Gloria Glam br. 95

LJETO 2024. BR. 95

CIJENA 7,00 ¤

FEEL - GOOD ART

Jack Irving

Till Brönner

Petrit Halilaj

Nikolina Ivezić

Paulina Jazvić

Koraljka Kovač

Lovro Artuković

Matthias Harder

Dries Van Noten

Katarina Zmazek

Leonarda Lončar

Maryam Keyhani

Nina Atević Murtić

Luca Guadagnino

George Hoyningen-Huene

Nico Mannino & Robin Dünner

Ljubavne pjesme osvetnice

Najljepša mjesta Europe

Modne kuće mecene

Ljetno tijelo

Bimbocore

Šri Lanka

JULIJA

NYDAL

UMJETNOST LIJEPOG ŽIVLJENJA

ISSN 1846-3320

PRINTED IN CROATIA

Slovenija 7 €; BiH 12 KM

FEEL - GOOD ART

LJETO 2024. BR. 95

CIJENA 7,00 ¤

ISSN 1846-3320

PRINTED IN CROATIA

Slovenija 7 €; BiH 12 KM

IMPRESSUM

Glavna urednica — VEDRANA ČARAPOVIĆ PROPADALO

Kreativno vodstvo — ROMANO DECKER

Art direktorica — ILIANA KLJAIĆ

Zamjenica glavne urednice — LIVIA ČVELJO

Redakcija — SNJEŽANA DRAGOJEVIĆ HARAPIN, DORA GEBAUER, DAMIR LELJAK, ANELA MARTINOVIĆ, SONJA MLINAR, JASMINA RODIĆ, SRĐAN SANDIĆ

Voditelj grafičkih urednika — GORAN ŽUNIĆ

Fotografi — JAKOV BARIČIĆ, BILJANA BLIVAJS/CROPIX, TILL BRÖNNER, ROMANO DECKER & DEJAN KUTIĆ, MARKO DUKIĆ, SUZANA HOLTGRAVE,

NEJA MARKIČEVIĆ/CROPIX, FRANJO MATKOVIĆ, MARE MILIN, RAJNA RAGUŽ

Suradnici — SIMONA ANTONOVIĆ, MAYA BEUS, IVA BIONDIĆ, LAURA BOŠNJAK, DOROTEA BUTIGAN, JORDAN CVETANOVIĆ, IVANA ČEŠLJAR, IGOR DUGANDŽIĆ, EVA

FELDMAN, MIRELA FORIĆ SRNA, LJUPKA GOJIĆ MIKIĆ, ANA IVANČIĆ, MANDA JAVORINA, SAŠA JOKOVIĆ, IVA KADA, NIKOLINA LACKOVIĆ, MILENA MARŠIĆ, NATAŠA

MIHALJČIŠIN, ANA NIKAČEVIĆ, TOMISLAV PANCIROV, SONJA PAŠALIĆ, ANTE PAŽANIN, NINA PEJNOVIĆ, IVAN PERVAN, MARKO PLUKAVEC, SLAVKO SOBIN, ZRINKA

ŠAMIJA, NINA TURUDIĆ, IVANA VODOGAŽEC, IVANA VUKUŠIĆ, MISLAV ŽIVKOVIĆ,

SALON GLAMOUR, SALON KOSA BY A&I, SALON PRIME VISION, SALON TE, SALON TEUTA

Idejno rješenje — Tipometar d.o.o. TOMISLAV BOTIĆ

Grafička redakcija — DEJANA OREŠIĆ

Redaktorice — ANA JELINIĆ, NATALIJA ŠTIMAC

Tajnica redakcije — SNJEŽANA MARETIĆ, TELEFON: +385 1 610 3250, E-MAIL GLORIA.GLAM@HANZAMEDIA.HR

Prodaja oglasnog prostora — ALEKSANDRA HROVATIN, direktorica marketinga za izdanja Glorije ALEKSANDRA.HROVATIN@HANZAMEDIA.HR, 01/617 3803

Jack Irving

Till Brönner

Petrit Halilaj

Nikolina Ivezić

Paulina Jazvić

Koraljka Kovač

Lovro Artuković

Matthias Harder

Dries Van Noten

Katarina Zmazek

Leonarda Lončar

Maryam Keyhani

Nina Atević Murtić

Luca Guadagnino

George Hoyningen-Huene

Nico Mannino & Robin Dünner

Ljubavne pjesme osvetnice

Najljepša mjesta Europe

Modne kuće mecene

Ljetno tijelo

Bimbocore

Šri Lanka

JULIJA

NYDAL

UMJETNOST LIJEPOG ŽIVLJENJA

Julija Nydal nosi top IRO,

Nicolas Concept Store,

i naušnice KINRADEN,

Garderoba Concept Store

GG kreativno vodstvo ROMANO DECKER

Fotografija MARKO DUKIĆ

Styling LAURA BOŠNJAK

Make-up SAŠA JOKOVIĆ

Stilist kose ANTE PAŽANIN

NAKLADNIK

HANZA MEDIA D.O.O., ZAGREB, KORANSKA 2

UPRAVA

ANA HANŽEKOVIĆ KRZNARIĆ (predsjednica Uprave),

ZORICA VITEZ SEVER (članica Uprave), IGOR CENIĆ (član Uprave)

PROKURIST

AMALIJA BILUŠIĆ (direktorica financija, računovodstva i kontrolinga)

Nadzorni odbor — GVOZDEN SREĆKO FLEGO, MAJA ŠILHARD, MARIJANA RAGUŽ, KREŠIMIR ĆOSIĆ, ANA-MARIJA PRESEČAN

Izdavački savjet — NIKOLA BAŠIĆ, STJEPAN LAKUŠIĆ, DRAGAN LJUTIĆ, DAVOR MAJETIĆ, PETAR MILADIN, DON ANTON ŠULJIĆ, ŽELJKA UDOVIČIĆ PLEŠTINA, MARIO ZOVAK

Direktor izdavaštva TOMISLAV WRUSS

Direktor prodaje oglasnog prostora IGOR CENIĆ

Direktor digitalnih operacija DOMAGOJ ĆURKOVIĆ

Direktorica promocije i marketinških komunikacija IVANA RUKAVINA

Direktor proizvoda VLADIMIR JANKOVIĆ

Direktor proizvodnje, pretplate i prodaje IGOR VOLAREVIĆ

SLUŽBENIK ZA ZAŠTITU OSOBNIH PODATAKA

ADRESA: HANZA MEDIA D.O.O., KORANSKA 2, 10000 ZAGREB - ZA SLUŽBENIKA ZA ZAŠTITU OSOBNIH PODATAKA

E-MAIL: DPO@HANZAMEDIA.HR, TELEFON: 01/617 3939

SERVISI I KONTAKTI

Prodaja novina — 01 617 3870 Pretplata — TELEFON: 01/225 5374, PRETPLATA@HANZAMEDIA.HR

CROPIX FOTO SERVIS HANZA MEDIA, TEL: 01/610 3117, 01/610 3090, FAX: 01/610 3033,

WEB: WWW.CROPIX.HR, E-MAIL: CROPIX@HANZAMEDIA.HR

ADRESA REDAKCIJE: KORANSKA 2, ZAGREB

TELEFON: 01/610 3250, FAX: 01/610 3252

E-MAIL: GLORIA.GLAM@HANZAMEDIA.HR, WWW.GLORIAGLAM.HR

DISTRIBUCIJA ZA INOZEMSTVO

UVOZNIK ZA SLOVENIJU: EKDIS D.O.O., VEVŠKA CESTA 52, 1260 LJUBLJANA- POLJE

UVOZNIK ZA BIH: IPRESS D.O.O., FRA. DOMINIKA MANDIĆA 24A, 88220 ŠIROKI BRIJEG, TEL. 039 706 287

UVOZNIK ZA MAKEDONIJU: MEDIA PRINT MACEDONIA, SKUPI BB, 1000 SKOPLJE

Tisak — GRAFIČKI ZAVOD HRVATSKE, 10000 ZAGREB, MIČEVEČKA ULICA 7

10

© 2024. HANZA MEDIA. Sva prava pridržana. Za umnožavanje u bilo kojem obliku, iznajmljivanje, priopćavanje javnosti u bilo kojem obliku,

uključujući internet, kao i prerađivanje na bilo koji način bilo kojeg dijela ili ove publikacije u cijelosti potrebno je zatražiti pisano dopuštenje nositelja prava.

Kontakt: HANZA MEDIA 01/610 3250

11

113

STILSKE

IGRE

U priči

"Klimatske

promjene i

modne

mijene"

novosti

16

SMALL TALK O MODI,

LJEPOTI, DIZAJNU I

UMJETNOSTI

FOTO: SUZANA HOLTGRAVE / TOP I SUKNJA RICK OWENS, DISTANTE STORE BELGRADE

sadržaj

ljepota

156

SUNČANI ELIKSIRI

Parfemi koji evociraju ljeto

168

BEAUTY HIBRIDI

Revolucionarni proizvodi koji

ujedinjuju bronzere,

highlightere i rumenila

174

SAVRŠENO TIJELO

Tretmani i protokoli za

glatku i čvrstu kožu

art dossier

181

priče

28

JULIJA NYDAL

Njujorško sazrijevanje

hrvatskog top modela

48

BREAK DANCE OLIMPIJADA

Kultni ulični ples postao je

službeni sport

54

PJESME OSVETNICE

Kako su se glazbenici

obračunavali s bivšim

ljubavima

64

MATTHIAS HARDER

Ekskluzivni razgovor s

voditeljem Zaklade Helmuta

Newtona

72

PETRIT HALILAJ

Spektakularan let kosovskog

umjetnika

100

POP (SM)ART

Modne kuće kao moderne

mecene umjetnika

moda

126

MARYAM KEYHANI

Priča o berlinskoj kitničarki

132

STILSKE IGRE

Nove kolekcije satova i

nakita

138

#FASHIONINSIDER

Memento za Driesa Van

Notena

LOVRO ARTUKOVIĆ

Druženje s umjetnikom u

egzilu

186

ART SHOPPING

Muzejski dućani su nove

potrošačke meke

190

LUCA GUADAGNINO

Kralj filmske senzualnosti

201

4 UMJETNICE

Paulina Jazvić, Nina Atević

Murtić, Koraljka Kovač i

Nikolina Ivezić

62

BIMBOCORE

Trend koji je u ormare uveo

ultraženstveni trash

106

GEORGE HOYNINGEN-HUENE

Ikona modne i lifestyle

fotografije

148

JACK IRVING

Nova britanska zvijezda

modnog dizajna

206

TILL BRÖNNER

Fotografski opus jazz

glazbenika

12

13

GG UVODNIK

Prije nešto više od godinu dana dok sam u pratnji

Julije Nydal, rođene Zadranke i uspješnog svjetskog

modela, šetala po šarmantnoj njujorškoj četvrti

Soho, prepunoj umjetničkih galerija, butika,

elegantnih okupljališta, restorana i kafića, maštale

smo kako ćemo jednom naslovnicu Glorije Glam

snimati baš u New Yorku. Julija je odmah krenula

nabrajati senzacionalne lokacije na kojima bismo

snimali modnu priču, a ja sam se već u glavi krenula

baviti organizacijom ovog putovanja. Dogovorile

smo se kako će nas nakon snimanja upoznati sa

svojim najdražim mjestima u gradu u koji je stigla

prije trinaest godina, bespovratno se u njega

zaljubila i tamo ostala do danas. U našim

maštarenjima sjedili smo do dugo u noć u gradu koji

nikad ne spava, smijali se do suza, pričali o modi,

putovanjima, životu...

U New York nismo otišli, ali je dašak New Yorka k

nama donijela Julija. Zagrebački Gornji grad

ukazao se kao savršena kulisa da ispričamo modnu

priču s Julijom u glavnoj ulozi. Na cjelodnevnom

setu zaljubljeno smo promatrali svaku njezinu

transformaciju, a onda smo poželjeli Juliju upoznati

i izvan fotografskih zapisa. Bilo je to jedno od onih

(rijetkih) snimanja koja relaksiraju, zavedu i odvedu

u neke druge dimenzije. Jer Julija je više od modela.

Naša autorica Zrinka Šamija secirala je njezinu

nutrinu koja je, uvjerava nas, još ljepša, još luđa, još

slojevitija. Uživajte u razgovoru koji je trajao satima

u kultnom zagrebačkom Velvetu. Nekoliko dana

poslije na Instagram profilu objavljeno je da se

omiljeno zagrebačko okupljalište zatvara. Pomislili

smo kako ovaj intervju sada ima još veću težinu i

neko dublje značenje.

Koji dan kasnije i nekoliko ulica dalje stol u

zagrebačkom restoranu Boban zaposjele su

Leonarda Lončar i Mirela Forić Srna. Naša

kolumnistica otvoreno je razgovarala s ovom

inspirativnom, vedrom, optimističnom, kreativnom

i prije svega posebnom ženom beskrajno

zaljubljenom u život. Lea ili Bobanica, kako je zovu,

intervjue daje vrlo rijetko, ali našu je Mirelu pustila u

svoje intimne, osobne svjetove te, među ostalim,

otkrila sve o osobnim transformacijama i životnim

promjenama.

Pored spomenutih samosvjesnih, zrelih i

inspirativnih žena, čijem se društvu pridružuju i

Paulina Jazvić, Nikolina Ivezić, Katarina Zmazek,

Nina Atević Murtić..., na našim smo stranicama

otvorili brojne zanimljive teme, pozabavivši se

terminom "bimbocore" koji je zavladao među

trendsetericama, olimpijskim sportom koji će svoj

debi doživjeti na ljetnim Olimpijskim igrama u

Parizu, a preslušali smo i glazbu čiji se autori

obračunavaju s bivšim ljubavima. Uz brojne

ultimativne talente o kojima smo pisali, upoznali

smo neke nove genijalce i multitalentirane

pojedince koje vam jedva čekamo predstaviti.

Putovali smo na daleke destinacije, zavirili na

skrivene lokalitete, otkrili najljepša mjesta u Europi,

nahranili nepce i dušu. Nešto nas je ostavilo bez

daha, nešto bez riječi, nešto nas je umirilo, nešto

isprovociralo i natjeralo na razmišljanje o

promjenama.

Mali je to dio onoga što vas čeka u našem novom

broju, kojim slavimo početak ljeta. Željeli smo samo

za vas, dragi naši čitatelji, stvoriti jednu savršenu

ljetnu poslasticu kojoj ćete se poželjeti vraćati

iznova.

Neka vam nadolazeći mjeseci budu lijepi i topli,

mirisni i slani, razigrani i mirni. Neka budu predivni

i nezaboravni.

Voli vas gg.

FOTO: RAJNA RAGUŽ

14

15

GG IZLOŽBA

svjetlo

FOTO: CLARIDGE ART SPACE PRESS

pripremila ILIANA KLJAIĆ

'Marie Helvin Legs' fotografija je koja savršeno dočarava duh ljeta i želju za

avanturama. Djelo je britanskog fotografa i redatelja Davida Baileyja (86) koji je

tijekom više od pola stoljeća rada stvorio neke od najznačajnijih modnih slika.

Njegova neformalna i razigrana strana suočena je s poetskim i zagonetnim

portretima fotografkinje Mary McCartney na zajedničkoj izložbi 'Double

Exposure' u ArtSpaceu londonskog Claridge's hotela.

16

17

GG NOVOSTI

FOTO: BREITLING PRESS (2)

magie noire

ZLATNI LET PREMA SUNCU

Naočale inspirirane noćnim nebom sa

zlatnim okvirima i gradijantnim lećama

ukrašenim Swarovski kristalima te

metalik Mykita avijatorice s uzorkom

mramora kakve je ove godine u Cannesu

nosila glumica Cate Blanchett.

Bezvremenski modni dodatak

švicarske urarske manufakture

Breitling potpisuje svestrana

modna ikona Victoria Beckham

čija je kolekcija Chronomat

Automatic 36 izrađena u

limitiranoj ediciji od samo 1500

komada, i to u paleti boja koje

prevladavaju i u dizajneričinoj

ovosezonskoj kolekciji ženske

garderobe. Zvijezda kampanje

ženstveni je supermodel

Annemary Aderibigbe

Ove sezone štiklu

nosimo u ruci.

Balenciagina

avangardna torbica

luksuzna je na dodir i

vizualno uvjerljiva s

patentnim

zatvaračem koji štiti

stvari od ispadanja

FOTO: PROFIMEDIA (1) I PRESS (8)

18

NA RASKRIŽJU DVAJU

ALTERNATIVNIH PUTEVA SRELI

SU SE PARFUMER FRÉDÉRIC

MALLE I JONNY JOHANSSON,

OSNIVAČ I KREATIVNI

DIREKTOR ACNE STUDIOS.

VOĐENI AMBICIJOM DA

STVORE RADIKALNO NOVU

ESTETIKU KREIRALI SU

NEOKLASIČNI PARFEM ZA KOJI

ISTIČU DA JE COOL I

ŠARMANTAN, NOVI, ALI

POZNAT, GRUB, ALI UGODAN

TE NEVIN, ALI MAGNETSKI

PRIVLAČAN. OVO OLFAKTIVNO

REMEK-DJELO ČINE CVJETNE

NOTE RUŽE, LJUBIČICE I DAŠAK

CVIJETA NARANČE, MALO

TAMJANA, UPEČATLJIV

KONTRAST S VANILIJOM, UZ

KREMASTU SANDALOVINU I

NOTE BRESKVE. KAKO ISTIČU,

OVA MEKOĆA MILUJE KOŽU

POPUT UGODNOG DŽEMPERA

OD MOHERA ZAHVALJUJUĆI

GRACIOZNOJ NOTI

BIJELOG MOŠUSA

LOUIS VUITTON

CHLOÉ

VALENTINO

RALPH LAUREN

OPASNO

DOBRI

Svake sezone na modnu pistu dojaši

poneki urbani kauboj. Motive s Divljeg

zapada, poput resica, torbi od kravlje

kože, izvezenih rodeo jakni, čizama s

čeličnim vrhovima i šeširima, preuzeo

je usamljeni jahač Pharrell Williams u

svojoj debitantskoj kolekciji za Louis

Vuitton, baš kao i dizajneri Ralph

Laurena, Valentina i Chloé


19

FOTO: BUGLARI PRESS

GG DRAGULJARSTVO

rubin

skriveni sat s

Piccolissimo

mehanizmom

kopča

20

dio koji se može odvojiti

i nositi kao broš

FUOCHI

D’ARTIFICIO

HIGH-JEWELRY

MANCHETTE

U povodu svoje 140. obljetnice

draguljarska kuća Bvlgari ponosno

predstavlja kolekciju Aeterna. U

šest ručno rađenih komada nakita

'skriveni' su satovi s najmanjim

mehaničkim mehanizmom na

svijetu. Inspiraciju su pronašli u

Vječnom gradu Rimu nastojeći

dočarati radosnu atmosferu ljetne

zvjezdane noći osvijetljene

živopisnim vatrometom. Ovom

kolekcijom talijanska manufaktura

štuje prošlost, dočarava uzbudljivu

sadašnjost te istodobno predviđa

veličanstvenu budućnost.

drago kamenje u boji

rubin - 2,93 ct

plavi safiri - 38,35 ct

rubeliti - 3,18 ct

žuti safiri - 4,60 ct

mandarinski granati - 1,16 ct

tanzaniti - 1,19 ct

tsavoriti - 1,77 ct

turmalini - 4,85 ct

topazi - 1,22 ct

ametisti - 0,92 ct

rubini - 0,49 ct

peridoti - 0,29 ct

smaragdi - 0,28 ct

dijamanti - 13,05

1450

SATI RUČNE IZRADE


21

GG OBLJETNICE

100HUGO BOSS

Njemačka modna marka poznata po

savršenim krojevima nastala je 1923. godine

u radionici Huga Ferdinanda Bossa.

115

L'OREAL

PIAGET

150

U švicarskim planinama Jura, na

više od 1000 metara nadmorske

visine, nalazi se malo selo La Côteaux-Fées

u kojem je 1874. Georges-

Édouard Piaget - sa samo 19 godina

- osnovao danas jednu od

najprestižnijih draguljarskih i

urarskih manufaktura. Njegov

moto - radi uvijek bolje nego što je

potrebno - utkan je u kod brenda

koji potpisuje i najtanji sat na

svijetu - Altiplano Ultimate

Concept Tourbillon od samo 2 mm.

Ni mikron više.

Godine 1909. Eugène

Schueller, mladi kemičar

poduzetničkog duha,

osnovao je tvrtku koja će

izrasti u brend L'Oreal. Sve je

počelo jednom od prvih boja

za kosu koju je prodavao

pariškim frizerima. Danas je

glavna misija ove tvrtke da

svim ženama i muškarcima

ponudi najbolje od

kozmetičkih inovacija.


22

125FIAT

Fabbrica Italiana Automobili Torino sažeta je u imenu koju

je poduzetnik Giovanni Agnelli osnovao 1899. te je s 35

zaposlenika u prvoj godini proizveo 24 automobila. Lani je

tvrtka prodala 1,3 milijun auta, a u još bolju budućnost

ulaze s novim hibridnim i elektro modelima, modularnim

interijerima te održivim materijalima.

PATEK PHILIPPE

Od skromnih početaka

do globalne priče o

uspjehu... U majčinoj

praonici, u malom

mjestašcu u Bavarskoj,

Adi Dassler je 1924.

osnovao Gebrüder

Dassler Schuhfabrik s

misijom da sportašima

osigura najbolju

moguću opremu.

100

ADIDAS

185

Jednu od najstarijih i najprestižnijih

urarskih tvrtki na svijetu te posljednju

neovisnu ženevsku manufakturu u

obiteljskom vlasništvu od 1839. osnovala

su dva vizionarska uma - Antoine Norbert

de Patek i Adrien Philippe. Oni su ujedinili

svoju strast te zauvijek redefinirali

umjetnost izrade satova.

FOTO: PROFIMEDIA (2) I PRESS

70

TASAKI

Uz sjeverozapadnu obalu trećeg

najvećeg japanskog otoka Kyushu,

Shunsaku Tasaki počeo je uzgajati

bisere još 1933., a nakit pod svojim

imenom proizvodi od 1954. Ove

godine respektabilnu obljetnicu

obilježavaju sa stilom, obraćajući se

nizu brendova iz čitavog spektra

mode i životnog stila za brojne

nesvakidašnje suradnje.

NICOLAS

GHESQUIÈRE

U doba kad modne kuće često

mijenjaju glavne dizajnere,

deset godina 'vladavine'

francusko-belgijskog

kreatora u Louis Vuittonu

najbolje govori o njegovoj

genijalnosti te stilu koji spaja

jedinstvenu vrstu futurizma

sa zanatom stare škole.

1023

GG DRAGULJI

POM POM DOT

Dragulji koji bude emocije

Talijanska kuća

Pomellato predstavila

je liniju nakita s dva lica od

dragog kamenja na privjesku za

ogrlicu ili narukvicu te naušnicama.

Dizajn je temeljen na dugmadi, motivu

dizajnerskog nasljeđa kuće koji ima kako

funkcionalno tako i simboličko značenje

štitećeg talismana. Majstorska je izrada

vidljiva do najsitnijeg detalja. Privjesci se za

vrijeme nošenja mogu jednostavnim

pokretom spontano rotirati za odabir boje

koju se želi nositi. Dragulji na diskovima

dolaze u tri izvedbe; prvu čini zeleni

malahit te sedef sa suprotne strane,

drugu blještavi dijamanati i

sedef, a treću sivi sedef i

bijeli sedef.

FOTO: PRESS

24

Peter Lindbergh, Kristen McMenamy, Le Touguet, Francuska, 2009.

© PETER LINDBERGH FOUNDATION (COURTESY PETER LINDBERGH FOUNDATION, PARIS)

Modna fotografija uzbudljiv je vizualni jezik koji je

odavno prerastao komercijalni oblik te je evoluirala

u zaseban oblik umjetnosti koja promišlja o

stvarnosti naših života, istražuje naše težnje i

neprestano pomiče granice kreativnosti. Udruženi

u izložbi 'Beyond Fashion', koja je do početka rujna

otvorena u londonskoj Saatchi Gallery, izlažu se

radovi Nicka Knighta, Petera Lindbergha, Marija

Testina, Brucea Webera, Viviane Sassen, Paola

Roversija, Milesa Aldridgea i Ellen von Unwerth,

kao i uzbudljive nove generacije modnih fotografa.

Koto

Bolofo, Skin

Deep, 2008


© KOTO BOLOFO

© MILES ALDRIDGE

26

Miles Aldridge, Untitled (After Cattelan) #4, 2016.

FOTO: PRESS

GG PROMO

Kolekcija nakita Bee My

Love draguljarske kuće

Chaumet nije samo estetski

privlačna već nosi i dublju

simboliku. Nadahnuta je

prirodom - pčelama koje

simboliziraju zajedništvo,

red i rad, pa svaki komad iz

kolekcije predstavlja vezu

koja je snažna i trajna,

poput veze između pčela i

njihovog saća. Chaumet

kolekciju Bee My Love

možete pronaći u butiku

Mamić 1970, u Ulici Frane

Petrića 7 u centru Zagreba.

Dizajn sata Slim Runway modnog

brenda Michael Kors obilježava

moderni glamur, a tome pridonose

elegantni, minimalistički brojčanik i

narukvica u obliku moćnih karika.

Napravljen je od nehrđajućeg čelika, ima

kvarcni mehanizam i kućište promjera

38 mm - a možete ga upotpuniti nakitom

srebrne boje. Satovi Michael Kors

dostupni su u trgovinama Krona.

Eucerinova linija za sunce

bazira se na ocean formuli,

u kojoj nema sastojaka

štetnih za morske

ekosustave, primjerice,

tradicionalnih UV filtera.

Uz to, Eucerin je razvio

inicijativu Recikliram i

dobivam - što znači da se

uz povrat prazne,

iskorištene plastične

ambalaže može dobiti

besplatna Eucerin njega.

Lijepe vijesti

U povodu 40. godišnjice nastanka

proizvoda Complexe Énergisant,

namijenjenog jačanju korijena kose,

francuski brend Leonor Greyl lansirao je

dva 'energizirajuća' proizvoda - serum i

šampon. Osim što nova formula djeluju na

hormon DHT (povezuje se s gubitkom

kose), poboljšava mikrocirkulaciju vlasišta

te smanjuje nastanak prhuti i

prekomjerno lučenje sebuma.

NOVA KOLEKCIJA ŠPANJOLSKOG

BRENDA GAIMO, POZNATOG PO RUČNOJ

IZRADI CIPELA I MODNIH DODATAKA,

KOMBINIRA TRADICIJU I MODERNI

SENZIBILITET TE STAVLJA NAGLASAK

NA PRIRODNU I BEZVREMENSKU

ESTETIKU. DOSTUPNA JE U RODEA

PRODAVAONICAMA I NA WEBSHOPU

WWW.RODEA.HR

pripremila SONJA MLINAR

27

GG RAZOTKRIVANJE

JULIJA

NYDAL

/

KLUB

OTMJENOST

28

razgovarala ZRINKA ŠAMIJA

fotografije MARKO DUKIĆ

styling LAURA BOŠNJAK

Sako GOLDEN GOOSE Nicolas Concept Store; naušnice LIÉ STUDIO, Garderoba Concept Store; ogrlica PRAHIR

29

30

Odijelo JACQUEMUS; ogrlica LIÉ STUDIO, Garderoba Concept Store; prstenje PRAHIR; salonke THE ATTICO

Nikad nisam upoznala pravog svjetskog top

modela. I zato sam znala da ne smijem zakasniti

na dogovor. Jer profesionalni modeli nemaju

vrijeme za bacanje poput nas balkanskih

manipulatora. Dok sam vozača taksija,

gospodina puža, pokušala podmititi trostrukim

iznosom da stisne gas i transformira se u

Michaela Schumachera, ugledala sam je u daljini

kako otmjeno pijucka Aperol Spritz

Cijeli Velvet izgledao je nekako ljepše pored nje. Svi gosti

kafića odjednom su izgledali filmski. Čak su i ptice došle do

njezinog stola i radile joj društvo. Ulovila sam milisekundnu

fantaziju da sam i ja model koji se nalazi sa svojom prijate

ljicom, ali me bolno stezanje traperica brzo vratilo u realnost.

Moja junakinja je ustala i ja sam joj se hipnotizirano bacila u

zagrljaj. Ovu ženu odnekuda znam pomislila sam. Vjerojatno

iz prošlog života kad sam i sama krasila naslovnice fashion

magazina. Verbaliziranje njezine ljepote je gubljenje vremena,

to su za vaše vizualne perceptore odradili kolege i kolegice na

snimanju. Ja sam se bacila na seciranje Julijine nutrine koja je

još ljepša, još luđa, još slojevitija. Nakon nekoliko sati brbljavog

ženskog tanga, od intervjua nisam imala ni naslov. Mi smo

nekako više pisale seriju o njezinom dinamičnom životu i

zakucale draft neke buduće biografije. Konobar nas je

zabrinuto promatrao jer smo nakon višesatnog smijanja u

jednom trenutku i plakale. Maramicama ni traga, naravno, pa

sam ja brisala nos u svoj kimono, a ona te lijepe oči u majicu

dugogodišnjeg partnera, rođenog Njujorčanina Stevena.

Dizajnirao ju je kad mu je bilo samo trinaest godina. A

pronašla ga je tražeći okus prave kave po Velikoj Jabuci. Jer

nije tražila ljubav. A dobila je 2 in 1. Steven je bio menadžer

jedinog kafića u kojem je njezino nepce reklo DA prefinoj kavi

koja je podsjećala na onu na kojoj je odrastala. Sličnoj onoj koju

je njezina mama mljela u malom mlincu dok je bila mala.

Julija je na trenutke dječački razbarušena, pa se odjednom

transformira u otmjenu kontesu, markizu i vojvotkinju s nekog

raskošnog filmskog seta. Tako je prijemčivo ženstvena i

njezino lice oduzima pravo na kategorizaciju linearnog

vremena. Može izgledati kao nasmijana tinejdžerica i zrela

žena u isto vrijeme. Julija je nježna, blaga, mudra, ranjiva,

senzibilna, istinita i prisutna. Julija je relaksirajuća i otvorena.

Glavni "krivci" njezine ljubavi prema životu i opipljive

ovisnosti o slobodi su netipični i karizmatični roditelji Zadrani

s kojima je vrlo rano naučila da jedino biti autentičan i svoj

znači biti živ. Modeling kao ni ljubav nije tražila. Sam ju je

pronašao. A na svoju prvu reviju u meku modelinga Milano

odletjela je, kako se voli šaliti, privatnim jetom. Dok je

istraživala za jednu studenticu astronomski skupe cijene

letova, odlučila se na praktičnu shemu: 11 sati truckanja

vlakom. Putem do željezničkog kolodvora naletjela je na staru

prijateljicu čiji je dečko radio kao transporter za poštu. Ubacili

su je u mali teretni avion koji je prevozio pakete i odletjela je

direktno na modnu pistu. Tamo je i ostala, do danas.

Atmosfera tvojeg zadarskog djetinjstva? U kakvoj si

obitelji odrastala?

Ja sam enciklopedijski primjerak jednog zdravog

odrastanja karakterističnog za neka prošla vremena: igrala

sam se s prijateljima na ulici, u parku, na livadi, na moru.

Gradila prva prijateljstva, aktivno se bavila sportom. Sport

sam jako voljela, pogotovo atletiku i nekako sam uvijek voljela

biti aktivna. To su te lude sedamdesete, osamdesete,

devedesete. Često gledam fotografije iz djetinjstva i mladosti i

ispuni me radost. Moje djetinjstvo bilo je prekrasno. Jedna

kapsula sigurnosti i ljepote. Odrasla sam u obitelji ispunjenoj

ljubavlju i srećom tu smatram da sam dobila na lutriji. Mama

fizikalni laborant, a otac profesor filozofije. Tata je u mene i

sestru usadio neke ideale ljubavi i slobode koji su nas kreirali

kao bića. Kod nas doma nije bilo važno koje si religije ili

nacionalnosti, bilo je važno da si dobar čovjek. Mama je bila i

ostala stabilna, uzemljena i snažna, a tata je bio sasvim

neobična i atipična, kreativna duša. U najranijem djetinjstvu

me čuvao uz tone knjiga koje je gutao. Već tada smo vodili

31

duboke egzistencijalne razgovore pa sam s tri godine imala

ekipu desetogodišnjaka s kojima sam se družila sve dok se

moja mama nije ozbiljno zabrinula što joj kći postavlja jako

ozbiljna pitanja o životu i izražava se poput odrasle osobe. Po

hitnom postupku me poslala u vrtić među vršnjake, a uskoro

sam dobila mlađu sestru Dariju, danas majku mojeg

obožavanog nećaka i psihologinju po struci, koja mi je bila i

ostala jedna od najvažnijih osoba u životu.

Ja sam bila nekako mirna, stidljiva i uvijek sam promatrala

svijet sa strane. Jedna od onih klinki kojima je stres pozdraviti

susjede u haustoru. A ona je rođeni ekstrovert. Još pritom

horoskopska Ovnica. Vesela, otkačena i jako otvorena. Dijete

lišeno strahova. Pored nje sam izgledala kao introvert jer je

ona bila energetska bomba. Zahvaljujući toj mojoj ljubavnoj

obitelji vrlo rano sam razvila zdravu socijalnu i emotivnu

inteligenciju koja me tako mudro vodila kroz život.

Modeling nisi tražila. On je pronašao tebe i zaveo te?

- Nikada nisam planirala baviti se modelingom niti sam išta

o tome znala. Kao i većina stvari u mojem životu - i to se desilo

spletom nekih začudnih sinkroniciteta. Krenula sam iz čiste

znatiželje, a kasnije sam se zaljubila u slobodu, u putovanja, u

upoznavanje novih i zanimljivih ljudi, u istraživanje kultura.

Razotkrij nam svoju profesionalnu priču... Kako su se

stvari događale i kako se događaju u tvojem životu?

- Nakon srednje škole koju sam završila u Zadru preselila

sam se u Zagreb i upisala Prehrambeno-biotehnološki

fakultet. Još kao djevojčicu su me privlačile biologija i prirodne

znanosti općenito. Tako da sam ja u nekom paralelnom

svemiru trebala biti kemičarka, znanstvenica i živjeti u

laboratoriju. No, poznato je da život uvijek zna bolje od nas

samih. Dok sam studirala, poželjela sam samostalno zarađivati

kako bih roditelje barem malo financijski rasteretila i zaposlila

sam se u tadašnjem legendarnom modnom dućanu Super

Stuff. Tu sam se nekako zainteresirala za modu i okružila

ljudima koji dolaze iz svijeta dizajna i glazbe. Neven Ciganović,

koji je isto radio u Staffu, kontinuirano me nagovarao da

odlazim na castinge i otvorim vrata tom fashion svijetu. On me

vidio u tome, a ja sam uporno odbijala. Gurali su me i u Miss

Hrvatske, ali se u tome jednostavno nikako nisam vidjela.

Sjećam se da sam se na jednom razgovoru pojavila s

asimetrično ošišanom kosom na paž i šiškama koje mi je

napravila Mila Višnjić i da im je apsolutno bilo jasno da nisam

idealan primjerak za taj svijet. Dio mene smatrao je da će moji

roditelji intelektualci imati oko toga određene predrasude, a

dio mene nije to osjećao kao svoj put. Nekako sam znala da će,

ako počnem s takvim projektima, fakultet patiti. Međutim, u

jednom trenutku sam bila pozvana na casting za Cedevitu

sport, što je totalno moja priča. Rođena sportašica koja je

odustala od sporta, ali i dalje vodi aktivan lifestyle. Otišla sam

na casting ležerna, u sportskoj opremi i dobila posao. Tu je sve

krenulo. Kasnije kad sam pričala s tatom shvatila sam da on

uopće nema ništa protiv moje karijere u modnom svijetu.

Dapače. To su bile neke moje projekcije. Baš me iznenadio,

stari filozof lišen bilo kakvih predrasuda. I dao mi je podršku.

A onda ide onaj pravi filmski scenarij. Nakon jedne revije

sam ležala doma s upalom pluća i zazvonio je telefon. Nazvala

me kultna agentica Marina Mazovjetski i predložila reviju u

Milanu. Ostalo je povijest.

I kako ljepota zvuči iz zjenice jednog organskog top

modela?

- Na ljudima primjećujem energiju. Čime zrače. Kako

odjeknu kad se pojave. Kako se kreću kroz prostor. Kako se

smiju. Što im oči govore. To je za mene ljepota. Možda sam kao

mlađa više primjećivala neke fizičke aspekte, ali s vremenom

sam naučila da ljepota apsolutno dolazi iznutra, koliko god to

zvučalo kao floskula. A trebalo mi je da dođem do tih

zaključaka. Tek sam upoznajući Stevena, moju srodnu dušu,

shvatila kako nečija energija utječe na ljude oko njega i shvatila

što je suština ljepote. Sviđa mi se što se i u modnim krugovima

mijenja percepcija i što se polako prepoznaje dubinska vrsta

ljepote, nečija karizma, a ne samo ona plastična i vanjska

percepcija. Danas je prihvatljivije i ostarjeti, što mi je jako

drago. Osobno ne osjećam pressing oko starenja niti se bojim

toga. Uvijek sam htjela biti odgovorna prema poslu i obraćati

pažnju na zdravlje svog tijela, ali isto tako nikad me nisu

privlačili fileri, botoksi i slične vrste intervencija na licu.

Svakako razumijem žene koje se upuste u takve procedure, ali

meni to nije bilo potrebno i tu mislim da moram zahvaliti svojoj

genetici. Mislim da ne osjećam pritisak starenja i pressing

ljepote upravo zbog odgoja. Mama i tata nikad nisu opisivali

ljude preko vizualnih atributa. Čak i kad bih dobila neki

kompliment kao djevojčica da sam lijepa, roditelji su se trudili

da ne shvatim to kao neko mjerilo vrijednosti. Bez toga moj put

zasigurno ne bi bio ovakav, već vjerojatno pun frustracija i

trauma.

Na ljudima primjećujem energiju. Čime

zrače. Kako odjeknu kad se pojave. Kako se

kreću kroz prostor. Kako se smiju. Što im

oči govore. To je za mene ljepota.

32

Sako i suknja SPORTMAX, Max Mara; naušnice KINRADEN, Garderoba Concept Store

33

34

Top GANNI i cipele BY MALENE BIRGER, sve Garderoba Concept Store; suknja i remen KLISAB; naušnice ZARA; narukvica PRAHIR

Haljina STINE GOYA i naušnice CORNELIA WEBB, sve Garderoba Concept Store

35

36

Lijevo top IRO, Nicolas Concept Store; hlače GANNI i naušnice KINRADEN, sve Garderoba Concept Store. Desno sako i suknja MARIJA

KULUŠIĆ; ogrlica, naušnice i prsten, sve PRAHIR; prsten BY MALENE BIRGER, Garderoba Concept Store; čizme SPORTMAX, Max Mara

37

Lijevo haljina SPORTMAX, Max Mara; prsten BY MALENE BIRGER, Garderoba Concept Store i PRAHIR.

Desno odijelo JACQUEMUS; ogrlica LIÉ STUDIO, Garderoba Concept Store

39

40

U mom životu, mojoj karijeri, a pogotovo u

ubrzanom New Yorku prijateljstva su

neprocjenjiva. Moji prijatelji su izvor inspiracije,

podrške, radosti, daju mi osjećaj pripadnosti i

pomažu mi u osobnom razvoju i samospoznaji.

Sako GOLDEN GOOSE i haljina ISABEL MARANT, sve Nicolas Concept Store; naušnice LIÉ STUDIO,

Garderoba Concept Store; ogrlica, narukvica i prstenje, sve PRAHIR; salonke iz fundusa stilistice

Otvoreno priznaješ da si skincare ovisnica...

- Ovo doista nije reklama, ali ja se kunem u filozofiju

Biologique Recherchea, Environa i Medical Beauty

Researcha. To nije kozmetika - to je filozofija življenja. Moja

opsjednutost njihovim proizvodima i tretmanima graniči s

manijom. Otkrila mi ih je celebrity kozmetičarka i apsolutni

guru kože Aida Bicaj. Dovoljno je promatrati koliko vitalno,

mladoliko i njegovano izgleda ta žena. Otkad sam se ozbiljno

posvetila proučavanju skincarea i sama izgledam 15 godina

mlađe.

New York, Neeeewyoork. Je li New York dobar prema

tebi? Danas kad je neizvjesna sudbina ovog našeg

planeta "pogodnog za život" i kad je "američka obećana

zemlja" samo smiješna sintagma jer u toj istoj Americi

rastu generacije tragične ekonomske nejednakosti i

sudbine, jesi li pronašla slobodu i mir u kozmopolitskoj

meki kao što je New York? Opiši nam njegov puls?

- Čim sam prvi put sletjela, znala sam da je to grad mojeg

života. U New Yorku se uvijek osjećaš kao da si u vječnoj fazi

istraživanja i rasta, transformacije i samootkrivanja. I New

York nije Amerika. On je doista entitet za sebe. To je grad

koji me neprekidno inspirira i uzbuđuje, privlači

neprekidnim mogućnostima za osobni i profesionalni

razvoj.

Moja je energija usmjerena učenju novih vještina

(meditacija, breathwork, ayurveda, gua sha workshop,

keramika, francuski jezik), volontiranju u pučkoj kuhinji,

staračkom domu i udruzi oboljelih od Alzheimerove bolesti

END ALZ, kao i umrežavanju s raznolikim ljudima,

otkrivanje kultura i iskustava koje taj neumorni grad nudi.

Privlače me kreativni projekti, umjetnički događaji i

nepresušne mogućnosti za razvoj u svakom pogledu. Jako

volim taj grad. Tu sam stvorila svoj dom i svoje pleme koje

čine dugogodišnji partner Steven, dragi prijatelji Ivica

Kovačević i Chris, Joe Lupo, fotograf Gavin O'Neill.

Kako se zove trenutni ciklus tvojeg života? Kako se

osjećaš, u kakvom si odnosu sa samom sobom i sa

svijetom oko sebe?

- Trenutni ciklus nosi sa sobom unutrašnji mir i prostore

relaksacije. U odnosu na prijašnje godine drugačija sam po

tome što sam postala hrabrija u preuzimanju rizika i

otvorenija prema nepoznatim situacijama. Više cijenim

trenutke samoće za samorefleksiju i balansiranje između

osobnog i profesionalnog života. Također sam usmjerenija

na dugoročne ciljeve i na pronalaženje dubljeg smisla u

svemu što radim. Ukratko, postala sam odlučnija i

samopouzdanija, i spremnija izaći iz svoje zone komfora.

Muško-ženski polaritet iz tvoje perspektive? Koja je

razlika između muške i ženske energije?

- Za mene su žene simbol snage, mudrosti i suosjećanja.

Ženska energija predstavlja intuitivnost, duboku

emocionalnu inteligenciju, sposobnost stvaranja i

održavanja veza. One su moćne zbog svoje otpornosti i

sposobnosti multitaskinga, neiscrpne energije koje ulažu u

svoje obitelji, karijere i zajednice. Mudar i pametan

muškarac je odan svojoj partnerici ili partneru, obitelji i

karijeri. On je razuman, ne donosi odluke na osnovu emocija

ili predrasuda, već na osnovu logike i činjenica. On je

samosvjestan, razumije svoju slabost i radi na

samopoboljšanju. On je strpljiv, ne donosi impulzivne

odluke. On je empatičan, razumije i suosjeća s drugim

ljudima, što mu pomaže da gradi jake i zdrave odnose. On je

prilagodljiv, uči iz iskustva. Za ovu sam introspekciju

inspiraciju pronašla u svojem divnom partneru.

Tko su tvoji stvarni prijatelji i koliko ti život oslobađa

prostora za njih? Jesu li moguća i stvarna prijateljstva u

profesionalnom životu?

- U mom životu, mojoj karijeri, a pogotovo u ovako

ubrzanom New Yorku prijateljstva su neprocjenjiva. Moji

prijatelji su izvor inspiracije, podrške, radosti, daju mi

osjećaj pripadnosti i pomažu mi u osobnom razvoju i

samospoznaji. Dijelimo i dobra i loša vremena, veselimo se

vlastitim uspjesima i ne moramo ih umanjivati jer se nitko

neće osjećati neostvaren ili manje vrijedan. Kroz "modeling

lifestyle" sam se naučila nositi s ekstremnim socijalnim

situacijama, u jednom trenutku si okružen povećim timom

ljudi, a katkad potpuno sam na "novom tržištu", u novoj

nepoznatoj zemlji. Volim i (znam) biti sama (sa sobom), jer je

to samo fizičko stanje kojeg se ne bojim, jer sam stekla

emotivnu zrelost i unutarnji mir. A ova imena su dokaz da

stvarna prijateljstva u svijetu modelinga itekako postoje:

Niki Taylor, Daniela Pestova, Mini Anden, Alina Baikova,

Ubah Hassan, Rachel Roberts i Linda Vojtova. Moj ženski

klub divnih kolegica kojima sam zahvalna na preporuci, na

podršci... na prijateljstvu.

Što misliš o epohi društvenih mreža i gadgeta kojima

smo ugušeni? O virtualnoj komunikaciji? Virtualnim

odnosima? Površnosti, a istovremeno nužnosti tog istog

vremena?

41

Lijevo haljina SPORTMAX, Max Mara; salonke THE ATTICO; prsten BY MALENE BIRGER, Garderoba Concept Store i prsten PRAHIR.

Desno sako SPORTMAX, Max Mara; naušnice KINRADEN, Garderoba Concept Store

43

Odijelo JACQUEMUS; prstenje PRAHIR

- Društvene mreže često potiču usporedbe između

vlastitog života i idealiziranih verzija života drugih, što dovodi

do osjećaja manje vrijednosti i zavisti. Ljudi često objavljuju

samo pozitivne aspekte svog života, s čime stvaraju nerealne

standarde i pritisak na druge da se prilagode tim standardima.

Stvaraju se lažni identiteti, savršen imidž. Pokazuje se lažna

slika o životnom uspjehu i stilu, šire se dezinformacije o

zdravlju i ljepoti.

Virtualni svijet i tehnologija ujedno mogu biti i korisni alati

za brzu globalnu komunikaciju, inspiraciju i edukaciju.

Društvene mreže nama modelima omogućuju da sami

upravljamo svojim brendom i promoviramo se široj publici. I

dalje se radije fokusiram na kvalitetnu interakciju i nastojim

biti što prisutnija i uživati u trenutku.

Kako izgleda tvoj susret sa starenjem, promjenama,

transformacijom životne energije, neminovnim

usporavanjem?

- Starenje je neizbježan, prirodan proces koji ne možemo

izbjeći, pa umjesto da se fokusiramo na negativne aspekte,

doživimo ga kao period koji donosi zrelost, mudrost i

neprocjenjiva iskustva. Stoga nisam ljubitelj izraza ANTI-AGE,

već sam za PRO-AGE! Održavam zdrav način života, zdravo se

hranim i bavim sportom, brinem se o svom mentalnom i

fizičkom zdravlju. Njegujem svoju kožu, svoj najveći organ.

Odlazim na redovite tretmane lica, upotrebljavam kvalitetnu

kozmetiku. Ne uspoređujem se s drugima i ne osuđujem

nikoga.

Nikad nisam probala nikakve invazivne tretmane. Teror

ljepote u suvremenom društvu stvara ogroman pritisak na

ljude da se prilagode nerealnim standardima, što ima ozbiljne

posljedice na mentalno i fizičko zdravlje. Pozitivni uzori su

promoviranje raznolikosti, od veličina do starosnih grupa,

ohrabrivanje ljudi da prihvate i slave svoju jedinstvenu ljepotu.

Vjeruješ li da brak može opstati i imati pravi smisao u

vremenima koja dolaze? Smatraš li da je u životu hranjivi

partnerski odnos preduvjet osjećaja potpunog ispunjenja?

- Brak može opstati kao institucija ako se prilagodi

suvremenim potrebama i promjenama. Njegova uspješnost

ovisi o fleksibilnosti, prilagođavanju i spremnosti partnera na

uzajamno poštivanje i podršku. Parovi mogu definirati svoja

pravila i uloge unutar braka kako bi odgovarali njihovim

potrebama i vrijednostima. Odnos koji se temelji na slobodi,

autentičnosti i međusobnom poštovanju može donijeti

dugotrajnu sreću i zadovoljstvo. Takav odnos omogućava

partnerima da rastu zajedno, dok se zadržavajući svoju

individualnost i slobodu podržavaju u individualnim i

zajedničkim ciljevima.

Priželjkivana sekvenca starosti?

- Svoju duboku starost zamišljam uz svog partnera,

okružena članovima obitelji, prijateljima. Život na relaciji NY -

Hrvatska, ali s bazom u Dalmaciji. U kamenoj kući, u masliniku

pravit ćemo maslinovo ulje, brinuti se o životinjama. Ja ću uz to

slikati, piti vino i "toćati" se u Biologique Recherche kozmetici.

A Steven će ribariti, voziti bicikl i posvetiti se kiparstvu. Al' tu i

tamo ću odraditi koji modni booking!

Ne bojim se samoće, volim ljude, al' volim (i mogu) biti sama,

jer samoću doživljavam kao vrijeme za introspekciju,

kreativnost i odmor od društvenih mreža.

Životno karijerni klub Julije Nydal?

- Nikad se nisam fatalno vezala uz kampanje ili brendove.

Moj je moto više bio "Take money and run" u svoj vlastiti život.

Oduvijek mi je dragocjenija ta kreativna energija koja se

dogodi na poslu. Uvijek dajem jednaku količinu posvećenosti i

energije svakom brendu, odrađenoj kampanji, katalogu ili

editorijalu, jer mi je najvažniji TIM ljudi s kojima stvaram neku

priču nego ime ili snaga brenda. Postoji cijeli popis kreatora,

fotografa, stilista, frizera i šminkera koji su itekako utjecali na

moju karijeru u nešto više od 25 godina. To su moji učitelji i

kreativci koji su me formirali. I kao na odjavi svakog velikog

filma, oni zaslužuju da ih spomenem. Dizajneri koje sam igrom

sreće imala prilike i pobliže upoznati: Francisco Costa, Adam

Lippes, Jason Wu, Christopher Kane i Brian Atwood; fotografi

Mark Abrahams, Pamela Hanson, Patrick Demarchelier, Gavin

O'Neil, Ben Watts, Mark Seliger i Peter Lindbergh; frizeri:

Garren & Thom Priano i Pasquale Ferrante; make up artisti

Denise Markey, Vicky Steckel (također, umjetnica), Paco

Blancas (divan vizažist koji je, nažalost, nedavno preminuo) i

Nam Vo; stilistica Lori Goldstein i art direktorica te talentirana

slikarica Karyn Lyons. A kampanje koje ostaju trajno upisane u

moje srce su one za: H&M, Brooks Brothers, Boss, Talbots,

Tommy Bahama, Paul Stewart, J Crew, Pendleton, Anne Klein,

Macy's, S'Oliver, Rodenstock, Wella, Clairol, Schwarzkopf,

Moroccan Oil, Oriflame, Avon, Eucerin, Sydney Evan Jewelry,

Casio...

Iz tvoje perspektive karijera top modela zvuči kao

predivno iskustveno putovanje izvan zone trauma i

prevelikog stresa?

- Pa ne mogu reći da sam doživljavala traume u poslovnim

okruženjima. Svakako da je nekad stresno i raspored pretrpan

bez imalo prostora za predah, ali uz strast i ljubav prema ovom

poslu sve može postati izazov i jedna neodoljiva igra. Moja

najveća trauma i bol kroz život je svakako odlazak mojeg oca

prije nekoliko godina, kojeg sam obožavala. Bolovao je od

Alzheimerove bolesti. Trebalo je puno snage i mudrosti da to

iskustvo polako zacijeli. Iako fizički nije ovdje, njegova ljubav i

prisutnost u meni su veće nego ikad.

GG kreativno vodstvo ROMANO DECKER |

make up SAŠA JOKOVIĆ | stilist kose

ANTE PAŽANIN | asistentica make upa

NINA PEJNOVIĆ | asistentica kose

DOROTEA BUTIGAN

Zahvaljujemo ljubaznom osoblju hotela HOH

u Zagrebu na pomoći pri snimanju editoriala

45

GG DÉSIR

Pletene torbe s potpisom Saint

Laurent poželjan su ljetni artefakt.

Japanke The Attico, a pod ruku

jedna od knjiga s kojima ćete

besplatno otputovati u Toskanu,

na Capri, u Provansu...

FOTO: PRIVATNI ALBUM

Ljeto je: cvrči,

cvrči, cvrčak!

Za čarobne vruće dane supermodel

i poduzetnica Ljupka Gojić Mikić

predstavlja sitnice koje život čine

veselom igrom

46

Ručnici za plažu Lisa Corti

izvrstan su modni dodatak i

beskrajno su nježni za

cjelodnevna izležavanja.

FOTO: PRESS

Limun, vedra

limeta,

bergamot -

pravo

mediteransko

ljeto skriveno je

u ovoj

parfemskoj

kombinaciji.

Svaka plaža zahtijeva scenografsku

intervenciju - odaberimo onu s

najromantičnijim suncobranima.

Sunčane naočale

Gucci su "the item" za

ovo ljeto: mladalačke,

stroge, ultra - cool!

Kaftan i kupaći

kostim Missoni te

šešir i sandale Loewe

idealna su, ležerna

ljetna kombinacija.

YSL pletena torba

može biti

iskorištena i za

zdravi piknik -

organska hrana

nam je, srećom, i

dalje povoljno

dostupna.

