pohvalu, jer je on mogao nastaviti ići

nekim dobro utabanim stazama. Tako da smo svi igrali

naslijepo, bez jasne ideje o tome kako će završiti i do čega će

dovesti. A sve ovo dalje što se događalo možemo objasniti

rečenicom - "Dobro je biti u pravo vrijeme na pravom mjestu".

Čak ni onda kad su "Novine" izašle na Netflixu, mi nismo bili

svjesni što nam se dogodilo. U tom trenutku na Netflixu nije

bilo ni 10 međunarodnih naslova. I ne samo to. Postoji pilot za

američku ekranizaciju "Novina". Nažalost, taj season pilot nije

prošao, ali postoji interes i postoji pilot script koji je kod NBC

Universala. Novine su napravile svoj put i u Južnu Ameriku

gdje imaju kultni status.

Serije su u impozantnom naponu snage, stale su rame uz

rame i starijem filmskom bratu, i književnosti i kazalištu.

Kako objašnjavate taj fenomen? Što je za vas moćna serija,

sada i kroz vaše odrastanje?

N. T.:

- Malo se stvorio hajp oko svega toga, serije su postojale otkad

postoji televizija. Likovi iz tih serija su nam bili idoli, sinonimi

za nešto. To je postao važan dio popularne kulture. Imali smo

"Dinastiju", "Dallas", sjetimo se "Dosjea X", "Prijatelji" su bili

1994., "Bolji život" itd. Fenomen serija postoji jako dugo. Skoro

kao sama televizija. Serije su nudile žanrovsku raznolikost, a

svojom su strukturom i narativom vrlo bliske knjizi, novinama i

klasičnim medijima. Upravo zato što stvari postavljaju u

kontekst i imaju aktivan odnos lika prema kontekstu i obratno.

Serije su protočne i komunikativne, puno te lakše angažiraju i

puno se lakše identificiraš s onim što u tom trenutku gledaš.

Često mogu biti i dobar alat za razumijevanje nečega što te

možda u tom trenutku zbunjuje, a dolazi iz stvarnosti koju

živiš. Meni je jako moćna serija bila "Ja, Klaudije", zatim "Berlin

Alexanderplatz", koju mi starci nisu dozvoljavali gledati (ha

ha), "Korijeni" - to smo svi čekali, "Bolji život", "Gruntovčani"…

68

SILA NOSI KOŠULJU ZARA, ODIJELO VARTEKS, CILINDAR ULIČNI ORMAR

Kasnije sam bio lud za serijom "X-Files". Svi smo gledali i

"Pozorište u kući". Poseban mi je doživljaj ponovno s kćeri

gledati "Prijatelje", ima taj neki proustovski - madeleine efekt.

M. S.:

- Gledale su se i komedije "Više od igre", "Grlom u jagode"…

Serije su nas obilježile. One su stalno tu. Duboko, duboko

utkane u kulturu. A gledam apsolutno sve. Od recentnih serija

volim "Tokyo Vice". "Homicide" i "Oz" su klasici. Za mene su

"Žica" i "Sopranos" masterpiece serije.

U mladosti smo imali prilično ograničene mogućnosti. Svi smo

gledali ono što se puštalo na linearnoj televiziji. Ali smo i djeca

VHS-a, djeca posuđivanja videokaseta, na koje smo snimali

serije, filmove… Neki ti se film svidi, pa ga snimiš, gledaš više

puta i znaš ga napamet. Važno je i što su u tom kontekstu

napravili streameri, a to je nešto što nije televizijski pravilno.

Dozvolili su trajanje. Binđanje je omogućilo da sve traje kao

jedan film. Nema potrebe za nekim napetim završetkom

epizode koja će gledatelja natjerati da iščekuje sljedeću.

Metodologija, forma i sadržaj proizvodnje su se promijenili

zato što nam je platforma omogućavala nešto veću slobodu.

Fenomenologija nevjerojatnog uspjeha HBO-ove serije

"Succession" iz vaše perspektive?

M. S.:

- Tema je fascinantna. Svijet koji je dalek, a predstavljen na

način da nas se dojmi, da vidimo da i bogati imaju svoje

probleme, da i bogati plaču. (smijeh)

N. T.:

- To je i sapunica i grčka tragedija istovremeno. Obiteljska

patologija je esencija "Successiona". Ujedno je i nevjerojatno

snažna politička satira. Pruža nam ispušni ventil, sliku toga u

kakvim vremenima živimo, ima terapeutski učinak. I ozbiljno je

demontirala američko društvo i medije. Od jedne idealističke,

tolkienovske slike svijeta politike, clintonovske, demokratske

ideje o politici kao časnom, važnom i lijepom pozivu kakvoj

svjedočimo u "Zapadnom krilu", do slike mogula -

manipulativnog starca i prljavih obiteljsko-medijskih igara koje

su ogromna šamarčina toj idealističkoj ideji.

Što vama kao gledateljima, a ne kreatorima, esencijalno

nedostaje u nekim narativima s našeg područja?

M. S.:

- Imamo situaciju gdje je mnogo daily showa, da ne kažem

sapunica, koje proizvode komercijalne televizije na dnevnoj

razini. Imamo nekoliko humorističnih serija koje proizvodi

javna televizija i nekoliko krimi-serija. A ogroman prostor

69

LIJEVO: SILA NOSI KOŠULJU I JAKNU ZARA.

DESNO: TARABA NOSI KOŠULJU ZARA I JAKNU DIESEL

smo izgubili. Što zbog financija, što zbog kreative. Nedostaju

nam formati poput serije "Modern Family", koja je nešto

između sitcoma i humorističnog. Proizvoditi takvu seriju nije

isto što i proizvoditi klasični sitcom. Tu je ograničeni broj

epizoda, snima se u eksterijerima... Tako da mi očito nemamo

financijsku konstrukciju za tako nešto. Upravo zato masa

hrvatskih gledatelja a priori odbija hrvatske serije. Postavljen

je stereotip koji nije ni u kakvoj korelaciji sa stvarnošću.

N. T.:

- Nažalost, u hrvatski narativ je ušlo to da mi ne znamo

napraviti seriju, ne znamo napraviti film, a masa ljudi nije

svjesna koliko smo mi zapravo uspješni. Barem kad su u

pitanju televizijske serije, mi smo daleko najuspješniji, ne samo

u regiji nego i u prostoru srednje i jugoistočne Europe. Drugi

stereotip je da su Hrvati neduhoviti i da ne znaju napraviti

komediju. A sve što smo mi napravili su suštinski komedije:

"Malo misto", pa čak i "Velo misto" su dramske priče s puno

komičnih elemenata. "Gruntovčani", "Prosjaci i sinovi". Filmovi

poput "Tko pjeva, zlo ne misli", "Imam dvije mame i dva tate",

"Smogovci", "Lažeš, Melita" - svima njima je baza komedija.

Komedija uspješno vođena preko drame i jakih dramskih

zapleta. Pogledamo li recentno koji su u kinima najuspješniji

filmovi - opet komedija. Koliko god se naši veliki ideolozi

upinjali, i oni su se sami na tržištu i pred gledateljima dokazali

komedijom. Hrvati su duhovit narod. Naš je humor pametan i

suptilan. Sofisticiran, sarkastičan. Nešto između češkog s

dodatkom nekog mediteranskog. I to kako mi sami sebi

zadajemo da smo netalentirani i neduhoviti je upravo

nevjerojatno.

Kako bi glasila vaša dijagnoza filmske i TV industrije u

ovom trenutku? Ima li televizija budućnost?

M. S.:

- Čak i komercijalne televizije danas imaju svoje platforme.

Tehnološke mogućnosti će sigurno promijeniti način

konzumiranja, ali ljudi to danas naprosto traže. Pa pogledajte

glazbu koja je, recimo, lakša za proizvesti i često postavlja

trendove u smislu distribucije. Upravo svjedočimo trendu gdje

se svi masovno vraćaju na vinil. Unatoč Spotifyu i svim

mogućim streamerima, ljudi i dalje kupuju ploče. Želim reći da

će sadržaja uvijek biti, samo je pitanje kako ga konzumiramo,

na kojoj platformi. Ono što je s platformama došlo i gdje smo i

mi ugrabili svoj dio kolača je ta mogućnost da plasiraš stvari na

nekim "malim" jezicima. To su napravili streameri poput

Netflixa. HBO je počeo kao platforma gdje su puštali boksmečeve.

Sport im je bio dominantan sadržaj. Sport i vijesti

ćemo uvijek željeti gledati u realnom vremenu. Kao i radio…

Voziš se u autu i slušaš radio. To se sigurno neće promijeniti.

N. T.:

- Desilo se rušenje kulturoloških i jezičnih barijera..Također je

bitno otkriće titla. Za velika i europska tržišta sinkroniziraju

sadržaj. Mlađa publika zahvaljujući društvenim mrežama, tim

kratkim formama i potrebi da gledaju stvari s ugašenim

tonom, navikla se na titlovanje. Redatelj "Parazita" Bong Joon

Ho jednom je rekao kako sve što se smatra kulturnom i

jezičnom barijerom ovisi o veličini fonta u titlu. Eto, tako smo

daleko otišli. Ali mi, recimo, dobivamo sjajne reakcije za

"Šutnju" koje dolaze iz Amerike i Kanade jer smo tamo na

Topicu. To je streaming servis specijaliziran za visoku

europsku produkciju. Ljudi to ozbiljno gledaju. Tako da su

streameri doista mnogo pridonijeli tome da se ljudi fokusiraju

na ono što je bitno. Likovi, priča, produkcija… Svaka generacija

odraste u razmjerno kratkom vremenu, ali televizor će uvijek

biti dio dnevnog boravka. Zasad tu ne vidim alternativu. Pa i

knjige. Ljudi kupuju knjige, iako su svi govorili da će nestati s

pojavom podcasta. Evo, i ja se veselim novoj epizodi "True

Detectivea" - čekam taj ponedjeljak… Neke stvari odvališ u

jednom vikendu, ali iščekivanje ima svoju čar i jako podsjeća na

televiziju naše mladosti. Jedino što je danas ostalo isto su

vijesti i sport. Jer ako je sport live, ti moraš u realnom vremenu

sjesti i gledati. To je prava televizija. I to se nikad neće izgubiti.

styling MARKO PLUKAVEC

make-up i kosa IVANA ČEŠLJAR

70

71

GG DOSSIER

TRUE

CRIME

I DRUGE NEČISTE SILE

tekst LIVIA ČVELJO

72

Bez obzira na to je li

riječ o istinskoj želji da

krivac bude priveden

pravdi, edukativnoj svrsi

ili samo morbidnoj

fascinaciji, ŽENSKA

GLAD ZA STVARNIM

ZLOČINOM reflektira se i

na streaming platforme

gdje su podcasti s

takvim sadržajem sve

popularniji - i sve

ih je više

OOpsesija stvarnim zločinom započela je

"Hladnokrvnim ubojstvom", pričom u nastavcima

Trumana Capotea - objavljenom 1965. u mjesečniku

New Yorker, a godinu dana kasnije i kao

roman. Roman se bavi okrutnim ubojstvom obitelji

u Kansasu što su ga počinila dva muškarca,

ne znajući kako su informacije da je ispod doma

žrtava skriveno bogatstvo bile krive. Capote je

bio fasciniran ovim stvarnim zločinom i proveo je

dosta vremena razgovarajući sa stanovnicima

Holcomba, kao i s muškarcima optuženim za

ubojstvo. Iako je Capote smatran začetnikom

true crime žanra, neki misle da je fascinacija

počela još s Jackom Trbosjekom kasnih 1800-ih.

Usprkos tome, nakon što je objavljeno

"Hladnokrvno ubojstvo", čovjekova glad za knjigama

koje se bave stvarnim zločinom, zahvaljujući

filmovima, serijama i podcastima samo je

evoluirala. A istinite krimi priče pokrivaju različit

raspon žanrova: od serija na Netflixu, poput

"Lošeg vegana", do priča o životu i smrti u podcastu

"National park after dark", pa svatko može

pronaći nešto što bi ga moglo zanimati. Iako je

možda Capote zainteresirao ljude za stvarni zločin,

neka istraživanja pokazuju da naše zanimanje

za ovakav sadržaj počinje još u mlađoj dobi,

jer nas privlači pojam dobra i zla. S tim se motivom

susrećemo u većini knjiga i filmova, a otkrivamo

ga čak u religijskoj literaturi. Također nas

uče da potiskujemo svoje loše nagone pa te osjećaje

kanaliziramo kroz različite vrste zabave,

poput filmova o superherojima, pa i priča o istinitim

zločinima.

Oni koji imaju lijepa sjećanja iz djetinjstva

vezana za priče o duhovima tijekom prespavanca

kod najbolje prijateljice ili gledanja "zabranjenih"

horora vjerojatno su i u odrasloj dobi ostali fascinirani

uznemirujućim pričama. Tijekom godina

provedeno je mnogo studija koje su se bavile

ženama (posebno milenijalkama i pripadnicama

generacije X) i njihovom povećanom fascinacijom

žanrom poznatim kao stvarni zločin (true

crime). Mnoge žene mogle bi se pronaći u tome.

Njihova fiksacija na stvarni zločin često je bila

izvor straha, ali njihova znatiželja bila je jača od

toga. Filmovi strave, serijal "911" koji je vodio

73

ŽENE PRIVLAČI SADRŽAJ O STVARNOM

ZLOČINU ZBOG PODSVJESNOG STRAHA DA I

SAME NE POSTANU ŽRTVAMA

Pisac

Truman

Capote

smatra se

rodonačelnikom

žanra koji

se bavi

istinitim

zločinima

William Shatner, "American Justice" gdje smo gledali

scene zločina i snimke sa suđenja samo su neki od primjera

koji su hranili želju za takvim sadržajem. Mogli ste

osjetiti uznemirenost i tugu, ali istodobno vas je zanimalo

sve vezano za te slučajeve. Iako nekima takav žanr

uopće nije zanimljiv, stvari su se

počele mijenjati prije desetak godina

pojavom podcasta "Serial" i priče

o Adnanu Syedu čiji je slučaj prvi

obrađen. Odjednom su true crime

podcasti, knjige i dokumentarci preplavili

tržište. Što se promijenilo?

Zapadnjačko društvo oduvijek je

imalo morbidnu fascinaciju stvarnim

zločinima. U 19. stoljeću u

Britaniji su brojne dnevne novine i

časopisi pomno pratili slučaj ubojstava

Jacka Trbosjeka. Uvijek je

postojala publika za takvu vrstu

sadržaja. Sedamdesete godine prošlog

stoljeća u Americi su bile takozvano

"zlatno doba serijskih ubojica",

kada su manijaci poput Teda

Bundyja, Johna Waynea Gacyja i

Kennetha Bianchija bili aktivni i slobodni.

Postojala je glad za takvim

pričama strave i brutalnosti, ali tek

su dvijetisućitih istraživači i psiholozi

doveli u vezu žene i istiniti zločin. Zato je profesorica

psihologije Amanda Vicary sa Sveučilišta Wesleyan u

Minnesoti prije deset godina sudjelovala u velikoj studiji

koja se bavi ženama i njihovom fascinacijom pričama o

silovanjima, ubojstvima i serijskim ubojicama. Iako je

njezino istraživanje dovršeno prije nego što su neki

popularni dokumentarci o serijskim ubojicama snimljeni,

Vicary naglašava da su njezine prve opservacije o

ženama i stvarnom zločinu ostale nepromijenjene.

- Iako se moja originalna studija provodila na knjigama

o stvarnim zločinima, čvrsto vjerujem da bi rezultati

ostali isti bez obzira na to je li riječ o podcastima, serijama

ili dokumentarcima. Promatrate li statistike koje se

odnose na konzumente true crime podcasta, primijetit

ćete da su to uglavnom žene. Jasno je da njih takve teme

više zanimaju bez obzira na to o kojem mediju govorimo

- izjavila je Vicary. Takav sadržaj ujedno nam pomaže da

istražimo i svoje mračne emocije.

- Postoji nekoliko karakteristika koje privlače ljude,

posebno žene, stvarnom zločinu. Jedna od njih je to što

žene vole priče koje otkrivaju kako su druge žene preživjele,

primjerice ako su bile otete i uspjele pobjeći -

objašnjava Vicary.

Iz svog istraživanja je zaključila da ih, među ostalim,

privlači stvarni zločin zbog podsvjesnog straha da i

same ne postanu žrtvama. Zato konzumiraju takav

sadržaj kako bi se naučile obraniti ako se dogodi najgore

i kako bi uspjele preživjeti takve situacije.

- Međutim, opasnost da neka žena bude oteta ili ubijena

je veoma mala. Muškarci su češće žrtve ubojstava u

nasilnim zločinima, ali ne onih o kojima se govori. Ali ako

nekoga otmu dok hoda pored ceste, takav slučaj završi u

podcastu - kaže.

Podcast "Wine and Crime" je 2018. otkrio da žene

čine 85 posto njihove publike, što se poklapa sa studijom

objavljenom iste godine koja je pokazala da su 73

posto konzumenata true crime podcasta upravo žene.

Ponekad ženska publika ima osjećaj krivnje jer ih privlači

ovaj žanr. Prije nekoliko godina pojavio se podcast

"My Favorite Murder", ali trenutak u kojem su tijekom

snimanja uživo s publikom žene počele vikati i pljeskati

kad je voditelj najavio da će tema biti Ted Bundy, neke je

odbio. Cijela ta predstava izgledala je poput zabave pa

se postavlja pitanje: kad smo postali desenzibilizirani?

Postoje podcasti koji se smatraju ekspolativnim - u emisijama

se puštaju audiosnimke ubojstava ili poziva službi

za pomoć. Oni su manje popularni među mainstream

publikom. No postoje podcasti i serije koji poštuju žrtve

i njihove obitelji. Neki su dokumentarci i podcasti fokusirani

na pronalazak nestalih ljudi ili se bave slučajevima

krivo optuženih. Zajednica koja stvara takav sadržaj

može učiniti i puno dobrih stvari. Osim što konzument

dobiva potpuni uvid u slučaj, osim što se rekonstruira

svaki ubojičin potez, većina istinitih priča prožeta je

mnoštvom detalja. Što ih je motiviralo na zločin, je li

žrtva poznavala svoga ubojicu, je li netko preživio i kako

su pobjegli? Sve odgovore na ova pitanja želimo saznati.

Vicary smatra da žene vole istinite zločine jer se tako ne

osjećaju usamljeno. Prema njezinim riječima, njihov

strah je opravdan. One vole takav sadržaj kako bi se

naučile zaštititi te kako bi se osjetile osnaženo.

- Moja studija otkrila je da ljude privlače priče koje

imaju elemente povezane s preživljavanjem ili da pokušaju

shvatiti što motivira ubojicu ili kako pobjeći ako vas

netko otme. Žene uče iz ovih priča, čak i ako toga nisu

svjesne. U tome leži dio privlačnosti - izjavila je Vicary.

Cijeli taj fenomen o ženama i stvarnom zločinu je

nevjerojatan, ali što bi bilo da su stvari obrnute i da su

muškarci ti koji većinom konzumiraju takav sadržaj?

Bismo li uopće to doživjeli? Mnogi žene smatraju nježnijim

spolom, što je stereotip. I unatoč tome što se možda

više zgražaju nad eksplicitnim scenama nasilja od muškaraca,

uživaju u pričama o stvarnom zločinu. Nema

ništa loše u tome, naprotiv.

Prema romanu Trumana Capotea HLADNOKRVNO

UBOJSTVO 1967. snimljen je istoimeni film

PODCASTI

SERIAL

Vjerojatno prvi blockbuster podcast

koji se bavi zločinima prema stvarnim

događajima, "Serial" je najbolji primjer

popularnosti žanra. Prva sezona, zbog koje

je emisija dobila kultni status, bavi se

ubojstvom srednjoškolke Hae Min Lee za

koje je osuđen njezin bivši dečko Adnan

Syed (naposljetku oslobođen prije dvije

godine nakon što je proveo 23 godine u

zatvoru). Podcast ima još dvije sezone -

priču o američkom vojniku Boweu

Bergdahlu, kojeg su talibani držali pet

godina u zatočeništvu, dok se zadnja

sezona bavi različitim slučajevima u jednoj

sudnici.

Serija DAHMER o serijskom ubojici Jeffreyju Dahmeru

bila je jedna od najgledanijih na Netflixu 2022.

CRIME JUNKIE

Teško je pričati o podcastima koji se

bave stvarnim zločinom a da ne

spomenemo "Crime Junkie". Autorice i

voditeljice Ashley Flowers i Brit Prawat

bave se svime što je povezano sa stvarnim

zločinom, istražujući širok raspon

slučajeva, zbog čega milijuni obožavatelja

slušaju njihove emisije.

Slučaj uzorne

kućanice iz

Teksasa koja je

sjekirom ubila

suprugu svoga

ljubavnika

pretvorena je u

seriju CANDY

IN THE DARK

Ovaj New Yorkerov podcast propituje

pravosudni sustav i razorne učinke koje

njegovi neuspjesi mogu imati. U posljednjoj

sezoni tim istražuje "odbjegle princeze" iz

Dubaija - žene iz obitelji šeika Mohammeda

bin Rashida Al Maktouma koje su pobjegle

ili su pokušale pobjeći od njega. Njihovi će

vas slučajevi prosvijetliti, razbjesniti i

nadahnuti.

FOTOGRAFIJE: AFP (2) I EVERETT COLLECTION (4)

SERIJE

Colin Firth u seriji STUBIŠTE glumi supruga

osumnjičenog za ubojstvo supruge

Druga sezona serije

DIRTY JOHN bavila se

slučajem Betty Broderick

koja je 1989. ubila svog

bivšeg supruga i njegovu

novu ženu

CRIMINAL

Odmaknuvši se od tipičnog podcasta

koji se bavi istinitim zločinom, umjesto

fokusa na jedan slučaj - "Criminal", koji

vodi Phoebe Judge, bavi se brojnim

zločinima, poput pljačke banke u Švedskoj

1973., zahvaljujući kojoj je skovan termin

stockholmski sindrom, kao i

drvokradicama iz nacionalnog parka.

BONE VALLEY

U ovom podcastu dobitnik Pulitzerove

nagrade Gilbert King otkriva priču o

ubojstvu Michelle Schofield 1987., za koje je

osuđen njezin suprug Leo. Petnaest godina

kasnije otisci prstiju doveli su do drugog

čovjeka, Jeremyja Scotta, koji ne samo da

je priznao ubojstvo nego bi mogao biti

povezan i s nizom drugih zločina - iako je

Michellein suprug ostao u zatvoru.

75

GG UMJETNOST

Nakon Sigmunda, Luciana, Clementa i Belle na scenu stupa

MARTHA FREUD

Britanska keramičarka s poznatim kreativnim genom

u ekskluzivnom nam intervjuu otkriva svoju

sakupljačku strast prema riječima, tajnu dobrog

majčinstva te najkorisniji savjet koji je ikad dobila

razgovarala ILIANA KLJAIĆ

fotografije MARTHA FREUD PRESS

76

77

Nakon Sigmunda,

Luciana, Clementa i

Belle na scenu stupa

Martha Freud.

Prapraunuka čuvenog

utemeljitelja

psihoanalize Sigmunda Freuda i

imenjakinja njegove supruge Marthe

keramičarka je kojoj iznimno vladanje

jezikom omogućuje da "hoda" po tankoj

liniji između igre riječima i filozofskog

promišljanja. Životne mudrosti, drske

fraze i nestašne dosjetke ispisuje na

keramičkim predmetima, pa tako na

jednom od njenih tanjura piše "I Licked

it So It's Mine", na zdjeli "I run a tight

shipwreck", na čajnicima "I'm a Little

Teapot", "I Define Me" i "My Body, My

Labels", dok na mirisnim svijećama stoji

"Love is boundaries", 'We are all alone in

this together", "Fearless Is My Second

Favourite F-Word" ili "Hello Darkness

My Old Friend".

U kreativni svijet keramike Martha

Freud ušla je s diplomom produkt dizajna

stečenom na londonskom Sveučilištu

Kingston. Neko vrijeme se bavila slikanjem,

no da nas joj je to samo hobi. Za

Gloriju Glam duhovito ističe da je dovoljan

jedan Lu cian Freud u obitelji. Naime,

brat njezina djeda Clementa jedan je od

najvećih i najskupljih britanskih slikara

svih vremena. Vlastiti brend pokrenula

je 2008., no njen nagli uzlet u karijeri

nastao je nakon osmogodišnjeg putovanja

kroz majčinstvo. U vezi s Adamom

Smithom, nagrađivanim filmskim i video

redateljem koji blisko surađuje s

Chemical Brother sima, dobila je dvoje

djece - 11-godišnju Nancy i osmogodišnjeg

sina Albeta.

Pod istim krovom živite i radite. Je li

teško dijeliti privatni od poslovnog

života?

- Ni ne trudimo se dijeliti ih. Nekoć

sam radila u umjetničkim atelijerima, no

otkad sam postala majka jedini način na

koji mogu biti roditelj i raditi svoj posao

najbolje što mogu je da oboje imam pod

istim krovom. Nikad nisam samo majka

ili samo umjetnica. Roditeljstvo mi je

iznimno značajno, a i obiteljski me život

inspirirao za izradu posuđa s porukama.

Posebno u razdoblju covida i izolacije. U

atelijeru sam čak izvjesila poruku koja

me podsjeća da ne moram imati grižnju

savjesti što nisam s djecom dok radim.

Jedna je citat Carla Junga - "Nema većeg

tereta za dijete od neproživljenog života

roditelja".

Odakle ljubav prema keramici?

- U vrijeme studija neprestano sam

lutala i tražila se u raznim tehnikama

poput vodenih boja ili metala. U svojim

kasnim dvadesetima završila sam tečaj

keramike i zaljubila se u taj materijal. Od

prvog dodira s glinom osjećala sam se

potpuno nesputano - činilo mi se da

mogu napraviti sve što poželim. Na

e-Bayu sam kupila peć i otada ne prestajem

eksperimentirati. Svaki put kad primim

glinu u ruke naučim nešto novo.

Ljudi je obrađuju već tisućama godina i

još nisu iscrpili sve njene mogućnosti.

Čime ste se bavili prije nego što ste

osnovali vlastiti brend?

- Prvi novac zaradila sam u vrijeme

školovanja radeći zabavne poslove

poput onog u prodavaonici cigareta i

knjiga o fotografiji u blizini Kings Roada

u Chelseaju ili kao asistentica scenarista.

Nakon završetka studija zaposlila sam

se u modnoj kući Issa. Dotjerivala sam

njihove poznate uzorke i prilagođavala

ih novim medijima poput otisaka na

daskama za surfanje ili na londonskim

taksijima.

Čudesna je ta vaša igra riječima.

Odakle inspiracija i kako hranite

kreativnost?

- Za sebe volim reći da sam sakupljačica

riječi. Dok obavljam dnevne aktivnosti

i komuniciram sa svijetom koji me

okružuje zapisujem riječi koje ću kasnije

složiti u misao. Cijeli zid mog atelijera

oblijepljen je mnoštvom inspirativnih

papirića. Rijetko kad prvotna ideja ostane

i konačna. Iskoristim je tek kad sam

njome potpuno zadovoljna.

Što za vas znači riječ?

- Volim riječi i sve ono što one mogu

donijeti, no one su samo dio priče.

Važnije je ono s čime je riječ u interakciji,

Moja je majka uvijek govorila da nešto moraš sakupljati kako bi ljudi

znali što da ti poklone za ruđendan. Ona ima fantastičnu kolekciju

cjedila za limun u koju bih mogla satima zuriti

78

radnje s kojima dolaze, istinitost ili

namjera kojom je nešto izrečeno.

Osim riječi, sakupljate li još nešto?

- Nekoć sam sakupljala čajnike, ali

sam ih dosta izgubila tijekom selidbi.

Moja je majka uvijek govorila da nešto

moraš sakupljati kako bi ljudi znali što

da ti poklone za rođendan. Ona ima fantastičnu

kolekciju cjedila za limun u koju

bih mogla satima zuriti. Adam, moj partner,

ima savršeno oko za pronalaske vrijednih

stvari u trgovinama s raznim

"smećem", pa smo tako sakupili i prekrasnu

zbirku vintage igračaka.

Dolazite iz obitelji čuvenog prezimena

koja je dala brojne poznate ljude.

Čime se bave vaši roditelji?

- Često se šalim da dolazim iz duge

loze najuspješnijih... Svi članovi moje obitelji

su izrazito strastveni u poslu kojim

se bave, a samim time i iznimno inspirativni.

Odrasla sam u velikoj i bučnoj obitelji

i svi su bili oštri, duhoviti i briljantni

na riječima. Moj otac je dugo godina bio

direktor tekstilnog dizajna u robnoj kući

Liberty u Londonu, nakon čega se pridružio

Nicoli Fabreu s kojim reproducira

prekrasne tkanine iz Nicolinih antičkih

kolekcija. Moja majka ima golemo iskustvo

rada s konjima te podučava ljude

kako jahati a da životinji pritom bude što

ugodnije.

Kako izgleda vaš dan?

- Nisam "jutarnji tip" pa volim polako

ustajati i lagano ući u dan. Škola je u

susjedstvu pa s djecom ujutro nemam

strke oko spremanja. U atelijer odlazim

kad sve ispratim i ondje do popodneva

radim sa svojim pomoćnicima Ellom i

Yael - provjeravamo rokove, rješavamo

tekuće zadatke i smišljamo nove tehnike.

Kasnije pokupim djecu iz škole, razvezem

ih po raznim aktivnostima, zajedno

večeramo, a nakon što sve ispratim u

krevet i odgovorim na e-mailove, vraćam

se u atelijer. Tek tada mogu stvarati bez

ometanja i sretna se prepustiti kreativnosti

do ranih jutarnjih sati.

Kasnite li ikada?

- Najdraži dani su mi oni kad ne znam

koliko je sati. Isto tako kao podsjetnik

namještam alarm na mobitelu ako

moram nekamo stići. No, u radu s glinom

nema žurbe jer sam materijal diktira

brzinu procesa.

Iznimno su popularne vaše svijeće s

porukama. Kakve mirise volite?

- Uvijek sam spremna isprobavati

nove, no imam i nekoliko nostalgičnih

favorita poput mirisa ruže. Vjerojatno

zato što je moja majka nosila parfem s

aromom čaja od ruže prvih nekoliko

godina mog života.

A što najviše volite naći na tanjuru s

porukom?

- Ne mogu odoljeti školjkama vongolama,

kao i svemu slatkom.

Kakve poklone volite?

- Obožavam personalizirane darove

koje izrađujem za ljude koje volim, a isto

tako i one koji uključuju kvalitetno vrijeme

posvećeno s osobom koja mi ih daruje.

Nedavno sam s Nancy otputovala na

vikend kako bismo za njen rođendan

imale naše majka - kći vrijeme. Najdraži

dar dobila sam od svog partnera nakon

što se rodila naša kći. Njegov art deco

prsten od platine s dijamantom, kupljen

u jednom antiknom dućanu, nikad ne

skidam pa s njega stalno moram skidati

ostatke gline.

Koliko pažnje posvećujete njezi,

posebno rukama?

- Zbog izrade keramike i plivanja

kojim se redovito rekreiram koža mi se

jako suši pa mi je najpotrebnija hidratacija.

Jedna od mojih najboljih prijateljica,

stručnjakinja za njegu kože Adeela

Crown, dala mi je divan savjet da koristim

serum hijaluronske kiseline ispod

hidratantne kreme.

Tko je najinteresantnija osoba koju

ste ikad sreli?

- Moja djeca! S njima provodim najviše

vremena i prolazim kroz sve faze njihova

odrastanja. Fascinantno je promatrati

kako reagiraju na utjecaje i okolinu oko

sebe. Iznenađuju me svaki dan.

Koji je najbolji savjet koji ste ikad

dobili?

- "Odi u krevet" - krevet je uvijek

dobra ideja... To sam zapisala i na jednoj

od svojih svijeća.

Koja je najluđa stvar koju ste ikad

napravili?

- Iz Londona do Pariza sam stigla na

prastarom biciklu.

U kojoj prigodi otvarate bocu vina?

- Ne uživam u ispijanju alkohola.

Počastim se jedino kad mi u goste dođu

prijatelji.

Koju frazu najčešće koristite?

- Jeste li za šalicu čaja?

Koja riječ vas najbolje opisuje?

- Znatiželjna.

79

FOTOGRAFIJA: MARE MILIN

GG KOLUMNA

SLAVKO SOBIN

Što ako se

sve želje na

kraju ipak

ostvare?

Osmi trećeg dvijeidvajsčetvrte.

Što znači da

je ovo šezdeset i osmi

dan da mi se ne da.

Ne da mi se više snimati

audicije jer ionako

ni jednu nisam u zadnja tri mjeseca

niti ušao u uži krug, a kamoli dobio. Ne da

mi se trenirati iako treniram više nego

ikada, jer je potrebno pu no puno samokažnjavanja

za to što mi se ništa ne da.

Onda se dugotrajnim meditacijama

kažnjavam za to što se toliko fizički

kažnjavam jer kakav sam ja to čovjek ako

ne mogu prihvatiti sva moja stanja. Ne da

mi se zvat prijatelje jer mi nitko ne da da

im kukam, da šta je meni, da vidim li ja

kako živim dok ljudi na svijetu umiru. Ne

da mi se gledat društvene mreže jer me

doslovno nerviraju i videa pasa jer moji

ne znaju sami kupit salatu na tržnici na

Tajlandu kao ona neka akita iz reelsa

(ako niste vidjeli taj video, nađite ga). Ne

da mi se jest. Ne da mi se bit veseli razigrani

partner. Ne da mi se ništa.

Zajebavam se, Zrinka Šamija mi je

predložila da započnem dramatično jer

da mi je kolumna čisto ok i da nešto fali,

ali, Zrinka, nisam u depresiji, samo sam

jadan. Tako da sve ovo što sam rekao,

ublažite za jedno 65 posto. Aj, 50. 35. Ili

nemojte, ajmo stvorit napetost, da

ekstaza na kraju bude veća. Ima možda

Zrinka pravo.

Naime, prije par dana sam bio na ovoliko

(kao "jako blizu") da odustanem od

svojih snova. Naravno, to moje odustajanje

od snova nije ništa dramatično poput

odreći ću se glume zauvijek, kupiti dvije

koze (iako su mi koze u desetogodišnjem

planu za budućnost) i odseliti se na selo

(već jesam). Moje odustajanje od snova

sastojalo se od donošenja odluke da pristanem

na posao koji mi donosi sigurnost

narednih 12 mjeseci, sigurnost koja

me ni u kom smislu ne izaziva, ne mijenja

i zapravo zamrzava na godinu dana

ostvarivanje mojih stvarnih snova.

Odluka da pristanem na plan B. Jer ovi

koji mi trebaju za plan A mi nešto ne izlaze

baš u susret u zadnje vrijeme, čitaj:

nemam nijedan dogovoren posao u bližoj

budućnosti. Nakon par dobrih godina

baš onako lijepog zamaha u karijeri,

došao je sad već dosta dug period

(ozbiljno, od samog početka godine) da

se osjećam besperspektivno, nedovoljno…

nedovoljno što? A sve. Kao da stojim

u mjestu. I ne samo jer nisam dobio par

uloga za koje sam bio u igri. Od serije

koju sam snimao šest mjeseci za jedan

ogromni streaming servis, taj isti servis

je odustao. Film koji sam trebao početi

snimati krajem trećeg mjeseca, odgođen

je za jesen, a ne bi me iznenadilo ni da

bude otkazan. Uz svu blagonaklonost i

preporuke kompletne ekipe i produkcije,

jedan domaći redatelj nije htio ni čut da

mu glumim u projektu. Da ne nabrajam

dalje, dosta je toga bilo, što, jebiga, kad

par godina visoko letiš, onda itekako

nisko padneš.

Ok, ja ću to reći da vi ne morate: to su

privilegirani problemi s obzirom na sve

što ljudi prolaze, ali jeste li ikad uvažili taj

argument kad je netko pokušao VAŠ

problem staviti u globalnu perspektivu?

Kad ti glava lagano pada pod vodu, nije

baš tako lako izroniti. A ja kad zaronim,

nisam zaronio glavom, ja sam potonuo

na dno, a površina se odjednom zamrznula,

oko mene plivaju polarni morski

psi, pala je noć i nema toga što mi itko

može reći, ničega na što mi možete ukazati

da se osjećam bolje.

"Ali što nisi upravo osvojio Zlatni

Studio“ reći će svi osim kolege koji me

sutradan nazvao da mi kaže „E čestitam

iako svi znamo da su te nagrade kurac

jer recimo ja je neću dobiti, a napravio

sam najbolju ulogu u sapunici ikad“ i

onda krene pola sata monolog o sebi koji

bi ja, da nisam u fazi potonuća i davljenja

u životu prekinuo ili makar rekao „ako je

nagrada kurac ajde dobij je“. Prekinuo

bih ga i savjetovao mu malo poniznosti

ne samo u životu nego i poslu jer poniznost

je polazišna točka za stvoriti bilo

kakav lik, da ne govorimo o "najboljem

ikad". Potencijalno ovo sad čita i neka

čita, grizem se ko pas što nisam tad reagirao.

Ne volim aroganciju i ne opravda-

80

vam je ni sebi kad se ušulja pa pogotovo

neću dozvoliti drugima da me truju

njom. Ali kako sam potonuo ja sam ga

samo slušao i bio beskrajno zavidan što

nemam bar malo tog samopouzdanja.

Ali kako ću imati samopouzdanja kad

buhuhuhu, film mi je odgođen, serija

otkazana, izvadite najmanju violinu na

svijetu i svirajte mi Balaševićevu "Na

posletku" kao soundtrack mojoj tuzi.

U svemu tome, tom u mojoj glavi konstruiranom

jadu, dobijem ponudu za

dugotrajni angažman u nečemu, što

premda apsolutno volim raditi, mislim da

neću biti izazvan, mislim da neću prenijeti

ništa bitno publici, mislim da me neće

raščetvoriti, promijeniti i napraviti boljim

ni glumcem ni čovjekom na kraju tih 9, 10,

12 mjeseci. A iskreno, ako pogledate

popis mojih snova, molim vas da mi vjerujete

da mi je na prvom mjestu da uvijek

pokušam bit bolji i privatno kao čovjek i

poslovno kao glumac, ako čak ne i umjetnik.

Ove godine punim 40. Stvarno želim

ne samo starjeti, nego i rasti.

Ali, eto, kažem na tu ponudu Da. I

vidim da mozak govori jedno, ali duša

sve nešto viče, guši se, grca. I kako redovito

meditiram (za kaznu), u jednoj od

meditacija pojavi mi se rečenica: "Čemu

si sve rekao NE kad si ovom projektu

rekao DA?" I u glavi krenu slike mojih

snova, ali pazi, to su dječački snovi, to su

stvari o kojima sam sanjao kad sam bio

klinac, ne znajući još ni što je slava, ni što

su novci, ni što je poštovanje od strane

drugih. Dakle snovi prije nego što sam

zatrovan površnostima koje moguće

danas hrane dio mojih ambicija. Ali ako

sam to tad sanjao, onda znam da je taj

san iz nekog razloga stavila neka viša sila

u mene. A zašto bi Bog, Svemir, tko god,

stavio snove u klinca, osim da mu dozvoli

da ih ostvari? A sanjao sam da pričam

velike i važne priče, sanjao sam kako sam

u poziciji u kojoj pomažem ljudima,

sanjao sam, među ostalim, i kako stojim

na nekim podijima, sad ne znam primam

li nagradu ili samo govorim o nečem u

što vjerujem i to što govorim sve nešto

ima smisla i rezonira s publikom jer sam

pokazao to nešto i svojim primjerom.

Doduše, ono što znam je da sam još kao

klinac te govore govorio na engleskom.

Tako je, ja, Slavko Sobin po ko zna koji

put priznajem, imam ambiciju graditi

internacionalnu karijeru, nije me toga

sram, nije me toga strah i moj san snova

naprosto nije San Snova ili išta nalik

tome. I to nema veze s tim di su pare, di

je uspjeh, to ima veze s tim što želim da

me se uvijek izazove, želim da mi je uvijek

teško, želim prepreke i napor i znoj i

suze i želim da kad na set dođem s treninga

u 4 i po ujutro to nije vic ekipi,

nego modus operandi svih oko mene.

Želim da me uloge proganjaju i muče i da

ljudi koji ih gledaju dožive katarzu.

Privatno mi je život sređen, obožavam

ga. Ali poslovno, jednostavno ne želim

ugodan i lak život. Ne još. Iz lakog i ugodnog

nema napretka. Nema ničega.

Zašto sam onda rekao da!? Sjedim u

meditaciji i preispitujem to. Aha, strah

me da ću ovako financijski nepismen

potrošit sve pare. Strah me da ću kao

bolesni radoholičar mjesecima ne kročit

na set i bit nemoguć svim ljudima oko

sebe koje volim najviše na svijetu, strah

me da će sve ovo što sam snimio donijeti

samo loše kritike i zauvijek zaustaviti tu

uzlaznu putanju. Strah me da naprosto

nisam dovoljno dobar glumac da bi ikad

došao u poziciju da biram scenarije i priče

koje želim pričati. Strah me da sam

preružan. Prestar (iako živim u uvjerenju

da smo Jacob Elordi, Paul Mescal,

Zendaya i ja isto godište). Strah me da

sam sebičan i da će mi sve bit oduzeto

ako ovome kažem NE. Strah, strah,

strah. I tu sam napokon SEBI rekao Ne.

Nikad, ali nikad u životu neću donositi

odluke iz pozicije straha. Pozicija straha

znači da nemam niti malo vjere u sebe.

Niti malo ljubavi prema sebi. Niti malo

poštovanja prema sebi. Pozicija straha

postavlja pitanje - što ako sve propadne?

Koliko je bezobrazno prema sebi misliti

da će sve što ste gradili propasti, tek

tako, preko noći, jer vas je zateklo par

najobičnijih loših dana, tjedana, mjeseci,

ma pa šta i ako je godina. I sad, jer znam

da ste se našli u ovome, da vas pitam:

Jeste li sposobni "Što ako propadne?"

zamijeniti s "Jebote, zamisli ako se sve

ostvari!?" i osjetiti čistu sreću na samu tu

pomisao?

Provjerite li ikad sami sa sobom gdje

ste bili prije deset godina, a gdje ste

danas? Potapšate li ikad sebe po ramenu

i kažete "Bravo, mali/mala".

Kad vam prijatelji tonu, govorite li im

kako su bezvrijedni i da su prevare ili im

pružate ljubav i podršku? Zašto tu nježnost

ne pokažete i sebi?

Znate li da život ne može uvijek bit

med i mlijeko? Znate li da kao i sve na

svijetu i vi možete imati zimu, nakon koje

mora doći proljeće?

Mislite li da se ovaj svijet urotio protiv

vas? Da vas ne podržava? Ili vjerujete da

smo stavljeni na ovaj planet da ipak

budemo radosni i ostvareni i divni neki

ljudi koji doprinose?

Znate li što su vaši snovi i znate li da

ako ih ne ostvarite, da će vas proganjati

cijeli život?

Kad se to čega ste se najviše na svijetu

bojali zapravo dogodilo i ako je, je li

stvarno bilo toliko loše? Ovdje, naravno,

ne pričam o bolestima i gubitcima, to

stvarno ulazi u neku drugu sferu i tu sve

pada u vodu i samo traži vrijeme.

Izašao sam iz meditacije i nazvao sam

produkciju kojoj sam rekao "Da" i vrlo

iskreno im objasnio zašto moram ipak

reći "Ne" i imali su razumijevanja u potpunosti.

I pazi što se dogodilo sutradan.

Kunem vam se, sutradan!!! Agentica mi

je poslala da me Amerikanci traže da

snimim audiciju za jednu od glavnih uloga

u jednoj od najpopularnijih serija na

svijetu trenutno. Ok, ulogu nisam na kraju

dobio, čak ni ušao u uži krug, ali kome

treba Emily in Paris ( je jedini logični

zaključak NAKON što je nisam dobio). I

otad ni dalje nisam dobio ništa. I eto nas

na šezdeset osmom danu. Ali iz "ne da

mi se" faze sam izašao jer je dovoljan bio

switch u glavi, nikakav vanjski utjecaj.

Poanta je da sutra može doći dan kad

vam se snovi ostvare. Ali samo ako idete

prema njima. Ako svaki dan vjerujete u

sebe, volite sebe, nježni ste prema sebi i

ok, radite ko konjina da budete spremni

za njih kad vam pokucaju na vrata.

Jedini stopostotno siguran način da se

ne ostvare je da sami od njih odustanete.

A ne zaboravite da ste odustali od snova

čak i ako ste samo krivom smjeru rekli

Da. Učili su nas da uvijek imamo plan B.

Mislim da je Arnold Schwarzenegger

rekao: "Fuck Plan B". To samo znači da

dovoljno ne vjeruješ u plan A.

Stvarno idući put kad potonete, pričajte

sa sobom kako biste pričali s najboljim

prijateljem. Ili kako biste pričali s

djetetom. Jer ja mislim da je onom

malom Slavku, Peri, Ani, Vedrani jezivo

krivo kad ovaj veliki ne vidi dokle su sve

dogurali zajedno.

Ja vam svima želim da vam se ostvare

snovi, a pogotovo sebi. Čisto da znam da

imam pokriće za ovu kolumnu.

81

MUZE ILI ŽRTVE

SVE ŽENE KANYEA WESTA

Za neke sumanuti luđak, za druge genijalac, glazbenik i dizajner Kanye West

ne prestaje provocirati javnost svojim potezima, ponajviše angažmanom oko

imidža svojih partnerica koji postaje sve bizarniji

tekst ANELA MARTINOVIĆ


82

KANYE WEST I NJEGOVA AKTUALNA MUZA BIANCA CENSORI

83

Htijenje muškarca da si kreira idealnu partnericu staro je

koliko i čovječanstvo. O toj nerazumnoj težnji uobličenoj u

antički mit o Pigmalionu i Galateji napisane su knjige i snimljeni

filmovi, a vjerojatno je većina žena u životu srela barem jednog

muškarca koji je pokazao želju da je "oblikuje" prema svojim

zamislima. Trenutno je najpoznatiji suvremeni Pigmalion

američki reper Kanye West, koji više ili manje uspješno preobražava

svaku ženu s kojom je u ljubavnoj vezi. Doduše, nije

poznato podučava li ih lijepom govoru, kulturnim manirama i

ophođenju u društvu, kako je to prikazano u holivudskom klasiku

"My Fair Lady" iz 1964. u kojem učenicu Elizu Doolittle

glumi legendarna Audrey Hepburn. Istom se tematikom bavi i

popularna romantična komedija "Zgodna žena" iz 1990. u kojoj

se prostitutka Vivian Ward, u tumačenju Julije Roberts, pretvara

u elegantnu suprugu člana otmjenih društvenih krugova

Los Angelesa.

