Gloria Glam br. 96

JESEN 2024. BR. 96

CIJENA 7,00 ¤

ISSN 1846-3320

PRINTED IN CROATIA

Slovenija 7 €; BiH 12 KM

Paris

mon

amour

ALEKSANDRA DOJČINOVIĆ

1

8

ZAGREB: ULICA FRANE PETRIĆA 5

(FRANCHISEE MAX MARA ) MAXMARA.COM

9

IMPRESSUM

Glavna urednica — VEDRANA ČARAPOVIĆ PROPADALO

Kreativno vodstvo — ROMANO DECKER

Art direktorica — ILIANA KLJAIĆ

Zamjenica glavne urednice — LIVIA ČVELJO

Redakcija — MARJANA FILIPOVIĆ-GRČIĆ, DORA GEBAUER, DAMIR LELJAK, ANELA MARTINOVIĆ, SONJA MLINAR, JASMINA RODIĆ,

SRĐAN SANDIĆ, DIJANA ŠIMUNIĆ, ŽELJKA STANKOVIĆ

Voditelj grafičkih urednika — GORAN ŽUNIĆ

Fotografi — BILJANA BLIVAJS/CROPIX, PHILLIPE GARCIA, MAJA KLJAIĆ, SUZANA HOLTGRAVE, VESNA PANDŽIĆ/CROPIX, RAJNA RAGUŽ, DARKO TOMAŠ/CROPIX

Suradnici — MAYA BEUS, IVA BIONDIĆ, LAURA BOŠNJAK, IVANA ČEŠLJAR, EVA FELDMAN, MIRELA FORIĆ SRNA, LJUPKA GOJIĆ MIKIĆ, ANA IVANČIĆ, NIKOLINA

LACKOVIĆ, NATAŠA MIHALJČIŠIN, TOMISLAV PANCIROV, ANTE PAŽANIN, SLAVKO SOBIN, ZRINKA ŠAMIJA, SALON GLAMOUR, SALON TE

Idejno rješenje — Tipometar d.o.o. TOMISLAV BOTIĆ

Grafička redakcija — DEJANA OREŠIĆ

Redaktorice — ANA JELINIĆ, NATALIJA ŠTIMAC

Tajnica redakcije — SNJEŽANA MARETIĆ, TELEFON: +385 1 610 3250, E-MAIL GLORIA.GLAM@HANZAMEDIA.HR

Prodaja oglasnog prostora — ALEKSANDRA HROVATIN, direktorica marketinga za izdanja Glorije ALEKSANDRA.HROVATIN@HANZAMEDIA.HR, 01/617 3803

Aleksandra Dojčinović nosi haljinu iz

kolekcije vlastitog brenda LEI LOU

Fotografija MAJA KLJAIĆ

Make-up OLGA GODINA

Stilist kose MIJO MAJHEN

NAKLADNIK

HANZA MEDIA D.O.O., ZAGREB, KORANSKA 2

UPRAVA

ANA HANŽEKOVIĆ KRZNARIĆ (predsjednica Uprave),

ZORICA VITEZ SEVER (članica Uprave), IGOR CENIĆ (član Uprave)

PROKURIST

AMALIJA BILUŠIĆ (direktorica financija, računovodstva i kontrolinga)

Nadzorni odbor — GVOZDEN SREĆKO FLEGO, MAJA ŠILHARD, MARIJANA RAGUŽ, KREŠIMIR ĆOSIĆ, ANA-MARIJA PRESEČAN

Izdavački savjet — NIKOLA BAŠIĆ, STJEPAN LAKUŠIĆ, DRAGAN LJUTIĆ, DAVOR MAJETIĆ, PETAR MILADIN, DON ANTON ŠULJIĆ, ŽELJKA UDOVIČIĆ PLEŠTINA, MARIO ZOVAK

Direktor izdavaštva TOMISLAV WRUSS

Direktor prodaje oglasnog prostora IGOR CENIĆ

Direktor digitalnih operacija DOMAGOJ ĆURKOVIĆ

Direktorica promocije i marketinških komunikacija IVANA RUKAVINA

Direktorica korporativnih komunikacija PAOLA JEŽIĆ

Direktor proizvoda VLADIMIR JANKOVIĆ

Direktor proizvodnje, pretplate i prodaje IGOR VOLAREVIĆ

SLUŽBENIK ZA ZAŠTITU OSOBNIH PODATAKA

ADRESA: HANZA MEDIA D.O.O., KORANSKA 2, 10000 ZAGREB - ZA SLUŽBENIKA ZA ZAŠTITU OSOBNIH PODATAKA

E-MAIL: DPO@HANZAMEDIA.HR

SERVISI I KONTAKTI

Pretplata — TELEFON: 01/225 5374, PRETPLATA@HANZAMEDIA.HR

CROPIX FOTO SERVIS HANZA MEDIA, TEL: 01/610 3117, 01/610 3090, FAX: 01/610 3033, WEB: WWW.CROPIX.HR, E-MAIL: CROPIX@HANZAMEDIA.HR

ADRESA REDAKCIJE: KORANSKA 2, ZAGREB

TELEFON: 01/610 3250, FAX: 01/610 3252

E-MAIL: GLORIA.GLAM@HANZAMEDIA.HR, WWW.GLORIAGLAM.HR

DISTRIBUCIJA ZA INOZEMSTVO

UVOZNIK ZA SLOVENIJU: EKDIS D.O.O., VEVŠKA CESTA 52, 1260 LJUBLJANA- POLJE

UVOZNIK ZA BIH: IPRESS D.O.O., FRA. DOMINIKA MANDIĆA 24A, 88220 ŠIROKI BRIJEG, TEL. 039 706 287

UVOZNIK ZA MAKEDONIJU: MEDIA PRINT MACEDONIA, SKUPI BB, 1000 SKOPLJE

Tisak — GRAFIČKI ZAVOD HRVATSKE, 10000 ZAGREB, MIČEVEČKA ULICA 7

14

© 2024. HANZA MEDIA. Sva prava pridržana. Za umnožavanje u bilo kojem obliku, iznajmljivanje, priopćavanje javnosti u bilo kojem obliku,

uključujući internet, kao i prerađivanje na bilo koji način bilo kojeg dijela ili ove publikacije u cijelosti potrebno je zatražiti pisano dopuštenje nositelja prava.

Kontakt: HANZA MEDIA 01/610 3250

86

STILSKE

IGRE

Jesen u

kolekcijama

domaćih

dizajnera

sadržaj

ljepota

150

CRVENA I CRNA

Vječna kombinacija boja za

vrhunsku eleganciju

154

ERIK MINATI

Revolucionarni kreator novih

mirisnih nota

FOTOGRAFIJA: SUZANA HOLTGRAVE. ENA NOSI ENVY ROOM

novosti

20

SMALL TALK O MODI,

LJEPOTI, DIZAJNU I

UMJETNOSTI

priče

32

ALEKSANDRA DOJČINOVIĆ

Pariški let zagrebačke

dizajnerice i uspješne

poslovne žene

44

BASTIAAN WOUDT

Nizozemski fotograf-filozof

svojom umjetnošću slavi

fizičku i duhovnu ljepotu

50

DIANE VON FÜRSTENBERG

Modna ikona s devet života

danas gradi bolji svijet za

mlade žene

56

GAME - SET - MATCH

Filip Juričić i Ivan Vukušić

u teniskom duelu života

66

POP (SM)ART

Iva Biondić čita in situ

putujući oko svijeta

70

DAGMAR MENEGHELLO

Inventura života zagrebačke

kolekcionarke umjetnosti

moda

78

STEPHEN JONES

Londonski šeširdžija pomiče

granice dizajna i pobjeđuje silu

teže

102

DRAGULJI

Zadivljujući kamenčići na

superluksuznim komadima

nakita i satova

108

MALGOSIA BELA

Ekskluzivan razgovor sa

supermodelom i glumicom

o njenoj novoj knjizi

"Winter girl"

122

DRAPIRANJE

Najstarija tehnika

dizajniranja odjeće ponovno

je u trendu

182

SEX WELLNESS

Potraga za senzualnim

fizičkim užicima u resortima

samo za odrasle

art dossier

192

DRIVE-IN RESTORANI

Legende američke

gastronomije

198

INTERIJER

Urbana idila Pierrea Freya u

središtu Pariza

210

ALFONSO CUARÓN

Razgovor s dobitnikom

Zlatnog lava i peterostrukim

osvajačem Oscara

214

LOVE À LA DELON

Zrinka Šamija o dejtanju i

međugeneracijskom jazu

220

LJUBIMCI SA ZAKLADOM

Pasji život u svijetu luksuza

16

17

GG UVODNIK

FOTO: MAJA KLJAIĆ

Paris

mon

amour

Pokušat ću vam dočarati atmosferu stvaranja ovog broja.

Sve je počelo na izmaku ljeta, na još uzavrelom zagrebačkom

asfaltu. Grad je bio nekako uljuljan, pomalo pospan, iscrpljen od

ljetnih žega. Mi koji smo se vratili s juga, još slani od morske soli,

pokušavali smo se prebaciti na radnu temperaturu koja se

dobrano zagrijala tog ponedjeljka ujutro kada mi je u ured stigla

Aleksandra Dojčinović. Tek smo ispijale prve gutljaje jutarnje

kave kad mi je onako nonšalantno ispričala što sprema u idućim

tjednima - reviju u Parizu za trajanja Paris Fashion Weeka, i to

na jednoj od najljepših pariških lokacija. Svatko na njezinom

mjestu bio bi prirodno euforičan, ali ne i ona. Potpuno staložena

i fokusirana na kreacije koje će tamo predstaviti, objašnjavala

mi je kako od ovoga ne želi raditi predstavu. U ovom trenutku

vidi priliku za neki svoj novi početak. Nismo dugo razmišljali,

već smo, pogađate, počeli s pripremama i kupili karte za - Pariz.

Upravo je Alex u Parizu zvijezda naslovnice našeg jesenskog

broja. Toplo vam preporučujem da pročitate razgovor s jednom

od naših najuspješnijih dizajnerica koji je ovaj put bio drukčiji od

svih dosadašnjih - upoznali smo jednu drukčiju Alex koja je s

nama podijelila fragmente svog intimnog svijeta i svoja

najdublja razmišljanja. Uživajte u razgovoru i fotografijama

snimljenim jutro nakon trijumfa na modnoj pisti, u pariškom

stanu točno preko puta legendarnog hotela Four Seasons, s

balkonom s kojeg pogled puca na Eiffelov toranj.

Slobodno mogu reći da je taj divni Pariz obilježio ovaj broj ili

smo ga pak posvetili Parizu. Dogodilo se to posve slučajno i

beskrajno smo u tome uživali.

Tako smo pisali o slavnom britanskom kitničaru Stephenu

Jonesu čiji je rad prikazan na izložbi "Chapeaux d'artiste" u

pariškoj Palais Galliera, a ušli smo i u impozantan dom u zgradi

iz 17. stoljeća Pierrea Freya, člana francuske dekoraterske

dinastije.

Među brojnim umjetnicima, vizionarima, kreativcima i

ikonama fascinirala nas je i slavna poljska manekenka, top

model Małgosia Bela, danas 47-godišnja žena koja je obilježila

25 godina povijesti mode te nedavno objavila knjigu "Winter

girl". S njom smo se družili ljetos u Slanom. Tu je jednako

fascinantna zagrebačka kolekcionarka

Dagmar Meneghello koja je samo za nas

napravila svojevrsnu inventuru života. Dok se

u njezinom osebujnom domu secirala

umjetnost, paralelno, na drugoj adresi, odvijao

se meč na koji smo izazvali dva frajera,

zaljubljenika u rekreativni tenis - voditelja

Ivana Vukušića i glumca Filipa Juričića. Jedna

je žena s njima vodila pravi muški razgovor.

Svakako se zaustavite na kolumnama naših

suradnika - od Mirele Forić koja je u Londonu

razgovarala s vizionarkom Marijom

Hatzistefanis, koja je prije 25 godina

pokrenula uspješan kozmetički brend, Nataše

Mihaljčišin koja secira Olimpijske igre održane

ljetos (opet) u Parizu, Ive Biondić čiji je tekst

nastao iz frustracije vezane uz neke

feminističke postmodernističke prakse pa sve

do Zrinke Šamije koja je proučila sve o tome kako generacije

žena preživljavaju dejtanje, Ane Ivančić s kojom smo detaljno

pregledali sve hot komade za novu sezonu te Slavka Sobina

koji se uhvatio u koštac s anksioznosti.

Pisali smo i o drive-in kulturi koju je još početkom prošlog

stoljeća vizionarski započeo Jessie G. Kirby, kao i o šoping

revoluciji koja je započela 1964., novim fashion ikonama -

vozačima utrka Formule 1 koji se tako dobro snalaze u toj

ulozi. Zaputili smo se i u potragu za čistim užitkom ponukani

činjenicom da je potreba za intimnošću veća nego ikada, a

pozabavili smo se i pasjim životom u svijetu luksuza.

Servirali smo vam još mnoštvo pravih modnih i

dizajnerskih poslastica. Sve kako bismo vam uljepšali

početak nove sezone - onako na pariški.

Bisous, Bisous.

18

19

GG PREDVIĐANJA

Intrigantna Lina Cavalieri, operna diva s početka 20. stoljeća i

znakovitovječna muza

brenda Fornasetti, na novoj kolekciji tanjura iz serije

'Tema e Variazioni - Zodiaco' predviđa nadrealnu 2025. godinu

pripremila ILIANA KLJAIĆ

FOTO: FORNASETTI PRESS

20

ZAGREB, TESLINA 15

SPLIT, CENTAR JOKER

GG INSPIRACIJA

Predimenzionirane

maske u obliku

leptira naglašavaju

originalnost kolekcije

visoke mode kuće

Balenciaga

Broš Silvije Furmanovich

je intarzija s aplikacijama

od zlata, dijamanata,

rubina i žutih safira

Roger Vivier svoju je novu

kolekciju unikatnih

torbica bogatih boja i

tekstura posvetio ovim

prekrasnim kukcima

ZANOSNO STVORENJE KRHKIH KRILA ZALEPRŠALO JE U SVIJETU MODE

leptir

FOTO: LAUNCHMETRICS/SPOTLIGHT I PRESS

Broš Aurora od

rubina, dijamanata

i safira jedno je

od remek-djela

dizajnerice Cindy Chao,

koja svake godine u

kolekciju nakita doda

jednog leptira

Zlato, ametisti,

tirkizi i dijamanti

utkani su u broš

dizajnera Jeana

Schlumbergera

koji je osmislio za

Tiffany&Co.


22

3PATENTIRANA AKTIVNA SASTOJKA

PROTEINA

STANIČNE AKTIVACIJE

Nakon 28 dana, korisnice

su primijetile:

81%

Bore su

zaglađenije

97%

Koži je

vraćen tonus

93%

Koži je

vraćena blistavost

90%

Koži je

vraćena elastičnost

*Klinička studija - 33 žene - % zadovoljstva nakon 28 dnevne uporabe Lierac Premium bogate kreme

10 GODINA ISTRAŽIVANJA

PREMIUM

POTPUNA

ANTI-AGE

NJEGA

U svim bolje opskrbljenim ljekarnama i na delmerion.hr

GG DÉSIR

Torba Khaite i čizme Isabel Marant od

antilopa pogođen su ulaz u ranu jesen

FOTO: FRANJO MATKOVIĆ

Jesenski mantili modne

kuće Chloé su me

oduševili, pomalo

podsjećaju na kraj

osamdesetih i rane

devedesete

Jesen je sat

čarolije

Friedrich Nietzsche je rekao da je jesen više

godišnje doba duše nego prirode. Sve pleše na

povjetarcu, slatkoća bundeve miriše kvartom i u

kuhinji, a tu je i zvučna kulisa - šuštanje suhog

lišća. Trebalo bi nam biti dovoljno, zar ne?

24

Jesen je za mene

najispunjenije i

najzdravije

godišnje doba,

ponajviše zbog

meni omiljenog

zrelog voća i

povrća, boja i

konačno

ugodnih

temperatura

Gucci visoke

čizme pravi su

'ziher' komad

koji ide na sve -

od jeansa do

minica

Crne čizme Miu Miu idealne su za

posjet pop-rock koncertima

Loewe i Ferragamo torbe za

svaki dan - ne mogu se odlučiti

koji mi je dizajn draži

Bundeve su u mom vokabularu

sinonim za jesen. Boja, okus,

variva, popečci, pripremam ih

svugdje i na sto načina, za

doručak, ručak, večeru

Područje Transilvanije, etnički

najheterogeniji prostor u samom srcu

Rumunjske, želim posjetiti ove jeseni

25

GG ART I MODA

Njemačko-francuski umjetnik

Jean Arp bio je jedan od

utemeljitelja dadaizma

Mini replika Arpovog djela 'Ptolemej II.'

dolazi u zlatnoj i srebrnoj varijanti

APSTRAKTNA LJUBAV

26

Hedi Slimane, kreativni direktor modne kuće

Celine, prije tri godine pokrenuo je projekt s

ciljem da se djela poznatih umjetnika pretvore u

nosive komade nakita: nakon Césara i Louise

Nevelson, na red je došao Jean Arp čija je

skulptura Ptolemej II. poslužila kao predložak za

privjesak koji dolazi u samo sto primjeraka

tekst LIVIA ČVELJO

Njemačko-francuski

umjetnik Jean Arp

nekoliko je puta

tijekom 1952. posjetio

Grčku gdje se susreo s

radom grčkog

astronoma, matematičara i geografa

Klaudija Ptolemeja koji je Zvjezdani

katalog Hiparha iz Nikeje nadopunio na

1022 zvijezde (datira iz 2. stoljeća prije

naše ere). Arp, jedan od osnivača

radikalnog umjetničkog pokreta

dadaizma u Zürichu 1916. i kasnije jedan

od vodećih nadrealista, do te faze u

karijeri najviše je bio zaokupljen

oblicima iz svijeta prirode - fascinacija

koju je prepoznao u Ptolemejevom radu.

Godinama kasnije u njegovom atelijeru

kod Pariza nastala je serija apstraktnih

skulptura, uključujući i Ptolemeja II.

(1958.), gotovo metar visok kip

napravljen u bronci koji se smatra

jednim od njegovih kapitalnih remekdjela.

Ako je Ptolemej otkrivao obrise

svijeta u kartama i traktatima, Arp, koji

je umro 1966. u 79. godini, nastojao ga je

prikazati u čvrstom, trodimenzionalnom

obliku. Ove jeseni francuska modna kuća

Celine predstavila je minijaturnu verziju

Ptolemeja II., nastalu u suradnji sa

Zakladom Arp, koja se može nositi kao

ogrlica s privjeskom. Riječ je o trećem

djelu koje je izradio Celineov Artist

jewelry program, projekt koji je nastao

zahvaljujući kreativnom direktoru

Hediju Slimaneu, s ciljem da se

avangardna umjetnička djela pretvore u

nosive komade nakita. Prvo je 2020.

predstavljen privjesak nastao prema

kiparskom djelu francuskog umjetnika

Césara, a dvije godine kasnije je uslijedila

ogrlica inspirirana radom američke

umjetnice Louise Nevelson. Arpova

edicija sadrži pedeset srebrnih i jednako

toliko zlatnih privjesaka, koji dolaze s

ogrlicom i prodaju se u devet odabranih

Celineovih dućana. Ogrlica se može

nositi duga, kao lanac, ili kratka omotana

dvaput oko vrata. Privjesak se, osim kao

nakit, može upotrijebiti i kao ukras za

dom - mini skulptura na polici. Privjesak,

koji je dugačak nešto više od šest

centimetara, napravljen je kao točna

replika Ptolemeja II. Jean Arp je za seriju

svojih radova Ptolemej stvorio brončane

i vapnenačke skulpture tako što ih je

prvo rezbario u zakrivljene oblike od

gipsa procesom koji mu je omogućio da

obradi i izreže dio okrugle figure te ga

brusi i na taj način stvara nove oblike.

Zaklada Arp nalazi se u francuskom

gradiću Clamart pokraj Pariza, u domu i

atelijeru koji je umjetnik dijelio sa svojom

suprugom, također umjetnicom Sophie

Taeuber-Arp do njezine smrti 1943. Jean

Arp je vjerovao u vrijednosti kreativne

razmjene. Tijekom karijere je surađivao

sa slikarima poput Hansa Richtera,

Maxa Ernsta i Sonije Delaunay. Također

je surađivao s tkaljama aubussonskih

tapiserija, keramičarima koji su radili za

francusku porculansku manufakturu

Sèvres i zlatarima za seriju komada koje

je izradio kovač Francois Hugo. Arp je,

ustvari, smatrao da bi umjetnici trebali

raditi zajedno, u zajednicama poput

srednjovjekovnih obrtnika - jačajući

međusobne vještine i strasti prema

poslu. Prema mišljenju Hedija Slimanea,

isti takav sentiment Arp, da je živ,

primijenio bi i na projekt sa Celineom.

Ogrlica s privjeskom pakirana je u

jednostavnoj kutiji od neobrađenog

drva (lijevo). Kreativni direktor kuće

Celine Hedi Slimane osmislio je projekt

povezivanja umjetnosti i mode (gore)

FOTO: GETTY IMAGES (2) I PRESS (2)

27

GG OPASNO DOBRI

DOLCE & GABBANA

JUNYA WATANABE

MARNI

CHRISTIAN

DIOR

DAVID WEBB

TOM FORD

Grrrrrrrrr

ALAÏA

CELINE

BLUMARINE

DIESEL

BOUCHERON

pripremila ILIANA KLJAIĆ FOTOGRAFIJE: LAUNCHMETRICS/SPOTLIGHT

RABANNE

DRIES VAN NOTEN

GIVENCHY

JACQUEMUS

ZIMMERMANN

ROBERTO

COIN

VALENTINO

JACQUES WEI

ROBERTO CAVALLI

VERSACE

ERMANNO SCERVINO

28

TRENDOVI DOLAZE I ODLAZE, ALI DIVLJE

ZVIJERI OSTAJU VJEČNI MODNI KLASIK

FOTO: LAUNCHMETRICS/SPOTLIGHT (2) I PRESS

GG NOVOSTI

Od tamne do

ultraljubičaste -

kraljevske vibracije

nove palete boja na

okvirima brendova

Mykita, Gucci i

Armani.

Ovce na asfaltu

Taktilno, raskošno i mekano imperativ je ovosezonske mode. Strukirana

vunena dolčevitka marke Alexander McQueen naglašava urbani glamur,

crvenu torbu od kaskadnih kolutova Stelle McCartney nosimo poput kućnog

ljubimca, kožnati korzet integriran je u jaknu od šišane vune brenda

Schiaparelli baš kao i remen skulpturalne torbice Khaite.