47

GG OLIMPIJADA

BREAKING

GOOD

POVIJEST JEDNE

LJUBAVI

Plesna vještina rođena na

prljavim ulicama njujorškog

Bronxa, i to u njegovom

najmračnijem razdoblju,

danas je olimpijski sport

koji će svoj debi doživjeti na

ljetnim Olimpijskim igrama

u Gradu svjetlosti - vrlo

simbolično, zar ne?

tekst JASMINA RODIĆ

48

FOTO: ISTOCK

49

B-Boys na njujorškim

ulicama 1984. (desno).

Pilot-emisija i film koji se

bave tematikom hip hop

kulture - 'Graffiti Rock' i

'Beat Street', snimljeni

iste godine (dolje)

Šestogodišnji dječačić Victor sjedi pred

televizorom svog doma na Floridi.

Vruć je dan, ulice grada Kissimmeea

su se usijale pa ne preostaje ništa drugo

nego ostati u kući, gledati filmove i

čekati da sparina popusti. Njegov otac

je upravo na DVD-u pustio "Beat street", kultni američki

plesni film iz 1984., a mališan očarano promatra

mladiće u crvenim trenirkama koji klize po ulicama

Bronxa i izvode plesne vratolomije uz ritam glazbe.

- To se zove breaking - objašnjava mu tata, a onda se

iznenada baca na pod vješto kopirajući njihove

pokrete.

- Nikad ga nisam vidio tako euforičnog kao tog

popodneva dok mi je prepričavao kako su on i njegov

brat blizanac Hector otkrili čari breakinga dok su još

živjeli u Meksiku. Osnovali su plesnu trupu, no od toga

se nije moglo živjeti, pa je tata silom neprilike završio u

jednoj bandi i na koncu pobjegao u Sjedinjene

Američke Države, gdje je započeo novi život. Nažalost,

ni tamo nije mogao živjeti od plesa pa se zaposlio kao

kuhar, ali breaking mu je ostao prva i najveća ljubav,

koju je i meni usadio - govori Victor Montalvo, jedan od

najslavnijih američkih breakera koji će se ovog ljeta, 24 godine

nakon tog popodneva u kojem mu je otac otkrio sasvim novi

svijet, natjecati na Olimpijskim igrama u Parizu. Bit će to prvi

put u povijesti da se breakeri natječu na najprestižnijem svjetskom

sportskom natjecanju, zbog čega je 30-godišnji plesač

itekako sretan, a njegov otac silno ponosan.

Odluku da breaking postaje olimpijski sport Međunarodni

olimpijski odbor donio je uz obrazloženje da je Olimpijskim

igrama potrebna mlađa publika i u nadi da će je natjecatelji

poput Victora priskrbiti. Taj talentirani mladić već je osvojio

zlatnu medalju na Svjetskim igrama u sportskom plesu 2022.

te je dvostruki prvak natjecanja Red Bull BC One, najvažnijeg i

najprestižnijeg breakerskog odmjeravanja snaga na svijetu. Za

gledatelje, break je zanimljiva vještina, no za one koji se njime

bave on je mnogo više od sporta, on je način života, začet još

krajem šezdesetih godina prošlog života kad se na prljavim i

zapuštenim ulicama njujorškog Bronxa počela oblikovati hip

hop kultura.

KAKO JE PLES PREKINUO

RAT NJUJORŠKIH BANDI

Glazba, crtanje grafita i ples bile su jedine dostupne aktivnosti

siromašnoj afroameričkoj djeci koja su u njemu živjela, ali

i način da se odmaknu od nemilosrdne stvarnosti. Naime, krajem

60-ih i početkom 70-ih Bronx je bio podijeljen u zone pod

kontrolom različitih bandi u vječnom sukobu, zbog kojih je čak

i prelazak na krivu stranu ulice mogao imati kobne posljedice.

Ljudi su bili besperspektivni i bijesni, a svaka prigoda da se na

nekome ili nečem izbaci frustraciju bila je dobrodošla, što je

uzrokovalo val agresije i zločina. Svakodnevica se pretvorila u

takav pakao da su čak i članovi nekih bandi počeli zagovarati

primirje. U zimu 1971. člana bande Ghetto Brothers Cornella

Benjamina njegov je "nadređeni", po imenu Melendez , zamolio

da pokuša uvesti mir i neku vrstu tolerancije među banda-

50

ma u ovoj četvrti New Yorka, u kojoj su mladi ljudi svakodnevno

gubili živote. Nažalost, i sam Benjamin ubijen je tijekom

pokušaja pregovora, što je moglo dovesti do eskalacije sukoba,

da im na kraj nije stala Cornellova majka Gwendolyn Benjamin.

Iako slomljena smrću sina, znala je da daljnje nasilje nije put.

- Ne želim osvetu. Benjy je živio za mir - rekla je Melendezu,

koji je ispoštovao njezinu želju te učinio sve što je bilo u njegovoj

moći da vođe četrdesetak kvartovskih bandi, među kojima

su bile i poznati Ghetto Brothers, Savage Skulls i Black Spades,

konačno sjednu za stol i razgovaraju. To se i desilo - u prosincu

1971. našli su se na neutralnom terenu, u Hoe Avenue Boys

Club u Bronxu, uz prisustvo policije i medija, te nakon dugih

razgovora sklopili mirovni ugovor. Bronx je preko noći postao

mnogo ugodnije mjesto za život, njegovi su stanovnici ponovno

mogli prelaziti u druge dijelove kvarta bez straha, razgovarati

s pripadnicima drugih skupina bez povišenih tonova i vađenja

oružja, a u parkovima se više nije tuklo već - plesalo.

Mladići i djevojke počeli su se nalaziti na tzv. block partyjima

te međusobno suočavati u tzv. plesnim borbama na funk,

rap i soul pjesme koje bi miksali lokalni DJ-evi. Ples, glazba i

crtanje grafita nisu iziskivali nikakve troškove - sve što im je

trebalo bio je komad kartona umjesto plesnog podija i cigleni

zidovi umjesto slikarskog platna. Među najboljim partyjima bili

su oni koji je od ljeta 1973. počeo organizirati DJ Clive

Campbell, poznatiji kao DJ Kool Herc, Njujorčanin jamajčanskih

korijena koji se specijalizirao za miksanje pjesama s izraženim

dionicama solo bubnja - na engleskom drum break -

koje bi produživao puštajući paralelno istu stvar na dva gramofona

(ta je tehnika dobila i svoj nadimak "Merry-Go-

Round")

Crtanje grafita,

glazba i ples bile su

jedine dostupne

aktivnosti, ali i način

da se siromašna

djeca iz Bronxa

odmaknu od surove

stvarnosti

MELTING POT NA PODIJU

Mladi plesači stajali bi uz plesni podij i čekali upravo te breakove

(često su u pitanju bili miksevi hitova Jamesa Brownea

koji je imao mnogo drum dionica) i DJ-ev poziv "B-Boys, go

down!" (Herc ih je prozvao "breakeri" i to skratio na B-Boys), da

pokažu svoje plesno umijeće. A to je bio neobičan miks tradicionalnih

plesnih pokreta iz Afrike, elemenata gimnastike i borilačkih

vještina te pokreta "ukradenih" od samog Jamesa Browna.

Mladi su u koreografije unosili vlastito kulturološko nasljeđe

i originalne pokrete, formirajući ekipe koje su se međusobno

"borile" na plesnom podiju, nazivajući se međusobno

B-Boys i B-Girls. Vješt rad nogu, dinamični okreti i pokreti za -

htijevali su iznimnu fizičku snagu i spremu te sate i sate treninga,

na kojima su mladići i djevojke "ispucavali" višak energije u

nešto pozitivno i kreativno umjesto na međusobne okršaje.

Pojedini pokreti i dionice dobili su i svoja imena kao što su

freez, backspin, bellymill itd., a B-Boys i B-Girls počeli gostovati

u popularnim glazbenim emisijama tog vremena: hvaljena

plesna trupa New York City Breakers koju je osnovao poznati

B-Boy Michael Holman 1983. nastupila je u "The Merv Griffin

TV showu", u TV showu "Good Morning America" i filmu "Beat

Street" (s početka ove priče), nakon čega je njihova popularnost

eksplodirala, a interes za tom vrstom plesa proširio se

diljem svijeta. Uskoro su se plesači počeli slijevati u Bronx sa

svih strana kako bi upoznali pionire breaka i od njih učili, a oni

su postali kvartovski heroji. Do sredine 80-ih breaking je dosegao

širu publiku kada su ga prihvatili mainstream umjetnici

poput Michaela Jacksona. Jacksonov "mjesečev hod" - korak

koji je uključivao klizanje unatrag i podizanje tabana tako

Američki breaker Victor

Mantila ovog će se ljeta

natjecati na Olimpijskim

igrama u Parizu (gore).

DJ Kool Herc prošle je

godine primljen u Rock &

Roll kuću slavnih (dolje)

FOTO: PROFIMEDIA (3)

51

Scena iz filma

'Breakin'' iz

1984.

Breaking je osamdesetih prerastao u globalni

fenomen, pogotovo nakon što su ga prihvatile

mainstream zvijezde poput Michaela Jacksona

da se činilo da lebdi - postao je senzacija među tinejdžerima.

Uočivši sve veću popularnost žanra, glazbeni producenti počeli

su nuditi ugovore izvođačima koji su mogli oponašati ulični

stil breakera, a breaking je od uličnog fenomena prerastao u

globalni, otprilike u isto vrijeme kad su mediji konstruirali termin

"breakdance" (koji breakeri starog kova koriste uglavnom

u pogrdnom smislu, aludirajući na plesače obučene u studiju,

koji mogu izvoditi pokrete, ali ne žive originalnim "b-boy načinom

života"). Najvještiji B-Boysi i B-Girls počeli su se pojavljivati

u glazbenim spotovima i holivudskim filmovima, što je uvelike

povećalo vidljivost breakinga: među najpoznatijima su

"Breakin' " (1984.) i "Beat Street" (1984.), koji počinje kultnom

bitkom posade u njujorškom Roxyju, (šezdeset godina starom

skladištu pretvorenom u disko na rolama, a onda u noćni klub

na čijem su podiju breakeri svaki vikend odmjeravali snage.

Legenda je rođena.

MODNA EVOLUCIJA

Prvi B-Boyevi bili su odjeveni poput mladih iz radničkih

četvrti, no ubrzo su počeli razvijati vlastiti modni stil. Njihova

stilska evolucija krenula je od tenisica. Dugo vremena je marka

Pro-Keds dominirala među klincima koji su haklali košarku, pa

su je i B-Boysi prisvojili jer je njihova obuća bila udobna i vrlo

praktična za ples. Među popularnim tenisicama bile su i Puma

Clyde, a onaj koji si ih nije mogao priuštiti ih je - ukrao. Naime, u

srpnju 1977. New York je doživio dvodnevni nestanak struje

zbog velike oluje. Potpuni mrak u "gradu koji nikad ne spava"

sirotinja iz Bronxa iskoristila je za noće pohode, tj. pljačku trgovina

odjećom i sportskom opremom. Bio je to svojevrsni "švedski

stol", a što je u to vrijeme bilo in u modnom smislu dokazuje

podatak da se te noći ukralo najviše tenisica brendova Puma i

Adidas. U Pumi su ciljali na modele Suede i Clyde jer su to bila

52

dva najpoželjnija modela tog razdoblja (Clyde je nastao iz

suradnje između Pume i košarkaša Walta Fraziera).

No, vratimo se modnom stilu breakera. Kad su u pitanju

hlače, njihove su miljenice bile traperice marke Lee koje su

bile dovoljno blizu tijela, ali ujedno i dovoljno komotne da u njima

mogu izvoditi svoje plesne bravure, a mnogi su kupovali

više komada, kako bi neke izrezali i od njih napravili kratke

hlače. Uz to su nosili obične T shirte, na koje bi B-Boysi i

B-Girls ispisivali imena svojih ekipa, te kapice brenda Kangol

zvane "Zvonce" zbog svog oblika ili pak bejzbol kapu koja se

nosila naopačke i etablirala kao neizostavan dodatak u svijetu

breaka. U trendu su tih godina bile i Adidasove najlonske trenirke,

koje su breakerima omogućavale lakše klizanje, pogotovo

po kartonu ili komadima linoleuma na kojima bi plesali na

ulici, kao i kombinezoni uskog kroja te odjeća koja podsjeća na

gimnastičarsku odjeću (budući da žele pokazati da su brejkeri

sposobni izazvati gimnastičare u smislu izvedbe).

Krajem 80-ih u Bronxu je otvorena trgovina čiji je vlasnik

prodavao jeftine tenisice na rate, a neke od njih dizajnirali su

mladi i talentirani crtači grafita. Bio je to pun pogodak jer su

svi poludjeli za takvom obućom pa je uskoro rođen novi modni

brend Troops, koji će uzletjeti visoko zahvaljujući breakerima,

rastućoj hip-hop zajednici, te glazbeniku L.L Cool J-u koji

ga je obožavao. Neko će vrijeme Troops čak zasjeniti brendove

poput Nikea i Adidasa, a onda nestati jednako brzo kao što

se i pojavio zbog glasine da su brend stvorili članovi Ku Klux

Klana. U 1990-ima se u hip-hop i B-Boying kulturi pojavile

baggy hlače, Timberland cipele i kultni brendovi Cross Colors,

Fubu, Karl Kani i Lugz, sve ono što je od 2000-ih nadalje ušlo

u mainstream kulturu. Identitet koji su breakeri ili ljubitelji

hip-hopa brižno gradili globalizacija je s vremenom svela na

modni trend - iznenada su baggy hlače počele nositi i bogate

šminkerice, a u tenisicama se danas ide i na posao.

OD ULIČNOG PLESA DO

OLIMPIJSKOG SPORTA

Godine 1990. organizirano je prvo veliko natjecanje u breaku

sa sucima - Battle of the Year (BOTY), koja se ponekad

naziva i svjetskim kupom u B-boyingu. To je postao toliko

velik događaj da break timovi do njega sada mogu doći samo

kroz kvalifikacijska natjecanja. Od 2004. najbolji svjetski breakeri

se bore za još jednu prestižnu titulu - onu na natjecanju

Red Bull BC One, a od 2013. održavaju se i prvenstva Svjetske

plesne federacije. Break se razvio u globalnu kulturnu umjetničku

formu čija mu je sportska strana pomogla da dođe na

radar Međunarodnog olimpijskog odbora koji je 2020. izglasao

uključivanje breaka na Olimpijske igre. Trideset i dva

olimpijska natjecatelja odmjerit će snage u breakingu na

pariškom trgu Place de la Concorde (šesnaest žena 9. kolovoza

i šesnaest muškaraca 10. kolovoza), a među njima i Victor

Montalvo.

- Kad sam zbog breaking napustio srednju školu, moja majka

je bila užasnuta, no tata me čak i tad podržao, govoreći mi

da vjeruje u mene. Jednom mi je prilikom trebalo 500 dolara

kako bih dobio putovnicu po žurnom postupku i mogao otići

na neko natjecanje, a moji nisu imali toliko novca, no otac ga je

odnekud nabavio. A kad netko toliko vjeruje u vas, naprosto si

ne možete dopustiti da ga razočarate - kaže Victor. Znamo

čije će oči zasigurno zasuziti kad ovog ljeta izađe na Place de

la Concorde.

Breakeri su

razvili specifičan

modni stil, a

brojne

dizajnerske

kuće nadahnuće

su pronašle

upravo u

elementima hip

hop kulture:

kreacija

Moschino iz

kolekcije jesen/

zima 2015.

(desno). Linija

tenisica Puma

Clyde iz 1973.,

koje su ime

dobile po

legendarnom

košarkašu

Waltu 'Clydeu'

Frazieru, bila je

iznimno

popularna među

breakerima, baš

kao i Pro Kedd

obuća te Kangol

šeširi (dolje)


53

FOTO: GETTY IMAGES

GG GLAZBA

VELIČAN

INTO MY ARMS, NICK CAVE

Ključni stih:

"I don't believe in an interventionist God/ But I know, darling, that you do/ But if I did I would

kneel down and ask Him/ Not to intervene when it came to you'

U svom newsletteru "The Red Hand Files" Cave je 2019. odgovorio obožavatelju koji ga je pitao:

Zašto ste odustali od veze s PJ Harvey u devedesetima? Umjesto da mu je odgovorio da gleda

svoja posla, Cave je objasnio da ga je njegov album "The Boatman's Call" izliječio od Polly

Harvey. "Također je promijenio način na koji sam stvarao glazbu. Bila je to kompenzacijska

darežljivost za slomljeno srce." Na toj informaciji možemo zahvaliti Ramonu iz Sao Paula koji je

postavio pitanje koje se nijedan glazbeni novinar prije nije usudio postaviti.

54

STVENI ZVUK OSVETE

Pjesme u kojima se glazbenici

obračunavaju s bivšim ljubavima

postoje oduvijek, a danas u tome

prednjači ultimativna zvijezda

Taylor Swift koja svaki svoj prekid

i romantično iskustvo poput

nekog rebusa pretače u stihove i

budi znatiželju - i ne samo kod

tvrdokornih obožavatelja

tekst LIVIA ČVELJO

Čak i letimično slušanje posljednjeg albuma Taylor Swift

govori nam, barem kad je riječ o umijeću otkrivanja, da je

američka pop zvijezda učila od najboljih, točnije od Carly

Simon i njezine pjesme "You're So Vain". Taylor je svjesna da

će, otkrije li previše o recentnim događajima iz svog života,

uskratiti svojim obožavateljima zabavu igranja detektiva. U

hitu s posljednjeg albuma "Guilty as Sin" pjeva o ljubavniku koji joj je poslao

"Downtown Lights" - stvar benda Blue Nile koju jako voli njezin bivši Matty

Healy. Nije to jedina pjesma koja je izazvala veliku pozornost. Odane legije

obožavatelja američke glazbenice nahrupile su u londonski pub Black Dog

uvjereni da je riječ o mjestu iz istoimene pjesme, gdje je prvi put ugledala svog

sada već bivšeg dečka, britanskog glumca Joea Alwyna. Naravno, možemo

samo nagađati imena i događaje o kojima pjeva Taylor Swift. No američka

zvijezda nije jedina koja koristi autobiografske elemente u svojim pjesmama -

radili su to uspješno mnogi prije nje. Glazbenici naprosto opisuju ono što im se

događa u životu, a njihovi obožavatelji željni su novih priča s kojima se i sami

mogu poistovjetiti. Njihova glad za pričama tolika je da stalno zahtijevaju nove

pjesme i novo razočaranje. A publika često dobije i više nego što je tražila.

55

FOTO: GETTY IMAGES (5), SHUTTERSTOCK EDITORIAL (1) I AFP (2)

Taylor Swift na

posljednjem albumu u

svojim je pjesmama

spomenula bivšeg

zaručnika Joea

Alwyna i Matta

Healyja s kojim je

imala kratku romansu

Glazbenici opisuju ono što im se događa u

životu, a njihovi obožavatelji željni su novih

priča s kojima se i sami mogu poistovjetiti

IDIOT WIND - Bob Dylan

OSOBA O KOJOJ PJEVA: Sara Lownds

Ključni stih:

"Idiot wind/ Blowing every time you move your teeth/

You're an idiot, babe/ It's a wonder that

you still know how to breathe'

Bivša glumica i model, 84-godišnja Lownds, poslužila je kao

inspiracija za neke Dylanove pjesme, među kojima su i "Sad Eyed

Lady of the Lowlands" i "Sara." "Idiot Wind", napisanu i snimljenu u

vrijeme njihova prekida 1974., sin para Jakob Dylan opisao je kao

muzičku reportažu. Sinéad O'Connor je rekla da je ta pjesma imala

velik utjecaj na njenu glazbu, objašnjavajući da nitko od nas ne bi volio

biti na mjestu osobe kojoj je pjesma upućena. - Zato volim Boba

Dylana. Stvarno može biti jebeno okrutan - rekla je.

56

DIAMONDS AND RUST

Joan Baez

OSOBA O KOJOJ PJEVA:

Bob Dylan

Ključni stih:

"Well, you burst on the

scene/ Already a legend/

The unwashed phenomenon/

The original vagabond/

You strayed into my arms"

Talentirana glazbenica Joan Baez

posvetila je ovu baladu Bobu

Dylanu s kojim je bila u vezi od

1963. do 1965. i praktički mu

pomogla u karijeri. Pjesma, koja je

nastala 1974., iskreno i sjetno

govori o njihovoj uzavreloj ljubavi.

Legenda kaže da ju je upravo u

trenutku dok je pisala stihove

nazvao Dylan da s njom

prokomentira stihove "Lily,

Rosemary and the Jack Of Hearts".

Tog trenutka Baez se prisjetila

njihove ljubavi od koje je već prošlo

čitavo desetljeće, pa su stihovi

nakon razgovora počeli navirati

sami, i to baš o njemu - čovjeku koji

joj je slomio srce.

WIDE AWAKE

Katy Perry


Russell Brand

Ključni stih:

"Yeah, I am born again/

Out of the lion's den"

"Doza realnosti", tako je

američka pjevačica opisala

svoju pjesmu objavljenu 2012.,

nedugo nakon razvoda od

britanskog komičara Russella

Branda. Pjesma zvuči kao da

je neki vampir isisao život iz

nje i jedino što joj je preostalo

jest motivirati samu sebe da

se digne i krene dalje. Potpuni

oporavak dogodio se godinu

dana kasnije s mnogo boljim

singlom "Roar".

SILVER SPRINGS

Fleetwood Mac

OSOBA O KOJOJ PJEVAJU:

Lindsey Buckingham

Ključni stih:

"I know I could've loved you,

but you would not let me"

Snimljena 1977., tijekom turneje s

albumom "Rumours", svojevrsna

komemoracija glazbenice Stevie Nicks

izgubljenoj ljubavi postala je kultna

među obožavateljima koji su smatrali

da je pjesma zaslužila više od B-strane,

osobito zato što je njezin sadržaj bio

potpuno u skladu s pločom čiji se

tekstovi čitaju kao kronika bračnog

kaosa. Međutim, s vremenom pjesma je

postala favorit na koncertima gdje su

fanovi uživo mogli čuti kako Nicks svom

bivšem ljubavniku, gitaristu Fleetwood

Maca Lindseyju Buckinghamu, pjeva:

"You'll never get away from the sound

of the woman that loves you."

SUEDE - Animal Lover

OSOBE O KOJIMA PJEVAJU: Justine Frischmann i Damon Albarn

Ključni stih:

"I see you're moving, see you're moving, moving in with

her/ You'll pierce your right ear, pierce your heart here"

Inspirirana razdobljem kada je početkom devedesetih pjevačica

Elastice Justine Frischmann istodobno bila u vezi s Brettom

Andersonom iz Suedea i Damonom Albarnom iz Blura. Zvijezde

britpopa i ljubavni rivali navodno su jedan drugome slali znakovite

poruke putem ugriza i ogrebotina na tijelu Justine Frischmann, što je

u to doba intrigiralo javnost.

57

FOTO: GETTY IMAGES (2), PROFIMEDIA (1), SHUTTERSTOCK EDITORIAL (4) I AFP (5)

CRY ME A RIVER - Justin Timberlake

OSOBA O KOJOJ PJEVA: Britney Spears

Ključni stih:

"And it wasn't like you only talked to him and

you know it/ Don't act like you don't know it"

Ovom pjesmom, koju je producirao Timbaland,

Timberlake je 2002. uzburkao duhove i doživio slavu. Kad

je za spot angažirao djevojku koja sliči na Britney,

potvrdio je široj javnosti da je njihov prekid poslužio kao

inspiracija. Britney je čekala dvadeset godina prije nego

što se oglasila na tu temu u svojim memoarima "Žena u

meni". - U medijima sam prikazana kao bludnica koja je

slomila srce američkom zlatnom dečku. Prava istina je da

sam bila u komatoznom stanju u Louisiani dok je on

sretno uživao u Hollywoodu. Justin je zaboravio

spomenuti da me nekoliko puta prevario - napisala je

nekadašnja pop senzacija.

TRAIN IN VAIN - Clash

OSOBA O KOJOJ PJEVAJU:

Viv Albertine

Ključni stih:

"You say you stand by your

man/ So tell me something

I don't understand"

Nedugo nakon što je 1979. napisao

ovu pjesmu objavljenu na albumu

"London Calling", Mick Jones

prekinuo je s Viv Albertine. Ona

vjeruje da je to odgovor na pjesmu

njenog benda Typical Girls, posebno

stih "Tipične djevojke stoje uz svog

muškarca". Naime u Train in Vain

Jones pjeva "You didn't stand by

me". U jednom razgovoru 2016.

Albertine je rekla kako je ponosna

što je poslužila kao inspiracija za

pjesmu, ali da Jones to nikad neće

priznati. - Znao je vlakom doći do

mog stana, ali ja ga ne bih pustila

unutra. On je samo sjedio na mom

pragu. To je bilo okrutno od mene.

THANK U, NEXT

Ariana Grande

OSOBE O KOJIMA PJEVA:

Mac Miller, Ricky Alvarez,

Pete Davidson, Big Sean

Ključni stih:

"One taught me love/ One

taught me patience/ And

one taught me pain"

Svoj hit iz 2018. američka

pjevačica nije planirala posvetiti

svojim bivšima, sve dok pjesma

nije objavljena. "Nema otpora,

nema sjene, samo ljubav,

zahvalnost, prihvaćanje, iskrenost,

oproštaj i odrastanje", napisala je

Grande. Pjesma je nastala dok je

bila zaručena za komičara Petea

Davidsona, a iste godine njezin

bivši dečko, reper Mac Miller,

umro je od predoziranja.

YOU'RE SO VAIN

Carly Simon


Warren Beatty

Ključni stih:

"You probably think

this song is about you"

Riječ je o majci svih pjesama

kad je riječ o slomljenom

srcu. I dok su se njezin bivši

muž James Taylor, Mick

Jagger, David Geffen, David

Bowie i Jack Nicholson

spominjali kao mogući

protagonisti pjesme "You're

So Vain", dokazi upućuju da

ta čast pripada glumcu

Warrenu Beattyju, koji ju je

navodno nazvao kad je

pjesma objavljena i zahvalio

joj. Nakon godina šutnje

Simon je otkrila u svojim

memoarima da je druga

strofa bila o Beattyju, no da

ne znači da su i ostale. Prije

21 godinu odlučila je sve

otkriti najvećem ponuđaču

na dobrotvornoj aukciji.

Predsjednik NBC Sporta Dick

Ebersol platio je 50 tisuća

dolara za taj privilegij, ali pod

uvjetom da nikome ne smije

otkriti istinu. Prilikom

obilježavanja 35 godina od

njezine objave 2007. Beatty je

ponovio da je uvjeren kako

pjesma govori o njemu,

sugerirajući da bi moglo

proći još 35 godina prije nego

što shvati da se možda time

ne bi trebao hvaliti.

58

SORRY - Beyoncé


Rachel Roy

Ključni stih:

"He only want me

when I'm not on there/

He better call Becky

with the good hair"

Zahvaljujući snimci iz 2014.

na kojoj Solange Knowles u

liftu udara šogora Jay-Z-ja

dok Beyoncé ravnodušno

gleda u daljinu, bilo je jasno

da u njihovu braku ne

cvjetaju ruže. U pjesmi "Sorry" Beyoncé optužuje svog supruga da ju

je prevario s "Becky s dobrom frizurom" (Becky with the good hair).

Samo nekoliko sati nakon što je pjesma objavljena, Rachel Roy,

modna dizajnerica i bivša supruga Jay-Z-jeva nekadašnjeg poslovnog

partnera Damona Dasha, objavila je na Instagramu: "Good hair don't

care. Ali uvijek ćemo imati dobro osvjetljenje za selfie ili za istinu.

Živimo u svjetlu". Rachel je u objavi dodala i hashtag "nismo kraljice

drame" uz fotku na kojoj pozira s prijateljicom. Nakon toga svi su

shvatili da upravo o njoj Queen B pjeva u svojoj pjesmi.

YOU OUGHTA

KNOW

Alanis Morissette

DON'T COME THE COWBOY

WITH ME SONNY JIM!,

Kirsty MacColl


Shane MacGowan

Ključni stih:

"Did somebody tell you I'm lonely

as hell?/ I didn't expect you to

know me so well'

MacColl je bliskim prijateljima povjerila

kako je tema ove razigrane pjesme bio

frontmen Poguesa s kojim je otpjevala hit

"The Fairytale of

New York".

Shane

MacGowan je

1987. imao

cameo ulogu u

vesternu Alexa

Coxa "Ravno u

pakao", dvije

godine prije

nego što se

pjesma pojavila

na njezinom

albumu "Kite"

koji je

producirao

Steve Lillywhite,

njen tadašnji

suprug.

TOXIC - Britney Spears

CAN'T GET YOU OUT OF MY HEAD

- Kylie Minogue

OSOBA O KOJOJ PJEVAJU: Noel Fitzpatrick


Dave Coulier

Ključni stih:

"Did you forget about me, Mr Duplicity?

I hate to bug you in the middle of dinner"

Kanadska pjevačica nikada javno nije rekla ime

muškarca kojeg je gnjevno opisala u svojoj pjesmi.

No javna je tajna da je riječ o glumcu Daveu

Coulieru, poznatom po ulozi Joeyja iz "Pune kuće"

s kojim se viđala prije nego što je 1995. objavljen

njezin album "Jagged Little Pill". U razgovoru za

Boston Globe 1997. Coulier je priznao da su mu

stihovi vrlo poznati. Pogotovo oni koji govore da ga

je gnjavila za vrijeme večere - za što je rekao da je

Alanis stalno radila.

Ključni stih:

"I'm addicted to you/ Don't you know that

you're toxic?" (Toxic)

Ovaj popularni pjesmuljak koji je Britney Spears objavila

2003. napisala je Cathy Dennis iste godine kad je

prekinula s Noelom Fitzpatrickom, danas poznatim

iscjeliteljem pasa. Kada ga je britanska novinarka

godinama kasnije pitala je li još neka pjesma "posvećena"

njemu, tajnovito je aludirao na još jedan hit koji je

napisala njegova bivša: Morat ćete pitati Kylie Minogue je

li pjesma "Can't Get You Out of My Head" o meni.

59

GG MODA I DRUŠTVO

Protokraljica

bimbocora

Paris Hilton

FOTO: PROFIMEDIA

Dok se na sva usta priča o

ženskim pravima, osnaživanju

i podizanju njihove

svijesti o svom statusu u

društvu, čemu doprinosi i

trend stroge i minimalističke,

uniseks odjeće, pojava stila "bimbocore"

čini se poput blasfemije. "Bimbo", odnosno

na hrvatskom "fufa", uvreda je za ženski rod

premda se taj epitet već desetljećima veže za

mlade i zgodne plavuše. Fuficama su tako

nepravedno proglašavane holivudske legende

Marilyn Monroe i Jayne Mansfield, zvijezda

"Spasilačke službe" Pamela Anderson,

bogataška nasljednica i influencerica Paris

Hilton, pjevačica Britney Spears, pa čak i lutka

Barbie.

Zapravo nije riječ o tipu osobe već o stereotipu

koji su u kolektivnoj svijesti učvrstili

brojni holivudski filmovi poput "Plavuše s

Harvarda", kao i brojni vicevi o "glupoj plavuši",

mladoj i seksepilnoj ženi s inteligencijom

djeteta, no vrlo slobodnoj u ophođenju s

muškarcima. Taj kliše je ''mokri san'' mnogih

muškaraca nesigurnih u sebe koji žele da njihova

partnerica ''šuti i bude dobra u krevetu'',

kao što je rekao ozloglašeni influencer

Andrew Tate čija mizogina stajališta u pitanje

najviše dovode upravo njegovu inteligenciju.

No, i same žene imaju averziju prema takvim

pripadnicama svog spola, a njihov se stil odijevanja

prepun mašnica i volana, čipke i sate-

60

'fufe'

nove

generacije

Među trendsetericama je zavladao

'BIMBOCORE', ultraženstveni stil

odijevanja što ga obožavaju žene koje

se ne žele odreći dotjerivanja kako bi

zadobile poštovanje - jer se intelekt i

seksepil međusobno ne isključuju

tekst ANELA MARTINOVIĆ

na, ružičaste boje i pripijenih krojeva smatra

neukusnim i nedovoljno intelektualnim.

Ništa od toga nema veze sa suvremenim trendom

"bimbocorea". Od boja, materijala i kroja, u

igri su i dalje isti stilski elementi, no žena koja ih

nosi više nije ista. Ona više nije submisivna i ne

divi se slijepo muškarcu, već je samouvjerena i

samoljubiva, uživa u svojoj ženstvenosti svjesna

svoje zavodničke moći koju koristi upravo kako

bi razbila predrasude o sebi kao praznoglavoj

lutkici.

"Bimbocore" je podvarijanta "girlcorea", trenda

ženstvenosti popularnog među pripadnicama

TikTok generacije koje preispituju značenje tog

pojma, nastojeći se odmaknuti od onoga kako su

ga doživljavale njihove majke i bake. Prema istraživanjima

pretraživanje za nježno ružičastim

odjevnim predmetima od početka 2024. je poraslo

za 35 posto, za komadima s mašnom za 50

posto, a dvostruke znamenke bilježi i pretraživanja

suknji A-kroja, bluza s puf rukavima i suknji

od tanke čipke i tankog šantunga. No, privlačnost

trenda ne leži samo u romantičnoj ženstvenosti

s nostalgičnim prizvukom, već u njegovoj

temeljnoj poruci samoprihvaćanja i ljubavi prema

sebi. Stoga su, prema nekima, suvremene

''fufice'' zapravo feministice novog doba, naročito

na društvenim platformama.

61

RICK OWENS

MIU MIU

SANDY LIANG

LOVESHACKFANCY

MIU MIU

BIMBO DIZAJNERI

DI PETSA

YUHAN WANG

ALESSANDRA RICH

DAVID KOMA

JW ANDERSON

DIESEL

No, drugi ističu da je problematično kada se ženstvenost

prihvaća kroz pridržavanje patrijarhalnog

stereotipa. Primjerice, tiktokerica Nikita Redkar koja

ima više od 700 tisuća pratitelja i koja se naziva "profesoricom

na sveučilištu fufica", u svojim videima priča

o ekonomiji, financijama i aktualnim svjetskim

temama - napominjući da su prilagođeni ženama,

čime sugerira da one nemaju dovoljno intelektualnog

kapaciteta kako bi im se takve teme prezentirale jednako

kao muškarcima.

Srećom, većina drugih žena i djevojaka nije

upala u tu zamku. Pod hashtagom BimboTok,

na TikToku postoji velika i složna zajednica

samoproglašenih "fufica" koje suvislo raspravljaju i o

najozbiljnijim temama. Nazivajući sebe

praznoglavkama, sprdaju se s predrasudama kako

zgodna i mlada, a pritom još i plavokosa ženska

osoba ne može biti drugo doli glupa i infantilna. One

dokazuju upravo suprotno - atraktivne su i pametne.

To najbolje dokazuje i primjer pop dive Madonne.

Plavokosa pjevačica uvijek igra na kartu seksa, no

nitko za nju ne bi mogao reći da je glupa. Nastupala je

u korzetima, halterima, grudnjacima i mrežastim

čarapama, pozirala gola za svoju knjigu "Seks",

provocirala lascivnim videospotovima i koncertnim

nastupima, na pozornici simulirala seks i

62

masturbiranje, svoj Instagram profil ispunila

fotografijama svojih grudi i stražnjice utegnuta u

odjeću sado-mazo estetike, a ni u jednoj od tih prilika

nije izgledala podčinjeno, slabo ni nemoćno. Upravo

suprotno, njena osviještena seksualnost odnosi

nadmoć nad muškarcima, ona je ta koja postavlja

pravila igre pa nije u ulozi žrtve koja je tipična za

ženski spol, već u ulozi ''žderačice'' muškaraca.

STREET

STYLE

FOTO: PROFIMEDIA (8), LAUNCHMETRICS(2), IMAXTREE (1), PRESS (6), FILIPPO FIOR (1)

Kao i jedna od predvodnica suvremenog

"bimbocorea" koja je popularna među

pripadnicima generacije milenijalaca. Riječ je

o američkoj pjevačici Lani Del Rey koja je na prividno

nedužnoj, a zapravo osviještenoj seksualnosti

izgradila karijeru još prije nego što je taj trend uopće

bio uobličen i opisan. U svojim stihovima često

spominje ljubav prema starijim muškarcima

stavljajući sebe u ulogu Lolite, samosvjesne i

zavodljive mlade žene koja zna koliku moć ima nad

muškarcima - premda u cvjetnim mini haljinama i s

natapiranom kosom, elementima stila 70-ih, izgleda

nevino i nedužno. No ne i glupo, što za mnoge

(muškarce) predstavlja šokantan obrat u poimanju

žena takvog stila odijevanja i ponašanja.

Još veći šok sigurno im izaziva ekipa kao što je britanski

duo OPIA koji čine samoproglašene queer

''fufice'' Bambi Dyboski i Bautista Botto-Barilli, po z -

natiji kao Paris Hilton i Nicole Richie istočnog Lon -

dona. Organizatorice queer rave partyja obožavaju

ultraženstvenu odjeću - šljokičaste topove, kratke

suknje, infantilne printove, čarapice i mašne, a okušale

su se i u organiziranju modne revije u londonskom

butiku na kojoj su predstavile "bimbo" kreacije recentnih

kao i neafirmiranih modnih dizajnera.

- Kao queer i trans osobe te obožavatelji(ce) rave

partyja za koja vrijede posebna modna pravila - partijaneri

se vole odijevati u najrazličitiju odjeću i uskočiti

u najrazličitije uloge, volimo izrazito ženstvenu odjeću

i šminku - rekla je Bambi koja ne smatra da bi ju se

zbog toga trebalo smatrati glupom.

- Pustite da uživamo u ženstvenosti - dodala je

napominjući kako cijeni "pomaknute" kolekcije brendova

Diesel, DiPetsa, Rick Owens, JW Anderson i

Miu Miu.

A kad je o kreatorima riječ, i oni "bimbocore"

predstavljaju na novi način, naročito u modnim kampanjama.

Njihove manekenke imaju odlučan, pa čak i

izazivački izraz lica u stilu "što mi tko može" dok

poziraju u suknjama ispod kojih se naziru gaćice, korzetima

i haljinama od tanke tkanine samo ovlaš ogrnute

oko tijela.

Jedna od najatraktivnijih je kolekcija Alessandre

Rich, britanske dizajnerice koja kreira i za princezu

Kate, doduše puno čednije komade.

- Oni koji smatraju da ženstvena i zavodnička odjeća

degradira žene ne shvaćaju da ih takvim stavom

degradiraju upravo oni - rekla je dizajnerica, dodajući

kako bi to značilo da se žene ne bi smjele dotjerivati

žele li dobiti priznanje društva. (Naravno, vrijedi i

obratno: žena nije ništa manje ženstvena ako voli

nositi hlače i odijela).

BIMBO

EKIPA

Pjevačica Lana

Del Rey (gore),

pariška It-girl

Svita Sobol

(sredina gore),

glumica Julia

Fox (desno

gore),

performeri i

umjetnici Bambi

Dyboski (desno)

i Bautista Botto-

Barilli (desno

dolje)

63

GG ART DIJALOZI

Portreti bračnog para Newton na ulazu Zaklade

FOTO: GERHARD KASSNER

HELMUT,

JUNE I JA

64

Doktor povijesti fotografije

MATTHIAS HARDER

posljednjih 20 godina se kao kustos i

ravnatelj Zaklade brine o bogatoj

ostavštini od pola milijuna fotografija

Helmuta Newtona. U intimnom

razgovoru za Gloriju Glam otkriva

sudbonosne detalje iz života i braka

slavnog umjetnika, što je sve bio

spreman učiniti za dobar kadar i dobru

plaću te kako je svojim prikazom žena

pomicao granice - mnoge inspirirao, a

mnoge isprovocirao

razgovarala ILIANA KLJAIĆ

FOTO: DAVID VON BECKER

Fotografija je oduvijek bila velika ljubav 59-godišnjeg Matthiasa Hardera

65

FOTO: © HELMUT NEWTON FOUNDATION


Tko god imalo voli

fotografiju, poznaje

rad Helmuta

Newtona. Mene je

osvojio još u

mladenačkoj dobi

kad sam kupovao njegove knjige.

Posebno su me privlačili njegovi

aktovi. Točnije rečeno njegova

suptilna zavodljivost i pristup snazi

ženstvenosti koji su nam otvorili oči i

um. Nitko nije objavio toliko modnih

fotografija tijekom karijere kao on. On

je klasik, brend. Njegov stil je

neponovljiv, prepoznatljiv i samo

njegov.

Prvi susret

Upoznali smo se 2000. na njegovoj

retrospektivnoj izložbi u Berlinu. Ne

mogu reći da je naš prvi susret prošao

spektakularno. Newton je ujedno

slavio 80. rođendan te je bio previše

zaokupljen događajem da bi bilo

prilike za prisniji razgovor. Naš drugi

susret dogovoren je tri godine kasnije,

u prosincu 2003. Naime, u to je vrijeme

Helmut tražio kustosa za zakladu koju

je pokretao, a mene je preporučio

zajednički prijatelj. Satima smo

razgovarali u baru jednog berlinskog

hotela, a na kraju iznimno

inspirativnog druženja ponudio mi je

vođenje Zaklade. Bila je to ponuda koja

se ne odbija.

Iznenadna smrt

Nekoliko smo se puta susreli,

komunicirali telefonom ili e-mailom, a

potom je Newton otputovao u Los

Angeles gdje je i umro. Imao je 83

godine. Za volanom je doživio srčani

Nova izložba Newtonova je oda rodnom Berlinu:

Autoportret nastao u Yvinom studiju 1936. (lijevo).

Fotografija Berlin, Berlin! snimljena za njemački

Vogue 1979. (gore). Jenny Capitain u berlinskom

hotelu Florian 1977. (desno)

udar, izgubio kontrolu i zabio se u zid.

Tog 23. siječnja 2004. bio sam u Berlinu,

završavao svoj dotadašnji posao

ravnatelja malog muzeja u blizini

Hamburga kako bih uskoro mogao

preuzeti svoju novu dužnost u

Newtonovoj zakladi. Bio je to golem šok

te isprva nisam znao hoće li projekt

zaživjeti. No, njegova udovica June bila je

predana ideji i sve je išlo prema planu.

Ona je postala predsjednica Zaklade i

pokretačka snaga da se sve finalizira u

Helmutovu duhu. Ja sam joj pomogao u

tome koliko god sam mogao.

Život nakon Newtona

Još su prisutne brojne nedoumice i

otvorena brojna pitanja koja bih mu rado

postavio - o konkretnim narudžbama i

snimanjima, o njegovoj ideji i namjeri, o

strategiji... No, pomaže mi čitanje

njegove autobiografije i brojni intervjui,

kojima se stalno vraćam, te razgovori s

njegovim bliskim suradnicima.

Na moju veliku žalost Helmut nije

dočekao službeno otvorenje Zaklade, no

prije smrti razradio je sve detalje dviju

inauguracijskih izložbi. U prvim

'Zgrada Zaklade nalazi se blizu berlinskog kolodvora

ZOO s kojeg je 18-godišnji Newton bježao od nacista. Za

mene je to dojmljiva, gotovo jedinstvena gesta pomirenja'

66


Na izložbi u

Opelvillenu bit će

prikazana i

legendarna

fotografija

'Helmut in

pumps', koju je

Alice Springs

snimila u Monte

Carlu 1987.


godinama rada Zaklade slijedio sam

Junine ideje, no s vremenom sam stekao

njezino povjerenje i davala mi je sve više i

više slobode kao kustosu izložbi. Danas

imam punu odgovornost za Zakladu, za

izložbe u Berlinu i svijetu, za golemu

internu arhivu - kao kustos i kao

direktor. Mjesto ravnatelja daje mi i

puno veću administrativnu odgovornost.

Ostavština čini sjajnu kolekciju iz koje

nastaju uvijek nove izložbe, s novim i

drugačijim aspektima gotovo

nemjerljivog, veličanstvenog rada, bilo

samostalno ili grupno. Cilj mi je

neprestano kontekstualizirati

Newtonovu fotografiju na nov način, u

jukstapoziciji s fotografijama drugih

autora. Ovdje u Zakladi ne upravljamo

samo njegovim radom i svim arhivama

nego i njegovom ostavštinom; mi smo

kompetentni centar za sva pitanja koja

se odnose na Newtonov rad - i rad

njegove supruge koja je djelovala pod

imenom Alice Springs. Imamo tisuće

posjetitelja svake godine i mnogo se piše

o nama. Zaklada je postala živa

ustanova, a ne mrtvi muzej, što je bila

glavna Newtonova želja.

Berlin

Helmut je rođeni Berlinac, no kao

Židov svoj je rodni grad morao napustiti

1938. ili, točnije rečeno, uspio je iz njega

pobjeći od nacista kad mu je bilo 18

godina. Ponio je tek jedan kovčeg i ostao

potpuno sam. Pokazao nam je da je

gotovo sve moguće ako doista želimo

živjeti svoje snove. Nakon rata redovito

se vraćao u Berlin. Tu je radio i za razne

časopise. Iako je živio po cijelom svijetu,

Berlin nikad nije prestao voljeti. I točno

65 godina nakon sudbonosnog bijega

odlučio je dio svoje arhive smjestiti u

obližnju velebnu palaču Charlottenburg

u povijesnom središtu Zapadnog Berlina

koja je izgrađena kao pruska vojna

kockarnica. Upravo odavde, s obližnjeg

kolodvora ZOO, Newton je napustio

grad. Za mene je to dojmljiva, gotovo

jedinstvena gesta pomirenja.

June Newton

Sve do smrti u travnju 2021. June je

bila vrlo snažna, intenzivna i bistra žena

te sjajna fotografkinja, za koju smo u

Zakladi organizirali nekoliko

retrospektivnih izložbi. Posljednju u

'June je bila snažna, intenzivna i

bistra žena te sjajna fotografkinja.

Helmut je nezamisliv bez nje, kao

i ona bez njega'

68

povodu njezina 100. rođendana.

Odnedavno je izložba njenih radova

postavljena u Rüsselsheimu u

Opelvillenu, a uskoro će se moći vidjeti u

Schloss Moylandu, mjestu u Njemačkoj.

Samo na prvi, površni pogled činilo se

da ju je zasjenio suprug, no što se više

udubljujete u njezin rad i osobnost,

postaje jasnije da su njih dvoje imali

ravnopravan partnerski odnos. Jedno je

nezamislivo bez drugoga. Helmut i June

upoznali su se u Melbourneu 1947., ona

mu je bila model, a godinu dana kasnije

postala mu je supruga. Tako je započela

55-godišnja životna i ljubavna priča - sve

do Helmutove smrti. June je bila nagrađivana

glumica u Melbourneu, a ta će se

karijera i kasnije pokazati odlučujućom

ne samo za njezin fotografski rad nego i

za rad njezina supruga. Dakle, utjecaj je

išao u oba smjera.

Najbolje od najboljeg

Osobno mi je najdraže njegovo

stvaralaštvo šezdesetih i sedamdesetih

godine prošlog stoljeća u Parizu, kada je

Newton postao Newton, jedan od

najboljih modnih fotografa svih

vremena. Tada je stvarao posebno

iznenađujuće, nove, svježe fotografije

koje su savršeno vizualizirale "zeitgeist",

a ponekad su bile i ispred njega.

Ostavština

Sustavni pristup vlastitoj arhivi

možemo uočiti od 1971., kada je Newton

počeo pomno i kronološki arhivirati

kontaktne listove te sve narudžbe i

snimke upisivati u knjige inventara.

Procjenjujemo da je snimio više od pola

milijuna fotografija, a iako je jedan od

najobjavljivanijih fotografa, većina

njegovih fotografija nije prikazana niti

tiskana.

Sve za dobar kadar

Newton je sebe ironično nazvao "A

Gun for Hire", a to je bio i naslov naše

prve postumne izložbe 2005. Za dobru

snimku i dobru plaću bio je spreman sve

učiniti. Pritom je među donositeljima

odluka uvijek pronalazio srodne

kreativne umove koji su se odazivali

njegovim neobičnim idejama. Godine

1967., na primjer, dok je tražio inspiraciju

za modno snimanje za britanski Vogue,

June mu je dala ideju rekavši: "Budi

Hitchcock". Odmah je unajmio dvokrilac

iz kojeg manekenka bježi poput Caryja

Granta u filmu "Sjever-sjeverozapad".

Nekoliko godina kasnije Newton je čak

tražio nuklearnu podmornicu za modno

snimanje za američki Vogue, a i to je

dobio. Takvo što danas je, naravno,

nezamislivo. Možda bi se takvi dodatni

elementi na slici u konačnici ubacili uz

pomoć Photoshopa ili AI.

Kralj perverzije

Newton je volio žene, a to vidimo i

osjećamo na njegovim fotografijama, ne

samo na kultnim snimkama. No, također

je volio ići protiv dobrog ukusa i

društvenih normi te pomicati moralne

granice: uzeo si je slobodu da u svojoj

fotografiji bude drzak i neozbiljan,

zaigran i nepristojan. To je mnoge

inspiriralo, a mnoge i isprovociralo.

Upoznao sam ga kao vrlo pristojnu i

duhovitu osobu koja se na setu vrlo

uljudno ponašala prema svojim

modelima. Nipošto nije bio diva, već

slobodan duh. Ako želite saznati više o

njemu i kako se ponašao na setu,

pogledajte dokumentarac "Helmut by

June" iz 1995. Njegova je supruga vrlo

često bila na snimanjima.

Newtonovi uzori

Od 1936. do 1938. Newtona je u

Berlinu podučavala Yva, a kasnije ju je

slijedio u tri glavna žanra - modi,

portretu i aktu. U njegovoj autobiografiji

možemo pročitati koliko joj se divio kao

ženi i kao fotografkinji. U intervjuima je

također spominjao Ericha Salomona,

Martina Munkácsija i Brassaïja kao

važne izvore inspiracije.

20 godina kasnije

Veliku obljetnicu zaklade slavimo s

retrospektivnom izložbom HELMUT

NEWTON. LEGACY u Veneciji gdje ću

ovog ljeta održati nekoliko predavanja,

izložbom Alice Springs u Rüsselsheimu

te velikom izložbom "Berlin. Berlin" koja

će biti postavljena do veljače 2025. U

prednje tri sobe predstavljane su neke

Newtonove nepoznate berlinske slike

koje je izradio sam ili za časopise. U

stražnjim prostorijama bit će

Newtonove kolege: Yva, Arno Fischer, F.

C. Gundlach, Will McBride, Wim

Wenders, Maria Sewcz, Thomas

Florschuetz, Michael Schmidt i Barbara

Klemm, odnosno novinarske, umjetničke

i konceptualne berlinske slike različitih

žanrova. Ovom izložbom ne slavimo

samo 20. obljetnicu osnutka zaklade

nego i mit o Berlinu.

Newton u Hrvatskoj

Osobno bih volio dovesti Newtonovu

izložbu u Hrvatsku. Uobičajena

procedura je da nam zahtjev za

organiziranje izložbe dođe od muzeja ili

posrednika, a nakon toga razgovaramo

o sadržaju i troškovima. No, do tada

njegovi obožavatelji mogu skoknuti u

"Le Stanze della Fotografia" u Veneciji ili

u Berlin.

Budućnost fotografije

Nitko ne može točno predvidjeti

smjer u kojem će se fotografija kao

umjetnost razvijati jer je umjetna

inteligencija potpuno novi alat za

stvaranje slika koji također potkopava

obećanje autentičnosti koje je još uvijek

barem donekle povezano s medijem

fotografije. No, uvjeren sam da će i dalje

biti mnogo zanimljivih fotografa koji će

nas očarati i uznemiriti svojim slikama -

kao prije njih Helmut Newton.


Autoportret June Newton,

umjetničkog imena Alice Springs

s modelom, u Parizu 1970-ih

69

GG WELLBEING

FOTO: PROFIMEDIA

Uklopiti se

ili pripadati?

Zašto je važno da stremimo biti takvi kakvi jesmo, a ne

da se mijenjamo i prilagođavamo kako bismo se

uklopili, promišlja kolumnistica EVA FELDMAN

70

Bilo da se radi o razredu u osnovnoj školi, ekipi

u gimnaziji ili kolektivu na poslu, nitko od nas

ne može proživjeti život a da ne bude dio

grupe. Ne samo da su nam društvo i sustav

organizirani oko zajednica nego je to u našem

DNK - Homo sapiens je bez sumnje iznimno

društveno biće. Biti dio grupe za naše pretke značilo je

osigurati si hranu i zaštitu, pa je bilo kakav rizik da ih iz grupe

izbace ili da ih grupa odbije značio preveliku opasnost za

pojedinca. A u današnje vrijeme, kad smo samo jednu krivu

objavu daleko od javnog prozivanja i "kanseliranja", strah od

odbacivanja i potreba da budemo prihvaćeni ne jenjaju.

Da budem potpuno jasna, nije problem u samom strahu od

odbacivanja niti u čovjekovoj potrebi da bude prihvaćen, jer su

nas i taj strah i ta potreba podržavali do mjesta na kojem smo

sada, potrebni su nam i važni. Čovječanstvo je preživjelo do

danas zahvaljujući moći pojedinca da djeluje za grupu i spo -

sobnosti grupe pojedinaca da djeluju skupa za dobrobit većine

i to se ne treba uzimati zdravo za gotovo. Svaki strah da će nas

kritizirati, osramotiti ili odbaciti osjećamo s dobrim razlogom -

zbog želje da nas grupa prihvati, da budemo njezin dio.