No, Kanye je svoje ljubavne partnerice definitivno preobrazio

iz stilski dosadnih, pa čak i neukusnih, u modne eksperimente

kojima testira vlastite dizajnerske zamisli. Ti su njegovi

modni eksperimenti, svidjeli se nekome ili ne, i hrabri i inovativni

te na granici ludosti i genijalnosti kakav je i sam Kanye.

Naime, premda uspješni i višestruko nagrađivani glazbenik,

Kanye obožava modu: 2006. je kreirao prvu kolekciju odjeće,

2009. kolekciju cipela za Louis Vuitton te stažirao s Virgilom

Ablohom u talijanskoj kući Fendi, a 2015. osnovao modnu marku

Yeezy koja je slovila kao avangardna i stilski napredna.

Kanye, kao pravi astrološki Blizanac, voli prkositi većini kad

smatra da nije shvaćen, a posebno kad ga "popljuju". A kritizirali

su ga zbog njegovih rasističkih, kao i zbog antisemitskih

izjava, pa se 2022. na vrhuncu slave strovalio na dno: suradnju

su mu otkazali Balenciaga i Adidas, a njegov Yeezy je upao u

financijske probleme. Reper je svoje ponašanje pokušao objasniti

bipolarnim poremećajem koji mu je dijagnosticiran 2016. -

kao da mu dualnost vlastite prirode nije bila dovoljna. No,

isprika malo vrijedi kad je s druge strane u pitanju gubitak od

više stotina milijuna dolara, jer Kanyeove kreacije mnogi više

nisu željeli kupiti.

Stoga su aktualne ekstravagancije kako inat spram službenih

modnih trendova tako i znak pobune protiv ustaljenih normi

odijevanja. Pritom oni kojima se takve modne izvedbe ne

sviđaju optužuju glazbenika kako nad svojim partnericama,

posebno onima s kojima je bio u vezi nakon rastave od Kim,

vrši psihičko zlostavljanje, podčinjavajući ih svojoj volji ne bi li

pristale odjenuti prozirne plastične kabanice ispod kojih ne

nose ništa; svjetlucave hulahupke i štikle dok gole grudi prekrivaju

jastukom; mikro grudnjake nalik na izolir-traku; bodije

boje kože s dekolteom do pupka; lateks, lakiranu kožu i likru te

druge odjevne ekstravagancije... Prizor Biance Censori u hulahupkama

bez gaća i kratkoj bundi, komadima koje joj je namijenio

Kanye, u istoj je mjeri umjetnički performance kao i poziv

za pomoć.

Priče o psihičkom zlostavljanju potiče i činjenica da se te

žene niti jednom izjavom nisu osvrnule na stil koji im je nametao

njihov dragi, a nije da ne bi imale što reći. Julia Fox, s kojom

je bio u kratkoj vezi početkom 2022., glumica je koja je 2019. na

dodjeli nagrada Gotham bila nominirana za novu glumačku

nadu za ulogu u filmu "Uncut Gem", dok je njegova neformalna

supruga Bianca Censori, s kojom se "vjenčao" lanjskog siječnja

na neslužbenoj ceremoniji, arhitektica i šefica odjela dizajna u

Kanyeovom modnom brendu Yeezy. Drugim riječima, partnerice

su do susreta s njim ostvarile vlastitu karijeru pa vjerojatno

nisu bile u potrazi za nekim tko bi ih uzdržavao te stoga

nisu morale trpjeti njegove eskapade. Da su dale svoj pristanak

za stilističku preobrazbu potvrđuje činjenica kako im je veza s

Kanyeom definitivno pomogla u popularnosti za kojom žude, s

obzirom na to da su "njegov" stil zadržale i nakon što su se s

njim razišle, svjesne kako izazivaju pozornost gdje god pošle.

Da je stilistički Pigmalion, prva je saznala Kim Kardashian

ubrzo nakon što su 2012. započeli vezu. U jednom intervjuu iz

2018. američka je reality zvijezda i poduzetnica priznala kako

je Kanye došao u njen stan, otvorio garderobne ormare te

pobacao iz njih sve stvari za koje je smatrao da nisu atraktivne

i da joj ne pristaju.

- U ormaru su mi od 250 pari cipela ostala samo dva, dok je

84

Ključ fetišizacije

po kojem Kanye

brenda svoje

partnerice/

muze

prepoznatljiv je

i ne mijenja se

godinama

KIM

KARDASHIAN

IRINA

SHAYK

JULIA FOX

CHANEY

JONES

BIANCA

CENSORI

moja odjeća bila pobacana na hrpu nasred sobe. A mislila sam

da se dobro odijevam - rekla je Kim, koja je, uvjerena u svoj

besprijekorni stil, jedno vrijeme bila stilistica svoje prijateljice

Paris Hilton. I dok je novinar s kojim je vodila razgovor implicirao

da je Kanye tim činom pokazao kako ne poštuje osobne

granice, američka starleta je rekla da je vrlo brzo shvatila kako

joj je učinio uslugu te da uopće nije bila svjesna koliko je kičast

njen stil odijevanja dok ga nije srela. S reperom je počela putovati

u Pariz na modne revije samo da bi saznala kako je nijedan

dizajner ne želi odjenuti. Osim Riccarda Tiscija, u to vrijeme

kreativnog direktora kuće Givenchy koji je u luksuzne kolekcije

uveo ulični stil tipičan za afroameričku kulturu. Nakon toga je

sve išlo lakše, Kim je počela nositi odjeću koju je Demna

Gvasalia kreirao za Balenciagu te Virgil Abloh za Louis

Vuitton. Postala je prijateljica s Olivierom Rousteingom, kreativnim

direktorom kuće Balmain, za kojeg je rekla kako je zbog

nje počeo kreirati odjeću koja pristaje ženama s oblinama

poput njenih. Naravno, Kim je bila stalni model i za atraktivne i

avangardne kreacije Kanyeova brenda, što je sve zajedno uzrokovalo

da postane modna ikona, brend ambasadorica za

Balenciagu, zvijezda kampanje za Marca Jacobsa, stalna počasna

gošća pariških i milanskih revija te sve u svemu modna ikona,

2018. ovjenčana priznanjem za modnu influencericu

Američkog udruženja modnih dizajnera.

Nakon što je pokrenut razvod od Kim u proljeće 2021.,

Kanye je u srpnju prohodao s ruskom manekenkom Irinom

Shayk. Premda su bili zajedno samo dva mjeseca, i nju je uspio

stilski preobraziti pa se manekenka i dalje pojavljuje u oversized

kaputima od crne kože, uskim crnim kombinezonima,

visokim čizmama i ostalim moćnim i ženstvenim komadima u

kojima je vidljiv reperov utjecaj.

No, nova i upečatljiva modna priča počinje susretom s američkom

glumicom Julijom Fox u Miamiju na zabavi u povodu

dočeka Nove 2022. Premda do sljedećeg Valentinova više nisu

bili zajedno, u ta dva mjeseca predstavili su brojne inovativne

stylinge u kojima je glavnu ulogu imao - traper. Kanye je ubrzo

nakon upoznavanja počastio Juliju garderobom talijanske

marke Diesel u vrijednosti sto tisuća dolara. Riječ je bila o 10

kreacija iz proljetno-ljetne te 30 kreacija iz predjesenske

kolekcije za 2022. koju je kreirao Glenn Martens.

- Osjećala sam se poput Pepeljuge: netko vam kupi kompletnu

novu garderobu u kojoj izgledate fantastično - prisjetila

se glumica mjesecima kasnije.

Za Juliju je odabrao i traper kreacije iz kolekcije kuće

Schiaparelli, kao i za njega prepoznatljive kombinezone, jakne i

čizme od crne lakirane kože. On se pak, kao pratnja Juliji, odijevao

u crnu bajkersku jaknu, hlače i čizme, lica pokrivenog

crnom neprozirnom maskom. Kanye, naime, nije želio biti u

prvom planu, već je želio da to budu "njegove" žene. No, veza

svejedno nije uspjela. Glumica je u jednom intervjuu nakon

razlaza rekla kako Kanye ima puno stvari koje mora razriješiti

sam sa sobom te da je njoj više bila dana uloga njegove djevojke

nego što je to doista i bila. No, stil koji joj je namijenio nije promijenila

do danas kad pažnju privlači crnim uskim kombinezonom

preko kojeg nosi bijeli badić, haljinama-trakama, mikrobadićem

od kristala, prozirnim plastičnim kabanicama i drugim

ekstravagancijama.

A dizajner-glazbenik je nakon kratke i stilski nevažne veze s

influencericom Chaney Jones, koja izgledom podsjeća na njegovu

bivšu Kim Kardashian, od kraja 2022. u vezi s Australkom

Biancom Censori, šeficom dizajna u Yeezyju. Njegova "vražica

u novoj haljini", kako je odmilja naziva, u potpunosti je promijenila

stil nakon neslužbene ceremonije "vjenčanja" u siječnju

prošle godine, dva mjeseca nakon finalizacije razvoda od Kim.

A baš je ona bila Biancina stilska inspiracija - uz nevjerojatnu

fizičku sličnost i isti obujam oblina - prije nego što se s njim

upustila u vezu.

Otkako se "vjenčala" s reperom, Bianca nosi isključivo

Kanyeove kreacije: prozirne tajice koje su malo-pomalo zamijenjene

hulahupkama, transparentne majice koje u potpunosti

otkrivaju njene bujne grudi, deblje vunene čarape umjesto

cipela... Što su dulje u "braku", to je Bianca sve oskudnije odjevena

pa hoda uokolo praktički gola, što je njoj i Kanyeu donijelo

brojne zabrane. Primjerice, zbog nedoličnog odijevanja i

FOTOGRAFIJE: PROFIMEDIA (4) I SHUTTERSTOCK EDITORIAL (1)

85

BIANCA

CENSORI,

očajnička želja za

relevantnošću ili

dizajn ispred

svog vremena...

FOTOGRAFIJE: PROFIMEDIA (6)

ponašanja u Veneciji (na fotografijama izgleda kao da Bianca

svom dragom pruža oralno zadovoljstvo) taksi kompanija

tog grada na vodi zabranila im je korištenje svojih plovila.

Skandal su izazvali i u Firenci, kojom je ta arhitektica šetala

samo u najlonkama, skrivajući gole grudi velikom plišanom

igračkom. Kod mnogih takve provokacije izazivaju zgražanje,

štoviše smatraju kako je Kanye time ponižava te da je riječ o

mizoginoj osobi. Biancina prijateljica, američka komičarka

Kathy Griffin na TikToku je iznijela sumnje kako je fizički i

emocionalno zlostavlja, no iz njegova su tima takve insinuacije

odbili. Dizajner Mowalola Ogunlesi, kojeg je Kanye angažirao

2020. za rad na kolekciji brenda Yeezy za marku Gap i

koji je od tada njegov prijatelj i asistent, tvrdi da je Bianca

Kanyeova muza.

- To su Yeove kreacije, ali nastaju u dogovoru s Biancom -

rekao je Mowalola. Sve kreacije nastaju u ateljeu u Italiji uz

pomoć tima dizajnera koji razrađuju stilske ideje tog kontroverznog

para čija je želja javnosti pokazati da svatko može

biti sam svoj kreator.

- Zato su najlonke njihov bazni odjevni predmet - otkriva

dalje Mowalola, dodajući da se one mogu izrezivati, spajati i

ukrašavati prema želji, a ako se dizajn ne svidi, jednostavno

se bace te se uzme novi par. Ustvrdio je kako Kayne nema

neku unaprijed određenu ideju, već najlonke izrezuje i kroji

na Bianci prema trenutnom nadahnuću. Kreativni par surađuje

i s dizajnericom Laurom Beham iz švicarskog brenda

Proto-types koja je osmislila nekoliko pokrivala za glavu, kao

i s austrijskim Wolfordom, luksuznim brendom čarapa i tajica

čije je svjetlucave najlonke dorađene prema Kanyeovim

idejama Bianca nosila u više prilika.

I dok javnost nije jednoglasna oko toga je li riječ o očajničkoj

želji za relevantnošću ili dizajnu ispred svog vremena, Ye

je početkom godine objavio novi album u suradnji s reperom

Ty Dolla $ignom, znakovitog naziva "Vultures 1" (Strvinari 1)

koji je postao njegov jedanaesti album na prvom mjestu američke

glazbene ljestvice. Na njemu gostuje i njegova kći, desetogodišnja

North West, za koju tek treba vidjeti je li i ona

jedan od Kanyeovih projekata ili kreativka čija se vizija poklapa

s očevom.

86

87

GG FENOMEN


GOOP ili koliko zaista

košta uspjeh

U listopadu sada već davne 2008.

Gwyneth Paltrow, američka glumica s

Oscarom u vitrini, sjedila je za stolom u

kuhinji svoje londonske kuće i pisala prvi

wellness newsletter. Pod misterioznim

nazivom Goop svaki je tjedan

minimalistički i sažeto dizajnirani bilten

prikazivao njene iskrene, osobne

preporuke... od najboljeg refleksologa na

Nothing Hillu do omiljenog recepta za

kolač od banane

tekst JORDAN CVETANOVIĆ

88

Neki od najskandaloznijih

artikala koje je platforma

Goop promovirala i

prodavala su dildo od

24-karatnog zlata (desno)

i jaje od žada za

'poboljšavanje' funkcije

vagine (dolje)

Petnaest godina

kasnije Goop je izrastao

u korporaciju,

potpuno razvijen

brend, način života

koji vrijedi više od

dvjesto milijuna funti. Međutim, osim

tradicionalnih mjesečnih preporuka u

formi newslettera, tu su još i kolekcija

odjeće, kozmetika, predmeti za interijere,

podcast, dvije emisije na Netflixu, pa

čak i godišnji wellness samit koji postaje

toliko popularan da se ulaznica ne može

nabaviti ni u pretprodaji.

Neinformiranom promatraču može

se učiniti kako se Gwynethin uspjeh

desio bez trunke napora i kako glumica

ne radi ništa posebno osim što sjedi kod

kuće i smišlja čudne proizvode koji se

prodaju po još čudnijim cijenama.

Međutim, stvari stoje sasvim drugačije.

I kao što to obično biva, za ispisivanje

više od šest nula na bankovnom računu

potrebno je mnogo muke, upornosti i

discipline. Ali i jasna vizija od koje se ne

odustaje.

Sigurno je da nitko nije ravnodušan

prema platformi Goop. Što god mislili o

Gwyneth Paltrow, mišljenje sigurno

imate. Možda biste se voljeli mijenjati s

njom, ili mislite da je budala koja vas

samo želi prevariti i uzeti vam novac...

Možda vas živcira kad u svojoj kolumni

promiče detoksikaciju organizma, ali i

uživanje u cigareti subotom navečer...

Možda ste ostali užasnuti njenim

Netflix serijalom "The Goop Lab", koji

se bavio psihodeličnim gljivama, vježbama

disanja, ledenim kupkama i svim

onim što možemo napraviti da zaustavimo

starenje... Možda ste ipak ostali

pomalo zaintrigirani pričom o vidovnjacima

koji razgovaraju s mrtvima... Ali

ono što je najvažnije - sigurno vas je

zanimalo vidjeti o čemu se tu zapravo

radi... Jer na kraju krajeva, skretanje

pažnje uvijek pobjeđuje.

Platforma Goop je uspješna jer intimno

poznaje svoju ciljanu publiku, onu s

visokim primanjima, uglavnom žene,

zainteresirane za wellness i brigu o sebi.

Goop, koji zvuči poput dobronamjerne

prijateljice, točno zna kako i kada njena

klijentica kupuje, njene potrebe i što je

zanima prije nego što to ona sama shvati.

I tako stvara sadržaj, od nenametljivog

pop-up prozora na web stranici koji traži

vašu e-mail adresu pa sve do recepata.

Povezujući se intimno sa svojom ciljnom

skupinom, Goop je među prvima

prepoznao trend suradnje s influencerima

oko prodaje proizvoda. Okrenuli su

se "stvarnim" ženama koje inspiriraju.

Priče često sadrže uvide u jutarnju rutinu

direktno iz kupaonica ili kuhinja

uspješnih poslovnih žena, koje isključivo

koriste niz proizvoda dostupnih upravo

preko goop.com platforme.

Za ad hoc promocije u posebno kreiranim

YouTube videima ili iskustvenim

člancima koriste svoje zaposlenike. Tako

kupce doslovno stavljaju na raskršće

povezanosti i inspiracije, gdje prodajna

poruka stiže direktno na kućni prag,

stvarajući dojam kako te ljude osobno

poznaju te se s njima, u želji da žive baš

kao goopovci, lako povezuju. I ono što je

najbitnije, nitko ne pita koliko to košta.

Od mnogih Goopovih skandala koji su

se desili tijekom svih ovih godina, veliki

fijasko iz 2017. možda je najpoznatiji. Te

je godine brend počeo prodavati jaje od

žada za 66 američkih dolara za koje je

tvrdio da kada se ubaci u vaginu, može

poboljšati štošta, od orgazma i hormonalne

neravnoteže do "čiste ženske

energije". Ginekolozi su ekspresno reagirali

kako bi upozorili žene diljem svijeta

da bi to moglo biti opasno - a Goop je

zbog svojih prodajnih apela kažnjen sa

145.000 američkih dolara.

Još su se 2015. ginekolozi suprotstavili

tvrdnjama članka na Goopu da parenje

vagine, poznatije kao "V-Steams", može

donijeti boljitak ili balansirati ženske hormone.

Portal LiveScience objavio je esej o

tome kako ne postoje znanstveni dokazi

koji podržavaju vaginalno parenje kao

proceduru čišćenja, a osim toga nosi rizik

od opeklina drugog stupnja.

Već je sljedeće godine Goop ponovno

došao u fokus javnosti jer su počeli reklamirati

skupe "ljekovite naljepnice" koje

su navodno napravljene od istog materijala

koji NASA koristi za izradu svemirskih

odijela. Nepotrebno je reći da ih je

NASA ekspresno demantirala, što je

rezultiralo povlačenjem ponude iz njihovog

online shopa.

Sama Gwyneth je 2016. u intervjuu za

New York Times spomenula osobna

iskustva s apiterapijom, odnosno terapijom

pčelinjim otrovom, nakon čega je na

svojoj platformi nastavila propagirati

benefite takvih tretmana. Iako je tvrdila

da su joj ubodi pčela pomogli da potpuno

eliminira staru ozljedu, većina priča o

blagotvornim učincima apiterapije je na

razini vica. Jedna je korisnica umrla

2018. nakon dvogodišnjeg redovitog

podvrgavanja ovim tretmanima.

Svojedobno je Paltrow objavila

Goopov bilten na temu seksa u kojem

preporučuje "ne baš osnovne seks igračke".

Ono što je zaprepastilo čak i najvjernije

pratitelje koncepta Goop bila je

činjenica da se na njenoj listi seksualnih

pomagala našla igračka brenda Lelo od

24-karatnog zlata s cijenom od 15.000

američkih dolara. OK, Goop je poznat po

nerealnim cijenama, ali ova je epizoda

ostavila dojam kao da su otišli stvarno

predaleko. I kao šlag na torti Goopovog

ekscentriciteta desio se skandal vezan

uz svijeću bizarnog imena "This Smells

Like My Vagina" (Ovo miriše poput moje

vagine), koja je iste sekunde nakon što je

objavljena na portalu postala viralna.

Možda vam se čini kako je baš smiješno

u svom domu upaliti nešto takvog

imena što ste platili 75 američkih dolara,

ali ta je svijeća za samo tjedan dana stekla

status sold out artikla.

89

1

2

3

4

5

6

7

8

9

90

/1 Manekenka Emily Ratajkowski u mrežastoj haljini Tory Burch /2 Glumica i redateljica Olivia Wilde

u Guccijevoj kreaciji /3 Pjevačica Mariah Carey u dvodijelnom kompletu Calvina Kleina nakon razvoda

od Tommyja Mottole 1997. /4 Britanska manekenka i glumica Elizabeth Hurley u kreaciji Versace /5

Američka manekenka Bella Hadid u kombinezonu Alexander Wang /6 Američka pjevačica Taylor

Swift u haljini Oscar de la Renta /7 Američka pjevačica Britney Spears u svjetlucavoj haljini Juliena

Macdonalda nakon prekida s Justinom Timberlakeom /8 Američka glumica Reese Witherspoon 2007. u haljini

Olivier Theyskens za Nina Ricci /9 Američka glumica Zoe Kravitz u kreaciji Saint Laurent /10 Američka

pjevačica Selena Gomez u haljini Jacquemusa nakon prekida s Weekndom

10

HALJINA

OSVETNICA

Umjesto da plačete i

tugujete za partnerom

koji vas je ostavio,

našminkajte se, napravite

frizuru, nabacite osmijeh i

- najvažnije - odjenite

najzavodljiviju haljinu zbog

koje će žaliti njega i

njegovu odluku da ode


Lady Di u

izazovnoj

kreaciji

Christine

Stambolian,

izvornoj

'osvetničkoj

haljini'

Teško je kad te muškarac ostavi, posebice kad

je razlog druga žena. I dok se većina

ostavljenih emocijama prepušta u samoći ili

društvu bliskih prijatelja, u javnosti se ne

pokazuje ni bol ni žal. Upravo suprotno, u

prvom izlasku nakon što prekid ili rastava

postanu službeni treba pokazati da svijet nije stao, da se i dalje

dobro osjećate i još bolje izgledate. Kod osvete je, naime,

najvažnije pokazati tjelesne adute, a ne karakter i osobnost: u

ovom površnom, vizualno pogonjenom svijetu nitko neće reći

''ona je divnog karaktera, zašto ju je ostavio'', već ''ona je prelijepa

i seksi, kakva budala da ju je napustio''. Doduše, sumnjam da bi

takav potez podržali psiholozi i psihijatri - prije bi savjetovali da

se trebaju prihvatiti i ''probaviti'' negativne emocije te poraditi

na samopoštovanju, no to nije ni izbliza toliko ozdravljujuće kao

kad se pred bivšim pojavite savršeno dotjerani čime mu jasno

dajete do znanja da je za vas lanjski snijeg, kao i da ste spremni

za novog frajera. Tko fućka bivšeg!

FOTOGRAFIJE: GETTY IMAGES (2) I PROFIMEDIA (9)

91

ZA OSVETU BIVŠEM

PARTNERU VAŽNO JE

DA KREACIJA BUDE

IZAZOVNA, POKAŽE

TJELESNE ATRIBUTE,

A PO MOGUĆNOSTI I

SKUPOCJENA

Pjevačica Miley Cyrus u

spotu za pjesmu 'Flowers'

u vintage kreaciji Yves

Saint Laurent za sezonu

jesen/zima 1991./1992.


Za takvo što je potrebna i posebna kreacija, nešto izrazito

seksi, izazovno i zavodljivo zbog čega bi ''vjernici'' klečali svaki

dan na glavnom trgu. Nešto poput crne haljine pokojne

britanske princeze Diane, kreacije Christine Stambolian, koju

je nesretna Lady Di odjenula 1994. za zabavu časopisa Vanity

Fair u londonskoj galeriji Serpentine. Bilo je to tek nekoliko sati

nakon što je na televiziji emitiran dokumentarac u kojem je

njen suprug, sadašnji kralj Charles, javno priznao kako ima

aferu s Camillom Shand, tada Parker-Bowles, a danas

njegovom suprugom kraljicom. Tu je haljinu britanski tisak

stoga nazvao ''osvetničkom'', izraz koji se zadržao do danas za

sve slične situacije. Sama kreacija po današnjim mjerilima i nije

previše izazovna. Jest da otkriva vrat i poprsje, što je princeza

naglasila i raskošnom choker ogrlicom od sedam nizova

bisera, no u usporedbi s kreacijama koje se danas viđaju po

crvenim tepisima u ''običnim'' svečanim prilikama, izgleda vrlo

pristojno. No, ona je bila pripadnica kraljevske kuće, štoviše,

buduća britanska kraljica (da se stvari nisu odvile drugačije)

koja nije mogla samo tako svojim podanicima pokazati adute,

pa se dignula poprilična prašina oko njezina izbora odjeće; u

kuloarima se pričalo da je kraljica Elizabeta bila jako ljutita

zbog njenog postupka - više nego zbog sinovog.

Sličnu snažnu poruku poslala je kraljica s posve

drugog kraja spektra. Riječ je o Cardi B,

vladarici američke i svjetske rap scene koja je

razlaz sa suprugom Offsetom, američkim rap

glazbenikom, obilježila za nju čednom

dugačkom haljinom brenda Syndical Chamber

koju je odjenula za novogodišnji nastup u disko klubu u

Miamiju. Poruka za nevjernog supruga sadržana je u

printanom uzorku haljine - gomili teškog vojničkog remenja

koje je opasalo repericu od vrata do pete pokazavši je

ratobornom i neumoljivom. Tim je imidžem Offseta prepala,

barem nakratko, jer je dan nakon tog nastupa objavila na

društvenim mrežama da je večer završila u - suprugovu

zagrljaju.

I američka manekenka Kendall Jenner je prekid s dečkom

Bad Bunnyjem, s kojim je od lanjskog travnja, obilježila

umotana od glave do pete. Doduše, riječ je o vrtoglavo skupoj

bundi dizajnerice Phoebe Philo koja stoji 27 tisuća dolara i koja

je odavala ''vibe'' ostavljene mafijaške žene spremne iscijediti i

posljednji novčić od svog partnera, premda Kendall i Zločesti

Zec nisu bili u braku. No, očito je taktika upalila, jer se

manekenka pohvalila kako je novogodišnju noć provela s

portorikanskim reperom.

No, većini je žena najdraže osvetiti se prozirnom haljinom

koja je posljednjih nekoliko godina veliki hit u svečanoj

garderobi. S njom je poruka jasna: gledaj i pati, uz odobravanje

svekolike publike kojoj su dokazi transparentno podastrti. U

jednoj od najdojmljivijih - dugoj uskoj haljini od spojenih

kristalnih lanaca i istim takvim gaćicama, prije dvije se godine

pojavila američka glumica Zoe Kravitz na modnoj gala priredbi

Met Gala u organizaciji njujorškog muzeja Metropolitan,

nakon razvoda od kolege glumca Karla Glusmana. No, dodatak

kreaciji bio je još i bolji: pod rukom je vodila novog dečka,

glumca Channinga Tatuma. Kristalno ''jasnu'' haljinu odabrala

je i miljenica američke publike, pjevačica Taylor Swift, za

dodjelu glazbenih nagrada MTV VMA prije dvije godine. Ona

se nije osvetila dečku, već zluradom kolegi, američkom

glazbeniku Kanyeu Westu koji je na toj dodjeli trinaest godina

ranije bezobrazno prekinuo njen slavljenički govor za osvojenu

nagradu za najbolji videospot, rekavši da po njemu najbolji

spot te godine ima Beyonce. Na snimkama se vidi kako je tada

21-godišnja Taylor ostala stajati zbunjena i pokisla u dugačkoj

djevičanskoj haljini od bijelog satena i glitera, dok je na

''osvetničkoj'' dodjeli tih nagrada 2022. djelovala

samouvjereno, moćno i seksepilno, čemu je doprinijela i ta

raskošna mini haljina brenda Oscar de la Renta.

Evo dokaza da osvetnička, odnosno svaka atraktivna

kreacija koja pristaje svojoj nositeljici istodobno je i osnažuje

jer izaziva pozitivne komentare i divljenje; stoga bi se taj pojam

možda ipak mogao uvesti u psihoterapiju u kojoj mnogi

ostavljeni traže pomoć i iscjeljenje. Na koncu konca, i američka

pjevačica Miley Cyrus, odjevena u izazovnu vintage kreaciju

Yvesa Sainta Laurenta od tafta boje zlata, u hitu Flower

poručuje svom bivšem suprugu, glumcu Liamu Hemsworthu:

"Mogu samu sebe izvesti na ples, i sama sebe držati za ruku.

Mogu se voljeti bolje nego što ti voliš mene''. A glumica i

redateljica Olivia Wilde, koja se lani nakon prekida s deset

godina mlađim dečkom Harryjem Stylesom, popularnim

britanskim pjevačem, pojavila na dodjeli nagrada People's

Choice Awards u prozirnoj Diorovoj čipkastoj haljini, izjavila je:

''Osvetnička haljina? Što god! Kreacija je posvećena

matrijarhatu!'' I zapravo je baš to ultimativna osveta muškom

rodu: uvođenje vladavine žena.

92

93

GG ART SCENA

Čovjek

kojeg vole

mrziti

Vlasnici galerija i kolekcionari

godinama su trgovca umjetninama

STEFANA SIMCHOWITZA

tretirali kao izopćenika, ali to ga nije

spriječilo da postane jedan od

najvećih modernih mecena koji

posjeduje impresivnih 25 tisuća

radova - i to je tek početak

tekst LIVIA ČVELJO

94

Trgovca umjetninama Stefana Simchowitza

neke od najpoznatijih galerija i ljubitelji

umjetnosti dugo su smatrali nepoželjnim.

Naravno, to se ne bi dalo naslutiti po broju

umjetnina koje čuva u svom više od tisuću

kvadrata velikom skladištu u Los Angelesu

- što je ujedno jedna od najvećih privatnih kolekcija na svijetu.

Zamotane slike i skulpture su posvuda, a na jednom zidu stoje

tapiserije Sergea Attukweija Clotteyja, umjetnika iz Gane

čija su djela izložena u sklopu razvikanih izložbi u Veneciji i

Saudijskoj Arabiji. U modernoj verziji Medicijeva mecenstva,

Simchowitz je financirao Clotteyja mjesečnim iznosom od 15

tisuća dolara, što je umjetniku osiguralo sredstva za materijal

i plaće ljudi koji rade za njega.

- Od njega nikada neću odustati - izjavio je Simchowitz.

Na drugom zidu visi velika slika Juliana Pacea, homage

slavnom djelu Emanuela Leutzea gdje George Washington

prelazi rijeku Delaware.

- Julian je, kad sam ga upoznao, radio kao konobar te je

pokušavao slikati u svojoj spavaćoj sobi - rekao je Simchowitz,

koji trenutno financira Pacea kako bi se bavio samo svojom

umjetnošću.

Prava priča koja stoji iza njegove kolekcije od impresivnih

25 tisuća radova je veoma zanimljiva. Umjesto da djela za svoju

kolekciju kupuje od galerija, poput svih ostalih kupaca, on

se direktno javlja nepoznatim umjetnicima nudeći im otkup

ili financiranje cjelokupnog opusa, od kojih će neke preprodati

novim kolekcionarima. Pripadnici umjetničkog miljea osuđuju

njegov način rada i smatraju ga uvredljivim. Ono što najviše

smeta vrhunskim umjetnicima i galerijama jest to što

neki od kupaca - sportaša, glumaca, igrača pokera - kasnije

mijenjaju kupljena djela na aukciji primjerice za neku nekretninu.

Takvi potezi nailaze na negodovanje u umjetničkim krugovima

jer mogu pogurnuti mlade umjetnike da im se djela

prodaju po previsokim cijenama, što naposljetku vodi do propasti

u karijeri. Mnogi umjetnici koje je Simchowitz nekoć

uzeo pod svoje, poput danas etabliranih Sterlinga Rubyja i

Jona Rafmana, ne surađuju više s njim. Utjecajne galerije

odbijaju mu prodavati djela. Prije devet godina kritičar New

York Magazinea Jerry Saltz opisao je Simchowitza kao gospodara

Sitha, referirajući se na mračne sile iz "Ratova zvijezda".

Prije nekoliko godina umjetnik Marc Horowitz rekao je

da je morao prekinuti svoju suradnju sa Simchowitzem dijelom

i zato što su mu kolekcionari i trgovci umjetninama govorili

da će prihvaćanjem njegove pomoći naštetiti svojoj karijeri.

Simchowitz negira da posluje kao tržišni špekulant, ali svejedno

je izgnan iz svijeta umjetnosti.

- Ne biste smjeli zarađivati od umjetnosti - kaže.

Simchowitz je rođen 1970. u Johannesburgu, u

Južnoafričkoj Republici. Otac Manfred bio je industrijalac,


95

FOTOGRAFIJE: GETTYIMAGES (2), PROFIMEDIA (4), AFP (3)

a majka Shirley Sacks umjetnica. Razveli su se kad je Stefanu

bilo šest godina. Kao dječak skupljao je poštanske marke,

pogotovo one s greškom, jer su se takve smatrale vrednijima.

Ekonomiju je diplomirao 1992. na Stanfordu i preselio se u

New York. Producirao je na desetke filmova, uključujući i

"Rekvijem za snove", i kasnije pokrenuo WireImage koji je

2007. prodao Getty Imagesu za 200 milijuna dolara. Dok je

živio u New Yorku, svako malo je posjećivao galerije u Sohou.

Pažnju su mu privlačila djela kojima su reklamirali izložbe jer

je pretpostavio da ti radovi mogu kasnije imati dobru prođu

na tržištu. Kupio je rane primjerke Taube Auerbach, danas

ljubimice brojnih muzeja, i sliku Sterlinga Rubyja. S vremenom

se u potpunosti okrenuo kupnji umjetnina. Počeo je

raditi direktno s umjetnicima, pomažući im da stvaraju replike

skulptura, poput serije Jonathana Monka koji je napravio

ispuhane zečeve kao odgovor na slavnog Koonsova zeca.

Pronašao je proizvođače u Kini koji su mogli napraviti što

god poželite. U to je vrijeme pomogao pokrenuti bijenale u

Portugalu. Galerije se dižu na zadnje noge zbog njegova načina

rada gdje komunicira direktno s njihovim umjetnicima. S

vremenom i on je postao oprezan s trgovcima

i umjetnicima koji mu nisu davali novac

za troškove proizvodnje u Kini. - To je bio / 2

loš poslovni potez - rekao je. Cilj mu je

postao pronaći opskurne umjetnike i

pomoći im da steknu slavu, ali samo dok

njihovi radovi vrijede manje od pet tisuća

dolara po djelu.

Dosta toga je kupio i ubrzo se suočio

s pitanjem što da radi sa svojim

'albatrosom', kako on to zove. Prije

pet godina upoznao je odvjetnika Briana

Ludlowa koji je pokrenuo tvrtku za

posuđivanje umjetnina i postali su partneri.

Umjesto da tvrtke troše milijune kako bi

kupile skupocjena djela, radije posuđuju

kolekciju na jedan dan. Tržište je sjajno

reagiralo, a njihova tvrtka Creative Art Partners manje od

pet posto posuđenih djela proda, iako su nedavno pjevač

John Legend i njegova supruga Chrissy Teigen kupili

nekoliko djela koja su unajmili za svoj novi dom. Svakoga

tjedna je oko 500 unajmljenih djela u tranzitu duž cijelog

SAD-a, a unajmljivači mogu odabrati kakve radove žele.

Creative Art Partners iznajmljuje oko 3500 radova na 180

lokacija, uključujući hotele Four Seasons i Mandarin Oriental,

kao i privatni klub Zero Bond. Svatko od njih plaća mjesečnu

naknadu od 750 do 25 tisuća dolara, ovisno o broju

unajmljenih umjetničkih djela. S 45 zaposlena, lani su zaradili

10 milijuna dolara. Simchowitz se nada da će posao toliko

narasti da će posuđivati cijelu kolekciju. I dok trgovci

umjetninama i kolekcionari posuđuju svoje trofeje muzejima,

dosad nitko nije posudio cijelu svoju kolekciju. Tim potezom

amortizira svoje kupnje na način na koji je veoma malo

kupaca pokušalo. Također ima pristup podacima u realnom

vremenu koji pokazuju koja su djela najatraktivnija.

- Nitko ne pokušava ništa slično kao Stefan. On stvara vlastito

umjetničko carstvo - izjavio je Jeffrey Deitch, trgovac

umjetninama i bivši ravnatelj Muzeja suvremene umjetnosti

u Los Angelesu.

/ 3

/ 4

/ 1

JA SAM JEDAN

OD ONIH

NEGATIVACA

KOJI NA

KRAJU

ISPADNU

DOBRI

/ 5

96

/ 8

/ 6

Radovi umjetnika Jona

Rafmana danas se izlažu u

mnogim muzejima, a otkrio ga

je upravo Simchowitz (1).

Stefan Simchowitz ne

propušta izložbe jer tamo lovi

talente (2). Otkrio je i

britanskog kipara Jonathana

Monka čije su skulpture

posvuda (3). Iako je pomogao

američkom umjetniku

Sterlingu Rubyju, više ne

surađuju, a njegova djela

danas uzbuđuju svjetsku

javnost (4 i 7). Bračni i

umjetnički par Petra

Cortright i Mark Horowitz

kojima je Stefan pomogao u

karijeri (5). S partnericom,

bivšom manekenkom Rosi

Riedel (6). Američka likovna

umjetnica Tauba Auerbach

kojoj je Simchowitz također

bio mecena (8). Od zvijezde

art scene Sergea Attukweija

Clotteyja, kaže, nikada neće

odustati (9)

/ 7

Simchowitz repozicionira svoju kolekciju kao neku vrstu

usluge, a ne kao imovinu, što znači da je svako djelo vrijedno

zadržati, čak i ako nema vrijednost. Djela koja se ne mogu

prodati uvijek se mogu iznajmiti. Prema riječima Amy

Cappellazzo, bivše zaposlenice u aukcijskoj kući, većina privatnih

kolekcija na svijetu čami zatvorena u nekom skladištu.

Ne postoji priručnik kako voditi posao na ovakvom

tržištu. Stefan naš sustav rada čini učinkovitijim i

demokratičnijim - rekla je. Simchowitz ima još

boemskih ambicija, poput projekta Red Barns, kompleksa

vrijednog pet milijuna dolara u Pasadeni. Glavna kuća na

imanju imat će crveni krov od cedrovine, a ostale manje kuće

zamišljene su kao ateljei i mjesta za umjetnike koji će dolaziti.

Namjerava organizirati i evente za umjetnike. Za sada večere

održava za šabata u svome domu na Beverly Hillsu. Tko god

je proveo neko vrijeme sa Simchowitzem, brzo je shvatio da ti

tjedni vjerski obredi pretvoreni u umjetnost utjelovljuju

umjetničku zajednicu koju želi njegovati. Te večere okupljaju

rođake, umjetnike, zaposlenike, kolekcionare i klijente - puno

eklektičniji umjetnički raj od onoga koji ga je prognao. Među

ljudima koji dolaze su i mladi talenti koje uzima pod svoje

okrilje. Jedna od njih je i Lily Ramirez, koja je zahvaljujući

svojim apstraktnim radovima i svome meceni kupila auto. On

joj također financira atelje i materijal za rad.

- Divim se ljudima poput Stefana i kada vam netko pruži

priliku, trebate je prihvatiti - rekla je Ramirez.

Petra Cortright, Stefanova zvijezda otkako joj je 2011.

poslao poruku na Facebooku, kaže da je zahvalna na njegovoj

dugogodišnjoj darežljivosti. Prije osam godina pomogao joj je

da dobije kredit od 1,5 milijuna dolara za kuću organiziravši

prodaju njezinih radova.

- Kad bolje razmislim, to baš nije bilo normalno, ali je upalilo

- rekla je.

Čak i njezin suprug Marc Horowitz, umjetnik koji više ne

radi sa Stefanom, kaže da je u međuvremenu popravio odnos

s bivšim suradnikom.

- Sa Stefanom je uvijek komplicirano. Baš kao i s obitelji -

kaže.

Nije poznato hoće li i ostali iz svijeta umjetnosti dočekati

Simchowitza raširenih ruku. Tim Blum kaže da se pozdrave

kad se sretnu, ali mu Blum ništa ne želi prodati iz svoje galeri-

Kritičar New York Magazinea Jerry Saltz opisao je Simchowitza kao

gospodara Sitha, referirajući se na mračne sile iz 'Ratova zvijezda'

/ 9

je Blum&Poe jer ga smatra poslovnim suparnikom. Njegove

financijske aranžmane s mladim umjetnicima smatra bizarnima,

dodajući kako se brine da bi se neetablirani umjetnici

mogli osjećati vječno dužnima svome 'spasitelju'.

- Dođe mi muka kad počnem misliti o tome - dodao je Blum.

Simchowitz kaže kako je navikao da se njegove namjere

krivo interpretiraju. Zna da ponekad može djelovati drsko.

Boli ga kad ga neki umjetnik odbije, ali i dalje je odlučan da ne

skreće sa svoga puta.

- Ja sam jedan od onih negativaca koji na kraju ispadnu

dobri. Možda sam počeo kao vrag, ali bolje je na kraju završiti

kao anđeo nego obratno, zar ne?

97

GG X IVA BIONDIĆ

Pop(sm)Art:

A kao Antony

Gormley, Marina

Abramović i

Anselm Kiefer

FOTOGRAFIJA: BILJANA BLIVAJS / CROPIX

Ove zime vidjela sam puno arta - izložbi,

dokumentaraca, predstava… Razmišljajući kako

da nađem fokus, odabrala sam krenuti po abecedi

pa pod A idu:

A kao Antony Gormley

U mojoj abecedi omiljenih suvremenih likovnih umjetnika pod

A bi se našli Antony Gormley, Marina Abramović i Anselm

Kiefer. I sve sam ih "srela" prošlog prosinca! OK, našao bi se

pod A i AiWeiwei, ali na njega sam u zadnje vrijeme naišla samo

u prolazu, mislim u Amsterdamu, u kolekciji neke galerije…

Marina Abramović je krajem prošle godine "bila" u Londonu,

kao i Antony Gormley, a dokumentarac Wima Wendersa o

Anselmu Kieferu taman je došao u art kina pa me podsjetio da

u siječnju kad sam bila u Milanu navratim do fondacije Pirelli

HangarBicocca gdje od 2004. permanentno stoji njegova

impozantna instalacija "The Seven Heavenly Palaces".

Volim kada dolaskom, povratkom, u neki grad, otkrijem da

je u tijeku izložba nekog meni iznimno hot umjetnika. Ove zime

znala sam da ću u Londonu otići pogledati retrospektivu

Marine Abramović u Royal Academy of Arts, ali nisam znala da

se u White Cube prikazuje "Body Politics" Antonyja Gormleyja.

Pa sam se onda prvog ledenog sivog jutra uputila u južni

London i makar sam u galeriju ušla lica ukočenog od zime, na

ulazu u prostoriju u kojoj je bila izložena instalacija "Resting

Place", jedan od Antonyjevih zadnjih radova, osjetila sam kako

mi osmijeh i čuđenje opuštaju i mijenjaju izraz lica.

U velikoj bijeloj prostoriji leže 244 skulpture od cigle u formi

ljudskih tijela. Za svaki dio tijela Antony je kreirao različiti

oblik i veličinu cigle koje se, još flekave od vlage, suše u

hladnom prostoru galerije podsjećajući na to da i nas ljude

prolazak vremena suši, iako, umjesto da briše fleke, slika ih...

Veličina rada, i u fizičkom smislu, kao i kontekstu truda i

vremena koji je iziskivalo njegovo stvaranje, i pozicije tijela, pa i

samo ime rada, vuku čitav niz oprečnih emocija jer -

"Počivalište" bi moglo biti izbjeglički logor ili sat yin yoge,

možda plaža, a možda baletna dvorana u kojoj se plesači

rastežu ili možda bojno polje netom nakon masakra…

Volim kad se umjetnost spretno igra s ambivalentnošću - i

značenja i reakcija i prikaza… Volim kad me umjetnost zbuni,

potrese, ali u isto vrijeme i razveseli. Da bi umjetnost bila

umjetnost, ja je moram osjetiti. A Antony je majstor da me

natjera da osjetim puno, svašta, da promijenim izraz lica kad

god se sjetim nekih njegovih radova - "Angel of the North", 20

metara visoka skulptura anđela s krilima raspona većim od 50

metara, toplo crvenkasta od hrđavog čelika od kojeg je

98

napravljena, stoji na sjeveru Engleske uz autoput A1; u blizini

Liverpoola ima jedna plaža gdje 100 čeličnih odljeva

umjetnikovog tijela stoji u plimi i oseki; na stjenovitoj plaži

svetišta Delos u Grčkoj jednog je ljeta stajala ista takva figura

koja kao da je izronila nakon bijega sa susjednog Mykonosa,

nemam pojma više ni gdje ni kada sam vidjela više od stotinu

tisuća malih glinenih figurica kako me gleda šupljim okicama…

A kao Abramović Marina

Kaže u uvodu vodiča po izložbi Marine Abramović u kultnoj

londonskoj art instituciji Royal Academy of Arts da Marina već

više od 50 godina opčinjava publiku pomičući granice svog

tijela i uma do ekstrema. Hm. Da, Marina je na radovima koji se

mogu tako opisati sagradila svoju karijeru, ali ja se već desetak

godina nakon svake od

retrospektiva koje sam pogledala

- onu u New Yorku, pa onda jednu

u Beogradu, pa jednu u Firenzi i

sada ovu u Londonu - razočaram,

jer Marina ne pomiče više nikakve

granice, već samodopadno gradi

kult svog lika i djela

komercijalizirajući ih do

besvijesti. Nedavno me čak i

opsjedao reklamni story na IG-u

koji me htio uvjeriti da moram

kupiti neku Marininu limited

edition grafičku žvrljotinu za 120

britanskih funti + PDV. Da stvar

bude interesantnija, "djelo" koje

se prodaje zove se "Unconditional

Love". Stvarno, Marina?

Bezuvjetna ljubav na prodaju?

Nakon što sam od kasnih

tinejdžerskih godina koketirala s

Marininim radovima na papiru i

na ekranu, zavoljela sam je 1997.

na Biennalu u Veneciji vidjevši je

prvi put uživo. Sjedila je u dvorani

jedne palače na ogromnoj hrpi

kostiju i čistila ih grubom četkom.