FOTO: BALMAIN PRESS

UGODA ZA OČI

Knjiga 'Untold Stories' intimni je izbor

Petera Lindberga čija je davna želja bila da

se odabrane fotografije otisnu na tankom

sjajnom papiru kako bi se upotpunio

estetski doživljaj. l Nakon što je TeNeues u

proljeće objavio ilustrirane knjige o crnoj i

ružičastoj boji u modi, jesen posvećuje

crvenoj kao simbolu jakih emocija. l Čista,

sveobuhvatna ljubav koja samo želi davati,

ne tražeći ništa zauzvrat, vodilja je modnog

dvojca Dolce&Gabbana koji u knjizi 'Sacro'

evocira sicilijansku popularnu kulturu na

koju velik utjecaj ima religija.

'Les Éternels de Balmain' prvo je mirisno

iskustvo nadahnuto pariškom ostavštinom

Pierrea Balmaina i modernim utjecajem

Oliviera Rousteinga, kreativnog direktora

brenda. Kolekcija od osam višeslojnih

mirisa iz četiri karakteristične olfaktivne

obitelji - mošus, jantar, cvjetni i drveni -

namijenjena je, prema riječima njenog

tvorca, onima koji imaju dovoljno

samopouzdanja da se u potpunosti prigrle.


29

GG MAN

PRIJE 131 GODINU JAPANAC KOKICHI

MIKIMOTO SVIJETU JE POKLONIO SVOJ PRVI

UZGOJENI BISER, A TVRTKA KOJU JE

IZGRADIO NOVOM JE KOLEKCIJOM NAKITA

PONOVNO IZAZVALA DIVLJENJE SVIH

LJUBITELJA VISOKOG DRAGULJARSTVA. U

KOLEKCIJI BOWS JE I MUŠKA 'KRAVATA' OD

BISERNE ČIPKE U ČIJEM JE SREDIŠTU

VOLUMINOZAN ZELENI TURMALIN.

FOTO: PRESS

Guglielmo Marconi imao je samo 20 godina kada je

uspostavio prvi radioprijenos. S 22 godine patentirao je

komunikacijski sustav radiovalova, a godinu kasnije

emitirao je prvi prijenos preko otvorenog mora. Njegova je

poruka bila jednostavna:

“Are you

ready?”

Svijet tada nije bio spreman, ali povijest

jest. U povodu 150 godina od rođenja

ovog iznimnog Talijana, dobitnika

Nobelove nagrade za fiziku,

izdana je limitirana kolekcija

olovki i nalivpera kojima

Montegrappa šalje dobre

signale poslovnim ljudima

koji se ne boje izazova.

ODJEĆA KAO PLATNO

Novi koncept muškosti jesenskoj

kolekciji španjolskog brenda Loewe

udahnuo je suvremeni američki

umjetnik i sveučilišni profesor Richard

Hawkins koji je slavu stekao kolažima i

citatima s temama poput seks turizma,

ukletih kuća, Indijanaca te internetskih

srcolomaca koje spaja s bestjelesnim

klasičnim statuama. Kolekciju je

podržao i slavni James Bond - Daniel

Craig, koji je zvijezda kampanje.


U svojih 20 godina rada švicarski biznismen i urar

Maximilian Büsser istraživao je znanstvenu fantastiku,

avione i superautomobile. Za ovogodišnju prestižnu

nagradu Grand Prix d'Horlogerie de Genève, svojevrsni

urarski Oscar, natječe se s modelom kojim je 'ušetao' u

svijet arhitekture. I to one eksperimentalne,

postmoderne iz 1960-ih, kada se šačica revolucionarnih

arhitekata suprotstavila prevladavajućem

utilitarističkom trendu, stvarajući inovativne, organske

oblike. Sat HM11 'Architect' kulminacija je 18-godišnjeg

istraživanja i razvoja urarstva u njegovoj tvrtki MB&F,

kako u dizajnu kućišta tako i u inženjeringu pokreta.

Odnedavno inovativnost Büsserova rada podupire i

modni div Chanel koji je s 25 posto vlasništva osigurao

daljnji napredak ove jedinstvene urarske tvrtke.

30

ACNE

STUDIOS

SACAI

EMPORIO

ARMANI

DIOR

THESE

BOOTS ARE

FOTO: PRESS (1) I LAUNCHMETRICS/SPOTLIGHT (5)

MADE FOR WALKIN'

LOUIS

VUITTON

BALENCIAGA

BIANCA

SAUNDERS

INSPIRIRANI SUPERJUNACIMA,

MUŠKARCI OVE JESENI KRŠE

TRADICIONALNE NORME. KAUBOJI,

GRAĐEVINSKI RADNICI, PJEVAČI ILI

ODVJETNICI NA ULICU IZLAZE U

TEŠKIM ČIZMAMA KOJE NOSE UZ

KRATKE HLAČE NA GOLE NOGE ILI UZ

KONTRASTNE ČARAPE, SPREMNI

POKORITI SVIJET PRED SOBOM.

JW ANDERSON

ERNEST

W. BAKER

31

GG X MASTERCARD

TRIJUMF

U

GRADU

SVJETLA

razgovarala VEDRANA ČARAPOVIĆ PROPADALO

fotografije MAJA KLJAIĆ

32

33

AGG X MASTERCARD

Ovaj je intervju izgledao poput filmskog seta. Mjesto radnje je neodoljivi

stan s pogledom na luksuzni hotel Four Season u samom središtu Pariza,

nekoliko koraka od slavnog Champs-Elyséesa. Glavna junakinja je

elegantna hrvatska dizajnerica Aleksandra Dojčinović čiju ranojutarnju

zen energiju uokviruje monumentalni Eiffelov toranj u daljini. Neizbježni

rekviziti hrskavih kroasana i kave i svježi dojmovi nakon njezine

jučerašnje revije koja je održana na jednoj od najljepših pariških lokacija

- Bridge Clubu, za trajanja najvećeg od najvećih - Paris Fashion Weeka.

Alex je prva Hrvatica koja je postigla ovakav opipljivi uspjeh.

Njezino jutro poslije izgleda kao da se ništa nije dogodilo. Mnogi bi

na njezinom mjestu hiperventilirali od euforije, ali ne i Alex. Cura iz

radničke obitelji sa zagrebačkih Srednjaka koja je bez financijske

potpore roditelja i bez formalnog ekonomskog obrazovanja, ali s

jasnim ciljem, postala uspješna poduzetnica i izgradila vlastiti

brend Lei Lou. Možda je baš zato u ovakvim, prirodno euforičnim

situacijama ona potpuno staložena i mirna.

34

35

GG X MASTERCARD

Zanimalo me je li njezina pariška avantura taj vrh o

kojem je maštala, je li sve to dio njezina plana?

- Iako od osamnaeste godine dolazim u Pariz, nisam se

usudila maštati o nečem ovako lijepom. Oduvijek imam

jasne ciljeve pa i želje, no pragmatična sam i realna. Ovo

se dogodilo zapravo brzo i u pravom trenutku - kada smo

krenuli u rebranding i lansirali novi leiloubyalex.com

webshop. Otvorila su se neka nova vrata i zbog toga sam

jako sretna i na tome zahvalna, no istodobno svjesna da

postoji mnoštvo dizajnera i modnih kuća koji rade

izvrsnu modu. Zato od ovoga ne želim praviti predstavu

već pokušati to iskoristiti za daljnji razvoj brenda.

Sigurna sam da se nalazim na jednom novom početku.

Na meni je hoću li to znati iskoristiti, maknuti svoj ego sa

strane i biti dovoljno mudra. Ovo je Pariz - ovdje se tek

trebam pokušati dokazati i osjećam da sam zrela za tu

avanturu.

Promatram njezinu fascinantnu snagu. Ona je moćna

achieverica koja postavlja visoke ciljeve i potom ih

fokusirano osvaja. Poput vrhunske sportašice. Nikad je

nećete vidjeti da nakon svojih revija šepureći se izlazi na

pistu. Tako je bilo i u Parizu. Da ste je samo vidjeli kad je

nakon velikog aplauza samo mahnula iza zastora. I nakon

revije je poput nekog duhovnog gurua s osmijehom na

licu, potpuno prisutna, primala gomile komplimenata.

Samo su oni najbliži osjetili da joj u jednom trenutku

postaje nelagodno.

- Toliko toga se događalo, glava mi je bila prepuna

dojmova i informacija s kojima sam se trudila

dostojanstveno nositi. Čak ni nakon revije u Parizu nisam

bila pretjerano euforična. Prije svega smatram da svemu,

pa tako i ovome, treba pristupati s velikom zahvalnošću,

a nikada, baš nikada svisoka.

Skromnost je ponijela iz svog obiteljskog gnijezda, a

požrtvovnost prema poslu i ambicioznost dio su njezina

karaktera s kojim se jednostavno rodiš.

- Danas kad sam i sama majka, vidim da su moji

roditelji bili uvelike ispred svog vremena. Bez obzira na to

što smo bili skromna obitelj, imali smo puno toga što

druga djeca nisu imala. Njegovali smo kulturu odlazaka u

kazalište, kino i na izložbe. Sjećam se kako smo svaki dan

išli na sladoled i kolače. Vodili su sestru i mene na razne

aktivnosti - od engleskog i matematike pa do plesa i

sporta. Odrasla sam u atmosferi u kojoj se iskreno i

smireno razgovaralo. Roditelji su nam bili najbolji prijatelji

pa smo se sa svakim problemom prvo obraćali njima.

Obiteljske konstelacije obitelji Dojčinović s vremenom

su se pretočile i na poslovnu sferu pa je tako jedna od

najvažnijih karika brenda Lei Lou Aleksandrina sestra

Snježana.

36

Iako imam jasne

ciljeve, pa i želje,

pragmatična sam i

realna

37

38

GG X MASTERCARD

Nije jednostavno

dopustiti da te

ocjenjuju i procjenjuju,

za to treba hrabrosti

- Velika je to prednost jer ulijeva dodatnu sigurnost i

povjerenje. No, potrebno je obostrano razumijevanje i ulaganje

da bi se takav poslovno-privatni odnos održao. U našem

slučaju ključne su dvije stvari - nikada se ne uzimamo zdravo

za gotovo i jedna prema drugoj gajimo veliko poštovanje. I da,

van posla rijetko kada pričamo o poslovnim obavezama.

O svojem putu prema uspjehu koji se događao korak po

korak, koji je bio prepun odricanja, neprospavanih noći i

bezbroj sati rada, rada i rada, već je govorila inspirirajući

brojne mlade djevojke koje maštaju, baš kao i ona, da postanu

uspješne dizajnerice. Uvijek se sjetim priče jednog njezinog

životnog fragmenta u kojem odlazi u dućan s 20 kuna s kojima

treba preživjeti dva dana. Upravo je tada odlučila da će raditi i

stvarati danonoćno kako bi si mogla priuštiti normalan i

lagodan život. Dogodilo se to u formativnim godinama pa to

iskustvo smatra jako korisnim. S vremenom je i postala

neuhvatljiva, nitko je više nije mogao stići. Samo zato što je bila

i još uvijek jest - svjesna vremena. Vrijeme i organiziranost

postali su njezini saveznici.

- Kao djevojčica pokazivala sam sklonost modi. Kako sam

postajala starija i svjesnija sebe, odlučila sam napornim radom

iskazati veliko poštovanje prema svom talentu. Nije to

jednostavan put. Težak je. Nije jednostavno dopustiti da te

ocjenjuju i procjenjuju. Za to ti treba određena hrabrost,

pomalo i ludost. Zato sam ego pospremila u najdublju ladicu i

zasukala rukave. Sve u svrhu talenta koji mi je poklonjen, kojeg

sam oduvijek beskrajno cijenila i njegovala.

Oni koji poznaju Aleksandru složit će se da joj je drugo ime

neuništiva. U sebi nosi istinsko zanimanje za rad na sebi. Taj

pojam danas je možda izlizan i, kako kaže, previše se o tome

priča i teoretizira, a premalo radi.

Ali upravo joj je ta istinska potreba za stalnim osobnim i

profesionalnim rastom i razvojem donijela tu zdravu zrelost

koju emanira, tu predivnu uzemljenost koja imponira i to

dostojanstvo autentičnosti s kojim korača kroz život.

Do toga je trebalo proći kroz emotivne vrtloge, padove,

razočarenja i poznate scenarije izazova života.

- Istinsko zadovoljstvo i unutarnja sreća ne počivaju na

novcu ili na nekom ludom lifestyleu. Ponekad možeš imati sve

izvanjsko, a ne imati ništa. Osobna stabilnost i potpora obitelji

su polazna točka. Zato je danas u ovom kaotičnom, suludom

vremenu u kojem živimo važno raditi na sebi i preispitivati

svoja unutrašnja stanja. Trebamo se naučiti othrvati svim

izazovima i zahtjevnim životnim situacijama i mislim da svi

skupa moramo naučiti usporiti. Nije ideja da se život događa

pored nas, zar ne? Zato se stalno podsjećam na to i

pokušavam svakodnevno krasti što više onih malih životnih

trenutaka u kojima najviše uživam i koji čine moju istinsku

sreću. Ušla sam u životnu fazu u kojoj želim i uživati u

plodovima svog rada sa svojim ljudima.

Dok mi to objašnjava, prekidam je i pitam jesu li joj

četrdesete donijele ovakve stavove. Jer prije deset godina

takvo nešto od nje, zaklete radoholičarke s disciplinom

profesionalnog sportaša, sigurno ne bismo čuli.

Sigurno. Posebice nama koji na neki način nismo bili

privilegirani i okruženi određenim mogućnostima, već smo se

borili, ove su godine donijele i to neko olakšanje da konačno

možemo malo stati, opustiti se. Ipak smo stvarali dvadesetak

godina. Četrdesete su fenomenalne.

Dodala bih da se na njih prirodno naslanja neko novo

samopouzdanje, a u njezinu slučaju i otkrivanje jednog posve

novog svijeta - majčinstva u koji je uronila prije deset mjeseci

kada je s partnerom Tomislavom Madžarom, liječnikom,

vlasnikom lanca klinika, postala mama djevojčice Elis Dragice.

39

40

GG X MASTERCARD

Obitelj je poput

sportskog

tima. Svi

igramo za

istu momčad

Majčinstvo joj je nekako prirodno leglo. Ona je tip mame

koja ne komplicira, a pri tome maksimalno uživa. Vratila se na

posao gotovo odmah, jer ona to može, i ona je tako sretna.

Kada priča o svojoj djevojčici, postaje neka druga, zaigrana

Aleksandra. Iz svake njezine riječi izvire nježnost, mekoća,

toplina. Baš joj nekako dobro pristaje.

- Mislim da se ne možeš pripremiti na majčinstvo niti

predvidjeti kako će to izgledati kada se zaista dogodi.

Trenutačno sam u ranoj fazi majčinstva i nisam u potpunosti

osvijestila sve njegove sfere. Ovih deset mjeseci opisala bih kao

jedno predivno iskustvo, jednu veliku, neopisivu sreću. Veselim

se svemu što me čeka, raduje me otkriti nove slojeve

majčinstva.

Morala sam je pitati kakva je beba. Je li zahtjevna? Spava li?

Sigurna sam da će to sve mame zanimati.

- Ako sam nakon deset mjeseci mogla raditi reviju u Parizu,

onda ću samo reći da sam blagoslovljena našim djetetom.

Dok mi prepričava svoja iskustva i svoje prve doživljaje

majčinstva, pomišljam kako bi njezino iskustvo moglo

ohrabriti brojne majke da ne odustaju od svojih ambicija.

- Ovako ja na to gledam - obitelj je poput sportskog tima. Svi

igramo za istu momčad, samo se moramo dogovoriti tko je na

kojoj poziciji i onda sigurno pobjeđujemo. Svi smo ispunjeni, a

frustracijama nema mjesta. To nije jednostavno, ali je ispravno

i divno.

Pitam je koliko je važna podrška partnera, a ona kao iz topa:

najvažnija!

Kad smo se već dotaknule partnera, pada mi na pamet je li

osoba koja dizajnira vjenčanice sebe zamišljala u jednoj od

njih? Vjeruje li uopće u instituciju braka? Hoće li Aleksandra

Dojčinović biti u ulozi mladenke?

- Zanimljivo pitanje, ali iskreno - ja sam tu za druge, za sve te

divne žene kojima sam na usluzi, želim da s osjećaju posebno i

prekrasno. Uvijek se veselim sa svima njima. Možda zvuči

čudno, ali je uistinu tako. Vjerujem li u brak, stabilnost i

jednostavan život? Apsolutno. Vjerujem u životno

41

Uspjeh je

težak i zahtjevan,

neprestano

iziskuje probijanje

osobnih granica

GG X MASTERCARD

partnerstvo. Vjerujem da nekima sreća nije potpuna ako svoju

ljubav ne ovjekovječe brakom, a isto tako znam da postoje oni

kojima taj čin nije životni cilj. I jedno i drugo je sasvim u redu.

Prijateljstva su joj iznimno važna i u svoje odnose ulaže

nevjerojatno puno energije. Smatra se pravom sretnicom jer je

okružena ljudima koje je sama izabrala i koji su izabrali nju.

- Možemo li se kratko vratiti na temu majčinstva - prekida

me i nastavlja:

- S obzirom na to da se brojne žene nažalost ne mogu

realizirati kao majke, htjela bih reći da život i bez tog segmenta

može biti prelijep i kvalitetan. Neke žene pak nemaju želju

ostvariti se kao majke, što je jednako tako u redu. To je pravo

izbora svake od nas i mislim da se to treba poštovati. Koliko

god se danas otvoreno pričalo o majčinstvu, što podržavam,

kao i razmjenu iskustava, uvijek treba imati na umu da ne

znamo što tko prolazi u svoja četiri zida i s čime se nosi te da je

tema majčinstva gotovo uvijek krhka i osjetljiva.

Tema je možda krhka, ali su žene zato u takvim situacijama

jake kao stijene.

- I hrabre, rekla bih. Dok sam pakirala kovčege za put u

Pariz, mama me pogledala, zastala i rekla: Alex, znaš, ti si baš

jako hrabra žena. Stala sam i zamislila se nad tim, shvatila sam,

komplimentom. Jesam, hrabra sam, to sam si morala priznati.

A formula njezine hrabrosti (pored one urođene) leži i u

kontroliranju iracionalnih glasova, strahova ili kako bismo već

to nazvali.

- Danas je najteže biti sretan. Smiren i sretan. Pogotovo ako

si na putu prema uspjehu i imaš zacrtane neke svoje ciljeve. Jer

ako želiš biti uspješan, moraš se pripremiti na konstantan

kaos. Uspjeh nije lagan. Uspjeh je izazovan i zahtjevan. Iziskuje

puno tereta, napetosti i stresa. Neprestano zahtijeva

probijanje nekih osobnih granica. Naravno da se u svemu tome

pojave pitanja poput onih 'jesam li dovoljno dobra', 'što ako ja

to ne mogu'... Metoda kojom se branim od takvih pitanja je

rečenica koju uputim sama sebi: 'ove misli nisu istinite i

trenutno nisu niti poželjne.’

Nakon toga idem dalje i ne osvrćem se. Naučila sam s

vremenom to kontrolirati. Puno mi je ta samokontrola

pomogla i kad sam postala majka, jer tek se onda javljaju

dodatna pitanja i neki novi osjećaji, a na ovaj način sve je

jednostavnije i ljepše.

Čini se da je Aleksandra pronašla formulu sretnog života.

Namjerava i dalje mirno i staloženo nizati poslovne uspjehe. Do

kraja ove, za nju posebno uzbudljive godine namjerava se

posvetiti svom wedding salonu Le Concept, ostvariti zacrtane

ciljeve s Lei Lou, a onda dogodine - Alex se vraća u Pariz. Jedva

čekamo!

make-up OLGA GODINA

stilist kose MIJO MAJHEN

interijer HERMIDAS ATABEYKI

video produkcija BORNA HRŽINA

42

43

GG FOTOGRAFIJA

TINO VII, 2022.

44

BASTIAAN

WOUDT

U potrazi za

alternativnim lećama

FOTO: © PHILIPPE VOGELENZANG

PRVO JE BIO BUBNJAR, POTOM DJ, A KADA JE FOTOGRAFIJA POČELA

ODUZIMATI SVE VIŠE NJEGOVA VREMENA, GLAZBA JE POMALO

NESTAJALA U POZADINI. U EKSKLUZIVNOM RAZGOVORU ZA GLORIJU

GLAM NIZOZEMSKI UMJETNIK GOVORI O SNAZI KOJU MU DAJE OBITELJ,

O TAMNOPUTOJ MUZI TIMOTENDI MUSHORE TE O PUTOVANJIMA

KOJIMA PROŠIRUJU OBZORE - ONIM KOJA IZISKUJU FIZIČKE NAPORE

I ONIM INTROSPEKTIVNIM POD UTJECAJEM PSIHODELIKA

razgovarala ILIANA KLJAIĆ

fotografije © BASTIAAN WOUDT,

COURTESY JAEGER ART, BERLIN

Nije prošlo ni 15 godina otkako je

37-godišnji Nizozemac Bastiaan Woudt

prvi put uzeo fotoaparat u ruke. Danas

je jedan od najoriginalnijih fotografa koji

izlaže u prestižnim galerijama, a djela

mu se na aukcijama u Sotheby'su ili

Phillipsu prodaju po cijeni od 20 tisuća

do 60 tisuća eura. Prepoznatljivost su

mu donijeli portreti koje karakteriziraju

jaki kontrasti i monokromatska

osebujnost te estetika koju oblikuju

minimalistički i nadrealni utjecaji.

Angažiraju ga i renomirani modni

časopisi poput britanskog i

portugalskog Voguea, potpisuje

naslovnicu rujanskog izdanja magazina

Numéro, a autor je i najnovije Chanelove

kampanje za kolekciju visokog urarstva.

"U crno-bijelu fotografiju zaljubio sam

zahvaljujući Richardu Avedonu i

45

MYSTIC, 2022.

Irvingu Pennu. Međutim, danas inspiraciju

pronalazim u drugim oblicima

umjetnosti poput skulptura, slikarstva,

filma pa čak i svijeta arhitekture i interijera.

Različiti utjecaji omogućuju mi da

unesem nove perspektive u svoj rad",

otkriva nam Bastiaan čija je izložba

"Rhythm" do kraja studenog postavljena

u berlinskoj galeriji Jaeger Art.

"Prvi fotoaparat sam kupio s 22 godine

kako bih mogao snimati svog tek

rođenog sina. Fotografirao sam ga iz

svih kutova i nikako nisam mogao prestati.

Zatim sam počeo bilježiti snijegom

prekriven krajolik i zalazak sunca, no

posebno su me zainteresirali portreti.

Bio sam potpuno opčinjen fotografijom

pa sam si dao godinu dana da pokušam

od nje i živjeti", povjerio nam je ovaj

samouki umjetnik koji se školovao za

hotelskog menadžera.