Problem koji svatko od nas osjeća, neki u većoj, neki u

manjoj mjeri, nastaje jer se zbog tog straha kočimo biti sve što

jesmo. Zbog tog straha živimo u grču, bojimo se reći nešto za

što mislimo da bi nas okolina osudila, zbog tog straha ne

odijevamo žarke boje, ne usudimo se biti glasni. Dapače, zbog

tog straha se smanjujemo i utišavamo. Sve to radimo s istim

ciljem: da bismo izbjegli svako isticanje.

Taj strah gura nas da u osmom razredu osnovne škole

počnemo slušati narodnjake jer je to popularno, iako nam se

osobno ne sviđa takva glazba. Taj strah utječe da odlučimo

staviti pramenove na svoju kosu jer tako nose druge cool

djevojke u školi. Zbog tog straha nećemo se požaliti na

bezobrazno ponašanje kolege na poslu kojeg svi drugi u odjelu

vole i zbog toga ćemo šutjeti o nepravdi kojoj svjedočimo,

pogotovo kad i svi drugi šute. Taj strah tjera nas da se svim

svojim snagama trudimo uklopiti, čak i ako to znači da ćemo se

udaljiti od sebe.

U svojem radu s pojedincima i grupama, u razgovorima s

bliskim prijateljicama i javnim razgovorima pred većim brojem

ljudi, sve više se dotičem teme uklapanja i razlike između

uklapanja i pripadanja. O toj razlici govori i poznata autorica

Brené Brown. Ono za čim svi žudimo zapravo je pripadati, ali

se čini da je naš mozak s vremenom pronašao brži i kraći put u

onome što nazivamo uklapanje. Iako pripadati grupi i uklapati

se u grupu nikako nije isto, često se odabiremo uklopiti jer u

tome vidimo manji rizik.

Vrlo je jednostavno: evolucijski gledano, biti svoj nije toliko

velika vrijednost kao što je biti dio grupe. Tako je našem

mozgu, iako ne i našoj duši, puno prihvatljivije da izgubimo

dijelove sebe, koji bi možda mogli biti neprihvatljivi, čudni i

sramotni, nego da izgubimo grupu kao podršku i zaštitu. Jer,

da bismo osjećali da pripadamo, potrebno je nadići i probiti taj

strah od odbijanja i pokazati se točno onakvi kakvi jesmo, sa

svim svojim dijelovima, iskreni, otvoreni, autentični. Jedino

takvi možemo i biti prihvaćeni i jedino takvi možemo osjećati

pripadnost.

Ovdje nailazimo na više od jednog izazova. Ne samo da je

veliki zadatak usuditi se izložiti svijetu i drugima kad sve u

nama vrišti "Sakrij se! Pazi! Ne tako!", nego je samo po sebi

izazov već i osvijestiti i pronaći tko smo i što smo. Ne može nas

čuditi da nam je, nakon toliko godina skrivanja, uopće teško i

doći u doticaj sa samim sobom, da nam se može činiti

nemoguće da nakon desetljeća gušenja svojih pravih osjećaja

otkrijemo kakvi smo kad smo autentični. Međutim, to je

zadatak koji svatko od nas treba preuzeti na sebe, zadatak za

koji svatko od nas treba preuzeti odgovornost - jer ne postoji

nitko drugi kome će biti važno da smo mi - mi, osim nas samih.

I iako nam se zbog toga može činiti kako nikoga nije briga

da smo svoji kad smo u grupi, što se više budemo izlagali i

pokazivali, moći ćemo primijetiti da se i grupa zbog toga

mijenja. Možda ne grupa ljudi zatvorenog uma, koji ni sami

sebi ne dopuštaju biti drugačiji, ali svakako grupa onih koji

uistinu i jesu "naši ljudi", koji će znati prepoznati kakvo

bogatstvo unosimo samim time što smo sve što jesmo.

Nešto čarobno nastane u grupi kad se pojedinac usudi biti

svoj - kad se netko usudi reći "Strah me", kad netko podijeli s

drugima svoju bol ili svoj sram, kad se netko ohrabri priznati

da je... čovjek. U tom trenutku svaki član grupe barem

nakratko dobiva pojedinačnu moć, ne samo da reagira na

drugog u skladu sa svojim, unutarnjim, iskrenim osjećajem

nego se i zaustavi i potraži u sebi ono o čemu drugi govori.

Svatko u toj grupi dobiva priliku biti zrcalo drugome, ali i sebi.

Svatko u grupi dobiva priliku prihvatiti drugog i tako prihvatiti

i dio sebe za koji misli da će biti neprihvaćen.

Pojedincu koji se izložio, a nadam se da ćete taj pojedinac

barem jednom biti i vi, osjećaj pripadanja pruža daleko više od

osjećaja uklapanja. Da budem iskrena, nisam sigurna ni da

zadnje spomenuti osjećaj i postoji. Vidim uklapanje više kao

čin, a pripadanje kao osjećaj. To neka nam služi kao jasan

putokaz. Kad se pokažemo sa svime što nosimo u sebi, tek

tada možemo uistinu biti prihvaćeni i to osjetiti, tek tada

možemo ostvariti stvarnu povezanost unutar grupe.

Zato je važno da stremimo biti svoji i takvi kakvi jesmo

pripadati, a ne se mijenjati i prilagođavati samo kako bismo se

uklopili. Kada se uklapamo u grupu, nestajemo u masi - a kada

grupi pripadamo, pridonosimo joj, za što će nam ona

višestruko vratiti.

71

72

GG NOVE TENDENCIJE

SPEKTAKULARNI

LET KOSOVSKOG

UMJETNIKA

Nakon djetinjstva obilježenog ratom i

egzilom, PETRIT HALILAJ postao je jedan od

najvećih talenata svoje generacije, a nova

izložba postavljena na krovu njujorškog

muzeja Metropolitan samo je potvrda njegove

genijalnosti

tekst LIVIA ČVELJO

FOTO: AFP (2)

73

FOTO: AFP (2) I PROFIMEDIA (2)

Instalacije inspirirane dječjim crtežima postavljene su

na krovu njujorškog muzeja Metropolitan (lijevo).

Izložba predimenzioniranog cvijeća 2020. prikazana je

u Madridu u sklopu koje je performer bio preodjeven

u bijelog gavrana (desno)

Kada je kosovski umjetnik Petrit Halilaj dobio

pozivnicu za svoj najveći projekt u SAD-u,

znao je kamo prvo mora otići - u svoju školu.

Za svoju skulpturalnu instalaciju "Abetare",

koja je postavljena na krovu muzeja

Metropolitan, 38-godišnji Halilaj obišao je

osnovne škole u Albaniji, Sjevernoj Makedoniji i Crnoj Gori,

dokumentirajući crtkarije koje su generacije školaraca ostavljale

na klupama i zidovima. Ime projekta referira se na albansku

slovaricu iz koje je kosovski umjetnik naučio abecedu.

- Povratak u taj dio svijeta i obilazak brojnih škola potaknut

je željom da stvorim svoju intimnu mapu, drukčiju od povijesnih

mapa koje reflektiraju dominantni narativ. Ne postojimo u

izolaciji. Međusobno se oblikujemo identitetima - pozitivno i

negativno - rekao je Petrit.

Ti dječji crteži s Balkana formirali su uzorak za živahne

bronce i skulpture od čelika koje trenutno ukrašavaju vrh njujorškog

muzeja - one goleme, ali i cvijeće, ptice i grafite koji se

skrivaju iza šanka za koktele.

Halilaj je rođen 1986. u selu Kostrcu u blizini grada Runika.

Na Art Baselu jedne je godine uporno morao odgovarati na

pitanje odakle dolazi, pa je u sklopu sajma u bijelu kocku istresao

60 tona zemlje iz rodnog sela. Njegovi školski dani bili su

obilježeni ratom. Srpska vojska je 1999., na vrhuncu Kosovskog

rata, zapalila njegov obiteljski dom - riječ je o brutalnom

poglavlju jedne noćne more etničkog i vjerskog konflikta koja

traje desetljećima. Petritova obitelj pobjegla je u Albaniju.

Njegovi prvi dani u izbjegličkom logoru obilježeni su stajanjem

u redu za kruh, ali dolaskom talijanskog psihologa Giacoma

Angela Polija sve se promijenilo. On je djeci donio papir i bojice.

- I danas to smatram najdražim darovima koje sam dobio.

Oni su vratili sreću u moj život - rekao je Petrit Halilaj.

74

Halilajeva umjetnost vrti se oko pitanja

nacionalnosti, obitelji i seksualnosti

kroz simbole, posebno ptice čija se krila

i kandže pojavljuju posvuda

Crtao je razne motive kako bi prenio ono što se dogodilo njemu

i njegovoj zemlji. Ratni reporteri u to vrijeme su izvještavali

o čudu od djeteta koje s obje ruke crta kokoši i paunove.

- Smišljeno sam ih radio jer sam želio pokazati Angelu traume

rata kojima sam svjedočio. Također sam htio prikazati

krajolik u kojem sam želio živjeti. Bili smo u vlažnom, kišnom i

depresivnom kraju gdje nije bilo ničega. Naravno, ako mi netko

da bojice, sigurno neću nacrtati smeđu zemlju - izjavio je.

Zahvaljujući Poliju otišao je u Milano gdje je upisao likovnu

akademiju. Kako je živio posvuda, govori četiri jezika, ali kad je

bio dijete, nije mnogo pričao.

- Bio sam sretniji kad sam crtao nego pričao. Više sam volio

pričati sa životinjama nego s ljudima. Moji roditelji kažu da sam

volio komunicirati s kokošima - kao kokoš - rekao je.

Poli je također sačuvao njegove crteže koje je napravio u

logoru. Više od dvadeset godina stajali su u nekoj kutiji jer je

Halilaj bio odlučan da ratna iskustva nikada neće dominirati

njegovim životom. Znao je da će to iskustvo biti bolno. Bio je već

etablirani umjetnik, aktivist za prava gayeva na Kosovu i kosovskog

identiteta, u braku sa španjolskim umjetnikom Alvarom

Urbanom - kad se odlučio suočiti sa svojom prošlošću.

75

FOTO: AFP (2) I PROFIMEDIA (1)

Petritu Halilaju radovi su često nadahnuti motivima

cvijeća i ptica, koji ga podsjećaju na rodni kraj

- Mislio sam da bih ih možda, iako je bilo veoma zastrašujuće,

mogao razotkriti, predstaviti i raditi na ideji povezivanja

crteža, ideji pamćenja i iskustva tijela - rekao je Petrit.

Halilaj danas živi u Berlinu, ali u umjetničkom i privatnom

djelovanju ostaje povezan s Kosovom, koje je postalo neovisno

2008. i gdje je sudjelovao kao savjetnik ministra kulture prilikom

gradnje muzeja suvremene umjetnosti. A na Kosovu žive

njegovi roditelji i četvero braće i sestara koji su se vratili u

domovinu. Pripada uzbudljivoj generaciji umjetnika iz najmlađe

europske zemlje, među kojima su još Flaka Haliti, Alban

Muja i Doruntina Kastrati, koja je upravo osvojila nagradu na

Venecijanskom bijenalu. Njegova umjetnost vrti se oko pitanja

nacionalnosti, obitelji i seksualnosti kroz simbole, posebno ptice

čija se krila i kandže pojavljuju posvuda - od balkanskih antikviteta

do trupa Boeinga 737. Upravo je motiv ptice proslava

novih mogućnosti i prilika za nove generacije da preispitaju

statične povijesne i nacionalističke narative od kojih se tako

teško odmaknuti. Za svoju izložbu 2017. pretočio je antikvitete

iz svoga kraja, koji se danas nalaze u srpskim muzejima, u likove

ptica s kandžama. Ogromne kandže mogle su se vidjeti i na

izložbi u Madridu, a i jedan performer bio je odjeven u bijelog

gavrana.

- Ptice i kokoši uvijek me vraćaju na albansku slovaricu

Abetare. U lekciji za slovo P bio je dječak po imenu Petrit. Pulat

e Petritit, što u prijevodu znači Petrit i kokoši. Pa samo zamislite

da vas kao dijete netko pita kako se zovete. Rekao bih svoje

ime i oni bi odgovorili: O, Petrit s kokošima. Godinama nisam

Upravo je motiv ptice proslava

novih mogućnosti i prilika za

nadolazeće generacije da

preispitaju statične povijesne i

nacionalističke narative

shvaćao zašto mi to govore. Zašto sam Petrit s kokošima. Znao

sam da imamo kokoši u dvorištu. Kasnije sam shvatio da su svi

učili slova iz Abetarea - rekao je umjetnik.

U svojim radovima često je inkorporirao crteže ptica iz djetinjstva,

ali i cvijeća. To objašnjava činjenicom da propitivanjem

sadašnjosti, ili propitivanjem ustaljenih kanona tako što

se vraćamo u djetinjstvo, imamo priliku shvatiti svijet koji nas

okružuje i plaši.

- Obilazeći škole, gradio sam protonarativ: mrežu simbola,

abecede i crteža koji su postavljeni u Metu te stvaraju zajednički

pejzaž - kaže.

Izložba, koja je otvorena do 27. listopada, sadrži manje radove,

uključujući i strijelu na kojoj je napisano Runik. Halilaj je pričvrstio

manje djelo na betonski zid te ga usmjerio prema svome

selu kao simbol povezivanja udaljenih lokacija. Iako su razigrani

i evociraju adolescentski impuls, radovi su podsjetnik na

to kako rat i sukob uništavaju nevinost. Njegov projekt je

posebno aktualan, jer Njujorčani pomažu desecima tisuća

migranata školske dobi, a svijet svjedoči stradanjima u

Ukrajini i Palestini. Povećavajući prijelaze iz djetinjstva,

"Abetare" ističe ono što

umjetnik naziva malim

"djelima slobode" koja

prkose ideologiji i sustavnoj

opresiji.

- Današnji svijet predstavlja

strah i prijetnju.

Volim zastupati suprotno

od onoga što nas svijet

pokušava naučiti - kaže.

Baš poput ptica koje

imaju nezamislivu slobodu.

76

GG PUTOVANJA

KOMADIĆI

RAJA

(u Europi)

Ovisnica o putovanjima i

kolekcionarka uzbudljivih iskustava

koja pružaju novootkrivene

destinacije, IVA BIONDIĆ piše o

magičnim mjestima Starog

kontinenta u kojima je divno provesti

vikend (ili pak ostati živjeti, zauvijek)

FOTO: DAVOR PETRIČIĆ

Čitala sam nedavno fantastičan prvi

roman jedn-og/-e transrodn-og/-e

autor(ice) (nemam pojma kako se

pravilno (trans)rodno prilagođavaju

ni pridjevi ni imenice ni zamjenice,

stoga ću umjesto ovog meni

nejasnog rodno-gramatičkog kaosa nastaviti u ženskom

rodu jer bih rekla da bi i autor(ica) to preferirala;

ona se, osim u svom tijelu, nikada nije osjećala

ugodno ni u svojem rodnom mjestu u nekoj britanskoj

vuko*** (citatna referenca na autoričinu neljubav

prema istome) ni u Londonu kao svojem odabranom

gradu, ali piše da se osjećala ugodno nepripadajuće

u San Franciscu, New Yorku i Mexico Cityju u

kojima je kasnije živjela. Sviđa mi se kako je i duhom i

tijelom prepoznala ugodu nepripadanja i u njoj našla

neko pripadanje. Kod mene je stvar drugačija - ja baš

utjelovljujem onu islandsku lingvističku postavku

gdje ista riječ znači i "dom" i "svijet", ovisno o tome

koristi li se u ženskom ili muškom rodu. Često kada

putujem ja nađem svoje (žensko) mjesto, osjećam da

pripadam u neke magične (tuđe) svjetove. U posljednjih

desetak godina otkrila sam nekoliko takvih u

Europi u kojima je divno provesti vikend, ali zapravo

ostala bih živjeti tamo, pristala bih da mi svaki od njih

bude dom, jer je svaki od njih poput (komadića) raja

na zemlji.

Prošle godine tražila sam tako neko magično mjesto

za proslavu svog Velikog rođendana ( jednog od

onih na kojima mi se ljudi čude i malo su sablažnjeni

da imaju prijatelje/poznanike tih godina ako su oni u

tridesetima, ali i dalje u godinama u kojima mi je

danas žena tu na mom otoku rekla - "evo došla je

CURA po ključeve") i nekako su mi išle na živce bahate

cijene aviokompanija i odlučila sam se da nećemo

na long distance trip, a imam prijatelja koji uređuje

masseriju u Puglii i koji me već godinama zavodi tom

connoisseurski popularnom destinacijom pa je na

Pugliu pao odabir za jedan Indian summer (što, u tim

mojim godinama, puno bolje zvuči nego "bablje ljeto")

slavljenički road trip. Kako je njegovo imanje još

u bauštela chic varijanti, odlučili smo uz njegovo

gostoprimstvo kombinirati još nekoliko lokacija u

Puglii. Pa je za taj Veliki dan odabir pao na jedan dvorac

- Castello Elvira.

U mojim obiteljskim pričama pojavljuje se i neka

plava krv (kao i jedan dimnjačar), a ja sam 100%

sigurna u taj aristokratski background jer ja se tako

ugodno osjećam u dvorcima i castles i castellos i chateaus.

No, odsjedanje u tim plavokrvnim građevinskim

ostavštinama zna biti tricky - spavala sam u

dvorcima u kojima sam dobila kožnu bolest od vlage i

u onima u kojima sam uzdisala od sinestezijske ugode,

bilo je onih u kojima je toliko škripalo i lupkalo i

kao da je cijela zgrada stenjala od starosti i užasa da

sam bila sklona povjerovati u duhove i onih u kojima

sam bila uvjerena da sanjam neki prekrasan san i na

javi. Ovo prvo mjesto na popisu mojih europskih rajeva

očaralo me u posve adekvatno aristokratskom

poimanju nomenklature "dvorac":

78

Castello Elvira

Kao i svaki pravi dvorac, i ovaj je satkan od mnogih

priča. Pripovijest odakle mu ime iznimno je

tragična i uključuje djevojčicu Elviru koja se

otrovala gljivama, ali meni su bile zanimljivije one

iz recentnije povijesti koje objašnjavaju eklektično

romantično uređenje interijera s unikatnim

slikama i skulpturama, kao i privatno kino. Uvijek

sam smatrala da je čovjek onoliko bogat koliko u

životu ima prijatelja pa sam ja uistinu bogata jer

imam i prijatelja čiji je prijatelj Harvey B. Brown,

jedan od dvojice vlasnika Castello Elvire. Harvey je

beskrajno dragi genijalac koji je režirao,

menadžerirao, kreirao s Eltonom Johnom,

Bryanom Ferryjem, Georgeom Michaelom radeći

za njih, kao i surađivao s brendovima poput

Moschina ili Karl Lagerfelda. Dvorac, koji se

iznutra čini kao čarobna kombinacija seta

holivudskog filma iz pedesetih, britanskog pop

arta uz malo aristokratske opulentnosti i nekih

marokanskih kolorističkih utjecaja, smjestio se u

nepreglednim hektarima nasada maslina i limuna.

Ne treba propustiti aperitivo koji se poslužuje na

krovu dvorca svaki dan od 18 do 20 sati, iako sam

se ja mogla ušuljati na krov bilo kada...

FOTO: PRESS

79

Clos Marcamps

Neki put stvarno sama sebe impresioniram mjestima koje nađem i pretvorim u svoj

privremeni dom. Ona su razlog zašto jako volim hotele i nemam nikakav problem

živjeti iz kofera. Clos Marcamps je jedno takvo mjesto, 30-ak minuta vožnje od

Bordeauxa i Saint-Émiliona, smješteno u nekadašnjoj lovačkoj kući iz 19. stoljeća

koja je preuređena u šarmantni luksuzni bed & breakfast. Volim mjesta koja

očaraju toliko da sve koji tamo borave začaraju tišinom i mirom pa svi govore malo i

ispod glasa, smiju se mirno i od srca, piju vino na travnjaku s pogledom na bazen i

staro veliko drveće. Voljela bih da me ekipa divnih domaćina poželjela posvojiti da

se mogu redovito vraćati u taj elegantno ruralni dom...

Palau Fugit

Iako sam živjela u Barceloni i istražila dobar dio Katalonije, nikada do

prošlog ljeta nisam bila u Gironi. Girona me oduševila i gastronomski,

posebno sladoledima jednog od "tromišlenske" braće Roca,

srednjovjekovnom arhitekturom i Eiffelovim crvenim mostom, ali Palau

Fugit me doista ostavio bez daha. U kamenoj uličici koja se penje prema

katedrali iza jednih velikih drvenih vrata sakrila se palača iz 18. stoljeća u

kojoj su arhitekti pri renovaciji ugodno sljubili povijesno i moderno. Kreveti

su nevjerojatno udobni, vrt je egzotičan kao da je u Maroku, svaka čaša,

ogledalo, materijal toliko su pomno birani i usklađeni i koloristički

komplementarni da sam imala osjećaj da sam u svakom trenu u scenografiji

nekog filma. Iako nam vrijeme uvijek bježi (referenca na ime palače), ovdje

sam provela neke trenutke u kojima je vrijeme od ljepote stalo...

80

Bernadet

Kad Bernadet ne bi bio u Alaçatıju u Turskoj,

mislim da bih napravila sve što je u mojoj moći

da živim tamo. Bernadet je vlasništvo jedne

divne kozmopolitske obitelji kojoj me u posjet

na jedan vikend odvela moja prijateljica,

slavna glumica, verzija turske Kate Moss (i

izgledom i životnim stilom) na pop up opening

jedne slavne istanbulske grill taverne. Znam

da je to deskriptivna floskula, ali Bernadet je

uistinu skriveni raj sagrađen oko drveta

starijeg od 1000 godina u malom pitoresknom

selu Alaçati na poluotoku Çeşme na Egejskom

moru oko sat vremena vožnje od Izmira. Sve

sobe gledaju na tirkizni bazen i prekrasan vrt

u središtu imanja; hotel ima sobu za jogu,

malu knjižnicu ( jedno od najdivnijih mjesta na

svijetu), kao i radionice za izradu nakita i

skulptura. Drago mi je da me ovaj tekst

podsjetio da moram čim prije ponovno onamo

navratiti...

FOTO: PRESS

81

FOTO: PRESS

La Subida

Mislim da je La Subida najmirnije mjesto koje znam. Možda je to zato što u La Subidu

dolazimo već godinama početkom siječnja kada u njihovim kućicama u prirodi osim

nas eventualno budu još jedni gosti. Ali mir La Subide je više neka feng shui stvar

nego puko odsustvo ljudi (iako je i ono nekada divno). Moja omiljena kućica ima

kuhinju i dnevnu sobu s kaminom u prizemlju i spavaću sobu i kupaonicu s velikom

jacuzzi kadom na katu iz koje se čini kao da

spavaš, ili da se kupaš, u kućici na drvetu. La

Subida je mjesto koje djeluje poput sredstva za

smirenje za loše siječanjsko vrijeme i jedno je

od mojih omiljenih mjesta za kasne doručke i

čitanje uz vatru dok vani kiša pretvara okolicu

u ružno blato, a ja se smiješim jer mogu

nastaviti čitati u miru...

82

Brody House

Vlasnik Brody Landa, niza unikatnih hospitality

projekata u Budimpešti, jedan je cool Britanac koji me

jednom "oteo" usred noći na biciklu kako bi mi

pokazao palaču u Budimpešti što ju je upravo krenuo

preuređivati i u kojoj je u ogromnu plesnu dvoranu,

posve u građevinskom kolapsu, postavio bijeli klavir

kako bi uživao u akustici mjesta dok se majstori još ne

prime posla. Njegov Brody House najljepše je

boemsko mjesto na kojem sam ikada bila. Svaku sobu

koncipirao je i uredio drugi umjetnik i gotovo svaki

detalj sobe je unikatno izrađen ili pronađen na očito

nekom genijalnom buvljaku. U Brody House idem već

toliko dugo i

redovito da je

posve legitimno

da to smatram

svojim domom u

Budimpešti (a i

imam nešto

mađarske krvi, pa

i tu ima neka

veza)...

Castello

la Leccia

Toskana mi je jedno od najmilijih mjesta, koje

smatram drugim, trećim, četvrtim ili ne znam

kojim domom. Dom ću zapravo za potrebe

ovog teksta definirati kao mjesto na koje se

redovito vraćam. Jedno od njih je Castello la

Leccia. Nekad mi se čini da je ondje gotovo

dosadno od savršenstva, ali potom se sjetim

da je to samo iz pomanjkanja navike da je u

nekom hotelu uvijek sve čisto i prekrasno, da

su svi uvijek beskrajno ljubazni i da je na svaki

upit i zahtjev uvijek moguće naći neki "da".

Ovog proljeća vratili smo se neplanirano u

ovaj naš dom u Chiantiju jer je jedan toranj,

dio jedne utvrde u Toskani koji se meni

godinama u prolazu činio kao mjesto iz snova

za odsjesti, ispao hladan poput katakombe.

Castello je zapravo obnovljeno

srednjovjekovno mjestašce i dvorac iz 11.

stoljeća s privatnom kapelicom, ekološkom

proizvodnjom vina i maslinovog ulja,

panoramskim bazenom na brežuljku s kojeg

puca pogled na tornjeve San Gimignano.

Mislim da bih se mogla zamisliti da se svaki

dan vraćam kući kroz zeleni tunel obrubljen

stoljetnim hrastovima i čempresima...

83

NA ZNA FORMU

Dok smo vodile ovaj razgovor, u jednoj je ruci nježno držala svoju

sedmomjesečnu kćer Albu, a drugom staloženo odgovarala na e-mailove

vezano uz event koji je tada pripremala. Bez puno drame i s puno smisla za

humor. Ona je jedna od onih žena koja vam nametne pitanje 'kako joj sve to

polazi za rukom' - uspješno razvijati brend nakita koji je stasao u ozbiljan

business, provoditi mnoštvo kreativnih ideja u djelo, biti majka dvjema

curicama, supruga, prijateljica, kolegica i ostati vjerna sebi i svojoj filozofiji.

Sve to i puno više je Katarina Radnić Zmazek, dizajnerica nakita koja je

upravo izbacila dvije nove kampanje u koje smo se odmah zaljubili - jednu

za Cloud&co. i drugu za sestrinski brend Islands&Co. koji upravo diže na

noge. Uživajte u nakitu i Kety, kako je prijatelji zovu.

tekst VEDRANA ČARAPOVIĆ PROPADALO

FOTO KAMPANJE: SENJA VILD

84

GG BUSINESS

LU ZA USPJEH

FOTO: MATKOVIĆ&VILD

Priča Islands&Co.

Islands&co. je priča o otocima i suvenirima,

kako onima koje nosimo na sebi ili nam služe

kao podsjetnik, tako i onima koje nosimo u sebi.

Ideja je upravo krenula od riječi suvenir, što

znači sjećanje. Svi mi koji živimo u Hrvatskoj

posjetili smo barem jedan otok, neki ljetujemo

godinama na otocima, imamo odnos prema

svojim otocima i to smo nekako htjeli obilježiti.

Inače, priča o ovom nakitu krenula je 2013. s

brendom Croatian islands, koji smo preuzeli

prije četiri godine i počeli s redizajnom pod

krovom Cloud&co. Izašli smo s 25 otoka, a u

cilju nam je napraviti što više otoka, pa i

gradova. To nam ide pod ovaj &co. Htjeli bismo

proširiti asortiman i na druge suvenire, kao

majice, ručnike, mirise, magnete, privjeske i sl.

Ipak, najdraži dio Islands&co. su priče koje nam

pričaju ljudi o svojim najdražim otocima.

Kampanjom smo pokazali prve priče i

namjeravamo s time nastaviti zauvijek s

obzirom na to da radimo riznicu priča kako za

nas, tako i za naše posjetitelje.

Sekvence inspiracije

U vrijeme kad je većina stvari napravljena, izmišljena, predstavljena i sve se reciklira, volim se vratiti

jednostavnosti kao uvijek provjerenom receptu za uspjeh. Tako smo krenuli sad s otocima. Ne

komplicirati i jednostavno dati ljudima da njihova emocija bude u formi jednostavnog nakita u obliku

njihovog otoka. Također ono što volim su skrivene poruke i slojevitost kako u dizajnu tako i u

prezentaciji, da te stvari iznova iznenade i da uvijek vidiš nešto novo u onome što nosiš ili promatraš.

Posljednje što volim u nakitu i općenito odijevanju jest klasika i bezvremenski dizajn. Ljudi su postali

zasićeni i kao što sam rekla na početku pokazalo nam se najboljim kad se emocijom povežu sa svojim

nakitom. Kod otoka to svakako i čine.

85

Kreativnost & Business

Zvuči kao dobitna kombinacija. Najčešće ne

idu baš jedno drugom pod ruku, jer oni koji se

bave kreativnim ne vole biznis dio i obrnuto. Ja

sam imala sreće te dvije stvari spojiti u uspje šan

biznis i kreirati posao koji i mene i moje

zaposlenice veseli, koji volimo raditi. Kako kažu,

kad radiš ono što voliš, nećeš raditi ni dana u

životu. Zvuči malo nestvarno, činjenica je da

puno radimo, no osjećaš se dobro nakon takvog

rada. Kreativnost je potrebna za dušu, a

business dio je onaj koji omogućava da od te

kreativnosti možeš i živjeti.

Žena, majka,

poduzetnica

Rekla bih da je ova kombinacija nemoguća

bez konkretne pomoći. Neovisno jesu li u

pitanju bake i djedovi, ostatak obitelji, dadilje ili

bilo koja druga pouzdana osoba, no netko mora

postojati tko će se brinuti o djetetu ili, u mojem

novom slučaju, njih dvije, kako bismo dobili par

sati u danu za odraditi što je potrebno. Ovaj

porodiljni je trajao dosta kratko, jer je krenula

faza u poslovnoj godini kad sam najpotrebnija.

Na moju sreću, Alba koja ima 6 mjeseci je

čudesna i kao melem, dopušta mi da radim i sve

dočekuje s osmijehom. Bake su mi ponovno na

dispoziciji i bez njih ne bih mogla raditi, no zato

ćemo uzeti dulje ljeto i nadoknaditi vrijeme s

njih obje, jer ipak zato i imam takav posao da to

mogu.

Usponi & padovi

Bilo ih je i bit će ih. Naš posljednji pad bila je provala u našu

proizvodnju. Dogodilo se tijekom noći baš na dan kad sam imala veliko

snimanje kampanje za Islands&co. i dolazilo je puno ljudi, jer nije samo

bilo snimanje fotografija, već i videa. Ujutro sam pri mila vijest da se

dogodila provala i fokus se prebacio na taj događaj, a prvi dio snimanja

se odvijao bez mene. Moj inače životni setup u glavi je rješavati

problem tako da sam odmah izašla iz mooda katastrofe, obrisala suze i

išla vidjeti što ćemo. Kao i kad je bila korona. Kad smo procijenili

situaciju, napravili smo plan, pomirili se da možda ništa od nakita ili

materijala nećemo vidjeti i krenuli smo dalje. Kad sam došla na

snimanje kampanje, prepustila sam se i fokusirala samo na to i mo ram

reći da, kad podcrtam taj dan, ipak ga stavljam pod uspješne dane jer

je i snimanje kampanje s Lukom i Claudijom i cijelim timom, kao i sama

kampanja bila divna. Meni je to pristup koji mi paše i ne troši mi

energiju na utapanje u jadu, već se mogu koncentrirati na rješavanje

problema i nastavak dalje. Bude teško i padovi su uvijek teški, ali kad

čovjek u njima pronađe lekciju i doživi ih kao školu, mogu biti jako vri

jedni. Usponi su tu za nagradu, zadovoljstvo, slavlje uspjeha i znakovi

da radimo dobro. Neophodna su oba za balansiran život i posao.

Žene uzori

Žene koje smatram uzorima su mi one koje su preživjele, da se tako

izrazim. To su žene koje su privatno ili poslovno podnijele tešku

situaciju u svom životu, preživjele i narasle u toj težini i boli. Nisu

zauzele stav koji je toksično krivio druge, već onaj iz kojeg se vidi da su

procesuirale zdravo što god je trebalo procesuirati i otvoreno pričale o

težini te ulile nadu drugima. Inspiracije su mi

žene koje su jedna drugoj žena i prijatelj.

Inspiracije su mi one koje su velike radnice,

marljive i snažne koje se ne boje promjena i

gradnje sebe. Ja se konstantno okružujem

takvim ženama, kako privatno tako i u poslu. I

sama se trudim to biti i takve su mi uzor i želim

da budu i mojim curama.

Nove generacije

Svaka generacija nosi nešto svoje. Naravno,

uvijek je pitanje iz koje perspektive se gleda.

Ako se gleda npr. iz perspektive nove generacije,

čujem da mladi zaposlenici ne žele puno raditi, a

voljeli bi odmah visoku plaću. Znaju svoja prava

bolje nego sami šefovi, ne žele prekovremene i

traže vrednovanje njihovog rada. To je nastalo

kao protuteža starijim generacijama, koji kao da

žive da bi radili, obitelj je u pauzi od posla i priori

teti nisu posloženi kako treba, a i oni sami osjećaju

taj stres i ispraznost. Smatram da je potreban

balans između tog dvoje. Također mobiteli i

društvene mreže nose svoje. Utječu na mentalno

zdravlje, na međusobnu komunikaciju između

ljudi, na odnose i razvijanje odnosa, na fizičko

zdravlje i zapravo sve će se kroz više godina

FOTOGRAFIJE: FRANJO MATKOVIĆ

86

pokazati. Imam dvije cure i ne mogu ih izolirati,

no treba se prilagoditi i u tome naći ravnotežu.

Bojim se, no trudim se biti optimist, znajući da

svako pretjerivanje u bilo čemu uvijek odvede u

suprotnom smjeru dok ne dođe na svoje.

Svijet u kojem

se nalazimo

Svijet u kojem se nalazimo u isto je vrijeme

kataklizmičan i paralelno pun duhovnosti, brige

o mentalnom zdravlju, vlastitim pravima,

prostoru, sreći i vjerujem da se mnogi osjećaju

kao čušpajz. Bombardirani smo svime, od

informacija, savjeta, od ružnog do lijepog, fake

newsa, pravog newsa, ne znamo ni sami više koji

su kriteriji. Iskreno me najviše brinu ratovi i

ekologija kao pojave koje su od globalnog

utjecaja. Zbog toga što imam dvije cure,

razmišljam o svijetu koji ostavljam njima. Sjetno

gledam njihovu nevinost i sve sam svjesnija da

osobe koje postanu kasnije, kakve smo mi

postale, velikim je

dijelom zbog

svijeta oko nas i

okruženja u kojem

smo odrasli.

Suprug i ja ih

možemo odgojiti i

utjecati na njih do

određene granice,

na kraju su

ostavljene svijetu i

ljudima oko sebe.

Trudim se graditi i

biti dio svijeta koji

želim vidjeti u

budućnosti, no

zapravo se nadam

najboljem.

Žena koja

nosi Cloud&co.

Nakon 11 godina rada, dizajna i prodaje

Cloud&co. nakita, otkrivam da je Cloud&co.

žena ista ona o kojoj smo razgovarali na

početku kad bi mi netko postavio to pitanje.

Kad kao kriterij uzmemo godište, na ulici, u

kafićima, na televiziji, vidim žene svih dobi, od

14 do 80 godina. Kad razgovaramo o nekakvom

statusu, vidim žene koje rade, moćne i

na vodećim pozicijama, vidim

studentice, profesorice, prodavačice ili

kuharice, vidim natjecateljice na

raznim emisijama, vidim svoju mamu i

njezine prijateljice. Vidim zapravo tu

jednu emociju koja ih sve međusobno

povezuje da su sve to žene koje vole

nakit i u Cloud&co. su ga prepoznale

kao svoj simbol, ono s čim se osjećaju

lijepo, da ga ne skidaju, i što vole

poklanjati drugima jer znaju da su

pogodili vidjevši reakcije i veselje kad

netko primi Cloud&co. na dar.

Vlastito poimanje ambicije

Otkrila sam kroz godine da uspjeh hrani ambiciju. Što uspješnije

završavaš poglavlja, projekte, to ti je glad za radom i uspjehom veća.

Ipak, to je samo ako ambiciju gledamo kroz prizmu posla. Moji ciljevi

nisu samo da imam uspješan posao već i ''uspješan'' privatni život.

Zbog toga mi je ambicija kreirati poslovno okruženje kako zaposlenika

tako i suradnika s kojima mi je ugodno raditi svaki dan i u koje imam

povjerenja a da mogu imati i dovoljno slobodnog vremena i posvetiti se

svojoj obitelji.

Definicija uspjeha

Kao što sam navela vezano uz ambiciju, za mene je uspjeh

balansirati privatni i poslovni život. Imati život obogaćen prijateljima i

obitelji i imati vremena provoditi s njima vrijeme. Uspjeh je kuhati

svaki dan i probavati fina jela. Novac u tome svemu, ako je referenca za

uspjeh, onda ga želim da tu bude da bilo kad mogu sjesti u avion i otići

na putovanje sa svojom obitelji. Da ako želim mogu sjesti u neki

restoran i fino se počastiti, kako sebe tako i svoje prijatelje. Da mogu

nekom nešto pokloniti što mislim da je baš za tu osobu. Uspjeh je za

mene raditi što volim i biti uspješan u tome i moći zaposliti i druge da

to rade. Vrlo su mi slične ambicije i poimanje uspjeha.

Sitna zadovoljstva

Najveće mi je zadovoljstvo imati slobodnog vremena za ne raditi

ništa. Obožavam kad suprug ili ja nešto fino skuhamo, još ako

možemo podijeliti u ugodnom društvu, nema mi draže. Volim imati

ispunjen dan za klince i za nas, neki izlet, kazalište ili aktivnost,

uvijek, naravno, popraćeno dobrom hranom. Volim dobar film ili

dokumentarac koje obično

gledam kad sve utihne. Nalazim

i zadovoljstva u šetnjama sa

slušalicama u ušima i traženju

inspiracije neopterećeno.

Cijenim i razgovore s ljudima

koje sam tek upoznala ili ih

znam dulje, a zbog kojih se

osjećam dobro i ispunjeno. Bilo

kakav stvarni kontakt u moru

umjetnog i nerealnog mi hrani

dušu.

Planovi, želje,

ciljevi

Puno ih je. Prvi je da u

najmanju ruku sve ostane ovako

kako je. Što se tiče Cloud&co.,

veliki su planovi u tijeku za

povećanje proizvodnje i selidbu

u novi prostor. To povlači nova

prodajna širenja u druge

gradove, pa čak i izvan granica, za što postoji

interes. Što se Islands&co. tiče, postavljanje

na noge idućih godinu dana i da bude

prepoznatljiv hrvatski suvenir. Također da

mu širimo asortiman svake godine na sve

suvenire koji će biti kvalitetni i dizajnom

zanimljivi kako nama tako i turistima. Željeli

bismo se proširiti i otvarati prodajna mjesta

na otocima. Sve u svoje vrijeme i svojim

tempom. Važno je konstantno raditi na svojim

ciljevima i stvari se poklope.

87

GG STYLE CLUB

UVIJEK

SAMO SVOJA

Medijski samozatajna, modno

neponovljiva i energetski nenadmašna

Leonarda Lončar

žena je s nevjerojatnim

životnim iskustvom, a s gg kolumnisticom

Mirelom Forić Srnom razgovarala je

o odgoju djece, (ne)ostvarenim

željama i ponovno pronađenoj sreći s legendarnim

kapetanom nogometne

reprezentacije Zvonimirom Bobanom - s kojim

putuje, smije se i uređuje stan u jednom

zagrebačkom potkrovlju

fotografije NEJA MARKIČEVIĆ/CROPIX

88

Kad se u hrvatskom javnom

životu spomene

"Lea", sigurna sam da

većina ljudi pomisli

upravo na nju, njoj

prezime ni ne treba.

Zovu je i Bobanica, iako se cijeli život

preziva Lončar, jer se za Zvonu udala u

općini u Milanu, a po talijanskom zakonu

žena zadržava svoje prezime i nakon

udaje. Slučajna emancipacija ili ništa u

životu nije slučajno? Sebe doživljava

prvo i osnovno kao mamu, a onda suprugu,

domaćicu. Oduvijek je pomicala granice

društvenih normi, govorila i o onome

o čemu se ne govori, živjela i radila

uvijek samo po svojim pravilima. Da je

90-ih bilo Instagrama i društvenih mreža,

sigurna sam da bi Lea bila ultimativna

influencerica, i ne samo u Hrvatskoj.

Jer i tada, kao i danas, ona je samo svoja,

posebna, kreativna, topla i pršti životnom

energijom na kojoj bi joj pozavidjeli i

mnogo mlađi.

Tko je Lea danas?

- Lea je jedan veliki čušpajz i jako sam

na to ponosna, sve u jednom sam. Moja

predzadnja ili zadnja revija, više se ne

sjećam, zvala se "Sto lica jedne žene".

Upravo se tako doživljavam.

Je li to ona koju sam ja nosila?

- Jesi!

Moram ti nešto reći vezano za to.

Nakon te revije smo išli svi skupa na

večeru i ja sam još na sebi imala tvoje

naušnice koje sam zaboravila skinuti.

Ti si mi na to rekla da ih ne skidam,

jer mi predivno stoje i da želiš da ih

zadržim. Ja ih sve ove godine rado

nosim, a od lani ih rado nosi i moja

Kasia. Uvijek me podsjete na tebe.

- Znaš da se itekako toga sjećam, i

jako mi je drago da ih nosiš. Ja ti i dalje

prštim od sreće, ljepote, kreative, ljubavi

prema ljudima, Zvonku, djeci, volim sve i

svakog, evo i ovaj cvijet na stolu volim.

Imam osjećaj da hodam tri centimetra

iznad zemlje, da mi nitko ništa me može,

kao da sam osvojila Zagreb.

Jesi li uvijek bila takva?

- Nisam uvijek bila tako sigurna u

sebe, stalno sam se s nečim borila u životu.

Roditelji su mi se rastali, mama se

ponovno udala. Danas imam dva brata iz

tog maminog braka koja obožavam.

Imamo divan odnos, iako nismo puno

vremena u djetinjstvu proveli zajedno.

Poslije sam živjela sama, zaposlila se.

Ali zato si oduvijek kreativna i

drugačija...

- To jesam! Nitko nikad nije znao što

bi sa mnom. Toliko sam bila puna energije,

uvijek sam mislila da sve mogu. Uvijek

sam bila kreativna, ne samo u modi nego

u hrani, ma u svemu. Trenutačno uređujem

terasu u Bobanu…

Ta tvoja crta je najviše došla do

izražaja nakon preseljenja u Milano -

koliko te je taj grad definirao?

- Tamo sam procvjetala, odrasla,

razvila se u ženu. Bila sam spužva za upijanje

svega u tom periodu od 20. do 30.

godine. Pokupila sam taj neki njihov stil

odijevanja, življenja, znanje o arhitekturi,

botanici, sve mi je bilo toliko privlačno.

Ipak smo mi došli iz bivše Juge, tek se

stvarala Hrvatska i bila sam željna svega

nakon tih okvira u kojima smo bili prinuđeni

živjeti. Kad bi dolazila iz Milana, ljudima

sam, valjda, bila avangardna.

Uvijek sam pokušavala i kroz modu i

kroz svoj restoran donijeti nešto novo.

Moram ti još nešto reći vezano uz

Milano - živjela sam dvije ulice dalje

od tvog butika u Breri. Mislim da ste

se vi već odselili u tom periodu. Sjećam

se kao da je jučer bilo jedne starije

89

predivne i tople gospođe, koja je

vodila svoj dućan na mjestu gdje se

nekada nalazio tvoj. Znajući da sam

iz Zagreba, izašla bi da me pozdravi

ili bi mi samo mahnula u prolazu.

Zato sam imala neki osjećaj doma

kad god bih prošla pored tog mjesta.

Puno mi je to tada značilo, kao klinki

samoj u Milanu.

- Ah, moja Carmen, ona ti je moja talijanska

mama i dandanas smo na liniji.

Kod nje smo s djecom ljetovali, ona nam

je kao obitelj.

Je li ti se bilo teško nakon toliko

vremena vratiti u Zagreb? Mnogi

strahuju od povratka nakon dugo

godina u inozemstvu.

- Pa je, malo si izgubljen u prijevodu u

početku, ali ja sam uvijek imala svoju djecu

koja su mi bila najvažnija. Zvonko je

imao tenis i kartanje, društvo, ja sam

imala prijateljice koje su isto imale svoje

obveze i živote... Ali ja sam sebi napravila

mikrosvijet oko kuće, zasadila vrt, imala

sam u tom periodu pet pasa, pekla sam

ajvar i pekmeze doma s djecom, faširali

smo sami meso pa smo punili kobasice...

Stalno sam svugdje vukla s nama djecu,

stalno bih organizirala neka putovanja,

krstarenja, vikende u inozemstvu. Djeca

su mi nakon povratka bila glavna okupacija.

Njima sam se u potpunosti posvetila.

Moja prvo sjećanje na tebe, u magli,

doduše, jer ima tome godina, neki je

predivan dvorac u Italiji koji si sama

uredila. Sjećam se zelenih pločica na

podu i ljubičastog kauča, ozbiljna

eklektika. Kako to da se nikad nisi

profesionalno bavila uređenjem

interijera?

- Ne vjerujem da se tog sjećaš! Ali

samo da znaš, taj mi je kauč sad u stanu

u Ilici, još je živ. Sjećaš li se i kaljeve peći s

cvjetovima? To je bio dvorac u Vareseu iz

1400. To smo kupili od jednog grofa, ali

ljubičasti kauč je, naravno, bio moj i

teglim ga sa sobom cijeli život. No nije

nam bilo zgodno živjeti tako daleko od

grada, pa smo se preselili natrag u

Milano, u stan u kojem danas živi naš

stariji sin. Stalno sam nešto namještala i

premještala, ali nije mi nikad palo na

pamet da to radim kao posao. Kad čujem

da puno ljudi ulazi u neke poslove, trendovski,

onda ja to ne bih. Tako mi je bilo i

s butikom. Dopuštam si da kažem da

sam unijela u Hrvatsku boje, volane,

kombinaciju točkica s prugicama, šašavo

odijevanje, cvjetove na ušima i rajfove.

Onda kad su drugi počeli raditi na tu

temu, nisam bila ljubomorna, ali kad su

prodavali kopije mojih cekera po plažama,

rekla sam Zvonku da zatvaram

dućan i ne znam što ću raditi. On mi je na

to odgovorio: "Radi ono što najbolje

radiš - kuhaj čušpajze". Zatvorila sam

butik i otvorila bistro. Onda su krenuli s

"juhicama kod bake" po gradu pa mi je i

to počelo ići na živce, a tada sam taman i

dobila Ružu pa sam i to zatvorila.

U jednu ruku si toliko odana i

posvećena majka i supruga, a u drugu

vrlo emancipirana i svoja - što misliš o

emancipaciji žena danas?

- Nijedan ekstrem mi nije okej. Poštujem

svakoga i svačije izbore, ako mene ne

maltretiraju s time. Ako mogu, svakom

ću pomoći, nikad neću odmoći. Si luju

mozak sa svime, svatko hoće nešto za

sebe. Što nekog briga što ja kuham da nas

za ručak? Živi i pusti druge da žive.

Može li žena biti istovremeno

posvećena i obitelji i karijeri, možemo

li sve što nam se nameće, a i što si

namećemo same?

- Mislim da može, žena može sve. Ne

agresivnošću, nego na jedan pametan,

fini način. Barem ja tako uspijevam doći

do svojih ciljeva. Ipak moramo u svemu

zadržati dozu elegancije. Imamo te

osjećaje, tu senzualnost, dimenziju više

i zato žena može apsolutno sve. Ako

želi, naravno.

Nedostaje li danas te životne

elegancije?

- Jako, pogotovo u biću, u karakteru.

Znati se ophoditi, adaptirati se u društvu.

To, naravno, ne znači da ne smiješ

jesti rukama, ali neka to bude appetitlich.

Odjeni se u skladu s prigodom i

društvom s kojim se nalaziš. To se

danas više ne prepoznaje i ne cijeni.

Idem na tržnicu, ali ne idem u trenirci,

trenirka je za trčanje i odlazak na

Sljeme, nije za hodati po gradu. Ja ni u

koroni nisam bila u trenirci. Tako odgajam

i svoju djecu. Nekad mi kažu da svi

idu u školu u trenirci, ali ja im kažem da

oni ipak ne mogu. Institucija škole se

poštuje.

90

Imaš li neki period u životu kojeg se

sjećaš s nostalgijom, koji ti je bio

najdraži dosad ili baš u svakom

novom pronalaziš ljepotu?

- U svemu nađem nešto lijepo, pamtim

kao najdraži ritual kad bih se ujutro

u Milanu, prije nego što se otvore dućani,

zaputila na kavu. Kupila bih si neki lijepi

magazin koji još miriši po tisku i gledala

ljude kako izlaze iz svojih stanova na

cestu. Uvijek sam voljela promatrati

Milanese, jako su specifični, odijevanjem,

ponašanjem. Šarmantni su čak i kad

psuju. Kako sam često bila sama, onda

bih otišla u neki veliki centar, nakupovala

boja, kistova, pa bih svratila po neke

delikatese, pa bih si kuhala... Zvone je

zbog posla bio jako malo kod kuće, ali u

Milanu mi samoća nije teško padala.

Prva asocijacija na tebe mi je

kreativa, a druga hrabrost. Jedna si

od prvih žena koje su javno i otvoreno

govorile o bolnim i tabu temama - kao

što su umjetna oplodnja i neplodnost.

Za to je prije 30 godina trebalo puno

hrabrosti.

- Pa nekako sam mislila - ja to mogu.

To je stvarno bila tabu tema, preintimna

da se o njoj govori, pogotovo u javnosti.

Odmah nakon vjenčanja sam htjela dijete,

no ništa se nije događalo. Zvonku se i

nije toliko žurilo kao meni pa sam odlučila

da ću krenuti na pomognutu oplodnju,

a ako ne uspije, znala sam da želim

posvojiti i Zvonko se složio sa mnom. On

nije bio tip koji je strašno želio djecu - da

se razumijemo, obožava ih - ali je tada

mislio ako ih nećemo moći imati, mi se

volimo i bit ćemo dovoljni jedno drugom.

Pomagao mi je u svim teškim trenucima.

Išla sam više od 20 puta na postupak,

sama sam si davala injekcije. Prihvatila

sam to sve kao najnormalnije jer sam

imala strašnu želju i ništa mi nije bilo teško.

Bila sam tri puta trudna, jednom čak i

prirodno, ali nijednu trudnoću nisam

mogla iznijeti. A u periodima umjetnih

oplodnji posvajali smo djecu i ljudi mi

često znaju reći vrlo plemenito od nas.

Ali ta su djeca mene nadopunila i oplemenila

kao ništa drugo u životu. To je

recipročno, ljubav je ljubav u oba smjera.

Ima li nešto za čime žališ?

- Ni za čime ne žalim, mislim da sam u

svakom segmentu svog života rasla.

Rastem i dalje, još se nadopunjujem. Evo

sad uređujem jedno potkrovlje u kojem

ćemo živjeti. Kao mala sam maštala o

tome i sad će mi se ta želja ostvariti.

MAŽEM SE DROGERIJSKIM

KREMICAMA, NE VOLIM KAD NETKO

PRČKA PO MENI, JEDVA IZDRŽIM I

MANIKURU. KĆI MI JE NAŠLA NEKE

KOREJSKE PROIZVODE NA TIKTOKU

Dosad smo bili velika obitelj, a sad smo

mala jer starija djeca pomalo odlaze od

nas, sretni i zadovoljni, imaju svoje životne

puteve. Blizanci se sada prvi put

odvajaju od nas, jer kreću na fakultet na

jesen i u samostalan život.

Kakva si mama?

- Ja sam ti čušpajz mama, u svemu

sam sva "zmješana". Nisam čak ni stroga.

Zvonko je možda stroži, postavlja

granice, muško je pa se pred njim povuku,

gazda obitelji, nekad možda i rigidan,

ali hvala Bogu da je takav. Ne kontroliram

ih, oni se meni otvaraju, tako sam ih

odgojila, ništa ne moram pitati, ali znam

da će mi doći i sve reći. Nisam u životu

uzela njihov telefon u ruku, i ako su

kasno došli doma, nikada se nisam

zabrinula da, na primjer, po noći zbog

njih ne spavam. Nikada.

Tko ti je od djece najsličniji?

- Marta što je starija, sve mi više fizički

nalikuje, a karakterno Ruža. Dok sam

bila trudna, Zvone je stalno govorio - bit

će lijepa na mamu, a pametna na tatu. A

kad se rodila, onako mala, sitna, blijede

puti i plave kose i očiju, bila je ista kao

Zvonko. Samo sam mu rekla - evo, lijepa

je na tatu, a pametna na mamu. Jako je

empatična, svakog bi vodila doma i svakome

bi pomogla. I ima duge mršave

noge na mene.

Zvone i ti ste jedan od naših najpoz natijih

parova, a opet ste nekako najvažnije

segmente svog života sačuvali za

sebe - nitko ne zna kako izgleda kuća

u kojoj živite, niti koji auto vozite, ni

kako vam djeca izgledaju, gdje

ljetujete i zimujete, sve ono što ljude

zapravo zanima o poznatim

osobama. Kako ste to uspjeli?