Velike trule kosti s ostacima krvi i

mesa. Ostala sam bez daha. Što

zbog smrada koji podsjeća na

smrt i mesnicu, a što zbog slike

koja je nagonski proizvodila reakciju - pere li savjest svog

naroda ili cijelog Balkana, protestira li ili se osjeća sudionikom

strahota koje su se događale na ovim prostorima? Nikada to

neću zaboraviti. Od onda sam i sve njene druge radove koje

sam prethodno vidjela na snimkama i fotografijama

doživljavala puno snažnije i neposrednije. Ulayev i njen

ritualizirani umjetničko-ljubavnički odnos, propitivanje

granica svog i tuđeg tijela obilježili su na neki način i moje

umjetničko i psihosomatsko odrastanje.

Nakon izazova koje pred nas stavi odrastanje taman kad

odrastemo, evo novog izazova - kako dostojanstveno ostarjeti.

A moram priznati da me najviše od svega kod Marine smeta

što je odlučila (o)starjeti umjetno - prepuna je silikona i filera. I

razmišljajući zašto me to tako smeta skužila sam da je to zato

što smatram da oni koji se tako bore sa starošću nisu hrabri. A

Marinini prvi radovi, Marinin opus radova koji je napravila s

Ulayem su hrabri. I svaka me njena retrospektiva koju sam u

posljednjih desetak godina vidjela podsjetila na neke njene

umjetničke iskrenosti i hrabrosti, ali i rastužila jer tamo

zapravo Marine više nema, a i hrabrosti fali. Nekako je

konzumeristički i nemoralno i neiskreno rekonstruirati slavne

performance Marine i Ulaya s nekim kao sljedbenicima

Marine, golim performerima, među kojima nema nikakve

energije i koje nelagoda izdaje hladnoćom očiju i promrzlim

flekama na koži. Mnogo je takvih momenata zadnjih godina s

Marinom koji me razočaraju, čak i pomalo rastuže.

U Serpentine galeriji u Londonu Marina je prije deset

godina održavala performance "512 sati". Tjednima je ispred

galerije stajao dugi red. I ja sam se našla u njemu. Nakon

poduljeg čekanja trebali smo u garderobnim ormarićima

Instalacija 'Počivalište' Antonyja Gormleyja u galerije White Cube

uobličena je od 244 skulpture od cigle u formi ljudskih tijela

ostaviti sve uređaje za komunikaciju i mjerenje vremena i ušli

smo u prostor podijeljen u tri sobe - tri tematske cjeline

performancea. U zadnjoj prostoriji deseci ljudi hodali su s

jednog kraja prostorije na drugi i nazad. Zajedno, a opet posve

isključeni jedni od drugih. Neki sa suzama u očima. Ne znam

zašto, ali zasmetao me taj uvid u to kako je lako pretvoriti ljude

u ovce i valjda iz nekog dišpeta počela sam hodati "kroz" ljude -

umjesto lijevo - desno kao svi, ajmo reći ja sam krenula gore -

dolje i čim sam drugi put krenula u tom "krivom" smjeru ispred

mene se pojavila Marina i očima me (možda isto kao ovcu?)

odvela sa strane. Šapatom smo razmijenile nekoliko rečenica i

potom je svaka otišla na svoju stranu. I otada Marina osim što

me fascinira hrabrošću iz mladosti ona me i ljuti jer pokušava

varati i umjetnost i starost, a time i život. A umjetnost iako

može biti varka ne smije biti prevara.

FOTOGRAFIJA: WHITE CUBE PRESS

99

Anselm Kiefer vozi bicikl u svom

gigantskom studiju u mjestu Barjac na jugu

Francuske, gdje se mogu vidjeti i platna

koja su bila izložena na Venecijanskom

bijenalu (lijevo). Marina Abramović ispred

instalacije 'Portal' izložene na velikoj izložbi

umjetnice u galeriji Kraljevske akademije

umjetnosti u Londonu (dolje)

FOTOGRAFIJE: PROFIMEDIA (1) I SHUTTERSTOCK EDITORIAL (1)

A kao Anselm Kiefer

Svjedočiti susretima velikih umjetnika je velika stvar.

Dokumentarci o umjetnicima znaju biti divna svjedočanstva o

susretima velikih umjetnika. Nakon briljantnog filma "Pina"

koji je Wim Wenders snimio o njemačkoj koreografkinji,

plesačici i neo-ekspresionističkoj mađioničarki Pini Bausch

jedva sam čekala vidjeti njegov portret još jednog

sunarodnjaka - njemačkog slikara i kipara Anselma Kiefera.

Anselm je još jedan umjetnik prema kojem imam ambivalentan

odnos jer su mu radovi teški, mračni, čak i materijalima i

tehnikama - skulpture stvara od betona, slike od katrana,

haljine od željeza, a knjige od olova... svakim radom teži stvoriti

nešto epskih razmjera, a u tome često i uspijeva. Anselm

Kiefer jedan je od najkontroverznijih umjetnika današnjice -

optuživali su ga i da je nacist i fašist, i umjetnička kritika i

publika ga ili vole ili mrze. I ja ga i volim i mrzim. Ne njega,

naravno, već njegove radove.

No, isto kao i kod Antonyja i Marine, i njihovi radovi čine da

osjećam, čine da promišljam, natjeraju me da propitujem,

nekada i da istražujem, čitam, polemiziram sama sa sobom, a

nekad i s drugima. A nekad monumentalnost Anselmovih djela

u svojoj uspješnoj namjeri da rekonstruira velike povijesne

mitove stvara neke nove suvremene mitove - kao što Anselm u

dokumentarcu na snimci iz 1991. na otvorenju Neue

Nationalgalerie u Berlinu na pitanje

novinara povlači li se u neistinu o

Njemačkoj povijesti kaže: "Ne može

se pobjeći u mit. Zato što je mit

sadašnjost." Svojom

monumentalnom sadašnjošću

Anselm često stvori i neko mitski

meditativno mjesto na kojem stane

vrijeme i (moje) misli... Na prošlom

Biennalu u Veneciji takvo je mjesto

kreirao kao neku vrstu site-specific

VOLIM KAD SE UMJETNOST

SPRETNO IGRA S

AMBIVALENTNOŠĆU - I ZNAČENJA I

REAKCIJA I PRIKAZA… VOLIM KAD

ME UMJETNOST ZBUNI, POTRESE,

ALI U ISTO VRIJEME I RAZVESELI

instalacije - serije

ogromnih mračnih

slika u Duždevoj

palači iz kojih poput

prodora nade u obliku

svjetla isijava zlato i

zlatno. I jednih zlatnih

ljestvi koje iz

potpunog mraka na dnu, na početku puta, vode u malo manji

mrak na vrhu, na kraju puta...

Nakon briljantne mračnosti na svjetlu kinoplatna jedva sam

čekala u Milanu ušetati u ogromni mračni hangar u kojem stoji

sedam betonskih ruševina-tornjeva - Anselmov rad "Seven

Heavenly Palaces". Osjećaji nisu ambivalentni, već jasno teški -

izvjesno je da je riječ o prostoru koji evocira uništenje, rat ili

pustošenje nekih prirodnih elemenata… Nikada nisam u životu

stupila u tako mračni i tužni prostor - zamišljam da je tako

izgledalo u Hirošimi nakon nuklearne bombe ili u Černobilu

nakon nuklearne katastrofe ili u Turskoj nakon potresa. Na

izložbi je tog zadnjeg jutra u godini bilo toliko malo ljudi da je i

to pridonosilo osjećaju da svjedočim nekoj apokaliptičnoj

katastrofi. Bilo je i iznimno hladno i u nekom trenutku sam se

okrenula da napravim sliku cijele dvorane baš kad je netko

ostavio dječja kolica usred tog hladnog mraka i ostala sam bez

daha od tuge s flash backom dječjih kolica koja stoje među

sličnim bojama, u sličnom pejzažu u

jednoj stvarnoj državi na Bliskom

istoku, a ne u nekom umjetničkom

prostoru u relativno ugodnom (ne)

miru Europe. Ne mogu do kraja

dokučiti zašto me privlače takvi

umjetnički mrakovi, ali možda to budi

neku vrstu zahvalnosti da oni nisu dio

mog života. Možda je nakon uranjanja

u takav mrak lakše biti sretan za

svako svjetlo...

100

GG STYLE CLUB

VIZIONARSKA ARHITEKTICA SV

102

ETIŠTA VRHUNSKOG LUKSUZA

Strastvena

obožavateljica lijepog

i zaljubljenica u

vrhunsku modu i

inspirativna

putovanja, Marija

Obrvan pionirka je

luksuznog retaila u

Hrvatskoj. Njenu

priču donosi Mirela

Forić Srna

fotografije NEJA MARKIČEVIĆ/CROPIX

PARIZ, 24. 1. 2024.

Već ustaljeni ritual, Mare i ja u "našem"

hotelu. Jutros je na meniju lagani doručak i

espresso jer u Parizu se često večera prekasno

i obilno, a tako je bilo i sinoć.

Dijelimo istu strast prema ovom gradu,

modi i još ponekim sitnicama koje život

znače. Volim ova naša pariška jutra kad

pretresamo životne teme. Trebalo mi je

malo uvjeravanja da Marija pristane na ovaj

intervju, nije ona od riječi, ona je od djela!

Životni san odveo ju je iz Dubrovnika preko

Zagreba do svjetskih modnih metropola,

ostvarila je ono o čemu je kao djevojčica

maštala i danas je nakon 17 uspješnih

103

'PUNO SAM PUTOVALA, PUNO TOGA VIDJELA, ŽELJELA SAM DA

DUBROVNIK BUDE DESTINACIJA POPUT CAPRIJA, SAINT-TROPEZA...'

FOTOGRAFIJA: PRIVATNI ALBUM

Marija i Mirela u Gradu svjetla, omiljenom mjestu njihovih prijateljskih susreta

godina poslovanja njezino ime brend. I

sinonim modnog luksuza u Hrvatskoj.

Mare moja, reci ti meni prije svega -

zašto moda?

- Ne znam. Možda iz današnje perspektive

mogu povezati neke stvari -

oduvijek me privlačilo lijepo; odjeća, uređivanje,

ali nisam nikad mislila da je to

neki moj životni poziv. Dapače, kao dijete

nisam mislila da mi je ovako nešto

dostižno, pogotovo u segmentu koji me

zanimao. Zanimljivo, uvijek sam se voljela

igrati s lutkama, barbikama…

Oblačenje, svlačenje i to?

- Da, i to do srednje škole pa tko god

se htio sa mnom igrati, ja sam se igrala.

(smijeh) Kad su svi ostali prestali, onda

sam i ja odustala. Put me odnio negdje

drugdje, došao je rat, ostali smo u

Dubrovniku, radila sam u trgovini. I onda

se u jednom trenu pojavila mogućnost

da ipak krenem u ovom smjeru. Otvorila

sam dućan, povezala iskustvo rada u

trgovini i ljubav prema modi. Znala sam

da ne mogu dizajnirati jer sam dosta

racionalna i da je to iz pozicije nekoga

tko živi u Hrvatskoj, u Dubrovniku, nerealno.

Pogotovo kad vidiš kako to u svijetu

funkcionira.

Koliko je sad već godina prošlo od te

tvoje odluke?

- Sad će biti sedamnaest.

Znači, prije sedamnaest godina, jedna

mala Hrvatska, gdje do tada luksuzni

brendovi nisu bili zastupljeni (uz

nekoliko iznimki koje nažalost nisu

potrajale), ti koja nisi iz Zagreba i

koja nisi imala kontakte niti ikakva

iskustva u modi odlučuješ otvoriti

dućan s najprestižnijim svjetskim

brendovima. Reci mi, molim te, zašto

pobogu! (smijeh)

- Da, jako smiješno. (smijeh)

Zvuči nadrealno.

- Željela sam da Dubrovnik bude

destinacija poput Caprija, Saint-

Tropeza. U to vrijeme Dubrovnik se

dosta razvijao i djelovalo je kao da ima

potencijala. Puno sam putovala, puno

toga vidjela. Svako moje putovanje

zapravo je bilo istraživanje tržišta. Sve

što sam vidjela htjela sam primijeniti,

znala sam kako funkcionira realni biznis,

znala sam da treba pronaći prave ljude

koji se time bave, koji imaju znanje i koji

će mi pomoći. Godinu dana prije otvorenja

dućana nisam spavala.

Vjerujem, poznat mi je taj osjećaj i taj

strah.

- Bilo je puno trenutaka kad sam se

pitala što je to meni trebalo. Ponekad se

to pitam i danas. K tome, u trenutku kad

sam otvorila dućan u Dubrovniku, moje

treće dijete imalo je samo godinu dana.

Što je bilo presudno da uvjeriš najveće

modne brendove da Hrvatska ima

potencijala postati luksuzna modna

destinacija?

104

- Dubrovnik je veliki brend u svijetu,

gdje god dođete možda i ne znaju za

Hrvatsku, ali svi znaju za Dubrovnik!

Svim tim ljudima Dubrovnik je nešto

značio.

To je dakle bila olakotna okolnost?

- Svakako! Ali i to da sam svemu

ozbiljno pristupila, napravila sam biznis

plan, studiju, projekt, rendere, angažirala

inozemnog arhitekta…

Moram ti sad nešto priznati - prije ne -

go što sam te upoznala, kad sam prvi

put ušla u tvoj dućan u Dubrovni ku,

ne tom nakon otvorenja, kao prava ho -

roskopska Djevica, osim što sam bila

opčinjena interijerom i brendovima,

posebno me zaintrigirala organizacija

dućana i to što se stvarno pazilo na

svaki detalj - od papira u koji se ro ba

zamata, kvalitete vrećica, mirisnih svijeća

do prodavačica koje su bile vrlo

ljubazne i odmjerene. Pomi slila sam -

ah da mi je znati tko je Marija.

- Djevica. (smijeh)

Odmah sam te namirisala. Jesi li i u

životu takva?

- Nažalost. Trudim se biti. Danas

znam da je to zapravo i velika mana.

Teško je živjeti po kriterijima koje sama

sebi zadajem.

Nakon toliko godina uspješnog poslovanja

i dva dućana, u Dubrovniku i

Zagrebu, dolazimo do nove destinacije.

Ponovno krećeš u nepoznato, ali s

jednakim entuzijazmom. Maria Store

dobila je treću prodajnu lokaciju -

Maria Men.

- Nekako je to bio prirodni razvojni

put iako, kad sam otvarala ženske dućane,

nisam mislila niti planirala baviti se

muškom modom. Ali nakon toliko godina

to je očito prirodni produžetak i sve

se nekako posložilo.

Vidjela si da postoji tržišna potreba

za luksuznom muškom modnom

destinacijom?

- Tako je i bilo bi glupo ne iskoristiti

znanje, kontakte i poziciju na tržištu.

Imala sam razdoblje premišljanja i onda

me u jednom trenutku nazvao Saša

Šekoranja i pitao želim li njegov prostor

u Dežmanovu prolazu u Zagrebu iz kojeg

je upravo iselio. Razmišljala sam točno

tri minute, nazvala ga i rekla da pristajem.

Onda je krenulo sve ispočetka -

arhitekti, projekti…

Što možemo očekivati od muške

Marie? Ja znam barem jednog muškarca

koji ne može dočekati otvorenje.

- Držim se onoga što je izgrađeno u

ženskom segmentu, ne mogu sa sigurnošću

reći tko će biti moji muški kupci u

Zagre bu. Imam sinove, muževe svojih

klijentica, ali nisam još sigurna što će se

točno događati. Odabrala sam brendove

koji su uz mene od prvog dana, ali i neke

malo modernije. U tom sam izboru dosta

hrabra jer da bi bio drukčiji, moraš malo

zakoračiti izvan zone komfora.

Do sada takvog dućana i ponude nije

bilo kod nas i smatram da će biti jako

zanimljivo vidjeti kako će biti prihvaćen.

U svakom slučaju veselim se novom izazovu.

Baš smo jučer raspravljali o sličnoj

temi - nažalost, situacija kod nas je

ekonomski pomalo tužna i sigurna

sam da se većina ljudi pita tko su sretnici

koji si mogu priuštiti takav luksuz.

Tko su zapravo tvoje klijentice?

- To su žene koje drže do sebe i kojima

je važno što nose, a to si mogu priuštiti.

U Dubrovniku su to klijenti iz cijelog svijeta,

zanimljivi ljudi, sa zanimljivim životnim

iskustvima.

Ima li i onih koje imaju sve - obitelj i

karijeru?

- Ima, ima i mladih cura koje dođu po

svoju prvu torbu u životu. Sad mi je već

simpatično što sinovi mojih prijateljica

jedva čekaju da otvorim muški dućan pa

da dođu po svoju prvu Moncler jaknu.

Mislim da se sada već razvila kultura

kupovanja i investiranja u konkretne

komade. Ono što često znam reći - možda

ne znam uvijek što hoću, ali uvijek

dobro znam što neću. Tako je bilo i u

izboru brendova. Primjerice, nekada je

bilo jako avangardno prodavati Stellu

McCartney, ali očito se takva hrabrost

na kraju isplati.

Koliko se po tebi razlikuje svakodnevni

stil Hrvatica od recimo stila žena

ko je viđaš na ulicama Milana i Pariza?

- Moj je dojam da se kod nas puno više

pažnje pridaje i ulaže u svakodnevni ulični

stil nego drugdje na zapadu. Tamo to

sve izgleda nekako opuštenije i neobaveznije,

barem izgledaju kao da se ne trude

toliko.

Vodiš li se svojim instinktom i estetikom

u naručivanju kolekcija ili ta da

razmišljaš i o svojim klijenticama?

- U početku mi je to bio jako velik problem.

Imala sam veliku dvojbu kad sam

počinjala, mislila sam da bih morala naći

nekog buyera da mi pomogne jer nisam

imala nikakvog iskustva, a onda sam

shvatila da ipak taj prvi touch mora biti

moj osobni. Jako je teško nešto prodavati

i prezentirati ako u to ne vjeruješ. To je

rezultiralo povjerenjem mojih kupaca.

Osobno sam uvijek i oduvijek obožavala

concept dućane iza kojih su stajali neki

ljudi kojima sam se na neki način divila i

čiji su stil i karakter bili preslikani na

ponudu, kao što su to bili Maria Louisa i

Colette ovdje u Parizu, Antonia u

Milanu… Onda se dogodio trenutak kada

su takvi dućani mahom nestali sa scene,

a primat su preuzeli monobrend butici ili

online dućani. Danas pak svjedočimo

činjenici da se nije dogodio velik uspjeh

kakav se predviđao recimo platformi

Matchesfashion, da online platforma

Net-a-Porter još nije profitabilna...

Pokazuje li to da se u neku ruku

vraćamo na staro?

- Na neki način da. Možda ne u izvornom

obliku, ali sigurno da pri konzumaciji

luksuza nije dovoljno primiti kutiju na

kućnu adresu, već doživjeti iskustvo

kupovine i neki osobni kontakt. Oduvijek

sam željela da su kod nas svi dobrodošli -

nije nužno da dođu samo oni koji će

nešto kupiti, već pružamo mogućnost

educiranja, razgledavanja, inspiracije -

sve ono što nažalost ne možeš dobiti

online kupovinom.

Kako objašnjavaš stalni porast

cijena, pogotovo u sektoru

luksuznih brendova? Pa tko to više

može pratiti?

- Vjerojatno misle da to mogu, a u

praksi se ta teorija potvrđuje stalnim

porastom prometa. Apsolutno razumijem

ručni rad, skupocjeni materijal,

vrhunsku izradu... Mislim da je to odraz

otvaranja nekih novih tržišta i potrebe

za luksuzom. Osobno smatram da to

nema smisla i da ne može opstati u

sadašnjem obliku.

Po tvom mišljenju, u koje se komade

uvijek isplati uložiti novac?

- Dobar kaput, crno odijelo i salonke.

Mislim da je to neki minimum koji bi svaka

žena trebala imati u svom ormaru.

Kakav je tvoj stav prema današnjoj

ogromnoj prisutnosti i utjecaju društvenih

mreža?

105

NAJDRAŽA MJESTA U

MILANU

+ kava i brioš u Pasticceria

Marchesi

+ brunch u Langosteria Bistrot

+ konceptni dućan Tearose

+ delikatese Peck

+ boutique Loewe

NAJDRAŽA MJESTA U

PARIZU

+ novi boutique Saint Laurent na

Champs-Élysées

+ obavezan vrtuljak za

blagdane

+ vožnja biciklom pored Seine

+ apoteke

+ šetnja Saint-Germainom

OMILJENI MODNI KOMAD

+ haljina

OMILJENI DIZAJNER

+ Alber Elbaz i Azzedine Alaïa

NAJDRAŽA KNJIGA

+ sve knjige Marije Jurić Zagorke,

koje su obilježile moje odrastanje

NAJDRAŽE JELO

+ čokolada

NAJDRAŽI NAČIN

RELAKSACIJE

+ šetnja

+ more

OMILJENI BEAUTY TRETMAN

+ masaža

106

'RAZMIŠLJALA SAM O TOME POSTOJI LI NEŠTO ŠTO NISAM

OSTVARILA I SHVATILA DA NE POSTOJI. NIŠTA ME NE ŽULJA U

CIPELI. VESELI ME OVO ŠTO IMAM I TO MI JE DOVOLJNO'

- Društvene mreže su posve iskrivljena

slika stvarnosti, življenje lažnih života

i nažalost postavljanje krivih standarda.

Ako to možete prihvatiti kao inspiraciju i

zabavu, u redu, ali bojim se da kod mladih

ljudi stvara krive prioritete.

Apsolutno se slažem. Ali s druge strane

su pridonijele porastu te iste prodaje,

jer zahvaljujući društvenim mrežama

luksuz nije dostupan samo bogatima

već budućim potrošačima, uključujući

i pripadnike TikTok generacije

poput moje kćeri koji nemaju ni dana

radnog staža.

No, Marija je osim uspješne poslovne

žene i majka trojice sinova, supruga,

vrsna domaćica, gurman… Iz perspektive

drugih žena, pa i moje, uspjela

si uskladiti sve. Reci mi, molim te,

kako?

- Evo, ne znam. Opet možda ta horoskopska

Djevica. (smijeh) Sve u svemu, nije

bilo lako, pogotovo kad su djeca bila mala.

Može li žena imati sve? Moja jako

dobra prijateljica i majka četvero djece

sa super poslom u Vogueu nedavno

je doživjela teški "burnout", nakon

čega mi je rekla kako je laž da žena

može imati sve. Što ti misliš - pod

kojim je uvjetima to moguće?

- Moguće je, ali ovisi o osobnim kriterijima,

stavovima. Naravno da idealno ne

postoji. Danas mi je lakše jer su moja djeca

odrasli ljudi. Faza kad sam krenula i

kad su oni ostajali doma, često bolesni, a

ja putovala, definitivno mi nije bila lagana.

Taj miks krivnje i žrtve nije lagan.

Ali imala si i veliku podršku?

- Imala sam podršku i to je presudno.

Uostalom, što nekom znači idealno?

Sjedim tako prošli tjedan na milanskom

aerodromu osam sati i pomislim - je li

ovo moj život? Onda u drugom trenutku

shvatim da mi ipak još nije dosta, da me

moj posao još uvijek veseli i ispunjava.

Evo sinoć tako sjedim na reviji Armani

Couture, sretna i oduševljena, i mislim si

kako bih, da moram, sve ponovila.

Upravo je to bilo sljedeće pitanje - što te

danas čini sretnom i najponosnijom?

- Obitelj i djeca su na prvom mjestu.

Jer ako to ne funkcionira, sve ostalo je

manje bitno. Ako je to sve ok, onda se

mogu veseliti i nekim drugim stvarima

koje me osobno vesele, a ti sad to već

dobro znaš… Kad krenemo od stolnjaka,

svijećnjaka, čaša... (smijeh)

Baš sam nedavno razmišljala kako

sam se nekad iz Pariza redovito vraćala

s cipelama i torbama, a sad mi je

kofer pun hrane. Što je sljedeće, lonci i

poklopci? (smijeh)

- Ta kombinacija mode i hrane u mom

životu, a i u koferu je čudesna! (smijeh)

Moram priznati da sam jako ponosna

na tvoja kulinarska umijeća. Oduvijek

voliš kuhati?

- Oduvijek sam voljela jesti i hrana mi

je uvijek bila važna, a sad se to razvilo u

strast. To me čini sretnom, inspirira me i

zanima. Volim se time baviti i to je moj

način opuštanja. Mislim da velika zasluga

pripada tome što živim u Dubrovniku.

Na koji način?

- Rođena sam i odrasla na moru i to

mi puno znači. Tamo se resetiram, opustim

i imam svoj mir. Nemam neki pritisak,

imam mali krug ljudi i to je moj bijeg

od svakodnevice.

Imaš li ti kao i ja neku petoljetku - gdje

se vidiš za pet godina? Ja svakih pet

godina napravim reviziju.

- Ja ne!

Ti si dakle produhovljeni tip i živiš

samo ovdje i sada?

- Živim danas najbolje što mogu i mi -

slim da je sve moguće. Možda zatvorim

dućane pa otvorim zalogajnicu. (smijeh)

Što je za tebe uspjeh i kako ga

definiraš?

- Zadovoljstvo samim sobom, biti

okružen ljudima do kojih ti je stalo, koje

voliš i poštuješ, od kojih imaš što vidjeti i

naučiti, jer jedno je sigurno - da nemam

uza se ljude koji me podržavaju, ničeg

ovog ne bi bilo.

Bojiš li se starenja?

- Ne, nikako ne bih htjela ponovno

imati dvadeset godina. Mislim da me sve

što sam prošla u životu i iskustvo koje

sam stekla danas čini mirnijom, strpljivijom,

sretnijom. Nisam pristalica trenda

da danas svi moramo biti mladi i lijepi, ali

to ne znači da ne želim izgledati najbolje

što mogu.

Pa ako može J.Lo, možemo i mi!

- Svaka životna dob nosi neke svoje

vrijednosti i treba gledati ono što je vrijedno

i to maksimalno iskoristiti, a ne

patiti za nečim što je prošlo.

Tko su 'tvoje' žene sa stilom?

- Žene koje me inspiriraju svakako su

već spomenuta J.Lo, Cate Blanchett,

Gwyneth Paltrow, Julianne Moore.

Zastupaš gotovo sve veće brendove,

no

postoji li nešto što ti se možda čini

nedostižnim? Trenutno smo u Parizu

na Tjednu visoke mode i sve oko

nas je "haute couture" - za većinu

ljudi samo san…

- Baš sam sinoć razmišljala o tome

po stoji li nešto što nisam ostvarila i shvatila

da ne postoji. Ništa me ne žulja u

cipeli. Ve seli me ovo što imam i to mi je

dovoljno.

Znam da jako voliš putovati, sa mnom

ponajviše. (smijeh) Osim Pariza i

Milana, gdje si gotovo svaki tjedan,

koja su te mjesta oduševila?

- Jako volim prirodu, ali volim i

metropole, uvijek sam za izlet u Pariz,

London, New York. Jako mi je dojmljivo

bilo putovanje na Island, povratak prirodi,

izvanzemaljsko putovanje. Jako me

privlači Južna Amerika, tropski krajevi

jer meni su plaža i more sve. Istok me

baš ne privlači.

Istok kao Azija ili istok kao Rusija?

(smijeh)

- Istok kao Kina, Indija, Arabija… Ne

maštam o tome.

make-up SIMONA ANTONOVIĆ

kosa JOSIP PAVIĆ @Salon Glamour

107

'Ovratnik' je izrađen od

662 okrugla dijamanta, a u

njega je utrošeno 1900

radnih sati

SIMBOLI MOĆI

Odličja sa svečanih vojnih nošnji pretočena su u

veličanstvene komade visokog draguljarstva koji su

oslobođeni materijalne 'stege'

tekst ILIANA KLJAIĆ

fotografije BOUCHERON PRESS

108

Svečano znamenje na vojnim

uniformama, poput medalja,

gumbi, vezova, rozeta i

epoleta, iz nove Boucheronove

kolekcije The Power of

Couture odličja su za novu viziju visoke mode.

Iako nakit izrađen od gorskog kristala i dijamanata na prvi

pogled odaje dojam ukočenosti i radikalnosti, svaki komad

otkriva niz sofisticiranih ukrasa te je podatan poput najmekših

svilenih tkanina. A upravo je ta podatnost i vještina pletenja čipke

u kodu ovog brenda koji je 1858. godine osnovao Frédéric

Boucheron. Jedan od pionira suvremenog draguljarstva odrastao

je uz oca Louisa, koji se specijalizirao za oblikovanje svile i čipke

te se vodio težnjom za izradom gipkog nakita. Upravo takvi su

komadi nakita iz nove Boucheronove kolekcije, kojom je ispisano

prvo poglavlje u povijesti visokog nakita i odjeće oslobođeno

materijalnih ograničenja. Naime, svaki od 24 komada može se

rastaviti i oblikovati prema vlastitim željama te su mogućnosti

njegova nošenja nebrojene.

Medalje, koje se tradicionalno nose blizu srca, mogu se odvojiti

i nositi kao broševi na reveru. Za izradu jedne medalje utrošeno je

čak 2230 radnih sati. Epolete se često pojavljuju u visokoj modi

kako bi se njima vizualno proširila ramena i naglasila građa.

Orden u obliku mašne načinjen je kao ogrlica, a može se nositi na

šest načina te mu se dijelovi pretvaraju u narukvice, broš i prsten.

Svečana nošnja često ima visoki, kruti i pripijeni ovratnik koji

simbolizira razum i instinkt, a u ovoj kolekciji on je pretvoren u

ogrlicu sa 662 dijamanta, i to s motivom preuzetim s tijare koju je

Frédéric Boucheron izradio 1900-ih. Petnaest dijamantnih

gumba u kompletu mogu se nositi i kao ukrasi za kosu, zakačeni

za kravatu te u beskonačnoj mogućnosti njihova rasporeda.

Zahtjevni vezovi koji krase uniforme načinjeni su u obliku grana

paprati, biljke koju je Boucheron obožavao, a doimaju se kao da ih

je oblikovao vjetar.

109

GG KOMENTAR

FOTOGRAFIJA: DYNAMIC WANG/UNSPLASH

110

IMAMO LI PRAVO

NA OSJEĆAJ

FRUSTRIRANOSTI?

Ljutnju, razdražljivost i neraspoloženje nije

pristojno pokazivati - barem su nas tako učili.

No, susprezanje i samokontrola nisu uvijek

rješenje: psiholozi savjetuju da te negativne

emocije osvijestimo i razriješimo za vlastitu

dobrobit, ali i dobrobit ljudi koji nas okružuju


Osoba sam kojoj smeta sve i svašta, od

svakodnevnih sitnica do situacije u

svijetu i metafizičkih aspekata života.

Smeta me što su moji omiljeni keksi

ponovno poskupjeli, smeta me što je

neki tinejdžer bacio opušak na pločnik,

smeta me što mi je autobus pobjegao pred nosom i što se

komunikacija s raznim službama za korisnike čini kao

razgovor s umjetnom neinteligencijom. Smeta me što tamo

neki idioti ratuju, smeta me što se poštenje i rad često ne cijeni,

a smeta me i to što druge ljude to ne smeta.

A pojam ''smetati'' je zapravo uljuđeni izraz za pojam

''frustrirati''. Jer, upotreba te riječi, naime, takvim mojim

izjavama daje prizvuk ljutnje i nezadovoljstva, a to su emocije

koje pristojni čovjek ne pokazuje. Barem prema pravilima

zapadnjačke civilizacije koja iskazivanje osjećaja, posebno u

javnosti, smatra oznakom neciviliziranosti jer dokazuje

neimanje kontrole nad vlastitim ponašanjem. Po tom sam,

onda, divljakuša, jer često naglas komentiram situacije kao

111

LJUTNJU TREBA KONSTRUKTIVNO

USMJERITI NA RJEŠAVANJE

PROBLEMA KOJI NAM ZADAJE

MUKE - A TAJ PROBLEM ČESTO I

NIJE TAJ ZBOG KOJEG SE

OSJEĆAMO FRUSTRIRANO

samoprozvani glas javnosti, no ta mi se javnost, bilo da je riječ

o suputnicima u tramvaju, kupcima u trgovini ili čekačima u

redovima pred šalterima, rijetko kad pridruži pa ispadam

ekscesnom osobom. Frustracije pokazujem i u brojnim

mejlovima raznim javnim službama koji sad već sigurno

automatski završavaju u spamu ili smeću, u kojima ukazujem

na razne nelogičnosti s kojima se susrećem. Ako i dobijem

odgovor, po tonu mejla je jasno da me smatraju luđakinjom, ili

pak nedoje*anom babom koja nema drugog posla nego im

remetiti uredski mir nekakvim pitanjima, zahtjevima i idejama.

Stoga pozicija nekog tko stalno negoduje nije nimalo privlačna.

Nema tu ništa od romantike jedne Shakespeareove

goropadnice kojoj se osmjehne sreća upravo zbog njene

prijeke naravi. Pomalo postajete nepoželjan gost na

druženjima, ljudi počinju s vama izbjegavati ulaziti u iole

ozbiljnije teme (no, može vas zasmetati i najobičnija sitnica), a

o vama počinje kružiti glas da ste ''pukli''. Stoga je pitanje,

jesmo li takvim stajalištima izašli izvan okvira standardnog

ponašanja odrasle zrele jedinke ili nam okolina oduzima pravo

osjećati se frustrirano?

A

svaki psiholog bi rekao da na to pravo imate.

Osjećaj onemogućenosti, razočaranja i

neispunjenja je ljudski, i ''normalan'' do

određenih granica. Latinska riječ

''frustratio'' znači, naime, i zavaravanje, što

sugerira da se s osjećajem frustracije hoda

na skliskom terenu osobnih zabluda i pogrešnog uvjerenja

kako bi nam nešto trebalo biti dano ili se odviti onako kako

smo zamislili.

Američka psihologinja Margaret Paul, autorica mnogih

književnih uspješnica o samopomoći i suradnica internetskog

portala Huffington Post, na svom blogu piše upravo o

problemima frustracije te ljutnje kao posljedice tog

psihofizičkog stanja.

''Često čujem pitanje od svojih klijenata: Nemam li pravo

biti ljut? Izdali su me (ili povrijedili) i čini mi se da svakako

imam pravo biti ljut u ovoj situaciji", piše psihologinja te

nastavlja, ''Moj odgovor je: Da, naravno da imate pravo. Ali koja

je svrha? Radi li vaš bijes za vas kako biste dobili ono što

želite?"

I tu je kvaka. Uvijek imamo pravo osjećati što god osjećamo.

Također imamo pravo izraziti ljutnju kada se osjećamo

povrijeđeno ili izdano. Međutim, pravo pitanje je kako je

pokazujemo te što time postižemo - osim čira na želucu, rekli

bi u narodu. Silno nezadovoljstvo,

naime, može ostaviti posljedice na

zdravlje. Činjenica je da se u stanju

povišene ljutnje i bijesa koji su

posljedica frustracije krvni tlak

naglo povisuje, a puls i brzina

disanja ubrzavaju. Kod osoba koje

su često ili kronično ljute te tu

ljutnju drže u sebi fiziološki

simptomi povezani sa stanjem

ljutnje ostaju prisutni u organizmu

cijelo vrijeme, pa s vremenom

dolazi do određenih fizioloških

disfunkcija, od glavobolja do

razvoja hipertenzije te drugih

kardiovaskularnih bolesti. Osoba počinje stoga razvijati i

dodatnu tjeskobu i zabrinutost upravo zbog nastalih fizičkih

simptoma, ali vrlo često poriče emocije koje su dovele do tog

stanja. Stoga ljutnju treba izbaciti, ali rješenje ne leži u galami i

psovanju ili, još gore, u razbijanju i tuči, kao ni u pasivnoagresivnim

reakcijama i drugim oblicima destruktivnog

ponašanja. Ljutnju treba konstruktivno usmjeriti ka rješavanju

problema koji nam zadaje muke - a taj problem često ni nije taj

zbog kojeg se osjećamo frustrirano. Primjerice, ako smo zapeli

u prometu, ljutnja na neodgovornog vozača ili radove na cesti

možda jest u tom trenutku stvarna, no podloga joj može biti

općeniti osjećaj nezadovoljstva životom u gradu ili to što smo

zakasnili jer se djetetu nije dalo ići u školu. Odnosno to što smo

jednako tako zapeli u nekom segmentu života.

Stoga osjećaj frustriranosti treba osvijestiti, kaže navedena

psihologinja, otkriti je li mu uzrok vanjski ili unutarnji kako

bismo ga se uspješno riješili te spriječili negativne posljedice

na vlastito zdravlje, odnose s najbližima, posao i okolinu.

A frustriranu osobu nije baš lako uvijek uočiti. Da, one koji

glasno i jasno iskazuju nezadovoljstvo, ali ima mnogo ljudi koji

su frustrirani u tišini, dok jednog dana ne poduzmu drastičan

korak pa postanu akteri crne kronike uz obavezni komentar

njihovih susjeda i poznanika ''a bio/bila je tako fina i mirna

osoba''. Naime, simptomi frustracije mogu biti i konstantno

odustajanje od zadanih ciljeva, osjećaj tuge i tjeskobe,

nedostatak samopouzdanja, problemi sa spavanjem, okretanje

drogama i alkoholu, samoozljeđivanje, samoizgladnjivanje...

Ukratko, ništa lijepo ni konstruktivno.

Stoga, ne zanemarujte svoje mentalno zdravlje. Kada se

nosite s frustracijom, važno je doći do korijena problema: ti

osjećaji neće nestati sami od sebe, pa jednostavno morate

otkriti što ih uzrokuje. Za početak, razgovarajte s nekim kome

vjerujete o svojim osjećajima, pa makar i sa samim sobom -

verbalizacija problema pomaže u njegovom osvještavanju.

Započnite pisati dnevnik jer to može pomoći u stjecanju

perspektive, a i korisno je kada se želite osvrnuti unatrag i

vidjeti koliko ste napredovali. Pronađite alternativni način da

postignete svoj cilj ili restrukturirajte svoj plan: prepoznajte

što možete promijeniti, a što ne. Prihvaćanje situacije može

ublažiti osjećaje frustracije kada shvatite da nemate kontrolu

nad onim što se dogodilo.

Odnosno, kako kaže mudra molitva za spokoj - Bože, daj mi

snage da prihvatim ono što ne mogu promijeniti, hrabrosti da

promijenim ono što trebam i mogu promijeniti i mudrosti da

razlikujem to dvoje. A ako to ne možete sami, potražite pomoć

stručnjaka.

112

FOTOGRAFIJA: LAUNCHMETRICS/SPOTLIGHT

Modeli u

backstageu nakon

revije za proljeće/

ljeto '24

114

Heroj radničke, ali i

kapitalističke klase

koji smatra da su

kontejneri za smeće

inspirativnija mjesta

od modnih revija

WILLY

Dizajner

prilikom javnih

nastupa nosi

isključivo

odjeću iz

vlastitih

kolekcija

FOTOGRAFIJA: SHUTTERSTOCK EDITORIAL

CHAVARRIA

Uspomene na odrastanje u imigrantskoj obitelji

najamnih radnika na kalifornijskim plantažama

američkom su dizajneru poslužile za stvaranje

funkcionalnih i atraktivnih muških odjevnih predmeta

koje rado nose i žene, ali uglavnom kupuju bogataši


115

Finale

prezentacije

kolekcije za

sezonu

proljeće/

ljeto '24

održane u

ikoničkoj

zgradi

Woolworth

na

Manhattanu

dugom kovrčavom prosijedom kosom,

zamašćenom i zalizanom od čela,

naočalama s okvirima u stilu 70-ih,

velikim retro brkovima te nizovima

zlatnih lančića i gomilom prstenja, Willy

Chavarria (56) manje izgleda kao jedan

od najkreativnijih dizajnera muške

odjeće današnjice, a više poput

kvartovskog mafijaša latino porijekla sa

stereotipnim imidžem kakav publici

serviraju američka kultura i mediji.

Jednako su živopisni i članovi

njegovog malog tima kreativaca koji se


sastoji od asistenta Jesusa Garcije,

umjetničkog direktora Jessa Cuevasa,

fotografa Rickyja Alvareza, suradnika

Chachija Martineza i pripravnika

Connora Uniackea te (samo) jedne žene

- dizajnerice Joanne Therese

Dominguez Cruz. Odjeveni u potkošulju

od rebrastog pamuka i komotne hlače

visokog struka opasane remenom,

većinom u 40-im i 50-im godinama

života, bujnih kovrčavih kosa s

razdjeljkom, prepuni tetovaža i zlatnog

nakita, izgledaju živopisno i jedinstveno,

a istovremeno prepoznatljivo

latinoameričkoj supkulturi: Willy, rođen

u američkom Fresnu u Kaliforniji, naime,

po ocu je Meksikanac.

To latino naslijeđe ''progovara'' iz

njegovog imidža, ali i iz njegovih kreacija.

Za proljeće i ljeto 2024. nadahnuo se

tradicionalnom odjećom Meksikanaca:

sarapeom, ogrtačem-dekicom šarenih

boja, guayaberom, izvezenom košuljom

kratkih rukava i charrom, svečanim,

bogato ornamentiranim odijelom. No, u

njegovim se kreacijama također osjeća

odjek ženske svečane nošnje i uresa, što

je vidljivo u golemim ružama od tekstila

koje krase revere sakoa i obode šešira,

voluminoznim, pufastim rukavima

majica i pulovera te vještom drapiranju i

vezenju. Kreacije su ukrašene i šarenim,

pomalo kičastim printevima vjerske

ideologije - motivima Bogorodice i

Krista, lančićima-krunicama te

križevima. Willyjev otac je, naime, bio

vrlo pobožan, kao i većina Meksikanaca,

pa je vjera duboko utkana u njegovu

ličnost i odnos prema svijetu.

Osim kulturoloških utjecaja, u

njegovom se dizajnu odražava i

djetinjstvo koje nije proveo na

kalifornijskoj plaži, već na plantaži.

Njegovi roditelji radili su na jednom od

brojnih nasada voća i povrća u plodnoj

kalifornijskoj dolini San Joaquin, pa je

Willy odrastao među siromašnim

imigrantskim poljoprivrednicima čija je

radna odjeća nadahnula dizajnerov

istančan smisao za minimalizam i

utilitarizam, odnosno kombinaciju

praktičnosti i ekskluzivnosti.

Zbog toga su mu kreacije uniseks

dizajna, što prepoznaju i žene. Pjevačica

Billie Eilish je za dodjelu nagrada

Grammy, održanu početkom godine,

odabrala upravo njegovu kreaciju -

predimenzionirani sako, košulju s

tankom crnom mašnom kakvu nose

meksički toreadori i široke suknja-hlače

dužine do gležnja koji su jednako

116

Latino naslijeđe 'progovara' iz Chavarrijinog

imidža, ali i iz njegovih kreacija nadahnutih

tradicionalnom odjećom Meksikanaca s

odjekom ženske svečane nošnje i uresa

Iz looka No.49

može se iščitati

koliko uspješno

Chavarria ruši

danas klimave

granice između

muške i ženske

mode

FOTOGRAFIJA: WILLY CHAVARRIA PRESS

'Za mene nema ljepšeg mjesta od smetlišta. Na hrpu

nabacane stvari privlače me nestvarnim bojama i

tipografijom, a njihova oštećenja uslijed vremenskih

prilika i protoka vremena izgledaju nevjerojatno'

Portorikanski glazbenik i glumac Rauw Alejandro i Willy Chavarria na

dodjeli CFDA nagrada u njujorškom Prirodoslovnom muzeju, oboje

odjeveni u komade iz dizajnerove pobjedničke muške kolekcije

FOTOGRAFIJA: GETTY IMAGES

dobro pristajali manekenu na reviji

održanoj u neboderu Woolworth na

njujorškom Manhattanu. Riječ je o

jednom od prvih izgrađenih nebodera u

'Velikoj jabuci, jer dizajner koji od 2021.

obnaša i dužnost zamjenika direktora

odjela dizajna muških kolekcija u

američkom brendu Calvin Klein pomno

bira lokacije na kojima u sklopu

njujorškog Tjedna mode predstavlja

kolekcije svog istoimenog brenda

osnovanog prije osam godina.

Tako je kolekciju za jesen i zimu na

izmaku organizirao u Muzeju dizajna

Smithsonian, u dvorani iz 19. stoljeća s

drvenom oplatom i velikim kaminom.

Kolekciju za prošlo proljeće održao je

pak u crkvi Marble Collegiate sagrađenoj

u 17. stoljeću, koja je jedna od najstarijih

protestantskih crkvi u Sjevernoj

Americi, a kreacije za proljeće i ljeto

2022. u poznatoj brijačnici Astor Place

otvorenoj nakon Drugog svjetskog rata,

a koja se umalo zatvorila uslijed

pandemije koronavirusa. I sam dizajner

je zbog porasta troškova uslijed globalne

krize morao otkazati najam dizajnerskog

studija na pomodnom Manhattanu te se

preselio u studio u nešto jeftinijem

Brooklynu. No, najkontroverznije mjesto

na kojem je prikazao kolekciju kultni je

njujorški gay bar The Eagle (Orao) u

kojem je predstavio kolekciju za proljeće

2018. nazvanu, prikladno, Cruising.

- Volim kad se kolekcije naslanjaju na

povijesno nasljeđe, to im daje humani

kontekst jer odjeću doživljavam kao

sredstvo izražavanja svoje osobnosti, a

ne kao izvor zarade i bogatstva - izjavio

je taj nesuđeni grafički dizajner

(pohađao je umjetničku akademiju u San

Franciscu) u povodu nagrade za

najboljeg američkog dizajnera muške

mode u 2023., koju mu je CFDA,

Američko udruženje modnih dizajnera,

118

FOTOGRAFIJE: LAUNCHMETRICS/SPOTLIGHT (1) I PROFIMEDIA (3)

Lajtmotivi dizajnerovih kolekcija

su predimenzionirana silueta i

bogate tkanine karakteristične

za žensku modu. (lijevo).

Billie Eilish nosi model Willyja

Chavarrije iz muške kolekcije za

proljeće '24. na posljednjoj

dodjeli Zlatnih globusa (gore).

dodijelilo u studenom prošle godine. No,

bez obzira što za predstavljanje kolekcija

bira legendarna njujorška mjesta, u

intervjuu za časopis Cultured izjavio je

da mu nema ljepšeg mjesta od -

smetlišta.