Prvi studio unajmio je u prizemlju

zgrade u industrijskom naselju nizozemskog

grada Alkamaar jer si onaj na katu

nije mogao priuštiti. Danas posjeduje ne

samo cijelu zgradu nego i tri susjedne u

kojima se nalazi i njegova izdavačka kuća.

"1605 Collective je platforma za kreativnost

i suradnju. Usredotočeni smo na

izradu visokokvalitetnih knjiga o umjetnosti,

a odabranim autorima nudimo

priliku za razvoj ili izlaganja radova.

FRE, 2021.

"ŽENSKA LJEPOTA NIJE VEZANA ZA

ESTETSKI OBLIK NEGO JE

KOMBINACIJA SNAGE I GRACIOZNOSTI

KOJA GA DEFINIRA"

Naziv ima osobno značenje jer je sastavljeno

od prvih slova imena moje djece

ispisanih rimskim brojevima. Veza s obitelji

je srce i snaga koja pokreće moj tim",

kaže Woudt. Osim supruge, tri sina, kćeri

i fotografije, ovom multikreativcu je

glazba još jedna velika strast, posebice

elektronska.

"Pokušavam se držati redovnog dnevnog

ritma koliko god je to moguće. Četiri

dana u tjednu vodim djecu u školu, a za

tim odlazim u teretanu na sat i pol vježbanja.

Ova rutina mi je svetinja. Iako sam

ponekad vrlo strog prema sebi, ipak mo

ram priznati da sam u životu radio mnogo

toga što Bog zabranjuje", kaže Woudt,

46

YAMI, 2022.

SVELTE, 2023.

koji se u posljednje vrijeme posvetio

istraživanju utjecaja psihodelika.

"Biti umjetnik je putovanje - ne samo

vizualno već prvenstveno emocionalno i

introspektivno. Psihodelici su brojnim

umjetnicima bili izvor fascinacije i inspiracije.

Od nadrealnih vizija Salvadora

Dalija do složenih, duhovno nadahnutih

djela Alexa Greya, pomogli su im da proniknu

u dubine podsvijesti i učine nevidljivo

vidljivim. Moja iskustva su pomno

odabrana putovanja, ne samo radi osobnog

uvida već i kao način istraživanja i

proširivanja kreativnih granica.

Omogućuju mi pristup dubljim slojevima

uma i osobnosti, pružaju mi svježu perspektivu

koju uključujem u svoj rad. Ove

unutarnje ekspedicije temelji su i za projekte

koji tek dolaze", otkriva Bastiaan te

dodaje da mikrodoziranje psihodelika za

poboljšanje kreativnosti i produktivnosti

postaje sve popularnije među profesionalcima

u raznim područjima djelovanja.

Svojevrsnu opčinjenost osjeća prema

tamnoputom modelu Timotendi

Mushore koja se s 12 godina iz rodnog

Zimbabvea doselila u Nizozemsku.

"Tinotenda je moja muza. Povezali

smo se već na prvom snimanju. Ona

savršeno razumije i prenosi moju viziju.

Njoj sam posvetio i knjigu 'Tino' koja je

rasprodana u samo pet dana. Za mene

ženska ljepota nije vezana za estetski

oblik, nego je kombinacija snage i gracioznosti

koja ga definira", kaže Woudt, koji

među brojim tetovažama ima i slonove

koje je naslikala Timotenda.

"Tetovaže su vizualni prikaz moje

umjetničke evolucije i osobnih iskustava.

Neki simboli odražavaju značajne trenutke

u mom radu, dok drugi imaju

duboko osobno značenje. To su izazovi s

kojima sam se suočio ili trijumfi koje sam

slavio, a svaka tetovaža nosi dio te povijesti.

I ne mislim stati", otkriva umjetnik

čiji avanturistički duh nikad ne miruje.

"Prije nekoliko godina popeo sam se

na Kilimanjaro i zaljubio se u fizički izazov.

U Nepalu sam to spojio s fotografskim

projektom. Proveo sam 28 dana na

ekspediciji na Himalaju, spavao u šatorima

na pet tisuća metara nadmorske

visine, no iako je to bio fizički izazovan i

opasan pothvat, imao sam priliku snimiti

nešto jedinstveno što je vrijedno rizika.

Tamo je nastala i naslovnica moje knjige

'Peak'", kaže Woudt, koji se nedavno vratio

iz Japana.

Novi ga je projekt odveo na 1261 km

dugu hodočasničku rutu Shikoku Henro

gdje je, u pratnji brata, na biciklu posjetio

56 od 88 hramova.

"Proputovao sam brojne zemlje poput

Zambije, Argentine, Maroka, Brazila,

Nepala, Japana... i sva su ta putovanja

neizmjerno proširila moje perspektive.

Svaka zemlja koju posjetim donosi nove

izazove i inspiraciju. Jedan od najdražih

trenutaka bio je posjet Sahari, gdje sam

nastojao uhvatiti tišinu i beskrajne dine.

Kontrast između topline pijeska i hladnog

jutarnjeg zraka je veličanstven", opisuje

umjetnik i otkriva nam što je po njemu

osmo čudo svijeta:

"Možda je to ljudska sposobnost stvaranja

i bilježenja priča, bilo kroz umjetnost,

fotografiju ili druge medije.

Sposobnost da se zamrzne trenutak i

ostavi trajan trag - to je po meni doista

čudesno. Ali opet, možda i magija gljiva

zaslužuje tu titulu."

47

GG WELL-BEING

Je li staviti

sebe

na

prvo mjesto

SEBIČNO?

FOTO: LAUNCHMETRICS/SPOTLIGHT

Kolumnistica EVA FELDMAN propituje koncept

samofokusiranja - koji ne samo da nije egoističan - nego

ima mnogo benefita i za ljude oko nas

48

U

posljednje vrijeme, pogotovo uz kritiku

individualističkog i kapitalističkog zapadnog društva,

sve više kritika čujemo i o praksi brige o sebi i self-care

industriji. Kritičari spominju sve veći porast čovjekovog

fokusa na sebe, smanjenu sposobnost empatije za

druge i osjećaja povlaštenosti i povezuju to s erom rada

na sebi i sve većom popularnosti nekih od self-care praksi koje, nekad i

samoprozvani, stručnjaci za brigu o sebi promiču. Neki čak i optužuju da

se, potičući ljude da se fokusiraju na sebe, zapravo stvaraju nove

generacije narcisoidnih osoba.

U radu s klijentima iz dana u dan primjećujem da je jedan od najvećih

strahova s kojim se ljudi susretnu pri pomisli na promjenu svojih

obrazaca upravo strah da ne ispadnu sebični. Kad se suoče s trenutkom u

kojem, da bi im bilo bolje, da bi se osjećali lakše, slobodnije i ispunjenije,

trebaju obratiti pažnju na sebe i svoje osjećaje te postaviti granice

drugima, velika će većina ljudi ustuknuti jer ne žele da ih se doživljava

sebičnima, ili jer bi se zbog toga sami osjećali sebično. Taj strah dobro

nam je poznat i o njemu sam pisala mnogo puta. Kako bismo ostali dio

grupe i spriječili da nas se odbaci, želimo osigurati da grupa o nama misli

dobro, a to možemo osigurati tako da u potpunosti zapostavimo sebe i

interese grupe, interese drugih stavimo na prvo mjesto.

Dok god se štitimo od tuđe osude i tuđih komentara, da, možemo

eventualno osjećati sigurnost od odbacivanja, makar ni to nam nije

zagarantirano jer još postoji rizik da se grupi nešto u vezi nas neće

svidjeti, što god mi napravili. Međutim, čak i da možemo biti potpuno

sigurni od osude, potiskujući svoje osjećaje, ignorirajući svoje potrebe i

dopuštajući da nam se granice krše, u pitanje dovodimo druge vrlo važne

vrijednosti koje svaki čovjek želi održati: svoj integritet, svoje pravo ja i

svoju autentičnost. Kao što Esther Perel i mnogi drugi psihoterapeuti i

psihoanalitičari kažu, u nama su uvijek prisutne oprečne energije i

potrebe. Ona za sigurnosti i ona za slobodom, ona za mirom i ona za

avanturom, ona za pripadanjem grupi i ona za aktualiziranjem sebe kao

zasebnog bića. Kako bismo bili cjeloviti, potrebno je da prigrlimo obje

svoje strane, obje svoje potrebe.

Pogledamo li definiciju sebičnosti, vidjet ćemo da se sebičnost opisuje

kao karakteristika osobe koja misli samo na sebe, koja se brine samo o

svojoj koristi, nekad i na štetu drugih. Ali postoji razlika između potpunog

ignoriranja tuđih potreba i fokusa isključivo na sebe - i stavljanja svojih

potreba prije potreba drugih. Pogotovo kad smo naučeni da su tuđe

potrebe važnije od naših. Uostalom, ne samo da u svakom ponašanju

treba imati mjeru, pa tako pretjerano stavljati sebe u fokus često može

izgledati sebično i sigurno da se sve može napraviti i s određenom dozom

empatije i otvorenom komu nikacijom, nego i svako ponašanje možemo

gledati iz različite perspektive. Nekome se može činiti da smo sebični kada

se odbijamo naći na piću iza osam sati navečer, a za nas to može značiti

postavljanje granica jer znamo ako prekasno legnemo u krevet da nas

čeka neprospavana noć. Netko će reći da je sebično što se ne pojavljujemo

na druženjima na kojima se pojavljuje određena osoba iz društva, a nama

je to znak pošti vanja sebe i brige za sebe jer od te specifične osobe uvijek

slušamo pasivno agresivne komentare na račun naših odluka.

Pa je li onda staviti sebe na prvo mjesto sebično? I ako jest, koja je

alternativa? Moramo li šutjeti i trpjeti kada bliski članovi obitelji

komentiraju naše tijelo i naš izgled nakon što smo ih zamolili da to ne

rade? Moramo li ostajati u prisustvu kolege na poslu koji konstantno

spominje naše greške, dugo nakon što smo ih ispravili, i naslađuje se nad

njima? Očekuje li se od nas da, kako ne

bismo bili sebični, ne tražimo od partnera

vrijeme za sebe, iako se osjećamo iscrpljeno

i na rubu izgaranja od svakodnevne brige za

djecu i odnos?

Pazeći na svoje potrebe osiguravamo si

dovoljno energije i kapaciteta za druge. Kad

izrazimo svoje nezadovoljstvo i upozorimo

svoju obitelj da ne komentiraju naš izgled,

dajemo im priliku da poboljšaju odnos s

nama. Poštujući našu zamolbu, mogu

pokazati da im je stalo, ali i čine da nam je

puno ugodnije biti u njihovoj prisutnosti.

Kad se maknemo iz društva u kojoj je osoba

koja nam ne odgovara, implicitno drugima

dajemo do znanja: "Kad sam s tobom, znači

da želim biti s tobom i da mi je s tobom

lijepo, a ne jer osjećam obavezu da budem".

To učvršćuje prijateljstvo. Kad tražimo i

uzimamo vrijeme za sebe u odnosu s

partnerom i djecom, dajemo si priliku

napuniti baterije i prestajemo partneru

zamjerati (a i djeci). To se vidi u našem

raspoloženju kad smo s njima, pažnji koju

im možemo dati i zahvalnosti koju

zasigurno osjećamo. Tako da je dobra vijest

ne samo da stavljanje sebe na prvo mjesto

nije sebično - nego da ono ima puno

benefita i za ljude oko nas.

Zadnji i najvažniji razlog zbog kojeg je

bitno sebe staviti na prvo mjesto vrlo je

jednostavan: ako nećemo mi, tko će? Mi

smo jedini koji imamo odgovornost prema

sebi samima. Dobili smo na korištenje svoje

tijelo, svoje srce i svoju dušu, ali i

odgovornost da o njima vodimo računa, da

se za njih brinemo. Naša je odgovornost

brinuti se za sebe i svoje potrebe, kao što

bismo se, da imamo dijete, brinuli za njega i

njegove potrebe. Uostalom, u svakom od

nas čuči jedno dijete i čeka da se na njega

obrati pozornost. Šapuće nam: "Vidi me,

jesam li ti važan/na?" Poslušajmo!

49

GG ŽIVOT

D V F

ŽENA U GLAVNOJ ULOZI

DOKUMENTARNI FILM OBJAVLJEN U POVODU PEDESETE OBLJETNICE

KARIJERE DIANE VON FÜRSTENBERG OTKRIVA TU AMERIČKU

MODNU LEGENDU KAO TALENTIRANU DIZAJNERICU I GENIJALNU

POSLOVNU ŽENU, ALI I KAO STRASTVENU LJUBAVNICU TE VJEČNU

PARTIJANERICU KOJA UŽIVA U SVAKOM DANU ŽIVOTA

tekst ANELA MARTINOVIĆ

50

FOTO: H&M PRESS

MAJKA ME UČILA DA

SE NIČEGA NE BOJIM.

KAD SAM REKLA DA ME

JE STRAH MRAKA,

ZATVORILA ME U

GARDEROBNI ORMAR I

JEDNOM KAD SAM

SE UVJERILA DA SE

U MRAKU NE KRIJE

NIKAKVA NEMAN,

STRAH JE NESTAO

FOTO: SHUTTERSTOCK EDITORIAL (1), PROFIMEDIA (1). GETTY IMAGES (1) I PRIVATNI ALBUM (3)

Dotjerane vanjštine, guste kose

počešljane na razdjeljak, u

elegantnom svilenom kompletu

atraktivnog uzorka i s

narukvicom od krupnih karika

koju nosi godinama, američka

dizajnerica belgijske

nacionalnosti Diane von

Fürstenberg (77) oličenje je dame koja se

doima kao da je rođena sa srebrnom

žlicom u ustima. No, izgled može itekako

zavarati. Ona, doduše, ima titulu "von",

ali ju je dobila udajom, i bez obzira na

nju, prava je zvijer od žene čija je

biografija dostojna scenarija

najpikantnijih holivudskih serija. Diane

Simone Michele Halfin, kako joj je

djevojačko prezime, talentirana je

dizajnerica koja je s haljinom na

omatanje - ''wrap dress'' modernizirala

žensko odijevanje; mudra poslovna žena

koja je prva među svojim kolegama

prepoznala potencijal masovnog tržišta

te je nekoliko puta svoju tvrtku DVF

spasila od bankrota; strastvena

ljubavnica koja se udavala dva puta,

imala brojne ljubavnike, u istoj večeri

zavela glumce Warrena Beattyja i Ryana

O'Neilla, a odbila trojac koji su joj

ponudili Mick Jagger i David Bowie;

partijanerica koja je praktički svaku

večer izlazila u najpoznatije klubove gdje

se družila s Andyjem Warholom,

Biancom Jagger, Grace Jones, Dolly

Parton, Johnom Travoltom i drugim

slavnim facama te pripadnicima visokog

društva; vjerna prijateljica koje je ostala

u dobrim odnosima sa svojim bivšima pa

je sve do njegove smrti njegovala prvog

supruga, njemačkog princa Egona von

Fürstenberga kad se razbolio od AIDS-a

premda s njim već godinama nije živjela;

požrtvovna kći koja je vodila brigu o

majci pozvavši je da živi s njom; brižna

majka dvoje djece i baka petero unučadi.

Ukratko, fraza "živjeti život punim

plućima" u njenom slučaju zaista nije

isprazna.

- Žena sam koja živi životom

muškarca - izjavila je u dokumentarnom

filmu "Diane von Fürstenberg: Woman in

Charge" redateljica Trish Dalton i

Sharmeen Obaid-Chinoy koji se može

pogledati na kanalu Disney +. Drugim

riječima, nije se obazirala na predrasude

i ograničenja s kojima se žene i dalje

suočavaju, da je furala svoj film i nije se

dala pokolebati ni obeshrabriti u

postizanju svojih ciljeva. A ispod svega

stoji nagon za preživljavanje koji joj je

usadila njezina majka, bivša logorašica.

Liliane Lilly Nahmias, Belgijanku

židovske vjeroispovijesti i grčkog

podrijetla, s 21 godinom uhitili su nacisti

kao pripadnicu Pokreta otpora te je

otpremljena u Auschwitz, a potom u

Ravensbrück, odakle su je oslobodili

Saveznici. Nakon preživljenih strahota

bila je sama kost i koža, a zbog

pretrpljenih muka liječnici su joj rekli da

bi joj eventualna trudnoća mogla

ugroziti zdravlje. No, godinu i pol nakon

oslobođenja iz logora u kojem je bila 13

mjeseci na svijet je donijela djevojčicu

52

Diane, a dobila ju je u braku s Leonom

Haflinom, belgijskim Židovom

rumunjskog podrijetla koji je rat proveo u

izbjeglištvu u Švicarskoj. Diane je stoga

bila čudo i blagoslov, no majka je nije

zbog toga razmazila. Štoviše, čeličila ju je

kako bi bila spremna za sve životne

izazove, pa i one najteže.

- Majka me učila da se ničega ne bojim.

Kad sam rekla da me je strah mraka,

zatvorila me u garderobni ormar i

jednom kad sam se uvjerila da se u mraku

ne krije nikakva neman, strah je nestao -

prisjetila se dizajnerica. Danas bi takve

odgojne metode bile upitne, no

funkcionirale su, barem za Dianu jer je

odrasla u osobu punu samopouzdanja, ali

i samokritičnosti. U dokumentarcu

otvoreno govori o svojim uspjesima, ali i

pogreškama. Jedna od najtežih joj je

neraspoznavanje simptoma bolesti kćeri

Tatiane koja je tek s dvadeset otkrila

kako boluje od spinalne mišićne atrofije,

nasljedne i neizlječive bolesti.

Diane je školsko doba provela u

internatu u britanskom Oxfordshireu, a

potom je studirala ekonomiju na

sveučilištu u Madridu pa u Genevi. Bila je

društvena, inteligentna i atraktivnog

izgleda pa je ubrzo postala srce i duša

mnogih studentskih zabava i ludih

Dizajnerica s

Andyjem

Warholom (krajnje

lijevo). Sa celebrity

frizerom Arom

Gallant na

promociji knjige

Egona Von

Fürstenberga 'The

Power Look' 1978.

u Studiju 54 u New

Yorku (lijevo). S

legendarnom

urednicom Dianom

Vreeland- (gore).

Supruzi poznate dizajnerice; princ Egon von

Fürstenberg, od 1969. do 1983. (gore) i Barry

Diller, od 2001... (dolje)

noćnih provoda. Prilikom jednog od njih

upoznala je talijanskog tekstilnog

industrijalca Angela Ferrettija s kojim je

dogovorila praksu u njegovoj tvornici za

proizvodnju tkanina. Premda se nije

planirala baviti modom, uvijek je bila

kreativna, osmišljavajući sebi i

prijateljicama odjevne kombinacije za

svoje posjete izložbama i koncertima,

večere i koktel zabave. U Ferrettijevoj

tvornici upoznala se s raznim vrstama

materijala te napravila prve modne

skice, a potom se našla i u

Parizu gdje je kraće vrijeme

asistirala pri snimanjima

modnih editorijala. A tada je, u

jednom ženevskom noćnom

klubu, upoznala svog princa -

doslovno, jer je Egon von

Fürstenberg član plemićke

obitelji, sin njemačkog princa

Tassila von Fürstenberga i

talijanske bogatašice Clare

Agnelli čija je obitelj osnovala

tvornicu automobila Fiat. Diane

i Egon ubrzo su postali ''it'' par,

pripadnici jet seta čiji je svaki

korak pratila žuta štampa;

Diane je bila popularna poput

današnjih influencerica čiji je

izgled nastojala kopirati vojska

djevojaka i mladih žena.

Premda su im mnogi zavidjeli

na takvom stilu života, stvari su

bile daleko od idealnog.

Egonova obitelj teško je

prihvaćala temperamentnu

Židovku skromnog podrijetla.

Njegov otac prisustvovao je

ceremoniji vjenčanja, no nije

došao na prigodnu zabavu, a

Tatiana von Fürstenberg i

dandanas se sjeća kako je djed

nju i brata Alexandera nazivao

"malim Židovima". Susrevši se s

neodobravanjem, Diane se

53

Dizajnerica na događanju koje je u njenu čast organizirao tim slavnog

internetskog dućana 'mytheresa.com' u muzeju Brandhorst u

Münchenu 2014. (gore). Dizajneričina unuka i nasljednica u kompaniji

Talita Von Fürstenberg bila je domaćica dodjele DVF nagrada za

vrijeme 81. Venecijanskog filmskog festivala (desno)

još na početku braka zaklela da će

postati netko i nešto te tako pokazati

Egonovoj obitelji da nije lovac na

bogatog muža. Uvijek se s nostalgijom

sjećala New Yorka koji je posjetila s

Egonom pa kad su se 1973. razdvojili

nakon četiri godine braka (službeno su

se razveli deset godina kasnije), Diane se

preselila u ''Veliku jabuku''. U New Yorku

je slijedom veza muževe obitelji

upoznala svoju imenjakinju Diane

Vreeland, glavnu urednicu američkog

Voguea, kojoj je pokazala svoje kreacije

za koje ju je nadahnula majica s

preklopom kakvu nose balerine; bila je

riječ o majici koja se omata oko tijela i

veže oko struka, a nosi se u kombinaciji s

mini suknjom istog uzorka i od istog

materijala. Dolaskom u New York njena

se karijera nastavlja. Diani Vreeland taj

je put pokazala uzorke majica s

preklopom i suknji sašivenih od

pamučnog džerseja iz Ferrettijeve

tvornice. Kolekcija njenog brenda Diane

von Fürstenberg uvrštena je u kalendar

njujorškog Tjedna mode, a počele su

stizati i prve narudžbe. No, proboj među

najslavnije američke i svjetske kreatore

dogodio se 1974. Gledajući na televiziji

Rosalynn Carter, suprugu tadašnjeg

američkog predsjednika Jimmyja

Cartera, u kompletu svog brenda, sinulo

joj je da bi bilo puno praktičnije spojiti

majicu i suknju u jedan komad. Tako je

nastala legendarna "wrap dress", haljina

koja se omata oko tijela, a reklamirala ju

je sama dizajnerica. Angažirala je

fotografa koji ju je snimio u studiju kako

sjedi na bijeloj kocki u jednom od modela

te haljine. Kako bi upotpunila fotografiju,

Diane je na bjelinu kocke napisala "Feel

like a woman, wear a dress" (Osjećaj se

kao žena, odjeni haljinu) te se potpisala.

Haljina je gotovo momentalno postala

hit koji se godinu dana kasnije prodavao

u količini od 25 tisuća primjeraka tjedno

učinivši od Diane milijunašicu.

- Nisam ni sanjala da ću s jednom

haljinom postići takav uspjeh - prisjetila

se tih dana dizajnerica u dokumentarcu.