- Ako se ne namećeš, pošteđen si

toga. Druga stvar je ako želim izaći u

susret nekome tko mi je drag i volim ga,

napravim iznimku, kao evo i sada s

tobom, ali u principu se ne nudim i ne

potenciram da sam u medijima. Evo neki

dan sam baš pozvala Ninu Badrić i naše

društvo na ručak tu kod mene u restoran

i ona nas je poslikala i stavila na

Instagram da se u pozadini vidi naziv

Boban. Ja uopće nisam išla za time, a na

kraju je ispala fora reklama. Zvonko je

odmah komentirao da se ja toga ne bih

sama sjetila. Nisam tip za samopromociju.

Ako imaš nešto pametno za reći, ka -

žeš, ako ne, možeš se vrlo lako sačuvati.

Kako uspijevaš uvijek tako dobro

izgledati? Godine idu, ti uvijek ista, a

znam te otkad sam bila dijete.

- Ja se stalno mažem s nekim drogerijskim

kremicama. Evo, sad sam si kupila

i novi crveni ruž koji je moj zaštitni

znak, u skladu s mojim temperamentom.

Ne masiram se, ne volim kad netko prčka

po meni, jedva izdržim manikuru. Kći

mi je upravo našla neke nove korejske

proizvode na TikToku, ona ih kupi, a ja

se sa svime time onda mažem. Volim

kupiti proizvode napravljene u ljekarni.

Ništa ne treniram, nisam nikad, ali se

puno krećem. Stalno sam na nogama.

Imaš li neka svoja mjesta u Zagrebu,

rituale, kao nekad u Milanu?

- Zagrepčani su željni pozitivne energije

i komunikacije. Taksist mi je neki dan

rekao da mi neće naplatiti vožnju jer sam

mu uljepšala dan, ja sa svima pričam, čim

sjednem u auto, pa oni meni kažu da me

njihova žena voli, kaj ima novo u

Bobanu... I stalno se smijem. Sve časne

me na cesti poznaju jer se sa svima pozdravljam.

Imam u ulici svog mesara,

dućan gdje kupujem mlijeko, dućan s

cipelama... Sa svima vrlo rado proćaskam,

svi po Ilici jedni drugima mašemo...

Pratiš li i dalje modu?

- Obožavam modu. I kupujem.

Nedavno sam bila u Milanu sa Zvonkom

nakon dugo vremena. Zvone i ja smo

shvatili da ipak ne možemo jedno bez

drugog, ipak smo 33 godine zajedno, ne

vjerujem u ljubav na prvi pogled, ali vjerujem

u ljubav za cijeli život. Dapače,

mislim da je još i bolja s godinama. Više

se razumijete i poštujete, manje te

91

NE VJERUJEM U LJUBAV NA PRVI

POGLED, ALI VJERUJEM U LJUBAV ZA

CIJELI ŽIVOT. S GODINAMA SE VIŠE

RAZUMIJETE I POŠTUJETE, MANJE TE

SMETA ONO ŠTO TE NEKAD IZLUĐIVALO

smeta ono što te nekad izluđivalo.

Krenuli smo autom do neke galerije u

Madridu - rekli smo si, imamo sada vremena,

idemo sami preko cijele Italije pa

Azurne obale sve do Madrida i vratiti se

ponovno do Zagreba, sve u pet dana.

Kako smo se bili razdvojili, izgubili smo

kontakt, a sad smo ga produbili, smijali

smo se kao ludi zajedno, hodali po izgubljenim

uličicama, jeli u slučajnim restoranima.

Jako spontano, ništa ciljano,

potpuno opušteno. Stali smo u Milanu,

tako sam bila raznježena. Hodala sam po

svojim starim dućanima i uživala.

Znam dobro taj osjećaj, sindrom

Milana, ima nešto u tom gradu da se u

njemu cijeli život osjećaš kao doma.

- Evo, kupila sam si ove nove hlače

mrkva-kroja, Jacquemus, u Via

Sant'Andrea, gdje se nalazi moj omiljeni

dućan Banner. Ne volim brendirane stvari

koje su trenutačno u modi, uvijek preferiram

nešto posebnije, drukčije.

Zvonko mi je nedavno donio iz Ženeve iz

second hand dućana jednu divnu

Hermes torbu, jer su mi sličnu prije 25

godina ukrali iz auta. A najviše mi se svidjela

jer znam priču oko te torbe: nastala

je za konjušare, ima otvore kroz koje se

provuku i suše konjske četke. Zbog toga

mi je fora više nego zbog ičeg drugog.

Imate li neku omiljenu obiteljsku

destinaciju za odmor, neko sretno

mjesto pod suncem?

- Brač, uvijek. Tih godina kad je

Dubrovnik procvjetao i postao glavna

ljetna destinacija Zagrepčana, ja sam

htjela nešto drugo. Zvonko je izbor prepustio

meni i odabrala sam Brač. Preko

puta je Split, nije nam ni Hvar daleko. Taj

prvi put bili smo 10 dana u Bolu, kad još

nije bio poznat ni tako popularan. Išli

smo u Villu Giardino, imali smo mali

čamac i išli po okolnim plažama sami,

zaljubljeni i mladi, uživali smo. Tada smo

kupili neki mali teren. Nakon par godina

su se neke parcele oko nas prodavale pa

smo i to kupili. Nakon 20 godina smo

napravili malu kamenu kuću, ispod je

plaža, meni jedna od najljepših. Kamen

smo dobili od sestri karmelićanki iz

Splita, to je Zvonkov ujak odvjetnik iz

Splita dobio na dar jer mu nisu imali kako

platiti neke pravne poslove koje je za njih

vodio, i tako smo mi s tim kamenom

sagradili kuću. Nama sve u životu ima

neku priču. Kako smo dobili puno djece, s

vremenom smo je malo nadogradili.

Imamo maslinik, puno lavande i tamo

smo cijelo ljeto. Stalno sam Zvonka nagovarala

da kupimo neki mali brod, da

možemo ići po okolnim otocima.

Napokon je popustio i sad imamo brod

koji se zove Mia Terra.

Voliš li nogomet?

- Ne! Ma mislim, volim sve u životu da

se razumijemo. Ali ja nisam čak ni muža

pratila po utakmicama. Nije to bio moj

đir ni moje društvo. Poštujem sve, ali

nogomet baš i ne kužim previše. Nisam

nikad htjela biti svom mužu menadžerica.

Uvijek sam imala neki svoj svijet i ži -

vot. Išla sam na utakmice ako je bila neka

lijepa destinacija. Inače, moj djed je bio

član Dinama pa kad smo prohodali, rekla

sam Zvonku da bih voljela doći jednom

da vidim kako uopće to izgleda. Stalno

mi je govorio - doći ćeš na neku važnu

utakmicu. Moja prva utakmica u životu

bila je na Dinamovom stadionu 1990., s

Crvenom zvezdom, kad je Zvone udario

policajca, tako da poslije toga više nisam

imala želju ići. Jedva sam živa izašla sa

stadiona poslije toga. U Milanu sam išla

na utakmice uglavnom kao vodič i prevoditeljica

gostima iz Hrvatske jer su svi

htjeli vidjeti San Siro, a ja sam išla na

kobasice, pivu i zelje. Nisam nikad sa

suprugama igrača išla na utakmice, ono

kao svaka navija za svoga, to nisam ni -

kad htjela. Iako sam se družila s Maldi ni -

jevom Adrianom i Costacurti nom Floria -

nom. I danas sam s njima u kontaktu.

Je li ti teško bilo biti sama? Žene

nogometaša moraju biti one man

show, htjele ili ne htjele.

- Pa je. Bilo mi je teško, ali sve bih

ponovila, ni jedan dan ne bih propustila.

Danas sam najponosnija na cijeli svoj

život, vjerujem da me dragi Bog drži za

ruku cijeli život i da zna koliko ga volim.

Nisam nikad zapravo sama, često kroz

sebe pričam s njim i osjećam ga. On mi je

najbolji frend. Ne hodočastim po crkvama,

više im se divim kao arhitektonskim

građevinama. Vjeru sam pronašla u sebi

i znam da je Bog uvijek uz mene.

Koje osobine cijeniš kod ljudi, a koje ne

toleriraš?

- Ne toleriram lažne, prevarne ljude.

Budi svoj, radi na sebi, budi siguran u

sebe. Iskrenost mi je najvažnija.

Osjećaš li se i dalje kao Zagrepčanka,

nakon svih selidbi?

- Da, ponosna sam Purgerica, obožavam

ovaj naš grad, posebno kad osjetim

štih starog Zagreba.

Odnedavno radiš u restoranu Boban i

planiraš u prostoru gdje je nekad bio

tvoj butik otvoriti i nešto novo. Kako je

došlo do toga?

- Bili smo svi za ručkom i ja sam rekla

svojima - znate što, imam vremena i idem

konobariti u Boban. Moj sin me pogledao

i rekao - mama, što je tebi? Jako sam sretna

i ispunjena otkako sam se vratila po -

slu. Sada u našem restoranu sa Zvonom,

voditeljicom Jelenom i cijelom ekipom

mladih, divnih ljudi živim na jedan topao,

obiteljski način. Obožavam biti s gostima

u kontaktu, vidim da i oni lijepo reagiraju

na mene. Boban je jako posložena priča,

naši Jurko i Iva su to sjajno odradili, ali

uvijek ima prostora za poboljšanje.

Strašno me veseli kada ujutro na putu do

Bobana kupim puno svježeg cvijeća, sve

je nekako drukčije i ljepše. Nastojim

pomoći u estetskom i kulinarskom dijelu

jer vjerujem da za to imam talenta.

Veselim se i što ćemo na jesen otvoriti i

mali bistro Boban, tamo gdje je bio moj

Ćušpajz. To će biti jedno divno osvježenje

- za nas, a vjerujem i za Zagreb.

92

93

94

GG NOVA LICA

Nico i Robin prijatelji su od sedme godine i toliko su

bliski - da već nalikuju jedan na drugog (sasvim lijevo).

Prošle godine predstavili su svoju kolekciju parfema koji

sadrže čak 25 posto parfemskih ulja (lijevo i dolje)

NAŠ

MIRISNI

STARTUP

NICO MANNINO I ROBIN DÜNNER NOVA SU IMENA NA

PARFEMSKOJ SCENI, A NJIHOV MLADI BREND SA

SEDAM POSVE RAZLIČITIH OLFAKTORNIH KREACIJA

UVODI ŠVICARSKU U ELITNU SKUPINU PROIZVOĐAČA

ARTISTIČKIH MIRISA

razgovarala SONJA MLINAR

fotografije PERNOIRE PRESS

95

Zemlja čokolade, sireva i

satova - to je ono uobičajeno,

što se desetljećima

koristi kao sinonim

za Švicarsku, no

kako je pandemija promijenila

cijeli svijet, tako su zapuhali neki

novi vjetrovi i u "zemlji čokolade, sireva i

satova". Nakon što je 2020. zbog

restrukturiranja švicarskog sjedišta velike

međunarodne korporacije ostao bez

posla, mladi financijaš Nico Mannino

ohrabrio se na realizaciju davne ideje

koju je dijelio s najboljim prijateljem iz

mladosti Robinom Dünnerom. Unatoč

izazovima tog nesigurnog vremena, Nico

i Robin su pokrenuli

novi posao s namjerom

da svijetu

ponude "sasvim

posebne, artističke

parfeme". Nije to

išlo preko noći, u

nadolazećem razdoblju

suočavali su

se s raznim problemima

- i osobnim i

financijskim - no u

ožujku 2023. na

tržište je stigao

Pernoire, jedan od

prvih brendova koji

i Švicarsku smješta

na globalnu kartu

proizvođača nišnih parfema. Godinu

dana nakon osnutka Pernoire je sa svojih

sedam luksuznih mirisnih kreacija

stigao u Hrvatsku, a tim povodom smo

razgovarali s dečkima koji su fizički

nevjerojatno slični, poput braće, ali

karakterno posve različiti. Krenuli smo

od samog početka...

Kako ste se vas dvojica upoznali i što

vas je, zapravo, spojilo?

NICO: Mislim da je to bilo 2000., obojica

smo imali sedam godina kad se Robin sa

svojom obitelji doselio u moje susjedstvo.

Tada smo se spojili na razini nekog

dječjeg prepoznavanja, jer smo voljeli

iste igre - uglavnom jurcanje i skrivača -

no u višim razredima osnovne smo se

malo udaljili. Ponovno nas je spojila jedna

nova igra za PlayStation, zbog koje je

Robin počeo dolaziti k meni doma i tada

smo razvili istinsko prijateljstvo. Robin

je bio, i još je, super u tim igrama.

ROBIN: Moji su se roditelji rano razveli i

ja sam se s mamom i očuhom doselio u

Reinach, to je predgrađe Basela gdje je

živio Nico. Pamtim da sam u početku

svaki vikend odlazio ocu, a kako je jačalo

moje prijateljstvo s Nicom, tako sam sve

rjeđe bio s tatom, a sve više u Reinachu.

Što ste radili i čime ste se bavili prije

ulaska u svijet parfema?

NICO: Ja sam dijete doseljenika, majka

mi je iz zemljoradničke obitelji iz Italije,

otac iz Gvatemale, a ja sam od rane mladosti

znao da se želim baviti nečim perspektivnim,

što će mi donijeti uspjeh i

novac. Počeo sam kao pripravnik u banci,

pa prešao u farmaceutsku kompaniju,

gdje sam postao voditelj financijskog

odjela, a pandemija koronavirusa zatekla

me u Coca-Coli - iz koje sam otišao u

poduzetništvo. Moram reći da Robin i ja

imamo posve različit odnos prema

materijalnom - prije sam želio novac da

si kupim lijepe stvari, a danas mi treba

da bih "kupio" svoju slobodu i mogao

ulagati u projekte u koje vjerujem.

Robina nikad nije pokretao novac, on je

kreativac koji želi raditi cool stvari i

pomagati ljudima.

ROBIN: Ma, i ja sam uvijek bio ambiciozan,

ali želim raditi stvari na svoj način.

Ime brenda Pernoire proizašlo je iz igre riječi

- talijanskog pojma 'per noi' i francuskog

'noire': dečki su ga pokrenuli 'za sebe' i

odlučili da im zaštitni znak bude crna boja

Počeo sam s blogom, nastavio kao kreator

videa i fotografija, neko vrijeme sam

bio i novinar... Radio sam kao prodavač

u industriji satova i nakita, gdje je počela

moja fascinacija svijetom luksuza, a

kasnije sam studirao međunarodni

menadžment u Japanu i Kolumbiji. Sva

ta iskustva i znanja danas mi itekako

koriste.

Što vas je uopće potaknulo da uđete u

parfemski biznis?

NICO: Ja sam od tinejdžerske dobi veliki

potrošač i poznavatelj parfema, a ideja

da kreiram vlastiti rodila se dok sam studirao

biznis. Tada sam čak mislio upisati

visoku školu za parfumere, no na kraju to

nisam učinio jer, mislio sam, to što završiš

umjetničku akademiju nije garancija

da ćeš postati umjetnik. Ideja o kreiranju

i pokretanju parfemskog brenda tinjala

je u meni godinama, ali nisam imao hrabrosti

realizirati je sam. Pa kad sam os -

tao bez posla u Coca-Coli, shvatio sam da

je sada pravi trenutak i - nazvao Robina.

Jedino sam njega vidio kao svog partnera

jer je vrijedan, ima brojne vještine, voli

parfeme i želi stvoriti nešto u životu.

ROBIN: Da, ideja je Nicova, a ja sam, priznajem,

bio dosta oprezan. Znao sam da

je u parfemskoj industriji marketing

ključan, za marketing treba imati puno

novca - a mi ga baš nismo imali. Osjećao

sam da je pred nama teška bitka, ali ipak

sam pristao jer volim izazove. Obojica

smo dugo sanjali o tome da se osamostalimo,

da stvorimo nešto svoje, a kad smo

to napokon stvorili - brend smo nazvali

96

Pernoire. To je igra riječi, "Per Noi" na

talijanskom znači "za nas", a "Noir",

odnosno crna je zaštitni znak našeg

brenda.

Koja su vaša zaduženja u Pernoireu?

NICO: Ja sam izvršni direktor, vodim

prodaju, financije i organiziram opskrbni

lanac. No, istodobno s Robinom obavljam

dužnost kreativnog direktora.

ROBIN: Zadužen sam za marketing,

brendiranje, logistiku, IT, našu web stranicu,

druŠtvene mreže i evente. Kao startup,

Nico i ja moramo obavljati više po s lo

va, a na nekima radimo zajedno. Ta su ra

d nja dobro funkcionira jer se dobro nadopunjujemo,

svaki sa svojim vještinama.

Tržište niche parfema doista je veliko

- po čemu ste konkurentni i drugačiji

od drugih?

NICO: Najbolje da isprobate naše mirise

pa će vam biti jasno. No, riječ je o tome

da imamo vrlo moderne formulacije koje

označavaju posve novi pristup parfumerstvu.

Drugo, švicarska izrada jamči

najvišu moguću kvalitetu, a treće naš

koncept je kreirati mirise koji osnažuju

svoje vlasnike, koji jačaju njihovo samopouzdanje.

ROBIN: Svaki Pernoire parfem ima

poseban olfaktorni profil, potpuno su

različiti i svi su iznimno snažni jer im osiguravamo

dobre performanse. To znači

da sadrže najmanje 25% parfemskog

ulja, a tako visoka koncentracija osigurava

dugotrajnost i intenzivnost. Osim

toga, koncept o kojem Nico govori znači

da, ovisno o svojem karakteru ili, u krajnjem

slučaju, raspoloženju, birate između

sedam posve drukčijih mirisa. Baš

kao što ćete odabrati odjeću na temelju

toga kako se osjećate ponekad želite

nešto odvažno i upadljivo, drugi put

nešto suptilnije. Iako, naše parfeme ne

bih nazvao baš suptilnima!

Kako stvarate mirise, što vam je inspiracija

i kako se razvija ta ideja?

NICO: Inspiracija je, po svojoj prirodi,

prekrasno nepredvidljiva i može proizaći

iz nečeg najneočekivanijeg. No, svi mirisi

koje smo dosad stvorili bili su duboko

osobni, svaki priča jedinstvenu priču.

ROBIN: Rekao bih da se sve vrti oko

nečeg osobnog, a onda oko te situacije

stvaramo priču koja služi kao olfaktorna

inspiracija za našeg parfumera

Andreasa Wilhelma. On na kraju stvara

parfem koji utjelovljuje bit priče.Tijekom

tog procesa Andreas na temelju našeg

Amoral je personifikacija pomalo

nemoralne osobe koja se ne libi

uzeti ono što misli da joj pripada, a

njegov 'protuotrov' je Naki -

predstavlja mladu i nevinu osobu,

kojoj srce još nije bilo slomljeno

čvrstog koncepta napravi više prototipova

koje mi testiramo, i testiramo, i

testiramo... on dodaje, oduzima, sve dok

sva trojica ne budemo zadovoljni konačnim

proizvodom.

Koji od vaših parfema ima najzanimljiviju

priču?

NICO: Meni najdraža se dogodila prošlog

ljeta u Hamburgu. Bio sam na nekom

eventu, prije kojeg sam se otuširao i

nanio na kožu naš Amoral. Malo smo

zaružili i sutradan ujutro sam zaspao te

u zadnji tren izjurio iz hotela bez tuširanja,

u istoj majici koju sam imao prethodnu

večer. Cijeli dan mi je protekao na

sastancima i kad sam se predvečer vraćao

taksijem u hotel, vozač me pitao

idem li na spoj. Zašto to mislite, rekao

sam... a on mi je odgovorio da tako dobro

mirišem da je to pretpostavio. Čak i

nakon 24 sata, Amoral se još osjećao.

ROBIN: I meni je Amoral najfascinantniji,

ali ja ću vam ispričati kako je nastao,

kako smo ga izmaštali. On je personifikacija

osobe koja je pomalo nemoralna,

koja se ne libi uzeti ono za što vjeruje da

je njeno. Zamislili smo Miami 80ih, topla

ljetna noć, subota, odlazak u noćni klub

u kojem trešte hitovi tog doba, a vi u VIP

zoni ugledate zagonetnu figuru. U njoj

ima nešto opasno, ali tako privlačno da

ne možete skrenuti pogled. Ta opasna

aura je ono što personificira Amoral, a s

druge strane tu je njegov "protuotrov"

Naki. Taj parfem predstavlja mladu i

nevinu osobu, kojoj srce još nije slomljeno,

koja se još ne mora nositi sa životnim

odgovornostima poput plaćanja poreza i

režija. Naki utjelovljuje tu čistoću i bezbrižnost.

Kako se razvijao vaš ukus za parfeme

prije nego što ste se njima počeli profesionalno

baviti?

NICO: Moja prva velika ljubav bio je

Attitude Giorgia Armanija, a nakon njega

YSL La Nuit de L'Homme, koji je

otkrio Robin. Otprilike 2012. krenuo sam

s niche parfemima Molecule 1 i Creed

Aventus su mi bili nešto uistinu posebno.

Inače, potpuno se slažem s vama da

se ukus razvija, s iskustvom, učenjem,

upoznavanjem novoga, stjecanjem novih

znanja... A ja sam kao spužva žedan znanja

iz tog područja: sve želim isprobati,

okusiti i pomirisati te svaki put doživjeti

nešto novo.

ROBIN: Moji favoriti u ranoj mladosti bili

su YSL La Nuit de L'Homme te Burberry

Touch. Nico i ja smo uvijek imali neki

natjecateljski odnos tko će otkriti bolji i

posebniji miris, što je samo poticalo našu

strast prema parfemima. Kao što je

Nicov zaštitni znak bio Aventus, tako su

mene svi mogli nanjušiti kad bi osjetili

Killian Intoxicated i Byredo Bal d'Afrique.

Kao što vidite, i moj je ukus evoluirao od

komercijalnih mirisa do umjetničkih i

konceptualnih parfema.

Što radite kad ne radite?

NICO: Posljednjih deset godina bavim se

dizanjem utega i borilačkim vještinama,

što me naučilo disciplini, upornosti i

težnji za pobjedom. Lani sam počeo

igrati šah i već u toj prvoj godini bio sam

među najboljima u online šahu na globalnoj

razini. Vikendima uživam u kuhanju,

a moj specijalitet je tjestenina s tartufima

i parmezanom. Obožavam glazbu, to

sam zaboravio napomenuti, i obožavam

plesati uz techno i latino ritmove.

ROBIN: Kao i Nico, nemam ženu ni djecu,

ali imam fantastičnu grupu prijatelja

s kojima provodim mnogo svog slobodnog

vremena. Treniram boks, no trenutačno

rehabilitiram jednu ozljedu pa

zasad samo trčim. Nedavno sam otrčao

svoj prvi ultramaraton, 50 km oko

Bielerseea u Švicarskoj. Strast su mi

strateške igre, kakve smo Nico i ja u

ranoj mladosti igrali, i gledanje trilera

"Sedam" mi je najbolji film u tom žanru,

a glazba Hansa Zimmera je fantastična.

Kad smo već kod glazbe, veliki sam obožavatelj

The Weeknda i Abela Tesfayea,

koji su na vrhu moje playliste.

97

GG KOLUMNA

FOTOGRAFIJA: MARE MILIN

SLAVKO SOBIN

Čovjek nema cijenu,

ima vrijednost

Ova kolumna će vjerojatno biti najkraća

dosad. U gužvi sam, malo sam bolestan, a i

naprosto sam u nekoj indisponiranoj fazi,

ali ono zbog čega si mogu dozvoliti da ako

želim, napišem i samo jedan mali paragraf

je to što za pisanje kolumne ne uzimam

honorar. Ne zato što "ne mogu oni mene platiti toliko koliko ja

vrijedim", nego baš naprotiv. I to je upravo ono o čemu želim

danas pričati.

Često mi se događa da mi zazvoni telefon i da me zove netko

od kolega i kaže: "Ej, kako si? Nismo se dugo vidili, baš mi

fališ." Lažem, to se ne događa, zovu me i kažu: "Čuj, zvali su me

za to i to, ti si s njima radio, koliko da tražim?" I premda bih ja

najrađe svima govorio točne honorare i koliko su produkcije

ZAPRAVO u mogućnosti dizati ih, ugovorom se to ne smije.

Par puta sam prekršio tu stavku ugovora s nekim kolegicama

jer ne podnosim da rade jednako, ako ne i više od kolega, a plaćene

su znatno manje. I ako mi netko na ovo priznanje više

neće davat poslove, pa čuj, nismo si onda nešto ni kompatibilni

za suradnju. S obzirom da ne smijem otkrivati svoje honorare,

98

uvijek kažem isti odgovor, koji je zapravo pitanje: Koliko ti vrijediš?

Ispričavam se unaprijed ako će puno današnje priče biti

vezano uz moju struku, ali mislim da je primjenjivo u svakom

zanimanju i svakom segmentu društva.

Pa vratimo se onda na početak. Zašto ne uzimam honorar

za kolumnu? Jer nisam siguran da u tom segmentu mog stvaralaštva

trenutno doprinosim onoliko koliko ja smatram da je

potrebno za uzimati novce. Ne privlačim sponzore, ne dižem

tiražu za 200 posto, nitko ne kupuje časopis jer s nestrpljenjem

ide vidit što sam ovaj put napisao.

Prvo, od starta mislim da mi je uredništvo Glorije napravilo

ustupak i dalo mi prostor da istražim jesam li sposoban napisati

više od Šapica i Doktora Jabuke. Inače, to su moje predivne,

ali stvarno predivne knjige za djecu i ako niste upoznati s

njima, baš vam ih s velikim samopouzdanjem preporučam.

Drugo, znam da u kolumnu mogu ovako ubaciti reklamu nečega

u čemu zbilja znam da vrijedim, a to bi me negdje drugdje

koštalo ohoho. Treće, pisanje kolumne mi nije primarni posao i

Vedrana ČP mi je svjedok da je skoro svaki put upitno hoću li

predati tekst prije roka (do te mjere da mi je počela lagati da je

rok 2 tjedna ranije, ali sam je uhvatio u tome pa opet dođe na

isto), a meni je užasno bitno da onda nisam nikome dužan ili

ugovorno obvezan ako sam potpuno svjestan da na ljestvici

prioriteta mogu s*ebat. Četvrto i najbitnije, uživam pisati ove

kolumne i premda moja kolumna ne prodaje novine, povratne

informacije su da su nekima istinski korisne i motivirajuće i da

im se raduju i za mene je to veći honorar od bilo kojeg novca. I

konačno, peto, ako za nekoliko godina pročitam sve kolumne

unazad i kažem sebi: "Pa Slavko, ovo tvoje pisanje zbilja ima

VRIJEDNOST, nisi trebao biti tako nesiguran, trebao si uzeti

neke novce", onda ću ih skupiti, objaviti kao knjigu i dobiti više

para nego što sam mogao u procesu. Mislim, Vedrana ČP i ja.

Idemo sad na potpunu kontru, nešto gdje uzimam nerealno

visoke novce - odlazak na event. Zašto? Zato što ako klijent želi

da cijelu noć provedem držeći u ruci njegov proizvod i objavljujem

to na svojim mrežama - to košta. Košta jer znam svoju vrijednost.

Članci sa mnom će izaći, bit će klikani, krkanskih

komentara će bit sasvim dovoljno da se tekst zadrži na naslovnici

portala dovoljno vremena da i mlado i staro sazna da osim

što sam po "Mićo Mićerlend 22" odurna četnička pederčina

isto tako i jako volim baš tu vodu s dodatkom vitamina B.

Odlazak na event košta i jer je jako skupo natjerat me da izađem

iz svoje oaze i odem se fiktivno družiti s ljudima koji su

odlučili da je njihova vrijednost jednaka par besplatnih cuga

koje će tamo popiti i ta jedna faceappom popeglana slika koja

će im izaći kao trinaesti slide u fotogaleriji. Ruku na srce, imao

sam i ja svoju dugotrajnu fazu kad sam išao na evente biti

viđen, nadao se poslu i nadao se slici na portalu da stvorim od

sebe "javnu osobu". I to je točno ono o čemu govorim - onoliko

koliko misliš da vrijediš, toliko i naplati. Ljudsko biće nema cijenu,

ali ima vrijednost. Nekad je event više mogao donijeti meni

nego ja njemu, sad je obrnuto i sad to košta. Košta ili neke novce

ili dogovor da ću biti na naslovnici časopisa u trenu kad mi

bude trebao PR za film. Kad je ono božićni party Glorije da si

zapišem u rokovnik?

Puno sam govana papao u tom smislu kroz život. Ajde,

ovdje ću se malo ponizit da bi dobio taj i taj posao, ovdje ću

malo ići linijom manjeg otpora i progledati kroz prste da ne

ispadnem težak, ovdje ću si spustit honorar pa mi možda idući

put daju veći. Ali nakon 20-ak godina iskustva pouzdano vam

govorim - kad jednom skuže da ne znate svoju vrijednost, imaju

vas u šaci puno puno duže od tog jednog projekta. Kad

čovjek ne zna svoju vrijednost, to mu se vidi u očima. Ne znat

svoju vrijednost je jednako strahu i sramu, što su valjda dvije

najniže frekvencije ljudskog postojanja. Znat svoju vrijednost

je seksi i misteriozno i dominantno i... skupo.

I nema veze ako se netko ne slaže da vrijedite koliko vi mislite.

Ja, recimo, smatram jednom od svojih vrijednosti to što

sam utreniran i spretan i vješt - možeš me stavit da jašem

konja, možeš me stavit u ring, možeš me skinut u kadru. Sad,

to što nitko to stvarno u Hrvatskoj ne traži od mene, osim ovog

zadnjeg, to bi se dalo protumačiti kao da je moja vrijednost fiktivna.

To znači da ću teško dobiti honorar koji tražim. Ali dok

god ja nešto ne vidim kao cifru na papiru koju mi pokušavaš

smanjit i oduzet, nego kao svoju vrijednost koju mi pokušavaš

umanjit i oduzet - guram svoje, ne dam na svoju vrijednost.

Moja je vrijednost i što u životu nisam zakasnio na set, što u

životu nisam došao nespreman na set, što je sa mnom lako

radit, što ću stvorit više nego što je napisano na papiru i moja

je vrijednost na kraju dana i to što sam toga svjestan, usudim

se bit toga svjestan čak i ako mi to nitko nikad nije istaknuo.

Jer ne zaboravite da će mnogi namjerno smanjivati vašu vrijednost

i neće vam je priznati. I "koštam" onoliko koliko mislim

da to vrijedi. I zbog toga mi se neće dogoditi da hodam po setu

nezadovoljan, zbog toga mi se više neće dogoditi da me netko

potplati i zbog toga ne moram zvati Gogu Bogdana da ga

pitam koliki honorar uzima jer samo on treba znat koja je njegova

vrijednost i samo ja moram znat koja je moja vrijednost. I

ti, dragi čitatelju ili čitateljice, moraš znat koja je tvoja vrijednost.

Ako nećeš ti, pa tko će?!

I onda će svemir poslat.

Ne umanjuj se ni za koga.

Dosta sam stvari danas namjerno bahato intonirao da bi

efekt bio jači. Ono što ne smijete zaboraviti je da u svemu tome

opet nekako ostanete i skromni. Ali to ili imate prirodno ili

nemate. Ako nemate, džaba sva vrijednost.

P. S. Ovo sve vrijedi i za odabir životnog partnera. Know thy

worth.

99

GG X IVA BIONDIĆ

Nisam neki veliki modni connoisseur, ali jako cijenim

što su mi gospođa Prada i gospoda Arnault i Pinault

priuštili mnogo nezaboravno transformativnih

umjetničkih trenutaka

100

Eksponati iz Pinault Collection u Bourse de Commerce, Pariz: 'Une seconde d'éternité' albanskog

umjetnika Anrija Sale (gore) i 'Ever After: A Trilogy (I... I... I...)' Britanca Ryana Gandera

FOTO: ANDREA ROSSETTI (1), GETTY IMAGES (1) I PROFIMEDIA (1)

Pokrovitelji umjetnosti - oni koji

umjetnička djela skupljaju,

kupuju, izlažu, ulažu u njih...

povijesno su uvijek htjeli

svojem imidžu i/ili brendu

dodati neku dozu kreativnosti i

coolnessa i, naravno, investirati u neki vrijedni

kulturni kapital.

Nekoć su to radili plemstvo i crkva, a danas

modne kuće i grupacije luksuznih brendova

poput Keringa i LVMH-a pokušavaju

transformirati svoje brendove bliskom vezom s

umjetnošću i dodati im na autentičnosti i

određenim "in vogue" vrijednostima.

Mislim da je tu riječ o nekim višeslojnim

transformativnim iskustvima - moda je

oduvijek bila sredstvo oblikovanja i

transformiranja identiteta, dok umjetnost služi

intelektualno-duhovnoj transformaciji onoga

koji je konzumira, pa mi se onda čini da taj

zajednički nazivnik transformativnog iskustva

nudi prirodnu vezu između mode i

umjetnosti.

Marguerite 'Peggy' Guggenheim bila je protoinfluencerica i partijanerica svijeta

umjetnosti. Rođena 1898., američka je nasljednica kolekcionarka u Veneciji

osnovala zbirku umjetnina pod svojim imenom koja je postala jedan je od

najvažnijih muzeja u Italiji prve polovice dvadesetog stoljeća.

Pop(sm)Art:

Modne kuće

kao mecene

moderne umjetnosti

FOTOGRAFIJA: BILJANA BLIVAJS / CROPIX

101

FOTO: SHUTTERSTOCK/PROFIMEDIA (1), BAS PRINCEN (1), PRESS (2) I PROFIMEDIA (1)

Prva velika umjetnička fondacija koju je osnovao neki

luksuzni brend bila je Fondation Cartier pour l'art

contemporain u Parizu. Ona ove godine slavi 40. godišnjicu i u

svojem stakleno-čeličnom zdanju Jeana Nouvela na lijevoj

obali Seine, u koji se uselila prije točno 30 godina, danas

pomalo ziheraški prikazuje novi rad i nešto retrospektive bad

boya suvremene umjetnosti Matthewa Barneyja (čijem

umjetničkom renomeu pridonosi i činjenica da je otac djeteta

glazbenice Björk).

Otada je čitav niz drugih luksuznih brendova i modnih kuća

osnovalo svoje umjetničke fondacije i uložilo milijune i milijune

u suvremenu umjetnost iz motiva, koji, uz već ranije

spomenute, uključuju želju za pokazivanjem kolekcija samih

vlasnika tih brendova, kao i snažnije povezivanje kupaca s

brendom putem transformativnih iskustava koje prostori

fondacija ili njihovi umjetnički projekti nude.

Pinaultova

Bourse de

Commerce,

Pariz

Među prvim

ozbiljnijim

postpandemijskim artgastro

bjegovima bio mi

je, naravno, odlazak u

Pariz. Jedan moj prijatelj

odabran je za

sudjelovanje na jednoj od

najelitnijih fotografskih

manifestacija na svijetu -

Paris Photo. Barry

Salzman i njegova

/ 1

poetično mračna

svjedočanstva o

okrutnostima koje su ljudi kadri činiti sigurno će biti tema

neke moje sljedeće kolumne, ali ono što mi je Barryjev poziv u

Pariz priuštio bila je VIP iskaznica za Paris Photo koja se

pokazala kao najčarobnija art-super-moć koju sam ikada

imala! Registracijom kao VIP gošća dobila sam pristup online

portalu preko kojeg sam bila pozvana na nevjerojatne private

viewinge, partyje, promocije... Osim jedne bizarno

intelektualne fashionable večeri u katakombama kluba

Silencio Davida Lyncha moja bestie i ja dobile smo priliku

posjetiti netom otvoreni Pinault Collection u Bourse

Commerce, ujutro, prije nego što se otvara za javnost.

Neki događaji ostave toliko jaku impresiju da mi stvore

sinestezijski otisak u sjećanju - dakle sjećam se i mirisa zraka

tok studenog studenog (hladnog u

studenom) jutra i kako smo bile

odjevene i rijetke ljude koji su na

private viewingu bili s nama, čak i

broja ormarića u kojem smo ostavile

kapute i torbe. U centralnoj rotondi

na ogromnom zakrivljenom ekranu

prikazivao se video gramofona

Anrija Sale koji je sekunde pretvarao u vječnost (rad se zvao

"Une seconde d'éternité"). Nakon što smo snimile par

fotografija i/ili videa sjele smo na pod i hipnotizirano se

smješkale. Kasnije smo prošetale minucioznom obnovom i

prenamjenom pariške burze žitarica iz 18. stoljeća koju je

osmislio japanski arhitekt Tadao Ando i dalje s istim

smiješkom, uz poneki tipično ženski usklik oduševljenja

ironijskim intervencijama "Others" Maurizija Cattelana -

jatom prepariranih goluba koje je "sletjelo" ispod

monumentalne kupole zgrade i jednog malog bijelog miša

Ryana Gandera koji viri iz rupice u zidu i iznenađuje

posjetitelje na ulasku ili izlasku iz lifta. Nakon tog prvog

odlaska u Pinaultovu Bourse de Commerce NIKADA više

nisam otišla u Pariz a da nisam tamo otišla.

/ 2

Fondazione

Prada,

Milano

Ne znam kako nikada

nisam bila na ovom

genijalnom mjestu prije

jednog od zadnjih dana

u godini prošle zime. Bio

je grozno sivi kišni dan i

kraj godine mi je, kao i

uvijek, izgledao kao

nešto što je neminovno,

tužno i naporno pa mi

nikada taj novogodišnji

slavljenički šušur nije

bio jasan. Kao i obično, pobjegli smo negdje i od sebe i od

svega i putem zastali u Milanu. Nakon dokumentarca o

Anselmu Kieferu imala sam fiksaciju vidjeti njegovu "The

Seven Heavenly Palaces" u Pirelli Hangar Bicocca, o kojem

sam pisala u prošloj kolumni, i onda sam nekako u procesu

navigacije na Google mapi naišla i na ovu drugu milansku

transformaciju industrijskih pogona u prostore za

umjetnost. Fondazione Prada je kompleks nastao u starim

destilerijama s početka 20. stoljeća u kojem je nizozemski

arhitektonski čarobnjak Rem Koolhaas staru zgradu optočio

listićima 24-karatnog zlata i uz to sagradio još tri zdanja u

kojima su se smjestile galerije i kinodvorane.

U tom ružnom prosinačkom sivilu i hladnoći zlatna je

fasada izgledala kao neka divna fatamorgana, a super se

pogodilo što je u jednoj od galerija bio rekonstruiran set

"Atomic Cityja" Wesa Andersona dok je kafić fondacije - bar

Luce koji je otvoren 2015. godine Wesov dizajn - hommage

tipičnim milanskim caffeima iz 50-ih i 60-ih. Dok je u

minijaturnom baru zbog kiše bilo nemoguće naći mjesto u Le

Studio d'Orphée Jean-Luc Godarda gotovo da nikoga nije bilo

Najluksuzniji su brendovi i modne kuće diljem

svijeta osnovali svoje umjetničke fondacije i

uložili milijune u suvremenu umjetnost

102

- 2010. Godard je iz Švicarske donirao i preselio cijeli svoj atelje

u Fondazione Prada. Miuccia Prada poznata je kao velika

ljubiteljica suvremene umjetnosti i filma, a posebno već

spomenutog Wesa Andersona, Louise Bourgeois, Alejandra

Gonzáleza Iñárritua, Sam Taylor-Wood, Steve McQueena,

Jannisa Kounellisa... Ja mislim da bih se super i modno i

umjetnički slagala s Miucciom!

/ 5

/ 3

LVMHova

Fondation LV,

Pariz

Imam jednog frenda kojeg

znam otkako smo bili jako mladi,

ne iz djetinjstva, nego iz nekih

onih najbitnijih intelektualnoestetskih

formativnih godina mladosti, s kojima sam se toliko

puta nasmijala do suza. Jednom smo uzeli električne bicikle

kako bismo se odvezli u Bulonjsku šumu u Parizu i vidjeli novo

čudo Franka Gehryja koje je koštalo 790 milijuna eura -

Fondation Louis Vuitton. Sjećam se da sam toga dana dva

puta ostala bez daha - jednom na nekoj uzbrdici putem, što od

napora što od čuđenja, pa onda i gušenja od smijeha, kako se

moj frend tako lagano uspinje, a ja koja sam fit sam pred

srčanim udarom (ispostavilo se da moj električni bicikl nije

radio dok njegov je) i drugi puta kada je iz drveća izronila

Gehryjeva skulpturalna varijacija na pariški Grand Palais od

staklenih jedara. Bernard Arnault, predsjednik LVMH

grupacije (kojoj pripadaju brendovi poput Louis Vuittona,

Hennessyja, Christian Diora, TAG Heuera, Bulgarija...) s

Gehryjem je 2001. isplanirao 100-milijunsku investiciju u novi

muzej suvremene umjetnosti u Parizu.

Šesnaest godina kasnije i uz nekoliko puta veći budžet

(kojem je navodno 600 milijuna eura pridonijela francuska

vlada) otvorilo se ovo arhitektonsko i umjetničko čudo. Često

odem tamo bez obzira na to što se prikazuje u galerijama -

nekada na ručak u Le Frank gastro umjetnika Jean-Louis

Nomicosa koji se služi ispod Gehryjeve "Fish lampe" ili čitati

na krovu ispod staklenih jedara. Žao mi je što krajem prošle

ili početkom ove godine nisam uspjela otići pogledati prvu

retrospektivu Marka Rothka u Francuskoj koja je upravo

tada zatvorena.

/ 4

Fendiju, Bulgariju i Tod'su je

Rim modna pista

U pripremama sam za skori odlazak u

Rim u kojem nisam bila već 20 godina. I

osim što planiram pogledati, neka opet a

neka prvi put, što je više moguće

Caravaggiovih djela (mislim da će jedna

buduća kolumna morati staviti i jednog od

mojih omiljenih slikara u kontekst

popularne kulture), išla sam istražiti ima li

u Rimu neka bitna nova umjetnička

fondacija/muzej/galerija. Pa sam otkrila da

su najslavnije rimske turističke lokacije

obnovljene zahvaljujući modnim kućama

Fendi, Bulgari i Tod's. Fendi, rimska modna kuća, 2015. godine

je uložila dva milijuna eura u obnovu Fontane di Trevi na koju

je u ljeto 2016. stavila pistu od pleksiglasa i proslavila svoj 90.

rođendan, smatra se, jednom od najspektakularnijih modnih

revija ikada. Iste godine rimski Bulgari uložio je 1,5 milijuna u

čišćenje i restauraciju Španjolskih stepenica, a talijanski

proizvođač luksuznih cipela Tod's je od 2011. godine uložio 25

milijuna eura u restauraciju rimskog Koloseja. Od umjetničkih

fondacija za sada ništa interesantno.

Svi su u Veneciji!

Od prvih odlazaka u Veneciju s roditeljima kao dijete

sjećam se da me uvijek jako veselio odlazak kod Peggy - u

Peggy Guggenheim Collection. I to je još jedno mjesto na koje

odem bez obzira na izložbu koja je u tom trenutku na

programu. Mislim da sam nekoć sanjala da je Peggy moja

(nekro-imaginarna) prijateljica i da joj često dolazim u goste.

Već dugo dugo godina sam iznimno razočarana selekcijom

radova na Biennaleu (kao uostalom i u većini velikih muzeja

suvremene umjetnosti poput Tate Modern ili MOMA-e u

/ 1 Instalacija 'Others' Maurizija Cattelana u Bourse de commerce

/ 2 Fondazione Prada arhitekta Rema Koolhaasa / 3 Izložba slika

Marka Rothka i skulptura Alberta Giacomettija u Fondation

Louis Vuitton / 4 Fondation Louis Vuitton u Parizu / 5 Revija

modne kuće Fendi na Fontani di Trevi u Rimu

103

/ 2

/ 1

/ 1 Umjetnik Rudolf Singer

pretapecirao je Palazzo

Grassi u Veneciji

/ 2 Palazzo Grassi

Kolekcije Pinault prebojan

u svjetlosnu instalaciju

islandsko-danskog

umjetnika Olafura

Eliassona

/ 3 Negozio Olivetti s

izlošcima Lucia Fontane i

Antonyja Gormleyja

/ 4 Palazzo Soranzo Van

Axel Bottega Veneta

New Yorku, o kojima ću sigurno prije ili kasnije morati napisati

politički donekle nekorektnu kritiku o odabiru arta po

kvotama i populističkom aktivizmu), ali od prošlog Biennalea

primijetila sam da je selekcija popratnog art programa puno

impresivnija. Primarno

zahvaljujući Pinaultu i

Pradi koji su i tamo

otvorili svoje fondacije,

kao i maloj galeriji, meni

jednoj od

najinteresantnijih -

Negozio Olivetti (nije

modni brend, ali je nekoć

bio iznimno cool brand,

jednako cool kao Apple

Mac danas) u kojoj se te

2022. prikazivao

kuratorski interesantan

dijalog skica Lucia

Fontane i skulptura

Antonyja Gormleyja.

Pinaultova kolekcija našla je dom u venecijanskoj Palazzo

Grassi i Punta della Dogana, a Prada se smjestila u Ca'Corner

della Regina. Teško je reći koji prostor mi je draži -

bizantinsko-barokna palača obitelji Grassi koju je preuredio,

očito Pinaultov omiljeni, Tadao Ando ili palača ciparske

kraljice Caterine Cornaro iz 18. stoljeća, obje na Grand Canalu,

ili impresivno preuređeni prostori nekadašnje maritimne

carine i iskrcajne luke koja datira još iz 15. stoljeća. U Pradinoj

fondaciji se 2022. prikazivala iznimno zanimljiva izložba

"Human Brain" koja je na jedan od meni dosad

najinteresantnijih načina spojila (neuro)znanost i umjetnost -

fondacija je od 2018. surađivala s 13 svjetskih vodećih

neuroznanstvenih instituta da bi na izložbama i projekcijama

te forumima u Milanu i Shanghaiu upoznala javnost s

otkrićima o čarobnosti naše sive materije i upozorila i

/ 3

educirala o

neurodegenerativnim

bolestima.

Meni se čini da je Peggy od

1951. velika umjetnička

/ 4

trendsetterica - izgleda da

nije dovoljno da ulažeš u

umjetnost, imaš fondaciju i/ili

impresivnu kolekciju, nego je moraš pokazati i u Veneciji! Pa će

ovog mjeseca najslavniji venecijanski modni brand - Bottega

Veneta - otvoriti u Palazzo Soranzo Van Axel u Veneciji "fizičko

mjesto koje utjelovljuje duh branda". Prema slikama, riječ je o

impresivnoj gotičkoj palači iz 15. stoljeća koja je sagrađena

dijelom od ostataka bizantinske zgrade obnovljene u

luksuzno-minimalističkom duhu. Iz zasad dostupnih

informacija Palazzo Bottega Veneta, kako će palača biti

preimenovana, bit će primarno mjesto za ugošćavanje VIC-ova

(very important clients), ekstenzija njihove inicijative "Bottega

for Bottegas" koja daje malim zanatskim ateljeima priliku da se

pokažu bogatim kupcima, kao i mjesto za nove galeriste i

umjetnike koji bi isto mogli profitirati od BV publike. Pa, eto

(mi) novog mjesta za odlazak u neko venecijansko umjetničkomodno

tumaranje...

FOTO: PRESS (4)

104

GG FOTOGRAFIJA

MAJSTOR

ATMOSFERE

I OPTIČKE

VARKE

Kad je fotograf GEORGE HOYNINGEN-

HUENE te davne 1930. dobio zadatak da za

francuski Vogue snimi fotografiju dvoje

mladih ljudi odjevenih u kupaće kostime

londonskog proizvođača sportske odjeće

A.J. Izoda, kojom je uredništvo planiralo

ilustrirati ljetnu modnu temu, naišao je na

ozbiljan problem. Naime, nigdje u blizini

redakcijskog ureda nije bilo ni plaže ni

ikakvog drugog kadra kojim bi se uvjerljivo

dala ilustrirati slatka dokolica ljetnog dana

na morskoj obali


106

Kultnu fotografiju 'The Divers' Hoyningen-Huene nije

snimio na obali, već na vrhu zgrade u Parizu

107

Bio je majstor studijske

rasvjete, ali istovremeno i

jedan od prvih koji je

modele snimao u

vanjskom ambijentu

FOTO: PROFIMEDIA

No, umjesto da prigovara i očajava zbog

uvjeta snimanja, 30-godišnji kreativac

dosjetio se rješenja. Modele - među kojima

je bila i mlada američka fotoreporterka

Elizabeth Lee Miller - odveo je na vrh

zgrade na Aveniji Champs-Élysées,

posjeo ih na betonski podest i bacio se na

posao. Gledajući tu danas već kultnu

fotografiju koja nosi naziv "The Divers",

čovjek doista može povjerovati kako promatra

dvoje kupača koji sjede na dasci za

skakanje u vodu negdje na Azurnoj obali i

uživaju u pogledu na pučinu. Oni upućeniji

znaju da pučine nema. Samo vreva

uzavrelog grada ispod njih i plavetno ne -

bo iznad pariških krovova koje je okretni

fotograf tog popodneva svojom maštom i

vještinom transformirao u ono što mu je

u tom trenutku trebalo. Taj će Hueneov

rad velika urednica Anna Wintour kasnije

navesti kao jednu od najboljih Vogueovih

fotografija svih vremena.

U ovoj se anegdoti krije samo djelić

kreativnog genija Georgea Hoyningena-

Huenea, čiji su djela neki njegovi suvremenici

podcjenjivali, smatrajući da je

suviše komercijalan pa stoga nema

umjetničku vrijednost. Danas, više od

pola stoljeća nakon njegove smrti ponovno

raste interes za Hueneovom ostavštinom

i radovima koje opisuju kao "kombinaciju

antike i avangarde". George je bio

pravi majstor studijske rasvjete, ali istovremeno

i jedan od prvih koji je modele

snimao u vanjskom ambijentu. Njegovi

portreti evociraju stil i glamur slavnih

glumica s prve polovice prošlog stoljeća,

koji i danas izaziva divljenje. Prije nekoliko

mjeseci objavljena je knjiga "George

Hoyningen - Huene: Photography,

Fashion, Film" koja na 328 stranica svjedoči

o širokoj sferi njegovih životnih i

karijernih interesa. Oni koji su ga poznavali

kažu da je bio vrijedan, predan, zanimljiv

i slobodouman - nikad nije skrivao

svoju homoseksualnost i bio je glasan

zagovaratelj prava žena. U privatnom

životu bio je iznimno discipliniran: redovito

je vježbao, bio umjeren u jelu i piću

te, kako je konstatirao njegov bivši partner

i doživotni prijatelj, također fotograf

Horst P. Horst - "uvijek je išao na spavanje

u pristojno vrijeme" Obožavao je

putovati, a više od svega volio je fotografirati.

Rođen je 4. rujna 1900. u Sankt

Peterburgu, kao jedini sin baruna

Bartholda Hermanna Theodora von

Hoyningen-Huenea, vojnog oficira, i njegove

supruge, Amerikanke Anne Van

Ness Lothrop, kćeri američkog ambasadora

u carskoj Rusiji, koji su u braku

dobili i dvije kćeri. Odrastajući u iznimno

bogatoj obitelji, George je imao privilegirano

djetinjstvo obilježeno putovanjima -

ljeta su provodili u St. Moritzu i Bad

Kreuznachu, a zime u Cannesu, Firenci i

Rimu gdje je, vidjevši Michelangelove

radove, roditeljima rekao kako se želi

baviti umjetnošću.

S

roditeljima nikad nije bio istinski

blizak - otac je puno vremena

provodio na imanju u Estoniji i

bio zainteresiraniji za svoju ergelu konja

nego za obitelj, dok je majka bila

okupirana pokušajima da uda kćeri s

kojima je obilazila balove, viđajući sina

tek u prolazu. George nije volio rusku

klimu ni školski sustav. Bio je osrednji

učenik, no zahvaljujući privatnim

učiteljima do četrnaeste godine već je

govorio engleski i francuski. Roditelji su

ga upisali u prestižnu školu u blizini

Sankt Peterburga, tzv. Carskoselski licej,

koju je pohađao i Puškin. U to vrijeme

počinje iznimno turbulentno povijesno

razdoblje - 1914. izbija Prvi svjetski rat

tijekom kojeg obitelj više puta mijenja

boravište, otac ostaje u Estoniji, a

108

Odrastao je u imućnoj obitelji koja je iz Rusije izbjegla u

Francusku, gdje je radio kao statist na filmskim

setovima i ilustrator, a onda počeo fotografirati za

modne magazine

George s majkom neko vrijeme provodi

u Jalti, crnomorskom ljetovalištu na

južnoj obali poluotoka Krima u Ukrajini,

gdje kupuju malu kuću i on pohađa

gimnaziju. Uskoro se vraćaju u Sankt

Peterburg, da bi 1917., nakon izbijanja

Ruske revolucije, pobjegli u Veliku

Britaniju gdje je George nastavio

školovanje u Surreyju. S osamnaest

godina, ispunjen mladenačkim

idealizmom, pridružuje se Bijeloj gardi

čiji su pripadnici prezirali boljševike i

odlazi na ruski front boriti se protiv

"crvenih", ali on to ne čini puškom već

jezikom, kao prevoditelj između

Britanaca i Rusa. Tamo obolijeva od

tifusa, koji ga je zamalo stajao života.