- Na hrpu nabacane stvari privlače me

nestvarnim bojama i tipografijom, dok

njihova oštećenja uslijed vremenskih

prilika i samog protoka vremena

izgledaju nevjerojatno - rekao je Willy,

dodajući da mu je takvo mjesto

inspirativnije od ijedne scenografije

revije koju je vidio u životu. A kad je riječ

o ciljevima, dizajner nastoji da njegove

kreacije nisu priuštive samo bogatima,

već i pripadnicima radničke, kao i

srednje klase. Stoga u suradnji s

partnerima - sportskim brendom Pro

Club, proizvođačem radne odjeće

Dickies te streetwear brendom FB

County, kreira i liniju jeftinije odjeće koju

prezentira u sklopu svojih revija, u

kombinacijama s komadima koji stoje

više tisuća dolara. Kožnata jakna iz

regularne linije stoji, primjerice, 3200

dolara, hlače 2100 dolara, a košulje blizu

600, dok hlače iz pristupačnije linije

stoje 250 dolara, a košulje 225 dolara.

Premda po cijeni povoljniji, ti odjevni

predmeti nisu ništa manje atraktivni ni

nekvalitetniji jer veliki dio njihove izrade

- oko 60 posto - uključuje ručni rad i

izradu po mjeri, što je karakteristično za

kreacije visoke mode.

- Na svom sam se prvom poslu u

modnoj tvrtki Joe Boxer, koja je kreirala

mušku odjeću i donje rublje, sam uvjerio

koliko pažnje i ručnog završavanja

iziskuje izrada pojedinih odjevnih

predmeta i tamo sam se zaljubio u

dizajniranje za muškarce - izjavio je

Willy, koji je u tu tvrtku došao u namjeri

da radeći u odjelu dostave poboljša svoj

studentski standard. No, potaknut

okruženjem, ubrzo je počeo skicirati

prve odjevne predmete te nakon

obavljenog posla ostajati u tvrtki kako bi

naučio sve o kreiranju i proizvodnji

(muške) odjeće. To se svidjelo vlasniku,

Kanađaninu Nicholasu Grahamu, koji

mu je ponudio dizajnerski staž, a potom i

posao glavnog dizajnera. Kako je Willy

pasionirani sportaš - bavi se vježbanjem

u teretani, trčanjem i boksom, nakon

nekog je vremena pronašao novi izazov.

Zaposlio se kao dizajner u tvrtki Voler

koja je specijalizirana za izradu

sportskih dresova, posebice

biciklističkih, a to mu je donijelo novi

angažman: 1999. postaje dizajner

sportske linije biciklističke odjeće RLX

poznate američke modne kuće Ralph

Lauren. A prije nego što je pokrenuo

vlastitu modnu marku, s prijateljem

Davidom Ramirezom je krajem 2010.

otvorio multibrend trgovinu muške

odjeće Palmer Trading Company, koja je

nudila suvremene kreacije poznatih

dizajnera i vintage komade u stilu

američke modne estetike. Bila je

popularna među pripadnicima njujorške

umjetničke i intelektualne scene koji su

nakon otvorenja Willyjevog brenda

postali njegova vjerna klijentela.

119

GG MODA I FILM

Jedan muškarac

Penélope Cruz, Brad Pitt i CHANEL, zajedno,

pripremio ROMANO DECKER

fotografije INEZ VAN LAMSWEERDE & VINOODH MATADIN

120

u filmu o ljubavi... Može li bolje?

i jedna žena

121

Kako je bilo sresti i upoznati Claudea

Leloucha na snimanju, zvuči poput

trenutka za filmsku povijest?

P.C.: Bilo je uzbudljivo, dan prije samog

snimanja doznala sam da će biti s nama

na setu i da ima ulogu u spotu. Divim se

njegovom radu, a film "Jedan muškarac i

jedna žena" nalazi se u kolekciji mojih

najdražih filmova. Nevjerojatan je to

film, stvarno poseban. Anouk Aimée je u

toliko uloga tijekom svoje karijere bila

poput sna, ali posebno u ovoj. Oduvijek

sam željela utjeloviti lik poput Anne

Gauthier, a lik izgraditi na način kako je

Anouk izgledala u tom filmu. Doduše,

koncept za novu kampanju, bila sam

presretna.

Jedan od elemenata originalnog filma

je prikaz početka ljubavne veze,

ljubavna priča između likova koje

glume Anouk Aimée i Jean-Louis

Trintignant. Kako vas je dotakla ta

priča?

P.C.: Ono što je zanimljivo u načinu na

koji režiser Claude Lelouch prikazuje

njihovu ljubavnu priču je da kroz film

možete osjetiti sveprisutnu opasnost.

Likovi to nikada ne izgovore, ali se osjeti,

oboje znaju da ulaze u opasno područje

'Volim raditi sa CHANELOM, tijekom godina smo zajedno

nikada nisam razmišljala o remakeu

"Jednog muškarca i jedne žene". Jer

kada je film toliko savršen, nema

potrebe za remakeom, pa niti spot za

CHANEL nije remake. Ovo je, na neki

način, predivan hommage Claudeu

Lelouchu i svima onima koji su uključeni

u taj magičan film.

Što je to u filmu "Jedan muškarac i

jedna žena" što vas je posebno

dotaklo?

P.C.: Claudeovo oko. Smatram da je film

bio vizualna revolucija. Kasnije sam

doznala koliko im je bilo teško s gotovo

nepostojećim budžetom. Pamtim

informaciju da je bilo samo petnaestak

ljudi u ekipi. Na taj način filmsku

produkciju možete izgurati samo ako

imate njegov talent i volju. Danas, kad

pogledam film, izgleda vrlo suvremeno, a

ta će kvaliteta, čini mi se, trajati zauvijek.

Neke će ga nove generacije otkriti,

pogledati i pomisliti kako je cool i

moderan. No, nije film samo vizualno

bogat, duboko je emotivan, sa slojevitom

ljubavnom pričom, jednostavno je sjajan,

od početka do kraja.

Jako volim raditi sa CHANELOM,

tijekom godina smo zajedno napravili

mnoštvo sjajnih, uzbudljivih stvari, ali

kada su mi rekli da je baš ova priča

velikih osjećaja jedno prema drugom.

Prepoznajem taj strah u oba lika, iako to

ne izgovaraju. Claude je pametan čovjek

i njegovi su scenariji iznimno pametni.

Čak i kada je ta veza sretna, ta veza je

najkompleksniji odnos na svijetu.

Fascinira me činjenica da se u očima oba

lika kroz čitav film vidi uzbuđenje s

primjesama straha. Kada sam kao

tinejdžerica prvi put pogledala film,

mogla sam to jasno vidjeti i očaralo me.

Što mislite da ovaj film čini tako

besprijekornim?

P.C.: Mislim da je to upravo ono o čemu

smo govorili, vizija Claudea Leloucha,

njegovo iznimno oko. To je vrlo moderan

film prepun neočekivanih režijskih i

fotografskih odluka, kadriranja, položaja

kamere i kuta snimanja. Svi su njegovi

filmovi takvi, ali ovdje je to naglašeno i

snimkama automobilskih utrka, gdje

kameru skriva na stvarno neočekivanim

mjestima. To mi se sviđa. To je ono što

redatelja čini jedinstvenim, originalnim i

posebnim. Ovaj film nikada neće

zastarjeti, to je nemoguće.

Uzbudljiva je ta ideja o dvije ikone

zajedno u filmu…

P.C.: Upoznala sam Brada Pitta prije

mnogo godina, radili smo film s

Dvoje Oscarom nagrađenih

glumaca prvi su put u

svojim karijerama snimali

zajedno za kratki film u

kojem Chanelova torba

igra glavnu ulogu

122

napravili mnoštvo sjajnih, uzbudljivih stvari'

123

Chanelov hommage

fokusiran je na ključnu

scenu filma gdje dvoje

glavnih likova sjede

jedno nasuprot

drugom u hotelskom

restoranu u Deauvilleu

'Oduvijek sam se divila modnoj

Ridleyjem Scottom i viđali se na nekim

probama iako nismo imali zajedničke

scene. Oduvijek sam se divila njegovom

radu. Susreli smo se nekoliko puta

tijekom godina, on je uvijek bio jako

ljubazan, drag i vrlo zabavan. Sretna sam

što sam na ovom projektu radila baš s

njim. Mislim da je on savršen izbor za lik

Jean-Louisa Trintignanta, za to treba

biti cool i zanimljiv, a uz to on je

jednostavno sjajan glumac.

Jeste li u filmu primijetili

CHANEL torbicu? Je li vam išta

''govorila'' u toj sceni?

P.C.: Anouk Aimée je vrlo elegantna i

lijepa žena, oduvijek je bila, a izgled

njenog lika bio je zadivljujuć. Ne može se

biti elegantniji od toga.

U mojim analizama taj je lik bila

CHANEL žena. Tako da je potpuno

logično da je torbica bila tamo, na sredini

stola, tijekom njihovog razgovora u

restoranu. Sve je u toj sceni, zajedno sa

CHANEL torbicom, bilo baš kako treba.

Što osjećate kada nosite CHANEL?

P.C.: To je poput mađioničarskog trika,

čak i ako odjenem samo traperice,

majicu i tenisice, kada dodam CHANEL

124

kući CHANEL, od djetinjstva pratim sve što rade'

torbicu instantno doživim taj

nevjerojatan osjećaj… Rekla sam

svojedobno Virginie Viard (Chanelova

kreativna direktorica modnih

kolekcija) da mi komadi koje ona stvara

izazivaju pozitivan dopaminski šok.

Oduvijek sam se divila modnoj kući

CHANEL, od malena sam pratila sve

što rade. Imam veliko poštovanje

prema CHANELU, prema osnivačici

Coco Chanel, a kasnije i prema Karlu

Lagerfeldu s kojim sam imala veliku

sreću izgraditi vrlo poseban odnos.

Jako volim Virginie i ne mogu zamisliti

da bi itko drugi mogao raditi ono što

ona radi. Osjećam se sretnom kada

nosim CHANEL komade. Što više učim

i saznajem o tome kako se izrađuju i što

je sve potrebno kako bi nastao svaki

komad, to više cijenim trud i talent svih

uključenih u proces.

Jeste li uspjeli razgledati grad, kako

vam se sviđa Deauville?

P.C.: Zaljubljujem se u Deauville. Rekla

sam svojoj obitelji da svi zajedno

moramo doći ovamo, stvarno je

prelijepo, arhitektura je nevjerojatna.

Želim se vratiti i zbog Festivala

američkog filma.

125

GG X GARDEROBA

STILSKE IGRE

bez granica

Garderoba Concept Store, to

kultno, obožavano mjesto ljubitelja

mode i cool skandinavskog

dizajna, u pomno odabranim

kolekcijama za proljeće nudi

bogatstvo chic odabira

BY MALENE BIRGER

Pletivo od organskog

pamuka i lana nova je,

aktualna modna tema

omiljenog, ekološki

osviještenog brenda

Luksuzni komadi dizajnerice

Anne-Dorthe Larsens dolaze u

mekim, elegantnim siluetama,

začinjeni chic torbicama

LOVECHILD 1979

RABENS SALONER

Na urbanom catwalku istaknite se meko

drapiranom, asimetričnom, bezvremenski

modernom siluetom skandinavskog dizajna

GIANNI

Teksturirano beige odijelo od reciklirane

tkanine sinonim je za popularan trend

minimalističkog, tihog luksuza koji obožavamo

126

RAIINE

Ako ste u potrazi za cool, street smart

komadima, sigurni smo da ćete svoje favorite

za svaki dan pronaći u dinamičnoj kolekciji

ovog danskog brenda

Kolekcija za proljeće

'24. koncipirana je oko

printeva umjetnica

Heather J. Chontos i

Aline Gaiad koji su

poslužili kao inspiracija

za raskošna tkanja,

jeans patchwork i

žakard tkanine

MUNTHE

FOTOGRAFIJE: PROMO

STINE GOYA

Iako proljetna kolekcija dizajnerice

obiluje sočnim printevima i traperom,

mi se odlučujemo za savršene komade

skandinavskog minimalizma u

neutralnoj paleti

RODEBJER

Tanke naramenice i maksi dužina

haljine kroja punog kruga s

bogatim naborima prizivaju

preplanulo ljeto i vibe sexy 70-ih

godina prošlog stoljeća

HENRIK

VIBSKOV

Asimetrija te pametno sukobljavanje

tekstura i uzoraka oduvijek nas

privlače kolekcijama ovog

multitalentiranog kreativca

127

OOL

IRL

AISY

ONA JE LIJEPA, ONA JE NEMIRNA, ONA JE SLOBODNA,

ONA JE LJUBAV NA PRVI POGLED

Fotografije KATARINA ŠOŠKIĆ

Styling MANDA JAVORINA

Model DAISY

Make-up i kosa MARGARITA BUZOVA

128

Haljina Adem/s

129

130

Košulja, suknja i naušnice Marija Tarlać

131

132

Top JW Anderson, MiaMaya Fashion Concept Store; suknja Marija Tarlać

Top Ines Atelier; suknja Twinset, MiaMaya Fashion Concept Store; cipele Mona; naušnice Marija Tarlać

133

134

Sako i šorc Ines Atelier, košulja i naušnice Marija Tarlać, cipele Mona

Haljina Petar Petrov, Distante

135

136

Lijevo: haljina Magda Butrym, Distante; cipele Massimo Dutti. Desno: košulja i hlače Victoria

Beckham, MiaMaya Fashion Concept Store; cipele The Attico, Distante

137

Lijevo: top Victoria Beckham, broš nošen kao naušnica Weekend Max Mara, sve MiaMaya

Fashion Concept Store; čarape Mugler, Distante. Desno: cipele Gia Borghini, Distante

138

139

140

Haljina Sanda Simona, Distante; cipele Massimo Dutti

Sunčane naočale Balenciaga, Distante

141

Lijevo: torba Alexander McQueen, Distante; bunda vlasništvo stilistice. Desno: haljina Petar Petrov, Distante

142

143

GG KOLUMNA

SUDBONOSNI SUSRETI

Lorenza Bäumera je fotografirao Patrick Bailly-Maître-Grand

U EMOTIVNOJ OBJAVI ZA GLORIJU

GLAM SLAVNI FRANCUSKI

DRAGULJAR LORENZ BÄUMER

OTKRIVA KAKO JE NAJBOLJI DAR

ZA 30 GODINA RADA DOBIO OD

SVOJIH 30 PRIJATELJA KOJI SU MU

OTKRILI KOLIKO SU ZAJEDNIČKO

POZNANSTVO I NJEGOVE KREACIJE

UTJECALI NA NJIHOVE ŽIVOTE


fotografije PHILIPPE GARCIA

Na elegantnom pročelju zgrade na

pariškom trgu Vendôme stoji šest slova

ispisanih gracioznim fontom. BÄUMER.

Unutar zidina te zgrade moj je svijet koji

svake sezone priča novu priču. Ljubičasti

baršun, plišani tepisi, zrcala, fotografijama

ispunjeni zidovi te police s omiljenim knjigama postali

su pozornica za prikazivanje nakita, izloženog poput sentimentalnih

predmeta u privatnom apartmanu. Na zidu visi

moj manifest Vjerujem da nakit ima dušu, a ne cijenu!

Upravo ovdje ugošćujem svoje posjetitelje, a naše

druženje nastojim učiniti više od same kupnje. Ljudi mi

donose svoje snove sa željom da im dam oblik. Upravo iz

takvih plodnih dijaloga nastali su neki od najljepših

komada mog nakita.

Nakon što sam završio prestižni studij na Ecole

Centrale mogao sam birati karijeru bilo gdje u svijetu. No,

umjesto toga, zatvorio sam se u kupaonicu s komadom

bijelog opala i napravio svoj prvi komad nakita i darovao

ga majci! Svako razočaranje i zabrinutost koju je možda

osjećala izborom moje profesije nestalo je u trenu. Samo

nekoliko mjeseci kasnije stigla mi je ponuda za posao iz

Chanela, a uskoro sam radio i za Cartier, Louis Vuitton,

Guerlain, Hennessy...

I tako je proletjelo 30 godina...

Silno sam ih želio sačuvati. Sakupiti u album lijepih

sjećanja koji mogu podijeliti s ljudima koji me vole. Odlučio

sam napisati knjigu, a kao nit vodilja bile su riječi

francuskog pjesnika Paula Éluarda "Il n'y a pas de Hasard,

que des rendezvous" (ne postoje slučajnosti, samo susreti

koji su se morali dogoditi). Neopisivo je puno istine u tome.

Što bi bilo s mojim uvjerenjima i željom za stvaranjem bez

ljudi koje sam sretao na svom putu? Bez svih njih koji su

ušli u moj život, s kojima sam se sastajao i provodio

vrijeme? Moji voljeni, savjetnici, partneri, klijenti, kolege a

sada i prijatelji oduvijek su bili tu za mene i kroz knjigu

sam im želio pokazati koliko mi znače. Ako sam u svoj

posao unio strast to je bilo zbog njih. Da im pružim radost

i sreću. Iako su oni najčešće bili primatelji mog nakita,

pomogli su mi kreirati ga. Uvijek sam se pitao koliko je moj

nakit njima važan i koliko je moj rad utjecao na njihov. Zato

sam zamolio trideset dragih prijatelja da mi napišu nešto o

našim susretima, a njihovi odgovori ispunili su moje srce i

pružili mi najveći dar za godišnjicu.

144

Kad me je Lorenz uveo u svoj svijet,

ostala sam zatečena njegovim

znanjem i znatiželjom, posebno za

dizajn koji nam je zajednička

strast. Njegove su kreacije lirske,

raskošne i poetične. Jedan od

njegovih prstena podsjeća me na

Horte de Sant Joan, šarmantno

katalonsko selo koje je igralo

ključnu ulogu u Picassovu životu i

njegovu otkriću kubizma. Taj

prsten je Lorenzova oda

kubističkim kompozicijama, a

drago kamenje u potpunoj je

simbiozi s nebom i prirodom.

Diana Picasso

Povjesničarka umjetnosti, kuratorica,

dizajnerica nakita i unuka slikara Pabla Picassa

Lorenz je uveličao jedan od najvažnijih

dana u mom životu. Na svom sam

vjenčanju nosila njegovu tijaru kojom

je savršeno uspio dočarati moje

osjećaje. Nadahnuće je pronašao u

vodi - s kojom sam iznimno povezana.

Njenim oblikom i načinom na koji se

lomila svjetlost preko dijamanata

uspio je stvoriti magiju lakoće vala i

morske pjene, a istu čaroliju prenio je i

na moje osjećaje.

Njezino veličanstvo princeza

Charlène od Monaka

Lorenza sam upoznao na Baskijskoj obali u

Francuskoj - prvo kao surfera. On je generator

emocija i zadovoljstva. Uživam u zajedničkih

razgovorima o kuhanju. Oboje u svom radu ljudima

nastojimo pružiti zadovoljstvo i istražiti još

neistražene teritorije, a on je uz to i vješti zanatlija s

neutaživom znatiželjom.

Alain Ducasse

Chef

Gladijator Borghese, Agasias (rano 2. stoljeće), Muzej Louvre, Pariz.

Narukvica insprirana djelom Roberta Louisa Stevensona 'Otok s blagom' krije tajni mehanizam za

pristup pravom blagu - ljubavi, u obliku privjeska sa srcem.

145

Nakon prvog poznanstva zamolio sam ga da kreira

nakit za Louis Vuitton. Odmah je ulovio kod brenda pa

su neki od tih komada postali legendarni. Lorenz je

izumitelj u najplemenitijem smislu te riječi. On dugu

tradiciju umjetnosti savršeno usklađuje s našim

vremenom.

Pietro Beccari

CEO Louisa Vuittona

S Lorenzom me veže prijateljstvo od

našeg prvog susreta. Osvojio me svojom

osobnošću, radom i svijetom koji je

izgradio oko sebe. Divim se njegovoj

sposobnosti da istovremeno koristi oba

dijela mozga - racionalni lijevi i kreativni

desni. Zadivljen sam dizajnom njegove

bočice Bee koju je kreirao za Guerlain.

Lorenz je tvorac snova.

Laurent Boillot

CEO Guerlaina

Poprsje Laokonta iz 17. stoljeća djelo je Giuliana Finellija (1601. – 1657.), Muzej Louvre, Pariz.

Unikatni broš u obliku pauka od Abalone bisera okruženog ametistima, safirima, paraiba turmalinima i bijelim dijamantima.

146

Na prvom spoju Lorenz mi je darovao komad nakita.

Imala sam 23 godine i bila sam zbunjena. No, nije me

osvojio darom, nego osobnošću. Bio je ljubazan i

pažljiv. On stvara nakit kako bi usrećio ljude. U naš

zaručnički prsten ugravirao je 'samo naše' riječi, a

dirnuo me naušnicama i prstenom Love Birds koje mi

je darovao za rođenje kćeri Alme. Lorenz ima

sposobnost iskazati emocije kroz nakit.

Géraldine Bäumer

Muza

Lorenza sam upoznala na otoku Sumba u

Indoneziji. Oboje smo tamo bili s obiteljima kako

bismo napunili baterije i uživati u moru i

nevjerojatnoj prirodi. Volim njegov rad jer je pun

radosti - ima snažan osjećaj za boju, materijale i

teksturu, a njegov pristup kombiniranju

elemenata sličan je mom radu. Nakit mu je vrlo

francuski, vrlo pariški. Lorenz je iznimno

znatiželjan i ima izvrstan smisao za humor. I on i

ja nastojimo stvoriti bezvremenski elegantne

predmete za ljude koji nam poklanjaju svoje

povjerenje.

Kelly Wearstler

Dizajnerica interijera

Naše prijateljstvo traje više od

trideset godina. Iako su nam

osobnosti i struka različiti, uvijek

smo uživali u neformalnim

razgovorima i zajedničkim

interesima, posebno u odnosu na

čovjekov odnos prema prirodi.

Obojica pokušavamo stvarati u

'kaosu' koji se nalazi između

materijalnog svijeta i carstva

ideja, u finoj vezi koja spaja sirovi

materijal s kultiviranom

estetikom.

Vik Muniz

Umjetnik

'Prijeteća ljubav' (oko 1757.) djelo je Étienna Maurica Falconeta (1716. – 1791.), Nacionalni muzej keramike, Sèvres.

Koktel-prsten 'Morski jež' izrađen je od ružičastih safira te bijelih i čokoladnih dijamanata, a krije tajni pretinac.

147

GG PRIČE


Meksička atletičarka Enriqueta Basilio prva je žena u povijesti modernih Olimpijskih igara koja je zapalila

olimpijski plamen, i to na svečanom otvorenju ljetnih Igara u Meksiku 12. listopada 1968.

MODA I

Povijest jedne ljubavi

Uoči ljetnih Olimpijskih igara u Francuskoj, u pariškom Musée des Arts décoratifs

postavljena je izložba posvećena razvoju sportske mode - od njezinih početaka na

plemićkim imanjima i terenima za tenis i polo pa do pojavljivanja na modnim revijama

slavnih modnih kuća i asimiliranja u dnevni stil suvremenog doba

tekst JASMINA RODIĆ

148

Atletičarka Sha'Carri

Richardson zvijezda je

nove kampanje zajedničkog

projekta modnih brendova

Jacquemus & Nike

SPORT

FOTOGRAFIJA: NIKE PRESS

149


/ 1

/ 2

1. Gabrielle

Chanel s

prijateljem nakon

teniskog meča

2. Teniska

zvijezda Serena

Williams na

terene je donijela

visoku modu

3. Ilustracija

dizajnera Johna

Redferna

4. Ilustracija

Jeana Patoua

5. Tenisač Stan

Smith na

Wimbledonu

1972.

6. Model na reviji

Lacoste 2015.

7. Suzanne

Lenglen i Rene

Lacoste na

teniskom turniru

/ 4

/ 3

Tenisač RENE LACOSTE

dizajnirao je 1929. majicu

kratkih rukava od

pamučnog pikea, s

uštirkanim ovratnikom

koji se može podići kako

bi štitio vrat od sunca

/ 6

/ 5

/ 7

150

U pariškom Musée des Arts Décoratifs postavljena je izložba 'Moda i sport: od jednog podija do drugog'

Do Olimpijskih igara u

Parizu preostalo je još

nekoliko mjeseci, a njihovi

organizatori u

završnici su priprema

za održavanje te prestižne

sportske manifestacije koju u prosjeku

prati više tri i pol milijarde ljudi.

Sve će oči ovog ljeta biti uprte u

Francusku, a na stadionima i u reklamnim

stankama TV prijenosa natjecanja

nećemo gledati samo oglase teleoperatera,

aviokompanija i proizvođača automobila

već i luksuznih modnih brendova

i brendova nakita. Naime, ovaj put

Olimpijske igre kao premium partner

sponzorira najveći svjetski konglomerat

luksuznih brendova LVMH (u čijem su

vlasništvu Dior, Fendi, Givenchy, Louis

Vuitton, Kenzo, Tiffany & Co te mnoge

druge slavne modne i draguljarske

kuće), a šuška se da su to platili 166 milijuna

dolara. Zvuči puno, no to je sitnica

za njegova vlasnika Bernarda Arnaulta,

najbogatijeg čovjeka na svijetu, čije se

osobno bogatstvo procjenjuje na 230

milijardi dolara. Arnaulta veseli činjenici

da će njegova kompanija Olimpijskim

igrama dati osobni pečat: brend nakita

Chaumet osnovan davne 1780., u vlasništvu

LVMH-a, dobio je čast da dizajnira

olimpijske medalje, a njihova modna

kuća Berluti osmislila je uniforme koje će

francuska olimpijska delegacija nositi na

otvorenju Olimpijskih igara 26. srpnja i

Paraolimpijskih igara 28. kolovoza. Nije

neuobičajeno da slavni dizajneri i modne

kuće odijevaju vrhunske sportaše na

Olimpijskim igrama: Stella McCartney

osmislila je Adidasove dresove za britanski

olimpijski tim još na ljetnim

Olimpijskim igrama u Londonu 2012. -

bilo je to prvi put u povijesti igara da je

vodeći modni dizajner dizajnirao odjeću

za reprezentaciju jedne zemlje na svim

natjecanjima i za Olimpijske i za

Paraolimpijske igre. Giorgio Armani čitavo

desetljeće odijeva talijansku olimpijsku

reprezentaciju (radi i svečane uniforme

za otvaranje i zatvaranje Igara i

dresove za pojedine sportove), Ralph

Lauren odijeva američke olimpijce od

2008., dok je Christian Louboutin osmislio

odijela za kubansku delegaciju na

Olimpijskim igrama u Rio De Janeiru

2016.

U kojoj su mjeri sport i moda isprepleteni,

dokazuje i izložba "Moda i sport: od

jednog podija do drugog", koja se do 7.

travnja održava u pariškom Musée des

Arts décoratifs. Na njoj se može razgledati

450 odjevnih predmeta, fotografija,

postera, skica, časopisa, slika, skulptura

i videa koji ilustriraju evoluciju sportske

odjeće i njezin utjecaj na suvremenu

modu te pričaju priču o pionirima modnog

dizajna koji su inspiraciju pronašli

na sportskim terenima. Jean Patou,

Jeanne Lanvin, Gabrielle Coco Chanel i

Else Schiaparelli sportsku su odjeću učinili

modernom u širem konteksta, uključivši

je u svakodnevne kombinacije i

izvan terena početkom prošlog stoljeća,

dok su se prvi komadi sportske odjeće

pojavili još krajem 19. stoljeća.

Britanskim i francuskim plemićima

dojadilo je da se bave lovom i jahanjem u

svojoj standardnoj dnevnoj odjeći strogih

krojeva i materijala neprilagođenih

intenzivnim pokretima i znojenju, pa su

počeli zahtijevati od svojih krojača da im

umjesto krutih, podstavljenih sakoa

sašiju komotne jakne od laganih materijala.

U to su se vrijeme rodile i prve tenisice:

američka gumarska tvrtka United

States Rubber Company počela je 1892.

proizvoditi cipele s gumenim potplatima

namijenjene atletičarima, a kako je guma

savršeno prianjala uz travnatu podlogu,

prigrlili su ih i tenisači (otuda i naziv).

Početkom 20. stoljeća razvitak sportske

odjeće dobiva novi zamah zahvaljujući

ženama - osnažene sufražetskim

pokretom, mlade dame počele su voziti

bicikl, igrati tenis i plivati, a Britanac

John Redfern bio je jedan od prvih

151

Plemstvo je potaknulo razvoj

sportskih komada: nezadovoljni

odjećom u kojoj su išli na jahanje i

u lov, od krojača su tražili da im

sašiju nešto praktičnije i udobnije

modnih dizajnera koji je počeo kreirati

sportsku odjeću za njih. I izbor materijala

se promijenio - novom, fizički aktivnijem

načinu života odgovarala je odjeća sašivena

od mekših i podatnijih materijala -

poput džerseja, pamučnog ili vunenog

pletiva, tada noviteta na tržištu. Gabrielle

Chanel među prvima je uočila njegove

prednosti za izradu odjeće pa slavnu

francusku dizajnericu koja je i sama voljela

sport (i sportaše) danas smatraju pionirkom

"athleisure stila" - spoja sportske

udobnosti i dnevne elegancije.

Jedan od istaknutih dizajnera sportske

odjeće bio je i Parižanin Jean Patou,

u čijoj se teniskoj suknjici 1921. na

Wimbledonu pojavila ondašnja teniska

zvijezda Suzanne Lenglen, koja je kasnije

postala direktorica njihovog odjela

sportske odjeće . Taj atraktivni plisirani

model midi dužine brzo je postao hit i

izvan teniskih terena. I sami sportaši

počeli su kreirati sportsku odjeću koja

će zadovoljavati sve njihove zahtjeve -

tako je poznati tenisač René Lacoste

zvani "Krokodil", nezadovoljan majicom

dugih rukava, 1929. kreirao majicu kratkih

rukava od pamučnog pikea, s nekoliko

gumba sprijeda i uštirkanim ovratnikom

koji su igrači mogli podići kako bi

zaštitili vrat od sunca. Košulja je postala

hit, i to pod nazivom "polo majica" jer je

brzo postala miljenica igračima pola.

Lacoste, koji je na nju stavio i znak krokodila,

nije bio jedini tenisač kojeg ne

pamtimo samo zbog sporta već i zbog

mode - američki tenisač Stan Smith

pomogao je brendu Adidas da se učvrsti

na tržištu obuće svojom istoimenom

tenisicom 1970-ih i 1980-ih godina prošlog

stoljeća (popularne su i dandanas).

U SAD-u sportska se moda razvijala

paralelno s europskom, a njezine su

začetnice bile Claire McCardell (koju su

Calvin Klein i Donna Karan u više navrata

naveli kao svoju inspiraciju u radu) i

Bonnie Cashin. One su početkom prošlog

stoljeća kreirale inovativnu, jednostavnu

odjeću koja je služila modernoj,

neovisnoj ženi u pokretu. Proizvođači

sportske odjeće 60-ih su godina počeli

koristiti rastezljive materijale i tako se

rodila trenirka - pamučne i poliesterske

trenirke u plavoj, crvenoj i sivoj boji

postale su hit, a za uvođenje klasične

rastezljive trenirke u mainstream modu

zaslužan je Bruce Lee, hongkonška zvijezda

akcijskih filmova iz 70-ih. Zbog njegova

utjecaja postalo je cool nositi atletske

trenirke i izvan sportskih terena.

Danas su pak trenirke i tenisice s potpisom

modnih kuća Balenciaga i Off-

White maltene postale nova mala crna

haljina, a mnogi slavni brendovi lansirali

su kolekcije nadahnute sportskom odjećom,

poput one Alexandera McQueena

za proljeće 2005. nadahnute izgledom

igrača američkog nogometa, kolekcije

modne kuće Miu Miu za jesen 2002.

inspirirane odjećom za tenis ili Diorove

kolekcije za proljeće 2022. nadahnute

boksom. Kultne modne kuće sve češće

sklapaju unosna partnerstva sa sportskim

brendovima, nastojeći proširiti svoje

baze kupaca i mogućnost utjecaja na

njihove odluke o kupnji, a nova generacija

klinaca mahnito grabi plodove tih suradnji

- prisjetimo se samo kolaboracija Adidasa

i Stelle McCartney, Adidasa i Guccija,

Diora i Conversea, Diora i Air Jordana,

Louisa Vuittona i NBA-a. Francuski

modni brend Jacquemus već nekoliko

godina surađuje s Nikeom, a posljednji it

komad iz tog poduzetničkog "braka iz

interesa" je torbica The Swoosh - kreirana

u obliku prepoznatljivog Nikeovog

swoosh loga uz klasičan Jacquemus

tiskani natpis, čije je zaštitno lice atletska

zvijezda Sha'Carri Richardson.

Sportašice su lude za modom, a najbolji

je primjer slavna Serena Williams

(42) koja vijest da se oprašta od tenisa

nije objavila u nekom sportskom časopisu

već - u Vogueu. Ona je među prvima

počela razbijati monotoniju klasične

bijele suknje i majice na teniskom terenu,

nametnutu od tradicionalista, koji su

se držali krutih pravila Wimbledona o

bijeloj boji kao jedinoj dopuštenoj na

teniskom terenu ("jedan obrub u boji

oko dekoltea i oko manšete rukava je prihvatljiv,

ali ne smije biti širi od jednog

centimetra", stoji u njihovim pravilima

odijevanja natjecatelja). Na ostalim turnirima

ipak su bili liberalniji pa si je

Serena dala modnog gušta, izravno surađujući

s brendovima poput Nikea i Off-

Whitea koji su osmišljavali nekonvencionalne

komade za njezine sportske

nastupe: na teniske terene tijekom godina

je ulazila u suknjici s dugim bijelim

šlepom, bijelom sakou, ružičastom kombinezonu

i mini haljinici s pink leopard

uzorkom. Nije se libila dovesti boje na

teniske terene baš kao ni njezin talijanski

kolega Jannik Sinner, koji je ušao u

povijest kao prvi igrač koji je dobio dopuštenje

da nosi nebijelu torbu na teren -

odlučio se za svjetlosmeđu Guccijevu

torbicu koja je označavala njegovo partnerstvo

s markom. I Serenina sestra

Venus Williams obožava modu pa je na

US Open došla u blejzeru Willyja

Chavarrije, mini suknji modne kuće Alaïa

i s Pradinom torbom. Modni novinari

odmah su taj stil prozvali "stilom sportskog

tunela".

Godinama u tim tunelima nije bilo

visoke mode, no to se počelo mijenjati

kada su slavni košarkaš LeBron James i

ostatak njegove ekipe Cavaliersi 2017.

stigli na domaće utakmice u doigravanju

- u elegantnim odijelima Thoma

Brownea. Otad pa do danas i oni su

postali svojevrsne modne piste, a sportaši

itekako paze u čemu će se pojaviti

dok njima prolaze do terena. Dok se u

vrijeme kad je David Beckham započinjao

karijeru nije gledalo blagonaklono

na nogometaše koje zanima moda (sjetimo

se samo prašine koju je podigao

odjenuvši sarong na godišnjem odmoru),

danas gotovo pa nema sportaša bez

ugovora s nekom modnom kućom, ali ni

utjecajnih sportskih liga. NBA i modna

kuća Louis Vuitton potpisali su 2020.

ugovor o partnerstvu i zajedničkim modnim

kolekcijama koje "predstavljaju njihove

košarkaše u tri izdanja - kad treniraju,

putuju te kad idu na press konferencije",

a one sadrže ne samo sportske

torbe i majice s natpisima već i odijela te

kožne bomber jakne. NBA legenda

LeBron zaštitno je lice Pharrellove kolekcije

Louisa Vuittona za proljeće/ljeto

2024., a na fotografiji iz kampanje drži

crvenu torbu posutu Vuittonovim logotipima,

dokazujući da moda i sport idu -

ruku pod ruku.

152

DIOR

MIU MIU

CELINE

BALENCIAGA

DIESEL

LACOSTE

OFF-WHITE

CHANEL

GUCCI & ADIDAS


Slavne modne kuće sve češće sklapaju

PARTNERSTVA sa sportskim brendovima nastojeći

proširiti svoju bazu kupaca i utjecaj na tržište

153

GG TIJELO MODE

O aktivizmu u modi

promišlja kolumnistica Nataša Mihaljčišin

FOTOGRAFIJA: PRIVATNI ALBUM

Dizajner Rick Owens

kontinuirano se angažirano

bavi temom percepcije

tijela. Model je iz kolekcije

proljeće/ljeto 2024.

FOTOGRAFIJA: LAUNCHMETRICS/SPOTLIGHT

Na samom kraju pariškog

tjedna muške mode, točnije

21. 1. 2024. Serhat

Isik i Benjamin

Alexander, koji od 2016.

godine djeluju pod imenom

GmbH, prije početka svoje revije pročitali

su tekst kojim su se obratili prisutnoj

publici i javnosti. Njihov osobni i emotivni

apel ticao se aktualnog sukoba na području

Gaze. Izrazili su hrabro i otvoreno svoje

političke stavove, obrazložili ih doživljenim

iskustvom etiketiranja i omalovažavanja

zbog različitog etničkog i vjerskog backgrounda,

pozvali na razumijevanje palestinskog

pitanja i osudu izraelske agresije

te zatražili njen prestanak kako bi se zaustavilo

stradanje nedužnih civila i njihov

genocid. Uzmemo li u obzir mjesto događanja

revije: Pariz, Francuska, te zemlju i

grad u kojem žive i rade: Berlin, Njemačka,

možemo zaključiti kako je njihov istup bio

prilično politički angažiran i, isto tako,

sasvim suprotan oficijelnom političkom

stavu Njemačke i Francuske koje su podržale

izraelsku vojnu intervenciju u Gazi.

Postavili su jasno, glasno i uvjerljivo pitanje

ljudske empatije i ukazali na porast

islamofobije. Taj trend su detektirali kao

generator političkog nedjelovanja i šutnje

154

Jedna od prvih zagovornica etične mode, začetnica

političkih poruka na majicama Katherine Hamnett (desno).

Originalna punkerica Vivienne Westwood u audijenciju kod

kraljice Elizabete II. došla je bez donjeg rublja (dolje).

Alexander McQueen je kao gost urednik časopisa

Dazed&Confused kao zvijezdu naslovnice odabrao

paraolimpijku Aimee Mullins (dolje lijevo)

u smislu jedinstvene osude svake agresije

i napada na palestinski teritorij i ljude.

Zatražili su konačno formiranje palestinske

države kao preduvjeta za trajni i mirni

izlazak iz dugogodišnjeg stanja napetosti

i neravnopravnosti na Bliskom istoku.

Svoje stavove i riječi kreativno su

materijalizirali u uzorcima kefije (palestinske

marame) na elementima muške

kolekcije, koja je prezentirana revijom

nakon uvodnog govora. Kako je riječ o

etabliranim i talentiranim dizajnerima,

njihove riječi su imale velik odjek u modnom

svijetu: bilo je puno šeranja po društvenim

mrežama, puno klikova podrške i

puno oponenata. Usprkos svemu, čini se

kako su na svjetlo iznijeli važnu temu i

učinili je prisutnom u našoj komfornoj

svakodnevici koja, izbombardirana

gomilom informacija, brzo gubi fokus i

zanimanje za sve o čemu treba promisliti

i, eventualno, donijeti sud.

Slične modne subverzije

svojedobno je izvodila i

jedna od prvih zagovarateljica

etične mode:

Katherine Hamnett.

Kad se na prijemu

London Fashion Weeka, koji je organizirala

tadašnja britanska premijerka, našla

oči u oči s gospođom Thatcher, otkrila

je natpis na svojoj majici: "58 Percent Do

Not Want Pershing"! To je značilo da se

58 posto Britanaca ne slaže s agresivnim

vojnim stavom Margaret Thatcher o

instaliranju američkog raketnog sustava

na britanskom teritoriju. Fotografija je

objavljena u svim zapadnim medijima,

nakon čega je postala krilatica svjetskog

antiratnog pokreta. Politički slogani na

majicama su svojevrstan kreativni izum

Katherine Hamnett, a osim političkih

poruka na majicama su bile ispisivane

rečenice vezane uz aktivizam u modnom

poslovanju: uporaba organskog pamuka

i etičnost proizvodnih procesa. Njen

angažman bio je usredotočen na ekološki

prihvatljiv i održiv modni lanac s inherentnim

moralnim vrijednostima mnogo

prije nego što je riječ održivost postala

ključna u modnoj industriji, što znači:

postala moderna! Za svoj doprinos modi

i zasluge u modnoj industriji i kulturi

Hamnett je 2011. godine imenovana

zapovjednicom Reda Britanskog

Carstva.

Uz klasičan politički aktivizam kojem

je u mnogim svojim nastupima bila sklona

i Vivienne Westwood, dodajući mu

notu lucidne i duhovite provokativnosti -

poznat je njen dolazak na prijem kod britanske

kraljice bez donjeg rublja, u modi

su na vrlo aktivistički angažiran način

prisutne teme percepcije tijela i identiteta.

Alexander McQueen je kolekciju za

ljeto 1999. "No. 13" prikazao u distopijskom

interijeru ruševnog skladišta u

jugozapadnom dijelu Londona. Kao prvi

model, na sceni se pojavila paraolimpijka

Aimee Mullins. Ručno izrađene drvene

proteze koje su izgledale kao kožne čizme

nadomjestile su amputirane potkoljenice.

Nakon revije je McQueen kao

gost urednik časopisa


155

FOTOGRAFIJE: LAUNCHMETRICS/SPOTLIGHT (3)

Dizajnerski dvojac

GmbH svoje je

političke stavove

kreativno

materijalizirao u

uzorcima kefije na

elementima muške

kolekcije

Dazed&Confused za modele, uz Aimee,

odabrao još sedam osoba s različitim tjelesnim

poteškoćama. Postavljajući estetski

doživljaj tijela u kontekst refleksije i

propitivanja predrasuda i konvencija

otvorio je temu demarginaliziranja

nepravilnosti i odstupanja od zamišljene

pravilnosti i normalnosti. Ljepota drvenih

proteza se kao motiv ponavljala u

kolekciji sve do prsluka koji je otraga

imao anđeoska drvena krila. Dirljiva

osjećajnost reafirmiranog tijela se na

koncu pretvorila u nemoćno i ranjivo

tijelo lutke koja se vrti na rotirajućoj

podlozi, a po čijoj bijeloj i neuprljanoj

haljini dvije velike industrijske pumpe

nemilosrdno špricaju crnu i zelenu boju.

Bila je to rekonstrukcija instalacije

Rebecce Horn "High Moon" iz 1991. izložene

u Marion Goodman Gallery u New

MODA JE, MOŽDA IPAK,

NAJUVJERLJIVIJA KAD

SENZIBILIZIRA

Yorku. Integrirajući u kasnijim revijama

sve više tehnološke i nehumane elemente

te mijenjajući tijelo od hologramske

dematerijalizacije do transhumane vizije

u Platonovoj Atlantidi, McQueen transformira

odnos tijela i identiteta pozicionirajući

ga u tehnologijom određenu

relaciju.

Percepcija različitosti

tijela je tema kojom se

kontinuirano

angažirano bavi Rick

Owens. Svojim

modelima ne dopušta

laku čitljivost. Njegov način je tekst

upisan u začudne formalne nastavke

tjelesnosti koji podcrtavaju moguće

ekstreme različitosti. Eksperiment,

katkad, djeluje namjerno zastrašujuće.

Na taj način operira kao provokacija

doživljaja nečeg drugačijeg, različitog od

nas, nečeg što nas plaši dok nam ne

postane blisko i značajno. Koliko god se

moda činila pripadnicom frivolnijeg

dijela kulturnog sadržaja koji se više bavi

zabavom i razbibrigom - što nije nužno

loše, ona se ipak najčešće referira na

aktualnost: interpretira je, dekonstruira

ili provocira. Često i negira, što nije lako

dokazati bez inventivne kulturološkoantropološke

analize. No, najblaže

rečeno, zanimljiva je činjenica kako

akteri i pripadnici suprotstavljenih

društvenih skupina - koje pripadaju i

različitim socijalnim i nacionalnim

određenjima, dijele gotovo identičan

način odijevanja, uz poneki razlikovni

znak. Ako tu činjenicu možemo, donekle,

pripisati i posljedicama digitalne

globalizacije, masovne proizvodnje i

sveopćeg konzumerizma pa otići do linije

na kojoj se nalaze oni koji modu mogu

konzumirati samo u okvirima

humanitarne pomoći, neće biti lako oteti

se dojmu modne sveprisutnosti. U tom

smislu bi se moglo čak govoriti i o nekoj

prividnoj transcendenciji neugodne

realnosti modnom nadgradnjom ili

modnim pomakom.

Naravno, ne radi se o

promašenoj gesti

pripadnosti globalnoj

potrošačkoj iluziji, nego

gesti koja simbolizira

esencijalnu ljudsku

ravnopravnost i status

individue koja nije

kotirana krutim ideološko-političkim

kontekstom. Pa ni onim ratnim. Koliko se

ovakva vrsta psihološko-modne

transakcije odvija svjesno, toliko je,

zasigurno, duboko usidrena u

podsvjesnom teritoriju gdje se

dekontaminiraju manifestacije osobne

slobode, zaražene svim mogućim

diskursima političkih konstrukcija.

Moda je, možda, najuvjerljivija kad

senzibilizira. Jer ako se nešto kroz povijest

historije, prošlost sadašnjosti, sadašnjost

budućnosti ili budućnost prošlosti

pokazalo kao najopasnije, najpogubnije i

najrazornije za sve nas i svijet oko nas,

onda je to, zasigurno, individualni i kolektivni

nedostatak empatije! One fundamentalne,

ogoljele, ljudske: empatije! I tu

se moda koliko god igrala na kartu

površnosti i nezainteresiranosti za neugodne

i skliske teme, zapravo pokazala

kao vrlo autentična i beskompromisna

zastupnica ravnopravnosti različitosti i

kao najvjernija pravobraniteljica traume

našeg tijela u svim njegovim pojavnostima

i identitetima.

156

Novi tretmani

u Zagrebu

za 10 godina

manje

DANAS POSTOJE BROJNE METODE KOJE

POMAŽU DUGOTRAJNO OČUVATI PRIRODAN,

MLADENAČKI IZGLED KOŽE, A JEDAN OD

NAJINOVATIVNIJIH I UČINKOVITIJIH PRISTUPA

SU ANTI-AGE LASERSKI TRETMANI.

MultiFRAX® laser medicinski je uređaj, vrhunac tehnologije

u pomlađivanju kože. Obnavlja kožu bez većih oštećenja,

bezbolan je te se moguće odmah vratiti svakodnevnim

aktivnostima. Dugo smo čekali laser koji je nježan i učinkovit.