No, uspjeh je bio logičan. Haljina je bila

praktična za odijevanje (i skidanje), a

budući da se omata oko tijela, njen se

kroj prilagođava svakoj građi uz

naglasak na struk. Bila je sašivena od

udobnog džerseja, finog pamučnog

pletiva raznih boja i uzoraka pa se mogla

odjenuti u dnevnim i večernjim

prilikama. Učinak je na žensko

odijevanje bio revolucionaran u jednakoj

mjeri kao i pletena odjeća od iste vrste

materijala kojom je pola stoljeća ranije

francuska dizajnerica Coco Chanel

omekšala krojeve oslobađajući žene

steznika.

Stoga je "wrap dress" postala

svojevrsni simbol feminizma, jednako

popularan kod slavnih glumica i

pjevačica kao i kod anonimnih žena.

Haljina je imala oslobađajući učinak i na

dizajnericu jer je postala financijski

neovisna od bivšeg supruga, a od vlastite

je zarade kupila kuću s imanjem

Cloudwalk u Connecticutu koju

posjeduje i danas. Do sredine

54

osamdesetih, kad se preselila u Pariz

želeći se okušati u izdavaštvu, Diane je

licencirala svoje ime na niz proizvoda.

Prodaja prava na korištenje njezina

imena donosila joj je dovoljno novca da i

dalje živi životom ispunjenim zabavama i

druženjima, no na kraju joj je sve to

dosadilo.

- Živjela sam sto na sat, okružena

slikarima, fotografima, glumcima,

piscima i kreativcima

svih zanimanja, no

osjetila sam da sam u

svoj toj gužvi izgubila

sebe. Nedostajao mi je

posao koji mi je

omogućavao da izrazim

svoje pravo ja - izjavila je

dizajnerica u jednom

intervjuu. Stoga se 1989.

vratila u Ameriku gdje je

ubrzo shvatila kako joj

je biznis "na aparatima".

Privlačnost haljine se

istrošila, a licence nisu

više donosile dovoljno

profita. U naumu da

spasi posao, Diane se

okrenula televizijskoj

prodaji koju mnogi

smatraju najgorom

vrstom te profesije. U

shopping programu

televizijske mreže QVS

u kojem su se po niskoj

cijeni prodavali

porculanski servisi za

čaj, pribor za jelo od

nehrđajućeg čelika,

zlatni privjesci i

kristalne vaze, Diane je

počela prodavati svoje

legendarne haljine i

druge kreacije po

desetak puta nižoj cijeni od one po kojoj

su se prodavale u buticima Saks Fifth

Avenue ili Bergdorf Goodmanu. Njeni

kolege su joj se ismijavali govoreći kako

prostituira visoku modu, no kad su

iscurili iznosi tako ostvarene zarade,

ostali su bez teksta. Pritom se poklopilo

što su haljinu otkrile nove generacije

žena: početkom devedesetih bilo je hit

nositi vintage komade iz majčinih i

bakinih ormara pa je "wrap dress"

doživjela pravu modnu renesansu. U to

je vrijeme Diane upoznala biznismena

Barryja Dillera koji je zbog nje kupio

većinski paket dionica QVS-a; par se

vjenčao 2001., a zajedno su i danas.

Prva dekada novog tisućljeća za brend

DVF bila je vrlo uspješna: posao se širio na

kolekcije kupaćih kostima, modnih

detalja, nakita, detalja za dom... a

otvorena su i prodajna mjesta diljem

svijeta. Diane je napokon dobila i

priznanje struke: 2006. odabrana je za

predsjednicu Američkog udruženja

modnih dizajnera (CFDA), a godinu ranije

dobila je nagradu za životno djelo Andre

Leon Talley Lifetime Achievement Award.

Kolekcija DVF izdana

u čast 50. obljetnice

modne marke

ŽIVJELA SAM STO NA

SAT, OKRUŽENA

SLIKARIMA,

FOTOGRAFIMA,

GLUMCIMA, PISCIMA I

KREATIVCIMA SVIH

ZANIMANJA, NO

OSJETILA SAM DA SAM

U SVOJ TOJ GUŽVI

IZGUBILA SEBE

I dok su 2000-e bile vrijeme novog

procvata kompanije, a 2010-e doba

prekomjerne ekspanzije, početak trećeg

desetljeća i pandemija covida opet su

donijeli opasnost od bankrota.

- Bili smo jako veliki, imali na stotine

trgovina, no odjednom smo počeli gubiti

novac. Mogla sam prodati brend za

bogatstvo nekome tko bi ga

prostituirao, ali to nisam željela učiniti ni

pod koju cijenu - priča dizajnerica

u dokumentarcu.

Umjesto toga, zatvorila je sve

osim jedne trgovine u SAD-u te

racionalizirala poslovanje,

ojačavši financije sa strateškim

partnerom u Hong Kongu, ali

zadržavši većinsko vlasništvo u

obitelji. Smanjenog opsega, bez

brojnih ugovora o licenciranju

koji razvodnjuju brend, tvrtka je

doživjela ono što dizajnerica

naziva "trećim preporodom".

Talita von Fürstenberg, koja je sa

svoje 24 godine najstarija od

njenih petero unučadi, sada je

supredsjednica tvrtke sa

zadatkom da brend DVF čija je

godišnja zarada oko 160 milijuna

dolara, približi generaciji Z.

Dizajnerica, čije se osobno

bogatstvo procjenjuje na

milijardu i dvjesto milijuna

dolara, osim što savjetuje unuku

u donošenju poslovnih odluka

važnih za brend, vrijeme provodi

i pomažući drugima. Još 2010.

ustanovila je nagradu The DVF

Awards koja se jednom godišnje

dodjeljuje četirima ženama koje

svojim uspjesima u biznisu,

politici i znanosti osnažuju

položaj žena u društvu služeći im

za primjer. Predsjednica je

odbora ženske nevladine udruge Vital

Voices koja podupire i osmišljava

projekte od javnog značaja, kao i one

vezane za njujoršku modnu scenu. I dalje

voli biti okružena prijateljima koje često

ugošćuje na svojoj jahti vrijednoj 200

milijuna dolara, a tjelesnu formu

održava svakodnevnim plivanjem i

šetnjama po svom imanju u

Connecticutu. Jedno od njenih

najdražih mjesta je tratina okružena

šumom za koju želi da joj postane i

posljednje počivalište. Smrti se ne boji,

kako je rekla u dokumentarcu, a to bi

bilo čudno za ženu koja se nikad nije

predala pred poteškoćama i koja nikad

nije prestala uživati u životu.

FOTO: GETTYIMAGES (1), PROFIMEDIA (1) I DVF PRESS (1)

55

GG MAN

Filip Juričić i

O poslu, ljubavi i

56

Ivan Vukušić

ženama svog života

57

Miljenici TV publike, tate od

formata, posvećeni muževi,

strastveni igrači tenisa,

vršnjaci... Proveli smo popodne s

dvojicom zgodnih i duhovitih

frajera, slobodno nam zavidite...

tekst Jasmina Rodić fotografije Rajna Raguž

styling Laura Bošnjak make-up i kosa Ivana Češljar

Siv i tmuran ponedjeljak, četiri poslijepodne.

Filip Juričić ulazi u zagrebački Studio Katran,

otresajući s jakne kapljice jesenske kiše, koja

nas je nemilosrdno istrgnula iz naručja babljeg

ljeta. Gladan kao vuk, jer zbog posla taj dan

nije stigao ručati, baca se na salatu s lososom. -

Prava sam manekenka - konstatira u šali, a onda na brzinu presvlači

u šorc, uzimajući teniski reket u ruke. Iako sve intenzivnije

osjeća svoje četrdeset i tri godine na leđima, ni problemi s

kralježnicom nisu ga natjerali da odustane od svog omiljenog

hobija, igranja tenisa.

- Izuzetno sam netalentiran igrač nepopravljivo zaljubljen u

taj sport. To je taj mazohist u meni - kroz smijeh konstatira zvijezda

nove hit serije "U dobru i zlu". Pitamo ga kako je uopće

biti zvijezda u jednoj maloj Hrvatskoj. Ne živi u grandioznoj vili

na brdu, već u kućici u nizu na zagrebačkom Jarunu, nema

vozača i limuzinu, već se kroz promet probija na motoru...

- To sa slavom kod nas ide u valovima - u periodima u kojima

sam bio intenzivno prisutan na malim ekranima ljudi su više

obraćali pažnju na mene na ulici. Kad ne snimaš, interes popusti.

Kao mlad se nisam dobro nosio sa slavom koja mi se desila

maltene preko noći: počeo sam previše izlaziti i tulumariti,

postao sam opsjednut komentarima o sebi koji bi negdje bili

objavljeni i svaki bih doživljavao osobno. Uslijedili su ozbiljni

psihički problemi. Danas ne čitam više ništa - ni pozitivne ni

negativne stvari o sebi - konstatira markantni Zagrepčanin,

kojem je najbolje savjete o javnom poslu mogao dati otac,

legendarni glumac Pero Juričić. U seriji Nove TV Filip glumi

Veljka Sriću, čovjeka koji živi dvostrukim životom, balansirajući

između dvije obitelji - jedne u Zagrebu i jedne u Sarajevu.

Veljko se svakoj obitelji - iz njegove perspektive - trudi dati svoj

maksimum, a stvari se kompliciraju kad se teško razboli.

I Filip je, poput Veljka, sklon furati paralelne filmove, ali ne u

ljubavi, već u poslu: nakon što je tog jutra odradio snimanje

novih scena serije, odjurio je na probu predstave "Peripetije sa

psihijatrije" u kazalište Komedija, a onda kroz najgori rush

hour u prometu žurio na snimanje za Gloriju Glam.

Ivan Vukušić već je na "terenu" i čeka ga. I on je morao presložiti

svoj zgusnuti dnevni raspored programskog direktora

Top radija, voditelja i tate četrnaestomjesečnog sinčića Josipa

kako bi pronašao nekoliko slobodnih sati za nas.

- I, tko je od nas dvojice Brad, a tko George? - šali se, aludirajući

na cover magazina GQ, s Pittom i Clooneyjem, uronjenim

do pasa u vodu. Iako je California daleko od zagrebačke

Zavrtnice, pred objektivom Rajne Raguž Filip i Ivan pozirali su

opušteno i samouvjereno u maniri dva najveća holivudska hunka.

Osim ljubavi prema tenisu, Ivan i Filip dijele ljubav prema

ženama u bijelim kutama (morali smo ubaciti tu šalu, s obzirom

na to da je Ivanova supruga stomatologinja, a Filipova medicinska

sestra), ali i godište. - Vi pripadnici 81' godišta ili ste uspjeli

ili ste propali - zaključila je jedna moja prijateljica. Kad se prisjetim

nekih poznanika i prijatelja, ima u tome istine. A možda se

to može reći za svaku generaciju - kaže Filip. U životu je, priznaje,

prolazio kroz neke jako loše faze, a najvažnije što je naučio

jest da se iz njih ipak čovjek izvuče, da nisu trajno stanje.

- Kao, nažalost, ni one dobre. U pokušajima da se bolje upoznam,

išao sam na psihoterapiju, psihološke radionice, čitao

Eckharta Tollea i Louise Hay... I taman kad bih pomislio da sam

nešto shvatio, zaskočile bi me nove situacije u kojima bih se opet

teško snalazio. Kad padnem, tražim milijun načina da se

dignem. Jedino što čovjek može jest pokušati prihvatiti stvari

kako dolaze. I pronaći neki humor u njima, ukoliko je to

58

59

60

Roditeljstvo je jako težak i iznimno

licemjeran posao jer svojoj djeci

govoriš da ne smiju raditi stvari koje

si ti radio ili još uvijek radiš

Filip nosi odijelo i košulju H&M; cipele i čarape Zara

Ivan nosi odijelo i košulju s.Oliver; remen, čarape i mokasinke Zara

IVAN: Kad se pogledam u ogledalo, vidim umornog, ali sretnog

"svježeg" tatu.

moguće - zaključuje Juričić. S njim se slaže i Ivan, dodajući

kako je jedan od najvažnijih aspekata njegovog sazrijevanja

bilo to što više ne pristaje na svaki kompromis koji mu se predlaže.

- Čovjek mora biti lojalan samo sebi - konstatira Ivan.

Ušli ste u životno razdoblje u kojem mnogi preispituju

svoj život, posao, međuljudske odnose... Je li i vas okrznula

ta famozna kriza srednjih godina ili su vam četrdesete

donijele mir i zrelost?

FILIP: Ja sam u životu uvijek volio staviti nogu na gas i ići do

kraja, a kasnije razmišljati. Ima nečeg lijepog u tome što s godinama

sazreš, ne ideš više glavom kroz zid, posložiš si neke

stvari u životu: osnuješ obitelj, postaneš financijski situiran... S

druge strane, kad me Vuki pita što je s tenisom, ja mu odgovaram:

"A čuj stari, kičma!" Sva razdoblja života nose nešto loše i

nešto dobro, a ja sam momentalno fokusiran na dobro.

IVAN: Donijele su mi zadovoljstvo, ispunjenje i umor. Volio

bih da mogu ukrasti par sati sna više, ali jedan mi mali slatki

dripac to ne dopušta. Što se sazrijevanja tiče, nikad ne želim

sazreti u potpunosti, barem ne u smislu konteksta koji naše

društvo nameće.

Što pomislite kad se pogledate u ogledalo? Jeste li zadovoljni

onim što vidite?

FILIP: Kako kad i kako u kojem ogledalu. Da sam nešto fasciniran

likom preko puta, nisam, ali se trudim s njim imati prijateljski

odnos.

U tridesetima ste ušli u ozbiljne veze i zasnovali obitelj,

čime su vas vaše partnerice impresionirale?

FILIP: Nika i ja smo se jednostavno emotivno našli. Na intuitivnoj

sam razini osjećao da je ovo drugačije od površnijih flertova

te kratkih veza i vezica u kojima sam prije bio. Odmah

smo znali da želimo biti zajedno i imati dijete. Imamo svoje

uspone i padove, ali to je prvenstveno pravi zdravi bračni

odnos pun ljubavi.

IVAN: Ivona me impresionirala svojom ljepotom izvana i

iznutra, ljudskim kvalitetama i životnim vrijednostima.

Upoznali smo se na festivalu za koji malo ljudi uopće i zna da

postoji - Magic Time Vinyl Festivalu, na kojem se pušta glazba

s ploča. Tijekom svojih suludih mladenačkih noćnih druženja

upoznao sam razne osobe, ali nikad nikog poput nje. Naša se

ljubavna priča razvijala lijepo i polako te uspjela izdržati sve

izazove veze na daljinu jer je u to vrijeme Ivona studirala stomatologiju

u Splitu. Danas je specijalistica endodoncije i

restaurativne stomatologije.

Je li, osim prave osobe, u ostvarivanju emocionalno zrelog

odnosa ipak ulogu odigrao i pravi trenutak?

FILIP: Često me pitaju je li nam, s obzirom na to da smo oboje

imali dijete iz prethodnih veza, bilo teže graditi odnos, no ja

bih rekao da nam je baš zato bilo lakše. Postojalo je to razumijevanje

osobe koja prolazi kroz slično iskustvo, startne pozicije su

nam bile iste i to je bilo dobro. Moj sin Jan ima sedamnaest

godina i lijepo se slaže s Nikom, ja se pak nadam da sam dobar

očuh njezinoj kćeri Loti. A trudimo se da oboje imaju pravi bratsko-sestrinski

odnos s našim zajedničkim sinom Lavom.

IVAN: Rekao bih da se sve poklopilo baš kako treba.

U showbiz ste branši, vaše supruge nisu. Imaju li dovoljno

živaca i razumijevanja za netipično radno vrijeme, cele-

61

62

U životu je

kao u

tenisu:

nekad

dobiješ,

nekad

izgubiš, ali

bez obzira

na to

koliko

reketa

bacio i

živaca

potrošio,

voliš igru i

zato joj se

vraćaš

Ivan nosi vestu H&M; kratke

hlače Sergio Tacchini

(privatno vlasništvo); čarape,

znojnik i tenisice Decathlon;

sat privatno vlasništvo

Filip nosi vestu Zara; kratke

hlače H&M; čarape, znojnik i

tenisice Decathlon; sat

privatno vlasništvo

63

64

S devetnaest sam dobio prve sijede,

tako da sam se oko toga davno prestao

nervirati: dan po dan postajem

svjesniji koliko smo prolazni i trudim

se što ispunjenije živjeti

brity status i mušice jednog umjetnika?

FILIP: Ja kod kuće nemam nikakav celebrity status, ja sam

onaj tip koji mora baciti smeće. Jako respektiram posao kojim

se bavi moja supruga. Nika je medicinska sestra koja je, kad

smo se upoznali, radila smjene na hitnoj pomoći, a danas je

instrumentarka u operacijskoj sali. U šali kažem kako mojoj

ženi treba da nekog bocka, ona je rođena za taj posao. Sjećam

se situacije prije nekoliko godina kad smo bili na moru i čovjek

je pao i razbio glavu. Onako, baš gadno. Dok sam šokiran gledao

taj poprilično dramatičan prizor, Nika mu je vješto, brzo i

bez drame sanirala ozljedu.

IVAN: U našoj kući nema nikakve drame ni ljubomore.

Vlada povjerenje pa ne moram sa strahom najaviti da ću izaći s

prijateljima van, jer je Ivoni to normalno, kao što je i meni normalno

da one izađe s prijateljicama kad poželi. Kad nam zagusti

ili želimo vrijeme za nas dvoje, onda uletava nenadmašni

baka i deda servis, vrijedan milijun dolara. I to u kešu.

Opišite nam moment bračne idile?

FILIP: Dekica i neki film ili serija.

Vikend bez djece. Zajednička šetnja

oko Jarunskog jezera. Ne mora to

biti ništa dramatično i posebno,

ponekad je dovoljno da djeca zaspu,

a mi sjednemo u kuhinju, dignemo

noge na stolce i pričamo.

IVAN: I moj je moment vezan uz

kuhinju: supruga i ja ispijamo smoothieje

i razgovaramo. A ostatak dana

uživamo u pogledu na našeg sina,

igramo se s njim, puštamo mu gramofonske

ploče... Moj sin na dnevnoj

bazi sluša Briana Ferryja, INXS,

Princea... Tko kaže da bebe moraju

slušati samo dječje pjesmice.

Obojica ste očevi. Filipe, ti imaš

dosta roditeljskog "staža", s

Janom i Lavom, Ivane, ti si tek prije

manje od godinu i pol postao

tata. Jeste li u roditeljskoj ulozi

instinktivni, koliko se pouzdate u literaturu, savjete bližnjih...?

FILIP: Najviše se pouzdajem u instinkt, što možda i nije

dobro. Roditeljstvo je jedan jako težak i jako licemjeran posao

jer djeci govoriš da ne smiju raditi neke stvari koje si ti radio ili

ih još radiš. Ali to je naša uloga, da budemo onaj dosadni tip

koji kvoca: ajde, operi ruke, ajde, obuci jaknu....

IVAN: Od deset knjiga o roditeljstvu koje smo nabavili prije

nego što se Josip rodio pročitali smo jednu i pol. Roditeljstvo je

fenomenalno i potpuno ludo iskustvo u kojem se snalaziš kako

najbolje znaš i umiješ. Mislim da je najvažnije naći balans između

ozbiljnog i opuštenog stava, što nije lako jer je tortura straha

u našem društvu sveprisutna - u novinama, na televiziji,

svuda nas nečim plaše... A ne smijete upijati te negativne emocije

jer ih dijete osjeti. Bio sam uz Ivonu na porodu i mogu reći

da se nakon tog iskustva još više divim ženama i toj njihovoj

"supermoći".

Djeca znaju roditeljske živce staviti na test. Kakvi ste kad

vas izbace iz takta?

FILIP: Počnem vikati, ali oni to uopće ne doživljavaju. Imam

osjećaj da je Lav potpuno gluh na moju frekvenciju. "Lav, jesi

oprao zube?" ne čuje, ali ako šaptom kažem: "Lav, idemo kupiti

igračku", odmah će doći. Ja stalno prijetim nekim kaznama, ali

zapravo ni ne znam kako bih ga kaznio. Mogao bih, recimo,

zabraniti da gleda TV tih deset minuta koliko smije prije spavanja,

što mu je ritual, ali kad ću onda ja večerati? Time bih

kaznio i samog sebe. U posljednje se vrijeme, umjesto da

vičem, trudim preuzeti dio te njegove dječje ležernosti i opuštenosti.

IVAN: Razvio sam jednu mudru strategiju. Primjerice, više

ne govorim Josipu: "Nemoj hraniti Johnnyja", našeg psa, jer će

mu onda obavezno dobaciti nešto sa stola, već idem obrnutom

psihologijom: "Baci mu nešto!" I onda, naravno, baš neće.

Koliko je vaš odnos s roditeljima utjecao na odnos s djecom?

FILIP: Svako malo konstatiram: "Evo, ovo moj tata progovara

iz mene" ili "Ovo bi isto rekla i moja mama".

Sve češće se uhvatim kako radim ili govorim

stvari koje su me jako živcirale kad sam bio

klinac i to morao slušati od svojih roditelja.

Mislim da su me roditelji solidno odgojili i

nadam se da će to isto moja djeca jednog

dana reći za mene.

IVAN: Imam poštene i radišne roditelje koji

nisu preskakali stepenice i koji su me naučili

fair playu te mi svojim primjerom pokazali da

je moguće ostati zajedno s nekim čitav život.

To je nešto što želim i ja pokazati svom djetetu.

Siguran sam da će mi se desiti i neke

pogreške u odgoju jer se svima događaju, ali

trudit ću se biti što bolji.

Svakodnevica koju živimo je puna stresa,

kako ga se rješavate?

FILIP: Sport, psihoterapija, kava s prijateljima,

šetnja sa psom.

IVAN: Uz teniske mečeve i puno dobre

glazbe. Hobi mi je skupljanje gramofonskih

ploča, a njihova me kupovina najbolje opušta.

Volim s obitelji otići na izlet, otkriti neki novi

dobar OPG, prošetati po prirodi.

Ivan je konstatirao kako ga je tenis naučio "prihvaćati

poraze i veseliti se sljedećem meču", kakvi ste u životnim

porazima?

FILIP: Ne volim ih. Dovoljno sam mudar i star da se pravim

da je to u redu, ali u meni je cunami. Po prirodi sam živac, pa

me i gubitak teniskog meča zna iznervirati - bacam reket,

samopouzdanje mi pada u podrum, pitam se zašto si to uopće

radim. Odgovor je zato što to volim.

IVAN: S godinama sam počeo uviđati i njihovu prednost -

čovjek iz poraza uči.

Kako se nosite sa starenjem, smeta li vas, brine li vas?

FILIP: Moramo ga stoički podnijeti. Nadam se da neću u

jednom trenutku poludjeti i početi intervenirati u svoj izgled.

IVAN: Već sam s devetnaest godina dobio prve sijede, tako

da sam se oko toga davno prestao nervirati. Dan po dan postajem

sve svjesniji koliko smo prolazni. Ne želim od toga raditi

filozofiju, već živjeti što je moguće ispunjenije.