- Nikada neću zaboraviti prizor kamiona

punog bosonogih mrtvaca. Vladala

je nestašica pa su mrtvima skidali čizme

i davali ih vojnicima. A onda sam jednog

dana i ja postao živi mrtvac, deset dana

balansirajući na rubu - ispričao je Huene.

Nakon ozdravljenja George se pridružuje

svojoj obitelji na jugu Francuske, a

potom odlazi u Pariz, gdje je u to vrijeme

živjelo oko 50 tisuća Rusa izbjeglih pred

boljševicima.

- Rusi u Parizu bili su uglavnom bogataškog

podrijetla, ljudi koji nikada u životu

nisu morali raditi pa nisu imali ni nekih

posebnih vještina. Ni ja nisam imao neku

određenu profesiju već sam prihvaćao

poslove kako su dolazili: radio sam kao

inspektor specijaliziran za željezničke

tračnice i kao statist na filmskim setovima,

jer sam imao smoking - otkrio je

Huene, koji je bio nadaren i za crtanje.

Kad je njegova sestra otvorila krojački

salon, angažirala ga je da radi skice modnih

kreacija za njezine kataloge.

- Odlazio bih u najpopularnije noćne

klubove i na utrke te se trudio upamtiti

sve lijepe haljine koje bih tamo vidio, a

onda bih došao kući i crtao ih. Uspijevao

sam zapamtiti na stotine kreacija i nacrtati

ih do posljednjeg detalja - ispričao je

Huene, koji je uskoro počeo odlaziti na

satove crtanja u Académie de la Grande

Chaumiere, umjetničku školu u pariš-

kom okrugu Montparnasse. Uskoro

počinje crtati ilustracije za Harper's

Bazaar, a s 25 godina dobiva posao modnog

ilustratora u francuskom Vogueu.

- Među mojim radnim dužnostima bili

su priprema i dizajn pozadina za fotografije.

Jednog dana fotograf kojeg su

angažirali nije se pojavio na poslu, a kako

je sve bilo pripremljeno - set je bio spreman,

baš kao i model, nazvao sam redakciju

i pitao mogu li ja odraditi snimanje,

da ne propadne. Rekli su mi: samo pucaj

i od toga sam dana postao fotograf

Voguea - prepričao je svoje početke

Huene, koji ubrzo postaje urednik

Nedavno je objavljena knjiga

'George Hoyningen-Huene:

Photography, Fashion, Film'

109

Fotografirao je

manekenke i filmske

zvijezde, a direktoru

Condé Nasta bacio

tanjur pun špageta u

lice, nezadovoljan

uvjetima ugovora

koji mu je ponudio

FOTO: GETTY IMAGES

U Los

Angelesu je

snimao

glumicu Avu

Gardner, a u

Parizu

dizajnericu

Gabrielle

Coco Chanel

(lijevo)

fotografije tog magazina. Svojim radom

stječe brojne poklonike i priznanja pa

izlaže na Premier Salon Indépendant de

la Photographie 1928. i na izložbi Film

und Foto u Stuttgartu sljedeće godine.

Mladi kreativac punim plućima uživa u

životu pariškog visokog društva družeći

se s Coco Chanel, Cristobalom Balenciagom,

Pablom Picassom, Lee Miller,

Manom Rayom i Salvadorom Dalijem

(koji pješice ide do Georgeova stana na

sedmom katu jer se boji ići dizalom).

Bez lažne skromnosti mogu reći da

sam od 1930. do 1945. bio najbolji svjetski

modni fotograf. Trudio sam se snimati

fotografije koje imaju dinamiku, jer su

dotad svi modeli izgledali prilično pasivno

i izvještačeno. Nisam želio raditi statične

portrete modela, želio sam da više

nalikuju ženama u stvarnosti, a manje

poziraju. Da bih to postigao, morao sam

pronaći način da se opuste, kroz razgovor

i vrijeme kazao je Huene, pravi majstor

svjetla i vizualni inovator čije su fotografije

bile istovremeno i snažne i nježne

te iznimno atmosferične. U radu često je

bio nadahnut ljepotom Grčke, njezinom

arhitekturom i umjetničkim djelima.

Na jednom modnom snimanju

1930. upoznaje muškarca koji

svojim mišićavim torzom i sam

nalikuje antičkom kipu, stasitog Nijemca

Horsta Bohrmanna. Ubrzo mu on

postaje ljubavnik i asistent Huene

potiče Horsta da počne fotografirati,

preuzimajući ulogu njegova mentora

(Horst od 1932. postaje fotograf

izdavačke kuće Condé Nast, za koju će

idućih godina snimati slavne osobe,

interijere, političare i umjetnike,

nametnuvši se kao jedan od najvećih

fotografa svih vremena). Par često

putuje, a omiljena im destinacija postaje

grad Hammamet u Tunisu, gdje

odlučuju sagraditi vikendicu. Romansa s

Horstom nije potrajala, no njih će dvojica

ostati bliski prijatelji i nakon prekida.

Huene nastavlja raditi punom parom:

za Vogue snima modni dokumentarac,

dizajnira rasvjetu za novi pariški noćni

klub Chez Bricktop i počinje surađivati s

magazinom Vanity Fair koji ga angažira

da fotografira holivudske zvijezde. S

nekima od njih, poput Grete Garbo i

Marlene Dietrich, i privatno se sprijateljuje

pa mu se često povjeravaju.

Dok su njegove fotografske kompozicije

nježne i meke, HoyningenHuene

zna biti itekako oštar kad ga netko isprovocira.

Pričalo se da je tijekom ručka s

direktorom izdavačke kuće Condé Nast

dotičnom bacio tanjur pun tjestenine

ravno u lice, nezadovoljan uvjetima

novog ugovora koji je trebao potpisati.

Iako je tvrdio da to nije istina, Huene

110

1935. napušta Condé Nast i iz Voguea

prelazi u konkurentski magazin Harper's

Bazaar.

I na setovima modnih snimanja znao je

biti grub i suviše izravan. Modna urednica

Bettina Ballard u svojoj knjizi "In My Fa s

hi on" nije baš laskavo opisala njegov ka

rakter: "Ponašao se poput zvijezde i bio

iznimno težak. Kasnio bi na snimanje,

gdje su ga čekale manekenke odjevene u

kreacije, a on bi se osvrnuo po prostoriji,

okrenuo modnom uredniku i podrugljivo

ga upitao: očekuješ da ovo snimam? Kad

mu se nešto ne bi svidjelo, otvoreno bi to

dao do znanja, a snimanje bi završilo eks

presnom brzinom. Svi su ga se bojali od

modela do urednika", napisala je Bettina.

Tih godina Huene intenzivno

putuje svijetom, vodi dnevnik

putovanja u koji zapisuje svoja

opažanja o ljudima, umjetnosti i

arhitekturi te objavljuje nekoliko knjiga

za koje su ga inspirirale zemlje koje je

posjetio, poput Sirije, Grčke i Egipta.

Grčka ima nježno svjetlo, u zalazak

su brda predivne ljubičaste boje, baš kao

i nebo. Egipatsko svjetlo je sasvim drugačije

jer mu pustinja daje potpuno drugu

nijansu zapisuje fotograf kojem je svjetlo,

i prirodno i umjetno, bilo cjeloživotna

opsesija. Slavni redatelj George Cukor

1946. ga uspijeva nagovoriti da dođe raditi

u Hollywood, gdje redovito fotografira

najveće filmske zvijezda 20. stoljeća

Ingrid Bergman, Charlieja Chaplina, Avu

Gardner i Katharine Hepburn. Huene i

Cukor postali su dobri prijatelji pa ga je

Cukor 1951. zamolio da mu da ideje za

preuređenje kuće. Tri godine kasnije,

kada je snimao svoj prvi film u novom

mediju Technicolora "Zvijezda je rođena"

s Judy Garland u glavnoj ulozi,

pozvao je Huenea da mu bude savjetnik

za boje. Na pitanje zašto je odabrao baš

njega, Cukor je objasnio kako je intuitivno

osjećao da se "Hueneova stručnost u

umjetnosti fotografije može primijeniti

na rješavanje tehničkih kinematografskih

problema, posebno u pogledu estetike

boje". Bio je u pravu, George HoyningenHuene

postao je pionir stvaranja

novog medija i osoba ključna za njegov

razvoj. Iako je Hueneu dodijeljena titula

koordinatora boja, u stvarnosti je imao

značajan utjecaj na cijeli proces snimanja

zahvaljujući svom ogromnom iskustvu

stečenom na modnim snimanjima.

Krajem četrdesetih dobio je i američko

državljanstvo te predavao fotografiju

na Umjetničkoj školi u Los Angelesu, a

od 1947. bio je profesor na Sveučilištu u

Kaliforniji sve do smrti od moždanog

udara 12. rujna 1968.

Kad sam počeo predavati, svojim

sam studentima objasnio da vrhunskog

fotografa ne čini isključivo tehnička vještina

nego i sposobnost povezivanja s

modelom kojeg snima. Da bi fotografije

bile dobre, model mora biti opušten, a na

fotografu je da to postigne kazao je

George HoyningenHuene.

Njegove su fotografije

krasile kampanje za

beauty proizvode i

naslovnice modnih

magazina, a objavio je i

nekoliko putopisnih

monografija

111

MODA

Ogrlica i naušnice MONIES, Garderoba Concept Store

KLIMATSKE PROMJENE I MODNE MIJENE

PLAŽA NIKADA NIJE BILA NJEZIN IZBOR, STILSKE IGRE SU NJEN SVIJET

FOTOGRAFIJE SUZANA HOLTGRAVE

STYLING MANDA JAVORINA

114

Majica i suknja RICK OWENS, Distante Store Belgrade

115

116

Lijevo haljina SPORTMAX, Max Mara. Desno haljina INES ATELIER; naočale KUBORAUM, Optika Oculto; prstenje vintage YVES SAINT LAURENT

118

Lijevo haljina ENVELOPE 1976, Garderoba Concept Store; cipele ZARA. Desno top MAX MARA; naočale A.KJÆRBEDE, Garderoba Concept Store

120

Lijevo haljina STINE GOYA, Garderoba Concept Store. Desno top i suknja GALA BOROVIĆ; cipele SPORTMAX, Max Mara; prstenje LITTLE WONDER JEWELRY; naočale vintage VERSACE

121

122

Lijevo top SPORTMAX, Max Mara; naušnice MAYA MILANO, Distante Store Belgrade. Desno suknja nošena kao haljina RICK OWENS, Distante Store Belgrade; naočale CELINE, Optika Oculto

Lijevo top GANNI, suknja MUNTHE i cipele STINE GOYA, sve Garderoba Concept Store. Desno haljina SANDA SIMONA

KREATIVNO VODSTVO I MAKE-UP SUZANA HOLTGRAVE | STILIST KOSE ANTE PAŽANIN | MODEL NIKO MATICEVIC @FAITH MODEL MANAGEMENT

124

125

GG MODA

Maryam Keyhani u zemlji čudesa

126

Šeširi su fenomenalna stvar jer

se pod njih istovremeno možete

skriti od svijeta i privući njegovu

pažnju, kaže Maryam (lijevo).

Sarah Jessica Parker na setu

serije 'I tek tako' nosi njezin

šešir 'Oblak' (dolje).

Neobičan šešir koji u novoj

sezoni serije 'I tek tako'

nosi Sarah Jessica Parker

izazvao je veliko zanimanje

za njegovu dizajnericu: u

svijetu preplavljenom

užasima raznih vrsta, ta

živopisna berlinska

slikarica, kiparica i

klobučarka nepokolebljivo

kreira i živi radost


Kakvo joj je to čudo na glavi?

Pelena? Bakin stolnjak? Dekica za

piknik? Jastuk? - prštali su

nedavno zlobni komentari na

društvenim mrežama na račun

dosta nekonvencionalnog

pokrivala za glavu koji glumica Sarah Jessica

Parker (59) nosi u jednoj od epizoda treće sezone

serije "I tek tako". Nije trebalo dugo pa da se dozna

tko ga je kreirao - riječ je o Maryam Keyhani,

karizmatičnoj berlinskoj slikarici i kiparici, koja je

posljednjih godina novi izvor umjetničke inspiracije

pronašla u dizajniranju otkačenih šešira i ukrasa za

kosu te neobičnih predmeta za dom.

- Naviknite se gledati jastuke na našim glavama,

nosit ćemo ih kad god to poželimo! - duhovito je

uzvratila kritičarima na svom Instagram profilu,


127

online prolazu u njezinu osobnu Zemlju

čudesa, kojom dominiraju razigrani

oblici i jarke boje.

Sve što je ova kreativka ikad napravila

otkačene je i zaigrane estetike, koja se

odupire konvencionalnom i

predvidljivom. Maryam bi se svojim

živopisnim likom i djelom savršeno

uklopila u neki film redatelja Wesa

Andersona ili scenografiju fotografa

Tima Walkera, pa uz ponekog hejtera

ipak ima mnogo veću bazu obožavatelja.

Rođena je u Iranu, gdje je živjela do svoje

trinaeste godine, kad se s obitelji

preselila u Kanadu, gdje je završila

srednju školu i studij slikarstva i

kiparstva, a danas sa suprugom te dvoje

djece živi u Berlinu.

- Odrastajući u Teheranu, poslušno

sam radila ono što mi je rečeno, kao

ustalom i sve ostale djevojke moje

generacije. Jer koliko smo znale, druge

opcije nije bilo, niti smo je tad mogle

zamisliti. Godine takvog načina života i

razmišljanja učinile su svoje, a jedini

način da pobjegnem od straha koji je

U duši je eskapistica i hedonistica koja stalno pronalazi

FOTO: GETTY IMAGES

proizvodio osjećaj konstantne

potlačenosti bilo je umjetničko stvaranje

jer sam, dok bih slikala ili oblikovala

glinu, osjećala veliku radost i slobodu.

Rad u ateljeu i dan danas ublažava

anksioznost od koje često pamtim, a

najviše volim raditi noću - kaže Maryam,

koja nikad nije skrivala svoje mentalne

probleme, niti to da joj umjetnost

pomaže da ih ublaži. Kipari, slika te crta

crteže s političkom porukom. Naime,

iako već dugo ne živi u Iranu, pomno

prati politička zbivanja u svojoj rodnoj

zemlji te dotičnim radovima pokušava

podići svijest o položaju žena u njoj.

- Ponosna sam na svoje iranske

korijene i mlade ljude u toj zemlji koji

znaju što žele i toliko su odlučni da to i

dobiju. Hrabrost i zamah su zarazni te

mislim da uz toliku snagu i energiju žene

mogu pokrenuti revoluciju i korak

prema boljem, slobodnijem životu -

smatra dizajnerica, kojoj su najvažnije

dvije stvari, sloboda i - igranje.

- U životu se nikad ne smijete prestati

igrati - konstatira Maryam, koja i

kreiranje šešira, kojim se počela baviti

2016., doživljava kako sjajnu zabavu.

- Prvo sam ih počela nositi

doživljavajući ih kao svojevrsnu zaštitu

od svijeta, a potom i dizajnirati. Zapravo

je jako zanimljivo kako šešir istodobno

ima dvije potpuno oprečne funkcije - pod

njega se možete skriti od tuđih pogleda,

ali ih i privući - govori Keyhani, čiji su

predimenzionirani slamnati cilindri,

skulpturalne trake za glavu i lepršave

kreacije u obliku oblaka, poput one koju

nosi Sarah Jessica Parker, oduševili

ljubitelje nekonvencionalne mode.

I većinu svoje odjeće kreira sama te je

jednako dramatična, zaigrana i

originalna kao njezina pokrivala za

glavu: obožava komade ukrašene

volanima, perjem i vezom, kreacije s

pufastim rukavima i čipkanim

ovratnicima te bajkovite voluminozne

haljine nadahnute estetikom 18. stoljeća,

koju smatra posebno inspirativnom. -

U duši sam eskapistica i hedonistica

koja konstantno pronalazi nove načine

da si uljepša realnost - objašnjava

Maryam, koja je lansirala i posebnu

kolekciju vjenčanih ukrasa za glavu - od

tijara u obliku bijelih oblaka do velova

ukrašenih nojevim perjem.

To što nije školovana modna

dizajnerica ne smatra manom, već

prednošću, jer dizajnu šešira može

pristupiti, kako naglašava, bez ikakvih

ograničenja, vodeći se prvenstveno

svojom maštom i emocijama.

Njezina osobna kolekcija šešira,

prikupljena tijekom posljednjih desetak

godina, broji njih više od stotinu, a mnogi

su poput ukrasa izloženi u njezinom

berlinskom domu, koji dijeli sa

suprugom te sinom i kćeri koji su

presretni što im je majka jednako

zaigrana poput njih.

- Najvećim životnim uspjehom

smatram to što sam u odrasloj dobi

uspjela sačuvati dijete u sebi i ostati

radoznala i sposobna pronaći radost u

sitnicama - ističe dizajnerica.

128

nove načine da si uljepša stvarnost

Osim otkačenih

šešira, Maryam

kreira zanimljive

torbice i

originalne

predmete za dom

FOTO: PRESS (4)

129

GG SUPERMODEL

FOTO: © MARTIN BRADING

U plesu, kojim je bila

opčinjena kao mlada, temelji

se kasniji Naomin uspjeh kao

jedne od najelegantnijih

hodačica modnom pistom

NAOMI

FOTO: NAOMI CAMPBELL © STEVEN MEISEL

S 15 godina je ušetala u svijet mode, a već s 18 ušla u povijest kao prvi

crni model na naslovnici pariškog Voguea 1988. Od tada je Naomi

Campbell, korak po korak, pozu po pozu, svojom glamuroznom

opuštenošću došetala do trona modne industrije. U povodu izložbe u

muzeju Victoria i Albert posvećene njenom djelu odabrali smo šest

lookova koji prikazuju segment njezina vrhunskog opusa.

pripremila ILIANA KLJAIĆ fotografije V&A PRESS

130

Ova dramatična kombinacija iz

kolekcije Roulé Comme une Buick

Thierryja Muglera, dizajnirana u

suradnji s Jean-Jacquesom

Urcunom, nesumnjivo je jedan od

najupečatljivijih lookova koje je

Naomi nosila za dizajnera na

modnoj pisti. Upravo njemu

Naomi pripisuje okupljanje

'supermodela' ili odabrane

skupine modela koje su dosegle

međunarodnu slavu 1990-ih.

Htio je sve nas u isto

vrijeme u istom showu.

Nekolicini odabranih

poslao je povratnu kartu

Concordom i određen iznos

novca - to je bio njegov

paket aranžman. - NAOMI

U New Yorku je 18-godišnja

Naomi prvi put upoznala

Giannija Versacea,

dizajnera s kojim je

surađivala dugi niz godina.

Kad god sam radila u

Milanu, bila sam

rezervirana za njega.

Gianni je nakon revije

priređivao večere, a

na njih smo dolazile

uvijek u zadnjoj odjeći

koju smo nosile na

reviji. Ovo je bila moja

haljina. - NAOMI

Prvog radnog ljeta u Parizu mladoj Campbell ukrali su

putovnicu. Dok je čekala nove dokumente odlučila je pratiti

kolegicu manekenku Amandu Caseley na probu revije

Azzedinea Alaïa, koji joj je tada ponudio da ostane s njim i

njegovim psima, nazvavši Naominu majku za dopuštenje. Bio

je to početak prekrasnog osobnog i profesionalnog

prijateljstva. Alaïa je smatrao da Campbell ima savršeno

skulpturalno tijelo, a ona je duboko poštovala njegov zanat.

Služila mu je kao studijska manekenka, ostajući budna do

kasno u noć dok je on na njoj isprobavao kreacije.

Campbell se nenamjerno

upisala u povijest mode

1993. godine kada je -

nasmiješena - pala na pisti

noseći zapanjujuće visoke

plave platforme Vivienne

Westwood. Dizajnerica je

1990. predstavila stil

poznat kao Super Elevated

Gillie platforme, a do 1993.

visina pete porasla je na

preko 21 cm.

Taj pad je dio mene. U

redu je, svi ponekad

griješimo. Najvažnije

je samo ustati i

nastaviti dalje. -

NAOMI

Medijska pomama u tom

trenutku bila je toliko

intenzivna da se Campbell

prisjeća kako su je mnogi

dizajneri tražili da padne

tijekom njihovih revija, što

je ona - naravno - odbila.

Naomi je snažna zagovornica afričkih kreativaca, a

njezin je rad tijekom proteklog desetljeća bio

usmjeren na slavljenje afričkih dizajnera.

Toliko je nevjerojatnih dizajnera! Od starih

veterana poput Marianne Fassler iz Južne

Afrike koja je poput grande dame. Tu su

Kenneth Ize i Tiffany Amber iz Nigerije;

Thebe Magugu i Rich Mnisi iz Južne

Afrike.... - NAOMI

Na Tjednu mode ARISE u Lagosu, u Nigeriji, 2018.

upoznala je Kennetha Izea, koji je debitirao na

Tjednu mode u Parizu sljedeće godine. Tada je

Naomi zatvorila reviju noseći kaput izrađen od ručno

tkanog tekstila koji tradicionalno proizvodi etnička

skupina Yorube u jugozapadnoj Nigeriji.

Met Gala - godišnje

prikupljanje dobrotvornih

sredstava koje se održava u

njujorškom Metropolitan

Museum of Art - postala je

jedna od najvažnijih večeri u

modnom kalendaru. Naomi je

prvi put tom događaju

prisustvovala 1990. godine

noseći zadivljujuću Versace

mini haljinu. Godine 2019.

pojavila se u haljini od

ružičaste čipke, šifona i

nojevog perja koju je dizajnirao

Pierpaolo Piccioli za Valentino,

i to samo dan prije gala večeri.

Met bal je bio u

ponedjeljak, a ja sam

otišla na probu u petak

prije... Za moj ukus bila

sam previše pokrivena, i

to uopće nisam bila ja...

Onda je Pierpaolo stigao

u nedjelju s potpuno

prepravljenom haljinom.

- NAOMI


131

GG MODA

STILSKE IGRE

Klasični sako od tvida,

ukrašen zlatnim

lancem koji se

tradicionalno ušivao u

rubove, krasi

brojčanik sata

Boy·Friend. Ovaj

model dio je kolekcije

Couture O'Clock

posvećene slavnoj

krojačici, kako se i

sama često

predstavljala,

Gabrielli Chanel.

Nove kolekcije satova i nakita dočaravaju

poeziju geometrije, senzualnost oblika te

kreativnu snagu moćnih žena


FOTO: PRESS

132

Privjesak iz kolekcije Charmeur dizajnerice Annise Kermiche nježno se njiše sa svakim pokretom

osobe koja ga nosi, stvarajući razigran i privlačan efekt. Savršeno prati dnevne aktivnosti, ali

posjeduje i sofisticiranost da se transformira u privlačan komad za večernji izlazak.

133

Dugačka ogrlica od

mesinga s golemim

očima te bisernom

suzom savršen je

primjer nadrealističke

estetike brenda

Schiaparelli. Ovaj

bezvremenski komad

nakita budi fantazije te

je savršen modni

dodatak rezerviran za

posebne prigode.

FOTO: PRESS

134

Grand Tour je pojam koji se veže uz britansku elitu, umjetnike i intelektualace koji su svojim

putovanjima Europom u 18. i 19. stoljeću promijenjali kulturnu kartu starog kontinenta. Glavne

su postaje bile Pariz, Baden-Baden, Venecija, Firenca i Napulj te Rim, kojem je posvećen broš iz

nove kolekcije luksuzne manufakture Van Cleef&Arpels. Zlatna amfora ukrašena je crvenim

jaspisom od 3,47 karata, granatom ovalnog reza od 4,87 karata, lapis lazulijem i dijamantima.

135

Karizmatične i neukroćene Cartierove životinje očaravaju nas još od pojave prve pantere

1914. Novom Animal kolekcijom stvorena je fantazija, izmišljen susret zebre i krokodila, koji

krasi kućište ručnog sata ukrašenog dijamantima, tsavoritima i oniksom.

FOTO: PRESS

136

Velike i hrabre s drskim metalnim odsjajem poput modernih skulptura,

predimenzionirane i naizgled teške naušnice savršeno uputpunjuju prigušeni kolorit

ljetne prêt-à-porter kolekcije modne kuće Saint Laurent.

137

GG #FASHIONINSIDER

'Tog utorka, 19. ožujka

2024., od ranog su

jutra počele dolaziti

poruke mojih dragih

prijateljica i poznanica

sa svih strana svijeta.

Prva od Melinde iz

Hong Konga, pa

Monike i Sanne iz

Kopenhagena - Dries

Van Noten odlazi s

mjesta kreativnog

direktora svoje modne

kuće!' prisjeća se

kolumnistica

Ana Ivančić

FOTO: LAUNCHMETRICS/SPOTLIGHT

MEM

ZA

138

ENTO

DRIESA

139


140

I

Iako sam već neko vrijeme osjećala da će do toga

neminovno doći, ova me vijest iskreno rastužila. Jer

Dries je u svijetu visoke mode za mene bio jedini pravi

dizajner i umjetnik koji je mimo trendova i utjecaja

velikih korporativnih igrača, autentično vjeran sebi i

svojoj estetici, desetljećima neovisno stvarao uistinu

bezvremenske komade.

Dries Van Noten jedini je dizajner kojeg u svijetu

mode uistinu obožavam. Sjećam se trenutka kad sam

prije 25 godina u jednom bečkom izlogu ugledala svoju

prvu haljinu s potpisom Dries Van Noten. Tada o

njemu nisam znala ništa. Bila je to 1999. godina i baš

sam napravila značajan skok u karijeri koji mi je omogućio

da zavirim u skuplje trgovine. Iz tog me izloga

gledala sve samo ne obična mala crna haljina - vunena,

bez rukava, s velikom mašnom i izrezom na leđima te

svilenom trakom na dekolteu. Ušla sam u dućan,

isprobala je i kupila.

Od tog je trenutka započela moja fascinacija dizaj -

nerom koja je s vremenom samo rasla, kao i moja osob -

na kolekcija Dries Van Noten. A ta mala crna ha ljina još

i danas izaziva reakcije i pitanja: Što/Tko je to?

Od te prve kupnje pa sve do danas, na svakom sam

putovanju u inozemstvo istraživala gdje se mogu kupiti

Driesovi komadi. U Parizu sam tako, šetnjom uz Rive

Gauche, južnu ("lijevu") obalu rijeke Seine, između

umjetničkih galerija i antikvarnica, pronašla i Driesa

Van Notena. Otada adresa 7 Quai Malaquais postaje

nezaobilazni ritual svakog mojeg posjeta Parizu, a njih

je, pogotovo tijekom 11 godina koliko sam radila za

francusku grupaciju BNP Paribas, bilo stvarno mnogo.

U taj su me dućan pratili svi moji dragi ljudi, od supruga,

djece, najboljih prijateljica ili bliskih kolegica s posla.

Svi su znali da je odlazak u Driesovu trgovinu za mene

must do. I da ću na tom mjestu zasigurno provesti neko

vrijeme, pažljivo pregledavajući sve što je bilo izloženo,

isprobavajući sve što bi mi se svidjelo, da bi na kraju,

neizostavno, zadovoljna izašla sa svojom Dries Van

Noten vrećicom.

Taj je Driesov pariški "hram" posebno mjesto, koje

samo po sebi pridodaje osjećaju autentičnosti koji

vežem uz Van Notena. Uređenje prostora koje do da -

nas nije nimalo promijenjeno, velike kabine i posvećenost

klijentu kojom odišu baš svi koji bi me tamo dočekali,

bili su jedna od vrlo važnih inspiracija za elemente

mog Garderoba Concept Storea. Tako sam nekad i

objašnjavala lokaciju Garderobe, u Martićevoj ulici koja

je prije 8 godina bila nekako off u odnosu na događanja

i shopping u centru Zagreba, vezana jedino uz manifestaciju

Design District i trgovine namještaja, ali ne i

cool ulica kakvu poznajemo zadnjih nekoliko godina.

Iako jedna od njegovih najvećih obožavateljica,

nikada nisam imala priliku osobno upoznati Driesa

Van Notena. Ipak, sve što sam o njemu kroz godine

saznala iz raznih intervjua, članaka i razgovora s voditeljima

njegovih trgovina u Parizu - Laminea i Muriel,

na mene je ostavilo dojam kao da poznajem tog nevjerojatnog

čovjeka koji odiše smirenom jednostavnošću

iza koje stoji beskrajan kreativni um.

Dries Van Noten potječe iz obitelji koja se bavila

modom, djed je bio krojač, a otac vlasnik trgovine s

Raving Rose

je miris iz

kolekcije od

deset

parfema

Driesa van

Notena

muškom odjećom, tako da je njegov put na neki

način gotovo nastavak obiteljske tradicije. Pripada

vrlo utjecajnoj grupi dizajnera poznatoj kao

Antwerpenska šestorka, koji su diplomirali na

Kraljevskoj akademiji lijepih umjetnosti u

Antwerpenu u ranim 1980-im i koji su belgijski

modni dizajn uspješno stavili na svjetsku kartu. I

prije pokretanja vlastitog brenda 1986. godine,

Dries je uspješno prodavao svoje kreacije, izravno,

pojedinačnim klijentima. Tako je, kao i kroz iskustvo

pomaganja ocu u trgovini, postupno stekao

odličan uvid u funkcioniranje tržišta visoke mode.

U samom centru svake Driesove kolekcije uvijek

su bile posebne tkanine, čijoj je izradi u suradnji s

obrtima diljem svijeta posvećivao veliku pažnju. Na

brojnim je putovanjima kolekcionarskom strašću

Dries Van Noten sakupljao antikne tekstile, vintage

odjeću i umjetnička djela koja bi kasnije, kao inspiraciju,

integrirao u svoje kolekcije. Tako su nastajali

i materijali od kojih se izrađivala odjeća s njegovim

potpisom koja nema datum proizvodnje i nosi se

desetljećima. Uvijek je to bila igra tekstura, uzoraka

i boja, a kako bi se postigla estetika tako tipična za

Driesa Van Notena, te su tkanine bile izrađivane

isključivo za njega.

Prije punih 10 godina, u Pariškom je Musée des

Arts Décoratif otvorena izložba pod nazivom

"Dries Van Noten: Inspiracije". Kako sam poslovno

često putovala u taj grad, imala sam sreću posjetiti i

ovu izložbu, koja me dodatno uvukla u Driesov svijet

prepun boja, uzoraka i raznih kulturnih utjecaja.

Uz preko stotinu izloženih komada odjeće iz njegovih

glavnih kolekcija bile su izložene i umjetničke slike,

skulpture, fotografije i filmovi, uz zvukove glazbe,

sve ono što je izravno utjecalo na njegov rad.

Iako u to vrijeme parfemi nisu bili dio dizajnerovog

opusa, u svakoj smo prostoriji mogli osjetiti miris

FOTO: PRESS

141

koji je Dries povezivao uz određenu kolekciju, pa je tako na vrlo

konkretan način publici prikazano što je sve inspiriralo ovog

umjetnika.

Nakon što sam prvi put pogledala dokumentarac "Dries" iz

2017. godine, film koji daje kompletan uvid u procese njegovog

stvaranja, dodatno me fascinirala minucioznost kojom je pristupao

svakom detalju u kolekciji i materijalima od kojih je

izrađena. Prikazan je Driesov intiman kreativni proces kroz

koji je predstavljeno kako je inspiraciju za kolekcije često pronalazio

u različitim kulturama, tradicionalnim materijalima i

tehnikama Dalekog istoka kao što su indonezijski batik, indijski

vez ili japanski kimono, pa sve do suvremenih tkanina.

Često spajajući gotovo nespojivo, stvarala se Driesova jedinstvena

eklektična estetika. Film je detaljno prikazao Driesa

kako skupljajući ideje prekapa po povijesnim arhivima, umjetničkim

retrospektivama i svojoj vlastitoj kolekciji materijala i

umjetničkih predmeta. Takvim je pristupom osigurao da svaka

njegova kolekcija priča snažnu i skladnu priču na njemu

svojstven način.

U tom se procesu, nakon izrade skica, izrađuje cijeli niz prototipova,

koji garantiraju preciznost prema Driesovim visokim

standardima, bilo da je riječ o ručno izvezenim motivima, ručno

bojanim tkaninama ili nečem trećem.

Stvaranje svake kolekcije završava modnom revijom, a Van

Noten je u revije koje su same po sebi bile prava umjetnička

djela često uključivao elemente kazališne umjetnosti. Poznate

po svojoj inovativnosti, njegove revije odražavaju glavne inspiracije

kolekcija uz posebno iskustvo gledanja i slušanja.

Ono što Driesa Van Notena također izdvaja iz komercijalnog

modnog svijeta je njegov osobni stil i poštivanje vlastite

privatnosti. Unatoč vrlo smjelim i eklektičnim kolekcijama,

Dries najčešće nosi jednostavnu, ali vrhunski skrojenu odjeću,

što govori o njegovoj osobnoj preferenciji bezvremenog u

odnosu na trendove. Ničim se ne nameće ispred svojih kreacija,

već kao da im svojom jednostavnošću dodatno podcrtava

taj bitan element bezvremenosti. Unatoč svjetskoj slavi, živi

tiho na svom belgijskom imanju s velikim vrtom i tek je 2017.

godine prvi put dopustio da se o njemu snimi dokumentarni

film koji prati njegov život i rad.

Posebno je dojmljiva Driesova ljubav prema vrtlarenju i prirodi,

čiji je utjecaj vidljiv u kolekcijama. Njegov je vrt, u belgijskom

Lieru, glavni izvor dizajnerove inspiracije, tako da

FOTO: PRIVATNI ALBUM

Omiljeni

Driesov dućan

kolumnistice

Ane Ivančić

na adresi

je 7 Quai

Malaquais, na

lijevoj obali

rijeke Seine u

Parizu. Ana je

strastvena

kolekcionarka,

sa zavidnom

kolekcijom

Van Notenovih

komada.

142

Dries van Noten je

inspiraciju pronalazio

u kulturama

diljem svijeta,

posebice onim s

Dalekog istoka


143

FOTO: LAUNCHMETRICS/SPOTLIGHT (17), PROFIMEDIA (1) I SHUTTERSTOCK EDITORIAL (1)

144

145

Scena iz filma koji je

režirao Casper

Sejersen za sezonu

jesen/zima 2021./22.

Kolekciju su te

godine, za vrijeme

pandemije covida-19,

predstavili plesači

suvremenog plesa


'Emocija je ono što čini razliku, a odlaskom Driesa Van Notena

upravo emocija više neće biti element

mog doživljaja budućih kolekcija koje će se pod njegovim

imenom pojavljivati na tržištu'

146

printovi koji najčešće prikazuju cvjetne motive ili elemente iz

prirode prenose tu strast izravno u sam dizajn.

U vrlo okrutnom modnom svijetu, u kojem su se mnogi kreativni

umovi poput Alexandera McQueena ili Johna Galliana

potpuno pogubili, izgubili zdravlje i duše i tijela, fascinantno je

pratiti opus Driesa Van Notena koji je do same odluke o odlasku

iz svog brenda, odišući nevjerojatnom smirenošću i jednostavnošću,

uspio ostati poput "posljednjeg Mohikanca", neovisan

i svoj. Desetljećima je uspijevao održavati svoju kreativnost

i zdrav duh u vrlo zahtjevnom i izrazito okrutnom modnom

svijetu. Prema njegovim riječima, taj sklad može zahvaliti

upravo strasti prema vrtlarenju, koje mu omogućuje da se

isključi iz svakodnevice, a njegov vrt čini svojevrsnim hramom

u koji bježi od pritisaka posla modnog dizajnera.

Iako u dokumentarcu Dries naglašava kako je ostao jedan

od posljednjih u svijetu visoke mode koji samostalno vodi vlastiti

brend, samo godinu dana kasnije, 2018., u brend Dries Van

Noten kao većinski vlasnik ulazi - Puig, velika španjolska obiteljska

grupacija s portfolijom imena poput Byredo, Nina Ricci,

Jean Paul Gaultier, Carolina Herrera i Christian Louboutin.

Sam Dries je to tada pokušao objasniti kao ključan potez za

financijsko osnaživanje s ciljem opstanka u sve zahtjevnijem

poslovnom okruženju. Usprkos prodaji većinskog paketa modne

kuće, Driesov je rad i dalje ostao autentičan, a on je vidljivo

zadržao kontrolu nad kreativnim procesom. No, već je tada

bilo sasvim jasno da to neće moći trajati zauvijek te da je

Driesovo povlačenje samo pitanje vremena.

Još jedna od zadivljujućih činjenica koje vežem uz Driesa

Van Notena je svjesnost i dugogodišnje ukazivanje na potrebu

održivosti u modnoj industriji, na što je skretao pažnju u vrijeme

kada su o tome govorili samo rijetki. Dries Van Noten održivost

izravno veže uz kvalitetu odjeće u odnosu na kvantitetu,

pa njegovi materijali i izrada vrhunske kvalitete garantiraju

trajnost te predstavljaju važan kôd utkan u njegov brend.

Ulaskom Puiga u vlasništvo brenda, Dries Van Noten prvi

put ulazi i u kategoriju nišnih parfema i kozmetike. Iako sam

godinama koristila svoj signature parfem Le Labo Ylang 46,

lansiranje mirisa Dries Van Noten značilo je da između deset

mirisa i deset prekrasnih bočica potpuno u skladu s dizajnerovom

estetikom skladnog spajanja nespojivog sigurno postoji i

onaj moj. Odabrala sam Raving Rose u kombinaciji crvene i

ružičaste i tako dobila svoj novi Dries Van Noten mirisni potpis.

Koji je opet pokrenuo lavinu pitanja gdje god se pojavim:

Što/Tko je to?

Početkom ožujka ove godine, netom prije objave Driesovog

povlačenja iz svijeta mode, stigla mi je pozivnica za ekskluzivnu

prezentaciju novog mirisa Mystic Moss u Galeriji Dries Van

Noten u Parizu. Trgovina je otvorena prošle godine i posvećena

parfemima, kozmetici i modnim dodacima. Kako je u međuvremenu

stigla i vijest o Driesovom povlačenju, moj je odlazak

u Pariz poprimio potpuno novu dimenziju. Na događanju sam

upoznala direktoricu beauty odjela, kao i voditeljicu PR-a

Puiga koje su nas dočekale odjevene u Driesovu kolekciju za

sezonu SS'24., ali koje su se, primijetila sam, nakon prezentacije

odmah presvukle u privatnu odjeću koja ničim nije odisala

Driesovom prepoznatljivom estetikom. Glavna tema razgovora

je, uz novi miris, naravno bila tjedan dana stara Driesova

objava odlaska uz koju je neizostavno išla i Puigova korporativna

najava da rade na pronalasku novog kreativnog direktora.

Na tom vrlo intimnom druženju od samo dvadesetak uzvanika

bilo je itekako vidljivo tko pripada kojoj "strani", a raspoloženje

Laminea i Muriel koje poznajem već godinama bilo je bitno drugačije

nego ikada prije.

I tada mi je postalo potpuno jasno: odlaskom Dries Van

Notena iz modne kuće koju je izgradio DVN će postati jedan od

brendova visoke mode koji će vjerojatno nastojati njegovati

Driesovu estetiku, ali za mene, kao i za brojne Driesove poklonike,

to više neće biti isto. Na svijetu postoji puno krasne i kvalitetne

odjeće, ali ono što posebno veže zaljubljenike u modu

poput mene za dizajnera kao što je Dries Van Noten je emocija

koju upravo taj dizajn i priča oko njega izaziva u onome tko ga

nosi.

Emocija je ono što čini razliku, a odlaskom Driesa Van

Notena upravo emocija više neće biti element mog doživljaja

budućih kolekcija koje će se pod njegovim imenom pojavljivati

na tržištu. Ovaj odlazak u Pariz je bio prava prilika da na najdražoj

pariškoj adresi 7 Quai Malaquais investiram u predzadnju

autentičnu Driesovu kolekciju, aktualnu, za proljeće i ljeto

2024. Doživjela sam to kao svojevrstan proces rastanka od

nečega što mi je važno. Nakon kolekcije za jesen i zimu 2024.

koja će na tržište izaći krajem ljeta i koja je zapravo posljednja

dizajnerova za mene će se zatvoriti krug, a svaki komad Driesa

Van Notena u mojem ormaru dobit će novu vrijednost.

Znam da mi ime osobe koja će doći na mjesto kreativnog

direktora brenda Dries Van Noten zapravo uopće neće biti važno.

Nastavit ću uživati u beskrajnim kombinacijama koje mi

pruža tijekom godina pažljivo prikupljena kolekcija komada

Driesa Van Notena i svjesno ću pristupati svakom komadu

odjeće, modnom dodatku ili nakitu kao nečem vrijednom i

neponovljivom. Uokolo ću širiti miris razuzdane ruže - moj

signature DVN Raving Rose i nastaviti kombinirati Driesove

komade s Garderobinim brendovima. Jer moda je za mene

prvenstveno igra u kojoj neizmjerno uživam.

FOTO: GETTY IMAGES

147

GG MODA

FOTO: PRESS (4)

JACK IRVINIG

ZAČUDNO MODNO PUTOVANJE OD

ZVIJEZDA DO MORSKIH DUBINA

tekst ANELA MARTINOVIĆ

148

JEDAN OD

NAJPROGRESIVNIJIH

MLADIH DIZAJNERA

DANAŠNJICE KOJI

UMJESTO ODJEĆE STVARA

NOSIVE INSTALACIJE NA

NAPUHAVANJE,

NADAHNUT JE

OVOZEMALJSKIM, KAO I

IZVANZEMALJSKIM

ENTITETIMA

S

naočalama za vid strogog

okvira, uredno začešljane

frizure, u crnim

trapericama i pamučnoj

majici te sportskim tenisicama,

tridesetdvogodišnji

Jack Irving doima se kao štreber koji

radi u IT sektoru, a ne kreativni osobenjak

koji obožava tehno glazbu, odlazi na

rave partije i stvara nosive skulpture nadahnute

podvodnim svijetom i svemirom.

Tehnologija mu nije strana i koristi je

u svom radu. Zaštitni znak su mu, naime,

kreacije napuhanci ispunjene zrakom,

neke pokretne

poput kinetičkih

umjetničkih djela

za čiju su

izvedbu potrebne

male pumpe i

motor.

Njegove revije

uključuju holograme i lasere, a kampanje

i internetska stranica istoimenog brenda

temeljene su na računalnim animacijama.

Najnovija kolekcija za sezonu

jesen/zima 2024. osmišljena je pak kao

izložba umjetničkih instalacija nosivih

skulpturalnih kreacija organskih formi

na napuhavanje, napravljenih od plastike

u nijansama plave, koje su ma nekenke

predstavile stojeći na rotirajućim podestima

i praćene tehno glazbom.

Dizajner ju je predstavio na parkiralištu

koje je odglumilo tobožnju napuštenu

nuklearnu elektranu u blizini mora či

je je zračenje uzrokovalo pojavu mutiranih

vrsta morskih životinja; njegove kreacije,

naime, uvijek prati određena priča

kao da je riječ o kazališnoj predstavi.

To ne čudi, jer je Jack za srednjoškolskih

praznika u rodnom Blackpoolu, gradu

na zapadnoj obali Engleske, radio za

kazališnu trupu Stageworks. I to na izradi

golemih pernatih kostima za plesačice

u kojima su nastupale u pariškim kabareima.

Tako je, uz to što je stekao tehničko

znanje, spoznao i što znači teatralnost

te koliko je potrebna u scenskom

nastupu. To mu je 2019. donijelo nagradu

za zanatsku izradu atraktivne, vizualno

moćne kreacije "Eksplozija morskog

ježinca" s ogromnim šiljcima jarkonarančaste

boje koju mu je dodijelio svjetski

poznati cirkus Cirque du Soleil. Ta ga je

dramatičnost i privukla modi: odlučio

149

Transformacija jedne od

kreacija (lijevo i gore)

dizajnera Jacka Irvinga

(dolje). Kreacije dizajnera

zapele su za oko američkoj

pjevačici Lady Gagi koja ih

je i odjenula u nekoliko

prilika (dolje lijevo)

DA JE RIJEČ O NETIPIČNOM PROMIŠLJANJU

ODJEĆE, BILO JE JASNO JOŠ IZ NJEGOVE

DIPLOMSKE KOLEKCIJE


je postati dizajner - iako više voli da ga se

naziva showmanom, zabavljačem -

nakon što je ugledao naslovnicu majčinog

modnog časopisa na kojoj je bila

manekenka u haljini Johna Galliana, britanskog

kreatora koji je pravi kralj teatralnog

izričaja. No, to nije jedina poveznica

između njih dvojice: obojica se, naime,

nadahnjuju prirodom.

- Sve što radim inspirirano je prirodom

i uvijek želim da gledatelj osjeti prirodni

svijet u kombinaciji s futurizmom -

rekao je Jack, dodajući kako su neki od

najbizarnijih prirodnih fenomena na

150

Na festivalu svjetla u

Blackpoolu dizajnirao je

instalacije na temu

bioluminiscentnih

organizama, a za hotel

W Leicester Square u

Londonu jastuk u obliku

morskog ježinca

Zemlji toliko nevjerojatni da se gotovo

čine nestvarnim, što želi istaknuti u svom

radu. Ispričao je da duboko vjeruje, dapače

opsesivno, kako postoje drugi oblici

života u svemiru te kako u svom studiju u

Londonu ima kolekciju dokumentaraca

poznatog britanskog prirodoslovca

Davida Attenborougha, knjige njemačkog

zoologa i filozofa Ernsta Haeckela i

albume berlinskog trance dance dvojca

koji djeluju pod imenom DJ Heartstring.

Da je riječ o netipičnom promišljanju

odijevanja, bilo je jasno još iz njegove

diplomske kolekcije na glasovitom londonskom

modnom sveučilištu Central

Saint Martins predstavljene 2014. pod

nazivom Enigma. To ni po čemu nije bila

standardna revija: sve su manekenke

izašle na pistu osvijetljenu stroboskopom,

vrteći se, plešući i skačući na tehno

glazbu Svena Vatha "Ritual of Life", jedna

u prozirnoj plastičnoj lopti ispunjenoj šljokicama

i tijela obojenog u srebrnu, druga

s instalacijom od tankih cijevi koja se proteže

od struka do iznad glave, dok je

maneken bio odjeven u šljokičastu kuglu

koja se otvarala i zatvarala poput školjke.

Nekoliko kreacija zapelo je za oko

američkoj pjevačici Lady Gagi koja je tad

bila na vrhuncu karijere: odabrala je triko

od metalnih svjetlucavih, reflektirajućih

listića te jedan sa šiljcima čiji je dizajn

bio nadahnut morskim ježincima. U razgovoru

za britanski Vogue pjevačica se

prisjetila kako je izašla iz limuzine ispred

gomile paparazza u nekoj vrsti plastičnog

ogrtača s trakama koje je, aktivirajući

ventilacijski sustav pričvršćen oko

struka, napuhala u bodlje pred njihovim

zaprepaštenim licima. Pjevačica je u još

nekoliko navrata nosila Jackove kreacije,

a jedna od njih je animirana u računalnoj

igrici "The Sims".

No, suradnja sa startupom Alma

koja je njegove kreacije trebala izraditi

kao NFT, nezamjenjivi token, propala je.

U priopćenju na internetskoj stranici

svog brenda objasnio je kako, suprotno

glasinama, nije nikad primio novac za te

animirane kreacije te da su prevarili i

njega budući da je tvrtka nestala s interneta

te se njenim osnivačima gubi svaki

trag. Unatoč tome bile su uspješne njegove

druge suradnje. Jack je, naime,

ekskluzivno za hotel W London

Leicester Square dizajnirao interaktivni

šiljasti jastuk u obliku morskog

ježinca koji je ukras u svih 300

soba, a izrađen je od inovativne

''pametne'' tkanine

koja reflektira dugino

svjetlo. Golim okom ta

tkanina izgleda crna

sve dok ne oživi

pomoću bljeskalice

fotoaparata gledano

kroz leću, postaje

svjetlucavo sjajna.

Za isti je hotel

2019. dizajnirao

i božićno drvce

koje se prelijevalo

u

duginim

bojama te

se našlo

na listi

najljepših

lon

donskih drvaca prema izboru stanovnika

britanske metropole.

No, svoju je kreativnost uložio i u

korist stanovnika rodnog grada koji se

diči najvećim i besplatnim laserskim

showom na svijetu nazvanim Blackpool

Illuminations. Lani je na tom festivalu

svjetla koji se održava jednom godišnje

predstavio projekt "Odiseja", jedanaestmetarsku

instalaciju od šest tornjeva s

imenima grčkih mitoloških likova: boga

mora Posejdona, njegove družice Amfi

trite te boginje ljepote i ljubavi Afrodite,

rođene iz morske pjene. Produkcija koja

je nastajala dvije godine sadrži spektakularni

svjetlosni show sa 60 lasera

i impresivnom, originalnom

zvučnom kulisom, a nadovezuje se

na teme koje istražuje i u svojim

kreacijama. Te iluminacije oponašale

su bioluminiscentne

životinje koje se nalaze duboko

u oceanima, a u njihovom

središtu smještene su interaktivne

projekcije u kojima

su ta dubokomorska stvorenja

''komunicirala'' s posjetiteljima

dok su prolazili

između njih.

Sve je povezano, od

zvijezda na nebeskom

svodu do bića u morskim

dubinama

Zemlje rekao je

dizajner koji iz te

povezanosti stvara

neke od najprogresivnijih

odjevnih

formi suvremene

mode.

151

GG TIJELO MODE

ROD JE PASSÉ

FOTOGRAFIJA: PRIVATNI ALBUM

Spol, rod i seksualna orijentacija tri su različita

pojma, koja se često brkaju, a čije je granice moda

već poodavno transcendirala ili izbrisala, no neke i

dalje postoje unutar modnog svijeta, promišlja

kolumnistica Nataša Mihaljčišin

Bilo je u recentnim

otvarajući prostor slobode hiperizbora

konotacijama na

koliko god to na prvi pogled izgledalo

Eurosong nekoliko kontradiktorno. Masovni hedonizam je

momenata koji su na kulturno središte suvremenog društva.

karakteristično modno Upravo ta činjenica daje snažan poticaj

spektakularan način individualnoj autonomiji koja rezultira

ocrtali neophodnost radikalnog

oslobađanjem u spolnim odnosima,

suočavanja s konstrukcijama rodnih obitelji, životu, rađanju, odjeći, sportu...

identiteta. Zašto bi se prst trebalo uperiti U tom smislu hedonistička kultura ne

baš u modni sustav, pitanje je koje se može zaglupljuje ljude programiranom

razmatrati od trenutka dok je zemlja još zabavom, nego svakog potiče da

bila nevino dječje igralište pa do onog koji postane vlasnikom svog života, da se

nam je puno bliži - a to je ovaj kojem smo sam odredi u odnosu prema drugima, da

suvremenici. Struktura našeg

više živi za samoga sebe. Uz afirmaciju

potrošačkog društva čulnu zanesenost prostora slobode koji moda kreira i u

pretpostavlja revoluciji, a reklamna kojem osoba može ispoljiti svoju

komunikacija zamjenjuje ideološko slavlje. autonomiju, ili je konstruirati skoro pa

Moda kao forma operira na svim

na dionizijski način prepuštanjem

područjima kolektivnog života. Ona nije zadovoljenju čula, kao još jedan

više toliko osebujan i rubni sektor koliko pozitivan utjecaj mode na društvo

općenita forma koja djeluje u čitavom možemo navesti i kondicioniranje

društvu. Znameniti francuski filozof i društva na stalno obnavljanje. Na taj

sociology Lipovetsky u svojoj knjizi način se otvaramo za pustolovinu

"Carstvo prolaznog" tvrdi kako se model NOVOG. Forma - moda posjeduje

masovne potrošnje više temelji na

nevidljivu senzibilnost koja rezultira

osobnim vrijednostima udobnosti i užitka smekšavanjem rigidnosti i krutosti.

nego na društvenoj diferencijaciji. Tako Kulturna snaga novog predstavlja jedan

moda postaje sredstvom individualizacije od faktora koji povezuje slojeve društva

pružajući mu mogućnosti izbora preko

uvjerenja i individualizacije. Kako se

moda oduvijek bavi identitetom, u

postmoderni je problem identiteta

dijagnosticiran kao nešto što nije

naslijeđeno, nego se stvara vlastitim

vođenjem životnog stila. S tim u vezi

otvara se maskerada ili karnevalizacija

tijela koje propituje i mijenja svoje

identitete, što se reflektiralo i

koncipiralo umjetničke nastupe brojnih

performera od kojih je svakako

najpoznatiji David Bowie.

Imajući u vidu tu već podeblju modnu

faktografiju dekonstrukcije rodnih

tabua koja svoju dionizijsku proslavu

ponosno prakticira i u spektakularnom

ozračju dugovječnog Eurosonga, teško je

ne biti zatečen nemilim reakcijama

vezanim uz rodni identitet pobjedničkog

izvođača, ili izvođačice, ili njih!?

Naslanjajući se na konzervativne

političke strukture koje sebi uzimaju

ekskluzivno pravo za tumačenje

bioloških i povijesnih normativa

prirodnog i društveno prihvatljivog,

pojavile su se vrlo reakcionarne

tendencije sklone diskvalificiranju onih

152

FOTO: PRESS

Charles Jeffrey

Loverboy (gore),

Rad Hourani

(krajnje desno) i

TooGood (desno)

modni su

brendovi koji

stvaraju odjeću za

one koji hodaju po

finoj granici

između spolova i

rodova

koji se ne uklapaju u statični,

tradicionalni model raspodjele rodnih

uloga. Pa kako onda netko tko ne

pripada niti extended verziji

prihvatljivosti, što znači niti je muško,

niti je žensko, a niti gay može uopće

tražiti legitimitet svojoj nebinarnosti!? I

o čemu je tu uopće riječ?