Ovisno o potrebi kože individualno se prilagođava intenzitet,

dubina i trajanje tretmana, što omogućuje personalizirani

pristup i optimalne rezultate. MultiFRAX® laser

unaprijeđena je patentirana verzija izumitelja prvog Fraxel

Dual lasera. Koristi se osim za pomlađivanje i za tretiranje

pora, pigmentacija, strija, ožiljaka jer potiče obnovu kolagena

u dubljim slojevima kože. Koža je svježija, manje naborana,

zategnuta i općenito poboljšane teksture. Ovo je najtraženiji

tretman u poliklinici ali i na svijetu jer pruža sve što tražimo od

lasera za pomlađivanje, a nema oporavka.

Therma D.A.S. Intralifting minimalno je invazivan tretman

za jako opuštenu kožu. Liječnik kanilom uz kontroliranu

temperaturu podiže kožu koja se lijepo zategne. Tretman je

siguran, bezbolan i učinkovit. Potrebno ga je ponoviti samo

jednom dok se za podbradak i koljena uz zatezanje koristi i

liposukcijski modul što je san svih nas u jednom tretmanu

zategnuti i otopiti problematično područje.

LUMIXA – gel fototerapija inovacija je u tretmanima kože. Uz

pomoć patentiranih kromofora koji se aktiviraju svjetlom ovaj

tretman donosi dubinsku obnovu kože, uništavanje slobodnih

radikala koji uzrokuju oštećenje kože i 700 puta pojačano

stvaranje kolagena. Uz to djeluje na smirivanje rozacee i akni.

Tretman je utemeljen na medicinskim istraživanjima i

biotehnologiji te suradnja tehnologije i znanosti uvijek

rezultira ovako značajnim inovacijama.

ACCENT PrimeX Alma laser najnovija je tehnologija koju

koristimo za lice i tijelo, a omogućava smanjenje masnih

naslaga i zatezanje većih površina kože lica i tijela bez

operacije.

Za više informacija obratite se dr.med. Anđeli Prolić

Poliklinika Dermamed u Zagrebu ili Splitu 091 785 8357

info@dermamed.hr www.dermamed.hr

157

'Kako bih se oslobodila

sumorne sadašnjosti,

proljetnom sam kolekcijom

željela naglasiti svijetlu

budućnost koja je pred nama',

izjavila je legendarna

dizajnerica Rei Kawakubo,

osnivačica kultnog modnog

brenda Comme des Garçons.

Ona je energiju dječjeg

odijevanja filtrirala u živopisnu

kolekciju nesputanog izraza.

UTURE PERFECT

158

Na intergalaktičko

putovanje vodi nas kineski

dizajner Kay Kwok koji je

naprednu tehnologiju i

znanstveno umijeće

oplemenio emotivnim

izražajem koji pruža

osjećaj užitka te spaja

Zemlju s planetima

Sunčeva sustava.

Modna budućnost

nikad nije bila

jasnija s

teksturama i

siluetama koje

brišu granice

između mašte i

stvarnosti


fotografije LAUNCHMETRICS/

SPOTLIGHT

159

160

Nizozemac Duran Lantink,

dizajner s pariškom

adresom, u stalnoj je

potrazi za ravnotežom

između nosivih komada i

onih koji koketiraju s

umjetničkim skulpturama.

Održivost je njegova nit

vodilja pa je koristio čak 95

posto recikliranih

materijala, koje je

kombinirao s ručno

pletenom vunom.

Nove forme i pokreti

Umjetnički spektakl s

'nabreklim' odjevnim

predmetima od lateksa indijski

je dizajner Harikrishnan

Keezhathil Surendran Pillai

prikazao u kreativnom

plesnom pokretu te osvojio

nagradu za najboljeg debitanta

Londonskog tjedna mode.

161

'Umjetna inteligencija uspjela je

vizualizirati nešto o čemu prije

nismo mogli ni sanjati, no

kvalitetu mogu stvoriti samo

vješte ruke i strastvena izrada',

otkrio je Guram Gvasalia,

kreativni direktor francuskog

brenda VETEMENTS. Njegovo

promišljeno pretjerivanje u

proporcijama odjevnih

predmeta uz pomoć 3D

vizualnih efekata redefinira

siluetu ljudskog tijela.

^

Poeticna

umjetna

162

Španjolska modna kreatorica

Eva Iszoro je kolekciju Enjoy!

dizajniranu za njen

eksperimentalni modni

brend Accidental Cutting

generirala uz pomoć umjetne

inteligencije. Virtualni

volumeni i avangardna

metoda izrade uzoraka

stvorili su sugestivnu

kolekciju 'nestvarnog'

dizajna.

inteligencija

163

GG #FASHIONINSIDER

U CVATU

MAKOVA

164

MODNA

KOLUMNISTICA

ANA IVANČIĆ

PREDSTAVLJA

IKONU FINSKOG

DIZAJNA - BREND

MARIMEKKO - ČIJI

PREPOZNATLJIV

PRINT MAKA -

UNIKKO - IMA

GOTOVO KULTNI

STATUS

fotografija

PRIVATNI ALBUM

Već godinama, od samog otvaranja

Garderoba Concept Storea, istražujem

brendove koji bi po estetici i mojoj viziji

mogli postati dio naše selekcije skandinavske

mode. Tu, naravno, prednjače Danska i

Švedska, u kojima je modni dizajn prepoznatljiv

izvozni proizvod, dok su mi brendovi u Norveškoj i

Finskoj predstavljali mnogo veći izazov. Ipak, nakon najpoznatijeg

norveškog modnog brenda Holzweiler, u Garderobi nam

se uskoro pridružuje i Envelope 1976, brend koji je osnovala

norveška influencerica i model Celine Aagaard. Na tragu tihog

rokerskog luksuza ovaj modni brend ponovno donosi nešto

novo, a prepoznatljivo u Garderobinu selekciju.

FOTOGRAFIJE: MERIMEKKO PRESS

165

FOTOGRAFIJE: MERIMEKKO PRESS

Kreativna direktorica Marimekka

Rebekka Bay (gore desno); stroj koji

na tkanine tiska Marimekkove motive

(na vrhu); cvjetovi maka i pruge su

glavni motivi na modelima odjeće i

modnim dodacima Marimekko (lijevo,

u sredini i gore)

166

Međutim, u Finskoj nikako nisam

uspijevala pronaći modni brend koji bi

imao "ono nešto" i time nadopunio

ponudu Garderobe. U toj sam se

potrazi često "spoticala" o svjetski

poznati motiv velikog crvenog maka

koji je već desetljećima glavna asocijacija

na finski grafički dizajn, ali ga nikako

nisam vezala uz onaj modni. Za

mene je to bio brend "suvenira" koji

asociraju na Finsku, poput kišobrana,

posteljine i platnenih torbi, te se tako

nisu uklapali u Garderobu.

Prije godinu dana, tijekom Tjedna

mode u Kopenhagenu, našla sam se u

novom i meni dotad nepoznatom dijelu

grada te sam hodajući s jednog na

drugi sastanak zastala pokraj izloga u kojem su se nalazili

vrlo privlačni komadi odjeće. Kako to i inače činim, brzo sam

se odlučila ući i istražiti o čemu je riječ.

Tek kad mi je ljubazna žena u showroomu

rekla da se radi o brendu Marimekko, na

kašmirskim puloverima i predivnim

suknjama sam prepoznala uzorak, tzv.

Unikko, koji je bio suptilno uklopljen u

jesensko/zimski spektar boja. Od sive, plave

do toplih smeđih nijansi, u potpunosti je odudarao od stereotipa

koji sam vezala uz taj brend.

Na idućem Tjednu mode u Kopenhagenu, za sezonu proljeće/ljeto

'24., održana je prvi put revija Marimekko, i to u

amfiteatru Muzeja danskog dizajna, a svjetski poznati print

pojavio se tada u još većoj raskoši boja i oblika. Tada sam

odlučila Marimekko pridružiti Garderobinoj skandinavskoj

obitelji i geografski zaokružiti ono što podrazumijevamo nordijskim

modnim dizajnom. Sretno se poklopilo i to da upravo

ove, 2024. godine finska dizajnerska kuća Marimekko slavi

60. godišnjicu Unikka, jednog od najpriznatijih dizajnerskih

motiva u svijetu mode i umjetnosti.

Unikko, odnosno cvijet maka na finskom jeziku, rođen je iz

kreativnog uma Maije Isole, danas davne 1964. godine.

Tijekom desetljeća je prešao granice Finske i postao svojevrsna

međunarodna dizajnerska ikona. Karijera grafičke dizajnerice

Maije Isole (1927. - 2001.) u Marimekku započela je

1949. i trajala je punih 38 godina, tijekom kojih je dizajnirala

više od 500 uzoraka za tvrtku. Isola je osmislila Unikko kao

apstrakciju cvijeta, kao dio šireg niza cvjetnih apstrakcija.

Danas je Unikko snažan simbol radosti i kreativnosti, koji je

postao glavno obilježje Marimekkovog dizajnerskog identiteta

i vrlo se uspješno uklopio u modni svijet.

U kolekciji proljeće/ljeto '24., koja krajem ožujka stiže u

Garderoba Concept Store, Marimekko spaja ženstvene siluete

s modernom radnom odjećom, što podjednako predstavlja

bogato dizajnersko naslijeđe brenda. Kolekcija predstavlja

veselu kombinaciju poznatog printa i minimalizma koristeći

grubo isprano platno i teški pamučni keper. Kako je kolekcija

prije svega proslava 60. obljetnice dizajna cvijeta Unikka,

tako Marimekko u ovoj kolekciji dodaje nove apstraktne

cvjetne printove finskog umjetnika Anttija Kekkija koji su

nastali njemu karakterističnom tehnikom izrezivanja papira.

UNIKKO, ODNOSNO CVIJET

MAKA NA FINSKOM JEZIKU,

ROĐEN JE IZ KREATIVNOG

UMA MAIJE ISOLE, DANAS

DAVNE 1964. GODINE, A

KOJA JE ZA TVRTKU

OSMISLILA VIŠE OD 500

APSTRAKTNIH MOTIVA

Uz apstraktne cvjetne uzorke kombinacija različitih pruga

unosi poseban ritam u kolekciju. Sezonska paleta stvara točku

susreta suprotnih nijansi spektra: skladni tonovi smeđe,

pepeljasto sive, endivije i bijele stopljeni su s bojom fuksije,

ružičastom, mandarinom i intenzivnom zelenom. Radosne

boje sezone nadahnute su izvornim bojama printa Unikko

koji je Maija Isola prva predstavila 1960-ih.

Marimekkova pak kolekcija za sezonu jesen/zima 2024.

vrlo je ženstvena i odiše elegancijom. Kombinira luksuzne

materijale poput mekog kašmira s 3D aplikacijama i sjajnim

metalik bojama. Bogati tonovi smeđe i bordo susreću se s

cementno sivom, toplim tonovima rumenila, nježno ružičastom

i ponekim detaljem u jarkožutoj. Svaki komad u kolekciji

osmišljen je tako da se lako nosi iz dana u noć, od svakodnevne

elegancije do svečanih prigoda, demonstrirajući kako

se hrabri printovi i boje mogu oblikovati tako da odgovaraju

nizu osobnosti i raspoloženja.

Brend neumorno, iz sezone u sezonu, radi na uključivanju

više organskih i recikliranih materijala u svoje kolekcije, uvijek

imajući na umu kvalitetu u trajnost odjeće. U kolekciji za

ovo proljeće i ljeto predstavlja svoj pilot-projekt proizvodnje

tzv. zatvorenog kruga koji je pokrenut u jesen 2023. u suradnji

s portugalskim proizvodnim partnerom Pedrosa &

Rodrigues. Kolekcija sadrži komade jednim dijelom izrađene

korištenjem ostataka materijala i otpada iz vlastite proizvodnje.

Dugoročna vizija Marimekka je da će se u budućnosti

proizvoditi bezvremenski i održivi proizvodi u ravnoteži s

okolišem, u skladu s načelima kružnog gospodarstva.

Asortiman sezonskih torbi i modnih dodataka također sadrži

reciklirane materijale, pa su tako svi komadi u novoj seriji

pletenih torbi izrađeni od 100 posto recikliranog poliestera.

Osim samih kolekcija, i na ljetnoj i ove godine na zimskoj

reviji Marimekko, najdojmljivija je bila zajednica koju je taj

brend okupio diljem svijeta. Tako sam se odjednom našla u

nepreglednom nizu varijacija unikka, na ženama i muškarcima

svih rasa i dobi. Kao nijedna druga revija na kojoj sam bila

kroz ovih sedam godina, Marimekko je odisao snažnom pozitivnom

energijom kojoj su zasigurno pridonijele i smjele kombinacije

boja i uzoraka.

Veselim se dolasku Marimekka u Garderoba Concept

Store, jer će nam svojim bojama i uzorcima udahnuti novu

vedrinu i energiju. Vjerujem da će za mnoge klijentice nove

kolekcije Marimekka predstavljati pravo otkriće, kao što je to

bilo i u mom slučaju.

167

GG PROMO

MARIA MAN

ZAGREB

MUŠKI LUKSUZ

S DIZAJNERSKIM POTPISOM N

a zagrebačkoj adresi u samom centru, u Dežmanovoj ulici br. 1,

Hrvatska dobiva trgovinu najprestižnijih svjetskih modnih

brendova namijenjenu muškarcima - Maria Man!

Maria concept store u Dubrovniku i Zagrebu dobro su poznate

adrese svim ljubiteljicama dizajnerske mode već više od 17 godina, a

sredinom ožujka 2024. godine i muškarci konačno dolaze na svoje s

istim konceptom luksuznog minimalizma po kojem su ženske

Maria trgovine poznate diljem svijeta.

Pomno odabrani "it" komadi iz kolekcija najutjecajnijih svjetskih

dizajnera i modnih kuća - Loewe, Balenciaga, Gucci, Saint Laurent,

Bottega Veneta, Burberry, Moncler, Finamore 1925 i Common

Projects - odsad su dostupni i kod nas u fantastično uređenom

interijeru koji potpisuje milanski studio arhitekture m2atelier.

Osim što prva muška Maria trgovina ovoga proljeća otvara svoja

vrata u Zagrebu, uskoro slijedi i njegova online inačica lansiranjem

novog Maria web shopa koji će, uz sve ženske brendove, svoju

ponudu nuditi i u virtualnom obliku svim svojim muškim klijentima.

NOVA MJESTA U BEOGRADU

SKUPA ČINE NOVI

KREATIVNI ZELENI KVART!

FOTOGRAFIJE: PROMO

Kadrove poput onih iz njujorškog Meat Packinga za novi

Glorijin editorijal ponudila nam je Artklasa, prva poslovna

zgrada u Beogradu koja se nalazi tik do Dunava. Ova ljepotica iz

samoupravljačke prošlosti danas je suvremeno renoviran objekt

u kojem će od ove godine poslovati vodeće svjetske tech

kompanije.

A u Silosima je čitav Beograd! Kažu da ne postojite na

društveno-poslovnoj sceni ako niste imali neki događaj u ovom

fascinantnom "domu kulture", kako ga nazivaju njegovi osnivači,

neprofitna organizacija Gaia pokret. Izložbe o kojima se priča,

sajmovi s lokalnim hit brendovima, radionice joge, najviša

penjačka stijena u regiji i neki od najboljih koktela u Beogradu dok u pozadini

vrti talentirani sin čuvenog Black Coffeeja, i dalje nisu dovoljni da opišu ovo

ludo mjesto.

Pa kad ogladnite od koktela ili poželite na pauzu za ručak, na večeru ili piće s

društvom, odmah pored Artklase i Silosa nalazi se Gastrošor. Na tri hektara

prostire se pravi gastro kvart s oko 20 kafića,

restorana, gastro pubova, pa čak i prava

pivovara u kojoj vam služe bezbroj craftova.

Autentičan talijanski restoran, teksaški

roštilj, sushi ili pak domaći specijaliteti, sve to

možete naći u ovom starom novom

beogradskom kvartu.

168

169

GG MAKE-UP

Lady Gaga je promotorica

artističkog make-upa na

mainstream događanjima

FOTOGRAFIJA: GETTY IMAGES

170

EKSPRESIONIZAM

Kako su beauty

trendovi postali

dramatični

Make-up se promijenio - ne samo u tehnici izvođenja nego i estetici. Osim što i suptilni

lookovi danas izgledaju drugačije, postalo je uobičajeno na ulicama vidjeti izražajna

lica osjenčana jarkim sjenilima, usne preko kojih su prešli ruževi u hladnim tonovima

te maksimalno naglašene trepavice, a na gala eventima prave male likovne

eksperimente koji ljudsko lice tretiraju kao slikarsko platno

tekst MISLAV ŽIVKOVIĆ

U

industriji ljepote utjecaji su brojni, a trendovi

promjenjivi brzinom svjetlosti. Danas,

diktirano društvenim mrežama, sve je više

mikrotrendova koji situaciju čine još

kompleksnijom u trenutku kada sve etape

povijesti šminkanja koegzistiraju

istovremeno. Na ulicama možemo vidjeti puno šareniju i

šarolikiju situaciju nego prije dvadesetak godina. Gotovo je

nemoguće obuhvatiti sve važne utjecaje na make-up

industriju, ali neki se ističu popularnošću i posebnošću.

Prije svega važno je spomenuti SFX make-up, odnosno

make-up vezan uz specijalne efekte u filmskoj industriji. On je,

kao i filmska industrija, s nama već cijelo stoljeće, a koristi se u

najrazličitije svrhe: od prikazivanja tjelesnih deformacija ili

ožiljaka, fantastičnih i izvanzemaljskih bića, najdramatičnijih

promjena u dobi i izgledu. Iako je od svih stilova kojima ćemo

se pozabaviti najmanje primjer nečega što biste mogli vidjeti

na ulici, utjecaj SFX šminke apsolutno je neupitan jer je

proširio horizonte očekivanja što se tiče šminkanja. Osim što

je znatno povećao repozitorij tehnika, alata i materijala (osim

tradicionalnih kistova i spužvica, SFX je implementirao zračne

kistove, raznovrsne lopatice, rad s lateksom i tehnikama

skulpturiranja, lijepljenje sitnih ili većih predmeta na lice), SFX

je naglašavao ideju šminke kojoj nije cilj sakriti nepravilnosti ili

postići suptilnost. Baš suprotno, riječ je o metodama

šminkanja koje žele u prvi plan staviti mogućnost vizualne

transformacije, onakve koja će vas natjerati da se zapitate -

kako je to moguće?

Na donekle sličan način funkcionira i drag make-up, iako

mu je doseg znatno širi. Na fundamentalnoj razini, gotovo

cijela današnja make-up industrija i kultura počiva na nasljeđu

draga. Popularne tehnike kao što su konturiranje, cut crease,

highlighting i beating često će se pripisati obitelji Kardashian,

ali prve su ih koristile upravo kraljice draga, čije su metode

šminkanja služile kako bi se lice pretvorilo u lik dramatičnog

karaktera. Za nastupe pod klupskim reflektorima, prve drag

kraljice u modernoj povijesti posezale su za kazališnom

šminkom čije boje su življe i mogla je naglasiti dijelove lica

171

FOTOGRAFIJE: LAUNCHMETRICS/SPOTLIGHT (3), NINA BONNINA BROWN PRESS (1)

I SHUTTERSTOCK EDITORIAL (4)

tako da se vide iz zadnjih redova. Iako mnogi misle da je Kylie

Jenner započela trend ocrtavanja usana izvan prirodnih linija

kako bi izgledale veće, ona se u stvarnosti služi jednom od

najstarijih tehnika drag šminkanja. Kako bi se postigla

ekstravagantna verzija ženstvenosti kojoj mnoge drag

umjetnice teže, trebaju se naglasiti sva obilježja lica koja se

tradicionalno smatraju ženskima ili ženstvenima: zato su

naglašene oči, a obrve podignute, zato su usne velike i pune,

zato su jagodice konturirane.

Kako je drag ušao u mainstream, tako ove umjetnice sve

češće izdaju vlastite palete sjenila ili cijele linije šminke u

kolaboraciji s poznatim brendovima - primjerice, slavne

kraljice Trixie Matell i Kim Chi izdale su vlastite kolekcije u

suradnji s brendom Sugarpill. Međutim, svijest o tome odakle

dolaze metode šminkanja kojima se svakodnevno služimo i

dalje je relativno mala. Utjecaj drag šminkanja na zanimljiv je

način simptomatičan za današnje vrijeme, posebno zato što ne

vidimo toliko često potpuni drag look koliko možemo

primijetiti srodne mu tehnike integrirane u svakodnevno

šminkanje. To kako se drag suptilno uveo u svakodnevicu

govori o potrebama i ciljevima: želji da se naglasi vlastiti

karakter, ali i da se uklopi u svakodnevicu. Ne želimo biti netko

drugi, ali svejedno želimo biti blago "poboljšani" - želimo biti

najpoželjnije verzije samih sebe.

Na primjeru draga jasno je kako šminka funkcionira u

dodiru sa supkulturama - drag kraljice upravo unutar queer

zajednica slave ekspresivnost, toliko važnu vrijednost za

pojedince kojima je javno izražavanje nerijetko uskraćeno.

Make-up je u službi iskazivanja osobnosti, posebnosti,

Koncepti nišne šminke polako, ali

sigurno prelaze u svakodnevicu.

Sudeći po vidljivosti na ulici,

tu su da ostanu

Koncept gotičkog

make-upa s revije

dizajnera Ricka

Owensa (gore lijevo).

Model s revije

dizajnera Antonija

Marrasa i harajuku

djevojka s ulica Tokija

(lijevo).

Nina Bonina Brown,

drag kraljica koja je

razvila specifične

autorske tehnike

šminkanja (desno)

172

isticanja i preuveličavanja - posve drugačije od ideje šminke

kao načina prikrivanja nedostataka. Posebno kod mladih i

pripadnika generacije Z danas se vidi sličan pristup šminkanju.

Uz harajuku stil vežu se šarene boje i dramatična sjenila, uz

disko šljokice, uz cyberpunk oslikavanje lica inspirirano SFX

tehnikama, a uz gotičare crna olovka za oči i vrlo naglašene

konture lica, često upotpunjene ruževima u tamnim bojama.

Šminka sugerira estetiku, glazbu koju osoba sluša, pripadanje

određenoj skupini - bar estetski ako već ne idejno.

Ono što je pak posebno zanimljivo je da u mainstreamu svi

ovi trendovi odreda opstaju, ali na znatno suptilnijoj razini, kao

što je slučaj i s drag tehnikama šminkanja. Ovogodišnja dodjela

Oscara tako je zapamćena po sveprisutnosti takozvanog "soft

goth" make-upa, odnosno vrlo suptilne verzije gotičarskog

šminkanja. Julia Garner, Sophie Turner i Hunter Schafer samo

su neke od zvijezda koje su donijele goth elemente na crveni

tepih, tom prilikom ističući oči tamnim tonovima i

konturirajući jagodice tako da su na cijelom licu najupečatljivije

upravo oči i struktura.

Kod dramatičnijih verzija make-upa tako se događa

zanimljiva, ali i dosta konzistentna priča. U

grupama pojedinaca gdje se šminka na ovakve

načine obično je riječ o potrebi za isticanjem u

masi, za jasnim sugeriranjem pripadnosti skupini ili

naglašavanju pojedinih obilježja s određenim ciljem.

Gotičarska šminka tako naglasak stavlja upravo na fizičku

sličnost lica i ljudske lubanje ispod njega, stavljajući zacrnjene

očne duplje i naglašenu strukturu lica u prvi plan. Drag, s

druge strane, prenaglašava upravo one dijelove lica koje

smatramo ženstvenima kako bi postigao iluziju koja upućuje

na samu ženstvenost i njezinu iskonstruiranost, podsjećajući

nas da "žena" nije zacementirani pojam, nego područje stalnog

dijaloga i ponovnog osmišljavanja toga što je to što čini

ženstvenost. Kad se pak elementi ovih načina šminkanja nađu

na crvenom tepihu, češće to bude u nekoj suptilnijoj varijanti -

iako postoje iznimke, kao što su eksperimenti s protetikom

Lady Gage ili fantastične kreacije Doje Cat. Mainstream makeup

ima sklonost asimilirati trendove različitih društvenih

skupina i pretvarati ih u znatno mekše varijante samih sebi,

gdje ostaje tehnika, ali ne i konačni dojam ili cilj. Želja mu je na

puno blaži način istaknuti određene aspekte lica kako bi se

postigao "prirodniji" look.

Naravno, sve je većem broju žena jasna nezahvalnost

situacije u kojoj se šminkaju satima kako bi konačni rezultat

bio nešto što ne bi trebalo biti zamijećeno ili prepoznato kao

produkt višesatnog truda. Ako već utrošimo toliko vremena

na šminkanje, možda bi nam bilo draže da su rezultati ne samo

vidljivi nego i očigledni, da se u punom sjaju vidi umjetnost

šminke? Danas nam je ostavljeno dovoljno prostora za oboje.

Različite su tehnike šminkanja sve brojnije, a vizažisti će uvijek

pronaći načine da uzmu element ili tehniku i kroz

rekontekstualizaciju ih pretvore u nešto potpuno drugo.

Zanimljivo je ipak da većinu alata kojima se svakodnevno

koristimo tijekom šminkanja zapravo dugujemo kulturama u

kojima se one koriste na potpuno drugačiji način nego što to

mi radimo. Jednako tako - lice ne mora biti samo naš adut na

kojem naglašavamo što nam se sviđa ili prikrivamo što nam se

ne sviđa, već može biti slikarsko platno za ekspresiju nekih

naših fantazija ili (znati)želja.

Doja Cat pomaknula je

granice make-upa na eventu

Met Gala posvećenom Karlu

Lagerfeldu. Uz pomoć SFX

tehnika šminke svoje je lice

pretvorila u dizajnerovu

mačku Choupette

Glumice Hunter Schafer (gore), Julia Garner (dolje)

i Sophie Turner (dolje desno) vole eksperimentirati

sa šminkom, a na prošlogodišnjoj dodjeli Oscara

iznijele su svoju izvedenicu gotičkog looka

173

174

nude

GG X ARMANI BEAUTY

look

TRIO

SVILENOG

SJAJA

Blistava koža je imperativ obožavateljica make-upa, a za savršeno

blistav izgled sada su potrebna samo tri proizvoda. Radijska voditeljica

Tatjana Jurić i Nacionalni Armani Beauty Face Designer Marijana Gluić

predstavljaju LUMINOUS SILK GLOW TRIO, legendarne proizvode;

Luminous Silk tekući puder i korektor te Fluid Sheer Glow Enhancer

tekući highlighter, koji u savršeno usklađenoj kombinaciji na koži stvaraju

kultni “Armani Glow” efekt. Teksture proizvoda se lako miješaju,

stvarajući u sinergiji elegantan i harmoničan, besprijekoran efekt

prirodno blistave kože. LUMINOUS SILK linija nadahnuta je teksturom

satenske svile i utjelovljuje filozofiju brenda Giorgio Armani čija je premisa

naglašavanje prirodne ljepote. LUMINOUS SILK GLOW TRIO proizvodi

obasjavaju lice prepoznatljivim Armani beauty sjajem zahvaljujući formuli

satkanoj od prozračne baze i mineralnih pigmenata koji stvaraju savršeno

osvijetljenu i ujednačenu podlogu za make-up.

Fotografije NEJA MARKIČEVIĆ/CROPIX

Make-up MARIJANA GLUIĆ ZA ARMANI BEAUTY

Stilist kose IVICA PALINIĆ ZA KOSA BY A&I

Obrada fotografija VJERAN LISJAK

175

176

party

look

glam look

177

GG LICE

178

wet look

FOTOGRAFIJA PROIZVODA I STYLING ROMANO DECKER / ODJEĆA TINA VR

Tekući puder Giorgio Armani

LUMINOUS SILK FOUNDATION pruža

besprijekoran izgled kože lica i svjež,

blistav i zdrav sjaj tijekom cijelog dana.

Kožu čini savršenom u svakoj prilici i pod

svakim svjetlom, a ten izgleda

savršeno čak i na fotografijama.

Idealan je za sve tipove kože, lagan i

ugodan za nošenje u sklopu

svakodnevne rutine. Njegova fina tekuća

tekstura ne stvara izgled maske.

1 2 3

Višenamjenski korektor

Giorgio Armani LUMINOUS

SILK MULTI-PURPOSE CONCEALER

osmišljen je da prikrije

podočnjake, crvenilo i nedostatke na

koži lica. Iznimno fina, hidratizirajuća

tekstura i intenzivno pigmentirana

formula koži daju sjaj istovremeno

smanjujući vidljivost sitnih bora koje će

prekriti bez osjećaja težine.

Tekući highlighter Giorgio Armani

FLUID SHEER GLOW ENHANCER

dolazi u nijansama bisernog sjaja koje se

mogu koristiti kao highlighter,

rumenilo ili bronzer. Lagana, iznimno

nježna tekuća formula ističe blistavost

kože, a može se nanijeti u slojevima kako

bi se pojačao intenzitet boje proizvoda.

Ako se nanese ispod pudera, stvorit će

hidratantnu podlogu za make-up i

suptilan sjaj, pomiješan s puderom

pruža dodatnu blistavost, a nanošenjem

preko pudera konturira i naglašava

prednosti lica.

179

GG LJEPOTA

EGZOSOMI

(Oni dolaze)

Kao što je botoks prije dvadesetak godina napravio revoluciju, tako bi ove

molekule što se oslobađaju iz matičnih stanica te sadrže faktore rasta mogle

postati trend budućnosti: zasad se koriste samo u estetskoj medicini, a

Zagrepčanka Manuela Picard prvi je domaći proizvođač egzosomske kozmetike

tekst SONJA MLINAR

Kad mi je prije nekoliko

godina puknuo

ligament u skočnom

zglobu, odbila sam

operaciju i zamolila

preporuku za

alternativu koja će biti manje invazivna -

s pretpostavkom da, ako to liječenje ne

uspije, još ima vremena za odlazak pod

nož. Ortoped je predložio da u puknuti

ligament ubrizga plazmu bogatu

trombocitima (dobivenu iz moje krvi), a

te tri injekcije - moram reći, izrazito

bolne - u mojem su se slučaju pokazale

izrazito uspješne. Ligament je zacijelio

jer oporavak je pospješila ta terapija

poznata pod nazivom PRP, koja sadrži i

matične stanice te faktore rasta, a osim

u regenerativnoj medicini, koristi se i u

tretmanima za obnovu kose te za

pomlađivanje kože. Iako vrlo popularan

u estetskoj medicini, PRP - pokazalo se -

nije uvijek pouzdan, jer kvaliteta

trombocita varira ovisno o dobi i

zdravlju osobe te raznim drugim

čimbenicima. Stoga se dulje vrijeme u

laboratorijima tragalo za nečim što će u

tretmanima pomlađivanja kože

funkcionirati na isti način, samo s

dosljednijim rezultatima te su otkriveni -

egzosomi!

O čemu je riječ? Egzosomi se

prirodno nalaze u svakom organizmu, to

su vezikule vezane za membranu - ili

mali mjehurići - koji se oslobađaju iz

matičnih stanica te prenose čimbenike

rasta i druge protuupalne elemente u

područja koja ih trebaju. Poput nekih

glasnika koji nose poruke od stanice do

stanice, a te "poruke" sadrže 10 do 100

puta više faktora rasta nego PRP. U

laboratorijima je otkriven način

dobivanja egzosoma iz ljudskih izvora -

iz matičnih stanica masnog tkiva,

pupčane vrpce, koštane srži... - ali i

njihovih biljnih i sintetskih alternativa.

Sve te varijante imaju regenerativnu

moć, ali zasad se koriste samo u

estetskoj medicini. Naime, egzosomi

potiču stvaranje kolagena i elastina u

koži, jačaju njezinu zaštitnu barijeru,

djeluju protuupalno... te na taj način

učvršćuju kožu, pridonose smanjenju

bora, proširenih pora i ožiljaka, a

pomažu i u ublažavanju

hiperpigmentacija. Uglavnom se

apliciraju pomoću microneedlinga i

sličnih metoda, a koriste se i kao terapija

za poticanje rasta kose.

- I ja sam lani iskusila tretman

egzosomima i oduševila se efektom,

nekom mladenačkom jedrinom koju je

dobilo moje lice. Kako su se na tom

kongresu kozmetologa spominjali

egzosomi kao "next big thing", kao

revolucija poput one koju je napravio

botoks početkom tisućljeća, a ja sam se

uvjerila da je učinak tog microneedlinga

bio bolji nego da sam radila PRP, odlučila

sam ih uvrstiti u formule nekih svojih

preparata - govori Manuela Picard,

vlasnica nekoliko zagrebačkih beauty

salona i osnivačica istoimenog

kozmetičkog brenda koji osim make-upa

odnedavno sadrži i liniju za njegu kože.

- Trenutačno sam u fazi zadnjih

testiranja i pripreme za početak

proizvodnje dva egzosomska proizvoda,

koji bi početkom ljeta već trebali biti u

prodaji - nastavlja Manuela. - Prvi bi na

tržište trebao doći serum za jačanje

obrva, u kojem egzosomi potiču rast

novih dlačica, ali i sprečavaju ispadanje

postojećih. Vrlo često su upalni procesi

180

Manuela Picard na

vlastitoj je koži osjetila

moć egzosoma

FOTOGRAFIJE: PRESS

/ 1

/ 1 MANUELA PICARD Egzosome Brow serum potiče rast obrva te sprečava njihovo

pretjerano ispadanje / 2 ASCEplus ExoBalm set s egzosomima u prahu i tekućinom

za pripremu balzama / 3 DR. BARBARA STURM Exoso-Metic serum za lice potiče

regeneraciju kože / 4 /PLATED/ Skin Science Intense Serum s trilijun egzosoma u

bočici / 5 DERMAFIRM Hydra Exosome krema sadrži miks egzosoma i liposoma

koji stvaraju snažnu barijeru za očuvanje vlage / 6 V-TECH SYSTEM Intenzivni

egzosomni profesionalni tretman - maska i serum - za jedru i zaglađenu kožu.

Preporučuje se kura od 4 do 6 tretmana, svaka 2 do 3 tjedna

/ 7 DP DERMACEUTICALS Exo-Skin serum obogaćen hijaluronskom kiselinom i

obnavljajućim biljnim ekstraktima

na koži, poput seboreičnog dermatitisa na

području T-zone i vlasišta, uzrok ispadanja

dlačica i dlaka, a egzosomi sa svojim

protuupalnim djelovanjem rješavaju te

probleme. Nakon seruma za obrve kreće

proizvodnja egzosomske kreme, koja će

imati snažan regenerativni efekt na kožu.

Manuela Picard nije samo prvi domaći

proizvođač egzosomske kozmetike nego je

i među pionirima na svjetskoj sceni - na

kojoj baš nema mnogo takvih preparata za

kućnu upotrebu. Naime, egzosomi su vrlo

osjetljivi, preparati za profesionalne

tretmane obično se drže u hladnjaku, pa je

proizvodnja kozmetike za kućnu uporabu

nešto složenija - potrebni su posebni načini

obrade egzosoma da bi zadržali stabilnost i

kakvoću. Ipak, te nove uzdanice estetske

medicine sve više osvajaju kozmetičku

industriju i predviđa se da će postati

sveopći hit, jer njima su se počeli baviti

brendovi koje obožavaju holivudske

zvijezde. Proslavljena njemačka estetska

doktorica dr. Barbara Sturm "ugradila" je

egzosome u svoje nove pomlađujuće

serume, baš kao i omiljena holivudska

kozmetičarka Angela Caglia, a tu su i

"znanstvenički" brendovi kao što je

američki Plated Skin Science te DP -

kozmetika vezana za uređaj Dermapen.

/ 7

/ 2

/ 3

/ 5

/ 6

/ 4

181

GG BEAUTY GURU

BUDUĆNOST JE ČISTA

FOTOGRAFIJA: MARE MILIN

Trendovi koji se posljednjih godina javljaju u industriji ljepote

reflektiraju promjenjive načine na koje razmišljamo, kako

osjećamo i konzumiramo svijet. Rastuća zabrinutost zbog

globalnih sukoba, posljedica klimatskih promjena i

neučinkovitog upravljanja resursima te velikih troškova života

utječe na sve nas. No, usprkos naizgled mračnom, neugodnom

scenariju budućnost ipak izgleda prilično dobro, a industrija

ljepote uspješno se prilagođava novoj, hiperpovezanoj

stvarnosti u kojoj je sve moguće i lako dostupno. Beauty

olumnistica Simona Antonović donosi priču o aktualnim

smjernicama koje luksuz više ne definiraju isključivo visokom

cijenom ili otmjenim pakiranjem, već kvalitetnim sirovinama i

novim, uglavnom ekološkim konceptima plasiranja na tržište

182

Brend Vintner's

Daughter u svojim

proizvodima koristi

cjelovite biljne sastojke

(desno). STELLA je

skincare brend ekološki

osviještene dizajnerice

Stelle McCartney

(sasvim desno gore i

dolje). The Skin Lab

wellness centar

Augustinusa Badera

(sasvim dolje)

SLOW BEAUTY

Konzumenti se sve više, osim za učinkovitost formula, zanimaju i za procese nastanka

proizvoda. Imajući na umu upravo ekološki osviještene korisnike, beauty brendovi se okreću

promišljenim pristupima proizvodnji i distribuciji s fokusom na manje otpada i bolje sastojke,

kvalitetu umjesto količine. I tako se aktivno uključuju u neizbježne promjene unutar

industrije usredotočene na agresivno izbacivanje novih proizvoda za prodaju.

Skincare brend Vintner's Daughter postoji već deset godina, a napravili su tek tri

proizvoda. Osnivačica April Gargiulo daje prednost cjelovitim biljkama u odnosu na

sintetičke spojeve, a za proizvodnju svake bočice trebaju im tri tjedna, što je 60 puta sporije

od prosjeka industrije. Njihove Active Renewal Cleanser i Active Botanical Serum obožavaju

Gwyneth Paltrow, Hailey Bieber i Naomi Watts.

Trend prate i najveći, pa tako konglomerat LVMH snažno podupire i razvija svoj

najinovativniji kozmetički brend STELLA by Stella McCartney. Napravljen je od najmanje 99

posto sastojaka prirodnog porijekla, a preostalih manje od jedan posto sintetičkih sastojaka

tu je kako bi tijekom vremena očuvali cjelovitost proizvoda, sukladno beskompromisnom

pristupu ekološki osviještene dizajnerice Stelle McCartney, koja u razvoju svoje odjeće,

trgovina pa sada i kozmetike koristi isključivo "zelene" inovacije, materijale i sastojke.

BRENDIRANI I BIOHARMONIZIRAJUĆI SPA CENTRI

Cjelovita wellness iskustva postaju ključna za zadovoljenje afiniteta novih

potrošača, stoga haute beauty brendovi pokreću vlastite spa lokacije s inovativnim

uslugama. Osmišljavajući učinkovite, holističke wellness i zdravstvene tretmane u

brendiranim prostorima kojima poboljšavaju svoj imidž i šire sustav vrijednosti,

odgovaraju na rastuću potražnju klijenata za iznimnim osobnim iskustvima.

Augustinus Bader otvorio je The Skin Lab u Londonu i New Yorku kako bi svojim

klijentima omogućio cjelovito iskustvo, od nezaboravnog osjećaja dolaska na lokaciju

do uživanja u vrhunskim ritualima. I drugi luksuzni brendovi za njegu kože kao što su

La Prairie, Guerlain, Dr. Barbara Sturm... ubrzano otvaraju prestižne boutique salone

u kojima pružaju jedinstveno iskustvo personaliziranih tretmana uz stručno osoblje.

Sve je više bioharmonizirajućih spa programa za opravak i regeneraciju tijela i

uma kao što su globalni lanac Six Senses ili Lanserhof Sylt, superluksuzno

medicinsko lječilište na sjeveru Njemačke koje gostima pruža individualizirane

usluge poput kronomedicine (interakcije bioloških ritmova i medicine) ili

psihoneuroimunologije (interakcije uma, živčanog sustava i imunosnog sustava).

FOTOGRAFIJE: PRESS

183

FOTOGRAFIJE: PRESS

Ritual je vodeći brend

funkcionalnih dodataka

prehrani, a kapsule

HyaCera Daily Skin

Hydration obnavljaju

kožnu barijeru

SKINGESTIBLES

Jestivi kozmetički proizvodi i dodaci prehrani

poznati kao skingestibles opskrbljuju naše tijelo

hranjivim tvarima koje štite kožu. Nezaustavljivo

prodiru u prostor rezerviran za klasične skincare

brendove, koji na izazov odgovaraju uvodeći

napredne inovacije i brišući granice kategorija kako

bi zadovoljili sve veću potražnju za popularnim

skingestibles proizvodima. Murad je lansirao tri

dodatka: za borbu s problemima starenja, aknama i

za posvjetljivanje kože, dok je Neutrogena napravila

prve korake prema jestivom skincareu udruživši se s

high-tech brendom Nourished. Ritual iz Los

Angelesa jedan je od vodećih brendova funkcionalnih

dodataka prehrani poznatih po Made Traceable® -

standardu za transparentno utvrđivanje podrijetla

sastojaka. Svoj prvi pohod u kozmetiku napravio je s

kapsulama HyaCera Daily Skin Hydration za

poboljšavanje barijere kože i smanjenje bora.

PSIHODERMATOLOGIJA

U NJEZI KOŽE

Ovo je relativno nova disciplina koja istražuje

odnos mozga i kože. Kao što psihičke tegobe i bolesti

mogu utjecati na kožu, tako i kožne bolesti mogu

izazvati psihičke smetnje i bolesti. Kako je nužan

interdisciplinarni, inovativni pristup liječenju

problema kože, tako

se razvijaju i razni

psihodermatološki

programi, ali i

dermatološki skincare

proizvodi.

Japanski brend

Tatcha promiče

sastojke koji pogoduju

psihosomatskoj

mreži; slatki komorač

jača fokus, a novi

sastojak - hinoki ulje

opušta. Ovaj selfmade

beauty brend

surađuje sa

stručnjacima za

mentalno zdravlje i savjetodavnim

odborom generacije Z kako bi postao

predvodnik povezanosti beauty

brendova s vjerodostojnim

istraživanjima o mentalnom zdravlju.

Njihova je misija odbaciti štetne i

zastarjele norme ljepote i umjesto

toga poticati osjećaj vrijednosti

samoistraživanjem orijentiranim na

vlastitu dobrobit. U konačnici,

ljepota se i odnosi na to kako se

osjećamo, njegujemo i vjerujemo u

naš odnos sa samim sobom, što je

misija njihovih proizvoda: seruma

Self Disclosure Intimacy i kreme

Corrective Experience Comfort koji

imaju umirujuća svojstva, a koriste Cortinhib G kao

ključni sastojak za snižavanje kortizola i oslobađanje

od stresa.

BLUE BEAUTY

Sve razgranatiji trend blue beauty fokusiran je na

proizvode i brendove koji su dobri za oceane, bilo da

u svojim procesima recikliraju plastiku izvučenu iz

mora ili stvaraju formule bez mikroplastike.

Procjenjuje se da 100 milijardi kilograma ukupne

plastike proizvedene svake godine, što je otprilike

polovica ukupne proizvodnje, otpada na plastiku za

jednokratnu upotrebu, poput npr. one male plastične

folije koja se nalazi unutar pakiranja krema ili maski

za njegu lica. 80 posto otpada u oceanu je plastični

otpad, koji se razgrađuje u

mikroplastiku i na kraju

vraća u naše tijelo.

Veganski brend Bkind

sa sjedištem u Montrealu

u svojim formulama

koristi alge koje beru na

obali, a ne eksploatiraju

one s dna oceana. Osim

toga, ova robna marka

koristi oceansku plastiku

kao sirovinu za ambalažu

te dopušta kupnju

Superluksuzno medicinsko

lječilište Lanserhof Sylt na

sjeveru Njemačke nudi

bioharmonizirajuće spa

programe za oporavak i

regeneraciju tijela i uma

184

Industrija ljepote jasno pokazuje

spremnost da intenzivno sudjeluje

u smanjenju negativnih utjecaja i

želju da budućnost učini boljom,

'zelenijom' i zdravijom

proizvoda na veliko kako bi se smanjio otpad od

pakiranja. Uz to redovito donira financijska

sredstva programima za očuvanje oceana kao što

je Oceana, udruga koja nastoji obnoviti prirodni

ekosistem morskih vrsta koje se prekomjerno

uzgajaju u Kanadi.

POTRAGA ZA

DUGOVJEČNOSTI

Stanovništvo starije od 60 godina do 2050.

gotovo će se udvostručiti. Kako živimo sve dulje,

način na koji starimo postaje sve važniji. Uz

holistički pristup zdravlju i ljepoti, fokus je na

prevenciji, a ne na liječenju. Znanost je dokazala da

je epigenetika izravno povezana s dugovječnosti

kože. Naše su stanice kontinuirano izložene

dugom popisu štetnih podražaja kao što su loša

prehrana, nedostatak sna, zagađenje i UV zračenje,

što sve može dovesti do zdravstvenih problema i

ubrzanog starenja. Potrošači u stalnoj potrazi za

mladošću, podjednako mladi i stari, traže uvjerljiva

rješenja za očuvanje ljepote - dodatke i tretmane

temeljene na dokazima.

ODRŽIVOST U DISTOPIJSKOM

SVIJETU

Pritisak potrošača kao i vlastiti ciljevi održivosti

guraju beauty tvrtke prema promjenama. Lansiraju

proizvode koji na globalne probleme odgovaraju

bezvodnim formulama, naprednim kremama za

sunčanje i klimatski prilagođenim rješenjima koja

pomažu koži da se adaptira na okoliš u stvarnom

vremenu.

U utrci s vremenom i smanjenjem negativnih

utjecaja klimatskih promjena, potrošači traže

jednostavnost i učinkovitost, a beauty industrija

Linija N°1 DE

CHANEL

ekološki je

pakirana čime

smanjuje svoj

ugljični otisak

(sasvim gore).

Vizažistička

zvijezda

Charlotte

Tilbury u svoju

liniju make-upa

uvela je refill

proizvode (gore)

okreće se novim materijalima za ambalažu. Što to

znači za pakiranje? Alternativne materijale koji

podržavaju protopijsku viziju budućnosti: već široko

korištenu recikliranu plastiku, biokompozite kao što

je alternativa plastici Sulapac, drvo, aluminij, kožu,

cement, terakotu, pluto itd.