65

GG X IVA BIONDIĆ

Pop(sm)Art:

Čitanje in

situ/Books

Are Magic

FOTO: BILJANA BLIVAJS/CROPIX

Neko vrijeme pisala sam serijal intervjua sa

svjetskim piscima pod nazivom 'Putovati (s)

knjigama', a putovati se može i s knjigama i u njima

i u isto vrijeme i jedno i drugo, odnosno - čitati in

situ, što se za potrebe ove kolumne dogodilo u

Brooklynu, na Mallorci, u Londonu, Marseilleu,

Parizu i na otocima Egejskog mora

66

Zalazak sunca s Paulom

Austerom u Brooklynu

Našla sam se ovog proljeća u botaničkom

vrtu u Brooklynu točno na dan

kada su s japanskih trešanja padale blijedo

ružičaste svilene latice stvarajući

neki ugođaj tople i mekane zime... Toliko

mi je bilo lijepo toga dana u tom botaničkom

vrtu da sam se nekoliko dana poslije

odlučila vratiti. No, sjetila sam se svog

koncepta čitanja in situ (čitanja knjiga

koje se događaju i/ili su pisane na mjestima

na kojima se nalazim), a toga dana

kad su umirali cvjetovi trešanja objavljeno

je da je umro veliki američki, ali prije

svega njujorški i bruklinski, pisac Paul

Auster pa sam prvo našla jednu od kultnih

lokalnih knjižara Unnameable

Books i kupila "Sunset Park" - jednu od

(rijetkih) Austerovih knjiga koje nisam

ranije čitala. I onda sam legla na sunčanu

klupu u tom divnom vrtu i počela čitati

smjestivši se i duhom i tijelom

i umom na isto mjesto.

Možda je in situ čitanje neki

moj oblik meditacije - prisutna

sam na istom mjestu kao i

priča, ali ne u sadašnjosti,

osim osjećajući nježnu toplinu

sunca na koži i miris proljeća

toga dana, nego u nekoj

više ili manje fiktivnoj prošlosti

romana koje čitam...

Kao i svi Austerovi romani,

i ovo je silno zavodljiva

priča, zapravo ne, nisu njegove

knjige zavodljive, već

kao da začaraju, jer puno je

/ 3

kod njega i mraka i psiholoških enigmatičnosti

likova koji se gube u različitim

vremenima i najčešće njujorškim ulicama

u životima mahom krojenih sudbinom

i aktivnom inercijom življenja.

"Sunset Park" se kao priča primarno

smjestio u jednoj napuštenoj kući u istoimenom

kvartu u Brooklynu koji skvotiraju

četvero intelektualaca u sudbinsko

bitnoj epizodi bježanja, nalaženja i

gubljenja u veličanstvenoj simfoniji života.

Spustila sam se u sumrak do Sunset

Parka pa se vratila do elitnog Park

Slopea gdje je Paul Auster živio s obitelji

i prije odlaska u divan korejski restoran

u kvartu otišla sam u još jednu bruklinsku

knjižaru - Books Are

Magic (oh, they really

are) kupiti još neku

Paulovu knjigu znajući da

će on biti moj (obnovljeni)

literarni crush ovog

/ 1

/ 1 Paul Auster u ulici Park Slope u Brooklynu

gdje je živio. / 2 Prvo izdanje njegovog romana

'Sunset Park'. / 3 Trešnje u cvatu u parku

Prospect. / 4 Interijer knjižare Unnameable

Books. / 5 Knjižara Books are magic

/ 4

/ 2

FOTO: GETTY IMAGES

ljeta. Što je danas, krajem

ljeta, šest njegovih

pročitanih knjiga kasnije,

ispala točna prognoza...

Stoljećima kroz

Mallorcu s

Deborom Levy,

George Sand i

Nell Stevens

Prije nekoliko godina

imala sam jedan opsesivni

napad čitanja SVEGA što je

Deborah Levy napisala. Pretpostavljam

da je to bilo nakon što sam otkrila njen

"Real Estate" čitajući ga, naravno, in situ

u Londonu. Tako sam naletjela negdje i

na malu kobaltnoplavu knjižicu "Things

I don't Want to Know" koju je Deborah

napisala kao odgovor na Orwellov "Why

I Write". Orwell u toj knjizi

piše: "Dobra proza je

poput prozorskog stakla."

Deborah u ovom

svom mini memoaru

nudi pogled u svoj život

kroz tri različita prozora

- prvi je u Južnoafričkoj

Republici tijekom njenog

ranog djetinjstva dok

njenog oca odvode pa

godinama kasnije dovode

iz zatvora, drugi u sjevernolondonskom

Finchleyju gdje preživljava

tinejdžerske godine i

raspad braka svojih roditelja uz pomoć

zelenih cipela na platformu i treći na

Mallorci na koju u nekom nedefiniranom

odraslom trenutku odlazi u pokušaju

bijega od depresije koju nikada ne labelira

tim terminom, ali je izvjesno da o njoj

piše kroz poetično realistična svjedočanstva

o svom stanju. Na Mallorci

pokušava završiti pisanje svojeg romana

"Swimming Home" i čita knjigu George

Sand "A Winter in Majorca".

Kad sam ovog proljeća krenula na

produženi vikend na Palma de Mallorcu,

ponijela sam ovu malu plavu knjižicu i

sjetila se (pro)čitajući je u avionu da bi

bilo genijalno naći knjigu George Sand i

početi je čitati na otoku. I već u prvoj šetnji

naišla sam na La biblioteca de Babel,

prekrasan mali nezavisni dućan koji je

Financial Times stavio na listu 20 najboljih

dućana s knjigama na svijetu. Dućan

nosi ime romana Jorgea Luisa

/ 5

67

/ 5

FOTO: GETTY IMAGES (1) I ISTOCK (1)

68

/ 4

/ 2

/ 3

/ 1 Selo Valldemossa na Palma de Mallorci

koje povezuje mnoge autore i likove romana

koje je autorica čitala na španjolskom otoku.

/ 2 Književnica Deborah Levy i ... / 3 ... prvo

izdanje njenog romana 'Things I don't want

to know'. / 4 Knjižara La biblioteca de Babel.

Prva izdanja romana / 5 George Sand

'Winter in Mallorca' i / 6 Nell Stevens 'Briefly,

A Delicious life'

/ 6

/ 1

Borgesa, još jednog mog literalnog liblinga

koji je pisao i na Palma de Mallorci.

No, vratimo se George Sand i jednoj

neljubaznoj zimi 1938. -1939. koju je provela

sa svojim ljubavnikom Frédéricom

Chopinom i svoje dvoje djece i jednom

sluškinjom na otoku mrzeći i otočane i

vrijeme koje nije bilo rajski mediteransko

kakvo su pariške pridošlice priželjkivale

za Chopinov oporavak (od sušice koja

mu još tada nije bila dijagnosticirana).

Interesantno je da sam knjigu čitala u

prijevodu Roberta Gravesa, irskog pjesnika

i povjesničara, koji je prilično otvoreno

bio biseksualno nastrojen kao i

George Sand; čovjeka koji je odbio

Nobelovu nagradu i koji je živio većinu

svog života na Mallorci na kojoj je i pokopan,

a koji je sadržavao i njegove brojne

zajedljive komentare na zajedljivost s

kojom George komentira ljude, običaje,

hranu, povijest... Mallorce. Genijalno

zabavno!

Zemljopisnom sloju doživljaja knjige

pridonijela sam odlaskom u prekrasnu

Valldemossu u kojoj se nalazi samostan

u kojem su odsjeli francuska protofeministica

i njen znatno mlađi i boležljivi

glazbeni genij, a u kojem je s obitelji tijekom

svog egzila živio i Jorge Louis

Borges. Kako brzo čitam, odlučila sam se

opskrbiti još jednom knjigom za slučaj

da ostanem bez literarnog društva i

naišla sam na petu in situ-literarnu

zapletenost - roman "Briefly, A Delicious

Life" Nell Stevens u kojem se u

Valldemossi duh jedne mlade lokalne

queer djevojke Blance iz 15. stoljeća

zaljubi u George Sand. I onda sam knjige

George i Nell paralelno čitala oduševljena

kako s dvije knjige u ruci putujem sto-

ljećima sjedeći na mjestu na kojem su se

smijali i plakali i Deborah i George i

Robert i Frédéric i Jorge i Blanca.

S Ian McEwan po

Londonu pa s Rachel Cusk

na letu za Atenu

Osim Debore Levy, moj najmiliji londonski

literarni partner sigurno je Ian

McEwan. Njegov roman "Saturday" toliko

mi se uvukao pod kožu da sam ga drugi

put djelomično čitala na klupi na trgu

Fitzroy na kojem živi i glavni protagonist

ovog romana - neurokirurg Henry, kao i

njegov autor Ian. Nekad se u takvim situacijama

osjećam kao detektiv, a nekad

kao bezazleni stalker, ali svakako uživam

pokušavajući se smjestiti fizički u neke

naracije. Vidiš onda i to fizičko drugačije.

Osvijestiš da je svaki trg i svaki otok i svaka

ulica i svaki park mjesto događaja milijuna

priča. Ova Ianova priča o Henryju

priča je o čovjeku koji u svojim kasnim

četrdesetima, iako vrlo uspješan i s divnom

obitelji, osjeća nezadovoljstvo i zbunjenost

(post)modernim svijetom i nerazumijevanjem

političke (ne)utjecajnosti

pojedinca koja kao da je sine qua non

suvremene demokracije. Iako je knjiga

izdana 2005., čini mi se da je ovaj sentiment

razočaranja i zbunjenosti jednako

simptomatičan i za vrijeme pisanja knjige

kao i za ovo današnje.

Treći londonski literarni libling kojem

sam isto posvetila jedan od svojih čitalačkih

maratona je Rachel Cusk. No, s

njom i njenim romanom "Outline" in-situ

čitanje se dogodilo posve slučajno i iznimno

precizno. Prije par godina nakon

jednog radnog tjedna u Londonu zaputila

sam se na vikend u Atenu gdje je jedan

moj prijatelj slavio neki okrugli rođendan.

Kao i obično, za 10-ak dana puta

koliko sam u Londonu i Ateni trebala biti

ponijela sam tri knjige (moj minimum

koji nosim na svaki put koji je dulji od tri

dana + obavezno još kupim minimalno

tri knjige u svojim meditativnim tumaranjima

knjižarama) i jednu sam taman

završila večer prije leta za Atenu pa kad

sam se smjestila u avion otvorila sam

prvi dio istoimene trilogije "The Outline"

i našla se s glavnom protagonisticom

koja je, kod Rachel kao kontroverzne

autofikcijske autorice, uvijek autorica

sama - na letu iz Londona za Atenu.

Naime, knjiga počinje smještajući radnju

na let London - Atena na koju protagonistica/autorica

leti da bi održala spisatelj-

/ 7

/ 9

/ 10

/ 10 Prvo izdanje knjige

autoričinog omiljenog

londonskog književnika Iana

McEwana 'Saturday'

/ 11 Klupa u parku na trgu

Fitzroy, na kojem živi

protagonist romana

/ 8

Prva izdanja knjiga: / 7 'In the

Name of Luminosity and

Transparency' Odysseusa

Elytisa i / 8 'Outline' Rachel

Cusk koju je autorica teksta

čitala na letu iz Londona za

Atenu / 9 Otok Syros u

Egejskom moru

sku radionicu. Naglas sam se nasmijala

ovoj koincidenciji pa me suputnik pitao

zar je toliko dobra knjiga, na što nisam

odoljela ne ispričati mu o toj in situ-literarnoj

genijalnosti, na što se i on nasmijao

i rekao da upravo leti kako bi održao

literarnu radionicu. I, eto autofikcije u

nekoliko slojeva autorealnosti!

Opasne i pitoreskne ulice i

obale Marseillea i Parisa s

Izzom i Barbery

U trećoj iteraciji in situ čitanja ja

čitam priču u i/ili o nekoj lokaciji koja je

poput protagonista. Takvi su obično

mitski literarni i filmski lokaliteti poput

New Yorka, Parisa, Toskane, grčkih otoka...

Ali za mene je takav postao i

Marseille nakon što sam čitala francuskog

autora Jean-Claudea Izzoa, a

posebno njegove "The Lost Sailors". Ne

znam nikoga kome je moja opčinjenost i

smještanje Marseillea na bucket list imalo

smisla, ali meni je Marseille bio iznimno

privlačan u svojoj opasnoj i okrutnoj

pitoresknosti. I takav mi je bio i jednog

kasnog proljeća na rubu jednog vrućeg

ljeta kad sam konačno zračno "pristala"

u njega. Nema ništa nježnoga ni u

marsejskoj luci ni u Izzovim pričama koje

su u nju smještene. I ljudi i sunce i more i

kamene ulice - sve je grubo, ali na neki

hrabar raskošan poetičan francuski

način. Izzovi izgubljeni mornari iz spomenutog

romana financijski su nasukani

na kraju zadnjeg doka luke i dok vlasnika

broda na kojem služe navlače po sudovima

i oni pokušavaju (pre)živjeti i na licu

mjesta i u svojim long-distance obiteljima

u Grčkoj, Libanonu, Turskoj... Ljudi

su u tom gradu, i literarno i stvarno, od

svukuda i svih boja kože i, uz New York,

Marseille je možda najkozmopolitskiji

grad u kojem sam bila.

Sjevernije, s Parizom, koji je čini mi se

samo u nekim (višim) socijalnim krugovima

kozmopolitski, a više i šire opterećen

kolonijalnom karmom, jedne hladne

jeseni očijukala sam nespretno i sporo,

ponovno čitajući "Otmjenost ježa"

Muriel Barbery na francuskom. U taj

roman, tu priču, toliko sam duboko uronila

kroz filozofiju, Mahlerovu glazbu,

japansku estetiku u mom omiljenom lijevo-obalnom

pariškom sedmom arondismanu

da sam zajecala pred kraj zbog

sudbine jedne kućepaziteljice čiji se

mačak zove po Tolstoju. I pariške ulice,

kao i one južnije u Marseilleu, u svojoj su

pitoresknosti uvijek i opasne. Ali ne

može se živjeti punim plućima, onako

kako likovi iz mnogih knjiga žele, moraju,

pokušavaju živjeti ako se ne živi pomalo

na rubu opasnosti - kod Izzovih likova te

opasnosti su na rubu zakona, a kod

Barbery na rubu nekih intimnih hrabrosti,

želje da život bude veći od stvarnosti

koja nas okružuje. Kao i svako moje in

situ čitanje od kojega stvarnost (po)puca

po šavovima.

/ 11

Egejskim morem

s Odisejima

I onda sam se pred kraj pisanja ovog

teksta "mnogo nalutala" i pretrpjela

neke jade na Egejskom moru putujući po

grčkim otocima... I na otoku Syrosu našla

sam malu knjižicu Odysseusa Elytisa

"In the Name of Luminosity and

Transparency" u kojem se nalazi njegov

kratki govor "Žeđ za čudima" i predavanje

u prosincu 1979. koje je održao u

Stockholmu u povodu primanja

Nobelove nagrade za književnost.

Odysseus je grčki pjesnik kojem je ova

možda najelitnija književna nagrada

dodijeljena "za njegovu poeziju koja,

usprkos nasljeđu grčke tradicije, sa senzualnom

snagom i intelektualnom jasnoćom

oslikava borbu modernog čovjeka

za slobodu i kreativnost". I podsjetio me

ovaj mikro traktat zašto je književnost i

čitanje, a posebno čitanje in situ tako blistavo

magično.

Uronjena u solarnu metafiziku, kako

to Odysseus Elytis naziva, i kemiju mora

pročitala sam osim tog govora i predavanja

i nekoliko njegovih pjesama online

škiljeći nad premalim i tehnički meni uvijek

manjkavim medijem ekrana i otkrila

ta neka njegova mala sunca koja možeš

držati u ruci, koja griju, ali nekada i opeku

- baš kao i umjetnost i život sam.

Odisejeva (pritom se ovdje referiram i na

Elytisa i na Homerovog (antiheroja)

putovanja nikada ne završavaju jer ona

su život u svojoj biti - avanture i učenje i

žeđ za čudima kao ljudsko stanje. Isto

kao i čitanje...

FOTO: SHUTTERSTOCK (1) I ISTOCK (1)

69

GG ART

Čudesni

krajolici

Dagmar

Meneghello

ZAGREBAČKA KOLEKCIONARKA, KOJU OVIH DANA

POSVE ZAOKUPLJAJU PRIPREME ZA IZLOŽBU U

ALBERTINI U BEČU, ZA GLORIJU GLAM NAPRAVILA

JE SVOJEVRSNU INVENTURU ŽIVOTA I S NAMA

PODIJELILA SVOJA NAJINTIMNIJA RAZMIŠLJANJA -

O LJUBAVI, PROLAZNOSTI, FEMINIZMU

pripremila DORA GEBAUER

fotografije VANESA PANDŽIĆ/CROPIX

70

MAKE-UP I FRIZURA JASMINA HORVATIĆ

71

72

U dom Dagmar Meneghello nedavno su ušla dva shih tzua - Leone i Loved, a Marko Tot Lovrić, student povijesti

umjetnosti i germanistike, posljednje dvije godine pomaže joj u osmišljavanju i realizaciji umjetničkih projekata

Gvozdu u muzejski prostor u Beču.

- U biti selim ovaj veliki građanski

salon, u kojem sam našla privremeni

smještaj dok se moja kuća sređuje od

posljedica potresa, u austrijsku prijestolnicu.

Odajem počast tradiciji nekadašnjih

zagrebačkih privatnih salona koji su

širili kulturu. Saloni su nestali, a nestat

će i ovi veliki bidermajerski stanovi s pet

soba i jednom kupaonicom. Ljudi traže

komfor, više prostora. Za nove kupaonice

treba žrtvovati sobe u nizu - govori

Dagmar Meneghello. Planirana izložba u

Beču zaokuplja je noću i danju - bira slike,

crta stotine i stotine skica. Izložbena

sala, odnosno stan, bit će podijeljen na

dva dijela - noćni, erotski, intimistički, i

dnevni, raskošno razigrani čudesni

krajolici, livade racvjetale apstrakcije. U

prvom su radovi Nives Kavurić Kurtović,

Ferdinanda Kulmera, Đure Sedera, Ivana

Šebalja, Vere Fischer... Na drugoj strani

izložbu preuzimaju Zlatan Vrkljan, Igor

Rončević, Antun Boris Švaljek, Željko

Kipke, kolaži Manuele Vladić, rozarij

Dubravke Lošić... Gotovo trideset godina

sakupljala je i Ivicu Malčića, a tu je i

ružmarinima, zastrašujućim bodljikavim

opuncijama, agavama i jukama. Žedna

svega, a ponajviše same vode. Cisterna

nije bilo dovoljno. Što se moglo - rublje,

veliko posuđe pralo se u moru, a onda

isplahivalo u malo slatke vode, puštajući

suncu da ga svojim žarom dezinficira.

Još me ruke imaginarno bole od nošenja

teških protvana i tava na plažu i natrag.

Na otoku nije postojao nikakav izvor,

nikakvo vrelo. Stalna nestašica u cisternama

koje su škrto punile rijetke kiše. U

malim prostorima, koje je moj muž Toto

Meneghello izgradio za buduće kupaonice,

bile su sjedeće kade kao spremnici za

vodu, koju smo nosili gostima da imaju za

pranje. Zimi sam grijala vodu na plinskim

bocama, kao kamperi, ili na štednjaku na

drva. Kao što je jednom ispričao moj sin

Đenko - mama prvo kupa najmlađu

Tarin, pa srednju Rominu, pa mene, onda

Trefa (psa). Mi smo se, moj muž i ja, prali

plivajući svako jutro zimi i ljeti u moru.

More je bilo 13, 14 stupnjeva, puno toplije

od vode iz cisterne. Čitali smo uz svijeće.

Telefon nismo imali, dućani su bili preko

mora, na drugom većem otoku, bolnica

'LJUBAV TE NEOČEKIVANO ZASKOČI, GOTOVO TE

DROGIRA I PREOKRENE CIJELI TVOJ ŽIVOT I PLANOVE'

Sada, s osamdeset, otvaram

vrata svijeta koji

sam uvijek željela, a

nisam mogla imati na

otoku. Sređujem arhivu,

osnovala sam zakladu s

umjetninama koje sam skupljala šest

desetljeća... - s puno žara započinje

kolekcionarka Dagmar Meneghello koja

je u posljednje tri godine obogatila

zagrebačku kulturnu scenu otvorivši

vrata svog doma za ljubitelje umjetnosti.

Uz prethodnu najavu, njenim se unajmljenim

stanom na Krležinu gvozdu

moglo prošetati, razgledati postav koji

se mijenjao svakih pola godine i razgovarati

s domaćicom koja doslovce živi za

umjetnost i s umjetnošću. Otkako se vratila

s Palmižane - gdje je najprije sa

suprugom, a onda sama vodila restoran i

smještaj u pitoresknim kućicama te se

strastveno bavila prezentacijom hrvatske

umjetnosti - organizirala je niz izložbi

i izvan Zagreba. U Kaštelu Vitturi

Muzeja grada Kašela, Palači Milesi i

Galeriji Emanula Vidovića u Splitu...

Trenutačno priprema izložbu posvećenu

slikaru Toniju Franoviću s kojim je

svojedobno obišla vrtove Maksimilijana

I., austrijskog nadvojvode i cara Meksika

- od Lokruma, Schönbrunna i dvorca

Miramare do vrtova u Ciudad de Mexicu

i Cuernavaci, gradu vječnog proljeća.

Nedavno je realizirala i projekt velike

počasne izložbe umjetniku Borisu

Bućanu u Grazu, zahvaljujući Talijanki

Carlotti Bonuri i Hrvatu Tomislavu

Bobincu, a u okviru Mjeseca dizajna

(Design Monat Graz). Čak 50.000 posjetitelja

vidjelo je njenu bogatu kolekciju

Bućanovih radova - velikih plakata, trometarskih

crteža, nekoliko uspješnih

ciklusa posvećenih osobno Dagmar i

Palmižani na kojoj je kao izlagač bio

redovit gost, puno raznih grafika, ali i

njegovih posljednjih eksperimenata na

velikim plastičnim prostirkama.

Ovih se dana pak posvetila još jednom

novom projektu - izložbi u muzeju

Albertina koja se planira za 2026. Njena

"Pjena dana", naziva posuđenog od

romana francuskog književnika Borisa

Viana, zamišljena je kao izmještanje

Dagmarina trenutačnog doma na

Vojvođanin Gera Grozdanić. Jedan cijeli

zid bit će posvećen Ivanu Lesiaku.

Dnevni dio prostora pune brojne mobilne

grafike Miroslava Šuteja, Borisa

Demura, veliki akrilici Borisa Bućana,

eksperimenti Ive Ćorkovića, radovi Ante

Kuduza, Ive Friščića, Zlatka Kesera...