U svijetu u kojem je rodni identitet bio

dugo vremena anatemiziran i

marginaliziran i koji se nakon 60-ih

godina bitno pomaknuo otvarajući

teritorij slobodi queer izraza, možemo

reći kako je pitanje identiteta i dalje

otvoreno - gledano u ideološko

političkom kontekstu. Njegova

nestabilnost je mnogostruka,

kompleksna i polivalentna, ovisna o

kontekstu ispoljavanja. Spol, rod i

seksualna orijentacija tri su različita

pojma, koja se često brkaju, a također

postoji, sasvim neopravdano, očekivanje

da bi sva tri trebala biti

komplementarna. Spol se odnosi na

biološki određeno svojstvo - tjelesni

ustroj, rod na psihološki doživljaj - rodni

identitet i socijalnu ulogu - rodnu ulogu,

a seksualna orijentacija na izvor

seksualnog uzbuđenja:

heteroseksualnost, homoseksualnost,

biseksualnost, aseksualnost,

parafiličnost. Rodni identitet i rodna

uloga imaju biološku podlogu, a

formiraju se tijekom predškolske dobi.

No, važnu ulogu, osobito u razvoju

rodne uloge, imaju i psihološki i socijalni

faktori u smislu što je u nekom društvu

dopušteno, a što ne osobama određenog

spola. Seksualna orijentacija formira se

nešto kasnije od rodnog identiteta.

Posjeduje i neke biološke determinante,

povezana je s genetikom i izloženosti

androgenima, no zasad nema podataka

koji bi govorili o ulozi socijalne okoline u

njezinu razvoju. Veliki problem u

istraživanjima seksualne orijentacije

jesu teškoće definiranja seksualne

orijentacije: na temelju ponašanja,

emocija, fantazija... Svemu ovome valja

dodati i pitanje razvoja kapaciteta za

formiranje dijadnih (bliskih) odnosa, jer

je zreli razvoj rodnog identiteta i

seksualne orijentacije povezan s

razvojem sposobnosti za ulaženje u

bliske veze te emocijama zaljubljenosti i

ljubavi. Svi ovi različiti aspekti razvijaju

se uglavnom odvojeno do puberteta, a

od adolescencije se isprepliću i vode

zrelom odraslom modelu. Antropolog Z.

Bauman tvrdi kako je identitet kao

153

Harris Reed je

britansko-američki

modni dizajner koji se

angažirano bori za

prihvaćanje ljepote

fluidnosti

modne oblasti koje, u naslovima,

manifestno naglašavaju rodne, statusne

i procesualno reprezentacijske

posebnosti i različitosti. Možemo tvrditi

kako su segregacijske kote danas već

postale prilično zamagljene i izlišne, no

bilo kako bilo, moda se i dalje prezentira

u tri vremenski odijeljene cjeline: kao

tjedan muške, pa tjedan ženske (prêt a

porter) i tjedan visoke mode (haute

couture) gdje je, uglavnom, riječ o modi

za žene. I tako: tehnologija juri naprijed,

mijenjamo se htjeli-ne-htjeli,

biotehnologija i umjetna inteligencija

nas istovremeno fasciniraju i plaše,

suvremeni svjetonazor se čini na domak

slobodnog poimanja fluidnosti

identiteta i seksualnih orijentacija: tako

smo blizu, blizu, ali istovremeno se i ta

formalna razlika čini kao nepremostiva

prepreka!? Možda se inzistiranje na

spolnim formalnostima može činiti

praktično i samo po sebi razumljivo, a

možda se i svojevrsni anakronizam može

nazvati "prirodnim" poretkom, no čini

se, ipak, kako modni sustav s tako

konzervativnim regulama u svojim

njedrima skriva priličnu dozu

represivnog ideološkog mehanizma koji

svijet dijeli na muški i ženski!

Suvremeni svjetonazor se čini na domak SLOBODNOG

POIMANJA FLUIDNOSTI IDENTITETA i seksualnih

orijentacija: tako smo blizu, blizu, ali istovremeno se i ta

formalna razlika čini kao nepremostiva prepreka

FOTO: PRESS

takav moderan izum. Oslobađanje

identiteta kao rezultat suvremenosti je

pleonazam jer identitet nikad nije

postao problem: on je problem oduvijek,

od rođenja... upravo zbog iskustva

neodlučnosti i lebdenja koje je

retrospektivno definirano kao

raspršeno. Ako je polje spola jedan od

najranijih susreta s identitetom koje

počinje s usklikom u rađaonici:

djevojčica! dječak!, onda se teritorij roda

konstituira u njegovom izvođenju kao

stiliziranom ponavljanju postupaka.

Riječ je o svjesnom izboru gesti,

odijevanja i stila. U suštini, rod je

performativan i izvodi se u vezi s tijelom.

Dublje razumijevanje

performativnosti zahtijeva istraživanje

uloge koju moda ima u predstavljanju

spolnosti tijela. Transvestitsko

preodijevanje demistificira proizvodnju

rodnog identiteta parodijskim

ponavljanjem heteroseksualnog rodnog

iskustva. Tako se suprotstavlja mitu

stabilnog i apriornog kulturnog koda i

značenja. I upravo u tom duboko

subverzivnom kontekstu preodijevanja

moda treba i može senzibilizirati

društvo. Svi naši identiteti su fluidni,

promjenjivi, formiraju se, uglavnom u

odnosu na okoliš i kontekst. Nije li, s

ovim civilizacijskim iskustvom, pomalo

groteskno inzistirati na konstruiranim

zadatostima i rigidno kontemplirati u

vezi s difuznim rodnim razlikama i

ulogama.

Neke granice je moda već poodavno

transcendirala ili izbrisala, no neke i

dalje postoje unutar modnog svijeta -

naravno! Njima se ocrtavaju autonomne

Bez obzira na to što je baš moda kao

medij uvela na velika vrata pitanje

rodnih i seksualnih sloboda, rasne

ravnopravnosti, ženske emancipacije,

emancipacije tijela kao takvog pa sve do

svjesnosti i senzibiliziranja u vezi s

različitim aspektima posthumanog

društva u koje ulazimo kao Alisa u

zemlju čuda, čini se kako njen operativni

sustav ima inherentnu sistemsku

grešku!? Ostaje nam vidjeti hoće li - i u

kojoj formi - funkcionirati u bliskoj

budućnosti, za koju bismo svi voljeli da

bude, barem, klimatski milosrdna!? No,

nismo sasvim sigurni: hoćemo li stići u

budućnost!? Ili nam je budućnost već

došla, a mi je nismo takvom zamišljali!?

Ili se nismo otvorili za pustolovinu novog

jer smo zapeli u procjepu

neprepoznavanja vlastite skučenosti!?

154

Torbica Sofia

THE ROW

GG STREET STYLE

Haljina od lana

BY MALENE

BIRGER,

Garderoba

Concept Store

FOTOGRAFIJE: PRIVATNI ALBUM I PRESS

Suknja od

kašmira maksi

dužine

LISA YANG

Kelly

Rutherford

Balerinke

natikače

MANOLO

BLAHNIK

Zvijezda serije 'Gossip

Girl' preko noći je postala

ikona stila, a njen profil

donosi modna

konzultantica Nikolina

Lacković

Pencil suknja

od meke kože

JOSEPH

Natikače

ROGER

VIVIER

Vesta od

kašmira s polo

ovratnikom

LISA YANG

Broš od

svilenog

organdija

NINA RICCI

Pozlaćeni prsten

SAINT LAURENT

Obruč za kosu

od kože

PRADA

Glumica Kelly Rutherford, elegantna Lily iz serije "Gossip

Girl", poželjela je zaplivati u vodama influencanja pa u

posljednje vrijeme aktivno objavljuje svoje outfite na

društvenim mrežama. Na moderan i neagresivan način

svojim modnim dnevnikom inspirira žene diljem svijeta

pokazujući im kombinacije koje nosi taj dan. Priču je

započela sasvim spontano, a njezine su objave u kratkom vremenu postale

viralne. Iako iza sebe ima zavidnu glumačku karijeru, kaže da je ovaj novi,

potpuno drugačiji projekt ispunjava. Dnevne lookove bira sama, a ponekad

napravi eksperimentalni izlet iz vlastite doze komfora. Jedan dan se pojavi u

dugačkoj svilenoj suknji i vesti gradeći monokromatski look, a već sljedeći

zablista u šarenoj jakni nekog "no name" brenda u usponu. Njezini izbori nisu

klasični dnevni outfiti koje možemo vidjeti na brojnim Instagram profilima,

već kombinacije koje snažno ocrtavaju njezin suptilan "quite luxury" stil s

naglascima na detalje. Koliko je uspješna, pokazuje i činjenica da njeni postovi

dobivaju i po 500.000 lajkova. Angažirana je oko promocije mladih

perspektivnih brendova pa kroz svoje platforme promiče i njihov rad. Smatra

kako glumom, ali i odjećom možemo mijenjati raspoloženje i identitet. Svoje

promišljeno stilizirane outfite dijeli na društvenim mrežama kroz

neinscenirane, nefiltrirane selfieje snimljene u liftu s fokusom na styling.

Strastvena kolekcionarka modnih dodataka izgradila je zavidnu kolekciju

Hermès torbi, cipela i nakita te omiljenih brendova The Row i Celine. Iako

ponekad ostavlja takav dojam, nije ovisna o razvikanim brendovima te uvijek

u prvi plan stavlja povijest i priču vezanu uz odjevni komad. Ako ipak poželite

ponovno pogledati Kelly u glumačkoj, a ne samo influencerskoj ulozi, svakako

preporučujem urenebesno zabavnu seriju "Escort Boys".

155

GG MIRISI

U PARFEMSKOM

SVIJETU PROGNOZA

JE STABILNA -

VEDRO I TOPLO.

MIRISNI NOVITETI

NADAHNUTI SU

UPIJANJEM

SUNČEVE ENERGIJE,

OD LJEŠKARENJA

NA PLAŽI DO

SVEMIRSKOG

BESKRAJA

tekst IVANA VODOGAŽEC

FOTO: PRESS

SUNČANI

ELIKSIRI

156

1 3

2

4

6

5

7

9

8

U

svijetu parfema

nezaobilazna je ljetna

tema - kako pretočiti

sunce u bočicu? Ove

sezone mnogi

filozofiraju kako su

našli inspiraciju u transcedentnom

beskraju što nadilazi vremenska i

prostorna ograničenja. Sergio Momo,

osnivač talijanske kuće Xerjoff, kreirao

je Levar del Sole nadahnut drevnim

mitom o vatrenoj ptici Feniks koja se

uvijek iznova rađa iz pepela, a povezana

je sa sunčevom energijom. Feniks nam

je kao simbol obnove i otpornosti

itekako potreban u doba sve većih

izazova, kaže Momo koji je svoju novu

kreaciju prožeo citrusima, indijskom

ružom i jasminom te ih začinio s

kardamomom i karamelom "jer takva

slasna kombinacija odiše

prosperitetom i novim počecima". I

parfumer Jérôme Epinette promiče

eskapizam s mirisom Cosmic što ga je

osmislio za francusku kuću Emanuel

Ungaro. Prema njegovim riječima,

bogata cvjetno-voćna kompozicija u

bočici nalik na planet poziva da u

svemiru bezgraničnih mogućnosti

posegnemo za zvijezdama.

I u novim kolekcijama britanske beauty

mogulice Charlotte Tilbury i američkog

supermodela Belle Hadid nalaze se

parfemi nadahnuti onostranim i

nadosjetilnim, no ipak se temelje na

uobičajenim cvjetnim notama što

odavno slove kao sunčane, počevši od

jasmina, ylang ylanga i cvijeta tijare

(monoi). Upravo je za time posegnuo i

francuski parfumer Kilian Hennessy

koji očito smatra da za sunčani ugođaj

nije potrebno mnogo filozofiranja.

- Za mene je monoi jednostavno miris

ljeta i sreće – kaže najpoznatiji

partijaner među parfumerima, koji je u

svoj novi Sunkissed Goddess dodao još

kokos i vaniliju – i eto prokušanog

recepta za "slastan" olfaktorni koktel.

/ 1 CASAMORATI 1888 BY

XERJOFF Levar del Sole spoj

citrusa, cvijeća, kardamoma i

karamele EdP 30 ml 120 €

/ 2 'ÔREBELLA Blooming Fire s

notama tijare i jasmina EdP 50 ml,

70 € / 3 CHARLOTTE TILBURY

Joyphoria 'buket' obogaćen

kokosom i vanilijom EdP 100 ml,

150 € / 4 DONNA KARAN

Cashmere & Tiare Flower cvjetnocitrusna

kombinacija s drvenastim

'štihom' EdP 100 ml 146,59 €

/ 5 BY KILIAN Sunkissed Goddess

'koktel' od tijare, ylang ylanga,

kokosa i vanilije EdP 50 ml 263 €

/ 6 BIRKHOLZ Saint Tropez –

Eclat du soleil spoj anđelike,

đumbire i sandalovine EdP 100 ml

225 € / 7 JO MALONE LONDON

Sunlit Cherimoya miriše na

istoimeno egzotično voće što

podsjeća na krušku EdC 50 ml,

117,29 € / 8 EMANUEL UNGARO

Cosmic cvjetno-voćna kompozicija

predvođena irisom i mangom EdP

40 ml 43,90 € / 9 ROJA DOVE

Isola Sol odiše sočnim plodovima,

tropskim cvijećem i morskim

povjetarcem EdP 50 ml 450 €

157

GG X BIOBAZA

Stižu

tropske

vrućine...

... no dočekujemo ih spremni i dobro opremljeni.

Zagrebački model Iris Cekuš pomogla nam je da

spoznamo svu moć nove linije za sunce te blagodati

koju koži daju Tropic Sun tekući pekmez, maglica,

sorbet i maslac - savršene ljetne poslastice

Fotografije Rajna Raguž Styling Ivana Vukušić

Make up Sonja Pašalić Stilistica kose Iva Kada @Salon Glamour

158

NAUŠNICE MONIES, GARDEROBA CONCEPT STORE

159

SVILENI KARDIGAN STAR SILK, KUPAĆI KOSTIM MORE BEACHWEAR, NAUŠNICE CHERRY DEAR

BIOBAZA TROPIC SUN TEKUĆI PEKMEZ

Koktel 6 dragocjenih tropskih ulja i beta-karotena čini Biobaza Tropic Sun tekući pekmez jedinstvenim proizvodom

za ubrzano tamnjenje. Neodoljivog mirisa ovaj pekmez hidratantnom formulom obogaćenom skvalanom, aloe

verom i vitaminom E njeguje kožu tijekom sunčanja, osigurava hidrataciju i štiti kožu od isušivanja i starenja. Brzo se

upija i ne ostavlja mastan trag, a kožu čini svileno mekom, glatkom i lijepom. Ovaj pekmez može se nanijeti i na

vrhove kose kako bi se zaštitila od isušivanja i negativnih vanjskih čimbenika – sunca, soli i klora. S Biobaza Tropic

Sun tekućim pekmezom uživat ćete u svakom danu ljeta! (MPC 13,25 EUR)

160

BIOBAZA TROPIC SUN MAGLICA

ZA UBRZANO TAMNJENJE I HIDRATACIJU KOŽE

Stvorena za uživanje u toplim, ljetnim danima na suncu! Biobaza Tropic Sun maglica lagane je i nemasne teksture, a biranim

sastojcima moćno osvježava, intenzivno i dugotrajno hidratizira te potiče prirodno postizanje brončanog tena. Biobaza

Tropic Sun maglica ostavlja dugotrajan svileni ten neodoljivog mirisa. Trenutno zaglađuje kožu i daje joj neodoljiv sjaj.

Maglica za ubrzano tamnjenje idealna je za hidratizaciju lica, tijela i kose. Ne sadrži zaštitni faktor i namijenjena je za

korištenje na koži koja je poprimila prvu preplanulost ili lako tamni. (MPC 6,65 EUR)

SVILENI KOMPLET STAR SILK, NAUŠNICE CHERRY DEAR

161

SVILENI KOMPLET STAR SILK, NAUŠNICE CHERRY DEAR

BIOBAZA TROPIC SUN SORBET

ZA UBRZANO TAMNJENJE I BRONČANI TEN

Svojom laganom, prozračnom teksturom osvježava kožu, a ujedno potiče njeno brzo tamnjenje i brzo postizanje prirodne

brončanosti. Koktel sastojaka tropskog podneblja, dragocjenog ulja marule, beta karotena i vitamina E ujedno izvrsno

hidratizira, štiti od isušivanja te starenja kože. BIOBAZA Tropic Sun sorbet se lagano nanosi i brzo se upija u kožu, ne ostavlja

mastan trag, a stvara ugodan, svilenkasti film zbog kojeg je koža dugotrajno meka, blistava i neodoljivo mirisna. Ne sadrži

zaštitni faktor pa je idealan za kožu koja je poprimila prvu preplanulost te lako tamni. (MPC 9,30 EUR)

162

KUPAĆI KOSTIM H&M, SUKNJA BY MALENE BIRGER I NAUŠNICE MONIES, SVE GARDEROBA CONCEPT STORE

163

164

KUPAĆI KOSTIM H&M, CIPELE CHANEL

BIOBAZA TROPIC SUN NATURAL LIP BUTTER

Idealan je za prirodnu njegu, bogatu hidrataciju i zaštitu osjetljive kože usana od negativnih vanjskih

čimbenika. Ovaj balzam bogate je, lako mazive teksture na bazi odabranih prirodnih ulja, voskova i maslaca s

dodatkom čileanske maline i inovativnog sastojka koji prirodno štite od isušivanja te štetnih sunčevih zraka.

BIOBAZA TROPIC SUN maslac za usne nježne je i ugodne voćne arome. (MPC 4,90 EUR)

NAUŠNICE CHERRY DEAR

165

GG BEAUTY GURU

AUDREY

TAUTOU

VIOLETTE

SERRAT

INÈS DE LA

FRESSANGE

CAROLINE

DE MAIGRET


Baš poput

JEANNE

DAMAS

FRANCUSKINJA

FOTO: MARE MILIN

FOTO: PROFIMEDIA

Beauty kolumnistica te vrhunski

autoritet make-upa i skin wellbeinga

Simona Antonović uvodi nas u

pojam FRENCH BEAUTY koji se

oduvijek povezivao s

jedinstvenom sintezom

elegancije, sofisticiranosti i

stilske jednostavnosti, čiji su

ideali bezvremenost i

prirodni šarm koji djeluje

nedostižno, a istovremeno

neodoljivo privlačno

Koncept "francuske

ljepote" oduvijek je imao

značajan utjecaj,

oblikujući trendove,

koliko beauty toliko i

modne. Njegova

privlačnost leži u bogatom francuskom

kulturnom nasljeđu, umjetnosti, modi i

odnosu prema ljepoti, a nadahnjuje

brendove diljem svijeta da svoje proizvode

povezuju upravo s idejom francuske

elegancije. Francuski su pak kozmetički

brendovi poznati po inovativnosti i

predanosti istraživanju i razvoju,

neprestano pomiču granice kvalitete

skincarea i dekorativne kozmetike, od

revolucionarnih formulacija protiv starenja

166

kože do izvanrednih make-up proizvoda, postavljajući tako standarde u globalnoj

industriji ljepote.

Osim toga, French beauty ideali potiču kulturu u kojoj se briga o sebi, o svojoj koži

i cjelokupnom zdravlju, kao i dotjerivanje visoko cijene te motiviraju pojedince da se

usredotoče na osobno zdravlje i autentičnost. U samoj srži French beautyja je pojam

"la beauté naturelle", odnosno prirodna ljepota, koju i sama oduvijek zastupam, a

uključuje prirodnu eleganciju, šarm bez napora i minimalističku filozofiju - manje je

više. Francuskinje preferiraju suptilnu šminku, fokusiraju se na naglašavanje

prirodnih crta lica, a ne na njihovo maskiranje. Tipična francuska rutina ljepote

uključuje kvalitetan režim njege kože, laganu podlogu ili toniranu hidratantnu

kremu, malo maskare i klasični crveni ruž za usne. Naglasak je na zdravoj, blistavoj

koži. Njega kose slijedi sličnu filozofiju. Kultna francuska frizura često uključuje

jednostavan, raščupan izgled, sugerirajući šarmantnu bezbrižnost.

Francuski beauty ideali očituju se u

različitim aspektima svakodnevnog

života. Osim vječnih ikona kao što su

Coco Chanel, Brigitte Bardot, Catherine

Deneuve, Françoise Hardy, Marion

Cotillard i Léa Seydoux koje

besprijekorno utjelovljuju

bezvremensku eleganciju i neopterećen

stil s naglaskom na prirodnoj ljepoti, evo

još nekoliko primjera osoba iz stvarnog

života koje fantastično prezentiraju ove

postulate.

VIOLETTE SERRAT

njega kože i minimalni make-up

Također poznata i kao - Violette,

umjetnica je šminke i kreativna

direktorica make-up odjela u slavnom

Guerlainu. Utjelovljuje francuski pristup

ljepoti, a svoju filozofiju njege kože i

minimalne šminke često dijeli na

društvenim mrežama, promičući rutine

koje daju prednost zdravlju kože nad

teškom šminkom. Njezin tipičan izgled

uključuje dobro hidratiziranu kožu,

blistavu put, suptilnu šminku očiju i

hrabru boju usana, najčešće crvenu. Ona

u potpunosti odražava francuski ideal

naglašavanja prirodnih obilježja umjesto

maskiranja lica.

CAROLINE DE MAIGRET

svakodnevna elegancija

Model i spisateljica je utjelovljenje

francuskih ideala ljepote. Koautorica je

knjige "How to be a Parisian", koja

sažima francuski pristup ljepoti i stilu.

Carolinin osobni stil odijevanja uključuje

miks muških i ženstvenih elemenata;

često nosi predimenzionirane sakoe,

minimalistički nakit i prirodnu šminku.

Njezin je relaksirani stil chic i praktičan,

dobro izbalansiran između udobnosti i

elegancije, elemenata ključnih za

francusku ljepotu.

JEANNE DAMAS

frizura bez napora

Još jedan model i vlasnica brenda Rouje

savršeno ilustrira ideal frizure koja iz gle -

da kao da je složena bez previše truda.

Poznata je po svojoj prepoznat ljivoj,

pomalo razbarušenoj kosi koja djeluje

prirodno, ali i vrlo elegantno. Jeannin

izgled suvremeni je pogled na kultni

francuski "bedhead" stil, koji sugerira

bezbrižan, ali chic stav. Njezin pristup

njezi kose uključuje rutine koje ne

zahtijevaju puno tretiranja proizvodima,

a zadržavaju prirodnu teksturu.

INÈS DE LA FRESSANGE

bezvremenska moda

Ova aristokratkinja i kultni model esen -

cijalni je primjer bezvremenske

francuske mode. Njezin stil

karakteriziraju klasični komadi poput

savršeno krojenih blejzera, dobro

krojene traperice i jednostavne bijele

košulje. Inès često kao akcent dodaje

svileni šal ili chic torbicu, držeći se

francuske filozofije da elegancija leži u

jednostavnosti i kvaliteti ispred

kvantitete. Njezin izbor odjeće odražava

ideju ulaganja u bezvremenske komade

koji nikad ne izlaze iz mode, a kamen su

temeljac francuskih modnih ideala.

AUDREY TAUTOU

kultna ljepotica

Najpoznatija po ulozi u filmu "Amélie",

svojim javnim nastupima i ulogama pro -

miče francuski ideal ljepote. S minimalno

šminke i kratkom netretiranom kosom

podcrtava svoje prirodne kvalitete

zaodjenute u mladenački, neobičan

šarm. Njezino portretiranje likova često

odražava francusku estetiku suptilnosti

i sofisticiranosti, pridonoseći

općeprihvaćenoj slici moderne ikone

francuske ljepote.

OSIM U LJEPOTI FRANCUSKINJA, TI

IDEALI SU DUBOKO UKORIJENJENI I U

SAMU BIT NACIONALNIH BEAUTY

BRENDOVA KOJI PREDANO

INZISTIRAJU NA KVALITETI I SOFISTI

CIRANOSTI PROIZVODA. EVO KAKO

NEKE LEGENDARNE KOZMETIČKE

KUĆE I NJIHOVI PROIZVODI

UTJELOVLJUJU FRANCUSKE

PRINCIPE LJEPOTE

CHANEL - bezvremenska elegancija

Kultna modna i beauty kuća sinonim je

za bezvremensku eleganciju i

sofisticiranost. Kozmetički proizvodi

brenda osvajaju svojim minimalističkim,

ali luksuznim pristupom i

najkvalitetnijim sastojcima. Kultni

parfem Chanel No. 5 svojim cvjetnim

esencijama utjelovljuje francusku

ženstvenost. Chanel Rouge Coco ruž za

usne, poznat po svojoj kremastoj

teksturi i bogatoj pigmentaciji,

apsolutno je savršen za postizanje chic

izgleda.

DIOR - glamurozni luksuz

Linija proizvoda za njegu kože Dior

Prestige kombinira vrhunsku

tehnologiju s prirodnim sastojcima za

postizanje blistavog mladolikog izgleda.

Diorova linija šminke je moderna i

luksuzna s daškom francuskog glamura,

a uključuje kultne proizvode kao što je

maskara za trepavice Diorshow,

poznata po efektu volumiziranja i

produljivanja, idealna za postizanje

legendarnog francuskog izgleda

srnastih očiju.

CLARINS - ljepota na bazi biljaka

Clarins zagovara ljepotu baziranu na

pažljivo odabranim biljnim sastojcima u

svojim proizvodima za njegu kože i

tijela. Tonic Body Treatment Oil

kombinira hidratizirajuća eterična ulja

za toniziranje koja potiču mladenački

izgled, u skladu s francuskim holističkim

idealom održavanja zdrave, blistave

kože lica i tijela.

BIODERMA - nježna rješenja za njegu

Bioderma je francuska tvrtka poznata

po svojim nježnim rješenjima za njegu

kože formuliranim s dermatološkom

stručnošću. Sensibio H2O micelarna

voda je kultni favorit među vizažistima i

ljubiteljima ljepote, nježno čisti i uklanja

šminku bez iritacije, odražavajući

francuski naglasak na simplificiranoj

njezi kože i njenom zdravlju.

167

1

Fino

FOTO: CHANEL PRESS

obasjan

Pokažite se u najboljem svjetlu s kozmetičkim

hibridima što ujedinjuju efekte bronzera,

highlightera i rumenila. Odlični su za sve prigode -

tijekom dana zračit ćete

ten

svježinom, a uvečer

glamurozno zabljesnuti


168

2 3

4

5

6

FOTO: PRESS

7

12

8

10

9

11

Sudeći prema novim "mješancima"

bronzera, highlightera i

rumenila, očekuje nas blistava

budućnost. Lakše je nego ikad

postići takozvani sunkissed

izgled okupan suncem - šminka

sa svjetlosnim efektima toliko je profinjena i

prozračna da se neprimjetno stapa s prirodnom

bojom tena, dajući mu živost i svježinu.

Takvi preparati ustvari su mnogo više od

šminke jer ujedinjuju svojstva preparativne i

dekorativne kozmetike, ozarujući lice ne samo

pigmentima nego i obiljem revitalizirajućih

sastojaka. Na taj način koža se iznutra energizira

te prirodno "zrači".

Proizvodi za obasjavanje tena doista su moćni

iluzionisti jer, zahvaljujući česticama što raspršuju

svjetlost, stvaraju optički efekt mekog

fokusa uslijed čega su nepravilnosti poput

mrlja, podočnjaka i bora manje vidljive.

Kozmetički majstori rasvjete izvrsni su i za

konturiranje jer se pomoću njih crte lica mogu

istaknuti ili "omekšati". Pritom se svakako pridržavajte

pravila - manje je više. Bilo da želite

dodati malo boje blijedoj puti ili naglasiti preplanulost,

dovoljne su minimalne količine kako

bi se ten doimao prirodno osunčanim.

Specijalci za obasjavanje kože u pravilu su

dugotrajni, nemasni i otporni na mrljanje.

Uobičajeno se nude u obliku kompaktnih

pudera, a sve su omiljeniji i proizvodi s tekućim

teksturama što se mogu nanositi zasebno,

ili pak pomiješati s "prajmerom", hidratantnom

kremom ili tekućim puderom. Na taj

način mogu se postići vilinski efekti, kao da

ten blista iznutra...

/ 1 CHANEL Les Beiges sadrži bronzer, highlighter i rumenilo 85 € / 2 MAYBELLINE Sunkisser Blush tekuće rumenilo i bronzer 10,99 € / 3 GUERLAIN

Terracotta Superbloom bronzer s rumenilom i highlighterom obogaćen medom 58 € / 4 CAUDALIE Vinocrush mineralni bronzer s uljem grožđanih sjemenki

32,99 € / 5 NYX Buttermelt Bronzer s mekanom teksturom na bazi biljnih maslaca 9,99 € / 6 ICONIC LONDON Instant Sunshine Bronzing Drops tekući bronzer

25,95 € / 7 CLARINS Jumbo Bronzing Powder obogaćen kokosovim uljem 52 € / 8 REVOLUTION Bright Light Bronzing Drops tekući bronzer 9,99 € / 9 ARMANI

BEAUTY Luminous Silk Summer Glow Bronzer kremasti puder 53 € / 10 DOLCE & GABBANA Face & Eyes Match bronzer i sjenilo za oči 50 € / 11 ARTDECO

Goddess of the Sun – Sunkissed bronzer i rumenilo 24,95 € / 12 TOO FACED Chocolate Soleil stik za bronzanje i konturiranje s ekstraktom kakaa 31 €

169

GG BUSINESS & STYLE

SVE JE STVAR

UNUTARNJEG

OSJEĆAJA

FOTO: JOHN PAVLISH

Estetski kirurg Mladen

Duduković, suvlasnik i voditelj

Poliklinike Duduković Kisić Malić,

otkriva tajnu poslovnog uspjeha,

hit tretmane, ali i vlastiti recept

za mladolik izgled

razgovarao DAMIR LELJAK

Dovoljno je mlad da bude u naponu snage, ali i

dovoljno iskusan da se nesumnjivo može

reći kako je dr. Mladen Duduković među

najboljim domaćim estetskim kirurzima. U

poslu je svestran, moderan i predan, s

razvijenim osjećajem za lijepo, što najbolje

dokazuje njegov rad u zagrebačkoj Poliklinici Duduković Kisić

Malić, koju uspješno vodi s Hrvojem Kisićem i Majom Malić.

Mladen je cool lik, ali s pokrićem, jer ima zavidno obrazovanje i

karijeru. Završio je Medicinski fakultet u Zagrebu, u KBC-u

Zagreb je specijalizirao plastičnu, rekonstruktivnu i estetsku

kirurgiju, a dio specijalističke obuke je odradio kao stipendist u

najboljoj američkoj bolnici - The Johns Hopkins Hospital u

Baltimoreu. I sam je neko vrijeme bio bolnički liječnik, a onda je

otvorio novo profesionalno poglavlje, što je bio odličan potez.

Zašto ste otvorili privatnu estetsku polikliniku?

- Volio sam raditi s ljudima koji su zaista bolesni i

kojima je trebalo pomoći, uglavnom sam se bavio

kirurškim liječenjem karcinoma dojke i rekonstrukcijom.

No, napravio sam apsolutno sve operacije koje su me

zanimale u plastičnoj kirurgiji pa se nadam da sam nakon

petnaest godina predanog rada na Rebru, i vjerojatno

stotina zahvalnih pacijenata, vratio dug društvu te

otplatio i svoj studij i specijalizaciju. Više nisam mogao

pronaći motivaciju za ostanak te istovremeno voditi

privatni estetski posao i raditi u bolnici, što jedno vrijeme

i jesam. Postalo mi je prenaporno i neodrživo za željenu

razinu u razvoju estetske klinike.

Suvlasnik ste jedne od najboljih estetskih poliklinika u

regiji, kako vam je to uspjelo i što mislite o konkurenciji?

- Konkurencije se ne treba bojati, ona je tu da nas učini

boljima i izvuče najbolje iz nas. Mislim da je naša estetska

scena jako dobra pa je bilo zabavno i izazovno rasti u tom

okruženju. Kad sam na drugoj godini specijalizacije

počeo raditi estetske zahvate, neki naši najpoznatiji

estetski kirurzi bili su tada u mojim sadašnjim godinama

- u naponu snage te u životnoj i kirurškoj top formi.

Unatoč jakoj konkurenciji koja je izazivala

strahopoštovanje, odlučio sam otvoriti kliniku jer sam

znao da ću se svojom kvalitetom i karakterom moći

izboriti za mjesto na tržištu. Ponosim se svime što sam

dosad napravio, a najviše time što sam oformio najbolji

tim estetskih liječnika u regiji. Morate priznati da smo

jako promiješali karte na estetskom tržištu i sada smo tu

170

gdje jesmo. Nije to ništa neobično ili neočekivano. To se

zove evolucija, koja je prisutna u svemu što nas okružuje

- pa i u sportu, koji obožavam. Koliko god, primjerice,

simpatizirali Đokovića ili Modrića, njihovi najbolji dani su

vjerojatno iza njih. Sada je vrijeme Sinnera, Bellinghama i

Mbappea. Isto će se dogoditi i s mojom generacijom. Za

desetak godina doći će neki novi klinci, ambiciozni te

željni učenja, dokazivanja i napredovanja. Tada će se

pričati o njima i to treba prihvatiti, a ja ću se sigurno

potruditi da neke od njih priključim našem timu.

Koliko je marketing važan u vašem poslu?

- Naravno da je jako bitan, ali postoji više vrsta

marketinga. Nikad nisam preferirao zakup oglasnog

prostora bombardirajući tržište našim uslugama. Ako

imaš nešto zanimljivo za ponuditi, klijenti će te sigurno

naći. Za privlačenje novih, najbitnije su mi usmene

preporuke prijašnjih zadovoljnih klijenata - i to je

najzdraviji način rasta. Na svojim kanalima gradimo

imidž i na meni zabavan način, budimo znatiželju

klijenata. Logično je da ćeš po savjet o ljepoti doći

nekome tko doista poznaje ljepotu, tko je živi u svakom

trenutku i sve o njoj zna. Gotovo svaka klinika ima

nekoga tko zna "piknuti" filer ili napraviti neku

jednostavniju estetsku operaciju. Zato oglašavanje

takvih usluga ne smatram nečime što će nas istaknuti na

tržištu. Mi povremeno objavimo nešto što nas sigurno

odmiče od konkurencije, poput posta o rekonstrukciji

dojke DIEP slobodnim režnjem ili totalnog body

makeovera kod pacijentice nakon gubitka 50 kilograma.

Oboje je nedavno uspješno izvedeno u našoj klinici. Tada

nema nedoumica o kakvom je kvalitetnom kadru riječ, a

upravo na taj kadar sam najviše i ponosan. Rado ću i više

puta podsjetiti koliko smo svi u klinici na visokoj

tehničkoj razini, a ja sam s 45 najstariji doktor u klinici i

najbolje kirurške godine su tek pred nama.

Kako ste uspjeli ostvariti i međunarodnu karijeru?

- Taj dio posla me posebno veseli i na tome sam

paralelno angažiran otkako sam prije petnaest godina

počeo raditi s estetskim pacijentima. Kompanija s kojom

trenutno surađujem zove se Merz Aesthetics i jedan je

od lidera na svjetskom estetskom tržištu. Počeo sam kao

hrvatski, a kasnije sam postao i regionalni key opinion

leader i trener za njihove filere i botoks. Nedavno sam

počeo dobivati internacionalne i interkontinentalne

aranžmane pa me upravo pripremaju za globalnu

poziciju KOL-a. Kroz taj program upoznajem kolege po

cijelom svijetu, posjećujem zanimljiva mjesta poput

Egipta ili Jordana i prezentiram našu malu zemlju kao

centar izvrsnosti estetske medicine. Ne manje važno,

radeći takav posao osjećam da vraćam dug onim

kolegama koji su nekada educirali mene. Kodeks

cirkulacije znanja jako je važan u našem poslu.

Postoji li nešto što je u svijetu estetike sada hit?

- Vraćanje prirodnom izgledu i smanjenje injektiranih

količina - osobito hijaluronske kiseline - s kojima su se

donedavno radili takozvani neinvazivni lifting tretmani.

Mislim da se na velika vrata vraća kirurgija lica, nedavno

popularizirana deep plane faceliftingom, jer dokazano

daje najskladnije i najdugotrajnije rezultate. Ako

govorimo o zdravlju i ljepoti kože, uz laser i

microneedling tu su i biostimulacijski tretmani filerima

za stimulaciju kolagena te egzosomi i polinukleotidi koji

se također apliciraju injektibilno.

Koji vam je najdraži zahvat?

- U zadnje vrijeme najviše me uzbuđuje takozvani

"face dizajn". Odnosno, kad mi osoba dođe na

konzultacije s nekim problemom, koji možda nedovoljno

detektira sama, a najčešće je to potreba za gornjom

blefaroplastikom. Tada objasnim da je i položaj obrva

često nepovoljan. S elegantnom operacijom njihova

podizanja, koju na kraju iskombiniramo s gornjom i/ili

donjom blefaroplastikom ako treba riješiti i podočnjake,

dobijemo puno odmorniji i atraktivniji rezultat. A

istovremeno prirodan i nenapadan. Činjenica je da su

moderni kirurški pristupi toliko dobri da što više

operacija iskombiniraš na licu - ako, naravno, imaš

indikaciju - dobiješ prirodniji i skladniji rezultat. Tu bih

uz ranije navedeno dodao i deep plane face and neck lift,

lipofiling lica i lip lift. Ako je uz sve to potrebna i

rinoplastika, dobivamo zaista nevjerojatnu, ali

subjektivno i objektivno pozitivnu transformaciju.

Jeste li opterećeni mladolikošću?

- Ne bih rekao da jesam, ali se bojim starosti. Sretan

sam da sve super funkcionira i da nikada u životu nisam

osjetio fizički umor, pad motivacije i gubitak fokusa, a

znam da to vrijeme sigurno dolazi. Još se osjećam kao

Superman i ne znam kako ću se snaći kad izgubim taj

"mojo".

Koji je vaš recept za mladolik izgled?

- Nema recepta, sve je stvar unutarnjeg osjećaja. Ako

se osjećaš dobro, okolina će te tako doživljavati.

Obožavam putovanja i izazove, a ne volim dosadu. Tada

stvarno ludim. Trudim se stalno biti motiviran i zadavati

si nove ciljeve - i na poslovnom, i na privatnom planu.

Kada taj "drive" nestane, treba se povući ili naći nešto

drugo. Najgluplje je raditi nešto zato što moraš ili, još

gore, ako to radiš samo radi novca.

OBOŽAVAM PUTOVANJA I

IZAZOVE, A NE VOLIM

DOSADU. TADA STVARNO

LUDIM. TRUDIM SE STALNO

BITI MOTIVIRAN I

ZADAVATI SI NOVE CILJEVE

171

GG NOVOSTI

MIKROSFERE KAMELIJE I

HIJALURONSKE KISELINE,

ODLIČNA KOMBINACIJA

KOJU JE CHANEL

PATENTIRAO U SVOJIM

HIDRATANTNIM

PROIZVODIMA IZ LINIJE

HYDRA BEAUTY, SADA SU

DOSTUPNE I U SERUMU ZA

NJEGU USANA. MICRO

SÉRUM LÈVRES KOMBINIRA

DVIJE FAZE - VODENU I

ULJNU, S MIKROKAPLJICAMA

KOJE SE TOPE NAKON

NANOŠENJA I DJELUJU S

'PLUMPING' EFEKTOM.

Fitness lica

Inovativna i provokativna Isamaya Ffrench, britanska vizažistica i

vlasnica istoimenog beauty brenda, osmislila je svoj prvi gadget -

SCULPT 01. Ručni masažer dizajniran je u suradnji s tvrtkom

Facegym, a njegova posebnost su anatomski oblikovani bridovi, kojima

se postiže efekt limfne drenaže - a krajnji rezultat redovne primjene je

poboljšanje tonusa lica i povratak mladenačkih kontura. Atraktivna

Isamaya na vlastitom je licu pokazala kako Sculpt 01 funkcionira.

pripremila SONJA MLINAR

Ljetne radosti

FOTO: PRESS

DOBRO

DOŠLI NA

RIVIJERU

Nešto je citrusno u

zraku... jer, na

tržište je stigao

novi

Dolce&Gabbana

Light Blue, jedan od najpopularnijih

ljetnih mirisa nadahnut vegetacijom

talijanskog otoka Caprija. Ovosezonska

verzija Summer Vibes obogaćena je

slatkoćom breskve i drvenastim dodirom

cedrovine. A Biobazina kolekcija za njegu

tijela Rivijera donosi mirise Kvarnera -

lavandina, bergamota, mandarine i

bosiljka.

RIJETKI PARFEMI Privlačan dizajn flakona jamči pola uspjeha u

svijetu parfema, no ova tri brenda upravo pristigla u Martimex uz

to imaju i neke druge adute - poput originalnih mirisnih kompozicija

i visokog udjela parfemskih ulja. The House of Oud poznat je po

bočicama koje podsjećaju na oblutke (ali od poludragog kamenja), a

svaki sadrži rijetki i dragocjeni oud. Glamurozni Moresque spaja

arapsku parfemsku tradiciju i talijanski stil - a dizajn je nadahnut

blještavilom maurske umjetnosti. New Notes pak predstavlja novu

generaciju Extraits de Parfum, koja

istražuje nove olfaktivne smjerove: ekološki,

dinamični i multisenzorni, razvijaju se i

dugo vibriraju na koži.

172

GG GLOW

Koliko dugo traje učinak?

- Katkad treba između pet i četrnaest

dana za prestanak znojenja nakon aplikacije

botoksa. Fantastično je, pogotovo

kod pazuha, što rezultati traju od devet

do dvanaest mjeseci. Ljudi se nakon tretmana

osjećaju sjajno i poletno, mogu

odabrati bilo koju boju odjeće i bez problema

otići na posao ili vjenčanje te pružiti

ruku koja se ne znoji. Među pacijenticama

sam imao čak i vojnikinje kojima je

to olakšalo baratanje oružjem.

Obraćaju li vam se zbog tog problema

više žene ili muškarci?

- "Fifty-fifty". Postoje hormonalne ra -

z like koje bi mogle utjecati na jače znojenje,

pogotovo u određenim razdobljima

poput perimenopauze, ali moje iskustvo

pokazuje da botoks protiv hiperhidroze

podjednako koriste žene i muškarci.

Postoje li neka ograničenja za primjenu,

eventualne komplikacije?

SVJEŽI I SRETNI NA +30

Estetski liječnik Nikola Milojević otkriva

zašto je botoks najbolje rješenje za

ublažavanje prekomjernog znojenja, na koje

se sve dijelove tijela može aplicirati te koje su

se poznate osobe podvrgnule tom postupku

razgovarao DAMIR LELJAK

Nema tog dezodoransa

ili parfema koji

može prikriti neugodan

miris znoja.

Pritom ne govorimo

o normalnoj tjelesnoj

funkciji, do koje dolazi uslijed vrućina

ili tjelesne aktivnosti, već o pojačanom

znojenju tijekom cijele godine.

Hiperhidroza nije samo medicinski već i

psihološki problem jer negativno utječe

na naš odnos s drugim ljudima, ali i na

samopouzdanje. Rješenje postoji, a to je

botoks protiv prekomjernog znojenja,

koji u zagrebačkoj Poliklinici Milojević

prakticira estetski liječnik Nikola

Milojević. I pritom postiže izvrsne rezultate

koji ljudima mijenjaju život

Što označava termin "pojačano znojenje",

odnosno kako znati da ste kandidat

za primjenu botoksa?

- Pojačano znojenje ili hiperhidroza je

kad se pacijent toliko znoji u određenim

regijama da mu to stvara i fizičke i psihičke

probleme. Svi se mi znojimo, to je

normalna pojava, no nije dobro kad se

događa ekscesivno i nekontrolirano.

Pacijent zna biti toliko

mokar - čak i kad nije

vruće - da dolazi do

neugodnog mirisa, a i

vide se vlažni tragovi

na odjeći. To u mnogočemu

utječe na kvalitetu

života, pa i poslovnog, jer nije ugodno

kad nekome moraš pružiti mokru

ruku i pritom imaš mrlje ne košulji.

Na koje se sve dijelove tijela može aplicirati

botoks protiv hiperhidroze?

- Najčešće ispod pazuha - kod 80 do

90 posto pacijenata - ali i na ruke, dlanove

i tabane. Može i na dekolte, lice te intimne

dijelove tijela poput pubisa i pelvisa.

Ljudi se znoje i na čelu te ispod kose

pa imamo upite i za ta područja.

- Primjena botoksa

protiv znojenja je siguran

i prirodan proces.

Aplikacijom usporavamo

mišiće žlijezda znojnica

pa se tretirano područje

više ne znoji ili se znoji

manje. Ljudi pogrešno

misle da se žlijezde znojnice

tada začepe i da je to

nezdravo. Nije, jer pacijent

će se i dalje normalno

znojiti na drugim dijelovima

tijela. Ako je

botoks protiv znojenja u

stručnim rukama, u

stručnoj dozi i na stručno

odabranom mjestu, nuspojava nema.

Eventualno se pojavi mala modrica ili

oteklina, ali također rijetko. To je "lunchtime

treatment" koji nema nikakvih

ograničenja. Jedino za trudnice i dojilje.

Imate li osobnih iskustava s primjenom

botoksa protiv hiperhidroze?

- Ne, jer nemam problem s prekomjernim

znojenjem. No, pacijenti mi

kažu da im je to apsolutno promijenilo

život - od bliskih ljudi do celebrityja.

Najpoznatiji je Goran Ivanišević, koji je

to potvrdio u videu na YouTubeu. I on i

mnogi drugi naši pacijenti, poput Ive

Majoli, opisuju kako su time dobili veliku

sigurnost u svim situacijama. I koliko im

se život promijenio nabolje otkako više

nema neugodnog mirisa, osipa i mokre

odjeće. Botoks protiv znojenja je doista

"life-changing treatment".

173

GG TIJELO

GLATKA

RJEŠENJA

ZA ČVRSTU

FIGURU

FOTO: H&M PRESS

Je li prekasno za početak radova (na sebi)? Ni govora, izračunajte koliko vam je

vremena preostalo do potpunog razotkrivanja (na plaži) i odaberite neku od

predloženih metoda za smanjenje obujma, eliminaciju celulita, zatezanje opuštene

kože, podizanje stražnjice... i ne zaboravite ih upotpuniti kvalitetnom njegom


174

U Sinteza Skin Clinic

preporučuju Em Sculpt

Neo (gore) za

preoblikovanje tijela,

Z-Wave (lijevo) za

eliminaciju celulita i Onda

Plus (desno), koji djeluje

na tri problematike -

masne naslage, celulit i

opuštenu kožu

FOTO: PRESS

Dolaskom ljeta uobičajeno započinje utrka

s vremenom: traže se brzodjelujući i

superučinkoviti načini stanjivanja i

zatezanja figure prije odlaska na plažu.

Najmoćnijima se smatraju aparativne

metode s naprednim tehnologijama

smanjenja masnih naslaga i preoblikovanja tijela, no unatoč

tome nije manje bitna kozmetika - jer upravo su njegujući

tretmani temelj za sve ostale.

No, krenimo s inovativnim tehnologijama za nekirurško

oblikovanje tijela, kojima popularnost stalno raste - jer

omogućuju da se u relativno kratko vrijeme postignu odlični

rezultati. Iako temperature u ovo doba godine već tjeraju na

razotkrivanje tijela (i otkrivanje nesavršenosti), još nije kasno

za početak radova na sebi, odnosno za odlazak na neki od

tretmana koji će smanjiti masne naslage, zategnuti kožu,

učvrstiti potkožno tkivo... Ovo je 5 najboljih metoda koje će u

tome pomoći:

BODYTITE,

metoda koja pomoću bipolarne radiofrekvencijske

tehnologije steže kožu i površinska meka tkiva, idealna je za

primjenu na nadlakticama, trbuhu, leđima i bokovima - a među

rijetkim je tretmanima koji daju dobre rezultate i na grudima.

Tu, naime, daje suptilne rezultate, a najbolje kod mlađih žena s

blago opuštenim grudima

ULTHERAPY

pomaže kod jako opuštene kože, primjerice, nakon gubitka

kilograma, a najbolje ga je primjenjivati na trbuhu i stražnjici.

Bazira se na ultrazvučnoj tehnologiji, koja prodire duboko u

kožu i tu stimulira proizvodnju kolagena i elastina, a rezultati

se najbolje vide nakon četiri do šest tjedana. U jednom

tretmanu Ultherapy može pomoći u podizanju stražnjice za

deset do 15 milimetara.

EM SCULPT NEO

s fokusiranom elektromagnetskom energijom visokog

intenziteta izaziva intenzivne kontrakcije, koje preoblikuju

strukturu mišića. Oni postaju jači te razgrađuju više masnih

naslaga, što pridonosi boljem oblikovanju tijela - trbuha,

stražnjice, bedara, bokova, nadlaktica, listova...U samo četiri

polusatna tretmana tijekom četiri tjedna Emsculpt Neo djeluje

na tijelo kao da ste tri do četiri tjedna odrađivali intenzivan

trening snage i izdržljivosti, a optimalni rezultati vidljivi su

nakon dva do tri mjeseca.

COOLSCULPTING,

uređaj za kriolipolizu, odnosno za smrzavanje masti,

uspješno izlazi na kraj s masnim naslagama. Pomoću

posebnog aplikatora površinski se rashlađuju problematične

zone - podbradak, bedra, trbuh, bokovi, grudi, leđa, stražnjica i

nadlaktice - a masne stanice pritom odumiru, raspadaju se i

putem limfnog sustava se prirodno izlučuju iz tijela sljedeći

šest mjeseci. Na taj način se trajno smanji otprilike 25 do 30

posto masnih naslaga.

ONDA PLUS

je sustav najnovije generacije koji djeluje na tri estetsle

problematike - masne naslage, celulit i opuštenu kožu. Radi se

o mikrovalovima ultra visoke frekvencije koji prodiru sve do

potkožnog tkiva i tamo otpuštaju najveću količinu energije.

ONDA PLUS ima dva pametna aplikatora – shallow i deep – s

različitim dubinama odašiljanja mikrovalova, I treći kojim se

potiče limfa. Četiri tretmana u razmaku od 4 tjedna daju

optimalne i dugotrajne rezultate.

175

U anticelulitnoj kozmetici najčešće se koriste koncentrati prirodnih tvari poznatih po

učinku drenaže i razgradnje masnoća - poput kofeina, đumbira, morskih algi...

COOL KOZMETIKA

Svaki stručnjak koji u praksi primjenjuje nekirurške (ili

kirurške) metode preoblikovanja tijela reći će da uspjeh

zahvata uvelike ovisi o kvaliteti kože - i stoga je kozmetička

njega nužna u preventivi, kao i u održavanju rezultata.

A dobra njega kože u osnovi se ne razlikuje od njege lica - iz

te tvrdnje proizašao je trend njege tijela takozvanim facialgrade

sastojcima. Počevši od hijaluronske kiseline i

niacinamida do AHA kiselina koje pročišćuju i zaglađuju ten,

peptida što potiču stvaranje kolagena i elastina... I same

teksture i nazivi proizvoda jednaki su onima na kakve smo

navikli u njezi lica – prmjerice, sve je više anti-age krema za

tijelo, a osobito su popularni serumi za tijelo za koje

proizvođači tvrde da su zahvaljujući visokokoncentriranim

"facial-grade" sastojcima mnogo učinkovitiji od uobičajenih

losiona.

Multifunkcionalni preparati za tijelo istodobno djeluju

poput nježnog pilinga te smanjuju bore, pigmentacije i strije.

Pojavila se i nova generacija proizvoda što ciljano tretiraju

hrapavost, prištiće i druge nepravilnosti, obnavljajući i

zaglađujući teksturu kože.

Preparativa je uvelike napredovala i u zatezanju i

preoblikovanju oblina. Štoviše, kozmetički brendovi tvrde da

se po anticelulitnom učinku mogu mjeriti s aparativnim

tehnikama, no da bi rezultati bili vidljivi, njegujuće proizvode

treba koristiti neko vrijeme - najmanje nekoliko tjedana, a po

mogućnosti dulje - i to svakodnevno. Najčešće su to

koncentrati prirodnih tvari poznatih po učinku drenaže i

razgradnje masnoća, poput kofeina, đumbira, morskih algi...

Neki tretmani pak imaju formule što stvaraju "molekularnu

mrežu" u koži za trenutačno i dugotrajno učvršćivanje i

zaglađivanje. Općenito kod novih preparata za oblikovanje

tijela sve ide glatko – unatoč visokim koncentracijama aktivnih

sastojaka, teksture proizvoda vrlo su ugodne i osvježavajuće.

Prošla su vremena kada su pripravci za peglanje narančine

kore "žarili i palili" kožu uzrokujući pritom i crvenilo. Nova

anticelulitna kozmetika i doslovce je - cool.