Ovisno o formuli ili tretmanu, pakiranje se može

dizajnirati tako da

pomogne ispuniti

zahtjeve, na primjer

miješanjem aktivnih

tvari sa serumom u

pakiranju dva u jedan ili

dodavanjem aplikatora

za hladni dodir. Mini

bočice ponudit će

učinkovita rješenja za

monodoze. Estetika je

čista i nadahnuta

laboratorijem, dok bi

novi kreativni koncepti

spremnika za

nutricionističku

kozmetiku mogli

transformirati izgled

tradicionalne staklenke

za tablete. Kozmetički brendovi se prilagođavaju

novoj stvarnosti, a ambalaža u tome ima ključnu

ulogu. Čim ga vidite ili dodirnete, započinjete svoj

odnos s proizvodom i brendom.

I kod najpopularnijih je marki u značajnom

porastu proizvodnja pakiranja za višekratnu

upotrebu.

Linija N°1 DE CHANEL dolazi u pakiranju bez

plastičnog omota i unutarnjih papirnatih listića, a

revitalizirajuća krema može se puniti nebrojeno

puta, što smanjuje njen ugljični otisak. Elemis prelazi

na ambalažu za višekratnu upotrebu, slijedeći

uspješan return-refill-repeat program škotskog

brenda Beauty Kitchen. Istim se principom vode i

Ouai s proizvodima za njegu kose, L'Occitane s

asortimanom različitih proizvoda te Charlotte

Tilbury s cijelim nizom refill make-up proizvoda koji

su donedavno bili namijenjeni isključivo za

jednokratnu upotrebu.

185

GG BEAUTY

PRADIN

MINIMALIZAM

S nedavno lansiranom dekorativom,

najutjecajnija modna kuća jača svoj identitet i

doživljaj brenda, a time se zapravo želi približiti

novim generacijama prema čijim su

preferencijama kreirali 'no make-up look'

tekst SONJA MLINAR

Ono što Prada stvori i

predstavi za nadolazeću

sezonu, to će sigurno

vladati modnom i beauty

scenom. A sudeći po

nedavno održanoj reviji

ready-to-wear kolekcije za jesen 2024., u

modi će ponovno zaživjeti vojnički stil, i to

ona najtmurnija varijanta iz ratnih 40-ih

godina prošlog stoljeća. A što se make-upa

tiče, autori kolekcije Miuccia Prada i Raf

Simmons odabrali su - totalni minimalizam.

To, naravno, ne znači odricanje od šminke,

nego odabir proizvoda i boja koji su na licu

praktički nevidljivi.

Prada je, inače, ove godine na reviji u

Milanu mogla koristiti vlastiti make-up, s

obzirom na to da su kao tvrtka zakoračili i u

tu domenu. Nije to ništa neobično - jer

modne kuće oduvijek jačaju svoj imidž i

prihode kreiranjem kozmetike (ponajviše

parfema) - ali znakovito je da je dosta njih u

posljednje vrijeme lansiralo vlastitu šminku.

Neki su osjetili da boje i teksture svojih

kreacija mogu s lakoćom prenijeti u make-up,

186

Budući da pragmatičnim potrošačima sve

to ipak zvuči dosta apstraktno (a i na njih

računaju), Lynsey Alexander je nakon

predstavljanja ready-to-wear kolekcije vrlo

precizno opisala kako je kreirala svaki

pojedini look.

Sve je počelo s pripremom lica za

nanošenje šminke, pa je Lynseyn vizažistički

tim kao podlogu koristio najprije esenciju, a

potom i serum Prada Augmented Skin.

Naime, otprilike istodobno s dekorativom,

Prada je lansirala i liniju preparativne

kozmetike, koja je također bliska modernim

generacijama jer sadrži naprednu

tehnologiju na bazi adaptogenih biljaka što

potiču prirodnu otpornost i sposobnost

samoobnove kože (a i upakirana je u eko

ambalažu). Uglavnom, nakon dobre podloge

nanosi se Reveal Foundation, tekući puder s

pigmentima koji raspršuju svjetlost po licu, a

preko njega - samo na jagodice - ponovno

mala količina seruma jer se na taj način

postiže danas poželjan glow izgled. Ruževe,

kaže Lynsey Alexander, utapkava prstima

(koristila je isključivo nude nijanse), a preko

njih nanosi balzam. Obrve su pak potpuno

prigušene - kao da ih nema... Da bi se to

postiglo kod žena koje imaju prirodno jaki

luk, treba ih posvijetliti - najprije tekućim

puderom, a potom i nude nijansama sjenila iz

neke od paleta Prada Dimensions

Eyeshadow. To je, očito, figitalno viđenje

nježnog, ali intrigantnog izgleda za

generaciju Z.

FOTOGRAFIJE: LAUNCHMETRICS/SPOTLIGHT (1) I PRADA PRESS

a kod Prade to definitivno ima veze i s

namjerom da "ojačaju identitet i doživljaj

brenda" za nove generacije. Kako bi se

približili tim novim potrošačima, u Pradi

ljepotu promišljaju na hipertehnološki način

te su angažirali poznatu londonsku make-up

artisticu Lynsey Alexander i parišku

digitalnu umjetnicu Inès Alpha da zajedno

osmisle kolekciju koja povezuje fizičko i

virtualno. Lynsey je bila zadužena za

"stvarnu" šminku nadahnutu bojama i

uzorcima s Pradinih revija, a Inès je na

kompjutoru kreirala "e-makeup". Kada su sve

to spojile, nastala je figitalna kolekcija - kako

je nazivaju - u kojoj nema granica između

tjelesnog i tehnološkog, nego se oni stapaju u

novoj dimenziji.

Gotovo

istodobno sa

šminkom

lansirana je i

kolekcija

preparativne

kozmetike,

također bliska

modernim

generacijama -

na bazi biljaka

koje potiču

otpornost i

samoobnovu

kože

187

GG NEWS

Upoznajte Bastille, nišni parfemski

brend iz Francuske. Svaki je miris

zamišljen tako da ostavi elegantan i

nijansiran trag, što je rijetko u svijetu

prirodnih - i zbog toga često

jednodimenzionalnih -

mirisa. Transparentnost je ključna,

stoga brend ne skriva nijedan sastojak,

već otkriva cjelokupnu kompoziciju

svakog mirisa. Svi sadrže 95 posto

prirodnih sastojaka, a preostalih 5

posto su sintetičke molekule bez

ikakve opasnosti za kožu. Uz to su u

potpunosti veganski, formulirani bez

negativnog utjecaja na hormonski

sustav, bez dodataka otapala,

stabilizatora, bojila ili filtara protiv UV

zračenja. Osim toga, ovaj brend sve

svoje mirise proizvodi u Francuskoj,

postupkom koji smanjuje njihov

štetan utjecaj na planet.

Temelj

hidratacije

Sérum Amniotique VG

neusporediv je izvor vlage za

održavanje najviše moguće razine

hidratiziranosti kože. Njegovi

aktivni sastojci pomažu stanicama

da vežu vodu i zadrže je u gornjim

slojevima epiderme. Redovno

korištenje seruma ublažava

posljedice isušivanja i pruža

dugotrajnu hidrataciju - a

optimalna ravnoteža vlage koži

daje osjećaj ugode.

SPOJ LUKSUZA I

UČINKOVITOSTI

Lierac Premium linija ne samo da nudi

vrhunsku njegu kože već predstavlja

revoluciju u pristupu njezi. Uz temeljitu

znanstvenu podlogu, visokotehnološke

formulacije i predanost prirodi,

Premium linija postavlja novi standard u

anti-age njezi, a sastoji se od seruma,

lagane i bogate kreme te krema za područje oko očiju. Svi

proizvodi imaju prepoznatljiv i nježan cvjetni miris, a osim što

uljepšavaju kožu, pridonose očuvanju okoliša s novim

recikliranim pakiranjem i mogućnošću ponovnog punjenja.

Lijepe vijesti

FOTOGRAFIJE: PROMO

188

SISLEYA FRESH GEL CREAM

djeluje na vidljive znakove povezane

s tri ključna elementa starenja kože -

opuštenost, bore i nedostatak sjaja.

Od prvih nekoliko nanošenja vidljivi

su rezultati: njeno zaglađujuće

djelovanje omekšava fine bore, koža

je jedrija i dugotrajno hidratizirana.

Nakon četiri tjedna korištenja bore

su vidljivo smanjene, licu se vraća

čvrstoća, gustoća i blistavost, a

nakon dva mjeseca - koža je

restrukturirana i regenerirana. Neka

godine budu samo broj.

DOBRO DOŠLI U ČAROBNI VRT:

TALIJANSKA MARKA FASHION PASTI ZA

ZUBE DOBILA JE NEKOLIKO NOVIH

PROIZVODA, OBJEDINJENIH CVJETNIM

AROMAMA I NADAHNUTIH VRTOVIMA

ŠANGAJA. MARVIS GARDEN

COLLECTION OMOGUĆUJE DA SE

RITUAL ORALNE NJEGE I HIGIJENE

PRETVORI U NEOBIČNO ISKUSTVO. U

KOLEKCIJI SU PASTA SINUOUS LILY, KOJA

SPAJA ELEGANCIJU BIJELIH LJILJANA,

KISSING ROSE S AROMAMA BUGARSKE

RUŽE I MENTE TE DREAMY OSMANTHUS

- U KOJOJ SE ISPREPLIĆE ESENCIJA

CVIJETA OSMANTUSA S PAPRENOM

METVICOM I SLATKOM ZELENOM

METVICOM.

1 2

COOLSCULPTING

EMERALD

HLADNI LASER

3ONDA PLUS

Fantastični trio

ZA ČVRSTU FIGURU

Stručni tim zagrebačke

Sinteze Skin Clinic, iza

kojeg je 20 tisuća odrađenih

tretmana i više od

10 godina iskustva, raspolaže

sa sedam inovativnih

tehnologija posvećenih ljepoti tijela,

a tri glavna aduta su CoolSculpting,

hladni laser Emerald i Onda Plus. No, njihovo

djelovanje ne može biti potpuno

bez određenih promjena u prehrani i

načinu života, pa klijenticama Sinteze

Skin Clinic u tom segmentu pomažu

endokrinolog dr. sc. Tomislav Božek te

nutricionist Nenad Bratković.

CoolSculpting ili kriolipoliza radi

na principu hlađenja: niskim temperaturama

oštećuje se struktura masnih stanica

pa se one ubrzano raspadaju i izbacuju

iz organizma putem limfnog sustava

u sljedeća tri do četiri mjeseca.

Rezultat je - smanjenje masnih naslaga.

Riječ je o neinvazivnom postupku idealnom

za osobe normalne tjelesne mase,

koje se unatoč pravilnoj prehrani i tjelovježbi

muče s nakupinama sala na trbuhu,

bokovima, dijelovima leđa, nadlakticama.

U Sinteza Skin Cinic tretman izvode

medicinski kozmetolozi educirani u

području CoolSculptinga. Cijeli postupak

traje 35 - 45 minuta, a prvi rezultati

bit će vidljivi nakon tri tjedna, dok za

značajnije promjene treba pričekati 3 do

4 mjeseca. U dogovoru s medicinskim

kozmetologom određuje se broj ciklusa.

Emerald hladni laser također

učinkovito uklanja masno tkivo, a istodobno

zateže kožu. Koristi takozvani

Erchonia® Green Laser Scanner, koji

stvara poru na masnoj stanici - a kroz

nju se njen sadržaj izlučuje i izlazi iz

organizma putem limfnog sustava.

Emerald hladni laser najbolja je alternativa

liposukciji, zbog čega ga i nazivaju

"neinvazivna liposukcija", ne uzrokuje

modrice ni ogrebotine - a kao nadopuna

preporučuju se terapije poznatim uređajima

za reduciranje celulita i oblikovanje

tijela, kao što su Med Contour,

MultiPower Plus, Velvet Skin radiofrekvencija

i Z Wave Pro. Najbolji kandidati

su osobe koje žele eliminirati salo na

određenim dijelovima tijela. Nakon

laserskog tretmana slijedi limfna drenaža

u trajanju od 30 minuta, kako bi se

potaknulo izlučivanje masnoće iz tijela.

ONDA Plus je sustav koji uklanja

celulit i masne naslage, djelujući mikrovalovima

(radiovalovi ultravisoke frekvencije)

koji prodiru kroz kožu duboko

u tkivo i tamo otpuštaju najveću količinu

energije. Tretman ujedno potiče nastanak

novog kolagena te tako zateže kožu.

ONDA Plus sadrži dva pametna aplikatora

- shallow i deep - s različitim dubinama

odašiljanja mikrovalova, ovisno o

problematičnim zonama i željenim

rezultatima. Najnovija verzija uređaja,

koja se primjenjuje u Sinteza Skin Clinic,

sadrži i treći aplikator - plus. Njime se

potiče limfa i optimiziraju učinci tretmana.

ONDA Plus djeluje na tri razine -

uklanja masne naslage, smanjuje celulit i

zateže kožu - a obično su potrebna četiri

tretmana u razmaku od četiri tjedna.

Stručni tim

Sinteze

Skin Clinic

NARUČITE SE NA BESPLATNE KONZULTACIJE ZA OBLIKOVANJE

TIJELA U SINTEZA SKIN CLINIC

NA INFO@SINTEZA.HR ILI NA TELEFONSKI BROJ +385 1 5005 970.

189

GG X VICHY

Život u kasnim

četrdesetima

bolji mi je

nego u 20-ima

Glumica Daria Lorenci Flatz priznaje da

je bila u strahu od ulaska u

perimenopauzu, koja je korak do

menopauze, no taj životni period

pokazao se najbolji dosad te uzima ono

što je za nju najbolje - od njege, odjeće,

hrane i ljudi kojima se okružuje

Menopauza je sve donedavno bila tabu

tema, no buđenjem raznih positivity

pokreta žene su otvoreno i javno počele

govoriti o tom razdoblju koje se - s obzirom

na produljenje životnog vijeka - protegnulo

na jednu trećinu života. Skidanju

tabua pridonijele su i mnoge javne kampanje koje pokreću

društveno odgovorne tvrtke i brendovi poput Vichyja - koji je

na Facebooku kreirao grupu #Nema pauze u menopauzi.

Jedna od žena za koju nema pauze i koja otvoreno govori o

životnim promjenama koje osjeća u 47. godini je Daria Lorenci

Flatz. Hrvatska kazališna, TV i filmska glumica priznaje da je

s promjenama koje su je sustigle u perimenopauzi naučila

neke nove stvari o sebi te da razmišlja na posve drukčiji način.

- Prije sam uvijek morala imati vrijeme za nešto drugo, za

osnivanje obitelji, dokazivanje na svim mogućim poljima…

sada svoje vrijeme zaista percipiram kao svoje. I promijenila

sam način na koji se brinem o sebi: svakodnevno vježbam,

pazim da dovoljno spavam, a i hranim se drukčije - govori

Daria Lorenci Flatz, priznajući da je pomalo strahovala od

početka perimenopauze jer je uvriježeno mišljenje da je to -

početak kraja.

- Zapravo, to ne može biti dalje od istine - kaže. - Još puno

radim, a osjećam se bolje i ljepše nego ikad. I imam više samopouzdanja

nego kad sam bila mlađa. Vjerojatno stoga što mi

za to ne treba potvrda drugih, već vjerujem sebi i sama sebi

zadajem kriterije. Za mene je život u kasnim 40-ima bolji nego

u dvadesetima jer znam znam što želim, a što ne, znam se

čuvati bolje, ugoditi si i priuštiti si ono što želim. Svjesna sam

da vremena nema beskonačno i zato u ovim godinama ne

gubim vrijeme, nego uzimam samo ono što je najbolje za mene

u svim aspektima života - bilo da je u pitanju njega, odjeća,

hrana ili ljudi kojima se okružujem.

U menopauzu se ne ulazi preko noći, riječ je o procesu koji

može biti povezan s nizom simptoma, a odvija se postupno i u

dvije faze. Tijekom perimenopauze dolazi do prvih hormonalnih

varijacija. Karakteriziraju ga neredoviti menstrualni ciklusi

uz popratne fizičke i psihološke izazove. Nakon nje dolazi

do postmenopauze, za koju se kaže da nastupa kada menstrualnog

ciklusa nema duže od godinu dana.

Žene u Darijinim godinama suočavaju se s hormonalnim

promjenama, odnosno padom estrogena, a tada počinje borba

s valovima topline, promjenama raspoloženja, problemima

sa snom, vaginalnom suhoćom… no uz sve to, 'najbolnije' su

one najvidljivije nedaće - promjene na koži lica i vrata, koja

postaje suha, tanja, naborana.

Tijekom proteklih 20 godina, Vichy je razvijao ekspertizu o

vidljivom utjecaju hormona na znakove starenja kože lica tijekom

menopauze, s više od 20 studija na više od 1200 žena u

menopauzi, a svoju posvećenost toj temi potvrdili su NE O VA-

DIOL linijom proizvoda za njegu kože namijenjenoj svakoj fazi

menopauze.

190

1

NOVO

3

2

Prvi korak u njezi je Vichy Neovadiol Meno 5 BI-serum prilagođen koži žena u peri i postmenopauzi (1), a nakon toga Vichy

Neovadiol dnevna njega za gustoću i punoću kože u perimenopauzi ili Vichy Neovadiol dnevna krema za kožu u

postmenopauzi (2). Novi proizvod u liniji je Vichy Neovadiol učvršćujuća krema protiv tamnih mrlja SPF 50 (3).

Linija Neovadiol dostupna je u ljekarnama, a za izbor odgovarajućeg proizvoda treba se obratiti za pomoć ljekarnicima

PROTOKOL ZA PERIMENOPAUZU - kako bi se povratila

gustoća i revitalizirala koža - obuhvaća formulacije obogaćene

hijaluronskom kiselinom. Nakon nanošenja Neovadiol Meno 5

BI-seruma koji je prilagođen koži žena peri i postmenopauzi,

na lice se ujutro nanosi Vichy Neovadiol dnevna njega za

gustoću i punoću kože u perimenopauzi, a navečer Vichy

Neovadiol noćna njega za gustoću i obnovu kože u perimenopauzi.

PROTOKOL ZA POSTMENOPAUZU - kako bi se koža

obnovila, a smanjila obješenost - obuhvaća formulacije obogaćene

Omegama 3-6-9. Nakon nanošenja Neovadiol Meno 5

BI-seruma, na lice se ujutro nanosi Vichy Neovadiol hranjiva

dnevna krema za kožu u postmenopauzi, a navečer Vichy

Neovadiol hranjiva noćna njega za kožu u postmenopauzi.

Kožu od sunca treba čuvati u svim fazama života, a posebno

u razdoblju menopauze. Novost u asortimanu je Neovadiol

učvršćujuća krema protiv tamnih mrlja SPF 50, čija je učinkovitost

klinički dokazana, pa su tako bore smanjene, čvrstoća

pojačana, a koža sjajnija.

Ustrajnim proučavanjem utjecaja hormonalnih čimbenika

na kožu, u Vichyju se konstantno pronalaze čvršće usmjerena i

učinkovitija dermokozmetičkih rješenja, a Vichy se istaknuo

kao brend koji beskompromisno pruža podršku i savjete ženama

koje se nalaze pred menopauzom. S ciljem da ohrabrivanja

žena i podizanja svijest o važnosti podrške, te širenjem pristupa

informacijama o menopauzi kroz savjete zdravstvenih djelatnika

(dermatologa, ginekologa, nutricionista i psihologa) u

Facebook grupi #NemaPauze u menopauzi nalaze se savjeti

stručnjaka, iskustva drugih članica grupe te razni edukativni i

zabavni sadržaji. Menopauza je potpuno nova faza u životu

žene, ona u kojoj žena svoje tijelo i ženstvenost percipira na

sasvim drukčiji način. Možemo reći i da je to početak novog

života, u godinama kada žene još uvijek pršte od energije.

3 BITNE STVARI

Koji su najčešći simptomi perimenopauze?

- Ponajprije, iznenadne promjene raspoloženja - uz noćno

znojenje i valove vrućine. Žena se osjeća iritirano, ponekad

'kao da će puknuti', lako plane, kao 'da nije sva svoja'.

Nekad iz veselja prelazi u frustraciju, ogorčenost i ljutnju,

a onda je ponovno sve u redu. Tome poprilično pridonose

fizički simptomi - učestalo buđenje tijekom noći, česti i

intenzivni valovi vrućine tijekom dana, problem vaginalne

suhoće što joj remeti seksualni život... A tu su i psihološki

uzroci, ako ulazak u taj period doživljava kao kraj

života, kraj ženstvenosti, vitalnosti i privlačnosti.

Kako si pomoći?

- Najvažnija je fizička aktivnost, u skladu s vlastitim

mogućnostima. Aerobne vježbe ili vježbe snage, pilates,

hodanje, joga, vrtlarenje... sve to može ublažiti fizičke

simptome menopauze i poboljšati emocionalno stanje.

Postoje i različite tehnike disanja, koje se lako uče, a imaju

za cilj opuštanje tijela i smanjivanje psihološkog osjećaja

napetosti. Primjenjuju se u situacijama napetosti, stresa

i anksioznosti.

Kako njegovati kožu?

- Za kućnu njegu preporučuju se proizvodi za hidrataciju,

najbolje na bazi hijaluronske kiseline. Nužni su i antioksidansi,

koji kožu štite od vanjskih štetnih utjecaja, kao i

vitamin C. U zimskim mjesecima dobro je dvaput tjedno

koristiti retinol, koji popravlja kvalitetu kože i usporava

njeno starenje, a postoje i odlične formulacije za ishranu i

regeneraciju kože u delikatnom periodu perimenopauze

i menopauze, kada se dešavaju najveće promjene u koži.

Važna je i kvalitetna zaštita od sunca.

191

GG WELLBEING

Kako upropastiti

odnos sa samim

sobom

Iako se naizgled čini lagan

posao, loš odnos sa samim

sobom razvija se i gradi

godinama. Najbolje rezultate

postižu oni koje se učilo da

zanemaruju odnos sa samim

sobom od rane dobi. Oni koji su

odrastali u obiteljima u kojima se

njihov glas nije čuo i njihovo

mišljenje nije vrednovalo, u

kojima je uvijek bilo većih problema od problema koje su oni

donijeli iz škole i u kojima se o osjećajima nije razgovaralo - a

ako je, osjećaji su se koristili kao manipulacija da bi

se drugi osjećali krivima i loše. Međutim, ako se kojim

slučajem nalazite u manjini koja tek sad želi stvarno

pogoršati odnos sa samim sobom, ovaj tekst je za vas - piše

naša suradnica Eva Feldman.

FOTOGRAFIJA: PEXELS

192

Prvi način kako uništiti

vezu sa samim sobom

zahtijeva da samo

ignoriramo svoje

potrebe. U situacijama

kad jasno iznutra

osjećamo svoju potrebu, kao npr. u

trenutku svađe s intimnim partnerom,

kad osjećamo da nam je potrebna pauza

i da nam treba da se na nekoliko minuta

odvojimo, ili kad prijateljica do koje nam

je jako stalo uporno odabire vrlo

zagušljivi kafić za našu subotnju kavu, a

mi bismo je najradije zamolili da se

nađemo u nekom nepušačkom prostoru,

za narušeni odnos sa samim sobom

potrebno je jednostavno: šutjeti.

Dodatno pomaže i da, uz aktivno

ignoriranje vlastitih potreba, intenzivno

brinemo za tuđe. U svađi s partnerom

neka nam bude bitno da se on ne osjeća

odbačeno, pa zato ostanemo u raspravi,

a u situaciji s prijateljicom neka naš

fokus bude na njenoj potrebi da popuši

barem pet cigareta dok pije kavu. I, samo

tako, prvi korak u razaranju veze sa

samim sobom je odrađen.

Sljedeći nivo je vrlo lako doseći jer se

nadovezuje na prvi korak. Kad nam

drugi govore kako bismo se trebali

osjećati, kad drugi misle da znaju bolje

od nas i govore nam da se ne trebamo

brinuti oko onoga oko čega se brinemo,

ili kad nas podsjećaju da trebamo biti

zahvalni "jer imamo sve što smo htjeli",

kao da ta zahvalnost poništava svaki

drugi neugodan osjećaj, trebamo im

vjerovati. Ako se želimo udaljiti od

samoga sebe, trebamo slušati druge i

njihova očekivanja o tome kako se mi

trebamo osjećati. Nekad će drugi to

raditi tako da nas uspoređuju sa sobom i

pretpostavljaju da ono što su oni osjećali

u određenoj situaciji treba vrijediti i za

nas. U trenutku kad nam se bliska osoba

sprema na ozbiljnu operaciju, a mi

proživljavamo veliki strah, reći će: "I ja

sam bio/la u toj situaciji i samo sam se

fokusirao/la na neke druge stvari, pa me

prošao strah i sve je bilo u redu" i

očekivat će od nas istu reakciju. Iako oni

nisu mi, iako ne mogu znati umjesto nas

što nama treba i koje osjećaje skrivamo u

sebi, za loš odnos sa samim sobom -

trebamo slušati njih, a ne sebe.

Uz to, da bismo osigurali da loš odnos

koji gradimo sa samim sobom bude

dugoročan, potrebno je osuđivati svoje

reakcije, svoje strahove i svoju bol. Za to

nam, naravno, pomažu i drugi i njihova

prethodno spomenuta očekivanja od

nas, ali u ovom koraku mi smo glavni

akter. Svakome se zna dogoditi da ga

iznenade njegove ili njezine reakcije. Npr.

u velikom društvu smo i netko na ružan i

bezobrazan način krene komentirati naš

rad ili nešto što nam je važno, a mi se,

iako smo inače samouvjereni i glasni,

samo smješkamo i naizgled prihvaćamo

šale na svoj račun. Iznutra možemo

osjećati veliku nelagodu i ljutnju, ali smo

ostali skamenjeni i nismo znali što

odgovoriti. Nakon takvog tipa događaja

najbolje vježbamo osuđivanje. Možemo

si govoriti kako smo jadni i maleni,

iščuđavati se sami sebi kako se nismo

sjetili neke pametne doskočice i

prekinuli osobu u svom komentiranju,

ispitivati se zašto se nismo obranili, kako

nam se može dogoditi da si dopustimo

takvo omalovažavanje, i tako unedogled

sve dok se ne počnemo osjećati još pet

puta gore nego što smo se osjećali tada.

Kad sami sebe, i svoje reakcije i osjećaje,

na taj način omalovažavamo, osigurat

ćemo da ni sami od sebe nikad ne

očekujemo nježnu riječ, empatiju ili

razumijevanje. To je ključno ako želimo

imati loš odnos sa svojim unutarnjim ja.

Jer zašto bismo se htjeli osjećati ugodno

u društvu jedine osobe s kojom

provodimo cijeli svoj život, od početka

do kraja?

Nastavljamo s koracima. Predzadnji

korak tiče se svega što radimo, zadataka

i ciljeva koje si postavljamo i toga kako

gledamo na svoja postignuća. Prvo što

treba usvojiti je atribucijska pogreška.

Atribucijska pogreška odnosi se na

pogrešku u objašnjavanju svojih uspjeha

i neuspjeha. Kada odradimo što smo

naumili, trebamo umanjiti svoj uspjeh i

pronaći razloge zašto taj uspjeh nije

vrijedan. Pa tako kada položimo težak

ispit na fakultetu, to možemo objasniti

time da smo imali sreću pa su nas

"potrefila" jednostavna pitanja, a ne da

smo položili zato što smo se dovoljno

dobro pripremili, ili kada dobijemo

posao, recimo si da je to zato što sigurno

nije bilo nikakvih drugih kandidata, a ne

jer smo se istaknuli kao najbolji. Ali -

postoji trik - kad je riječ o našim

neuspjesima, uzrok tih neuspjeha neka,

s druge strane, uvijek bude naša

inherentna mana, a ne vanjski utjecaji.

Pa onda kada ne uspijemo upisati željeni

fakultet, pripišimo to manjku

inteligencije i manjku vrijednosti koju

imamo kao ljudsko biće, a razlog zašto

nismo osvojili natječaj sa svojim novim

umjetničkim projektom neka bude zato

što smo netalentirani i "nikad od nas

ništa neće biti", a ne jer su visoki kriteriji

i previše se ljudi prijavilo da bismo imali

šanse. Uz to, kad bismo još usvojili

postavljanje previsokih kriterija za

samog sebe - i onda naučili ljutiti se na

sebe kad ih ne možemo doseći, uz

dodatan osjećaj krivnje svaki put kad

napravimo pogrešku, bili bismo na

sigurnom putu prema svome cilju.

I za kraj, kao šlag na torti u ovom

natjecanju "tko želi imati najgori odnos

sa sobom", preporučujem vam dobro

staro skrivanje svojeg pravog ja i

skrivanje svoje istine. Strah od toga da

će vas netko upoznati takve kakvi jeste -

i odbaciti - težak je i izolira vas od drugih,

ali i od samoga sebe. Upravo to je ono što

želite napraviti ako biste svoj odnos sa

sobom htjeli duboko zakopati i nikad

više ne pronaći. Ako biste htjeli upravo

suprotno... pritisnite tipku "rewind" i

učinite sve suprotno. Vjerujte si,

poštujte svoje osjećaje i svoje odluke,

pobrinite se za svoje potrebe - i budite

tko jeste, usprkos strahu, jer, naravno da

boli kad nas drugi odbace, ali nema te

boli kao ona koju osjećamo kad

odbacujemo sami sebe.

193

194

POSTAJANJE

DRUGIM

ORadio ulazi u glavu,

intiman je s nama kao

partner, ne 'brije' na

klikbejt, šok i sigurna je

zona voditeljima, ali i

slušateljima. Glazba,

tišina i glas u

kombinaciji s preciznom

informacijom najbolji su

Palati ovog

bezvremenskog medija.

kreativno vodstvo

IVAN VUKUŠIĆ

razgovarao

SRĐAN SANDIĆ

fotografije

NEJA MARKIČEVIĆ/CROPIX

maska

IVANA PRALIJA I MARIJA VRDOLJAK

asistentica maske

KRISTINA BOGUNOVIĆ

VODITELJI U

TOP PJEVAČE

195

Postati: David Bowie

(Tamara Loos)

- Malo je nadrealno postati David nakratko. Malo čak

nedostojno, pa sam ipak zadržala veći dio sebe, osim kose i

čudne šminke. Najviše sam voljela "Heroes" jer to može

postati svatko, barem na jedan dan, kako pjesma i sugerira.

Slušam je kad sam obeshrabrena - iskrena je Tamara.

Kako je Tamara voditeljica, o autentičnosti i odnosu prema

glasu ima što za reći, kao što je i Bowie imao.

- Svi tome trebamo stremiti iako se pogubimo u ulogama

koje igramo kroz život. Valja se uvijek iznova truditi, ali to je

jako teško. Osvajanje glasa je za mene sramežljiva praksa.

Moj glas je najautentičniji u privatnoj zoni. Rasprava me

uvijek veseli iako se teško i rijetko upražnjava. Glas na

radiju ti daje priliku da budeš više ti, jer te nitko ne gleda.

Studio je safe place gdje možeš reći nešto što inače možda

ne bi tako lako rekao "oči u oči" - precizno opisuje Tamara

iskustvo rada s glasom na radiju.

196

- Puštali smo njezinu glazbu i

lijepo je bilo postajati Whitney.

Zaboljelo me cijelo tijelo. Ne bih

mogla tako lako rekreirati njezine

poze kroz karijeru, one koje smo

navikli gledati. Zavoljela sam je u

srednjoj školi i opsesivno sam

gledala njezine spotove jer mi se

jako sviđala njezina energija.

Pozitiva i maestralan vokal, pun

pogodak. Najviše mi grije srce

pjesma "My love is your love" -

zaneseno govori Gina.

Točka susreta s Whitney za Ginu

je njezino pjevanje, ali i vođenje

radijske emisije gdje je glas iznova

- ključan alat i "faktor" transmisije

energije i poruke.

- Moj glas se i dalje razvija.

Zanimljivo mi je pratiti taj proces.

Glas je živo tkivo. Unutarnji pak

glas je kod mene uvijek bio dosta

glasan jer sam Dalmatinka i ne da

mi da napravim nešto protiv

njega, to je valjda intuicija. Glas na

"van" počela sam dobivati tek

nedavno, s tridesetima. Osjećam

se ugodno sama sa sobom,

iskrena je pjevačica.

Postati: Whitney

Houston

(Gina

Damjanović)

197

Postati:

Axl Rose

(Filip

Riđički)

- Došao sam bez očekivanja. Prvo sam dobio kosu, što je za mene bilo iznenađenje jer već

dugo nemam kosu pa je bilo lijepo opet vidjeti je na mojoj glavi. Šminka po šminka, vlas po

vlas, kostim na kostim i evo me. Ta "osoba" koja sam postao je osoba koju sam slušao kada

sam bio jako mlad. Nisam nikada mislio da ću se obući kao on jer je on naprosto puno

zgodniji od mene - duhovit je Filip.

Budući da je glas uz druge performativne prakse poveznica našeg glumca i voditelja s

Roseom, našeg smo voditelja pitali o njegovu odnosu prema glasu, ali i kostimu.

- Jedna je glumica rekla da kada nađe prave cipele, našla je pola uloge. Kao klincu su mi

govorili da imam radijski glas, ali ja to nisam uzimao u obzir. Svi na svijetu valjda kada čuju

svoj glas kažu da to nije njihov glas, pa sam se tako dugo i ja odnosio prema svom. S radom

sam ga zavolio i prestao mi je biti cringe. Razmišljao sam da mikrofon bude moja tetovaža

jer smo neodvojivi, gotovo cijeli život - priznaje Filip.

198

Postati: Madonna

(Barbara Kolar)

- O Madonninim pjevačkim sposobnostima imam mišljenje kao i svatko tko ima imalo sluha. Ipak, ne mogu

otkloniti divljenje spram toga što je sa svojim resursima koji su prosječni napravila čudo. Ona je prava poslovna

žena i kraljica je zasluženo. Volim njezin period iz 80-ih, ali i suradnju s Justinom Timberlakeom - precizna je

naša omiljena TV i radijska voditeljica. Metaforički i tehnički, ali i vizualno, Barbara i Madonna imaju

zajedničko - glas i strast prema poslu.

- Glas se osvaja s vremenom, kontrola se stječe radom. Kao dijete sam imala govornu manu, ali sam voljela

svoju dramsku grupu - radila sam puno na glasu. Svašta sam s njim naučila raditi sinkronizirajući filmove.

Položaj utječe na boju glasa. Ako se smijemo, glas je pola tona viši. Radio i rad s glasom i dalje donosi određenu

mističnost koja nam je u ovom vremenu kulture prevelike eksponiranosti potrebna - iskrena je Barbara.

199

Postati: John Lennon

(Kruno Belko)

- Zanimljivo iskustvo je bilo vizualno postati John

Lennon. Bilo mi je uzbudljivo gledati transformaciju.

Fasciniran sam malim sitnicama koje čine veliku

razliku: boja pramena, toniranje brade, mimika.

Oduvijek sam bio veliki obožavatelj Beatlesa jer su mi

kao klincu bili predani u amanet. S odrastanjem sam

ih još više zavolio. Njihovo sazrijevanje me iznova

fascinira - iskren je Kruno.

Budući da je radijski voditelj, glumac, certificirani

instruktor fitnessa o glasu, posturi i kostimu naš

sugovornik ima što za podijeliti.

- Otkrivanje mojih glasovnih mogućnosti krenulo je s

pohađanjem govornih vježbi na HRT-u, a kasnije kroz

glumačke edukacije i radionice. Govorni aparat je naš

temeljni alat i jako ga je važno spoznati i adekvatno

upotrijebiti. Glas, tišina i glazba na radiju stvaraju

magiju, ili je ne stvaraju. Ako ne treniraš dovoljno, on

postaje lošiji. Čuvam ga tako da ne pušim i pazim na

prehranu - skroman je Kruno sa svojom

opservacijom.

200

Postati: Amy

Winehouse

(Nina

Trumbić)

- Najteži dio mi je bio ući u njezino "stanje uma"

koje vjerujem da je mnogima neobjašnjivo. U

trenucima fotografiranja pokušavala sam si u

sjećanje prizvati teže životne situacije kako bih

opravdala pozu i stav zahtjevan na ovoj fotografiji -

priznaje Nina. Odabir maske Amy nije nimalo

slučajan, ova cijenjena radijska voditeljica ujedno

je velika obožavateljica njezina opusa.

Iako sama nije ni slutila da će karijera uz ljubav

prema DJ-iranju krenuti u voditeljstvo, danas je

više nego zadovoljna smjerom u kojem

je život otišao.

- Na početku bavljenja radijskim poslom bila sam

više fokusirana na glazbu i tehniku i znala sam da

imam nešto za reći, ali sam mislila da su to oni ljudi

s velikim rezonantnim glasovima. S vremenom

sam bila gurnuta u to. I srećom da jesam. Za glas je

najvažnije disanje, dobre radionice i - sigurno je -

postura. Volim stajati dok sam u eteru. Vježbanje

je najvažnije - iskrena je Nina.

201

GG INTERIJER

U prizemlju od 120

kvadrata i sa stropom na

visini od deset metara

nalaze se kuhinja, koja je

na mjestu nekadašnjeg

oltara, blagovaonica i

dnevni boravak

AVANTURE

FOTOGRAFIJA: TAS CAREAGA

MODERNOG

PUSTINJAKA

DOBRO DOŠLI U DOM

TASA CAREAGE,

VLASNIKA KREATIVNE

AGENCIJE, FOTOGRAFA I

PASIONIRANOG SKEJTERA

KOJI SE IZ CENTRA BILBAA

PRESELIO U RENESANSNU

CRKVU NA OSAMI

tekst DORA IVANOVIĆ

fotografije NEREA MORENO

203

Volim samoću - započinje Tas Careaga,

Španjolac rođen u Venezueli, toliko

nevjerojatnog života da bi se o njemu

mogla napisati knjiga. Riječ je o čovjeku

koji je u punom smislu riječi self made:

do 16. godine ostao je bez oba roditelja i

prekinuo školovanje, barem na onaj konvencionalni način.

Radio je u pekarnici, na gradilištima - i usput otkrivao vlastite

interese te upijao raznorazna znanja surfajući internetom.

Obrazovati samog sebe je, kaže, teško, ali može se.

Internet je pun korisnih alata, samo ih treba znati filtrirati i

upotrijebiti. Tas Careaga zaljubljenik je u skateboarding i

na pragu četrdesete nastoji svakodnevno voziti. Uz to,

neprestano fotografira i vlasnik je kreativne agencije

TasLab sa sjedištem u Bilbau. Svestran, nemirnog duha i u

stalnoj potrazi za izazovima, ovih dana završio je svoj životni

projekt - uređenje vlastitog doma u renesansnoj crkvi iz

16. stoljeća. Na pitanje kako je uopće pronašao takvu

nekretninu, dječjom iskrenošću odgovara: "Na internetu!"

Te 2016. kad je naišao na informaciju u oglasniku da

crkva prodaje svoje zemljište s pripadajućim objektom u

baskijskom gradiću Sopuerta - s jedva 2500 tisuće stanovnika

i tridesetak minuta vožnje udaljenom od Bilbaa - uronio

je u pregovore i rješavanje administrativnih zavrzlama

kako bi crkva postala njegova. U tome je i uspio, a njegovi

su se prijatelji pitali zašto bi se mlada osoba uopće upuštala

u nešto tako kompleksno? Smatrali su ga potpuno

ludim. Crkva, koja je kroz vrijeme bila dorađivana i u 18.

stoljeću dobila baroknu dogradnju, bila je u katastrofalnom

stanju. Za početak, krov joj je bio posve urušen, kao i

svod, imala je samo zvonik, oltar i zidove natopljene vlagom.

Sa znanjem stečenim radom na građevinskim poslovima,

Tas je uz svoju braću te nekolicinu prijatelja,

FOTOGRAFIJA: CARLOS GARMENDIA

Staklena stijena otvara

pogled prema šumi

(gore). Na derutnu

crkvu u gradiću

Sopuerta - od 2500

tisuće stanovnika -

naišao je u internetskom

oglasniku (lijevo).

Namještaj je naslijeđen,

kupljen online ili na

buvljaku, a Tas Careaga

uglavnom ga je sam

uredio i restaurirao

(desno)


204

ŽELJA MU JE BILA ŠTO VIŠE TOGA

SAČUVATI, STVORITI SUVREMENU ŽIVOTNU

OAZU KOJA JE ISTOVREMENO ODA ČETIRI

STOLJEĆA DUGOJ POVIJESTI CRKVE

Okućnica je mjesto za odmor

duše i tijela, s vanjskim tušem,

kadom, sjenicom i pogledom od

kojeg zastaje dah


open space konceptu - uz odvojene

kupaonice i vinski podrum. Blagovaonica

i dnevni boravak nalaze se ispod 10 me -

ta ra visokog svoda, koji je iznova napravljen,

a kuhinja je smještena u polukružnoj

niši gdje je nekoć bio oltar. Tu je i veliki

kamin na drva. Uspio je sačuvati i dio

crkvenog inventara pa zidove i police

krase sakralne slike i skulpture, ali i njegove

oslikane daske za skateboard.

- Neprestano radim na njoj. Interijer

sam puno mijenjao, stalno nešto dovlačim

od namještaja, restauriram, kupujem

online... No, čini mi se da sam sad

zadovoljan sa svime, možda je sada

konačno gotova - govori Tas Careaga.

među kojima je i suvlasnik španjolskog

arhitektonskog studija Garmendia &

Cordero, krenuo u pothvat obnove. Htio

je, govori, očuvati sve što se može. Sam

je crtao, radio vizualizacije, dizajn, zidao,

gradio, a prije toga - tri mjeseca raščišćavao

teren da bi se nešto uopće moglo

početi raditi.

- Zapravo sam tri godine imao dva

paralelna posla - u svojoj agenciji i na

građevini, dakle dva puna radna vremena

dnevno, uključujući vikende - govori

Tas Careaga. A onda se 2019., gotovo

proročanski, kao da zna što će se dogoditi

u svijetu, uselio u svoj novi dom.

Ondje je za vrijeme covida, lockdowna i

potom strogih mjera u miru radio i živio

sa svojom partnericom te kujicom

Tolom, bez straha od zaraze jer o okruženju

gotovo da nije imao nikoga, samo

planine i pokoju divlju životinju.

Zadržavši izvorne okvire i poštujući

nekadašnji izgled, napravio je doista

jedinstveni životni i radni prostor, s prizemljem

koje se proteže na 120 četvornih

metara. Na galeriji se spava, ondje je i

radni kutak, a sve je napravljeno prema


Stepenice vode do galerije

koja je podijeljena na dvije

etaže: na prvoj je prostrana

spavaća soba, a na drugoj

radni studio, dok je u zvoniku

smještena gostinjska

prostorija

Na pitanje što je za njega

dom, odgovara pomalo

neočekivano za jednog

modernog pustinjaka,

što po svojem

životnom odabiru

svakako jest: "Dom je tamo gdje su ljudi

koje volim." I doista, njegova je kuća

usred šume u međuvremenu postala

omiljeno okupljalište njegovih prijatelja,

ali i znatiželjnih posjetitelja koji su za

njegov projekt doznali putem društvenih

mreža, kasnije i medija. Tas ima, naime,

više od 65 tisuća pratitelja na

Instagramu, gdje redovito izvještava o

svojim građevinskim i dizajnerskim

pothvatima. Mnoge koji su pokucali na

njegova vrata proveo je kroz cijeli objekt

i objasnio im kako je tekla obnova, ali

sad, kaže, prima goste samo uz

prethodnu najavu. Jedno je vrijeme

razmišljao i o iznajmljivanju crkve preko

vikenda, ali to ne želi raditi na uobičajen

način, već želi biti s gostima i pružiti im

pravo iskustvo boravka u tom

nevjerojatnom povijesnom prostoru, s

fantastično uređenom okućnicom,

206

NEDAVNO JE PREUREDIO NEKADAŠNJI

ZUBOTEHNIČKI LABORATORIJ U BILBAU U

STAN U KOJEM OKUPLJA SURADNIKE , A

POVREMENO TU I PRESPAVA

Prostor u centru

grada proteže se na

225 kvadratnih metara

i ima pogled na cijeli

grad, a zamišljen je

kao open space

terasom odakle puca nevjerojatan

pogled na baskijski krajolik, a ima čak i

mali skate park.

Nedavno si je formirao još jednu kreativnu

oazu u Bilbau, gdje radi i boravi

kad ima sastanke u gradu. Nakon završetka

covid restrikcija, kad se život vratio

u normalu, previše je vremena gubio

na putovanje do grada kako bi se susreo

s klijentima. I pronašao je idealan prostor

za sebe u centru: stan duž cijelog

posljednjeg kata, gdje je nekada bio

zubotehnički laboratorij. Uredio ga je i

pretvorio u prostor u kojem okuplja svoje

suradnike, gdje mu dolaze klijenti, prijatelji...

To je i njegova "uradi sam" zona

gdje, među ostalim, uređuje, radi i

sastavlja namještaj.

Da bi financirao sve građevinske projekte

- a nedavno se upustio u još jedan,

kupivši ruševnu kuću u planinama

Baskije - radni dan Tasa Careage traje do

23 sata. Dopusti si, kaže, kasnije buđenje

i s poslom kreće oko pola 10, nakon što

po bajkovitoj prirodi koja okružuje njegovu

crkvu prošeće svoju Tolu. Tek ga

čekaju veliki projekti, kaže skromno, kao

da je dom koji je napravio u renesansnoj

ruševini posve uobičajena stvar. Nada se

da će 2024. biti dobra godina.

207

GG KLUB KOLEKCIONARA

DOBAR POSAO S

KNJIGAMA

Connoisseur MARKO

MATIJAŠEVIĆ vlasnik je

i kreativni direktor

izdavačke kuće

AMARANTHINE

BOOKS, čiju posljednju

limitiranu fine press

ediciju romana Arthura

C. Clarka '2001: Odiseja u

svemiru' čeka -

LANSIRANJE U SVEMIR

razgovarala

VEDRANA

ČARAPOVIĆ

PROPADALO

fotografije

DANIJEL BERKOVIĆ I

DINO ŠERTOVIĆ

Izdvojiti deset tisuća eura za jednu knjigu čini se prilično

nevjerojatnim, da ne kažem suludim. E, pa upravo

toliko stoji posljednja edicija izdavačke kuće

Amaranthine Books "Monolith Edition" i, vjerovali ili

ne, ljubiteljima kolekcionarskih izdanja ovolika svota je

prosječna. Objasnio nam je to vlasnik i kreativni direktor

Amaranthinea Marko Matijašević, koji je upravo ostvario

svoj san - spomenuta edicija lansirana je u svemir, a tu priča ne

staje. Ispred ovog 38-godišnjeg kreativca i njegovog tima puno

je planova i projekata na kojima nezaustavljivo rade.