- Sanjam sobno zelenilo posvuda po

izložbenoj sali, skulpture po podu, zgusnute

na regalima punih knjiga, krevet,

sofu, ugodne naslonjače. Vidim tu i svoje

pse, da ih ne ostavim same u hotelu -

kaže Dagmar Meneghello koja za Gloriju

Glam otkriva svoja najintimnija razmišljanja,

o ljubavi, pripadanju i odbacivanju,

o mladosti i starenju, feminizmu,

ljepotama i okrutnostima života.

Sveti Klement

Ljubav te tako neočekivano zaskoči,

gotovo te drogira i preokrene čitav tvoj

život i planove. Bila sam sretna, mlada

novinarka u razigranom Zagrebu šezdesetih

i zamišljala život u metropolama

svijeta. Samo najvećim. A završila sam na

pustom otočiću, u podivljaloj šumi alepskog

bora, s ogromnim nenjegovanim

tek na dalekoj obali, udaljena satima plova,

brodovima koji su vozili jednom dnevno.

Nekoliko puta sam jedva preživjela

teške nezgode i bolesti, jednu trudnoću

sam izgubila koja bi u gradu ostala. No

voljela sam otok. I život na njemu, osjećaj

slobode koji ti nitko nije mogao oduzeti,

bez obzira na pritiske. Kad gledaš pučinu,

osjećaš tu beskrajnu širinu mora.

Širina misli postaje tvoj parametar.

O ljubavi

Poanta ljubavi bila je da nam pomogne

da preživimo. Poanta je i bila da prestanemo

tražiti neke druge nemoguće

mogućnosti te počnemo živjeti, bez

beskrajne lakoće postojanja Adama i

Eve u rajskom vrtu. Značenje je bilo

držati za ruku nekoga do koga ti je stalo i

živjeti, preživjeti u sadašnjosti.

Zaljubljena u ljubav, zaljubljena u osobu

kojoj si dodala aureolu ljubljenog. Koliko

god da joj se predaš, ljubav ne možeš

zadržati, život vas promijeni, promijeni

vašeg partnera. Stalno se ljuštimo,

poput zmijica koje na kamenju škoja

ostavljaju svoju kožu.

73

Palmižanski psi

Psi su oduvijek pravili društvo čovjeku

na Palmižani. Kako sam ostajala zimi

živjeti potpuno sama s njima, često sam

se šalila da pseći jezik najbolje govorim.

Na Palmižani, na jednom dijelu, ima čitavo

groblje mojih suputnika. Prvo su bili

lovački od mog muža, koji su postali prijatelji

za igru mom sinu. Mrzim lov, to

ubijanje zbog razonode. Onda su to bili

mali pudli, pa mali Lhasa apso kako bi

mogli putovati s nama. Veliki su ostajali

na otoku - labradori, retriveri, šarplaninci,

tornjaci, newfoundlanderi koji obožavaju

more. Udomljavala sam ih od ljudi,

udruženja, iz azila… Svi su mi pružali

ogromnu ljubav, uvijek sam im govorila

da ću uzeti ponovo psa, da uzvratim ljubav

kako bi ponovo netko živio sit i slobodan,

a dio obitelji. Sad, ovako vremešna,

ne mogu više uzeti velikog psa koji

mora imati sportski život. Imam dva

mala shi tzua. Njima je kućni balkon

džungla, a nakon trčanja spavaju. Uvijek

sam uzimala dva psa, da žive svoj život,

jedno s drugim - i sa mnom.

Bjegovi

Znala sam da će na otoku biti teško,

ali bilo je užasno surovo. U prvim sam

godinama bježala s otoka s nekim rijetkim

moreplovcima do Hvara, pa na veliki

brod koji je plovio jednom dnevno iz

Hvara za kopno. Moj je muž bio svugdje

poznat, brod je na njegovu trubu stao i

vraćali bi me u njegov čamac. Ljudi na

brodu bili su nervozni jer su kasnili, ja

sam se sramila. I zato sam prestala bježati.

Moj suprug je imao dvadeset godina

dulje borbe od mene na otoku: on se

borio s prirodom i politikom od 1947., ja

tek od 1967. Umorio se fizički. I psihički.

Umro je sa 61. Ja sam tada imala 41 i troje

djece. Morala sam ostati, njegovati

otok, hraniti djecu.

Starenje

Uskoro ću imati 81. Ne volim to izgovoriti

naglas, jer je to uistinu velik broj. I

ne sviđa mi se. Kad zaklopim oči, naviru

neke uspomene koje pokazuju da je tijek

života postojao i bio poprilično ispunjen.

Nije me strah smrti, neku nemoćnu staricu

ne bih voljela živjeti. Smatram da bi

ljudi trebali imati slobodan izbor da

odluče kada je vrijeme odlaska, kada

život prestaje biti dostojanstven. Strah

me je samo da ne sredim stvari koje nitko

drugi neće, pa će propasti nešto što bi

trebalo opstati. Tako razmišljam. Dokazi

o vremenu, o nastanku. Iako dalmatinski

pjesnik Marin Franičević kaže - da priču

o plovu ne možeš ispričati…

Na otoku sam provela više od pola

stoljeća. Puno sam radila fizički. Nisam

mogla otići jer bi to bio poraz - napustiti

nešto čemu si dao život, svu svoju snagu.

Sada, u Zagrebu, radim više od 10 sati

dnevno na kompjutoru, planiram, ostvarujem,

slažem i pregledavam papire koje

sam godinama spremala tijekom života

na otoku.

U ovoj mojoj dobi otok me više ne treba,

isisao je snagu koja ga je održavala i

okrenuo se novim, mlađim izvorima.

Iako su na škoj stigle i voda i struja, televizija

i klima-uređaji, još uvijek robujete i

ovisni ste o prirodi u mnogočemu. U svakom

slučaju neophodna vam je snaga

mladosti.

Za mene je otok postao smrtonosan.

Za starije ljude izazovni puteljci, nemirno

more, odsutnost liječnika. Ako itko

kaže da je starost lijepa i časna, ne govori

istinu ili sam sebe zavarava. Kako inteligentno

biće može gledati svakodnevno

propadanje samog sebe i biti sretno?

Možda treba pokušati više živjeti u snovima

i snove pretvarati u život.

Vjerojatno zato starci toliko drijemaju -

love ostatke sjećanja na život.

Strasna ljepota

Ja sam uvijek imala umjetnost, slikarstvo,

knjige, muziku. To je bila slamka

spasa. Ljubav i muzika, kaže francuski

književnik Boris Vian, jedino je što je važno

u životu: ljubav kao kratkotrajno

putovanje, iako se žrtvuješ do ruba da je

spasiš, i muzika, umjetnost kao vječnost.

Ako ne želimo da je to jedino što nam

preostaje, moramo se miriti upijajući očima

kratak trenutak života kapljica pjene

dok val udara u stijenu; ili osjećajući trenutak

pulsirajuće kapljice šampanjca u

nepcu. "Pjena dana" je Vianov roman

koji je izašao 1947., u početku bez ikakva

uspjeha, da bi postao svjetski bestseler.

Slojevito djelo bogate metaforike,

maštovitog ludizma, profinjenog humora

i složene kompozicije izražava zadivljenost

prolaznošću života i njegovim

prividom te iskrenu, upravo djetinju ljubav

prema ljepoti te lepršave "pjene

dana", ali nosi u sebi i osjećaj duboke tragičnosti

zbog nestalnosti svega postojećega

i prosvjed protiv duboko nehumanih

pojava kao što je svođenje čovjeka na

puko sredstvo za rad, kako je to opisala

književna kritičarka i prevoditeljica

Višnja Machiedo.

Pitanje žene

Poznat nam je tisućljetni trnovit put

ženskog oslobađanja. Bile su služavke,

dadilje, družbenice, supruge, modeli,

glumice i prostitutke. Jedino što su

mogle biti, čime su se mogle baviti.

Danas smo akteri koji gledaju klečavce i

odmahujemo rukom kao da su bezopasni.

A opasni su kao pojava. Moje kćeri i

unuke imaju, čini mi se, manje prava

nego što su moja majka i baka izvojevale

za mene. Nikada se nisam smatrala glasnom

feministkinjom, ali sam se od 16.

uzdržavala sama, pisala za studentske i

dnevne novine, kasnije radila ravnopravno

s mužem, a onda i bez muža. Kao

žena poduzetnica, k tome još i furešta

(strankinja) - što sam u Hvaru bila i ostala,

unatoč 60 godina staža u gradnji kulturnog

turizma na otoku. Prvo su me

zvali "žena od Tota", a onda sam se počela

pretvarati u "mamu od Đenka". I jedno

i drugo sam energično odbacila. Ono što

sam imala i imam je poštovanje ljudi.

Često su mi pomagali sami umjetnici,

prepoznajući strast za ljepotom i ispunjenjem

u umjetnosti s kojom živim. Ima

mnogo njih, imam prijatelja kojima

dugujem veliku zahvalnost.

Moj Marko

Kad čovjek prestane zbog poteškoća

starosti hodati, teško je. Danas imamo

telefone, mailove, internet - svijet na dlanu.

Međutim, toliko toga je još nepokriveno

i ne može se bez ljudske pomoći,

drugog čovjeka koji ti pomaže ostvariti

naume, naročito ako ih je toliko koliko je

još ideja u mojoj glavi. I tu je prije dvije

godine u moj svijet slika i skulptura ušao

student povijesti umjetnosti i germanistike

Marko Tot Lovrić. Odgojen uz

poznavanje klasične muzike, govori

nekoliko stranih jezika, načitan je, tražeći

sebe u Kierkegaardu, Nietzscheu,

Krležinoj tragici i Rilkeovoj poeziji.

Ja ga poznajem po temeljitom radu

bez površnosti. On upija moje priče o

susretima sa slikarima, o nastanku pojedinog

djela, poznaje sve slikare i kipare iz

zbirke. On je moja ruka u svijet, bez njega

mnogo toga ne bih uspjela. Piše, prevodi,

grafički uređuje plakate i pozivnice,

organizira događaje. Njegovo odijevanje

je posebno - to su elegantna, rukom šivana

odjela, pomno izabran nakit i svileni

šalovi. Vrlo je susretljiv, ugodan i pažljiv

prema ljudima. Sada uz završno vrijeme

studija ozbiljno pomaže u radu Zaklade

Meneghello i zajedno radimo na projektima

koji me čekaju.

74

'MOŽDA U STAROSTI TREBA POKUŠATI VIŠE ŽIVJETI

U SNOVIMA, SNOVE PRETVARATI U ŽIVOT'

75

GG KOLUMNA

FOTOGRAFIJA: MARE MILIN

SLAVKO SOBIN

Lijepa priča o anksioznosti

(i hrabrosti, inicijativi i riziku)

Ne znam gdje sam vas zadnji put ostavio.

Znam da sam u jednom trenu pričao o

strahovima vezanim uz to hoću li prihvatiti

jedan posao koji bi me samo napola usrećio ili

preuzeti rizik i čekati nešto što bolje rezonira

sa mnom. Moram vam reći da sam se još

jednom u životu uvjerio da se rizik višestruko isplati. Ali to nije

ono o čemu želim danas pričati.

Rizik me doveo u Kolumbiju. Šest tjedana snimanja u kojima

sam doživio cijeli roller coaster emocija i iz kojih sam izvukao

neke pouke koje su meni vrijedne i htio bih ih podijeliti s vama.

Dakle, prva dva tjedna snimanja neopisivo mi je išao na živce

jedan lik koji se iz svega izvlačio s izlikom: "Ja sam anksiozan."

"Hoćeš s nama na večeru?" "Joj, ma ne bi, ja sam ti anksiozan."

"Hoćeš s nama na izlet?" "Stvarno bih, al jebiga kad neću bit

dobro društvo zbog svoje anksioznosti."

"Daj, pa što ne uđeš u kadar, iskoristiš priliku za svoj lik u

ovoj sceni." "Ma, joj daj, anksioznost mi divlja, nije moj lik tu

potreban, ja ću uć u scenu na samom kraju."

Od privatnih do poslovnih prilika koje je imao u prva dva

tjedna, sve je prokockao izvlačeći se na svoju anksioznost. Da

ga pitate kako je onda provodio dane, ne bi vam znao reći, trenirao

je, buljio u Instagram, buljio u strop, osluškivao iz sobe

navečer jesu li se ljudi vratili sa seta da se druže, a kad bi se

vratili, koliko god da je htio sići dolje s njima, navukao bi zavjese

i ugasio svjetlo.

Nije u redu reći da me kolega živcira, ali možda ste dosad i

shvatili. Pričam o sebi. Ja sam taj lik koji me živcirao.

Prva dva tjedna u Kolumbiji svi su moji strahovi proradili.

Došao sam na set gdje nikoga ne znam, set s nekim velikim

facama i počeo sam duboko i iskreno vjerovati da sam lošiji od

svih njih, da tu ne pripadam, da su oni svi mladi, lijepi, talentirani,

a ja oronuo, pogledaj mi ovo lice sjebano od rozaceje, da

išta glumački vrijedim, dobio bih do sada neku veću ulogu,

uglavnom spustio sam sebe na jedno šesnaest razina ispod

ostalih. U prilog mi nije išao ni moj radni raspored na toj prvoj

lokaciji gdje sam jedan dan radio pa pet dana ne pa jedan radio

pa sedam ne. Tako da niti sam se mogao nešto posebno pove-

76

zati s ljudima na setu, niti izvan njega jer su ostali svi bili zaposleni

svakodnevno od 5 ujutro do 8 navečer. Naravno, jer su

bolji, talentiraniji, mlađi, ljepši i ostvareniji, jel tako, tako je.

U tom dvotjednom ludilu, jedina osoba s kojom sam ostvario

kakav takav kontakt je jedan kolega zbog kojeg sam više

manje i prihvatio ulogu jer sam užasno htio raditi s njim. Sreli

bismo se navečer na traci za trčanje, rekli si "Hey, what's up",

nabili slušalice i trčali jedan pored drugoga. Uvijek je odlazio

prvi jer meni ego ne dopušta da se umorim prvi, on bi rekao

"Bye", ja bih rekao "Bye", narednih pet minuta razmišljao je li to

moje "Bye" zvučalo kao da imam šest i po godina i to bi bilo to.

Večer prije naše prve zajedničke scene napokon sam se

udostojio poslati mu poruku da bi mi bilo drago da izađemo

nešto pojesti jer sam već dovoljno izmrcvaren od svoje nesigurnosti

i pomoglo bi mi da kakav takav odnos uspostavimo

prije nego dođem s njim na set i userem se živ, da mi oprostite.

Sjeli smo na večeru, drmnuli tri Mescala i započeli razgovor.

Koji je tekao otprilike tako da mi je čovjek rekao da protekla

dva tjedna provodi isto kao ja, da ga pere anksioznost, da mi je

sto puta na traci htio uletit da odemo nešto pojest, al da mu je

bilo neugodno jer je moj engleski super, njegov nije tako dobar

i svaki put kad bi htio progovorit, naprosto bi odustao da ne

ispadne glup. Bez obzira što je više vremena na setu, njega pak

muči da je mlađi od ostalih, da mu fali iskustva i da skratim priču,

sve što mu ja vidim kao prednosti nada mnom, on vidi kao

mane.

I obojica smo za sve ovo okrivili anksioznost, nazdravili joj i

srećom postali prijatelji, nadam se i vjerujem do kraja života.

Lijepa priča, ali…

Dugo se nije pričalo o mentalnom zdravlju. I to je grozno i

sreća da smo napravili taj korak prema iskrenom razgovoru.

Ali je li anksioznost malo prostituirana trenutno? Šta nije svaki

treći meme na Instagramu nekakva fora o anksioznosti, svaki

drugi influencer je anksiozan. Naprosto smo prihvatili anksioznost

kao stanje generacije, ne bih se usudio reći ni da je to

točno ni da nije, nisam psihijatar i sve što ovdje napišem uzmite

isključivo kao moju struju svijesti, a ne kao nešto što smatram

zacrtanim u kamenu. Ali imam osjećaj da se nitko više ne

želi niti dovesti u koštac s njom. Dapače, kul si ako kažeš da si

anksiozan. Možeš se više manje iz svega izvući s tužnim pogledom

i rečenicom: "Ali znaš, ja sam ti anksiozan." I tako mic po

mic, druženje po druženje koje si otkazao, izazov po izazov koji

si otkazao, na kraju otkažeš, ne znam, zvuči dramatično, ali

otkažeš život. Ja sam na dva tjedna doslovno otkazao sve lijepo

što sam mogao proživjeti zbog toga što prihvaćam svoju

anksioznost kao druga, umjesto kao nešto protiv čega se treba

boriti.

Doslovno smo popularizirali anksioznost. Digresija, kad

smo kod populariziranja, ako odete u Kolumbiju, molim vas,

nemojte kupiti majicu s likom Pabla Escobara, baš ćete se onako,

gadno osramotit. Lik nije heroj Netflixove serije ni faca, lik

je monstrum.

Volio bih da prestanemo popularizirati mentalne bolesti.

Mentalne bolesti su ozbiljan problem koji ogromnom broju ljudi

dijagnosticira liječnik. Ti ljudi jako, ali jako teško žive.

Mrakovi nisu mrakovi, nego si živ pokopan pod zemljom. Ako

ste se pronašli u "fora Instagram reelsu" koji u isti koš stavlja

anksioznost, ADHD, manjak socijalne inteligencije ili čistu lijenost

i apatiju - to ne znači da ste anksiozni. A čak i ako si samodijagnosticirate

anksioznost, to ne znači da ste dio super kul

fora kluba koji od vas traži da postate šaljivi kontent na istu

temu. A ako se na temu mentalnih bolesti šalite, e pa onda ih

nemojte koristiti kao ispriku i hendikep kad vam paše.

Ponavljam, o mentalnom zdravlju treba razgovarati i sa svojim

krugom ljudi i s profesionalcem, ali doveli smo se do toga da

konkretno anksioznost banaliziramo. Svi smo malo anksiozni,

svi imamo ADHD i svi veselo pričamo o njima i poistovjećujemo

se međusobno.

I za kraj, onda, pitanje samome sebi? Jesam li anksiozan ili

samo to kažem. Evo, ne znam. Imam dane kada letim, kad ne

mogu vjerovati koji sam sretnik. I imam dane kad mi je preteško,

kad se probudim i ne vidim smisao ničega - sve što radim je

nebitno, svijet je sjeban, ja sam sjeban, ne živim, nego gmižem

iz dana u dan. Vrlo često baš ovaj prvi entuzijazam zna dovesti

do drugog navedenog stanja, valjda od iznevjerenih očekivanja.

Kako se to zove, ne znam, ali ono što znam je da što god

bilo i kako god se zvalo, ne smije mi biti isprika da se zavlačim u

mišju rupu i gubim jedino što sigurno imamo - te trenutke u

kojima postojimo. Na kraju krajeva, vrlo je vjerojatno da se to

naprosto zove - život.

Stoti put ću ponoviti, ja ne znam pričati s ljudima s dijagnozom,

ali se nadam da će ova kolumna doprijeti do svih ovih

ostalih, svih ovih nalik meni koji propuštaju uhvatiti se u koštac

s malo hrabrosti, inicijative i rizika. Drugi put kad pomislite:

"Ma neću otić na taj rođendan, anksioznost će mi podivljat" -

BAŠ OTIĐITE. Kad pomislite da ne smijete dati otkaz "jer će

vam anksioznost dati sto razloga zašto ne smijete", nemojte

stati na tome "oh, anksiozan sam", nego idite dublje, kopajte,

rujte dok ne nađete čega se zapravo bojite. I onda udrite kontru

tome nečemu, kako god ga/je nazivali. Uvijek se treba kad

tonete vratiti na onu najveću istinu - neće vas ni uništiti ni spasiti

ono što se oko vas događa, a pogotovo ne ono što osjećate,

već način na koji na sve to birate reagirati. To je uvijek u vašoj

kontroli. Zapamtite to.

77

TEPHEN

PUNKER KOJI JE

UKRASIMA ZA

GLAVU OSVOJIO

(MODNI) SVIJET

FOTO: © SIMON PROCTER

Šešir nazvan 'Ribice' iz

2011., izrađen od mnogo

slojeva tila, prikazuje

kompleksnost

konstrukcije oglavlja,

gdje i najosjetljiviji,

najnježniji, gotovo

nepobjedivi materijali

kompliciranim

procesima izrade

izrastaju u zanosne,

elegantne forme

78

JONES79

U pariškoj Palais Galliera postavljena je

izložba 'Chapeaux d'artiste' posvećena, s

posebnim fokusom na njegov rad u Parizu,

četiri desetljeća stvaranja slavnog

britanskog kitničara koji glave ukrašava

nosivim umjetničkim djelima tekst JASMINA RODIĆ

Kao većina dječaka koji

su odrastali pedesetih

i šezdesetih godina

prošlog stoljeća, i

Stephen Jones (67) je

u djetinjstvu sanjario o

tome da postane astronaut.

- Pretpostavljam da je to bila neka

generacijska stvar - kroz smijeh

konstatira slavni klobučar, aludirajući na

to da je stasao u vremenima u kojima je

čovjek sletio na Mjesec, a Rusija i SAD

odmjeravale moć u svemirskoj utrci pred

očima zadivljenih TV gledatelja. Iako

nikad nije otišao u svemir, Jones je ipak

većinu života proveo okružen

zvijezdama. Njegove maštovite kreacije,

suviše ekstravagantne, radikalne i

zabavne da bi ih se svelo na obične

šešire, već više od četrdeset godina

obožavaju holivudske glumice i europske

princeze, modne ikone i pop zvijezde.

Lady Diana, Grace Jones, Madonna,

Lady Gaga, Beyonce, Rihanna, Kate

Moss i Celine Dion samo su neke slavne

glave koje su krasile Jonesove kreacije, a

njegovim su radovima jednako

fascinirani i svjetski poznati modni

kreatori. Od Johna Galliana, Jean Paula

Gaultiera i Vivienne Westwood do

Thierryja Muglera i Marca Jacobsa,

(bez)brojni su dizajneri svoje kolekcije

zaokruživali Jonesovim inovativnim,

umjetničkim oglavljima koja redovito

izazivaju divljenje ili u najmanju ruku

čuđenje. Perje, papir, tekstil, metal, drvo,

plastika (čak i Barbikine noge)..., gotovo

da ne postoji materijal od kojeg ovaj

maštoviti dizajner nije napravio neko

vizualno čudo, a njegovi poštovatelji

jedva čekaju 19. listopada, kad će u

pariškoj Palais Galliera biti otvorena

izložba "Chapeaux d'artiste", posvećena

Stephenovoj karijeri, a obuhvatit će

četiristotinjak umjetničkih radova (s

posebnim fokusom na njegove bliske

veze s Parizom, francuskom kulturom i

pariškom modom), uključujući 170

šešira, oko 40 dizajnerskih total lookova

te bogatu arhivu crteža i skica, koju ovaj

živopisni i živahni Britanac i u sedmom

desetljeću života redovito nadopunjava.