/ 1

/ 3

/ 1 EUCERIN Hyaluron-Filler +

Elasticity anti-age krema učvršćuje

kožu i smanjuje pojavu

hiperpigmentacija 32,19 €

/ 2 QMS Linija za njegu tijela - Active

Exfoliant pjena, 60 €, Firming

Collagen losion, 85 €, krema za vrat i

grudi, 225 € te krema za ruke, 35 € -

djeluju istim sastojcima i na isti način

kao njihova kozmetika za lice / 3 MANUELA PICARD Contour Body

Elixir suho ulje s detoksikacijskim biljnim esencijama za uklanjanje celulita

i suvišne tekućine 29 € / 4 ENVIRON Body essentia Contouring Cream,

52,95 € / 5 DERMALOGICA Clear Start sprej sa salicilnom kiselinom

pročišćuje pore i smiruje prištiće 27 € / 6 BIOTHERM Biocorps Anti-Bump

serum s prirodnim kiselinama zaglađuje hrapavu kožu i smanjuje prištiće

52,99 € / 7 BIOLOGIQUE RECHERCHE Liposculpt AC krema s

lipolitičkim, drenažnim i učvršćujućim djelovanjem / 8 COLLISTAR

Superconcentrate s biljnim esencijama i visokom koncentracijom soli

drenira tkivo i smanjuje celulit 56 € / 9 NIVEA Luminous630 krema za

tijelo protiv strija i pigmentacijskih mrlja 17,39 € / 10 CLARINS Body Fit

Active rashlađujući anticelulitni tretman s ekstraktom matcha čaja i

kofeinom 50,56 € / 11 MBR Cell-Power anticelulitni gel s L-karnitinom i

biljnim uljima zateže i učvršćuje problematična područja poput trbuha,

bokova i nadlaktica 196 € / 12 THE INKEY LIST piling u stiku s glikolnom

i salicilnom kiselinom odčepljuje pore i smiruje prištiće 17 €

/ 2

/ 4

/ 6

/ 8

/ 11

/ 5

/ 7

/ 9 / 10

/ 12

176

GG MAN

1 2

FOTO: ZARA PRESS

MODERNI APOLON

4

3

Jedno od najbrže rastućih

tržišta na svijetu pokrenuli

su muškarci i njihova

potreba da svoje make up

proizvode više ne kupuju na

ženskom odjelu. Slavna

vizažistica Charlotte Tilbury vjeruje da

svatko zaslužuje izgledati i osjećati se kao

najbolja verzija sebe, a da to šminka svima

omogućuje. Muškarci najradije biraju

proizvode prema jednostavnosti primjene i

bez mogućnosti da nešto zabrljaju, a to je i

razlog zašto su im upravo lakovi za nokte

odškrinuli vrata svijeta ljepote. Osim tih

simbola samoizražavanja i individualnosti,

muškarci najčešće koriste tonirane kreme,

hidratantne balzame koji štite i pojačavaju

boju usana, bronzere te korektore.

Iskusniji pripadnici jačeg spola rado se

poigravaju i crno-bijelom olovkom za oči.

Bijelu koriste ujutro za dobivanje budnog i

svježeg izgleda, dok se uz pomoć crne

navečer pretvaraju u vatrene rokere.

5

8

6 7

/ 1 MAKE UP BY MARIO vodootporna crna olovka za oči

/ 2 BOY DE CHANEL crni mat lak za nokte lako se nanosi i brzo suši

/ 3 OPI My Private Jet lak za nokte s daškom glamura

/ 4 PLEASING kolekcija lakova inspirirana plesnim podijem

/ 5 OBAYATY Sculpting bronzer stick pomaže u stvaranju konturiranih

crta i može se koristiti za postizanje brončano preplanulog tena / 6 TOM

FORD Fucking Fabulous All Over Body Spray je miris za tijelo, a nanosi

se na dijelove tijela na kojima se najviše osjećaju otkucaji srca / 7

FORMEN muški korektor u stiku od minerala koji reflektiraju svjetlost i

mikrosfera za popunjavanje linija koje kamufliraju nedostatke / 8 UNDN

zeleni veganski lak za nokte s mirisom trave


177

GG PROMO

Imate li problema s celulitom? Niste

jedini. Kao pojam, celulit se prvi put

spominje još 1920., a borba protiv

neprivlačnih nakupina masnoće u

dubljim slojevima kože koje

podsjećaju na narančinu koru -

drugi (popularniji) naziv za celulit - i danas

je veliki izazov u području estetike. Naime,

celulita se nije lako riješiti i zato predstavlja

jedan od glavnih estetskih problema na

tijelu. Najčešće se pojavljuje na stražnjici,

bedrima, bokovima, donjem dijelu trbuha i

unutarnjoj strani nadlaktica. Jednako

pogađa i mlađe i starije pa dobna granica

zapravo ne postoji. Na njegov nastanak

utječu razni faktori, među kojima su i spori

metabolizam, genetska predispozicija,

nedovoljna fizička aktivnost, hormonalne

promjene, dehidracija, nezdrava prehrana

te visoki postotak tjelesne masnoće. Zbog

toga će ga se neke osobe lakše riješiti, a

neke mnogo teže. Primjerice, kod žena kod

kojih je glavni uzrok nastanka celulita

promjena u hormonalnom statusu tijela

teže će moći utjecati na nestanak celulita u

odnosu na žene kod kojih su glavni uzroci

nezdrava prehrana i nedovoljna fizička

aktivnost. Povećana razina stresa može

utjecati i na hormone i na metabolizam pa

je također povezana s razvojem celulita.

- Celulit treba "napasti" sa svih strana.

Pacijentima savjetujem da piju dovoljno

vode, povećaju tjelesnu aktivnost,

poboljšaju prehranu i koriste anticelulitne

kreme za kućnu njegu. No, jednako su važni

različiti tretmani i terapije s pomoću

različitih aparata i preparata, poput

posebnih otopina - kaže dr. med. dent.

Vivian Jurković, vlasnica Klinike "Dr. Vivian

Estetic Medicine" u Matuljima, u kojoj se

protiv ovog estetskog problema bore s

ANTICELULITNA VOJSKA

Tretmani i aparati iz poliklinike Dr. Vivian

Estetic Medicine koji uspješno vode rat protiv

najvećeg neprijatelja ženskih bedara

tekst SNJEŽANA HARAPIN DRAGOJEVIĆ

178

kombinacijom više tretmana. Svaki je

slučaj individualan pa se nakon

anamneze svakom pacijentu

preporučuje zasebna terapija i tretmani.

- Važno je da se uz naše tretmane

pacijenti pridržavaju zdravog načina

života te pokušaju svakodnevno odvojiti

vrijeme za tjelesnu aktivnost. Već i brža,

dulja šetnja parkom ili 30 minuta brzog

hodanja doprinijet će rješavanju

problema. No, samo to neće riješiti

problem. Postoje različiti oblici celulita,

meki i tvrdi. Neke pacijentice imaju

celulit i vidljivo zadržavanje vode u

nogama pa će se njihova terapija

razlikovati od onih koje imaju tvrdi oblik

celulita, ali bez zadržavanja vode.

Upravo stoga i inzistiramo na

kombinaciji više tehnika i ciljanim

kremama za upotrebu kod kuće jer je to

jedini način rješavanja problema - ističe

liječnica koja se više od 15 godina bavi

neinvazivnom estetskom medicinom.

Zahvaljujući stalnom usavršavanju

diljem svijeta pacijentima osigurava

najnovije i najučinkovitije tretmane. No,

naglašava, nisu svi tretmani za svakoga.

masne naslage. Preporučeni razmak

tretmana je 2 - 3 dana, a potrebno je 10 -

20 tretmana.

SALINA SLIM - kupke u soli Mrtvog

mora temperirane na 40 Celzijevih

stupnjeva u specijalnoj kadi u kojoj je

pacijent, odjeven u poseban

kombinezon, uronjen 30 minuta.

Tretman smanjuje masne naslage,

potiče drenažu, cirkulaciju, tonifikaciju,

a idealan je za kombinaciju s ostalim

tretmanima, pogotovo kod osoba koje

imaju problem s detoksifikacijom,

zadržavanjem viška tekućine.

unošenju dovoljne količine vode moguće

je riješiti problem. Uz tretmane u Klinici,

na koje treba dolaziti redovito i u

razmacima kako je preporučeno, u

terapiji protiv celulita jednako su važne i

anticelulitne kreme koje se nanose kod

kuće jer njihova svakodnevna primjena

omogućava topikalno poticanje

cirkulacije u problematičnoj zoni te bolju

drenažu. Njihova je učinkovitost veća

kad se upotrebljavaju istodobno uz

tretmane - savjetuje dr. med. dent.

Vivian Jurković, dodajući da je vrlo

važno precizno odrediti kome koji

tretman odgovara. Primjerice, osobe

koje imaju problem s proširenim

kapilarama i venama trebale bi

izbjegavati terapije s aparatima

koje razvijaju veliku toplinu ili

koriste vakuumsku sondu, kao

što su Venus Legacy i HIFU

aparat. Međutim, kod njih se

može primjenjivati Zerona

laser ili Injekcijska lipoliza.

Stoga je na prvome mjestu

detaljna anamneza svakog

pacijenta i potom osmišljavanje

terapije.

DJELOVANJE

POJEDINIH TERAPIJA

HIFU ELIFE - visoko fokusirani

ultrazvuk energije utječe na otapanje

površinskog sloja masnoće, odnosno

razgrađuje celulit te zateže kožu

poboljšavajući elasticitet. Preporučeni

razmak između tretmana je 7 - 10 dana, a

potrebno je otprilike 5 - 8 tretmana.

VENUS LEGACY - multipolarna

radiofrekvencija termalnom reakcijom

reducira masne stanice i zateže kožu,

stimulira prirodno zacjeljivanje tkiva te

stvaranje kolagena i elastina, a rezultat

je čvršća, gipkija i elastična koža.

Preporučeni razmak između tretmana je

7 dana, a potrebno je 6 - 10 tretmana.

ZERONA - hladni laser

preporučujemo pacijentima koji uz

površinski sloj imaju i veće količine

masnog tkiva na tijelu. Hladni laser

emulzificira masnoću stvarajući poru u

masnoj stanici kroz koju sadržaj masne

stanice izlučuje putem limfnog sustava

pa ga je važno kombinirati s drugim

aparatima koji potiču limfnu drenažu.

Preporučeni razmak između tretmana je

4 - 5 dana, a potrebno je 6 - 10 tretmana.

MEDISCULPT - elektromagnetska

stimulacija koja učvršćuje i tonizira

mišiće i pritom smanjuje lokalizirane

TOPIKALNA

APLIKACIJA

LIPOLITIČKIH

OTOPINA

INJEKCIJSKA LIPOLIZA -

kozmetički postupak ubrizgavanja

lipolitičkih otopina koje potiču

lipolizu te mikrocirkulaciju u

injektiranoj zoni. Preporučuje se 4 - 8

tretmana u razmaku od 14 dana, kao

samostalni tretman, a u kombinaciji s

ostalim tretmanima do 4 tretmana.

- Jačina i broj dolazaka na

tretmane su individualni. No,

ponavljam, samo u kombinaciji više

tretmana u Klinici te pridržavanja

savjeta o kretanju, odnosno fizičkoj

aktivnosti, zdravoj prehrani i

KREMA

Krema za tijelo Dr. Vivian's

Silhouette osvojila je nagradu

Estetica Premium Product za

2023. godinu u kategoriji "Najbolji

proizvod za tretiranje celulita".

Ova nježna emulzija namijenjena

je tretiranju kože u području

stražnjice, trbuha, struka, bedara

i listova kroz inovativnu formulu

na bazi smeđih i crvenih algi.

Aktivni sastojci pospješuju proces

topljenja masnih stanica,

pridonose smanjenju celulita,

sprječavanju zadržavanja vode te

ciljano djeluju protiv mlitave i

opuštene kože.

FOTO: PRESS

179

KOŠARKAŠKA LOPTA (ZA JEFFA)

ART DOSSIER

FOTO: LOVRO ARTUKOVIĆ

POTPISIVANJE DEKLARACIJE O PRIPOJENJU

ZAPADNE HERCEGOVINE I POPOVOG POLA

REPUBLICI HRVATSKOJ

STISNI ME

64

OKA (KAO NA VJETRU)

181

GG ART

EHO I NARCIS

'Miris' palanke

postao je

globalan

SAUNA NA VODI - BERLINSKO DRUŠTVANCE

NA IZLETU ZA VRIJEME LOCKDOWNA

MODELI POZIRAJU ZA PIETU

182

ODRAZ ATELJEA U ZLATNOJ FOLIJI

SUSRET U

DRUGOJ

DIMENZIJI

PREDSTAVLJANJE PUBLIKACIJE 'STAGINGS'

SLIKARA LOVRE ARTUKOVIĆA

U IZDANJU PRESTIŽNE BEČKE IZDAVAČKE KUĆE

VERLAG FÜR MODERNE KUNST IZAZVALO JE

NEZAPAMĆEN INTERES PA JE VELIKA ČITAONICA

DRŽAVNOG ARHIVA BILA ISPUNJENA DO POSLJEDNJEG

MJESTA. PUBLIKACIJA JE PROSLAVA UMJETNIKOVA

OSEBUJNOG TALENTA I PRUŽA UVID U OPSEŽNU

POVIJEST NJEGOVA STVARALAŠTVA OD OSAMDESETIH

GODINA PROŠLOG STOLJEĆA U ZAGREBU DO

RECENTNOG UMJETNIČKOG DJELOVANJA U BERLINU.

ONA JE PRVI POVOD OVOG RAZGOVORA. DRUGI POVOD

JE - IZLOŽBA 'SIĆUŠNA RETROSPEKTIVA'

PREDSTAVLJENA OVOG OŽUJKA U GALERIJI KRANJČAR

razgovaralo SRĐAN SANDIĆ

fotografije PRIVATNI ALBUM

183

Umjetnik se predstavio

sa samo tri rada.

Posrijedi su dvije slike i

jedna prostorna instalacija

nastale u vremenskom

rasponu od trideset

pet godina. Premda posve različito

intonirana i slikarski izvedena, ta su tri

rada povezana zajedničkim nazivnikom -

pojmom tuluma. Htjeli smo napraviti

puni krug u doživljaju ove osebujne persone

te smo se dotakli teme samokreiranog

egzila, odnosa prema palankama,

dokolici, linijama, Berlinu, interakciji i

duhovnom stanju. Artuković je spremno,

voljno i nerijetko duhovito odgovarao na

ove topose svojeg opusa uobličene u

pitanja. Unutarnje je vanjsko, to znamo

još iz slavnog romana "Hadrijanovi

memoari" Marguerite Yourcenar.

Dakle, one and only - Lovro Artuković!

Jeste li se ikada osjećali da ste u

"samokreiranom" egzilu?

- Sam sam sebi izabrao "egzil" kao opciju

svoje egzistencije. Međutim, on nije

došao iz razloga iz kojeg drugi ljudi odlaze,

ni ekonomski, ni politički, ni duhovni.

Jednostavno sam htio malo otići. U

početku to nije bilo planirano da bude

dugo, a onda je postalo sve duže i duže...

Ispalo je dobro jer ta "situacija", recimo,

egzila u velikom gradu daje mogućnost

da se čovjek povuče u svoju kućicu i da

misli svojom glavom.

Smanjuje li se ili pojačava "miris"

palanke, da se poslužimo

Konstantinovićevom idejom palanke

koja je proširena mišlju da je palanka

svugdje u svijetu moguća, jer je ona

u "duhu"?

- Berlin je jedan čudan grad koji ustvari

ima taj malo palanački štih jer je u stvari

bio radnički grad. Moji prijatelji Nijemci

također cijeli život žele biti negdje drugdje,

nisu zadovoljni, kako to već ide...

Negdje sam samom sebi objasnio da je

domovina tamo gdje nisi zadovoljan, gdje

si ljut, ustvari. Ipak nije palanka u najužem

dohvatu te definicije jer unutar sebe

ima više centara. S druge strane, danas

se može reći da smo uz svoje gadgete svi

postali stanovnici palanke. Vidi se to po

preplavljenosti tračevima, optuživanjima

za pogrešno izrečenu misao. U tom smislu

je "miris" palanke postao globalan.

O dokolici se ne može ne govoriti kad

je riječ o umjetnosti. Ona je vrsta neophodnog

pogonskog goriva, a vrline

lijenosti važni su činitelji umjetnosti,

kako je govorio pokojni Mladen

Stilinović.

- Njemačka riječ za dokolicu je dosta lijepa

i glasi Muse, što je i blizu muzama.

Sam proces slikanja je rad koji ne bi bio

moguć bez dokolice. Bez tog cijelog dijela

da buljiš u prazno. Veći dio vremena

imam privilegiju takvog života.

Vizualna kultura je - govoreći o utjecaju

polja - dominantna. Imate li osjećaj

da je naše oko zbog tog postalo izoš t-

renije ili, naprosto, tromije? Jesu li naši

pogledi zbog toga nešto odgojeniji?

- Mislim da je mogućnost percepcije kroz

taj vid vizualnog "bombardiranja" znatno

smanjena i sužena. Kako su me kao

mladog učili, vizualno je mogućnost da ti

nešto primijetiš, da imaš pregled situacije

u kojoj se nalaziš. Mislim da se taj efekt

ustvari danas sve rjeđe događa. Ako

pažljivije promatrate ljude kako se kreću

po ulici, vidite da ne vide što se događa

ispred njih, iza njih. To je osnova i početak

vizualnosti. Danas, nažalost, rijetko

kada možete vidjeti izložbu koja nema

"uputstva za upotrebu". Ljudima se sve

mora objasniti dodatno, kroz priču. Tako

da je moj dojam da je ipak od vizualnog i

dalje dominantnija "priča".

Vrijedi li u vašem životu stara poslovica

- Nulla dies sine linea, odnosno nijedan

dan bez napravljene linije, bez

nečeg nacrtanog...

- Svaki dan radim, to je istina. Nemam

nekakvu metodu. Mnogo vremena provedem

u dijalogu s mogućim idejama, u

spomenutoj dokolici i pokušavanjima.

Svi moji radovi nastaju jedni iz drugih,

stoga radim kontinuirano. Nekad dođeš

do stupnja u kojem ti se nešto što si

SOFA

dotad radio čini već malo dosadno ili

potrošeno. Svoj rad smatram svojevrsnom

psihoterapeutskom praksom.

Antiintelektualnost sve više zahvaća

umjetničke prakse, a mogu biti toliko

slobodan pa reći - i škole. Oslanjanje

na ideje intuicije i "goli" talent u suštini

su opskurne...

- Završio sam klasičnu gimnaziju i sjećam

se da su mi govorili kako nikada

neću upisati Akademiju jer se tamo traži

"primitivni" nagon. To je vladalo tih

60-ih godina, i u vremenu ekspresionizma

i enformela gdje je umjetnik nešto iz

svoje nutrine "bacao"na platno. Mene je

to zaobišlo, nisam takav slikar. S druge

strane, radi određenih rupa u znanju ne

mogu reći ni da sam intelektualni slikar.

Ponešto znam.

Kada bismo sveli motivski vaš rad,

pada mi na pamet riječ "interakcija".

Griješim li? Što je to što je ostalo "neiscrtano"?

Neobojeno?

- Svaki isječak vremena, s obzirom na to

da već dosta dugo živim i 40 godina djelujem,

nakupilo ih se. Razmišljam li o de -

vedesetima, sjećam se serije portreta za

koje mi se čini da su dobro reflektirali stisnutu

atmosferu, da ne kažem pritiskujuću,

tog vremena, u Hrvatskoj. U tom su

periodu bili i neki portreti iz Berli na koji

su sugovorili s vremenom i kontekstom.

Nikada se nisam trudio biti "berlinski"

umjetnik koji ide od Bergha i na do drugih

klubova. Neki likovi na mojim slikama su

bili umjesto mene. To ili se pojavljuju

kroz moje duhovno stanje.

Što znači duhovno stanje?

- Recimo ovako, da je to stanje u kojem

se čovjek nalazi u određenom isječku

vremena. Moglo bi se reći da je sada jed-

184

no neveselo duhovno stanje s obzirom

na to gdje se kao čovječanstvo nalazimo.

U jednom ste trenutku, isječku vremena,

govorili o strahu od pogleda. Čini

mi se da se u društvu sve više pojavljuje

i ostvaruje želja za skrivanjem.

Ljudi u anonimnosti sve više pronalaze

ugodu, isključujući se sve više s

društvenih mreža.

- Sintagma "strah od pogleda" bila je

vezana za seriju radova "Promatranje".

Postoji ona dječja igra - tko će dulje izdržati

pogled. I to mi se dogodilo kada sam

radio te portrete, licem u lice, gdje se

osjetila uvijek mala nelagoda. Glumačke

su to metode, a i Marina Abramović je to

radila, istraživala u svom radu. Zanimala

me ta životinja u nama. Životinje, naime,

ne vole kada ih gledate. One se uglavnom

skrivaju. U gradu također postoji kodeks

negledanja. U mom kvartu koji je pomalo

osebujan kodeks kaže da ne gledaš predugo

ljude u oči jer to u nekom trenutku

može izazvati nelagodnu situaciju.

Pogled je, recimo to tako, oružje lovca.

Onaj koji je gledan može se osjetiti kao

žrtva, odnosno izazvan.

Koje su vama lekcije bile važne, ostale

važne u pitanjima slikarstva?

- Meni je trebalo četiri godine Akademije

i po prilici deset godina da se oslobodim

svega što sam naučio. Budući da slikarstvo

nema nekakvu bitnu ulogu u društvu,

prepušteno je individui. Tako da i s

tehničke strane, metjerski je to možda

ljepota ovog trenutka, to da čovjek može

relativno slobodno tražiti svoj put.

Slikarstvo je, čini se, ostao jedan od rijetkih

otoka gdje je individualnost moguća

jer nisi vezan za nikakve parametre,

novac. S druge strane mislim, a da se

vratim na temu vizualne dominacije, da

su svi ovi tehnološki i medijski i tehnički

dosezi zapravo dobra hrana za daljnji

nastavak slikarstva, koliko god to zvučalo

kontradiktorno. Slikanje je ipak nanošenje

boje, a to ne može nikada prestati.

Koliko god da sam ja figurativan slikar,

to što radim je apstraktno, nanošenje

flekica i boja.

Budući da ste bili inspirirani i motivirani

elementima, nazovimo je tako,

"trash" kulture - što biste rekli da je u

ovom, sadašnjem trenutku taj trash

Kitsch i ima li uopće kvalitete?

- Valjda je to postojanje tog mainstreama

koji vlada institucijama gdje se to drži

kao vrijednost. Stvar je uvijek u kvaliteti,

odnosno koliko korespondira s duhom

vremena i koliko je taj sretan trenutak

bio jak u spajanju tih stvari te da ostane

sa svojim ehom još neko vrijeme.

Slikarstvo je skup "sport"?

- Da, je.

Naučili ste vrednovati svoj rad?

- Jesam, u suradnji s prijateljima savjetnicima

koji su mi često govorili da ne

budem tolika budala i prodajem jeftino

svoje radove.

'SAM SAM SEBI IZABRAO 'EGZIL' KAO OPCIJU

SVOJE EGZISTENCIJE. MEĐUTIM, ON NIJE DOŠAO

IZ RAZLOGA IZ KOJEG DRUGI LJUDI ODLAZE, NI

EKONOMSKIH, NI POLITIČKIH, NI DUHOVNIH.

JEDNOSTAVNO SAM HTIO MALO OTIĆI'

ECHO

HODAČ

BOŽE, KAKO BIH ŽELIO BITI FACA!

185

GG ART SHOPPING

FOTO: PRESS

/ 1

MUZEJSKI DUĆANI:

usputne stanice ili mjesta

s remek-djelima za

ozbiljne šopingholičare?

tekst JORDAN CVETANOVIĆ

186

Kada je brutalno bahat slavni bračni par iz industrije

zabave na opće iznenađenje svijeta 2018. odabrao

najpoznatiji svjetski muzej za lokaciju svog muzičkog

spota 'Apesh*t', nitko nije ni slutio da će taj trenutak

postati prekretnica ne samo u povijesti šoubiznisa nego i

početak nove ere muzejskih postava. Nitko nije mogao

naslutiti da će spektakularna koreografija Beyoncé

Knowles-Carter i lagana šetnja Jay Z-ja među

najvrednijim umjetničkim eksponatima u povijesti, poput

krilate Nike sa Samotrake ili nasmiješene Mona Lise,

zauvijek promijeniti pogled na instituciju muzeja

/ 2

/ 4

/ 6

/ 3

/ 5

Muzeji su odavno prestali biti

dosadne zgrade prepune

prašnjavih eksponata,

razmažena je publika počela

traži nešto više od ulja na

platnu ili antikne grnčarije

izložene u vitrinama. Danas muzeji postaju poligoni

za ekskluzivne privatne večere ili modne revije,

koncerte i specijalno osmišljene evente koji

podrazumijevaju otvoren, multidisciplinarni, neki bi

rekli površan pristup umjetnosti. Nova muzejska

publika prije svega traži zabavu i mogućnost da

nešto kupi. Baš kao što bi naslov Banksyjeva filma iz

2010. "Exit Through The Gift Shop" (Izlaz kroz

muzejski dućan) danas mogao zvučati malo

drugačije - jer većina današnje publike u hramove

umjetnosti ulazi upravo kroz muzejske dućane.

To čudno mjesto, tih nekoliko kvadrata prostora

u kojem možete pronaći najzanimljivije

memorabilije s putovanja, katkad zna biti

uzbudljivije od izložbi postavljenih unutar muzeja. S

porastom popularnosti luksuznih "coffee table"

knjiga iz kulture, više nije sramotno provoditi sate

na ovakvim mjestima koja su često povezana sa

savršeno dizajniranim kafićima ili pak fine dining

restoranima koji nude dodatno, neočekivano

iskustvo muzeja.

Nekada gotovo nebitan, muzejski dućan postao

je više od maloprodajnog fenomena ispunjenog

monografijama, blještavim umjetničkim knjigama,

tiskanim šalovima, kišobranima-reprodukcijama

poznatih djela, imitacijama antičkog nakita,

gumicama za brisanje u obliku skulptura, šalicama,

magnetima... Jedno je sigurno - malo je mjesta

/ 1 Štedna kasica

'Balloon Dog',

Jef Koons #110 €

/ 2 Broš Salvador

Dalí #6 €

/ 3 Pljoska za

piće #41 €

/ 4 Tekstilna

skulptura

Bundeva, Yayoi

Kusama #133 €

/ 5 Vincent Van

Gogh, serija

kukičanih lutkica

umjetnika #36 €

/ 6 Neonski znak

'Pez dispenser',

Jean-Michel

Basquiat #275 €

187

/ 2

/ 1

/ 1 Dućan u muzeju modernih

umjetnosti Louisiana u

Kopenhagenu / 2 Dućan u

njujorškom muzeju modernih

umjetnosti MOMA

/ 3 Narukvica 'Anđeoska krila'

#450 € / 4 Dućan u londonskom

muzeju primijenjenih umjetnosti

Victoria & Albert / 5 Dućan u

Turbine Hall galerije TATE

Modern u Londonu

/ 3

Muzejski su dućani

više od običnih

trgovina, u njima se

umjetnost može

promatrati iz

sasvim drugačijeg,

možda i mnogo

zabavnijeg kuta

gdje sve to ima

smisla osim u

muzejskom dućanu.

Mnogi ljudi

zaista uživaju u

kupovini u

muzejskim

dućanima,

prvenstveno zbog

jedinstvenih

predmeta koje

mogu pronaći

jedino ondje. Od

knjiga preko nakita

do proizvoda za

djecu do dodataka za kuću ili gurmanskih

delikatesa, uvijek postoji nešto za svakoga.

Kao na aerodromima, ali nekako još i bolje.

Svakako je dobro znati, prije nego što novce

uložite u mirisnu svijeću ili čudno dizajniranu

podlogu za miša, da muzejski dućani

prvenstveno služe za stjecanje prihoda i

ključni su segment financiranja institucija.

Prihodi koje ostvaruju osiguravaju

ekonomsku održivost muzeja i podržavaju

kulturnu angažiranost zajednice. Pa kada vas

netko sljedeći put pokuša odvratiti od sulude

kupovine, slobodno

odahnite i s ponosom

/ 4 recite kako time ulažete

u umjetnost.

Kupci možda nisu

svjesni koliko ti dućani mogu biti utjecajni u

oblikovanju percepcije umjetnosti. Iako

postoje skeptici, čak i oni priznaju da je

kontinuirano promatranje umjetničkog djela

jedan od faktora koji može utjecati na našu

percepciju onoga što se smatra vrijednom

umjetnošću. Tako da oni koji su kritizirali

Jeffa Koonsa i njegovu suradnju s modnom

kućom Louis Vuitton itekako griješe, jer

sjetimo se samo primjera čuvene haljine

"Jastog" Else Schiaparelli iz 1937. koja je

zapravo bila izrađena u čast umjetničkog

stvaralaštva Salvadora Dalija.

Ovakve suradnje nisu samo doprinos

tržištu luksuzne robe nego su također

proširile utjecaj suvremene umetnosti na

široku publiku. Rušeći tradicionalne barijere

između umetnosti i mode, suradnje ovog tipa

potaknule su nove i uzbudljive mogućnosti u

svijetu umjetnosti, privlačeći nove generacije

konzumenata i obožavatelja.

Sve u svemu, muzejski dućan više je od

obične trgovine. Dugo se smatralo da

isključivo ime umjetnika i izložbe privlači

pažnju turista, međutim "ljudi od stila" dobro

znaju da se u muzej odlazi i u kvalitetan

shopping. Jer na tim mjestima uvijek postoji

nešto vrijedno kupnje za što će vas pitati gdje

ste to pronašli? Uz to, za većinu muzejskih

dućana ne treba vam ulaznica kako biste

umjetnost mogli promatrati iz sasvim

drugačijeg, možda i mnogo zabavnijeg kuta.

/ 5

188

1

2

3 4

5

6

8

10

9

11

7

12

13

14

15

17

16

18 19

1. Igračka za kadu, Podmornica #26 € 2. Čizme Dr. Marten's x TATE Modern s motivom Ithell Colquhoun

#222 € 3. Naušnice, Andres Gallardo #150 € 4. X-ray print Balenciagine haljine, Nick Veasey #70 €

5. Naušnice posvećene španjolskom umjetniku Diegu Velázquezu #380 € 6. T-shirt s likom umjetnice

Marisol Escobar #23 € 7. Stolica Safari, Kaare Klint #1478 € 8. Torba 'Elton John s jajem na licu' #23 €

9. Jastučić, Takashi Murakami #230 USD 10. Monografija Méret Oppenheim 'Object' #12 € 11. Swatch

The Frame s motivom Fride Kahlo #155 € 12. Set od 8 skateboarda oslikanih konzervama Campbell Soup

Andyja Warhola #1520 € 13. Minijatura stolice arhitekta Jeana Prouvéa #235 € 14. Naušnice od lapisa

'Trepavice', Ottoman Hands #88 € 15. Parfem Jours Heureux kuće Bienaimé #175 € 16. Kukičani ovratnik

Moisés Nieto 227 € 17. Set za posluživanje apsinta, Ken Miller #575 € 18. Disco koturaljke Impala #75 €

19. 'To see clearly', portret slikara Davida Hockneya #23 € 20. Torba 'Toilet Thoughts', Yoko Ono #18 €

20

FOTO: PRESS THE GUGGENHEIM MUSEUM, LOUISIANA

MUSEUM OF MODERN ART, MOMA, MUSÉE DES ARTS

DÉCORATIFS, PRADO, TATE MODERN, TOLEDO MUSEUM

OF MODERN ARTS, VICTORIA & ALBERT MUSEUM

189

senzualno

GG FILM

Luca

Filmovi talijanskog redatelja, koji uživa naklonost

Guadagn

istražuju ljudske emocije i intimne odnose kroz detaljno

- kralj

koje stimuliraju

tekst LIVIA ČVELJO

190

publike i kritike,

ino

osmišljene scene

sva čula gledatelja

sti

FOTO: GETTY IMAGES

191

Holivudski put talijanskog redatelja Luce Guadagnina definitivno

nije bio zapisan u zvijezdama - njegov debitantski film iz 1999. "The

Protagonists" naišao je na podijeljene kritike, dok ga je autorica

prema čijem je romanu snimljen film "Melissa P." oštro napala. Čak i

generalno dobro primljen film "Ja sam ljubav" doživio je negativne

reakcije publike na Venecijanskom filmskom festivalu. Tek su se

2017. s filmom "Skrivena ljubav" stvari počele mijenjati za ovog

sineasta - film je zaradio 43 milijuna dolara na kinoblagajnama i

osvojio je Oscara za najbolji scenarij. Od tog trenutka ovaj

52-godišnjak je od izopćenika postao kultni autor, što je potvrdio i

posljednjim filmom "Izazivači" - seksi teniskoj drami u kojoj glavne

uloge imaju Zendaya, Josh O'Connor i Mike Faist. Ono što razlikuje

Guadagnina od njegovih suvremenika nije samo nevjerojatna

sposobnost hvatanja ljepote u svakodnevnim stvarima već i njegova

spremnost za eksperimentiranje s različitim formama i žanrovima.

Bilo da radi remake klasičnog horora ili stvara modne filmove za

Ferragama i Loewe, njegovo je pripovijedanje utemeljeno na duboko

ljudskom iskustvu želje. Mimo svoje sklonosti dugim kadrovima

beskrajnog plavog neba, kaskadnih vodopada i tek zrelih breskvi,

kao da nas pita: "Kako bi bilo prepustiti se svemu što život nudi?"

FOTO: ©MAGNOLIA PICTURES / EVERETT COLLECTION (2)

Ja sam ljubav, 2009.

Prvi od takozvane neslužbene Guadagninove trilogije, film prati suprugu bogatog

industrijalca koja se upušta u aferu s mladim kuharom. Tilda Swinton glumi Emmu koja

u odjeći Jil Sander za proljeće/ljeto 2008. klizi između soba u znamenitoj vili Necchi

Campiglio, što je definitivno jedan od filmova s najviše stila ikad snimljenih. U jednoj

sceni Emma nehajno nagne glavu i smiješi se dok uživa u tanjuru punom škampa.

Nježno svjetlo koje pada preko njenog alabasterskog tena dok kamera prelazi njenim

licem - loveći svaki nagovještaj užitka baš poput ljubavnika koji pokušava vječno

zapamtiti taj prizor. Na površini, film predstavlja gozbu za čula, ali ako se

Shakespeareova Rosalinda pitala može li se žudjeti za previše dobrih stvari, onda se

Guadagninova Emma bori sa spoznajom da žudnja nije moguća bez posljedica.

192

FOTO: ©FOX SEARCHLIGHT/COURTESY EVERETT COLLECTION (2)

Ovaj film je kao stvoren za obožavatelje

divnih talijanskih vila, nevinog lica Dakote

Johnsom i pjesme Stonesa "Emotional

Rescue". Ovaj remake filma "Bazen"

Jacquesa Deraya iz 1969. senzualno je

uprizorenje zabave, strasti i rokenrola

koji pod jarkim mediteranskim suncem

otoka Pantellerije izmaknu kontroli.

Usred naglo probuđenih strasti,

protagonisti brzo shvaćaju da u toj

opasnoj igri nitko nije pobjednik te da se

teško oduprijeti tjelesnoj privlačnosti. Baš

kao što lik Harryja Hawkesa kojeg glumi

Ralph Fiennes kaže: "Svi smo razvratni,

svatko je razvratan. No svejedno se i dalje

volimo." Nabijena atmosfera između

likova toliko je opojna da ne možemo

skrenuti pogled. Film je toliko magnetičan

da dugo nakon što završi ne možete

prestati razmišljati o njemu.

Rasprskavanje

(A bigger splash), 2015.

Skrivena

ljubav, 2017.

FOTO: AFP

Proglašen jednim od najboljih filmova 21.

stoljeća, "Skrivena ljubav" je Guadagninovo

remek-djelo. Poput plesa udvoje između

zrelog tinejdžera Elija kojeg glumi Timothée

Chalamet i šarmantnog intelektualca Olivera

(Armie Hammer), film daje vrući prikaz ljeta

provedenog u otkrivanju prve ljubavi ispod

upeklog sunca sjeverne Italije osamdesetih.

Unatoč svoj slatkoći ljetne romanse,

najdirljivije otkriće možda leži u Eliovoj

svijesti da ništa što je dobro ne može trajati

vječno. Nostalgična melankolija provlači se

kroz svaku interakciju dok se dani pretvaraju

u noći i doimaju se poput dalekih sjećanja.

Posljednji kadar Chalameta kako plače pored

kamina dok u pozadini odjekuje glazba

Sufjana Stevensa divan je podsjetnik na svu

genijalnost talijanskog autora.

193

FOTO: ©AMAZON/COURTESY EVERETT COLLECTION / EVERETT COLLECTION (2)

Sve, i kosti, 2022.

Film prati priču o Maren Yearly (Taylor Russell), mladoj

djevojci koja se bori s neobičnim i mračnim željama.

Nakon što je majka napusti, Maren kreće na putovanje

diljem Amerike u potrazi za ocem i odgovorima o sebi. Na

tom putu susreće i zaljubljuje se u Leeja (Timothée

Chalamet), mladića sličnih sklonosti. Zajedno kreću na

putovanje otkrivanja i preživljavanja, dok se suočavaju s

unutarnjim demonima i društvenim osudama. Film

nastavlja Guadagninovu tradiciju istraživanja

kompleksnih ljudskih emocija i odnosa kroz jedinstveni

stil pripovijedanja. Također je važan zbog svog pristupa

tabu temama kao što su kanibalizam i društvena izolacija,

koristeći ih kao metaforu za unutarnje borbe i potragu za

identitetom. "Sve, i kosti" pokazuje Guadagninovu

sposobnost da se prilagodi različitim žanrovima i

temama, istodobno zadržavajući svoj autorski pečat.

FOTO: ©MGM/COURTESY EVERETT COLLECTION

194

Suspiria, 2018.

Film je reinterpretacija istoimenog klasika

Darija Argenta iz 1977., no Guadagninova

verzija donosi svježu perspektivu i jedinstveni

pristup ovom kultnom djelu. Radnja filma

smještena je u Berlinu i prati mladu američku

plesačicu Susie Bannion (Dakota Johnson)

koja se pridružuje prestižnoj plesnoj

akademiji. Ubrzo nakon njezina dolaska, Susie

počinje sumnjati da se iza zidova krije mračna

tajna. Guadagninova "Suspiria" uranja u teme

mračnih tajni, ženskog osnaživanja i traume.

Film je podijeljen u šest činova i epilog, što

pridonosi njegovoj strukturalnoj složenosti i

umjetničkoj ambiciji. Vizualno se film značajno

razlikuje od originala. Dok je Argento koristio

jarke boje i stilizirane vizualne efekte,

Guadagnino se odlučio za prigušene tonove,

prirodno svjetlo i minimalistički pristup. Jedan

od ključnih elemenata filma je glazba Thoma

Yorkea koja pridonosi atmosferi filma svojom

melankoličnom i zastrašujućom kvalitetom.

Izazivači, 2024.

Uzbudljiva teniska drama potvrdila je

Guadagninov status redatelja koji savršeno

spaja estetiku i dobru priču. Josh O'Connor i

Mike Faist glume tenisače koji su se našli u

ljubavnom trokutu sa Zendayom. Ona glumi

Tashi, perspektivnu tenisačicu koju je ozljeda

spriječila u nastavku karijere. U nekim periodima ona je

ljubavnica i trenerica obojici muškaraca. Njihov romantični

život mogli bismo usporediti s igrom mješovitih parova,

samo što je ulog ljubav. Faist glumi Arta Donaldsona, vitkog

teniskog asa, kojeg na početku filma gledamo kako niže

poraze pod trenerskim vodstvom supruge Tashi. Kako bi

ponovno ušao u formu i vratio samopouzdanje prije velikog

turnira, Tashi ga prijavljuje na challenger gdje uglavnom

igraju niže rangirani igrači. Tamo ga očekuje meč s

Patrickom Zweigom (Josh O'Connor), bivšim prijateljem,

zapuštenim tenisačem i nekadašnjim čudom od djeteta koji

si ne može priuštiti hotelsku sobu pa spava u autu. U tom

trenutku radnja se vraća 13 godina unatrag gdje dva

tinejdžera, koji su osvojili US Open u parovima, zanijeme kad

ugledaju mladu tenisačicu Tashi kako na terenu gazi

protivnicu, a nakon toga u kraljevsko plavoj haljini pleše na

partyju organiziranom njoj u čast. "Želite da vas dođem

ušuškati?" odgovara Tashi na poziv dvojice prijatelja da

popije pivo u njihovoj sobi, što se na njihovo iznenađenje i

dogodi. I tako sve počinje: ljubavni trokut koji traje.

FOTO: ©MGM/COURTESY EVERETT COLLECTION

195

GG GASTRO DIZAJN

Meni umjetnika Davida Hockneyja za restoran Salts Diner, Shipley, Engleska, 1993.

196

Restoran Le Grill,

Reims, Francuska, 1992.

Hotel Royal Palace, London, 1932.

VIZUALNA

POSLASTICA

Nekoć se u jelovnicima uživalo prije nego što je obrok uopće bio

poslužen, a njihovi su autori većinom nepoznati. Oni su važni

povijesni dokumenti koji šarmantnim i sarkastičnim

ilustracijama dočaravaju duh vremena u kojem su nastali

tekst ILIANA KLJAIĆ fotografije TASCHEN PRESS

197

Restoran

Gregoire,

Pariz, 1916.

Novogodišnji

jelovnik,

restoran

Maxim's,

Pariz, 1910.

Nepoznati

pariški

restoran,

1916.

Žive boje jelovnika na

luksuznom kruzeru

Kungsholm, Swedish

American Linea iz 1936.

Hotel de Dieppe, Rouen,

Francuska, 1935.

Ulazak u novogodišnju

noć u hotelu Berkeley

London iz 1925. sa slikom

Pierrota, lika iz

pantomime, koji

čeznutljivo gleda

uspavanu djevojku

Restoran u

Amsterdamu, 1865.

Knjiga povjesničara grafičkog

dizajna Stevena Hellera

Restoran Vini Marsala,

Sicilija, 1897.

198

Iako se ne zna točno kako je

nastao prvi jelovnik, mi ćemo

zasluge pripisati Georgesu

Laffontu Menuu. Jedinac iz

siromašne francuske obitelji

podrijetlom iz Lot-et-Garonne

trbuhom je za kruhom s 15 godina otišao

u Pariz, gdje je radio kao slabo plaćeni

perač posuđa u raznim kuhinjama. No,

ambiciozni je mladić svaku priliku

koristio kako bi naučio tajne spravljanja

hrane te je s 32 godine postao kuhar na

dvoru Louisa XIV. Svaki je dan Laffont

marljivo ručno ispisivao svoju bogatu

kulinarsku ponudu te tako stvorio prvi

moderni jelovnik na svijetu. Velebna

kraljevska večera, poznatija kao Grand

Couvert, posluživala se u 22 sata te se

sastojala od dvadeset do trideset jela.

Bila je to službena ceremonija otvorena

za javnost koja je mogla samo zuriti u

monarha i dvorjane, slušati zveckanje

posuđa, mirisati zamamne mirise i

slušati glazbu koju je izvodio maleni

orkestar. Kako je kraljeva sestra

Elizabeta jednom napisala, Louis XIV. za

večeru je "mogao pojesti četiri tanjura

juhe, cijelog fazana, jarebicu, ovčetinu u

soku s češnjakom, veliki tanjur salate,

dvije kriške šunke, tanjur pun peciva, a

zatim voće i tvrdo kuhana jaja". Čak i u

vrijeme posta jelovnik je bio podugačak,

a jednog od Laffontovih prethodnika

stajao je glave. Naime, nesretni kuhar

Francois Vatel oduzeo si je život zbog

nedovoljne isporuke ribe i morskih

plodova jer nije želio razočarati kralja te

obeščastiti svoje kulinarsko umijeće.

Jelovnici su nekoć bili ključni

elementi svakog obroka i čuvari

kulinarske povijesti. Stoljećima se hrana

pripremala i konzumirala uglavnom u

domu - bila to palača ili koliba, a za one

koji su si mogli priuštiti objedovanje vani

ili nisu imali druge mogućnosti otvoreni

su restorani, kafići, bistroi, taverne,

gostionice i barovi. I porast putovanja

brodom i vlakovima tijekom 18. i 19.

stoljeća također je utjecao na

prehrambene navike stanovnika Europe,

jedne od gastronomskih sila svijeta.

Povjesničar grafičkog dizajna Steven

Heller i antikvar Marc Selvaggio

godinama su prikupljali jelovnike te

svoju zbirku ukoričili u knjizi "Menu

Design In Europe", koja pruža raskošan

vizualni banket i povijesni dokument o

dva stoljeća kulinarske tradicije. U

prošlosti su delikatni crteži jela s masno

otisnutom tipografijom i određenim

vintage šarmom često završavali kao

ukusna vizualna poslastica prije nego

što je obrok uopće počeo. Iako su njihovi

autori većinom nepoznati, jelovnici su

odraz mode i vremena u kojem su

nastali. Raskoš prigode najavljivala je

zlatna tinta kao na primjeru svečane

večere francuskog predsjednika

Raymonda Poincarea iz ranih 1900-ih.

Satirični crteži i poruke često su

dočaravali duh vremena. Na jednom

meniju iz 1876., nastalom pet godina

nakon njemačke pobjede u Francuskopruskom

ratu, gostima se kao desert

posluživao puding Wellington uz

poruku: "Nek vam prijatelji budu blizu, a

neprijateljeva kuhinja još bliže".

Ilustracije na jelovnicima iz 1945. nastale

u njemačkom logoru za ratne

zarobljenike prikazuju jednostavne

crteže vojnika koji gledaju preko

Duhovita ilustracija Charlesa Duchênea iz 1945.

mirisnih tanjura s hranom, a djelo su

francuskog vojnika Charlesa Duchénea.

Jedan od najmaštovitijih menija

novijeg doba nastao je za Salts Mills,

kompleks gdje se osim u dobroj hrani

uživa i u izložbama i šopingu. Potpisuje

ga njegov slavni gost, umjetnik David

Hockney, koji je šaren i nedorečen crtež

naslikao na licu mjesta.

Danas je dizajn jelovnika potpuno

pojednostavljen. Digitalizacija - od webstranice

do QR kodova - pokrenula je

sporu smrt fizičkog jelovnika, a

konkurentnost u poslovanju zahtijeva i

mogućnost trenutne korekcije ponude ili

cijena. Nekoć jedan od glavnih suvenira s

putovanja zamijenila je snimka punog

tanjura iz restorana uz obavezno

dijeljenje i lajkanje na društvenim

mrežama.

199

GG ART

RAZGOVORI

S

UMJETNICAMA

Stvaralački neumorne, stilski različite i generacijski

bliske, zagrebačke slikarice Paulina Jazvić, Nina

Atević Murtić, Koraljka Kovač i Nikolina Ivezić

ugostile su nas u svojim kreativnim prostorima i otkrile

nam što ih pokreće i nakon 30 godina na kulturnoj sceni

tekst DORA GEBAUER

fotografije BILJANA BLIVAJS/CROPIX

201

Svatko tko je makar jednom

popio piće u caffe

baru Limb u Plitvičkoj

ulici ili je tulumario u

Tvornici kulture prije

petnaestak godina

morao je primijetiti radove Nikoline

Ivezić (53). Jer njene žene istaknutih oblina

zaštitni su znak tih zagrebačkih okupljališta.

Nikolina Ivezić s takvim je radovima

krenula prije više od 30 godina, u vrijeme

kad su, kaže, postale popularne

operacije povećanja grudi i stražnjice. I

danas je ta estetika aktualna, osobito u

svijetu društvenih mreža gdje se preinake

na tijelu rade na raznoraznim aplikacijama

za uređivanje fotografija. Svojim

radovima, kroz erotiku i stereotipe, kaže

umjetnica, kritizira površnost društva.

- Uvijek me interesirala umjetnost

koja je imala dozu društvene angažiranosti,

a to sam pokušavala izraziti humorom

ili sarkazmom, uz neku dozu provokacije.

U svojim sam radovima pokušala

ironizirati društvo baš kroz šablone

kakve nam ono nameće, bilo da se radi o

muškom poimanju ženskog tijela kao

seksualnog objekta, što je često prisutno

kao tema u mojim slikama, ali i propitivanje

uloge spolova uopće u suvremenom

društvu. Današnje društvo i mediji su

komercijalizirani te nam nameću statusne

simbole kojima manipuliraju

masama, a na nama je da se obrazujemo

i odlučimo hoćemo li ih prihvatiti ili ne.

Umjetnici u svojim radovima, naravno,

ne mogu napraviti neke značajnije promjene

u društvu, ali barem mogu malo

potaknuti društvo na promišljanje -

govori Nikolina Ivezić. Prije tri godine

predstavila je svoj ciklus "Abused" (u prijevodu

- zlostavljane) od pedesetak ženskih

glava, svaka s različitim ozljedama i

modricama, a motivirana zastrašujućom

statistikom o obiteljskom zlostavljanju.

- Svaka treća žena u obitelji doživi

neku vrstu psihičkog ili fizičkog nasilja.

Rad "Abused" progovara o nemoći žena

da se suprotstave svom zlostavljaču, ali i

sistemu koji ih ne štiti dovoljno - govori

autorica koja trenutačno radi na novom

ciklusu, za izložbu koja bi se ujesen trebala

održati u zagrebačkoj Galeriji

Erdeljac. Ovih dana je i u završnoj fazi

uređenja malog showrooma koji dijeli s

umjetnikom Hrvojem Milićem, a nalazi

se u sklopu njenog stana u Dubravi. Prije

pedesetak godina, na istoj se adresi

nalazio Eksperimentalni atelje, prostor u

kojem je stvarao njen otac, grafički dizajner

Ivan Ivezić. Bilo je mjesto okupljanja

N IKOLINA IVEZIĆ

brojnih ex-yu glazbenih zvijezda, tu se

nalazio i fotografski studio, tu su se i

tiskali plakati izvođača…

- Dubrava je veliki kvart, koji baš i nije

poznat po kulturnim događanjima, a

osim Galerije Vladimir Filakovac, ne

postoji nijedno mjesto gdje možete vidjeti

neku izložbu. Na ovaj način, iako je

riječ o stvarno malom prostoru, pokušavamo

privući nešto publike i u taj dio

grada, planirajući neke mini izložbe, promocije

i slična događanja - govori

Nikolina Ivezić.

Formativno se izgrađivala devedesetih,

na Akademiji likovnih umjetnosti i u

vrijeme nakon toga. To je bilo ratno

doba, kada su, kaže, bili zakinuti čak i za

boje. Na Akademiji bi dobili smeđe i oker

nijanse uljanih boja, a ako si htio biti

kolorist, trebalo je otići do Graza ili ih

raditi sam. Zato su, prisjeća se, na

Akademiji kuhali vosak s lak bojama da

bi dobili nešto nalik uljenim bojama. Bila

su to vremena bez interneta pa se teško

dolazilo do aktualnih informacija i trendova

iz svijeta umjetnosti. Vjerojatno to

ima pluseva i minusa jer danas umjetnici,

kaže, svjesno ili nesvjesno kopiraju neke

ideje, a globalizacija stvara univerzalne

trendove u svemu, tako i u umjetnosti.

U radovima Nikoline Ivezić je i puno

autoironije. Zbog usporedbe njenog stila

koji je u elementima stripovski i sličan

pop-artu nastalom prije sedamdesetak

godina u SAD-u - a u koji se ona, kaže, ne

uklapa ni geografski ni vremenski - izložila

je ciklus slika u stilu Roya

Lichtensteina. Radovi su bili zamišljeni

kao ironiziranje vlastitih djela, ali s

dozom duhovitih feminističkih citata.

Nikolina Ivezić, koja neumorno stvara

već više od 30 godina, većinu svog vremena

provodi slikajući. U rijetkim trenucima

kad je zavaljena pred televizorom

odgleda pokoji krimi-seriju, a nedjelje

provodi na Hreliću - jer svašta skuplja.

Atelijer joj je u sklopu stana pa se privatno

i poslovno kod nje stalno isprepliću, a

s dolaskom ljeta, svaki prostor u vremenu

koristi za odlazak u Liku gdje je

pokraj mjesta Lovinac napravila vikendicu

od 55 kvadrata. Sama ju je uredila, a s

visine od 500 metara nadmorske visine

pruža se spektakularan pogled na šumu.

U ljetno vrijeme ondje slika na otvorenom,

pod vedrim nebom.

202

Kod mene je inspiracija više

interes koji se vrlo brzo pretvori

u unutarnji proces, a

zatim u emanaciju. Nemam

nikakvu poruku i ne komentiram

javne pojave ni događaje.

Nudim samo doživljaj na osjetilnoj bazi.

Ne čekam inspiraciju. Tražim samo dobar

moment usklađivanja i izražavanja - govori

Zagrepčanka Nina Atević Murtić (54). A taj

moment pronalazi u svom atelijeru, skrivenom

od pogleda u jednom donjogradskom dvorištu,

gdje disciplinirano radi na svojim slikama,

najčešće u tišini. Ona se, kaže autorica, dobro

može čuti i osjetiti, može je se doživjeti i s njom

nešto učiniti.