Trenutačno su među top pet ovakvih izdavača u svijetu.

Zanimalo nas je kako su se uspjeli iz jedne "male Hrvatske" probiti

na tako zahtjevno tržište te kako danas, u digitalnom svijetu

u kojem živimo, rade tako dobar posao s - knjigama.

Marko, posljednja edicija vaše izdavačke kuće

Amaranthine "Monolith Edition" prodaje se za 10.000

eura. Doista fascinantno. U čemu je tajna?

- Taj iznos možda djeluje neobično ljudima izvan naše niše, ali

za taj tip izdanja, popularno zvan Roman Numeral Edition -

često limitiran na 5 - 10 primjeraka - ovakva cijena je zapravo

prosječna. Slično kao i u svijetu mode, postoji razlog zašto

neko odijelo, sat ili torba nose određenu cijenu. Knjige kao što

su naše, a pogotovo "Monolith Edition" zahtijevaju dugotrajni

razvojni proces, mnogo ručnog rada te najkvalitetnije materijale

i tehnike izrade. Samim time, ovakva izdanja nadilaze klasičnu

formu knjige, smatraju se "malim" umjetničkim djelima

te kao takva imaju i kolekcionarsku vrijednost. Bez obzira

govorili mi o najjeftinijoj ili najskupljoj ediciji, naše knjige često

208

s vremenom postižu još veću cijenu na sekundarnom tržištu

pa ih mnogi vide i kao svojevrsnu investiciju. Konačno,

"Monolith Edition" ima dodatnu posebnost koja ju ističe od

svih knjiga na svijetu, kako svih naših prethodnih, tako i onih iz

naše niše. Sve je krenulo od ideje da na korici knjige stoji monolit

koji je došao iz svemira, baš kao u priči "2001: Odiseja u svemiru".

No, da bi monolit došao iz svemira, treba ga tamo prvo

poslati i tu se ukazala prilika za učiniti nešto zaista posebno.

Nakon duge potrage, i još duljih pregovora, uspjeli smo uz

pomoć tvrtke Spacemanic dogovoriti lansiranje u svemir s

tvrtkom Blue Origin na jednoj od budućih New Shepard misija.

Naš "paket" s monolitima već se nalazi u SAD-u gdje strpljivo

čeka svoj red za ukrcavanje u raketu New Shepard.

Knjiga 'Frankenstein - The Monster edition'

Tko su vaši kupci?

- Naši kupci su kolekcionari tzv. fine press knjiga. Oni dobro

poznaju gotovo svaku razinu produkcije te znaju procijeniti je

li knjiga dovoljno posebna za njihovu knjižnicu. Mahom su to

kupci iz SAD-a, pa tek onda UK-a, i na kraju nešto sitno u EU i

ostalim dijelovima svijeta. U Hrvatskoj se nismo pretjerano

trudili prodavati naše knjige jer smo svjesni da je tržište premalo,

a i da su cjenovno visoko rangirane. Mnogo boljim (i,

naravno, isplativijim) mi se činilo stvoriti hrvatski dizajnerski

luksuzni proizvod za cijeli svijet.

Živimo u digitalnom dobu, a vi razvijate posao s knjigama.

I to iznimno uspješno.

- U posljednjih nekoliko godina uspjeli smo se popeti među top

pet takvih izdavača u svijetu, a digitalno doba je svakako

pomoglo u tome. Ne mogu zamisliti da bi to bilo moguće prije

interneta i društvenih mreža. No, u doba interneta i vječne

prolaznosti gotovo svega, ovakve knjige su nešto opipljivo, vrijedno

i dugotrajno. Naše knjige često dobivaju na vrijednosti s

vremenom, pogotovo jer su u pitanju limitirane edicije, tako da

vjerujem da je to jedan od dodatnih razloga zašto ih se ne

može uspoređivati s klasičnim knjigama.

Kako je sve počelo? Odakle ideja, hrabrost?

- Rekao bih da su moja prva ljubav bile knjige. Svaka je pružala

bijeg u neki novi svijet i avanturu. Iako je postojao jedan period

kada uopće nisam čitao knjige, s vremenom sam im se vratio i

počeo tražiti izdanja knjiga koje volim, a koja bi lijepo izgledale

na polici. Kako nisam pronalazio baš uvijek ono što sam tražio,

zaključio sam kako ne bi bilo loše da ih sam smislim, jer činilo

mi se da mogu učiniti nešto bolje od svega ponuđenog. Osim

toga, htio sam nešto stvarati, imati nešto što će me nadživjeti.

Tako je 2013. godine nastala ideja da se jednog dana pokrene

brand koji će s vremenom postati Amaranthine Books. Sva

moja iskustva i želje su se stopili u jednu misao: svačija kolekcija

knjiga je posebna, kao otisak prsta za naš um. Ako svoju

kolekciju knjiga ostavimo onima koji dođu iza nas, to će im dati

dobar uvid u to kakvi smo bili i što nas je zanimalo; kakve priče

su pogonile našu maštu. Zato sam htio stvarati knjige koje će

zbog svoje kvalitete moći odoljeti "zubu vremena", a pritom

obogatiti autorov tekst, odnosno dati mu ruho koje zaslužuje.

Kako glasi vaša filozofija poslovanja?

- Svi u tvrtki znaju jedan citat koji neprestano ponavljam: "Ako

nemaš vremena napraviti kako treba, kada ćeš imati vremena

napraviti ispočetka?" To je citat NBA trenera Johna Woodena.

Nikad nisam pratio košarku, ali kada sam vidio ovaj citat, jako

je rezonirao s mojim razmišljanjem. Često, kada mi dođe

Kolekcionarsko izdanje 'Dracula - Scholomance Edition'

Limitirana edicija 'Alice - Bandersnatch Edition'

'2001: A Space Odyssey - HAL Edition'

209

1 2

210

Moja potreba za

estetikom ne staje samo

na knjigama već se širi u

sva polja mog života,

uključujući i moj stil.

Najviše volim nositi

odijela, ali izbjegavam

klasiku

neka ideja, odlučim je prvo prespavati.

Čak i kada cijeli tim nešto zajedno

zaključi, prvo prespavamo i vidimo

kako nam se čini ujutro. U ovom

poslu se ne smije žuriti. Svaki put

kada smo odstupili od te filozofije, to

se pretvorilo u skupu lekciju.

Nemamo, niti trebamo imati mnogo

kupaca, stoga s njima često razvijemo

odnos koji ide izvan klasične prodaje.

Imamo otvorenu komunikaciju oko

razvoja i produkcije te često komentiramo

i stvari izvan tog spektra. Neki

su nam s vremenom postali prijatelji te nas mnogi žele posjetiti,

bez obzira na to što žive na drugoj strani svijeta. To nas je i

ponukalo ne samo da razvijemo vlastitu produkciju, gdje

možemo potpuno kontrolirati kvalitetu, nego i showroom koji

će se moći posjetiti. Slično vrijedi i za zaposlenike. Trenutačno

nas je šestero u timu, a kako stvari stoje, bit će nas i više. Bitnije

je naći pravu osobu, makar ta osoba ne imala potrebno znanje,

ali je bitna želja i strast. Osim toga sve se da naučiti.

Koliko je bilo zahtjevno probiti se na inozemno tržište jer,

kao što ste rekli, naše je tržište ipak premalo?

- Iznimno teško. Većina naše konkurencije je u SAD-u i UK-u,

kao i kupci, a odjednom se pojavio tamo neki Amaranthine

Books iz Hrvatske. No, malo pomalo bi netko kupio knjige koje

bih ja napravio od svoje vlastite ušteđevine i glas se širio. Tu i

tamo bi se pojavila objava na nekom kolekcionarskom forumu i

odmah bi skočio interes. Newsletter je lagano rastao. U nekoliko

navrata smo čak puštali i oglase na društvenim mrežama,

što nam je dovelo nekoliko resellera u SAD-u i Australiji.

Gotovo od samog starta sam htio da Amaranthine Books bude

tip kompanije koja će dati više od obećanog ili očekivanog.

Jedini u niši nudimo besplatni shipping po cijelom svijetu, uvijek

uključimo neka sitna iznenađenja s našim knjigama, na svaki

upit odgovaramo detaljno... Svi ti sitni koraci su malo pomalo

širili glas o nama, da bismo došli do točke gdje, katkad već u

fazi prednarudžbe, imamo gotovo rasprodane pojedine edicije.

No, ima tu još prostora za nadogradnju. Uostalom, zašto se

zadovoljiti s top pet kad postoji prvo mjesto?

Osim kvalitetnog tiska i iznimnih dizajnerskih rješenja,

uključili ste i hrvatske ilustratore?

- Kupili smo jedan stari Heidelberg Cylinder (nove više ne proizvode)

i uveli knjigotisak, često zvan i plemeniti tisak. Gotovo

nitko više ne tiska na takvim strojevima, jer unatoč svom šarmu

i kvaliteti, preskup je i prespor za većinu današnjih tiskovina.

No, ako želite da tekst izgleda posebno, bilo da je riječ o

vizitki, etiketi za vino ili knjizi, knjigotisak je nenadmašiv. Tu

filozofiju smo prenijeli i na uvez i ostale dijelove proizvodnje, no

ima još mnogo toga što s vremenom želimo predstaviti. Mogli

smo koristiti inozemne stručnjake (u početku u nekoliko

navrata čak i jesmo), no činilo mi se da to nije to; Amaranthine

Books treba prije svega biti hrvatski proizvod. Tu je pala odluka

da se koriste hrvatski ilustratori i dizajneri, ili barem iz regije.

Imamo toliko talentiranih umjetnika koje bi bilo dobro

pokazati svijetu, a naše knjige su savršena prilika za to.

Na što ste do sada najponosniji?

- Vjerojatno na to što smo uspjeli dogovoriti lansiranje u svemir

s Blue Originom uz pomoć tvrtke

Spacemanic. To je ujedno i ispunjenje jednog

dječačkog sna jer me svemir odmalena fascinirao.

Činjenica da sam uspio spojiti svoje

dvije "ljubavi" je nekakva kulminacija mog

rada (za sada). No, ako gledamo neku širu sliku,

možda sam najponosniji na Amaranthine

Books, jer i dalje raste te ruši granice i očekivanja.

Svaka knjiga je imala svoju posebnost i

probila neku drugu barijeru. To nam je omogućilo

da stojimo rame uz rame s najboljima

u svijetu.

Kako zapravo izgleda vaš posao?

- Moje uloge su višestrane, no kako

Amaranthine Books raste, tako ih sve više delegiram. Ako izostavimo

neke manje, ostaju dvije glavne: vođenje poslovanja

tvrtke i kreativna direkcija, odnosno pomni razvoj i inzistiranje

na izvrsnosti. Ovaj prvi dio posla obuhvaća sve velike odluke u

poslovanju, kao i planiranje razvoja i širenja. To je možda najstresniji

dio posla, no iznimno je bitan jer mjesta za pogreške

nema. Drugi dio posla je nešto što mi dolazi prirodno. Vrlo

često imam točnu viziju knjige i onda se sve svodi na pomni

odabir ilustratora, materijala, papira, tehnika dorade itd. To ne

znači da uvijek otprve "pogodim", no to niti nije cilj; potrebne

su iteracije koncepta da bi se došlo do rezultata koji mora oduševiti.

Na kraju krajeva, naša knjiga će potencijalno stoljećima

ukrašavati nečije police, stoga nam je dužnost dati apsolutno

sve od sebe da tu poziciju zaslužuje.

Oduvijek ste zaljubljenik u kolekcionarska izdanja?

Odakle ljubav prema tome?

- Ne oduvijek, to je više ljubav koja se dogodila s vremenom,

pogotovo kada nisam mogao naći knjige koje ja želim u dovoljno

dobrom i lijepom izdanju. Estetika mi je jako bitna, a odmalena

sam volio dobru priču. Ovaj posao mi daje priliku spojiti to dvoje

i oplemeniti nešto što je već samo po sebi umjetničko djelo.

Što vas motivira? U čemu crpite inspiraciju?

- Potreba da stvorim nešto što će trajati, da ostavim neki trajni

trag iza sebe. Oduvijek sam imao problem sa smrtnošću, pa

pretpostavljam da je ovo moj odgovor na taj problem. Osim

toga, svakom idućom knjigom moram nekako nadmašiti sam

sebe. To je neprestana utrka nadmetanja sa sobom i iznimno

me zabavlja. Inspiracija može doći od bilo kuda, zato se trudim

izlagati raznolikim sadržajima. Od filmova i TV serija, pa sve

do umjetnosti i videoigara te svega između. Nevjerojatno je što

sve može potpaliti maštu ako ju se dovoljno redovito potiče i

"vježba". Poanta je da stalno nešto mijenjam, iako imam svoju

svakodnevnu rutinu, jer uvijek može bolje. Onda se to nekako

prelije i na sve ostalo.

Često se zna reći da su kreativci specifični ljudi. Kako biste

sebe opisali?

- Mogu priznati da sam se često znao osjećati drugačije od drugih,

što zbog afiniteta, što zbog načina razmišljanja. No, uvijek

je tu bila prisutna svojevrsna upornosti, čak i kada nisam znao

što bih sa sobom. Mislim da nisam ja postao sasvim "ja" dok

nisam stvorio Amaranthine Books. Tu se nekako sve iskristaliziralo.

Moja sklonost perfekcionizmu i nalaženju grešaka je

odjednom imala korisnu funkciju; moja potreba za estetikom i

nečim trajnim je pronašla dom; javio se osjećaj da to kako razmišljam

zapravo ima smisla. Dan danas osjećam kako se mijenjam

i nadam se da će se to nastaviti zauvijek. Strah me običnosti

i neispunjenja potencijala, tako da i kada mi se najviše

nešto ne da raditi, taj strah odradi svoje.

Što vas veseli?

- Uh, više stvari, ne nužno ovim redoslijedom... Onaj trenutak

kada osjetim da imam dobru ideju; polijetanje

aviona; kišni vikend proveden u stanu s

mojom djevojkom; dobra priča ispričana na

dobar način. I još mnogo toga.

Koliko vam je važan fizički izgled, stilski

izričaj?

- Lagao bih kad bih rekao da mi nije iznimno

bitan. Moja potreba za estetikom ne staje

samo na knjigama, već se širi u sva polja mog

života, uključujući i moj stil. Najviše volim

nositi odijela, ali izbjegavam klasiku. Ne

znam kako bih opisao svoj stil, jer nekad

imam talijanskih utjecaja u sebi, nekad engleskih...

No, ima nešto u tome kad čovjek odjene

odijelo. Promijeni se nešto u glavi, u držanju...

Meni je to moja radna uniforma, iako ih

često nosim i mimo posla. Ujutro kada složim

svoju kombinaciju za taj dan, sve je nekako

lakše i nastane određeni fokus jer sam u

tome "pronašao" i sebe za taj dan.

'Dorian - The Portrait

Edition' (1). 'Catch-22 -

Bomber Edition' (2)

'2001: A Space Odyssey

- HAL Edition' (3) '2001:

A Space Odyssey -

Monolith Edition' (4)

Je li nam angažman na društvenim mrežama danas ipak

nužan?

- Iskreno, ne znam do koje mjere nam je neophodan. S jedne

strane pruža ogromnu priliku komunicirati s cijelim svijetom

na razini na kojoj to nikad nije bilo moguće. S druge strane,

imam osjećaj da nekad previše utječe na naše živote. Nešto

tako moćno ne može biti samo pozitivno ili negativno. Na kraju

dana, mislim da je najbitnije kako mi to osobno koristimo.

A kako gledate na mlađe generacije? Čini li vam se da su

njihove ambicije drukčije, da ne kažem manje?

- Drugačije definitivno, manje nikako. Mislim da im je internet

otkrio vidike koje mi nismo mogli ni zamisliti. S druge strane

im možda daje dojam da apsolutno svi mogu uspjeti. Često se

mlađim generacijama zamjera koliko su opsjednuti slavom i

poznatima, a zaboravljamo koliko je nama bio pojam ako netko

bude na TV-u ili sretne poznatu osobu. Sve je to isto, samo su

se mediji i dostupnost promijenili. Mislim da više trebamo biti

zabrinuti kakav im svijet ostavljamo nego kakvi će oni biti.

Kad smo kod ambicija, koje su vaše iduće?

- Opet nadmašiti sam sebe! Idući projekt nam sigurno

neće biti grandiozan kao "2001: Odiseja u svemiru", ali

to ne znači da neće imati neke svoje posebnosti. No, s

knjigama ćemo lako, sada prvenstveno trebamo završiti

našu ekspanziju. Prije svega moramo adaptirati naš

prostor u Martićevoj ulici kako bismo mogli dodatno

podignuti razinu kvalitete i zaposliti još ljudi. To će nam

omogućiti da napokon imamo i svojevrstan showroom.

Dosad smo toliko bili fokusirani na knjige da nam nije

bilo bitno gdje radimo, no sada kada imamo svoj prvi

3 4

Što mislite o društvenim mrežama,

influencerima...?

- Nije to za mene, ali razumijem njihovu

potrebu i neizbježnost. To je samo još jedna

od evolucija interneta te će se, kao i sve ostalo do sada, nastaviti

razvijati nekim svojim smjerom. Osobno bih najradije bio bez

društvenih mreža da mogu, ali s druge strane, da nije bilo društvenih

mreža, ne znam kako bi bilo Amaranthine Booksa. Tako

da ih koristim, nekad čak i previše za moj ukus, no ne brine me

to previše. Ne bih volio postati jedan od onih koji u jednom trenutku

počnu odbacivati nove stvari jer sam dosegao određene

godine. Treba ostati dijete.

Na kojim platformama vi provodite najviše vremena?

- Na Facebooku, i to najviše da bih komunicirao s ljudima u

Amaranthine Books fan grupi. Osim toga, da vidim što se događa

s mojim prijateljima, iako nekad zna proći i po nekoliko dana

da ne otvorim neku od aplikacija pa me dočeka gomila poruka.

U posljednje vrijeme rijetko stavljam ikakav sadržaj koji nije

vezan za posao, ali imam osjećaj da se to nekako uvijek mijenja,

odnosno da ima svoje faze. Bitno je da ne postane opsesija.

stroj i više ljudi, vrijeme je da stvorimo uvjete za kvalitetan rast.

Bit će to jedan poseban i neobičan prostor, dostojan naših knjiga.

Prostor stvoren za stvaranje.

Što je za vas uspjeh?

- Mislim da uspjeh nije jedna točka, barem ne za mene. Uspjeh

je kao nekakav roadtrip bez konkretnog cilja: nekad će biti

zabavno, nekad će biti napeto, ali bitno da je zanimljivo. Cilj

nije stvoriti ili postići nešto, nego kontinuirano stvarati i rasti.

Shodno tome, uspjeh je, ako to mogu, nastaviti raditi.

A sreća i zadovoljstvo?

- Oboje dolaze iz tog putovanja. Za mene sreća svakako dolazi

iz nekakvog putovanja, bilo internog, gdje se razvijam, ili ek -

sternog gdje fizički odem na drugu lokaciju da bih nešto iskusio.

A ako sam na tom putu još okružen i dobrim, inspirativnim

ljudima (a jesam) koji me motiviraju, onda sreći nema kraja.

211

GG GASTRO

Baker&Evans, bez naziva, 2023.

212

Kultno cjedilo za limun

produkt dizajnera

Philippea Starcka

fotografirao je Robin

Broadbent (desno).

Sorbeto od limuna

(sasvim desno)

KAD TI NETKO DA

LIMUN...

Varljivo jednostavan citrus, zvijezda svake kuhinje, nekoć je

bio simbol bogatstva, žene su ga koristile za isticanje ružičaste

boje usana, njegovim su se sokom ispisivale tajne poruke, a

svojom živom bojom osvojio je brojne slikare mrtve prirode

tekst ILIANA KLJAIĆ fotografije TASCHEN PRESS

213

/ 1 / 2

Sophia Loren pila je

limončelo u komediji

'Skandal u Sorrentu', a

Beyoncé u hitu 'Cozy'

pjeva o uživanju u tom

likeru na jahti dok krstari

vodama oko Caprija

/ 3

/ 4

1 / Henri Matisse, Veliki crveni interijer, 1948. 2 / Donald Sultan, Crni limuni 21. ožujka 1985. 3 / Juan Sánchez Cotán,

Mrtva priroda s fazanom, povrćem i voćem, 1602. 4 / Pasquarosa Bertoletti Marcelli, Jastozi, 1930

214

Kad ti život da limun, ti

napravi limunadu. Ili, u

Taschenovu slučaju,

knjigu "The

Gourmand's Lemon. A

Collection of Stories

and Recipes". Autori David Lane i

Marina Tweed, osnivači čuvenog

magazina o gastronomiji i kulturi,

zanimljivim nas činjenicama o ovom

varljivo jednostavnom citrusu vode na

putovanje kroz umjetnost, film,

književnost i recepte.

O porijeklu jednog od najsvestranijih i

najvrednijih sastojaka u svakoj kuhinji

može se samo nagađati, no prvi tragovi

vode u Indiju i Kinu. U Europu su ga

donijeli trgovci na Putu svile, a u

Ameriku je dospio 1493. s Kristoforom

Kolumbom. Nekoć su limuni bili statusni

simbol i krasili su renesansne vrtove

obitelji Medici. Žene su ga koristile kako

bi dobile ružičastu boju usana, a

raznorazni doušnici i špijuni su njegovim

sokom ispisivali nevidljive tajne poruke.

Služio je za ublažavanje morske bolesti

te za liječenje skorbuta.

Talijani su uzgojili najpoznatiju i

najkvalitetniju sortu Sfusato Amalfitano,

nazvanu prema predivnoj obali Amalfi.

Voćka izložena jakom suncu i vrućim

vjetrovima s juga stvara plod grube kore

pune eteričnih sokova od kojeg se radi

originalni limončelo. Glumačka diva

Sophia Loren ovaj je likera pila 1955. u

komediji "Skandal u Sorrentu", dok

pjevačica Beyonce u hitu Cozy pjeva

kako u njemu uživa na jahti dok krstari

vodama oko Caprija.

Limun poboljšava okuse ribe, jela s

roštilja, salata, umaka i kolača. Od njega

se rade sladoled, sorbeto i kokteli, a 60

nepcu primamljivih recepata objavljeno

je u ovoj knjizi.

Kao literarnim nadahnućem

limunima su se koristili književnici Joan

Didion, F. Scott Fitzgerald i James Joyce.

Jarkožutom bojom stoljećima je zavodio

likovne majstore koji su slikali mrtvu

prirodu. Jedan od najvećih bio je Henri

Matisse. On je govorio da boje koristi

kako bi dočarao emocije, a ne prenio

prizore, pa je ovim voćkama na platno

unosio energiju i svjetlost.

Cijeli umjetnički pogled na mrtvu

prirodu promijenio se 1930-ih kad je

danje svjetlo u atelijerima zamijenila

žuta svjetlost žarulja. Umjetnici su

postavili pitanje kako limuni mogu

izgledati drugačije kad je oko njih sve

žuto. Moderni vizionari poput Pabla

Picassa, Salvadora Dalija, Roya

Lichtensteina i Andyja Warhola bili su

očarani njime, dok mu je suvremeni

američki umjetnik Donald Sultan dao

tjeskoban dojam. Njegova tri limuna

naslikana ugljenom 31. svibnja 1985.

premašuju okvir slike te ostavljaju

dojam da je riječ o sprženim tragovima

nakon katastrofe.

Vješte ruke obrtnika stoljećima su

limune crtale na keramičke posude i

Originalni limončelo radi se od sorte sfusato amalfitano

tapete, a svijet produkt dizajna zatreslo

je jedno cjedilo za limune. Francuski

arhitekt Philippe Starck krajem 1980-ih

s obitelji je ljetovao na talijanskom

otočiću Capraia gdje su mu u restoranu

Il Corsaro za predjelo servirali lignje s

limunom. No, kako glavno jelo nije

nikako stizalo, Starck je počeo crtkarati

po salveti. Tako je nastala ideja za Juicy

Salif, jedan od najprodavanijih

proizvoda brenda Alessi. Golema lignja

visoka 29 cm danas krasi moderne

kuhinje diljem svijeta, izrađena je u

nekoliko limitiranih edicija, krasila je

naslovnice brojnih časopisa te se nalazi

u stalnim postavima muzeja poput

njujorške MoMe i londonskog Muzeja

dizajna.

FOTOGRAFIJA: BOBBY DOHERTY

215

GG RITUAL

Miris

utjehe

Glava Marije

Antoanete kao

držač štapića od

tamjana brenda

Astier de Villatte

U posljednje vrijeme

tamjan je doživio svoj

procvat - našu potrebu

za mentalnim detoksom

prepoznali su i luksuzni

brendovi lansiravši

svoje verzije mirisnih

štapića, kao i neodoljivih

držača koji izgledaju

poput umjetničkih djela

tekst

LIVIA ČVELJO

Ginorijevi štapići

Purple Hill s

mandarinom,

lavandom i notama

bijelog cvijeta

evociraju ljetni

miris toskanskog

krajolika

Braća Haas za L'Objet napravili su držač za tamjan

Posudica od terakote i štapići

od tamjana izrađeni od

bambusa s aromom lišća od

rajčice brenda Loewe

216

Guccijev set s

držačem za štapiće

Štapići brenda

Earl of east

mješavina su

slatke ljubičice,

puderastog

božura i

pikantnog

crnog čaja

FOTOGRAFIJE: PRESS

Byredo je preoblikovao svoja tri mirisa

za dom u limitirano izdanje ručno

rađenih štapića na bazi tamjana

Opéra štapići od

tamjana brenda

Astier de Villatte

Zahvaljujući svojem

mističnom i opojnom

mirisu tamjan je nekada bio

rezerviran za vjerske

ceremonije i duhovne

prakse. Međutim, u

posljednjih nekoliko godina stekao je golemu

popularnost u svijetu ljepote, postajući

neizostavan dio rituala za mentalni detoks,

pa nije čudno što su poznati beauty

brendovi lansirali svoje verzije štapića

tamjana i držača (tamjanica).

U vrijeme kada je riječ ritual postala sinonim

za self-care, tamjan se vratio u punom sjaju.

Bez obzira na to je li riječ o palo santo

štapićima ili bogatim mirisima Guccijevog

tamjana, koji transformira prostoriju u

pravo svetište, svi su postali opsjednuti

njime. Iako je i dalje važan ritual u

kršćanskim obredima, nije zaobišao ni

sekularni svijet, gdje je stekao brojne

štovatelje.

Tamjan se stoljećima koristio u

medicinske i duhovne svrhe, ali porast

potražnje za proizvodima za self-care dokaz

je kako je ljudima potreban ritual koji

podrazumijeva isključivanje od vanjskog

svijeta. Prema izvještaju tvrtke Global

Market Estimates, procjenjuje se da će

globalno tržište tamjana doživjeti godišnji

rast od 12 posto u razdoblju od 2024. do

2028. Štapići od tamjana gore posvuda - od

niche parfumerija, knjižara preko luksuznih

trgovina namještajem. Može se reći kako

tamjan doživljava pravu renesansu i

ugrožava popularnost mirisnih svijeća. Osim

što podiže energiju, otpušta i hormon sreće

serotonin - čim upalite jedan štapić, cijeli se

prostor transformira u trenu. I dok još

možete kupiti tamjan u kristalićima

zamotanima u papir, nove verzije su nešto

modernije i blažeg mirisa. Današnji mirisi

tamjana su mnogo sofisticiraniji. Primjerice,

Ginorijevi štapići Purple Hill s mandarinom,

lavandom i notama bijelog cvijeta evociraju

ljetni miris toskanskog krajolika. Byredo je

nedavno preoblikovao svoja tri mirisa za

dom u limitirano izdanje ručno rađenih

štapića na bazi tamjana, dok je Aesop

lansirao tri mirisa i brončani držač kako bi

unio "aromatični mir" u dom. Guccijev set od

bambusa u boji fuksije senzorni je dodatak

estetike brenda poznatog po jakim

mirisima. Uz štapiće, naravno, idu i držači

koji su postali statement komadi napravljeni

od bronce ili mramora i dizajnirani poput

pravih umjetničkih djela. A onog trenutka

kad zapalite, energija vašeg doma se mijenja

i poništava sve one loše stvari koje su se

dogodile u danu.

Francuski

parfumer Olivier

Polge osmislio je

miris za štapiće

brenda

Fornasetti

Štapići brenda

Aesop dolaze s

mini držačem

Štapići od

tamjana

koji ne

dime

brenda

Bodha

217

GG PUTOVANJE

/ 1

Buenos Aires

STRAST KOJU NOSI DOBAR VJETAR

Glavni, najveći i najljepši grad Argentine spaja europsku

profinjenost i južnoameričku živost, a novinar Damir Leljak

predstavlja najzanimljivija mjesta za ljubitelje umjetnosti,

gastronomije, sporta i tanga - koji se pleše na svakom koraku

fotografije DAMIR LELJAK

218

/ 2

/ 3

Argentinski umjetnik Eduardo Catalano je 2002. izradio golemu

čeličnu skulpturu Floralis Generica, čije se latice danju otvaraju, a

noću zatvaraju (1). Novinar Damir Leljak u Kulturnom centru

Recoleta gdje radove predstavljaju kreativci iz različitih područja

(2 i 3). Arhitektura Buenos Airesa podsjeća na Pariz i Madrid (4).

Na ulicama se često mogu vidjeti plesači tanga (5)

/ 4

Vjerujem da svaki putnik ima popis svjetskih

metropola koje mora vidjeti barem jednom u

životu. Na mojoj "bucket" listi, koju smatram

prvim korakom prema ostvarenju nekog

cilja, dugi je niz godina bio Buenos Aires.

Napokon sam ga posjetio ove zime, na što je

utjecala i relativno povoljna cijena povratne karte iz Splita preko

Rima. Ako ste dovoljno uporni i strpljivi ili na internetskom

pretraživaču Skyscanner jednostavno odaberete opciju "bilo

kada", možete pronaći let za 650 eura. A to je i dvostruko niže

nego inače. Ostao sam pet dana, jer je Buenos Aires bio jedna

od postaja moje trotjedne "turneje" po Južnoj Americi, no

otkrio sam brojna zanimljiva mjesta u gradu koji je čarobni spoj

Pariza i Madrida.

/ 5

BOEMSKA ČETVRT

U argentinskoj prijestolnici, koja

s metropolitanskim područjem

ima više od 15 milijuna stanovnika,

isprepliću se različiti stilovi

od neobaroka, neoklasicizma i

secesije, do art decoa, eklekticizma

i modernizma. A osim što

je ogroman i arhitektonski slojevit,

Buenos Aires je vrlo vibrantan.

Za njega doista vrijedi izreka

da mu se strast osjeća u zraku.

Ime grada bi se, doduše, sa

219

/ 2

/ 1

/ 3

U Muzeju Evite

Peron može se

saznati sve o životu

bivše prve dame

Argentine, a ondje

su izložene i njezine

haljine (1 i 2). Među

simbolima grada je

i 67,5 metara visok

Obelisk (3).

Argentina je

poznata po finim

vinima iz pokrajine

Mendoze (4)

/ 4

španjolskog moglo prevesti

kao "dobar zrak", što nema

veze s klimom. Odnosi se,

zapravo, na brdo Bonaria na

Sardiniji, gdje je svetište

Djevice Marije koju su štovali

i španjolski pomorci. Među

njima je bio Pedro de

Mendoza, koji je u 16. stoljeću

utemeljio utvrdu i luku

Ciudad de Nuestra Señora

Santa María del Buen Ayre. I

to u današnjoj četvrti San

Telmo, koja je "must see".

Riječ je, naime, o jednom od

najživljih, najživopisnijih i

najboemskijih kvartova (barrija), kojih u Buenos Airesu ima

čak 48. Ondje je i tržnica iz 1897., koja sada ima status nacionalnog

kulturnog spomenika, a popularna je zbog brojnih

restorana i barova. U San Telmu ima i muzeja, galerija te antikvarijata

pa se ondje svake nedjelje održava sajam antikviteta.

STRASTVENI PLES

Energičnu atmosferu podižu i žive svirke te, naravno, plesači

tanga. Taj strastveni ples morate doživjeti i u glamuroznijem

okruženju - u nekom od starih kazališta kao što je Palacio

Tango. Večer tanga će vam vjerojatno ponuditi u hotelu u

kojem odsjedate, ali i na ulici, gdje se s prodavačima turističkih

aranžmana možete i cjenkati. Ovisno o vašim vještinama i programu,

platit ćete najmanje 50 tisuća argentinskih pezeta, što

je oko 55 eura. Ali zaista vrijedi, jer u to su uključeni prijevoz od

hotela do kazališta i natrag, višesatni program s vrhunskim

pjevačko-plesnim točkama, mala škola tanga i vlastiti stol.

Očekuju vas tri slijeda hrane po izboru - predjelo, glavno jelo i

desert - te neograničena količina pića. Uz tango je lako zaboraviti

na stvarnost Argentine, koja sada ima jednu od najviših

inflacija u povijesti, česti su prosvjedi protiv novog predsjednika

Javiera Mileia, a prijete i pljačkaši na motociklima poznatiji

kao motochorros. Zato ne treba nositi skupocjeni nakit i torbice

ili pak mahati mobitelom. Pogotovo ne u noćnim satima.

Tada je najbolje naručiti Uber, koji je u Buenos Airesu povoljan.

SPORTSKE ZVIJEZDE

Inače grad možete istražiti i pješice, a za početak se zaputite u

centar, gdje je 67,5 metara visok Obelisk. Podignut je 1936. prema

ideji argentinskog arhitekta Alberta Prebischa, a 2022. su

oko njega milijuni ljudi slavili pobjedu Argentine na Svjetskom

nogometnom prvenstvu u Katru, gdje su Vatreni bili treći.

220

/ 5

/ 6

/ 7

Povijesna četvrt La Boca prepuna je šarenih kućica (5). Argentinska

kuhinja ima talijanskih i španjolskih utjecaja pa se, uz ostalo, jedu

vrhunski pršut i mortadela (6). Tržnica San Telmo sagrađena je u 19.

stoljeću i privlači brojne ljubitelje lokalne gastronomije (7).

Nogometaši Maradona i Messi čest su motiv na muralima (8)

/ 8

Argentinci su zaluđeni nogometom koliko i Hrvati, a njihove

sportske ikone poput Maradone i Messija čest su motiv na

muralima. Tu su i druge monumentalne građevine: Nacionalni

kongres, Metropolitanska katedrala te predsjednička palača

Casa Rosada (Ružičasta kuća). Posebno me oduševio Teatro

Colón, otvoren 1908. Verdijevom "Aidom". Među najljepšim je

kazališnim kućama na svijetu, a ima i jednu od najboljih akustika.

Želite li se u to uvjeriti, rezervirajte 50-minutnu turu čija je

cijena 18 tisuća pezeta (oko 20 eura).

HRANA I VINO

Buenos Aires ima i mnogo muzeja - latinoameričke umjetnosti,

lijepih umjetnosti, nacionalne povijesti, Evite Peron... Muzej

posvećen nekadašnjoj prvoj dami Argentine je u Palermu, elitnom

dijelu grada poznatom po hipsterskim restoranima, barovima

i buticima. Hoteli u tom kvartu, podijeljenom na podčetvrti

kao što su Palermo Soho i Palermo Hollywood, čak i nisu

skupi. Noćenje s doručkom može se pronaći već za 40 eura. U

Palermu je i La Payuca, jedan od mojih omiljenih restorana u

Buenos Airesu. Na jelovniku su razne vrste mesa, jer Argentina

je među najvećim svjetskim proizvođačima govedine, pa

221

/ 2

/ 1

morate probati biftek. Tim više što je

dvostruko jeftiniji nego u Hrvatskoj.

Argentinska kuhinja ima utjecaja

Španjolske i Italije, jer većina stanovnika

odatle vuče korijene. Želite li probati

odličnu pizzu ili platu s pršutom, mortadelom

i raznim vrstama sira te nazdraviti

odličnim vinom iz pokrajine Mendoze,

moja preporuka je restorančić i vinoteka

Che Malbec.

TRANSFORMACIJA

NEKADAŠNJE LUKE

Odlična ugostiteljska ponuda je i u

Puerto Maderu, još jednoj trendovskoj

četvrti u kojoj živi visoka klasa.

Smještena je uz obale estuarija Rio de la

Plata, nekad je bila luka, a onda je 90-ih

počela transformacija zapuštenih dokova.

Nekadašnje industrijske zgrade i skladišta

postali su fancy restorani, privatna

sveučilišta, muzeji i galerije, a s vremenom su sagrađeni luksuzni

stanovi, poslovni prostori, hoteli... Među simbolima Puerto

Madera, gdje je najveći "šušur" navečer, je i 170 metara dugačak

Ženski most (Puente de la Mujer). Projektirao ga je španjolski

arhitekt Santiago Calatrava, otvoren je 2001., a posvećen

je ženama zato što i većina ulica u Puerto Maderu nosi

imena slavnih Argentinki.

GROB EVITE PERON

Otmjena četvrt je i Recoleta, poznata po aveniji Alvear s palačama

u francuskom stilu i dućanima svjetskih marki. No, ono

po čemu je Recoleta turistima najpoznatija je groblje na kojem

počivaju najznačajnije ličnosti iz argentinske povijesti. Među

impozantnim mauzolejima i grobnicama je i ona Evite Peron,

gdje se uvijek okuplja i najviše ljudi. Nedaleko od groblja je

Kulturni centar Recoleta s čak 27 izložbenih prostora, malim

kinom, auditorijem i amfiteatrom. Nekad su u toj zgradi iz 18.

stoljeća bile razne druge institucije - samostan, bolnica, vojarna,

prihvatilište za beskućnike i starački dom. Sada je dom

/ 3

/ 4

Stadion nogometnog

kluba River Plate (1).

Knjižara El Ateneo

Grand Splendid

nalazi se u

nekadašnjem

kazalištu (2).

Suvremena

koreografija tanga

(3). Na jednom

restoranu piše 'Jedi

bez krivnje' (4)

222

/ 6

/ 5

Ženski most u luksuznoj četvrti Puerto

Madero, koja je nekad bila luka (5). Kućice za

odmor na rijeci Parani (6). Gospodska

brijačnica u centru grada (7). Predsjednička

palača poznatija kao Ružičasta kuća (8)

/ 7

kreativaca koji ondje organiziraju razne izložbe, koncerte i

kazališne predstave. Blizu je predivan park sa skulpturom cvijeta

Floralis Generica, koju je 2002. napravio argentinski

umjetnik Eduardo Catalano. Zamislio je da se latice od aluminija

i čelika ujutro otvaraju, a noću zatvaraju, no nakon oluje

lani u prosincu latice su oštećene i još čekaju popravak.

TEATAR KNJIGA

Još jedna atrakcija Recolete je El Ateneo Grand Splendid, jedna

od najljepših svjetskih knjižara. Jedinstvena je po tome što

se nalazi u nekadašnjem kazalištu i kinu iz 1919. Prije 23 godine

je to mjesto pretvoreno u carstvo knjiga, ali je kazališni interijer

ostao isti. Ondje ima oko 120 tisuća naslova, raznih svjetskih

pisaca, među kojima je i Jorge Luis Borges. Rođen je u

Buenos Airesu, uz neke druge poznate osobe kao što su papa

Franjo, tenisačica Gabriela Sabatini i nizozemska kraljica

Maxima. Buenos Aires je "melting pot", jer naseljavali su ga ne

samo Španjolci i Talijani već i Nijemci, Portugalci, Francuzi,

Hrvati... Dolazili su i Japanci, Sirijci, Libanonci te Židovi, čija je

zajednica najveća

u

Latinskoj / 8

Americi.

Jedna od imigrantskih

zona bila je La

Boca, siromašna

radnička

četvrt koju,

kako su nam

savjetovali

lokalci, navečer

treba

izbjegavati zbog

mogućih pljački.

IZLETI IZVAN

GRADA

Danju je pak ondje

vrlo živo jer posvuda

ima uličnih zabavljača

i plesača tanga,

pogotovo u ulici

Caminito koja je

načičkana šarenim

kućicama, restoranima i suvenirnicama. U La Boci je i stadion

La Bombonera, nogometnog kluba Boca Juniors, najpoznatijeg

u Buenos Airesu uz River Plate. Ako se nakon hektične

atmosfere zaželite mira, odaberite vožnju brodom na rijeci

Parani, nedaleko od gradića Tigrea, gdje mnogi Argentinci

imaju kuće za odmor. Nedaleko je i grad San Isidro s istoimenom

neogotičkom katedralom. Star je više od tri stoljeća, pripada

području Buenos Airesa, a

krase ga kamene uličice i stare vile.

San Isidro je poznat i kao nacionalna

prijestolnica ragbija pa je

nedavno ondje otvoren muzej

posvećen tom sportu. Tamo su i

hipodrom te golf klub, a s obzirom

na to da je riječ o gradu u kojem

žive imućni ljudi, nekretnine su

izuzetno skupe. Život ondje kao da

teče usporeno, za razliku od

Buenos Airesa koji, koliko god da

ima i mirnih dijelova, pulsira i

danju i noću.

223

GG WELLBEING

Majstorice

slow life

koncepta

Uživali smo u najfinijoj matchi uz

razgovor sa sestrama Zrinkom i Majom

Blažević, vlasnicama wellbeing brenda

Materia koji promovira uravnotežen

lifestyle, dugovječnost i brigu o sebi.

Poželjet ćete kopirati njihove recepte za

sretniji, svjesniji i sporiji način života

razgovarala VEDRANA ČARAPOVIĆ PROPADALO

fotografije DANKO ŠIMUNOVIĆ

Sazrijevanje odluke o uravnoteženom

načinu života

MAJA: Zapravo sam od rane mladosti njegovala određene

aspekte uravnoteženog života, poput biranja zdravih namirnica,

redovite tjelesne aktivnosti itd. Sjećam se da sam već kao

djevojka od 17 godina u Milanu ili Parizu, gdje sam sama živjela,

odlazila vikendom na tržnicu i kupovala voće i povrće za tjedan,

trčala ili išla u gym. Bilo je tu i nezdravih dijelova, ali svi

smo nekad bili mladi i ludi. U srednjim i kasnim dvadesetima

došla sam na određenu razinu svijesti da sam se riješila i nekih

drugih nezdravih aspekata koje sam još imala, a koji nisu podržavali

moj wellbeing. A rekla bih da sam nakon rođenja trećeg

djeteta i gomile privatnih i poslovnih obaveza s kojima se bilo

teško nositi shvatila koliko je bitno da se prije svega pobrinem

za sebe i stavim se na prvo mjesto, kako bih se mogla kvalitetno

pobrinuti za druge. U nekim razdobljima sam se osjećala

kao da ću izgubiti sebe i da moram nešto poduzeti, pronaći vrijeme

za sebe i svoj wellbeing. Žene se, inače, često prilagođavaju

drugima i sebe stavljaju na posljednje mjesto. Takva sam bila

i ja, no ipak sam to osvijestila na vrijeme. Promjene koje sam

počela uvoditi su bile postupne i male, ali dovoljne da mi donesu

osjećaj mira radi saznanja da sam se pobrinula za sebe i da

se nakon toga mogu i kvalitetno pobrinuti za druge.

ZRINKA: U vrtlogu modernog života, u kojem se čini da

nam vrijeme klizi kroz prste poput zrna pijeska, potraga za

ravnotežom postala je važnija nego ikada. To je svjesna odluka,

predanost usklađivanju različitih aspekata naših života - posla,

slobodnog vremena, odnosa, zdravlja i osobnog razvoja, koju

nastojim donositi svakodnevno i svjesno.

Za mene uravnotežen način života podrazumijeva njegovanje

svjesnosti, odnosno mindfulness - praksu prisutnosti i potpune

svjesnosti u trenutku, što sam počela prakticirati tek

nedavno. Svjesnost mi omogućuje da uživam u malim životnim

zadovoljstvima, razvijam dublje veze s drugima i cijenim ljepotu

koja me okružuje. Prihvaćanjem svjesnosti, njegujem osjećaj

zahvalnosti i zadovoljstva, nadilazeći stalnu težnju za više u

korist njegovanja obilja koje je prisutno u mom životu.

Umijeće usporavanja užurbane svakodnevice

MAJA: Može se reći da je to stvarno pravo umijeće uz

današnji životni tempo koji je, čini mi se, sve brži i brži.

Pogotovo je meni kao mami troje djece to baš izazovno. Ali

uvijek se nekako trudim pronaći, doslovno iščupati to neko vrijeme

kada barem malo usporim. Najčešće je to rano ujutro prije

nego što se djeca probude i kasno navečer kada svi zaspu.

Ujutro to vrijeme koristim kako bih si u miru napravila matchu,

vježbala, pisala, meditirala. To nikad nije dugačko, ali mi je bitno

da na taj način započnem dan. Nakon toga znam da što god

da me u danu dočeka nekako sam spremnija jer znam da sam

se pobrinula za sebe odmah nakon buđenja. Navečer imam

svoj ritual čitanja knjige u miru i tome se strašno veselim, a to

uvijek radim uz tamnu čokoladu. Isto tako, i s obitelji imam

neke rituale kad malo usporimo i zajedno uživamo u tim

trenucima.

224

ZRINKA: Usporavanje nudi utočište usred kaosa svakodnevnog

života - moje osobno utočište u kojem mogu obnoviti

svoje iscrpljene rezerve energije i vitalnosti, bilo da je riječ o

uživanju u polaganom ispijanju najfinije matche, onom divnom

osjećaju topline sunca na koži ili slušanju omiljene glazbe. To je

vitalni oblik brige o sebi - istinski lijek za stres, tjeskobu i burnout,

koji su, nažalost, česti u današnjem suvremenom svijetu.

Prihvaćajući praksu usporavanja, ne samo da nalazimo utočište

od nemilosrdnog tempa modernog života već i ponovno

otkrivamo duboki osjećaj mira, prisutnosti i povezanosti sa

sobom i svijetom oko nas. Da usporimo, udahnemo i uživamo u

izvrsnoj ljepoti sadašnjeg trenutka - jer u tome leži prava bit

življenja.