- U svojoj glavi nešto skiciram svaki

dan, čitavo vrijeme. No nedjeljom ujutro

skuham kavu, uzmem olovku i veliki blok

i sve te svoje zamisli stavim na papir.

Ponekad to radim i dok sam u kadi -

otkriva Jones, koji sa suprugom

Craigom Westom, s kojim je već dulje od

trideset godina, živi u blizini londonskog

viktorijanskog Battersea Parka. Bit će

ovo prvi put da Palais Galliera posvećuje

izložbu nekom modnom dodatku, radovi

će obuhvaćati period od osamdesetih

godina prošlog stoljeća, kad je Jones

počeo s radom, pa do danas, a mogu se

pogledati do ožujka sljedeće godine.

Jones je puno više od dizajnera šešira -

on je umjetnik koji pokazuje da dotični

predmet može biti moćno sredstvo

samoizražavanja, sposoban transformirati

ne samo nečiji izgled nego i način na

koji se netko osjeća.

Djetinjstvo

Kad se Stephen Jones rodio, 1957. u

okrugu Cheshire na sjeverozapadu

Velike Britanije, šeširi su bili obavezna

oprema za mame, bake i pripadnike britanske

kraljevske obitelji. I njegova ih je

majka, vitka, lijepa i dotjerana domaćica,

rado nosila kad bi, kao velika ljubiteljica

umjetnosti, Stephena vodila sa sobom u

galerije i na izložbe. Otac mu je bio inženjer,

a Jones je djetinjstvo proveo u obiteljskom

domu u blizini Liverpoola, koji

pamti po tome što su se "s jednog prozora

mogla vidjeti svjetla grada, a s drugog

je pucao pogled na veličanstvene planine

Walesa". Slobodno vrijeme s roditeljima i

dvije starije sestre provodio je na plaži, a

s dvanaest godina doživio je sudbinu

brojnih dječaka tog vremena - roditelji

su ga poslali u internat, isti onaj koji je

pohađao i njegov otac.

- Tata je tamo bio legenda, kapetan

ragbi tima koji bi, da nije izbio Drugi

svjetski rat, vrlo vjerojatno bio uspješan

ragbijaš. Za razliku od njega, ja se nisam

uklapao u tu staromodnu instituciju u

kojoj su vrijedila drakonska pravila. Za

početak nisam pokazivao nikakav interes

niti talent za sport pa su me doživljavali

kao slabića. Puno me više zanimala

umjetnost - prisjeća se Jones, koji je oduvijek

volio skicirati i crtati. Činjenica da

se rodio sa sindaktilijom (sraslim prstima

na ruci) nimalo nije utjecala na njegovu

vještinu crtanja i kreiranja. U djetinjstvu

je bio na operaciji razdvajanja prstiju,

a zbog njihova specifičnog oblika ni

dandanas, kako u šali konstatira, "nije

brz kad treba oguliti jaje".

- Ne sjećam se da sam kao dijete patio

zato što se po tome razlikujem od ostalih.

Uostalom, to nije bila jedina stvar po

kojoj sam se osjećao drugačijim od većine

- bio sam gay klinac u internatu koji je

slavio sportski nadarene dečke - u jednom

je intervjuu o svom djetinjstvu

otkrio Jones. Odlazak u internat doživio

je iznimno traumatično.

- Osjećao sam se kao da su me moji

roditelji napustili. Majka mi je tek puno

godina kasnije priznala kako se ona

80

Šeširi koje dizajnira ovaj šarmantni Britanac besprijekorno su ručno izrađeni u ateljeu u londonskom

Covent Gardenu. Svi elementi kompleksnih konstrukcija precizno se spajaju isključivo iglom i koncem

postajući tako objektima visoke mode (gore). Uz beretku, koju najčešće i sam nosi, omiljena forma kojom

se Jones inspirira je 'top hat' - cilindar, koji iz njegove radionice izlazi uvijek u novim, zabavno duhovitim

iteracijama (dolje). Gigantski šešir za kolekciju modnog dvojca Basso & Brooke iz 2007. izrađen je od

eksperimentalne tkanine, svilenog šifona potopljenog u želatinu koja mu čuva formu (desno)

FOTO: SHUTTERSTOCK EDITORIAL (4)

FOTO: © BEN TOMS

FOTO: © PETER ASHWORTH (5)

81

FOTO: PROFIMEDIA

Ljubav Stephena Jonesa i modne kuće Dior

traje od 1996., kada je na poziv tadašnjeg

kreativnog direktora Johna Galliana dizajnirao prvu

kolekciju oglavlja za tu modnu kuću. Suradnja se

nastavila za vrijeme stolovanja Rafa Simonsa pa sve

do današnje suradnje s Marijom Grazijom Chiuri.

Jones se svake sezone useli u Diorove radionice gdje

stvara uz majstore koji rade na kolekciji

'Kao mali nisam izrađivao šešire za lutke niti

sanjario kako ću jednog dana biti poznati klobučar,

no rano sam počeo primjećivati da taj predmet ima

veliku transformacijsku moć'

82

tome protivila te kako je, nakon što su

me doveli u internat i krenuli natrag

kući, mom ocu rekla da je "pokvareno

đubre" te inzistirala da zaustavi automobil

kako bi izašla. I njoj je to jako teško

palo, iako mi to nije željela dati do znanja,

jer bi to samo otežalo stvar - kaže Stephen,

dodajući kako ga "to iskustvo naposljetku

ipak nije ubilo nego ojačalo, usadivši

mu usput i besprijekorne manire".

- U internatu sam naučio kako se slagati

i komunicirati s ljudima, pa čak i onima

s kojima nemate ništa zajedničko -

kaže Jones. U toj privatnoj anglikanskoj

školi sve je bilo strogo ustrojeno, učenici

su nosili uniforme, no Stephen je preko

televizije i priča svoje deset godina starije

sestre koja je živjela u Londonu počeo

otkrivati i neki sasvim drugi, puno

uzbudljiviji svijet. - Počeo sam slušati

Davida Bowieja i Roxy Music te osvijestio

da postoje ljudi koji se izražavaju kroz

modu - kaže slavni umjetnik.

Za razliku od mnogih kolega, koji su

odmalena pokazivali interes za modu,

njegov se interes rodio nešto kasnije, u

tinejdžerskoj dobi. - Kao mali nisam izrađivao

šešire za lutke niti sanjario kako ću

jednog dana biti poznati klobučar, no

rano sam počeo primjećivati da taj predmet

ima veliku transformacijsku moć

koju su tijekom povijesti koristili baš svi,

od velikih vojskovođa i svjetskih diktatora

pa do vodviljskih zabavljačica - kaže

Jones, kojeg je interes za umjetnost i

modno izražavanje motivirao da upiše

High Wycombe College of Art. A nakon

što je 1975. otputovao u London kako bi

pogledao izložbu "Fashion from 1900-

1939" u Muzeju Victoria i Albert, odlučio

je upisati studij modnog dizajna na Saint

Martin's School of Art u Londonu, gdje

je bio jedini muški student na godini.

Zov Londona

- Nikad neću zaboraviti taj prvi dan

nastave, u listopadu 1976. Ušao sam u

prostoriju u kojoj su bile dvije grupe djevojaka:

na jednoj strani stajale su šminkerice

odjevene u elegantne komplete

od kašmira i tvida, a na drugoj strani su

bile punkerice. Među njima se isticala

djevojka kratke kose u smokingu, kojoj je

iz džepa virio tampon na uzici čiji je kraj

obojila crvenim markerom. Oduševio

sam se njezinim izgledom. Rekla mi je da

se zove Sían i pitala me želim li otići na

ručak s njom i njezinim dečkom, pa smo

se zajedno uputili u restoran Soho

Market, gdje ju je dragi čekao.

Ispostavilo se da je u pitanju Shane

McGowan iz benda Pogues - prisjeća se

Jones. Na studiju je brzo stekao mali, ali

bliski krug prijatelja koji su obožavali

punk glazbu i dijelili sličan svjetonazor.

No, nije sve išlo kako se nadao. Njegov

krojački tutor Peter Lewis-Crown nije

bio zadovoljan vještinom šivanja svog

učenika niti njegovim napretkom u tehničkim

vještinama, pa ga je poslao u staru

couture kuću Lachasse kao krojačkog

pripravnika.

- Bio sam prilično nespretan s krojenjem

pa sam vrijeme uglavnom provodio

kuhajući kave, pakirajući igle i listajući

stara izdanja britanskog Voguea iz 50-ih

koje je netko nabacao u kut sobe s

namjerom da ih baci. Oduševile su me

fotografije Irvinga Penna i Richarda

Avedona na kojima su modeli nosili lude

stvari na glavi. Tad se rodila ideja o kreiranju

šešira, a nakon razgovora sa

Shirley Hex, koja je vodila klobučarski

odjel, zaključio sam da je to ono što želim

raditi - sjeća se Jones. Uvjet da se prebaci

k Shirley bio je da napravi šešir. Čitav

je vikend proveo razmišljajući kako i od

čega, da bi na kraju kao materijal uzeo

praznu kutiju kukuruznih pahuljica, staru

sestrinu majicu i nekoliko plastičnih

cvjetova koje je obojio u srebrno. Upalilo

je. Iako nemušt, rad je kreativnošću oduševio

one koje je trebao pa je Stephen

prešao na klobučarski odjel i - legenda je

rođena. Hex i Jones toliko su se zbližili

da je mladi dizajner svoja ljeta između

1976. i 1979. provodio radeći za nju i učeći

o metodama i tehnikama izrade šešira.

- Mnogi su me pitali kako je moguće

da se netko poput mene, mladi punker

na izvoru događanja - u Londonu krajem

sedamdesetih - zainteresira za kreiranje

šešira. Moja ih je generacija prezirala,

smatrajući ih elitističkim i preživljenim

modnim dodatkom. Izuzmemo li beretke

koje je povremeno nosio Johnny

Rotten iz Sex Pistolsa, nitko od ljudi koji

su mi po godinama bili bliski nisu nosili

šešire. No, vjerojatno su me baš zato

zaintrigirali - konstatira Jones. Upravo je

taj njegov poriv - da se počne baviti

nečim prezrenim i neshvaćenim od većine,

tj. da ide kontra struje - bio punk u

svojoj srži.

Blitz kids

Stephen je pri kraju studija postao dio

vibrantne londonske klupske scene, kao

redoviti posjetitelj kultnog kluba Blitz u

Covent Gardenu, u kojem se družio s

drugim mladim, buntovnim i talentiranim

umovima tog vremena, uključujući

članove benda Duran Duran i Spandau

Ballet, modnu ikonu Isabellu Blow te

glazbenika Boy Georgea. Spontano se

formirala grupa od četrdesetak djevojaka

i mladića koji su u klub dolazili redovito,

uvijek maštovito i provokativno odjeveni,

koje su mediji prozvali "Blitz Kids".

- Odjeća nam je bila vrlo važan način

samoizražavanja. Iskreno, više sam o

modnom dizajnu naučio od svojih prijatelja

u Blitzu nego svih prethodnih godina

od svojih profesora - kaže Stephen,

koji je jednom u klub došao noseći zlatna

krila od dva metra. Njegovo prijateljstvo

s Boy Georgeom rezultiralo je pojavljivanjem

u videu Culture Cluba iz 1982. za

pjesmu "Do You Really Want to Hurt

Me", za koje je dobio honorar od 25 funti.

- To je bilo pravo malo bogatstvo u to

vrijeme, od kojeg sam mogao platiti

nekoliko mjeseci stanarine - kroz smijeh

se prisjeća Jones, koji je jedno vrijeme

dijelio stan s Boy Georgeom i

Graysonom Perryjem, natječući se s njima

tko će odjenuti najekstravagantniju

odjeću za Blitz. Upravo su oni i njihovo

društvo začetnici subkulturalnog pokreta

New Romantics. Pod snažnim utjecajem

Davida Bowieja, benda Roxy Music i

Marca Bolana, novoromantičari su promovirali

vizualni stil glam rocka pomiješanog

s nekim historijskim stilovima, a

naziv su dobili zbog mode koja je asocirala

na rani romantizam. Zahvaljujući

spotu Culture Cluba Jones je dobio i svoj

prvi angažman kao muški model.

- Iako se u spotu pojavljujem na samo

par sekundi, uočio me pariški kreator

Jean Paul Gaultier, kojem se svidio moj

modni stil pa me pitao bih li nosio njegovu

reviju. Pristao sam, no na kraju se to

nije dogodilo jer sam pao s motora i ozlijedio

zglob - prisjeća se Jones.

Od podruma do

vrha modnog svijeta

Stephen je diplomirao na Saint

Martin's School of Art u lipnju 1979., a

već 1. listopada 1980., sa samo 23 godine

otvara salon za šešire u srcu londonskog

Covent Gardena. Roditelji su odbili njegovu

molbu da mu financiraju poduzetnički

pothvat pa je prodao svoj automobil,

no većinu troškova pokrio je njegov

prijatelj Steve Strange, voditelj kluba

Blitz i član benda Visage.

- Steve je tijekom dana radio u tad

83

Modist Stephen Jones,

okružen nekim od ranih

radova u svom

londonskom ateljeu, 1985.

popularnom butiku PX i upoznao

me s njegovim vlasnicima,

koji su mi predložili da

otvorim studio u podrumskom

prostoru iste zgrade.

Sve se dogodilo spontano i

prilično brzo - prisjeća se

Jones. Otvorenje butika

označilo je početak Jonesove

profesionalne karijere i etabliralo

ga kao jednog od najuzbudljivijih

novih talenata u

britanskoj modi. Dva mjeseca

kasnije, na Staru godinu, pijani

Jones dopustio je svojim

jednako nacvrcanim prijateljima

da mu obriju glavu, a taj će

look uskoro postati njegov

zaštitni znak.

- Shvatio sam da je moja ćelava glava

savršen model za izradu šešira i više mi

nije padalo na pamet da pustim kosu -

sjeća se Jones. Uskoro se pročuo glas o

avangardnom klobučaru čije šešire nosi

londonska it ekipa, 1982. održava svoju

prvu reviju u Parizu, a nakon što ga je

kontaktirala Lady Diana, princeza od

Walesa, njegova je popularnost eksplodirala.

Od ranih 80-ih Stephen Jones

surađuje s Vivienne Westwood i

Claudeom Montanom, Johnom

Gallianom, Rei Kawakubo i njenom

kućom Comme des Garçons, Dries Van

Notenom i modnom kućom Dior, koje su

privukli njegov avangardni pristup i

sposobnost da stvori šešire koji su istovremeno

umjetnička djela i nosivi modni

dodaci. Svatko od dizajnera imao je

svoj umjetnički jezik i viziju koju bi podijelio

s Jonesom prije nego što bi on krenuo

na posao. Ili ne bi.

- S Gallianom bih satima razgovarao

o temi njegove kolekcije dok bi mi, primjerice,

Rei Kawakubo poslala faks u

kojem bi bila jedna rečenica. Na japanskom.

A ponekad ni to, jer nije željela ni

na koji način sputavati moju kreativnost.

To ne znači da bi uzela sve što bih

napravio. Znalo se dogoditi da otvori

kutije s mojim šeširima i kaže mi da joj

se ništa ne sviđa. Ali nikad se zbog toga

ne bih naljutio. Vjerovao sam u njezinu

kreativnu viziju i radio dalje. Bilo je i kreatora

s kojima sam surađivao na bazi

FOTO: GETTY IMAGES

asocijacija. Primjerice, on bi svoju želju

opisao kroz viziju dviju dama koje odlaze

u shopping u Italiju. A ja bih onda pitao -

u Rim ili u Firencu? Idu li na ručak?

Kupuju li odjeću ili modne dodatke? I ta

bi mi mentalna slika bila polazna točka

za rad. Netko bi rekao: "Ove sezone razmišljam

o plavoj boji". Ili "Zrak, želim da

izgledaju kao zrak". I ja bih se bacio na

posao - otkriva Jones, koji je svoj studio

1984. preselio u Lexington Street.

Iste godine Jean Paul Gaultier ga

poziva u Pariz da napravi šešire za njegovu

reviju, a svoje dizajnerske radove

Stephen prodaje i robnoj kući

Bloomingdale's u New Yorku.

- Udruženje British Fashion Council

nije bilo oduševljeno time što surađujem

s francuskim modnim brendom, doživjeli

su to kao "spavanje s neprijateljem". Ja

sam se pak osjećao kao građanin svijeta.

Obožavao sam Pariz i otišao sam tamo

brzo koliko su me noge mogle nositi -

kroz smijeh se prisjeća Jones, koji nije

mario za tuđa očekivanja i kritike, a ni od

sebe nije previše očekivao.

- Kad sam počeo kreirati šešire, nisam

sanjao o tome da postanem najslavniji

klobučar svih vremena, naprosto sam

želio napraviti cool šešire koje bi ljudi

rado nosili na neke cool partije - kaže

dizajner čija je karijera doživjela važnu

prekretnicu kada ga je John Galliano

pozvao na suradnju na kolekciji za sezonu

proljeće/ljeto '94. pod nazivom

"Princess Lucretia".

Romantična kolekcija s voluminoznim

haljinama bila je

obogaćena spektakularnim

frizurama i fantastičnim ukrasima

s potpisom Stephena

Jonesa, koji od 1996. redovito

kreira šešire za Diorove modne

revije (kuća Dior čak je

izdala knjigu o svojoj suradnji

s Jonesom).

- Šeširi koje radim za revije

drugih dizajnera moraju biti

grandiozni i veličinom i izgledom

jer ih publika gleda s

nekoliko metara udaljenosti,

dok šeširi koje radim za privatne

klijente imaju sasvim

drugačiju formu i estetiku jer

ih se gleda "preko stola" - svoj

koncept objašnjava Jones, čija

kreativnost ne poznaje granice

- od elegantnih fedora i klobuka

do futurističkih skulptura

koje krase glave, svaki njegov

rad odražava duboko

razumijevanje forme, materijala te odnosa

između šešira i osobe koja ga nosi.

Tijekom karijere primio je brojne nagrade

i priznanja, uključujući OBE (Officer

of the Order of the British Empire) 2009.

za doprinos modnoj industriji, a jedan

od najznačajnijih projekata u njegovoj

karijeri bila je izložba "Hats: An

Anthology by Stephen Jones" u Muzeju

Victoria i Albert održana 2009. Ova

izložba, koju je Jones kurirao u suradnji

s muzejom, predstavila je povijest šešira

kroz stoljeća, istaknuvši i Jonesov doprinos

toj modno-umjetničkoj formi.

Okušao se i u radu na filmu: na produkciji

"Elizabeth: Zlatno doba" iz 2007. blisko

je surađivao s kostimografkinjom

Alexandrom Byrne i glumicom Cate

Blanchett na izradi dijadema, tijara i

kapuljača nadahnutih Tudorima.

I danas, na pragu sedamdesete, ovaj

kreativac ne miruje. Poznat je po svom

pedagoškom radu i mentorstvu mladih

dizajnera, godinama drži predavanja i

radionice na vodećim modnim školama,

dijeleći iskustvo i znanje s novom generacijom

te svaku novu kolekciju šešira

kreira s puno ljubavi i strasti.

- Šešir ne mora nužno biti umjetničko

djelo. U redu je da bude samo šešir. Ali

njegova je poanta da osoba koja ga stavi

na glavu u tom trenutku postane netko

drugi, možda netko odvažniji ili strastveniji.

Upravo je ta čarolija ono što me

pokreće, ono čemu stremim.

84

'Šeširi koje radim

za revije drugih

dizajnera moraju

biti grandiozni i

veličinom i

izgledom jer ih

publika gleda s

nekoliko metara

udaljenosti'

Šešir može biti i

umjetnost i dizajn, ali je i

arhitektura i proizvod

promišljenog inženjerstva

koji se vrlo često mora

boriti sa silama fizike

FOTO: © BEN TOMS

85

PARADIGMA

JESENSKI UNIVERZUM MODNIH IDEJA DOMAĆIH DIZAJNERA

fotografije SUZANA HOLTGRAVE

styling LAURA BOŠNJAK

86

Haljina MATEYANEIRA

87

88

Haljina ENVY ROOM, čarape CALZEDONIA, cipele ZARA, sunčane naočale FENDI, Optica La Vie

Haljina ALDUK

89

90

Haljina MATIJA VUICA, cipele LEI LOU by Aleksandra Dojčinović

Ogrlica LARA BAGAR

91

92

Haljina, naušnice i narukvice LEI LOU by Aleksandra Dojčinović, cipele ZARA

Haljina LOKOMOTIVA by Lana Puljić, ogrlica LARA BAGAR, čarape CALZEDONIA, cipele LEI LOU by Aleksandra Dojčinović

93

94

Haljina TINA VR, rukavice MARIJA KULUŠIĆ, čarape CALZEDONIA, cipele ZARA

Jakna A'MARIE, čarape CALZEDONIA, cipele ZARA

95

96

Ogrlica LARA BAGAR

Top i haljina MARIJA KULUŠIĆ, prsten CLOUD&CO. JEWELRY, cipele ZARA

97

98

Haljina IGOR DJUGA, rukavice iz fundusa stilistice, čarape CALZEDONIA, cipele ZARA

Šešir IRA RUMORA

99

Sako, top, suknja i nakit KLISAB, čizme MANGO

Make-up SUZANA HOLTGRAVE. Stilist kose ANTE PAŽANIN. Model ENA @Legion Models

100

Zahvaljujemo osoblju Grand Hotel Brioni Pula A Radisson Collection Hotel na pomoći pri snimanju editoriala

Pleteni kardigan i gaćice NATAŠA MIHALJČIŠIN, čarape CALZEDONIA, cipele MONA

101

DRAGOCJENE VEZE

Najljepše priče o zovu prirode, zabranjenoj ljubavi,

uskrsnuću i zanosnom plesu ispisane su draguljima


PANTHÈRE JAILLISSANTE

U novoj Cartierovoj kolekciji visokog draguljarstva Nature

Sauvage opasne su zvijeri uhvaćene u slikovitom trenutku.

Među njima je predivna pantera čija je gipkost na narukviciprstenu

pothvat preciznog majstora zanata. Sa svojim vitkim

udovima, dijamantnom 'dlakom' prošaranom safirima i

smaragdnim očima, pantera nas promatra, spremna nasrnuti u

svakom trenutku, kao žestoki čuvar zambijskog smaragda od

8,63 karata koji se po želji može i skinuti s prstena.

Pantera je

simbol moći,

okretnosti i

ženstvenosti

1914.