- Tlaka mi je kada sam nezadovoljna onim

što napravim, kada ne osjetim ono što tražim,

ali istovremeno to je i impuls da krenem drugim

putem i na drugi način. Slikanje je moj

posao, ali i užitak. Moj radni dan vrlo je sličan

kao i ljudima drugih profesija. Imam odgovornost

prema onome što radim. Razlika je u

tome što si sama zadajem strukturu i vremenske

okvire. Nezgodno je što vrlo često nema

kraja preispitivanju i uvijek zapravo ostaješ u

procesu čekajući sljedeći dan da se ponovno

suočiš i kreneš - kaže umjetnica. Iza Nine

Atević Murtić je izložba "Izazov geste", koja se

do početka lipnja mogla razgledati u osječkoj

Galeriji Waldinger. Riječ je o slikama nastalim

u protekle dvije godine, koje su svojevrsni

odgovor, reakcija i komunikacija s njenom

ranijom fazom gdje je istraživala monokromne

odnose plave. Ovih se dana njeni radovi mogu

vidjeti u vili na Krležinom gvozdu, u domu

kolekcionarke Dagmar Meneghello u čijoj se

kolekciji nalaze radovi Nine Atević Murtić.

Lani je pak završila s velikim projektom opremanja

jednog luksuznog resorta u Savudriji.

Nema, kaže, problem s radom po narudžbi.

- Motivirajuće je kada netko poželi tvoj rad

ili nešto što radiš. To je veliki kompliment i

mislim da nije u redu odnositi se prema tome s

nepoštovanjem. To je komunikacija, a svakako

i rizik za obje strane. Volim ići do kraja i dati

što mogu, sebi i drugima, to je odgovornost.

Opremanje resorta u Savudriji za mene je bio

veliki izazov. Trebalo je uskladiti i zadovoljiti

čitav spektar zadatosti. Kao prvo, doživjeti i

razumjeti ambijent i gabarite, sadržaje i potrebe.

Stvoriti viziju i dobiti ideje, a onda odlučiti -

da ja to mogu. I to napraviti u roku koji zaista

nije nudio puno vremena i prostora za vrzmanja

i nesigurnosti - govori. Zato sada, nakon

tako obilatih slikarskih zahvata, planira

odmor. Ne zna na koji način će to točno biti.

Možda, kaže, kroz rad neke druge vrste.

- Svakako u skorije vrijeme moram krenuti

u realizaciju nove izložbe planiranu za galeriju

NINA ATEVIĆ MURTIĆ

Račić u Zagrebu krajem godine - nastavlja. O svojoj karijeri, kaže, nikada nije

razmišljala. To je za nju bio prirodni put odabira. Nakon završene Škole primijenjene

umjetnosti i dizajna upisala je zagrebačku Akademiju likovnih umjetnosti

i diplomirala u klasi profesora Miroslava Šuteja i Matka Vekića.

- U ono doba dok je sve bilo gala, ili se tako činilo. Nisam puno mislila o svijetu

koji me okružuje. Moji su roditelji bili vezani uz kulturu. Mama profesionalno,

a tata je bio neobično nadaren i kreativan, makar druge profesije. Oko mene su

uvijek bili zanimljivi ljudi iz svijeta umjetnosti, različita druženja i aktivnosti.

Igrala sam se u &TD-u i muvala po dvorištu Student skog centra. Tamo je tada

ekipa bila doista naročita i u vječnom procesu. Meni je to bilo normalno, ali

jasno sam osjećala da je to nešto posebno. Osjećala sam da sam dio toga, tog

stvaralaštva i interesa. Galerije i izložbe bile su dio svakodnevice. Muzički

Biennale za mene je bio posebna čarolija. Kasnije sve te nezaboravne predstave

Eurokaza... Mislim da je moja profesija proizašla posve prirodno u tim okolnostima,

pod tim dojmovima - govori Nina Atević Murtić, inače ljubiteljica radova

američkih slikara Roberta Motherwella i Franza Klinea. Uz bogatu karijeru,

Nina Atević Murtić paralelno je gradila obiteljski život. Sa suprugom Rankom

Murtićem, sinom slikara Ede Murtića, ima kćer Tomu i sina Vala.

- Obiteljski život nikada nije jednostavan, prepun je prepreka i zamki. Kada

gledam unazad, budući da su moja djeca odrasla, a roditelji otišli, ispunjava me

divan osjećaj predivnih doživljaja i iskustva, vremena koje se činilo beskonačno

i ispunjeno, a brzo je prošlo. Bila sam jako posvećena i ozbiljna prema svakom

segmentu i članu svoje obitelji. Nikada nisam bila u prvom planu niti sam mislila

da trebam biti. Moj se suprug bavi sličnim interesima pa je sve bilo lako,

dohvatljivo i razumljivo. Pružalo mi je veliko zadovoljstvo biti posvećena njima

i učiniti svaki trenutak boljim i ljepšim. Tako smo svi bili bogatiji i bolji ljudi.

Mislim da nije poanta druge prilagođavati sebi, nego naći međusobno suglasje

s poštovanjem i ljubavlju. I to je kreacija, sigurno najbolja. Lijepo je imati djecu

kao odrasle i sretne ljude negdje u svijetu, samostalne i svoje - zaključuje

umjetnica.

203

PAULINA JAZVIĆ

Paulina Jazvić (51) žena je s fantastičnim smislom

za modu (i lijepo). Najprije i jest diplomirala

Dizajn odjeće i tekstila na Tekstilnotehnološkom

fakultetu, gdje danas radi kao

redovna profesorica, a tek onda je upisala i

završila slikarstvo na Akademiji likovnih

umjetnosti. Prva revija bila joj je 1993., u nekadašnjem gornjogradskom

klubu Lapidarij, odjeća ju je oduvijek radovala

(i dalje si povremeno nešto sašije), a oblikovale su je osamdesete,

kad je zadivljeno gledala u spotove Davida Bowieja koji

ju je inspirirao i modno i umjetnički. No, vrlo brzo je zaključila

da će od toga teško živjeti. Materijali su skupi, što je s onim

komadima koji se ne prodaju, gdje sve to skupa skladištiti...

Istina, slikarstvo koje je naknadno odabrala nije ništa sigurniji

posao, ali joj kroz sve ove godine pruža nevjerojatno

zadovoljstvo.

- Kada sam upisivala fakultete, nisam razmišljala o novcu.

Druga vremena, druga glava. Nekako je bila ideja "lako

ćemo", unatoč tome što je počeo rat kad sam bila brucošica

na Akademiji. Ali odrasla sam u drugom sistemu, kad je

nekako bilo normalno da svi nešto rade i imaju od čega živjeti

nakon završetka obrazovanja, studij se birao bez straha za

egzistenciju. Novac je, naravno, i tad i uvijek bio važan, ali kad

si klinac, ne razmišljaš sasvim ozbiljno o tome koliko ga

ustvari treba za normalan život. Uz to, osamdesetih su svi studirali

dulje, nije bilo bolonjskog sistema koji te tjerao da svoje

obveze izvršavaš u roku. Kad završiš fakultet, već ćeš naći neki

posao, radit će se... Kad bih danas, s ovim iskustvom, donosila

odluku o studiju, možda bih upisala medicinu. To ljudi trebaju.

Likovnjake nitko ne treba. Iako su mi liječnici koje poznajem

rekli da imam potpuno krivu sliku. To su moje krize koje me

povremeno ulove, priznajem - s nevjerojatnim šarmom govori

Paulina Jazvić. Isprva je maštala o životu u inozemstvu, no

kako je sa 23 godine rodila sina, ostala je u Zagrebu. I nije joj

žao. Da je život negdje drugdje bolji i lagodniji, uglavnom je

samo iluzija, kaže. Inozemne destinacije najljepše su kad si

turist pa zato treba što više putovati. Nedavno je posjetila

Veneciju i obišla Bijenale umjetnosti, bila je u Maroku (i oduševila

se Chefchaouenom, takozvanim "Plavim gradom")... To su,

kaže, bjegovi nakon kojih se lijepo vratiti kući, u Zagreb.

Od početka 2000-ih, kad se publici predstavila na prvoj

samostalnoj izložbi, dosta se promijenila kao autorica, ali je i

ostala prepoznatljiva. Kroz svoje slike propituje ulogu pojedinca,

sebe kao ženu i majku... Na slikama nerijetko ispisuje poruke

("I'll think about that tomorrow", "I recommend vodka")

koje nasmiju, ali i natjeraju na razmišljanje.

- Nekad napravim sliku u jednom danu, a nekad na slici

radim mjesecima. Slušala sam jednom prilikom intervju Josipa

Vanište koji je za jedno posve crno platno rekao da ga je stvarao

godinu dana. Objasnio je to ovako: "Jedan dan bih radio

crno, drugi dan na tom istom platnu bijelo i tako dok ne završim."

Razumijem taj proces jer i sama preslikavam postojeće

stvari koje su mi postale dosadne, nezanimljive. Slikam kako

mi dođe i živim okružena svojim slikama, to si mogu dozvoliti

otkako se sin odselio, a ja ostala sama sa svojim psom Švrćom.

No, kad si okružen svojim slikama, koje stalno gledaš i dorađuješ,

možeš upasti u zamku nikad završene priče. U nekom trenutku

moraš proglasiti kraj i zaključiti da je slika gotova, pustiti

je. Kad si umjetnik, moraš imati disciplinu, ponašati se odgovorno,

sam si stvarati rokove čak i kad izložbe nema ni na vidiku

- govori Paulina Jazvić. Ovih dana priprema radove za 13.

Festival "Miroslav Krleža" te za izložbu naziva "Ljubav" koja će

se održati u zagrebačkoj Galeriji Kranjčar. Drago joj je, kaže,

što se stvari u Zagrebu mijenjaju: u posljednje vrijeme otvorile

su se galerije Trotoar, Zen Contemporary Art, galerija Modro,

Kolekcionart, mladi autori promoviraju svoj rad na društvenim

mrežama i tako dolaze do šire publike. Još samo da ženske

autorice dobiju jednaki prostor u medijima, galerijama, prilikom

dodjeljivanja nagrada kao muškarci...

- Prema statističkim podacima, umjetnice su u zbirkama

zastupljene tek 13 posto. Na globalnoj sceni to se, srećom,

mijenja i posljednjih nekoliko godina ta se "nepravda" ispravlja

s većom zastupljenosti žena. Time kao da ispravljamo desetljećima

staru grešku. Što je dobro, i treba je ispraviti - zaključuje

Paulina Jazvić.

204

Zagrepčanka Koraljka Kovač (52) živi i radi okružena

šumom podno Sljemena pa su joj u ovo doba godine

cvrkut, šuškanje lišća i zrikavci uobičajena glazbena

pratnja tijekom kreativnog procesa. I naš razgovor

za Gloriju Glam nakratko je zaustila ptičica kad

je sletjela na prozor njenog atelijera.

- Kako lijepo - zastala je umjetnica, čiji su se radovi donedavno

mogli vidjeti na zajedničkoj izložbi s Leom Popijač u zagrebačkoj

pop-up Galeriji Kaptol. Slikarica i redovna profesorica na Tekstilnotehnološkom

fakultetu u Zagrebu, koja je dio radnog vijeka provela u

osnovnoj školi u Gračanima, posvećena je apstrakciji. Ima tu i pejzaža:

nekad su to oni vanjski, svima vidljivi, kao što je to bio njen ciklus

šuma, a ponekad unutrašnji, promatraču nepoznati i apstraktni.

- Moje slike su moja putovanja prema unutra, introspekcije i imaginacije.

Povjesničarka umjetnosti Nevenka Šarčević dobro je nazvala

moju lanjsku izložbu u Galeriji Kranjčar - "Utočište osame". To su

prostori u kojima sam ja zaista ja, prostori apsolutne slobode. Moje

slike su razgovori sa samom sobom i te razgovore tu i tamo može

pročitati netko tko ima senzore za osjećaje. Moje slike su moji dnevnici

- govori Koraljka Kovač od čije je prve samostalne izložbe, u

tadašnjoj galeriji knjižare Moderna vremena u Teslinoj ulici, prošlo

točno 30 godina. Vjeruje da se otada transformirala kao autorica.

Voli, kaže, barem nešto promijeniti da bi joj bilo zanimljivije slikati,

da bi sebi zadala neki malo drukčiji izazov. Pred kraj studija je u slikarstvu

bila u ekspresiji, a sada joj se, kaže, nešto od toga vratilo i

drago joj je radi toga. Oduvijek je neposredna u slikanju. U plohe i

boje ponekad ulazi spontano, po osjećaju, bez planiranja, a ponekad

po okviru koji si je zadala. Ono što je konstanta jest da oduvijek uživa

u slikanju. Odrasla je, kako kaže, u jednoj klasičnoj obitelji koja je

dobila "neklasično" dijete.

- Tata je završio šumarstvo, a mama upravno pravo. Nisu imali

direktno veze s umjetnosti osim što je tata kao mali volio crtati i

dobro mu je išlo. Čak je u mirovini išao na tečaj na Rokov perivoj i

imao niz izložbi, tako da sam

sklonost ili interes povukla na

njega. Apsolutno su me podržavali

u mom odabiru izbora

Škole primijenjene umjetnosti

i dizajna pa onda kasnije i

Akademije likovnih umjetnosti

te su me poticali i podržavali u

mom likovnom radu. S tatom

sam puno pričala o umjetnosti,

a mama je pekla kolače za

sva moja otvorenja - govori

Koraljka Kovač, dodajući da se

u Hrvatskoj vrlo teško može

živjeti samo od umjetnosti. Da

bi se to desilo, umjetnik mora

imati niz vještina - komunikacijske,

menadžerske, mora

postojati impuls za samopromocijom.

U tom smislu je i

Koraljka doživjela društvene

mreže pa ih u posljednje vrijeme

koristi za objavljivanje svojih

radova.

Važno joj je da se umjetnice

međusobno podržavaju, jer je

donedavno bilo uobičajeno da

muški kolege dobivaju više

nagrada nego žene umjetnice.

- Muški kolege bi sigurno rekli da onda

sigurno u tom trenu nije bilo dovoljno kvalitetne

produkcije ženskih slikarica pa zato

nije dodijeljena nagrada, a ja bih rekla da se

nije dovoljno dobro obratila pažnja, jer je

zastupljenost žena i muškaraca na skupnim

žiriranim izložbama vrlo često skoro jednaka.

I sama sam prošle godine bila članica

komisije za dodjele nagrada na Bijenalu slikarstva

i bilo mi je bitno da bude neka ravnoteža.

Prvo zastupljenost žena u žiriju pa

onda i zastupljenost žena među nagrađenima.

No, srećom, stvari se mijenjaju i treba

ukazivati na to jer se onda o tome i razmišlja.

Mogu reći da ima iznimnih autorica koje

stvarno zaslužuju i velike prostore, i velike

nagrade, i eksponiranost, i bolju zastupljenost

u medijima - govori Koraljka Kovač, koja

iznimno cijeni radove Slave Raškaj, Nives

Kavurić-Kurtović, Jagode Bujić.

- Posebno bih izdvojila umjetnicu

Gordanu Bakić, ne zato što mi je kolegica i

prijateljica nego zbog njene iznimne posvećenosti

crtežu i slici, zbog njene sjajne i rijetke

unutrašnje imaginacije nekih svjetova

samo njoj vidljivih, dalekih, iz nekih drugih

planeta i struktura - zaključuje Koraljka

Kovač, koju čeka radno ljeto u atelijeru. A

prva na rasporedu joj je slika koju će izložiti

na 13. Festivalu Miroslav Krleža u Zagrebu -

zbog čega je ponovno pročitala svoju davnu

lektiru "Povratak Filipa Latinovicza".

KORALJKA KOVAČ

205

GG ALL THAT JAZZ

TILL BRÖNNER

Peti element u kvartetu

Jedan od najboljih jazz glazbenika današnjice ponekad okrene ploču te umjesto

trube u ruke uzme fotoaparat kojim bilježi neobične pejzaže, industrijsku

arhitekturu, suživot različitih etničkih grupa i nepoznata lica poznatih osoba

tekst ILIANA KLJAIĆ fotografije TILL BRÖNNER

FOTO: GREGOR HOHENBERG

Till Brönner strastveni

je virtuoz na trubi i

jedan od najboljih jazz

glazbenika današnjice

koji živi na relaciji

Berlin - Los An geles.

"Njemački Chet Baker", kako ga

nazivaju, izdao je osamnaest studijskih

albuma koji su dostigli zlatni status,

imao je brojne nominacije za nagradu

Grammy, a svirao je s brojnim

legendama jazza poput Davea Brubecka

i Raya Browna, supruga slavne Elle Fitz -

gerald. O njegovoj svestranosti govore

suradnje s Natalie Cole, Annie Len nox,

Robbiejem Williamsom, Tonyjem

Bennettom, Chakom Khan, Snoop Dog -

gom... Na jednom od njegovim albuma

pjevala je i Carla Bruni, slavni top model,

a bivši američki predsjednik Ba rack

Obama pozvao ga je da mu svira u Bijeloj

kući. Osim što je usavršio vještine te

istražio inovativne načine sviranja trube,

ovaj majstor improvizacije ponekad

okrene ploču te u ruke primi fotoaparat.

- Fotografija je imala izniman utjecaj

na opću percepciju jazza. Pogledajte

samo predivne slike Billie Holiday, Cheta

Bakera ili Louisa Armstronga. Dok sam

skladao muziku za dokumentarac o životu

jazz i modnog fotografa Williama

Claxtona, počeo sam shvaćati da je on

bio poput nekog petog elementa u kvartetu

- otkriva Till Brönner, koji je ubrzo i

svoj 'orkestar' upotpunio Leica kamerom.

Isprva je snimao portrete svojih

kolega, a tek se kasnije odvažio snimati i

umjetnike izvan svog kruga djelovanja.

Crno-bijelim fotografijama uspio je prikazati

nepoznata lica poznatih osoba

poput glazbenika Lennyja Kravitza,

Seala, Beth Ditto, Davida Guette, suvre-

206

Violončelisti, Berlinska filharmonija, 2014.

Ova je fotografija nastala po narudžbi kompanije Leica Camera. Svih 12 violončelista Berlinske filharmonije bilo je na

snimanju i odigrali smo nekoliko scenarija koji se nisu znatno razlikovali od stvarnosti. Htio sam da svjetlo bude

kontrastno, čak pomalo i pretjerano. Tako je nastala i ova snimka trojice vrhunskih glazbenika za stolom koji se

pripremaju za koncert. Kao umjetnik koji živi u Berlinu, još uvijek osjećam snažnu povezanost s ovom slikom.

menog umjetnika Ai Weiweija ili nogometaša

Marija Götzea.

- Fotografiranje mi pomaže da se ponekad

distanciram od sebe kao glazbenika.

Slušao sam brojne priče čuvenih fotografa

kako čak i najbolje pripremljena snimanja

krenu po krivom zbog neočekivanih promjena

raspoloženja ili okolnosti. Još uvijek

prije snimanja skupljam hrabrost - iako ne

snimam ni divlje životinje niti bilježim najvažnije

sportske sekunde. Osjećam strah

od mogućeg odbijanja da nekog portretiram

ili nezadovoljstva rezultatom. No, smiruje

me činjenica da ponekad iz pogrešaka

ili promjene plana nastanu i najbolja djela -

otkriva nam umjetnik koji je zbog svoje

glazbene slave često i sam objekt snimanja.

Kako otkriva, tremu najčešće razbija

pričama o tehnikama snimanja.

Brönnerove fotografije dosad su se

mogle vidjeti samo na izložbama u

Njemačkoj, no do kraja kolovoza postavljene

su u Muzeju suvremene

ThyssenKrupp

Steel, Duisburg,

2019.

Moj daleko

najuzbudljiviji fotoposjet.

Morate to

sami doživjeti:

neizmjeran niz velikih

strojeva, tekući čelik i

stalna upozorenja da

budete oprezni i

pripazite gdje stajete.

Ovako zamišljam prvi

pogled na pakao...

Inspiriran dojmovima,

kasnije sam skladao

glazbu na tu temu.

207

Mediteran, 2017.

Ova slika tehnički nije senzacija, ali simbolizira europske vodene putove

koji su trenutno toliko u fokusu. Bila to logistika, odmor ili spašavanje na

moru, donekle smo prisiljeni prihvatiti važan značaj ovih voda.

Otac i sin, Ukrajinski dolazni

centar u Berlinu, 2024.

Jedna od posljednjih fotografija koju

sam snimio prikazuje stvarnost na

europskom kontinentu koji je ugrožen

i osjeća posljedice rata u Ukrajini.

Posjetio sam Ukrajinski dolazni centar

u Berlinu, vrlo dobro organiziran

izbjeglički kamp, ali vrlo spartanskog i

funkcionalnog uređenja. Tu sam

naišao na ovaj dvojac - oca i sina. Slika

ne traži suvišne riječi. Iz nje se u trenu

može pročitati desetak priča i jako

sam im zahvalan što su mi dopustili da

ovjekovječim taj trenutak.

Ai WeiWei, 2024.

Nemoguće je osporiti utjecaj

što ga je ovaj izvanredni

umjetnik iz Kine imao na

svjetsku umjetničku scenu u

posljednjih 20 godina.

Slučajno sam stalno nailazio

na njegove razne,

neočekivane teme i koncepte

o kojima sam želio znati više.

Odabrao je Berlin i Europu

kao svoje mjesto boravka i

rada, što za mene ima

posebno značenje koje sam

želio uključiti u novu izložbu.

Slušao sam brojne priče čuvenih fotografa kako čak i najbolje pripremljena

snimanja krenu krivo zbog neočekivanih promjena raspoloženja ili okolnosti

umjetnosti u Budimpešti. "Identitet -

krajolik Europe" predstavlja umjetnikov

jedinstven pogled na ljude, industrijsku

arhitekturu, prirodne i kulturne krajolike

te suživot različitih etničkih grupa i

religija.

- Sva su mjesta zanimljiva ako se imate

vremena koncentrirati na njih. Moj

dar je da se, gdje god bio, mogu osjećati

kao kod kuće. I u Europi i u Americi, koja

je eldorado za fotografe i ljubitelje jazza.

Osim izložbe, veliko uzbuđenje u

životu slavnog glazbenika donosi i skora

baletna premijera u Gradskom kazalištu

u njemačkom Bochumu za koju je

skladao muziku.

Tajnu svog uspjeha pripisuje psihičkoj

sreći i fizičkoj kondiciji.

- Odrastao sam u Italiji i naučio da

male stvari i rituali čine sreću. Često

sam imao prilike vidjeti dotjerane ljude

koji prije posla svrate u omiljeni lokalni

kafić na espresso i cantucci od badema.

Moja jutarnja doza sreće nešto je drugačija.

Malo manje dotjeran dolazim do

skupog kućnog aparata za espresso i

doručkujem pecivo - otkriva nam

Brönner, koji živi s partnericom i dvoje

djece te rijetke slobodne trenutke najradije

provodi pripremajući večeru za njih.

U njegovu automobilu najčešće se

vrti američki jazz glazbenik Count Basie

i album "More songs from the 50's &

60's", a čitateljima Glorije Glam preporučuje

da obavezno poslušaju saksofonista

Phila Woodsa dok svira s trubačem

Tomom Harrellom. Kako kaže, ovaj

dvojac pruža potpuno nadahnuće na

polju skladanja i improvizacije.

208

Nogometni stadionski

trubač Willy Plenkers,

2019.

Kao trubaču osobno mi je

veliko zadovoljstvo s vremena

na vrijeme uključiti i taj

aspekt. Kad sam zakazao

sastanak s Willyjem

Plenkersom, trubačem na

stadionu nogometnog kluba

Schalke 04 u Gelsenkirchenu,

nisam očekivao tako otvorenu

osobnost. Nogomet je svijet

kojem se divim zbog njegove

ozbiljnosti, ali ipak ga

prvenstveno doživljavam kao

igru. Willy je osmislio neke od

najvažnijih signala koje

gledatelji danas prate dok

navijaju za svoju momčad.

Pozvao me u svoj dom,

kompletno uređen u bojama

njegova kluba. Njemu nogomet

znači život.

Toranj tvornice koksa, Duisburg, 2019.

Ovaj toranj privukao mi je zanimanje već na prvi

pogled. Izgrađen je od drva i u njemu se gnijezdi

nekoliko lokalnih sokolova. Zbog hlađenja užarenog

koksa vodom stvara se para koja se ponekad može

vidjeti sa stotinjak kilometara udaljenosti. Pomalo mi

je ostavljao dojam Dalekog istoka.

Taranto,

Italija, 2018.

Fotografiranje ljudi u

njihovu okružju

obično donosi

rezultate vrijedne

pažnje. Ako se bolje

pogleda, moguće je

pronaći detalje koji

vam otkrivaju mnogo

o ovom mjestu na

jugu Italije.

Berner Venet, 2024.

Zasigurno jedan od najutjecajnijih umjetnika našeg

doba. Inspirativan razgovor o životu na njegovu imanju

na jugu Francuske, nakon što je proveo više od pedeset

godina u New Yorku, savršeno je zaokružilo

fotografiranje u Venetovom domu.

209

GG PUTOVANJE

Indija je za mnoge previše brutalna,

Tajland suviše turistički eksploatiran,

Malezija nije baš gostoljubiva, a

Indonezija je vrlo daleka destinacija...

Stoga je Šri Lanka - u prijevodu "sjajni

otok" - zaista sjajan primjer zemlje južne

Azije, s gostoljubivim stanovnicima, brojnim

povijesnim i kulturnim znamenitostima te prirodom

čija veličanstvenost oduzima dah.

Do te je otočne države, nekad znane pod imenom

Cejlon, smještene jugoistočno od Indijskog

poluotoka, najlakše doći zrakoplovnom linijom

Turkish Airlinesa, s presjedanjem u Istanbulu. I

premda je udobno letjeti i u ekonomskoj klasi,

kako let od Istanbula do glavnog grada Colomba

traje osam sati, radije investirajte u kartu za business

klasu. S njom ćete razmak između letova

moći prekratiti u business loungeu istanbulske

zračne luke, u kojem možete birati između više

od pedeset vrsta jela, salata, nezaobilaznih baklava

i pića svih vrsta. U zrakoplovu će vas dočekati

piće dobrodošlice prema izboru te dva obroka u

tri slijeda: večeru i doručak na odlaznom, odnosno

doručak i ručak na povratnom letu. Na meniju

je izbor više mesnih i ribljih jela te predjela, slastica

i svježeg voća, dok se u baru mogu naručiti

razne vrste pića po želji. Vrijeme možete prekratiti

gledajući najnovije holivudske i europske filmove

i serije ili slušajući aktualne glazbene albume.

Sjedalo se može razvući u ležaj, a prolazi su

dovoljno prostrani da se može i prošetati. A kako

svakog putnika business klase čeka kozmetička

torbica dizajnerske kuće s higijenskim potrepštinama,

na destinaciju stižete odmoreni, naspavani

i osvježeni. Za Šri Lanku je potrebna viza, ona se

ishoduje online na Official Sri Lanka Visa (srilankaevisa.lk),

vrijedi tri mjeseca, a cijena joj je 50

američkih dolara.

A kad sletite u Colombo, već ćete pri izlasku iz

zrakoplova osjetiti miris tropske Azije: vruć i vlažan

zrak prepun egzotičnih mirisa. Prosječna

temperatura na Šri Lanki je oko 30 Celzijevih

stupnjeva tijekom cijele godine, uz različiti postotak

vlažnosti. U vrijeme monsuna, od svibnja do

kolovoza, kiši gotovo svakodnevno, stoga su najbolji

mjeseci za posjet od studenog do travnja.

Domaćini će vas u zračnoj luci dočekati s vijencem

od orhideja ili neke druge vrste tropskog cvijeća

uz pozdrav "Ayu Bovan", u značenju "Za dug

i sretan život" koji možete koristiti u svakoj prilici

i u svako doba dana. Kad je riječ o smještaju, na

Šri Lanki nema hostela ni motela, a najniže kategorizirani

objekti imaju tri zvjezdice. No, najisplativija

opcija su hoteli s pet zvjezdica tvrtke

Jetwing Hotels na najboljim lokacijama u zemlji.

Cijene su daleko niže od sličnih hotela u Europi, a

uređenje i usluga vrhunska. Šri Lanka nije velika

zemlja: površina joj je nešto više od 65 tisuća

četvornih kilometara (za usporedbu, površina

Hrvatske je 56,5 tisuća četvornih kilometara),

/ 1

/ 2

/ 1 Beračice čaja si pomažu štapovima kako bi ubrale samo

izdanke. / 2 Kip Bude u jednom od brojnih parkova Colomba.

/ 3 Tradicionalna hrana se u selima pripravlja u glinenim

zdjelama, a poslužuje na listu banane. / 4 Plantaže čaja u okrugu

Nuwara Eliya, na 1900 metara nadmorske visine. / 5 Azijski slon

je manji od afričkog, nema kljove i ima svjetliju surlu, a može se,

osim na safariju, vidjeti u sirotištu za slonove u Pinnawali.

/ 3

/ 4

210

Safir Indijskog oceana

Neukroćene prirode, a pitomih ljudi, autentične

kulture i nekomercijalizirane ponude, Šri Lanka

je zemlja u kojoj je svakom Europljaninu

najlakše i najljepše upoznati atmosferu

tropskog, južnog dijela azijskog kontinenta

tekst ANELA MARTINOVIĆ fotografije PRIVATNI ALBUM I JETWING HOTELS

/ 5

211

/ 1

/ 2

/ 4

/ 1 Hotel Jetwing Lake idealan je kao

polazna točka za posjet palači u Sigiriyi i

hramu u Dambulli s

UNESCO-ovog popisa svjetske baštine.

/ 2 i /3 S krovne terase hotela Jetwing

Colombo Seven pruža se nezaboravan

pogled na glavni grad, a predvorje hotela

krase skulpture lokalnog umjetnika.

/ 3

/ 4 U pogonima za preradu čaja mogu se kušati razne

vrste tog napitka. / 5 Noćna panorama Colomba s

prepoznatljivim televizijskim tornjem s restoranom u

obliku cvijeta lotosa koji mijenja boje. / 6 i / 7 Hram

kraljevske palače u Kandyju koji je prije britanske

kolonizacije bio glavni grad Šri Lanke, s relikvijom

Budinog zuba koju su u 4. stoljeću iz Indije donijeli

princeza Hemamala i princ Dantha.

/ 5

/ 6

212

no za razliku od naše zemlje ima čak 22

milijuna stanovnika. Poznata je kao

"zeleni otok" jer ima bujnu i očuvanu prirodu.

Većinu zemlje zauzimaju nizine i

brežuljkasta područja, u unutrašnjosti

se smjestilo planinsko područje s najvišim

vrhom Pidurutalagalom visine 2524

metara, a na jugu pješčane plaže.

COLOMBO - KOLOM TOTA,

MORSKA LUKA

U obilazak grada najbolje je krenuti u

organizaciji hotela: gosti svakog objekta

Jetwing Hotels imaju na raspolaganju

mini kombi s vodičem. Vozi se lijevom

stranom kao u Velikoj Britaniji koja je

otok kolonizirala tijekom 19. stoljeća, a

promet je, najblaže rečeno, kaotičan.

Javni prijevoz nije najbolje organiziran,

već većina stanovnika koristi usluge tuk

tukova, malih motoriziranih trokolica čiji

se vozači spretno probijaju kroz gužvu.

Colombo ima oko dva milijuna stanovnika,

a teško ga je obići pješke jer su

znamenitosti prilično udaljene jedna od

druge. Grad čije ime u prijevodu znači

"zeleni mango" obiluje prostranim parkovima,

šetnicama i zelenim površinama,

vladinim zgradama i hotelima iz

doba portugalskog, nizozemskog i britanskog

kolonijalizma te neboderima od

dvadesetak i više katova u poslovnom

centru. Okrug Colombo 7 poznat je pak

po rezidencijama bogataša i diplomata s

predivnim vrtovima. Starosjedioci čine

75 posto stanovništva, nazivaju se

Sinhalezi (ili Singali) i po vjeri su budisti

(75 posto), pa ćete u gradu naići na mnogo

kipova Bude i budističkih hramova. U

vrijeme punog mjeseca, što je na Šri

Lanki praznički dan, hramovi i ulice se

ukrašavaju bijelim zastavicama koje

označavaju čistoću te budističkim crveno-plavo-žuto-bijelim

zastavama. Na

mnogo mjesta nudi se besplatna hrana i

piće koja se nabavlja od donacija vjernika,

a pripremaju je kuhari volonteri. U

državi žive i pripadnici tamilskog naroda

čija je religija tradicionalno hinduizam

(18 posto), postoji i sunitska muslimanska

zajednica (7 posto) te mala kršćanska

zajednica. Stoga se u Colombu, ali i

drugim gradovima, mogu vidjeti i hinduski

hramovi, džamije i crkve. Premda je

Colombo većini putnika tranzitna postaja,

vrijedi posjetiti Nacionalni i

Prirodoslovni muzej, Nacionalnu umjetničku

galeriju, Muzej željeznice, Muzej

nizozemske vladavine i Pomorski muzej.

U itineraru neka vam bude i budistički

hram Gangaramaya te džamija Jami Ul

/ 7

Afar u živopisnoj četvrti Pettah, a vrijedi

obići i spomenik Independence

Memorial Hall u rezidencijalnoj četvrti

Cinnamon Gardens, Vrt cimeta.

Spomenik je posvećen stjecanju neovisnosti

od britanske vladavine, 4. veljače

1948., a sastoji se od statue premijera

Dona Stephena Senanayakea, "oca nacije",

te replike kraljevske dvorane Magul

Maduwa koja se nalazi u gradu Kandy.

KULTURNE I POVIJESNE

ZNAMENITOSTI

Unutrašnjost otoka krije mnoge znamenitosti

od kulturne i povijesne važnosti

za Sinhaležane. Jedna od njih je

Sigiriya, nekadašnja utvrđena palača

kralja Kashyapa (Kassape) iz 5. stoljeća

koja se nalazi na monolitnoj stijeni zvanoj

Lavlja stijena, visokoj 150 metara,

koja se nalazi u središtu distrikta Matale.

Posebnosti su Zid zrcala, prolaz u stijeni

obložen grafitom na koju su drevni stanovnici

te palače pisali razne poruke,

ulaz u obliku lavljih usta, od kojeg su

danas ostale samo šape, te pećina s freskama

dvorskih djevojaka obnaženih

grudi. Plača je okružena ostacima

raskošne mreže vrtova, rezervoara i drugih

građevina, a kompleks je zbog svoje

jedinstvenosti 1982. godine upisan na

UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine

u Aziji i Oceaniji. U stijenama, na visini

od 160 metara, izdubljen je i hram

Dambulla, najveći i najbolje očuvani

pećinski hram na Šri Lanki, smješten u

središnjoj provinciji. Glavni kompleks,

takozvani Zlatni hram, sastoji se od pet

prostorija s kipovima ležećeg Bude te

njegovim manjim kipovima koje su donirali

vjernici - ukupno ih je 153. Stropovi i

zidovi površine 2100 četvornih metara

prekriveni su freskama koje prikazuju

scene iz Budinog života, a kompleks je

1991. upisan na UNESCO-ov popis mjesta

svjetske baštine u Aziji i Oceaniji.

Veličanstveni hram je i onaj u kompleksu

kraljevske palače u Kandyju u kojem se

nalazi hram Dalada Maligawa s relikvijom

Budinog zuba, koji je, prema predaji,

u 4. stoljeću donio iz Indije jedan prinčevski

par. Grad, koji se nalazi stotinjak

kilometara sjeveroistočno od Colomba,

bio je od kraja 16. stoljeća do 1815. glavni

grad Šri Lanke, a u kompleksu se nalazi

već spomenuta dvorana Magul Maduwa

s drvenim stupovima i svodom bogato

ukrašenim rezbarijama.

PLANTAŽE ČAJA

Na području Kandyja počinju prve

plantaže čaja - Šri Lanka je, nakon

Kenije, njegov najveći izvoznik. U toj je

pokrajini i počeo uzgoj kad je 1867. tu

biljku na otok donio Britanac James

Taylor - a danas je pod nasadima grmova

čajevca oko 200 tisuća hektara površine.

U okrugu Kandy čaj raste na nadmorskoj

visini od 650 do 1000 metara, dok u

okrugu Dimbula, danas najpoznatijoj

lokaciji takozvanog cejlonskog čaja,

grmovi rastu na 1100 do 1700 metara

nadmorske visine. No, najkvalitetnijim se

čajem smatra onaj iz regije Nuwara

213

/ 1

Eliya koji raste na 1900 metara nadmorske

visine, a najcjenjenije sorte su

Orange Pekoe od cijelog lista te Broken

Orange Pekoe od zdrobljenog lišća

(orange se odnosi na boju). Na cijelom

području postoji niz tvornica u kojima se

prerađuje lišće čaja i u kojima se mogu

degustirati razne vrste tog zdravog i

osvježavajućeg napitka, ali i doznati

razlika između crnog (fermentiranog),

zelenog (nefermentiranog) te bijelog

čaja koji se priprema od tek propupalog

lišća. Regija Nuwara Eliya je inače poznata

kao "Mala Engleska", što zbog engleske

arhitekture - istoimeni gradić je bio

administrativno središte te regije u doba

britanske vladavine, a što zbog umjerene

tropske klime: ljeti temperature ne prelaze

25 Celzijevih stupnjeva, a u vrijeme

razdoblja monsuna spuste se do 14

Celzijevih stupnjeva.

PRIRODNE LJEPOTE

Gdje god da se okrenete, na Šri Lanki

ste okruženi prirodnim ljepotama, bez

obzira je li riječ o prašumi koja izaziva

divljenje i strahopoštovanje, ispresijecanoj

višemetarskim vodopadima i brojnim

jezerima, pješčanim plažama na

jugu sa spektakularnim zalascima

Sunca, ili plantažama čaja u svim nijansama

zelene. Poseban doživljaj predstavlja

vožnja vlakom na jednima od najljepših

željezničkih ruta na svijetu, od

Kandyja do Nuware Eliye, i dalje do Elle,

gradića u regiji Uva. Vlak za koji je najbolje

rezervirati kartu u drugom razredu -

kako biste sjeli te mogli spustiti prozore

(oni u prvom razredu se ne mogu spustiti

jer je vagon klimatiziran) - prolazi

nevjerojatno lijepim krajolicima s pitoresknim

željezničkim postajama na kojima

ćete vidjeti službenike u uniformama

kakve su bile u doba Britanskog imperija

te djecu koja vam razdragano mašu vraćajući

se iz škole u elegantnim bijelim,

odnosno tamnoplavim uniformama.

Divljinu u kontroliranim uvjetima - jer

ipak je riječ o džungli s divljim životinjama

- možete doživjeti i na safariju u jednom

od nacionalnih parkova (Šri Lanka

ih ima 14) - Minneriya - u kojem možete

vidjeti azijskog slona, leoparde, krokodile,

jelene, veprove, nekoliko vrsti šišmiša

te brojne vrste ptica i leptira. Slonove

možete vidjeti i u sirotištu Pinnawala

osnovanom 1975. za one ozlijeđene i

napuštene, a danas se u njima provodi i

program uzgoja, s obzirom na to da je

riječ o ugroženoj vrsti. Posebna atrakcija

Pinnawale je povorka slonova koje dva

puta dnevno vode na kupanje u obližnju

rijeku, dok će vam u lokalnoj radionici

rado pokazati kako od slonovog izmeta

rade papir - održivost je, naime, i tamo

top-tema. U začinskom vrtu u gradu

Matale mogu se vidjeti stabla cimeta

(šrilankanski se smatra najboljim na svijetu),

manga, papaje, banane, avokada i

ostalog egzotičnog voća, kao što su

zmajsko voće (dragon fruit) i zmijsko

voće (snake fruit), koje Europljani poznaju

samo kao plodove, no ne i biljke.

Egzotične biljne vrste se mogu vidjeti i u

Kraljevskom botaničkom vrtu

Peradeniya u Kandyju koje se prostire na

59,5 hektara površine, s Kućom orhideja

i impozantnim drvoredom palmi. Ako

ste u prilici, posjetite i neku od radionica

za izradu predmeta od drva u kojima će

vam pokazati različite vrste drva te koja

se za što upotrebljava. U Kandyju svratite

i u radionicu za izradu nakita jer je Šri

Lanka poznata po nalazištima safira.

Prije tri godine je u Ratnapuri, području

koje nazivaju prijestolnicom dragulja,

pronađen safir težine čak 310 kilograma.

HRANA

Bez obzira imate li "fine dining" u

nekom od luksuznih hotela ili jedete u

lokalnom restoranu, kući ćete se vratiti

teži za nekoliko kilograma. Hrana je izvrsna

i obilna te začinjena curryjem i čilijem,

koja odgovara usprkos vrućini - ili

baš zbog toga. Za one nenavikle na tako

intenzivne okuse domaćini će pripremiti

ublažene varijante svojih jela. Osnova je

bijela ili crvena riža koja se miješa s pilećim

curryjem, raznim vrstama pržene i

začinjene ribe, pirjanim cvjetovima

banane, rakovima prženima u tijestu te

začinjenim artičokama i drugim vrstama

egzotičnog povrća. Slastice su pak pržene

i zaslađene prirodnim, nerafiniranim

palminim medom, a popularna je i vrsta

jogurta koji se jede sladak, s medom i

začinima. Kad ste u Colombu, obavezno

svratite u restoran Ministry of Crab čiji

su specijaliteti rakovi, a toliko je popularan

da se mjesto mora rezervirati unaprijed.

Svakako posjetite i selo u džungli,

primjerice u okolici Sigiriye - izlet dogovorite

sa službenicima hotela u kojem

odsjedate. Tamo ćete vidjeti kako izgleda

tradicionalni domorodački život, ali i

pojesti vjerojatno jedno od najboljih jela

ikad koje pripremaju lokalne žene,

posluženo na listu banane. Sirovi naribani

kokos pomiješan sa smjesom od rajčice,

čili papričice i crvenog luka koja se

priprema u mužaru nešto je najfinije što

se može zamisliti.

214

/ 3

/ 2

/ 4

/ 5

/ 6

/ 7

/ 1 Hodnik oslikan

freskama u kraljevskoj

palači u Kandyju.

/ 2 i / 3 Vlak do

planinskih predjela

prolazi kroz prašumu

koju presijecaju brojni

vodopadi.

/ 4 Lavlja stijena u

Sigiriyi na čijem su vrhu

ostaci kompleksa palače

kralja Kassape iz 5.

stoljeća.

/ 5 Radionica

tradicionalnih suvenira

od drva u kojoj možete

pogledati sam proces

izrade, ali i naučiti o

raznim vrstama drveća

koje raste na Šri Lanki.

/ 8

/ 6 Kip ležećeg Bude iz pećinskog kompleksa budističkog hrama u Dambulli koji je nastajao od

12. do 18. stoljeća. / 7 Lokalna tržnica s domaćim, a za nas egzotičnim voćem i povrćem, kao što

su mini banane, jedna od 17 vrsti tog omiljenog ploda. / 8 Domaćica u tradicionalnom selu u

džungli priprema odlično jelo od sirovog ribanog kokosa pomiješanog s pastom od crvenog

luka, rajčica i čili papričice koju radi na kamenoj ploči s valjkom od kamena.

215

GG GADGETI

Couture

automobili, Birkin

iz supermarketa i

blockchain borba

za užareno digitalno ljeto

FOTOGRAFIJA: VEDRAN PETEH/CROPIX

Kolumnist Tomislav Pancirov izdvojio je superzanimljive novitete iz svijeta tehnologije

INSTA360 X4

AKCIJSKA

KAMERA

Insta360 je

predstavio X4,

najnoviju

akcijsku kameru

sposobnu za

snimanje jako

oštrih 8K 360°

videa. Ova mala

vodootporna

kamera dolazi s

naprednim

stabilizacijskim

sustavom idealnim

za ljetne avanture.

Videa snimljena s Insta360 ste

sigurno vidjeli na društvenim

mrežama zbog poznatog

„nevidljivog“ selfie sticka – zbog

položaja kamera i obrade

snimke postiže se dojam kako

kamera lebdi i snima iznad vas

bez ikakvog držača.

1 2

3

BMW XM MYSTIQUE ALLURE

BMW je predstavio XM Mystique Allure, luksuzni SUV

inspiriran supermodelom Naomi Campbell. Nazivati

automobil terminom couture nije mala stvar, ali ovaj

model to zaista zaslužuje. Debitirao je na filmskom

festivalu u Cannesu s karoserijom automobila

omotanom u baršun u Naomi omiljenoj ultramarin

boji. Zvučni doživljaj osmislio je slavni skladatelj Hans

Zimmer, pružajući vozačima i putnicima vrhunskuo

audio iskustvo.

FOTOGRAFIJE: PROMO

216

META RAY-BAN FERRARI PAMETNE NAOČALE

Meta, Ray-Ban i Ferrari lansirali su ograničenu seriju pametnih naočala koje

kombiniraju poznati dizajn i naprednu tehnologiju. Ove naočale omogućuju

korisnicima da snimaju video, slušaju glazbu i primaju AI upute. Novo u ovoj

nadogradnji je i mogućnost direktnih objava na Instagram, što je do sada

bilo moguće samo u live prijenosu te prepoznavanje objekata koje vidimo

ispred sebe uz AI asistenta što radi i sljedeća aplikacija.

AKO SVOJE FEEL GLAM URATKE ŽELITE PODIJELITI S NAMA - UZ

#FEELGLAM OZNAČITE @GLORIAGLAMMAGAZINE

4

5 6

BLOCKCHAIN BORBA PROTIV

7

LAŽNOG LUKSUZA

Aura Blockchain Consortium, o kojem

smo već pisali, je objavio da su

kategorizirali preko 40 milijuna

proizvoda koristeći blockchain

tehnologiju za praćenje autentičnosti

luksuznih artikala. Tako sada štite

brendove kao što su Prada, Jil Sander,

Loro Piana, Maison Margiela i druge.

Ovo daje luksuznim brendovima

mogućnost borbe protiv krivotvorina,

osiguravajući da kupci dobivaju

originalne proizvode kroz

8

transparentno i sigurno praćenje.

BALENCIAGA BFRND VIDEOIGRA

BFRND, kreator zvučne kulise Balenciaga

revija, sada s modnom kućom objavljuje

službenu suradnju, koja uključuje odjeću i

playlistu dovoljno dugu za četverosatno

putovanje automobilom te video igricu.

BFRND: The Game omogućava

gamificirano kretanje kroz viralne setove

revija kao što je Balenciagino dramatično

kazalište na jednoj razini, te poznata

snažna snježna oluju na drugoj razini.

LAMBORGHINI X TECHNICS GRAMOFON

Lamborghini i Panasonic Technics udružili su

snage kako bi stvorili posebno izdanje

SL-1200M7B gramofona. Ovaj gramofon,

inspiriran estetikom Lamborghinijevih

sportskih automobila, dolazi u elegantnoj

crnoj boji s zlatnim detaljima.

GOOGLE LOOKOUT APLIKACIJA

Google je unaprijedio svoju aplikaciju Lookout,

omogućujući korisnicima da koriste kameru svog telefona

za prepoznavanje i pronalaženje objekata. Ova aplikacija

je dizajnirana za pomoć osobama s oštećenjem vida,

pružajući im veću autonomiju i olakšavajući svakodnevne

aktivnosti. Aplikacija može čitati tekst, pa čak i duže

dokumente te također prepoznati oznake na hrani ili

valutu koju držite ispred sebe.

HERMES I ROLEX IZ WALMARTA

Iako vijest djeluje kao nešto s Balenciaga seta te

suradnje s popuarnim Erewhon supermarketetom,

ovdje se radi o nečemu puno jednostavnijem. Walmart

već godinama omogućuje preprodavačima korištenje

njihove platforme, a sada su uveli kategorizaciju ovih

brendova pa ćete uz

kruh i jaja moći

primjerice kupiti

Hermes Birkin 25

torbu u verziji

Shadow Swift Black

Z engraved sniženu

s 40,623 na 35,735

američkih dolara.

217

GG CRTEŽ NA KRAJU

Ovo ljeto, u

punom

jeku

novog

izdanja

gg, bit će

mi rođendan.

Kraj srpnja i globalno

zatopljenje radit će svoje, a ja

ću se (najvjerojatnije) naći

usred Zagreba. Dok će nas

temperature nemilosrdno

kažnjavaju zbog kratkovidnosti

kapitalizma, s mojom

ljubavi i 'ko god još bude u

blizini od dragih ljudi proslavit

ću svoj četrdeset i treći

rođendan.

Ovo je prokletstvo svih

nas s ljetnim rođendanima.

Gdje god da sam u svijetu

živjela, krajem srpnja svi su

negdje drugdje.

Većina ljudi koja me ne

poznaje od faksa ili srednje

škole ostane iznenađena kad

čuju ovaj broj. Moja je teorija

da to nije nužno zato što ja

tako mladoliko izgledam

nego više do toga da ljudi još

uvijek četrdeset i tri godine

zamišljaju kao starost.

Sjećaju se svojih mama i tetki

kad su oni bili mali i onog

apstraktnog osjećaja da je

40 granica bez povratka. Sve

što počinje s tri još nekako

može proći pod mladost. Ali četiri plus nikako! Četiri plus je (za

ženu) srednja dob!

Ovog sam svjesna ponajviše jer sam i ja tako razmišljala. U

kasnim dvadesetima, imati 30 godina izgledalo mi je toliko

strašno staro da sam već s 28 počela govoriti da imam 30. Moj

masterplan je bio da ću se tako, dok ne napunim tu nesretnu

tridesetu, naviknuti na ovu bolnu stvarnost. A onda se dogodilo

da sam tri godine imala trideset i iskreno se šokirala kad sam

napunila trideset i jednu.

No ta trideseta je srećom došla i prošla i za otprilike 20

minuta ja sam napunila trideset i jednu godinu, pa za tri dana

trideset i šest i onda za šest tjedana uhvatila i četrdeset.

Vrijeme između je komprimirano i spojeno u nerazdvojnu

masu, strateški obilježeno na mjestima pokojim značajnim

događajem, prekidom, upoznavanjima, poslovima i još kojekakvim

mini prekretnicama.

Znate ono kad na vremenskoj prognozi piše broj i onda

ispod realfeel? Tako je meni kalendarski prošlo deset godina,

ali realfeel je bio dvije i pol godine maksimalno.

Za sve to vrijeme ne izgledati kao da imam 30, 37 ili 40 bio je

najveći kompliment. Možda umjetnički i financijski nisam bila

gdje sam željela biti, ali kad bi se dogodilo da sjednem u BlaBla

car i netko me pita "A što ti studiraš?", a ja s lažnom zbunjenošću,

dok prikrivam ponos, kažem da imam 36 godina i da sam

Kako se to

izgleda mlađe?

Što to mladost ima da starija dob ne

može imati, u novoj kolumni propituje

ilustratorica Maya Beus

daleko od studiranja pa na to

dobijem iznenađeni pogled i

"Nikad se ne bi reklo" - odmah

bi opet sve bilo dobro! Sve bi

sjelo na mjesto jer sam pobjeđivala

u igri "izgledati mlado".

Ovo je, neću lagati, prestalo, jer

entropija i kolagen rade svoje.

I s relativnom sigurnošću

znam da ovo nije samo moja

osobna zadovoljština. Sjećam

se kad mi se na jednoj kavi

povjerila prijateljica koja je u

tom trenutku imala možda tridesetak

godina. Već je bila akademski

i karijerno uspješna i

ispričala mi je, i sama u čudu na

to što izlazi iz njenih usta, da se

osjeća dobro u vezi sebe jedino

kada poslije tuširanja nanosi

losion na tijelo i vidi da joj koža

još uvijek izgleda kao kad je

imala 16 godina.

No bilo kako bilo, donedavno

je "izgledaš mlađe" bio najveći

kompliment, ali u nekom trenutku

nešto u vezi s tim mi je

počelo smetati. Kao da nosim

nekakav bockavi pulover, svaki

put kad bih to čula, počela bih

se vrpoljiti.

Odjednom mi je glava bila

puna pitanja:

Što zapravo znači da izgledam

mlađe? Znači li to svježije?

Poletnije? Energičnije? I ako da,

od koga to? Od čega izgledam

mlađe? Od standarda? Od njihove

specifične ideje kako izgleda netko mojih godina? Od većine

ljudi tih godina? Koji je baseline? I zašto je mladost automatski

kompliment?

Što to mladost ima da starija dob ne može imati?

Na ovo ide, naravno, i malo patrijarhata, jer nigdje se od njega

ne može pobjeći: još uvijek je stanje stvari takvo da je ženi

izgledati mlađe kompliment, dok muškarac još donekle ima

luksuz starenja, a da mu ne istekne rok trajanja.

Ponekad mi se čini da se starenje tretira kao moralni grijeh.

Kako se usudimo ne opirati neizbježnom!

U cijeloj ovoj priči po meni je najproblematičnije to što je održavanje

mladosti zapravo samo pitanje gena i (ponajviše) novca

koji možete uložiti u sebe. Novac može prebrisati i najtvrdoglavije

gene! Tako nas i ova mala boljka dovodi na kraju do majke

većine naših problema - kapitalizma.

Kako je i tradicija u mojim tekstovima, neću vas dovesti do

lijepog i urednog zaključka ili rješenja, ali mogu vam reći do

čega sam ja uspjela doći... Mladost je relativno stanje i ima samo

provizornu estetsku vrijednost koja se s dovoljno novca može

kupiti. Ne govori ništa o nama kao osobi niti o tome kako živimo

i koliko je nama naš život dobar. Stoga bi bilo mudro ovu vrijednost

postaviti barem malo niže na svojoj listi onoga što nas čini

dobrim, uspješnim ljudima.

Javim iduće godine koliko sam uspjela.

218

Gloria Glam br. 95

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template ?