Usvajanje dobrih navika

MAJA: Smatram da smo mi svi produkti svojih navika.

Navike su jako moćne jer doslovno kreiraju naš život, a dobra

vijest je da se navike mogu mijenjati i promjenom određenih

navika mijenjamo svoj život. Veliki game changer za mene je

bilo ranojutarnje buđenje koje sam usvojila prije nekoliko godina,

nakon što je moje najmlađe dijete napunilo godinu dana.

Teško se buditi rano ujutro dok dojite djecu i ionako imate rascjepkan

san. Tako da nakon što sam prošla tri puta dojenje,

stalna buđenja, mijenjanje pelena i sve što ide uz to i nakon što

mi se san stabilizirao koliko toliko - mogla sam krenuti s tim.

Ne smijemo nikad podcijeniti vrijednost malih promjena,

poboljšanja koje možemo svakodnevno učiniti, a koje će nam u

konačnici omogućiti da živimo sretniji i smisleniji život. Svatko

bi trebao zamisliti kakva osoba želi biti i kakav identitet ide uz

to te prema tome kreirati navike koje će to podržavati.

ZRINKA: Za mene su dobre navike poput kamena temeljca

na kojem gradim svoj wellbeing, vitalnost i dugovječnost. Od

hrane koju unosim u sebe do tjelesne aktivnosti kojom se

bavim, trudim se svakodnevno donositi zdrave i ispravne odluke

jer znam koliki utjecaj imaju na cjelokupno zdravlje i kvalitetu

života, na svaki njegov aspekt: fizički, mentalni, emocionalni

i spiritualni.

To prije svega uključuje uravnoteženu prehranu. Rijetko

jedem meso i mliječne proizvode, kao i slatku i prerađenu hranu,

a prednost dajem svježim, sezonskim i zdravim namirnicama.

Kavu sam prije nekoliko godina zamijenila matchom i ne

mogu zamisliti dan da ne popijem barem jednu šalicu ovog eliksira

mladosti i zdravlja. Veliku važnost pridajem kretanju, na

posao idem biciklom, obožavam trčati i rolati se, idem u teretanu,

a i redovito prakticiram jogu. Mnogo se bolje osjećam i,

naravno, izgledam kada sam fizički aktivna. Zdrav način života

uključuje i brigu o mentalnom i emocionalnom aspektu, što

podrazumijeva učinkovito upravljanje stresom, prakticiranje

tehnika svjesnosti i opuštanja te njegovanje zdravih odnosa sa

samim sobom i drugima. Svakodnevno meditiram i zapisujem

svoje obaveze i wellbeing u naš Daily Agenda & Wellbeing Diary.

Ljubav prema matchi

MAJA: Matcha je moja velika ljubav i ritual ispijanja tog, po

meni, magičnog napitka je postao glavni dio moje svakodnevice.

Toliko sam se zaljubila u nju da sam poželjela dovesti kvalitetnu

matchu na hrvatsko tržište. Potpuno mi je zamijenila

kavu - ono što su nekad bile tri kave na dan, postale su tri matche

na dan. Jako uživam znajući da konzumiram jedan od najzdravijih

napitaka na svijetu koji mi je još k tome i nevjerojatno

ukusan. Ono što me najviše kupilo kod matche je to što mi daje

čistu zelenu energiju i taj osjećaj takozvane calm euphorije -

podigne me, a u isto vrijeme me i izbalansira. Uz to, ova prava

antioksidans bomba puna je klorofila, vitamina, minerala pa

ima i brojne zdravstvene benefite.

ZRINKA: To je bila ljubav na prvi pogled, odnosno okus!

Prvu matchu popila sam u Japanu, u kafiću u Tokiju, i odmah

se zaljubila u tu predivnu zelenu boju, slatkast okus i good-feel.

Ljubav se dodatno produbila kad sam se pridružila Maji u

vođenju brenda Materia, čiji je prvi proizvod lansiran na tržište

bila upravo matcha. Matcha je ultimativno ritualno iskustvo:

od ceremonijalne pripreme do meditativnog čina polaganog

ispijanja - poziva nas da usporimo i uživamo u sadašnjem trenutku.

Ljubav prema matchi potaknuta je i brojnim zdravstvenim

dobrobitima. Bogata antioksidansima, klorofilom i aminokiselinama,

matcha nudi snažnu dozu hranjivih tvari koje

podržavaju imunološku funkciju, poboljšavaju metabolizam i

potiču detoksikaciju, a njezin nježan sadržaj kofeina osigurava

kontinuirano povećanje energije bez nervoze povezane s

kavom, što je čini idealnim saveznikom za stabilnu, čistu i zelenu

energiju tijekom dana.

Inspirativni ljudi, inspirativni prostori

MAJA: Obožavam inspirativne ljude i inspirativne prostore.

Volim se povezivati s inspirativnim i zanimljivim ljudima,

upijati, učiti od njih, zajednički kreirati... Isto tako obožavam

inspirativne prostore, tako sam se posebno pozabavila i uređenjem

našeg ureda - htjela sam stvoriti ugodan, pročišćen, elegantan

prostor s neočekivanim detaljima, svojevrsnu zen oazu

u kojoj nam je lijepo boraviti i raditi. Vesele me arty predmeti

koji su ujedno funkcionalni i estetski privlačni. Volim umjetnost

općenito i stalno sam inspirirana poviješću, slikama, knjigama,

glazbom, ljudima, drugim kulturama...

ZRINKA: Ljudi su neizmjeran izvor inspiracije, jer svatko u

sebi nosi jedinstvenu priču i mudrost od koje možemo nešto

naučiti. Prije svega su to moja najuža obitelj, mama, tata i

sestra, ljudi s kojima sam odrasla i koji su me oblikovali u osobu

kakva sam danas. Inspiriraju me i razni ljudi u mojoj okolini,

partner, prijateljice, poznanici, partneri i suradnici… Kad gledamo

svijet sa znatiželjnim i iskrenim očima, inspiraciju možemo

pronaći svugdje, bilo da smo u prirodi, na planini ili u šumi,

u velikim svjetskim metropolama ili malim šarmantnim mjestima.

Inspiriraju me izlasci i zalasci sunca, nebo, mjesec, zvijezde…

Najveću inspiraciju pronalazim na moru, tu se osjećam

najviše svoja i tu zapravo i pripadam, a vjerujem da ću jednog

dana opet živjeti negdje na obali, kako bih svako jutro mogla

pozdraviti novi dan s pogledom u najljepše plavo more.

Vrijeme za sebe

MAJA: Toliko bitno i životno važno. Trudim se svaki dan

izdvojiti barem malo vremena za sebe. Otkako sam postala

majka pojam vremena za sebe mi se potpuno promijenio i

moram biti jako dobro organizirana da ga uvedem u svoj dan.

Kao što sam već spomenula, uglavnom rano ujutro i prije spavanja,

nekad i kroz dan, ali rjeđe. Iako, ponekad je dovoljno

uzeti i par minuta te u miru popiti matchu, pročitati par stranica

dobre knjige, zastati i uživati u ljepoti prirode, pjevu ptica i

svemu što nas okružuje.

ZRINKA: Iako sam po prirodi društvena i imam veliki krug

prijatelja, jako cijenim vrijeme koje provodim sama i zapravo

volim biti sama. Mislim da je izdvajanje vremena za sebe korisno

za mentalni, emocionalni i fizički wellbeing. U tim trenucima

samoće bavim se aktivnostima koje njeguju moje interese,

bilo da je to trčanje ili rolanje, čitanje knjige, kuhanje ili jednostavno

sanjarenje.

225

GG MAN

Kvaliteta i

umješnost i

dobra priča

'Moj dar je upravljanje

brendovima. Posvetio sam svoj

život učenju i razumijevanju

onoga što čini snažne brendove,

ali i mogućnosti šaputanja

čarobnih riječi koje ih oživljavaju.

Pomažem ih njegovati i brinuti se

o njima kako bih osigurao njihov

puni potencijal. Uranjanje,

informacije, instinkt i intuicija moji

su alati i njima se služim vještom

preciznošću. Posao kojim se

bavim je više od mog zanata - to je

moja strast, moja svrha!' govori

nam Tomislav Krajačić, javnosti

poznat i po nadimku Tom. On je

brend alkemičar i CEO u

zagrebačkoj agenciji Kofein.

razgovarao SRĐAN SANDIĆ

fotografija BILJANA BLIVAJS/

CROPIX

226

JA

... jednostavno rečeno - znatiželjan tip. Volim istraživati sve moguće, stalno tražim

nove stvari koje mogu dodati na popis svojih iskustava.

NISAM

... pesimist. Nisam tip osobe koji gubi vjeru u dobre stvari koje su pred nama. Mislim

da uvijek postoji prostor za rast i poboljšanje, čak i kad situacija izgleda teško.

ZABAVA

... izvor inspiracije za mene. Ne samo da se zabavljam radi bijega od stvarnosti već i

zbog toga što u tome pronalazim nove ideje i perspektive koje me potiču na

kreativnost.

IDENTITET (NI)JE

... lako srušiti. Prilično sam čvrst u svojim uvjerenjima, i to su stvari koje mi pomažu

održati se uspravno kroz sve izazove.

ZAJEDNICA

... je za mene kao obitelj. Uvijek je prisutna ljubav i podrška. Vjerujem u važnost veze

s drugima, dijeljenje uspona i padova te gradnju trajnih prijateljstava.

LIFESTYLE MI JE

STRUKTURIRAN OKO

... istraživanja i traženja novih stvari. Sve što radim je povezano sa željom za

otkrivanjem i stvaranjem novih iskustava. Volim imati plan, ali uvijek ostavljam

mjesta za spontanost.

BRENDOVI, MODNI

... volim brendove koji nisu samo modni već imaju priču. Cijenim kvalitetu, ali isto

tako volim podržavati brendove koji rade na održivosti i inovaciji. Općenito volim

brendove koji dobru priču potkrjepljuju kvalitetom i craftmenshipom.

KOZMETIČKI

... kad su u pitanju kozmetički brendovi malo kradem od supruge. Ako je odlučila

nešto odabrati, onda je to definitivno vrijedno isprobati.

SPORT & REKREACIJA

... tenis je moja strast, a fitness je nešto što radim kako bih održao formu. Biti aktivan

je ključ za održavanje energije i pozitivnog stava.

DOKOLICA

... je ponekad jednostavno potrebna. Uživam u trenucima tišine i mira, koristim ih za

refleksiju ili jednostavno odmaranje uma.

SVAKI DAN NAPRAVIM

... duhovnu praksu. Uvijek si uzmem vremena za meditaciju ili razmišljanje kako bih

ostao centriran i miran.

CILJEVI

... u stalnom rastu, kako privatno tako i poslovno. Volim se izazivati, postavljam si

ciljeve koji me guraju prema naprijed i pomažu u ostvarivanju dugoročnih ambicija.

POVJERENJE U SEBE/U DRUGE

... optimist sam, vjerujem u sebe i u druge. Mislim da je uzajamno povjerenje ključno

za dobre odnose, da zajedno gradimo i podržavamo jedni druge.

DOBAR NARATIV

... srž uspjeha. Priče su moćne, inspirirajuće i motivirajuće. Kroz dobru priču

možemo pronaći snagu, učiti iz iskustava drugih i graditi vlastiti put prema uspjehu.

227

GG KOLUMNA

THREESOME

TERAPIJA

ILUSTRACIJA: PRIVATNI ALBUM

Poznati američki psiholog Jed Diamond,

koji se godinama bavi izučavanjem

fenomena ljubavi i sretne veze (što god to

značilo), kliničkim je istraživanjima

dokazao kako većina ljudi tijekom života

zaista pronađe svog idealnog partnera, no

ne i način da tu ljubav održe

tekst ZRINKA ŠAMIJA

Gotov sam. To je to.

Žena mojeg života -

dahće mi u telegramskim

šiframa pomahnitali

prijatelj, oku

ugodan rastavljenik s

prihvatljivom dozom dijagnoza. Simpto -

mi nabujalog erosa bodu me u oko.

Prelio se novim parfemom čija mi esencija

bibera oštro ranjava nosnicu. Moju iziritiranu

sluznicu tumači ganutošću i prima

me za ruku u znak sažaljenja. - I ti ćeš

to doživjeti. Siguran sam - kaže mi s

dozom empatičnog gađenja nad mojom

ljubavnom sudbinom solerice, samice,

usamljenice.

Vidim da je naglo nagelirao paperje od

kose pa mu brazde proćelavosti još više

strše između skorenih šiljaka. Nemam

mu srca reći da skine oversized hoodicu

koju je ukrao sinu jer se javno sramotimo

u lokalnom bircu. Ja izgledam kao baka

terapeut koja svom unuku sa staračkom

glavom daje besplatni session. Ovako

izgledaju Tinder žrtve 50+ - pomislim.

Hiperaktivnost, euforija, mentalna

prebudnost, proširene zjenice, kriva percepcija

i onaj pobuđeni iritantni puranski

gard. Hvata me panika od večeri koja sli-

jedi. Od nelagode si zabijam autogol. -

Prepričaj mi sve detalje dejta - kaže ta

gospođa koja živi u meni i djeluje izvan

svake kontrole. - Sve. Baš sve - nastavlja

bulazniti poremećenica. Kreće TV kalen -

dar mikrodetalja. Sigurno često susrećete

drage pacijente koji događaj od sat

vremena pretvaraju u Mahabharatu i pritom

vam sišu leđnu moždinu.

On je, naravno, bio cool. Našli su se u

wine baru koji je on predložio. On joj je

sugerirao Barnyard - vino koje miriše na

dvorište, pa Smokey - vino koje miriše na

logorsku vatru, pa Mošusno - vino koje

bogato miriše na mošusnog vola i na

kraju obično Mesnato - vino koje je istovremeno

voćnog i mesnatog okusa. I kad

je sirotica već bila omamljena od vinske

liste, on ju je nahranio sinkronicitetnim

sirevima. Gurao joj je u usta Chevre i

Manchego da se barem na trenutak prestane

smijati njegovim maestralnim

forama jer se bojao da se ne uguši koliko

je bila fascinirana. Jer on je esencija

stand upa, sirni sultan i praotac sommelierstva

i enologije. Kad ju je dokrajčio Le

Crémeuxom, mekim sirom kremaste

konzistencije, teksturom sličnom meko

kuhanom jajetu, dok joj se topio u ustima

i ostavljao slatkasti, karamelizirani okus,

on ju je poljubio u romantiziranoj interpretaciji

ili joj je uvalio svoj klimaks jezik

dok se nije ni snašla. I dok joj je on naručivao

taksi jer nikad na prvom dejtu ne

vozi hipnotizirane obožavateljice u svojem

autu, on joj je objasnio što ona treba

napraviti sa svojim životom. Kad joj je

uvalio manual za život i zalupio vratima

taksija, ona je, naravno, poslala poruku. I

tu kreće poznato Tinder dopisivanje ili

mahnitanje udvoje.

Poznati fenomen u kojem protagonisti

manijakalno izmjenjuju milijune poruka

nazivajući tu hormonsku upalu astralnim

prepoznavanjem. U sljedećoj fazi

očajnički sam pokušavala saznati bilo

što o Tinder junakinji. Nakon narcisoidnog

sleta smilovao se. - Prezgodna.

Prirodna plavuša. Savršeno građena.

Simetrično lice s reklama za obiteljsko

pakiranje pahuljica za doručak. Mlada.

Ne premlada. Prvakinja pilatesa. Grčka

božica koju je tražio čitav svoj klimavi

život - izrecitirao je ponosno. Kratka

napomena autorice: rastavljen tri puta,

troje djece svih spolova i uzrasta, tri krive

žene, tri alimentacije. ULOV GODINE!

Naš ulov godine spojio se, dakle, s mito-

228

loškom ljepoticom. Iznudila sam fotografiju

s koje me nepomično gledala jedna

regularna tridesetogodišnjakinja sa simpatičnim

overdoseom putenosti.

Pofarbana brineta koja, poput mene,

nema pretplatu na teretane. Stvarno

sam shvatila da Tinder treba zabraniti

već u klicama perimenopauze i klimaksa.

Jer Tinder je opasan za starije ljude.

Gotovo kao i lažni ugovori o doživotnom

uzdržavanju. Dok je nastavljao elaborirati

o raznim new age gadostima koje

obuzmu svakog poludjelog mužjaka u

klinču s mlađom žrtvom poput depilacije

leđnih dlaka i kupovine fluorescentnih

tajica za kickboxing, morala sam prizvati

njegove ostatke svijesti. Nježno sam ga

podsjetila na svih pedeset slučajeva od

zadnjeg (trećeg, trećeg, trećeg!) razvoda.

S naglaskom na Keti - neliječenu ovisnicu

o poker aparatima i kleptomanku

koja mu se s mamom, tarot majstoricom,

uselila u stan i inscenirala krađu njegova

auta da otplati dugove. Lilu - anksioznu

učiteljicu joge koja ga je nagovorila da se

odsele u šumsku vikendicu jer samo u

blizini drveća može voditi ljubav, te moju

omiljenu Vanju - bivšu cirkusku akrobatkinju,

plesačicu na svili i dreserku životinja

koja se brutalno obogatila na Only

fans gdje je objavljivala snimke u klinču s

plišanim životinjama. A sve njegove

"veze" počinjale su s fatalnom rečenicom:

To je to! Taj ovisnički obrazac

doveo ga je do nekoliko bankrota i nemile

patnje. A Cirque du Soleil nas koji ga

vole pratio je iz epizode u epizodu sve

oblike tog neliječenog ludila. I zato

Tinderu u njegovu životu treba reći NE!

Ali bilo je prekasno…

Kako sam se našla na njihovu trećem

dejtu i kako uvijek

završim u ulozi

bračnog terapeuta,

objasnit će jednom

tim stručnjaka.

Višak humanitarnih

hormona doveo

me do njihova ljubavnog klinča. Scenarij

je poznat. On u fazi reproduktivnog

ponašanja neke divlje životinje poželio

me predstaviti kao dio svojeg arsenala.

Jer svaki poželjni klimakteričar pred

odstrel u svojem izlogu mora imati "THE

FRENDICU". Veselu, logoreičnu, hihotavu

i umjereno uspješnu pleasericu koja će

fascinirati njegovo mladunče svojim

dugogodišnjim iskustvom tragične žene

čiji očaj podsjeća na najbolja izdanja

Larryja Davida. Što sam ja više očajna,

njoj se njezin život čini sve magičnijim.

Prizor izgleda ovako: on sjedi i šeretski

se smješka (on je sebi sexy kad šuti),

ona je naslonjena na njega tako eterično

opuštena, pa se malo ovlaš pomaze,

poljube i prepoznaju pogledom. Za to vrijeme

ja proizvodim TV sadržaj, jezikom

preskačem atletske prepone, grčim se i

skačem, lažem, preuveličavam i izmišljam.

Na njezine jezive fore ja urlam od

lažnog smijeha, udaram rukom po stolu i

izokrećem se od oduševljenja. On me,

naravno, već upozorio da su u joga antialkoholnoj

fazi pa umjesto vina koje pijemo

od vrtića očajna srčem čaj od duhovnih

bobica i cuclam čajnu vrećicu umjesto

duhana. Muljaža poprima svemirske razmjere.

Ona voli planinariti. - Nevje rojatno.

On je prije nekoliko mjeseci predložio

da idemo osvajati indijske i euroazijske

tektonske ploče. Ona obožava pse. -

Udar sinkroniciteta. On je nedavno planirao

otvoriti azil. Ona želi upoznati

Australiju. - Prestani, molim te. Ovo je

potres. Sad se već bojim da ste sijamski

blizanci iz prošlog života. Pa čovjeku je to

san. U pauzama opipljive nelagode ja

bacam komplimente. Njezina kosa mi je

predivna. - Užasno je rijetka - kaže ona. -

Gluposti pričaš. Baš ti je nekako slobodna.

Slobodna! Otkud to vadim. Ona nije

spremna za majčinstvo. - Ne govori.

Jedva preživljavam. Reprodukcija je prevara

stoljeća. Kod njega joj se sviđa što

nije opsesivan oko zajedničkog života. -

Rijetka vrsta. Život te voli. Uvijek je

sanjao o neovisnoj planinarki.

Dok to govorim, paralelno mi se pred

očima redaju portreti svih pacijentica

koje smo intervencijom policije iseljavali

iz njegova stana. Na kraju, kad više ne

osjećam mišiće i kad je mrtvi slon legnuo

ispod našeg stola, vadim zadnje hipsterske

fore. Red radionica disanja. Red ekološki

održivih geeenijalnih torbi. Red spiritualnih

teachera za preširoke mase. I

bomba - astrologija. On Bik. Ona Ovan.

Požar kompatibilnosti. - Podznak me

izvlači. Rak - nadmoćno mi zadaje servis

u glavu. - Uvijek je sanjao o ženi s vodenim

podznakom. On. Veliki astrološki

šeik. Kad onemoćala više ne mogu govoriti,

oni odlaze. ONI me pažljivo obavještavaju

da je kasno. Želim reći, oni mene

ostavljaju sa sažaljenjem!!!!! I odlaze u

njegov harem konzumirati Tinder privlačnost.

A ja s pulsirajućom migrenom

večeram normabele.

Agonija tek slijedi. Već ujutro postajem

kolateralna žrtva Tinder trokuta.

Srna mi šalje poruke da se želi družiti.

Lovac je zadovoljan jer će je netko preuzeti

pola radnog vremena. Formira se

zajednička WhatsApp grupa kojom vlada

ona. U grupnim smo vježbama disanja.

Dijelimo veganske recepte.

"Uživamo" u dvosatnim meditacijama

nakon kojih dugo dijelimo senzacije i

spoznaje. Izdajica se počinje izvlačiti s

amaterskim izlikama Zoom sastanaka i

vožnje djece na aktivnosti. Ja ostajem na

nišanu. Ona ne prestaje govoriti. Nikad.

Poziva me na druženja sa svojim duhovnim

sestrama. Terapije gongom.

Radionice heklanja. Šivanje kimona. I

moja najveća noćna mora: art and wine -

gomila pogubljenih ljudi koji opijeni troše

slikarska platna. A mojem prijateljskom

licemjeru ostaje noćni program

seksualnog razgibavanja, dok sam ja

rezervirana za društvenu animaciju. -

Uvijek sam sanjala o ovakvoj prijateljici.

Starijoj sestri - kaže mi dok se kesi sa

svojim zen bijelim zubima. Pucam po

šavovima i zovem ga: - Skidaj mi je s kralježnice.

- Ali ona te tako voli. Uvijek mi je

ljepše u vezama kad si ti tu - zavija jadnik

i pokušava me uvući nazad u pakao.

Utjehu od ove nenormalne situacije u

kojoj se uvijek nađem odlučila sam

potražiti u sigurnoj kući mojih dugogodišnjih

heteromonogamnih, predivno

dosadnih prijatelja koji su trideset godina

u braku. Sluzava romantika za kojom

svi čeznemo iako si to ne želimo priznati.

Iva je utegnuta stomatologinja koja ne

Moramo voljeti kako se ne bismo razboljeli i sigurno

ćemo se razboljeti ako nismo u stanju voljeti

propada. Podsjeća na puno stariju

sestru Melanije Trump koja nije imala

novaca za plastične operacije. Za njom

se frajeri još itekako okreću. Ona je

beskrajno privlačno opuštena bez vidljivih

menopauzalnih oštećenja i tikova.

Igra tenis. Predaje na faksu. Voli kazalište.

Prati recentnu književnost. I koketira

sa psihologijom taman da nije nepodnošljivo

naporna. Baca citate i autore, ali

se suzdržava od terapeutskih savjetovanja.

Prijateljica iz snova. Igor je uspješni

bankar. Predsjednik raznih fondova.

229

ILUSTRACIJAE: ISTOCK

Viking medo tip ljepote. Bivši vaterpolist,

a tu građu ni smrt ne može poremetiti.

Neprepričljivo talentiran za šarm i

kuhanje. Bezvremenski seksi. Oni su

moja maternica sigurnosti i platforma za

tračanje svih poludjelih rastavljenika i

rastavljenica koji me okružuju. Nikad

drama. Nikad histerija. Nikad skandali.

Ali, na samom ulazu u stan nešto smrdi

na patologiju. Ona je lagano pripita i predugo

me drži u zagrljaju jer osjećam

ubode noktiju na leđnim mišićima. On se

javlja iz kuhinje u kojoj razorno prebija

šnicle kao da kolje divlju svinju. Počinju

komunicirati preko mene. Mene, prebijene

Tinder žrtve koja se došla samo malo

odmoriti. - Reci prijateljici da postavi stol

ako želi večeru i ako nije zaboravila gdje

stoje tanjuri. Ili će večerati tekuće sadržaje

s velikim udjelom alkohola, što u

zadnje vrijeme preferira - dobacuje bijesni

medo. - Reci prijatelju da se bojim

trovanja hranom koju je kontaminirao

svojom negativom - uzvraća bijesna hijena

s bocom vina koje gura u grkljan.

Večer se pretvara u seansu

forenzične patopsihologije.

Ja navlačim bijelu kutu i

pokušavam zaustaviti rat.

Skidam s polica slike njihovih egzotičnih

putovanja i nasilno ih vraćam u prošlost.

Prisjećam se romantičnih gesti, tuluma

za pamćenje, svih titanskih brodoloma u

životu koje su prošli zajedno. Zovem

njihova sina koji studira u Nizozemskoj i

prisiljavam ga da im govori koliko ih voli.

Koliko su lijepi zajedno. Čistim

kanalizaciju koja se počela dizati, ali

bombardiranje ne prestaje. - Znam da je

teško čuti da si mi jednostavno dosadan.

Dosadan. Dosadan. Neinspirativan. Ti si

stao u razvoju. Kome su smiješne tvoje

fore iz doba Jugoslavije? - sikće zmija s

kauča. Ranjeni vuk ne ostaje dužan - Jesi

li ti to napokon otkrila sebe, ljubavi?

Kako patetično. Priučena psihologinja

koja spoznaje život. Još jedna očajna

pedesetogodišnjakinja koja će postati

terapeut da ne bi morala pogledati u

sebe. Ti si funkcionalna alkoholičarka.

Raketiranje se nastavlja. Mene od stresa

hvata napadaj OKP-a. Perem im suđe.

Peglam. Usisavam. Paralelno masiram

njezinu grbu. Njemu hladim čaj od

brusnice. Olajavam Tinder očajnika.

Predlažem lentu za održivost njihova

braka. Puštam pjesme s vjenčanja. Večer

se pretvara u orgije loše bračne terapije i

alkoholnog delirija. Plijesan prljavog veša

eksplodira. Spominju se neuspjele

seanse s lubrikantima, spuštena

prostata, ljubavnica iz prahistorije,

kopanje očiju njegovoj mami koja ih

kontrolira čak iz urne. Ona me odvlači u

kupaonicu na privatnu seansu. Njoj

treba sugovornik, astralna duša, čovjek

koji pleše tango s njezinim zjenicama,

zagrljaj bića i prepoznavanje. Ona je

devastirana od svakodnevice i poznatih

rituala. Ona čezne da je on njezina

Ayahuasca koja će joj dati pristup višim

dimenzijama. Sanja da zajedno plaču. On

me odvlači na balkon gdje proždire

cigaru i hipnotično ponavlja: gdje je

nestala moja Iva? Ona više ne želi ništa.

Ona odbija putovanja. Ona prezire naše

prijatelje. Ona izbjegava druženja. Ona

dobiva anafilaktičke napade od mojeg

dodira. Ona se pretvorila u

klimakteričnu sarkastičnu guju. U

jednom trenutku uspijevam s plesnom

terapijom. Sto, ne osam ritmova. Svi

troje plešemo. Izbacuje se otrov. Guram

ih u zagrljaj. Onemoćali padamo na

trosjed. Nešto se transformiralo. Lagano

ustajem da se prijavim u sanatorij, ali mi

ne daju. - Ljubavi, molim te ostani

večeras spavati kod nas. Baš nam treba

ta tvoja energija - kaže umorna zmija sad

već srneće glave. - Nikuda ne ideš. Ti si

stup ove obitelji - tepa mi mladunče

medvjeda. Ja bih i otišla da mogu, ali

sam slomljena. Budim se u tinejdžerskoj

sobi njihova sina okružena replikama

mini automobila. Dok mi u poprsje bulje

mini Porschei, na mobitelu me dočekuju

očajne poruke Tinder frendice: Gdje li

sam? Jesam li dobro? Jučer me čekala

da zajedno heklamo. Malo je anksiozna.

Tinderman se ponaša čudno. Nekako je

odsutan. Znam li nešto?

On udara s druge strane: - Kad se

možemo naći? Moram skinuti joga mladenku

s vrata. Postala je nepodnošljiva.

Spominje djecu. Želi se reproduktivno

realizirati. Na to postajem erektilno disfunkcionalan.

Upomoć! Usput, sreo sam

onu pohotnu vlasnicu čajane. Izgleda

jebeno. Pozvala me na brunch.

Dao Bog da se ugušio u bezglutenskom

kroasanu ako postoji. Stavljam mo -

bitel na zrakoplovni mod. Napuštam "ča -

ri" roaminga. Perem zube četkicom od -

bjeg log sina i pokušavam nestati iz brloga

heteroseksualne patologije. Ali ne. U

salonu me dočekuju moji bračni zlostavljači.

Zapljuskuje me miris seksa iz milosti

pomiješan s pretučenom kajganom. Oni

su nasmijani i zastrašujuće zahvalni. Žele

razgovarati. Otvorila sam im čakre - kaže

ona. - Ti si naš pogled izvana - kesi se on.

Predlažu zajednički vikend na Bledu. Oni

časte. Presiječe me prizor saune tamnice

u kojoj me nastavljaju verbalno maltretirati

u lokvama znoja. Lažem beskrupulozno.

Izvlačim se poput nevještog crva.

Već u haustoru osniva se nova WhatsApp

grupa. "Fali treća" - zezaju se šaljivdžije.

Scenarij je poznat. Sustigla me moja sudbina

neplaćenog bračnog terapeuta za

patološke slučajeve.

Vratimo se na uvod, prema rezultatima

istraživanja američkog psihologa

Jeda Diamonda, istinska ljubav ima pet

faza (Zaljubljivanje/Život u paru/

Buđenje od iluzija/Stvaranje trajne ljubavi/Ljubav

koja mijenja svijet), a glavni

problem je u tome što većina ljubavnih

veza uspije stići eventualno do treće.

Dragi Jed nije uzeo u obzir da je utjecaj

treće osobe kao safe zone rješenje za

sve ljubavne patologije. Ta osoba, a

možemo je nazvati "čistač", usisa sav

naboj u drugoj fazi i par polako može

krenuti dalje. Preduvjet je da je ta treća

osoba lišena seksualnih užitaka. Nešto u

stilu redovnice. I sve bi imalo smisla da je

za to i plaćena.

Tko mi je kriv što sam davno povjerovala

u onu poznatu rečenicu našeg praoca

ljubavi, djedice Freuda:

"Moramo voljeti kako se ne bismo

razboljeli i sigurno ćemo se razboljeti

ako nismo u stanju voljeti".

230

GG PR

PROLJEĆE NA RUKAMA

Kolekcija za proljeće/ljeto 2024. modnog

brenda Pinko slavi slobodu i individualnost.

Inspirirana je sunčanim ulicama Kalifornije i

Meksika pa svojim urbanim i opuštenim

stilom kombinira svježe boje, grafičke crne

detalje, pruge i živopisne cvjetne uzorke.

Siluete su igra kontrasta - od pripijenih

pletenih haljina do širokih hlača i ostalih

modela koji spajaju plažu i grad. Kolekcijom

prevladavaju lagani materijali, dok ukrasi u

rodeo stilu i metalni detalji dodaju karakter.

Izdvajaju se komadi s resicama, šljokicama,

topovi s remenjem, uz torbe u nijansama

žute, crne i petrolej plave.

Biobaza predstavlja tri nove kreme za ruke,

ekstenzije najprodavanijih kolekcija za njegu

tijela - Botanic Garden, Silky Comfort i Flower

Romance. Bogate su teksture, s čak 96 posto

sastojaka prirodnog podrijetla, a namijenjene

su održavanju mladolikog izgleda kože,

umirivanju i hidrataciji te hranjivoj njezi. Lijepo

se razmazuju i brzo upijaju te ne ostavljaju

mastan ili ljepljiv trag na dlanovima. Dolaze u

praktičnom pakiranju sa smanjenim udjelom

plastike, a atraktivan ih dizajn čini poželjnim

sadržajem svake torbice, uredskog stola,

automobila ili noćnog ormarića.

FOTOGRAFIJE: PROMO

Sunce, utjecaj hormona i starenje mogu

izazvati hiperpigmentacije - pigmentne

mrlje i staračke pjege, koje kožu čine

neujednačenom. No, tu je Eucerin

Anti-Pigment njega, posebno formulirana

kako bi ih smanjila i spriječila njihovo

ponovno pojavljivanja te kako bi rezultat

bila ujednačenija i sjajnija koža. Cijela linija

- Anti-Pigment dnevna njega SPF 30, Noćna njega,

Dvofazni serum, Spot korektor za ciljanu primjenu, Skin

Perfecting serum i Dnevne tonirane njege SPF 30 -

sadrži patentirani sastojak thiamidol. Prvi rezultati

vidljivi su nakon dva tjedna i kontinuirano se

poboljšavaju uz redovitu primjenu.

MELEM BALZAM ZA USNE NAJVIŠE

VAS JE LJUBIO U PROTEKLOJ

GODINI. IZVJEŠĆA KOMPANIJE

NIELSEN POKAZUJU KAKO JE

KOLIČINSKI I VRIJEDNOSNO MELEM

OD SIJEČNJA DO PROSINCA 2023. BIO

NAJPRODAVANIJI BALZAM U

SEGMENTU NJEGE USANA - NA ŠTO

JE MELEMOV TIM IZUZETNO

PONOSAN. JER, OSIM ŠTO BRIŽNO

ČUVAJU DOMAĆU TRADICIJU I

UNAPREĐUJU KVALITETU

PROIZVODNJE, NASTOJE PONUDITI

INOVACIJE I KREIRATI TRENDOVE

DOSTUPNE SVIMA. TRENUTNO JE

DOSTUPNO DEVET MELEM BALZAMA

PODIJELJENIH U TRI KATEGORIJE -

OSNOVNA, DERMATOLOŠKA I

BEAUTY & MAKE-UP NJEGA.

Elegantne sandale su simbol ženstvenosti,

a odlične modele brenda Tamaris pronašli

smo u Rodei. Ove sandale spajaju udobnost

prijeko potrebnu za tople dane s

profinjenim i elegantnim štihom.

231

GG GADGETI

Dizajnerska

glazba, kreativne

platforme i AI

asistenti za tehnološko proljeće

Kolumnist Tomislav Pancirov izdvojio je superzanimljive novitete iz svijeta tehnologije

FOTOGRAFIJA: VEDRAN PETEH/CROPIX

FOTOGRAFIJE: PROMO

232

LOUIS VUITTON PRIJENOSNI

NANOGRAM ZVUČNIK

Novi LV zvučnik dolazi u znatno

kompaktnijoj veličini od

prethodnika s aluminijskim

kućištem od samo 520 grama.

Kako biste ga mogli pričvrstiti na

remenje torbi i ručke ugrađena je

kožna petlja. Možete ga nabaviti u

tri varijante - srebrnoj, bakrenoj i

ograničenom "Damoflage" izdanju,

varijaciji Vuittonovog Damier

motiva spojenog u digitalizirani

uzorak, jako prisutnom u

Pharrellovoj kolekciji za proljećeljeto

2024.

1 2

3

BOSE ULTRA OPEN SLUŠALICE

Bose Ultra Open slušalice spajaju modu i tehnologiju u

jedinstvenom nosivom gadgetu za slušanje glazbe bez

izolacije od okoline. Ove slušalice su pričvršćene s obje strane

uha poput clip-on naušnica. Izuzetno su lagane pa bi trebale

biti udobnije

za

dugotrajno

nošenje, a

zbog

dizajna koji

ne ulazi u

ušni kanal

možete

očekivati

da vaša

okolina

donekle

čuje ono

što slušate.

AKO SVOJE FEEL GLAM URATKE ŽELITE PODIJELITI S NAMA - UZ

#FEELGLAM OZNAČITE @GLORIAGLAMMAGAZINE

AI ASISTENT RABBIT R1

Rabbit R1 je AI asistent upečatljivog retro dizajna sa

zaslonom osjetljivim na dodir te rotirajućom kamerom

za fotografiranje i snimanje videa. Rabbit kroz aplikacije

koje već imate može upravljati glazbom, naručiti taxi,

kupiti namirnice, slati poruke i to sve preko jednog

sučelja glasovnom naredbom. Ovaj gadget kroz kameru

prima jasnije upite primjerice fotografirate što imate u

vašem hladnjaku kako bi vam dao ideje za ručak koji

možete skuhati.

CELINE X MASTER &

DYNAMIC SLUŠALICE

Slušalice su premijerno

predstavljene tijekom Celine

ženske revije za proljeće/ljeto

2024. Dizajnirane su od

anodiziranog aluminija i kože

koja dolazi u nijansama bež i

srebrne, crne i srebrne te

monokromatske crne. Moći

ćete poslušati 30 sati glazbe

na jednom punjenju, a imaju i

tehnologiju brzog spajanja s

uređajima.

4

5 6

REALISTIČAN AI VIDEO

Sora, najnoviji AI model tvrtke OpenAI, može kreirati

realistične video sekvence od jednostavnih tekstualnih

uputa. Iako je teško iz statičnog kadra vidjeti koliko je

realističan, ova scena je generirana iz opisa „Stilizirana

žena šeta ulicom Tokija ispunjenom toplim sjajem neona i

animiranim gradskim oznakama. Nosi crnu kožnu jaknu,

dugu crvenu haljinu i crne čizme“. Sora još uvijek nije

dostupna za javnost, ali vrlo skoro ćemo morati dobro

gledati radi li se o pravoj snimci ili AI generiranom videu.

KREATIVNA PLATFORMA

BULGARI STUDIO

Kreativna platforma Bulgari Studio

predstavljena je u Seulu. Modna kuća je

osmislila prostor za, kako kažu, hrabru

kreativnost gdje vizionarski umovi,

digitalni umjetnici i kreativci zamišljaju

kultne Bulgari komade. Jedan od

umjetnika je multidisciplinarni DJ

Anyma koji je na eventu predstavio

raskošan audio-vizualni spektakl u

kojem su projecirani likovi inspirirani

znanstvenom fantastikom ukrašeni

Bulgari B.zero1 prstenjem.

7 8

SAMSUNG PAMETNI PRSTEN

Samsung je predstavio Galaxy Ring pametni prsten

dizajniran za praćenje zdravstvenih podataka korisnika

pojačan AI mogućnostima. Kako su najavili Galaxy Ring

će ponuditi potpuno novi način za pojednostavnjivanje

svakodnevnog wellnessa, a planirano je da u prodaji bude

ove godine.

PAMETNE FRAME AI NAOČALE

Zamislite da možete identificirati koliko kalorija ima hrana koju planirate kupiti

samo gledajući u nju ili da možete vidjeti rezultate brze pretrage weba na svojim

naočalama. Najavljene Frame AI naočale iz Brilliant Labsa upravo to obećavaju,

upravljate s njima glasovnim naredbama, a informacije se vizualno pojavljuju na

vašim lećama. Ovaj vizualni dio

je i glavna razlika u odnosu na

Ray Ban Meta pametne naočale

koje smo već testirali, a kako se

mogu usporediti ćemo vidjeti

kada Frame dođe na tržište.

233

GG CRTEŽ NA KRAJU

Kako odrasli

ljudi pronalaze

nove prijatelje?

Ilustratorica Maya Beus propituje zašto

društvo prijateljstva tretira kao nešto

manje bitno, sekundarno u usporedbi s

precijenjenim romantičnim odnosima

Prije koji tjedan, na long overdue video kavi s

prijateljicom na drugom kraju svijeta, ona mi

kaže: - Bila sam na blind dateu s jednom ženskom.

Joj, bože!!! A kako je sretno udana i

straight, znala sam odmah na što misli. Bila je

na dejtu s potencijalnom prijateljicom. Nije

dobro prošlo. Žena ne prestaje pričati o bivšim dečkima.

Prošli tjedan mi druga frendica, koja se također odselila u

daleke krajeve, tužno govori kako je shvatila da je već četiri

godine u toj zemlji, a još uvijek nije uspjela ostvariti ni jedno

dublje prijateljstvo. Puno poznanstava i neka potencijalna prijateljstva

koja se nisu ostvarila - da, ali nikoga s kim se osjeća

iskreno i duboko povezano, nikoga zbog koga bi joj ta zemlja

postala malo više dom. Da se razumijemo, to su žene koje u

Hrvatskoj imaju velik društveni krug, ali teško je živjeti od telefonskih

poziva i group chatova.

Jedna se poznanica našla u post razvod situaciji gdje u 35oj

godini, ispočetka mora graditi život. Jer je nakon godina ulaganja

vremena i energije u ljude koje je preferirao njen bivši muž,

sad napokon dobila priliku sama birati ljude s kojima će se družiti

i graditi svoje vlastito društvo.

Ono što je zajedničko svima jest da su sve tri ostvarene osobe

koje su se u odrasloj dobi našle u situaciji da trebaju stvarati

nova prijateljstva. Vidim ovo konstantno, i u vlastitom životu i

u životima onih oko sebe: ljudi se promijene i više nemate ništa

zajedničko, vi se promijenite, udaljite se, posvađate, ljudi se

odsele, ljudi umru i odjednom se nađete u situaciji da nakon

škole, fakulteta ili posla trebate nekako stvoriti odnose koje

većina ljudi nikada nije gradila svjesno.

Imali ste prijatelje, znate da možete održati postojeća prijateljstva,

ali niste nikada svjesno krenuli u potragu za novim

prijateljima.

Za romantične nas veze svijet trenira od osnovne škole.

Izlasci, druženja, aplikacije, aktivnosti, sve postoji sa svrhom

da u nekom trenu nekako nađemo romantičnog partnera.

Većina nas već instinktivno prepoznaje formulu: prvo trebamo

osjetiti neku iskru s osobom, pa ako je osoba s druge strane

zainteresirana za nas, počnemo provoditi vrijeme zajedno,

polako, sve više otkrivati jedno o drugome, izdržati kad nas

prijašnje traume pokušaju natjerati u bijeg. Tu je, naravno, i

seks da nas zaslijepi dok se uistinu duboko ne povežemo.

Znamo i kako preboljeti, ako kojim slučajem odnos ne uspije.

Većina nas je, nažalost ili nasreću, imala više puta priliku vježbati

prolazak kroz ovaj proces.

S druge strane svijet prijateljstvo tretira kao nešto manje

bitno, skoro sekundarno. Dok i muškarce i žene nagrađuje za

romantične uspjehe koji se slave, na kojima se zavidi, biti dobar

prijatelj i imati uistinu duboka, iskrena prijateljstva tretira se

kao nagrada. Vjerujem da se nitko od nas nije našao u situaciji

da ga na obiteljskim okupljanjima gnjave pitanjima o tome

zašto nema više prijatelja. Prijateljstva se gledaju kao nešto što

je lako i dogodi se samo po sebi. Kao da je išta lakše otvoriti se

nekome, pokloniti povjerenje i riskirati povredu samo zato što

seks nije uključen u priču.

Prava je istina da je u većini slučajeva jednako teško, ako ne i

teže, pronaći prijatelja/icu kao i pronaći životnog partnera/icu.

Da, ponekad se stvari samo dogode, imate ljubav na prvi

pogled i započnete prijateljstvo s nekim za koga odmah znate

da je sve ono što želite i trebate.

Dodatna otežavajuća okolnost je što je proces ostvarivanja

prijateljskog odnosa zapravo sličan. U velikoj većini slučajeva,

kao i u svakom dejtanju, bit će puno izlazaka, otkazanih druženja,

ranjenih ljudi, neugodnih šutnji, i svojih i tuđih problema, a

sve to bez benefita seksa da nam bude most u intimnost. Nije

dovoljno da samo imate sličan ukus i vrijednosti u životu. Mora

postojati i ono nešto specijalno između vas. Mora postojati

određena privlačnost sličnih rana, gdje se razumijete s osobom

na nekoj dubljoj razini, izvan svakodnevnih zgražanja i

žalopojki na cijene ovoga i onoga.

Novo prijateljstvo jednako je uzbudljivo kao i svaka nova ljubav:

šansa da je to netko tko će možda biti zauvijek u vašem

životu, ako samo uspijete prodrijeti kroz dovoljno slojeva obrane

da se uistinu povežete, netko tko će biti tu za zabave i izlaske,

za šetnje i večere, rame za plakanje i oslonac kad treba.

Netko zbog koga ćemo malo lakše podnijeti tragedije koje nas

čekaju. Netko kome ćemo moći plakati a da nam ne kaže "ostani

pozitivna", tko neće pobjeći od vaše ljutnje i tuge, netko tko

će na vašu životnu "grešku" reći "i to je za ljude."

234

GG LICE

235

236

GG LICE

2

GG LICE

2

GG LICE

2

GG LICE

2

GG LICE

2

GG LICE

2

GG LICE

2

GG LICE

223

224

GG TRENDOVI

/ 2

/ 3

/ 1

/ 4

/ 5

/ 6

/ 8

/ 7

/ 10

/ 9

256MIX

/ 11

1. Platnene tenisice prepoznatljivog uzorka, Burberry

2. Sunčane naočale u boji sunca, Miu Miu 3. Pleteni kardigan s

motivom bikinija, Schiaparelli 4. Suknja na preklop od viskoze,

Dries Van Noten 5. Ružičnjak na kardiganu, Alexander

McQueen 6. Torba Kalimero nastala posebnom tehnikom

tkanja dviju vrsta kože, Bottega Veneta. 7. Predimenzionirana

naušnica od nehrđajućeg metala, Gucci 8. Pamučni

kombinezon s tankim naramenicama, Max

Mara 9. Višebojna haljina od vune, Fendi

10. Ručno oslikana potpetica na sandali

ukrašenoj perlama, Ferragamo 11. Glam

Slam torbica meka poput jastuka,

Maison Margiela 12. Natikače od

trapera, Balenciaga

13. Haljina rebrastog uzorka u

žarko crvenoj boji, Alaïa

/ 12

/ 13


32

33

218

219

232

233

2

GG LICE

2

GG LICE

108

109

2

GG LICE

Gloria Glam br. 94

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template ?