Prvo pojavljivanje motiva

pantere, od oniksa i

dijamanata, na ženskom

ručnom satu

Zambijski smaragd

od 8,63 karata

FOTO: CARTIER PRESS

102

Ružičasti safir s

Madagaskara

3000

RADNIH SATI

RUČNE IZRADE

Zaobljene

linije i

zrcalni sjaj

evociraju

dine uz Nil

AIDA &

RADAMES

1 ružičasti safir

+

1248 dijamanata

+

486 okruglih plavih safira

+

tirkiz

+

lapis lazuli

Ljubav nadahnjuje manufakturu Van Cleef & Arpels još od njena osnutka 1986.

Njihova vizija izrade satova prožeta snovima i emocijama utkana je i u model iz

kolekcije Mythical Couples posvećen mladom egipatskom zapovjedniku

Radamesu koji pada pod čari etiopijske princeze Aide. Srca Verdijevih tragičnih

junaka i dalje kucaju na unikatnom modelu za čiju je zahtjevnu izradu bilo

potrebno čak 3000 radnih sati. 'Tajni' brojčanik ukrašen je finom intarzijom, a

umetnut je u narukvicu s vitkim oblicima koji dočaravaju dine uz rijeku Nil.

FOTO: VAN CLEEF & ARPELS PRESS

103

Vatrena ptica rađa

se iz pepela

Iznimno rijedak

paraiba turmalin

skriva sat

VIŠE OD

160

KARATA

Pokretno perje

omogućuje ptici da 'poleti'

VIŠE OD

3000

SATI IZRADE

FENIKS

Kreativni direktor Bulgarijevog odjela za satove

Fabrizio Buonamassa Stigliani vrata vječnosti

odškrinuo je mitološkim bićem, vatrenom pticom

feniks, umjetničkim djelom koje oduzima dah.

Odabrao je više od 160 karata iznimnih

primjeraka kamenja, uključujući plave, ružičaste i ljubičaste safire,

ametiste, rubine, ružičaste granate, tanzanite, iolite, akvamarine i

dijamante, kako bi stvorio nevjerojatan efekt u paleti boja, od

plave i crvene do ružičaste i ljubičaste. Iznimno rijedak središnji

9,78-karatni paraiba turmalin skriva brojčanik sata. Nježno i

profinjeno pokretno perje obuhvaća zapešće zahvaljujući

jedinstvenoj konstrukciji koja ptici omogućuje da raširi krila. U

ovom je satu veličanstveni feniks okružen šiljcima koji

simboliziraju svjetlost uskrsnuća, a inspirirani su oltarom kipara

Giana Lorenza Berninija u rimskoj crkvi Santa Maria della Vittoria.

FOTO: BULGARI PRESS

104

150

GODINA

PIAGETA

Malahit je

vražji kamen

erotske energije

SAFIR OD

29,24

KARATA

Sat pokreće ultratanki

9P mehanizam

na ručno navijanje

SWINGING

SAUTOIR

Obljetnica urarske i draguljarske

kuće Piaget, osnovane 1874. u

švicarskom La Côte-aux-Féesu,

bio je povod da njihovi kultni

modeli poznati kao Swinging

Sautoir zablistaju novim sjajem.

Živahne 1969. godine žene su bile

očarane ogrlicama s kojih je visio

sat, a koji se njihao svakim

pokretom njihova tijela.

Piagetova razigranost dočarana

je i kultnim bojama 1970-ih -

plavom i zelenom. Malahitne i

tirkizne perle prošarane

dijamantima i žutim safirima čine

ogrlicu na kojoj je obješen tirkizni

sat te dva dragocjena dragulja -

veličanstveni žuti safir od 29,24

karata sa Šri Lanke i akvamarin

od 6,11 karata. Ogrlica se može

nositi samostalno jer se

komponenta sata može odvojiti

te nositi na ruci, na zelenom

satenskom remenu.

FOTO: PIAGET PRESS

105

Magnetični

dijamanti sjaje

dubokim smeđim

nijansama koje

očaravaju

promatrača

CIJENA SATA JE

213.000

ŠVICARSKIH

FRANAKA

Jednostavnim

pomicanjem cvjetova

otkrivaju se brojčanici

1924.

OSNOVAN

DAMIANI

FOTO: DAMIANI PRESS

DVIJE TAJNE

Draguljarska tvrtka Damiani ove godine obilježava svoje prvo stoljeće, a među

slavljeničkim kreacijama je i sat Margherita Desert Garden koji se ove godine

natječe za prestižnu nagradu Grand Prix d’Horologerie u Ženevi. Ideja dolazi od

osnivača Enrica Grassija Damianija koji je draguljima optočen cvijet posvetio svojoj muzi - Margariti

Savojskoj. Talijanska kraljica svijet je osvojila ljepotom, elegantnim odjevnim kombinacijama i ljubaznošću

te zavidnim znanjem o umjetnosti. Ovaj sat privlačno je remek-djelo izrađeno od žutog i bijelog zlata,

oplemenjeno dragim kamenjem poput smeđih i žutih dijamanata te smaragda vješto kombiniranih u

raznim 'krojevima' poput princeze, markize i briljanta. Trebalo je više od 300 sati ručne izrade da 'izraste'

divna ivančica, od toga čak 90 sati da se ukrasi dragocjenim kamenčićima. To je djelo nedvojbeno velike

vještine u kojem sofisticirani mehanizam omogućuje da se brojčanici dvaju skrivenih satova (koji se mogu

namjestiti na dvije odvojene vremenske zone) otkriju jednostavnim pomicanjem središnjih cvjetova.

106

240

SATI IZRADE

SVAKI

Prsteni The Eau d'Encre,

Glacier, Diamond Beach,

Deep Water & Miroirs

Infinis

FOTO: BOUCHERON PRESS

OR BLEU

Boucheronova dizajnerica nakita Claire Choisne dala je

mašti na volju i kreirala iznimno inovativnu kolekciju

visokog draguljarstva. Snažne i mistične vode Islanda

inspirirale su je za čak 26 komada nakita čiji su čarobni

oblici nastali pomoću 3D printera. Ledenjak je pretvorila u

narukvicu od gorskog kristala, valovima je ukrasila ramena, vodopad

je postao 'beskonačna' ogrlica dok su plaže od crnog pijeska oslikane

na prstenju. Zvijezde kolekcije su opsidijan, vulkanski kamen

tamnocrne boje koji naglašava sjaj dijamanata umetnutih u gorski

kristal. Uz svaki komad nakita naznačene su i geografske koordinate

lokacije na kojoj je slavna dizajnerica pronašla inspiraciju.

KOORDINATE INSPIRACIJE NA ISLANDU

63°57'25.5"N 17°26'33.4"W

107

ZIMSKA

DJEVOJKA

MAŁGOSIA

BELA

razgovarao

SRĐAN SANDIĆ

Fotografija londonskog

umjetničkog fotografa

Josepha Seresina

108

109

110

Naslovnica knjige opremljena je vizualom koji je snimio kultni majstor fotografije Richard Avedon 2000. godine

"PROŠLO JE GOTOVO DVIJE GODINE KARIJERE, A MOJI RODITELJI JOŠ

UVIJEK NISU IMALI POJMA ŠTO JE MODELING ZAPRAVO. KAD SAM

DOŠLA KUĆI ZA BOŽIĆ, DONIJELA SAM KUVERTU PUNU GOTOVINE,

VJEROJATNO SU POSUMNJALI ONO NAJGORE. UMJESTO DA IH

POKUŠAM UVJERITI DA NISAM ESCORT VISOKE KLASE, ODLUČILA

SAM IH POZVATI DA ME POSJETE U NEW YORKU. MOJA SE MAJKA,

SVEUČILIŠNA PROFESORICA, JOŠ UVIJEK TEŠKO NOSILA S MOJOM

ODLUKOM O PREKIDU STUDIJA. ALI MOJ OTAC INŽENJER BIO JE

AVANTURISTIČKOG DUHA KOJI JE ODUVIJEK SANJAO O PUTOVANJU U

DALEKE ZEMLJE. IMALA SAM OSJEĆAJ DA BIH GA MOGLA

NAGOVORITI. PROBLEM JE BIO U TOME ŠTO MOJE VRIJEME NIJE

PRIPADALO MENI, MOJ JE ŽIVOT BIO U RUKAMA AGENATA. ŽIVJELA

SAM IZ DANA U DAN, UVIJEK SPREMNA NA NOVO PUTOVANJE. JEDINA

PREDVIDLJIVA STVAR U TOJ RUTINI BILA JE NEPREDVIDIVOST. LETOVI

ZA EUROPU DVA ILI TRI PUTA TJEDNO BILI SU UOBIČAJENI, KAO I

PUTOVANJA U KALIFORNIJU, MAROKO ILI MEKSIKO - GDJE GOD JE

BILO DOVOLJNO SUNČANO U ZIMSKIM MJESECIMA ZA SNIMANJE

LJETNE ODJEĆE. PUTOVNICA JE UVIJEK BILA KOD MENE, ZA SVAKI

SLUČAJ, ZAJEDNO S PAKETOM CIGARETA I ASPIRINIMA.

NAJSIGURNIJE VRIJEME ZA POSJET MOG TATE BILA JE SREDINA

VELJAČE, TIJEKOM TJEDNA MODE, KADA JE VEĆINA MODELA KAO ŠTO

SAM JA BILA ZATVORENA U NEW YORKU, NA UGOVORIMA ZA PET ILI

ŠEST SNIMANJA DNEVNO. PLAN JE BIO DOVESTI GA U ZAKULISJE:

NEKA MOJ OTAC VIDI KAKO NJEGOVA HRABRA KĆI RADI. USTAJANJE

U 5 UJUTRO I RAD DO KASNO U NOĆ..."

111

112

Fotografiju je snimio britanski

modni fotograf Glen Luchford

2012., a izašla je u svibanjskom

broju magazina Vogue Paris.

Modna urednica je Marie Chaix,

make-up artist Lisa Houghton, a

stilist kose Anthony Turner

113

114

Fotografiju je snimio

američko-francuski

modni fotograf Ezra

Petronio 2010., a

izašla je u broju 32

njegova magazina

Self Service. Modna

urednica je Suzanne

Koller, make-up

artist Aaron de Mey,

a stilistica kose

Marion Anée

M-Tako započinje priču u svojoj nedavno objavljenoj knjizi

"Winter girl" slavna poljska manekenka, top model Małgosia

Bela (47) koja je obilježila posljednjih 25 godina povijesti mode.

Debitirala je kao model 1988. godine za Comme des Garçons,

Givenchy i Balenciagu u vrijeme dizajnera Nicolasa

Ghesquièrea, a pojavila se i na raznim fotosesionima za Vogue.

Godine 2004. debitirala je i kao glumica, u poljskom filmu

"Ono", a 2018. pojavila se u remakeu filma Suspiria redatelja

Luce Guadagnina.

Lanvin, Valentino, Jil Sander i Versace, Donna Karan, Louis

Vuitton, H&M, Marc by Marc Jacobs samo su neki od

brendova čije je reklamne kampanje krasila i branila svojim

imenom. Bila je udana za poljskog redatelja Artura Urbańskog,

francuskog izdavača časopisa Jean-Yvesa Le Fura, a od 2017. u

braku je sa svojim trećim suprugom, poljskim oskarovcem

Pawełom Pawlikowskim. Iz prvog braka ima

dvadesetogodišnjeg sina Jozefa.

Sreo sam ju ovo ljeto, na Slano Film Days, gdje je došla u

pratnji supruga koji je redoviti posjetitelj i podržavatelj

festivala. Znajući da je diplomirala književnost, nagovorio sam

je da razgovaramo o njezinoj knjizi koja je više nego "glasno"

odjeknula u modnim i širim književnim krugovima.

Svi mi koji pasionirano čitamo knjige ili smo profesionalno

vezani oko istih, znamo da je sve što se nalazi na knjizi, i "u

knjizi" znak na koji treba obratiti pozornost. Kao čitatelji i

interpretatori se ne moramo nužno slagati što određeni

znak znači... vi ste na svojoj knjizi donijeli dosta zanimljive

odluke. Krenimo s naslovom – nazvali ste je "Winter girl".

Zašto? Kakav je karakter te djevojke, opišite nam je?

- Ta sam djevojka ja, jasno. Mislim da sam stvorila jednu

dosta iskrenu i istinoliku knjigu. Ljudima koji me ne poznaju ili

koji nisu nužno bili upoznati s mojim radom, mnogi će dijelovi

knjige zvučati bajkovito, nestvarno, isuviše fikcionalizirano.

Kao lik sam sigurno jednim dijelom "hladna", ne nužno kao

osoba, ali moj izgled ne odaje "počast" standardnoj ljepoti. Lju -

di su me se znali uplašiti. Poput sladoleda sam, kako bi jedan

moj duhoviti prijatelj rekao. Uostalom, tu sintagmu "zimska

djevojka" čula sam previše puta u svojoj 25 godišnjoj karijeri.

Većini svojih suradnika, dizajnera, stilista i u konačnici urednika

sam bolje izgledala u zimskoj odjeći. Imam snažne konture

lica, i takvo tijelo koje možda ne bi ponajbolje prodavalo

kupaće kostime. Izgledam bolje u velikim modelima odjeće.

A tu je vjerojatno i slika Poljske u kolektivnoj svijesti, pa i

vaših suradnika...

- Tako je. Poljska mi tu sigurno nije pomogla kao toponim

mog života. Slika o Poljacima na Zapadu je na mnoge načine

kontaminirana, banalno govoreći, često sam znala čuti "tebi

sigurno nije hladno, ipak si iz Poljske".

115

Fotografija koju su za kampanju modnog brenda Reserved za sezonu proljeće/ljeto 2019.

snimile Magda Wunsche & Aga Samsel (lijevo). Fotografija slavnog britanskog fotografa Tima

Walkera snimljena za talijansko izdanje magazina Vogue 2009. (desno)

'Karakter ti može pomoći, ali ako nemaš

izgled koji se traži, nećeš dobiti kampanju

koju potpisuje netko od velikih imena

mode. Razvila sam jasnu distancu od toga.

U tom poslu sam bila radi kreativnosti,

slika, ludila... ne zbog prijateljstva'

116

Interesantan je taj naš život umočen u predrasude,

stereotipe i stigme i onda onaj naš drugi dio života koji se

konstantno mora boriti protiv istih. I vi ste intimno vodili

cijeli niz "bitki" unutar vaše obitelji, šire zajednice... Kada

ste osvojili svoje prostore slobode u vlastitom životu?

- Iskreno, mislim da taj trenutak još nije došao. Sloboda,

odnosno oslobađanje je u mom životu proces koji ne prestaje.

Više se dokazujem sebi nego li drugima. Mi često krivo mislimo

da drugi nešto misle o nama. Uglavnom se sami "ukopavamo"

u svoj set samoobmanjujućih predrasuda i stereotipa koji nas

nerijetko blokiraju. Spomenuti proces oslobađanja podrazumijeva

upoznavanje sebe i cjeloživotno učenje na temu – kako

zapravo zavoljeti sebe samu. Nekada nam za to treba pola

stoljeća, nekada 25 godina, a nekada par sekundi. Osjećaj

uspješne slobode davali su mi i određene činjenice vezane za

odgoj mog sina, određeni, recimo to tako "majčinski uspjesi".

Vjerujem da je ta majčinska od svih uloga koje ste kao

model i poslovna žena odigrali kroz život bila najteža?

- Apsolutno. Ta uloga je ispunjena krivnjom, a pogotovo u

mom slučaju, ja koja svakako nisam majka klišea, niti sam

nužno bila preprisutna, i onda shodno sve što činiš djeluje kao

nadoknada mnogim nesudjelovanjima, a to onda stvara druge

probleme. Sve skupa, nikada i nikako se kao majka ne možeš

iskupiti za počinjene "greške" i greške, bez navodnika. Ipak,

ništa ni od institucije pokajanja. To isto ne "pali". Samo ne

smijemo ignorirati ono što je počinjeno.

Vaša priča je i ovo: 150 $ u džepu, zračna luka JFK u New

Yorku. Zvuči kao početak interesantnog filma o velikom

uspjehu u nevjerojatnim uvjetima....

- Danas to zvuči kao sjajni početak. Kao roditelj, tu vrst

avanture svom djetetu ne bih dopustila. S druge strane, sreća

je da moji roditelji nisu imali pojma što radim. Također, ni ja

nisam znala što radim, u smislu da to tadašnje iskustvo nisam

imala s čim usporediti. Na primjer, nisam imala pojma koji je

prosjek novca koji ljudi obično imaju kada slete na njujorški

aerodrom. Ono oko čega me posebno hvata nostalgija kada

razmišljam o tom periodu jest da sam tada doista živjela "u

trenutku".

Razgovarajmo o tri duboko ideologizirana termina:

moda, ljepota, zdravlje. Tri su to pojma o kojima

stalno pregovaramo, koje se pravimo da razumijemo,

koje koristimo kao akreditacijske alate u životu da

pokažemo da smo dobro, da se brinemo o sebi, da

smo u "trendu". Sada kada retrospektivno sagledate

svoju karijeru, s kojim reprezentacijama ste imali

problem? Poteškoće?

- Kada pogledam unatrag: nisam jela dovoljno jer nisam

imala dovoljno novca. Bila sam pothranjena. Zdravlje je tih

90-ih bila nepopularna, ne-cool riječ. U mojoj torbi su postojale

cigarete, putovnica i aspirini. Nisam tada živjela zdravo,

svakako ne po uzusima nove ideologije zdravlja. Ipak, danas ne

bih voljela da moj sin tako živi, koji i neće tako živjeti jer nije

117

118

Fotografiju je snimio londonski modni i umjetnički fotografi Joseph Seresini

Fotografiju gore, kampanju za sezonu proljeće/ljeto 1999. dizajnerice Jil Sander, snimio je britanski modni

fotograf David Sims. Modni urednik je Joe McKenna, make-up artistica Linda Cantello, a stilist kose Guido Palau.

Fotografiju dolje, kampanju za sezonu proljeće/ljeto 2012. kuće Hermès, snimila je američka fotografkinja Zoë

Ghertner. Modna urednica je Alex White, make-up artistica Sally Branka, a stilist kose Naoki Komiya

119

model, iako smo probali

dok je bio mlađi, ali mu se,

srećom, nije svidjelo.

Slavni modni fotograf

Irving Penn vas je

navodno izbacio iz

studija? Molim vas,

prepričajte nam tu

scenu...

- Nije me u

najdoslovnijem smislu te riječi istjerao iz studija, ali bio je

to jedan od onih susreta modela i fotografa koji nije

ovjekovječen dobrom fotografijom, upravo suprotno.

Nisam dakle dobila fotografiju, ali sam dobila važnu

životnu lekciju.

Koju?

- Ta ikona, sam Penn me je kasnije nazvao i rekao da

modu ne smijem doživljavati osobno. Ako te se odbije, to

nije do tebe, već do tuđih očekivanja u koja se taj put nisi

uklopila. Možda je zapravo najvažnija lekcija cijele moje

karijere ta da sam se naučila nositi s odbijanjem,

sveopćim odbijanjem, ne samo karijernim, poslovnim.

Danas racionalno gledam na to.

Vi ste doslovno živjeli u "vremenu prije nadmoći

algoritama" - da parafraziram dio iz vaše knjige...

Koje su prednosti odnosno mane tog perioda u

odnosnu na danas?

- Danas smo stalno bombardirani vijestima, i stalno

smo upućeni na neku vrst anksioznosti, OKP-a. Pritom,

osobno nemam profile na društvenim mrežama, i neću ih

nikada imati. Ipak, stalno nešto stiže do mene, i to što

stiže je – previše. Ne zanima me, ali ipak znam za to

nešto... Vrijeme prije je bilo drugačije, ali bila sam mlađa, a

mladost pak prati druga vrsta problema. Danas sam stari

pas. Jako stari pas.

Vašu biografiju supotpisuju, odnosno

sukreiraju velika autorska, fotografska imena kao

što su David Sims, Steven Meisel... Prijateljstvo?

- Prijateljstvo je možda prejaka riječ.

Zašto?

- Zato što se radi o modi. Svijet mode je površan svijet i

u njemu se sve vrti oko izgleda, nekoga ili nečega.

Karakter ti može pomoći, ali ako nemaš izgled koji se

traži, nećeš dobiti kampanju koju potpisuje netko od

velikih imena mode. Razvila sam jasnu distancu od toga.

Prijateljstva se mogu dogoditi, ali ona se događaju na

potpuno drugoj razini i s drugim razlozima. Ona se

događaju kada smo "ogoljeni", a ne oboružani raznim

kostimima koje trebamo, u konačnici – prodati. U tom

poslu sam bila radi kreativnosti, slika, ludila... ne zbog

prijateljstva.

Bila i ostala?

- I dalje sam u modi, ali sve je manje kreativnosti.

'Svijet mode je površan svijet i u

njemu se sve vrti oko izgleda. U

tom poslu nema romantizirane

verzije demokracije,

narcisoidna je to kultura'

Kako to da je knjiga postala vaš cilj, vaš alat, medij?

- Htjela sam okupiti svoje fotografije, odnosno

napraviti presjek svog rada, ali usprkos svom izdavaču

nisam htjela da na tom papiru budu samo fotografije. S

obzirom na to da nisam autorica, ovaj je proces bio bolan.

Učila sam pisati s namjerom da što bolje isprocesuiram

svoj rad.

Bio je to terapijski rad, čini se?

- Apsolutno.

Na tom tragu, koji su to vama sporni "toksični"

elementi industrije u kojoj ste i dalje?

- Previše ih je. Valjda činjenica da je sve samo i

isključivo oko izgleda – moraš dobro izgledati da bi to

nešto na tebi dobro izgledalo i da bi se, shodno, prodalo.

U tom poslu nema romantizirane verzije demokracije,

jako je okrutno. Narcisoidna je to kultura, pa naravno da

su dionici te iste kulture – narcisoidni. Ako to tako sve

jasno vidite, nećete imati problema s toksičnim

elementima mode.

Zvučite vrlo pomireno, da ne kažem spiritualno.

Jeste li?

- Nadam se. Iako ne idem na terapiju, volim jesti voće,

ali volim i piti, katkad pušim cigarete, ne trčim, ali plivam

kao stari labrador. Istina je, trudim se biti u balansu, ali to

zaista je najteže.

Što kao stari pas, stara labradorica, znate o ljubavi?

Zaljubljeni ste, kako samo kažete, u drugog "starog

psa", oskarovca Pawela Pawlikowskog... Dajte nam

natruhe vlastite spoznaje o toj temi.

- Da, mi smo stari psi, koliko god to bilo smiješno. Ne

želim zvučati kao Yoko Ono – ali, sve u životu se vrti oko

ljubavi. Zaista, i što prije to osvijestimo, lakše živimo.

Popularno pitanje: što biste samoj sebi, mlađoj

verziji iz današnje pozicije savjetovali?

- Ništa ne bih mijenjala, rekla bih joj i da se stresira i da

se ne stresira. Možda ovo: uživaj više u putovanjima,

danas ih nema kao nekada. Bila sam tada prestrašena. I

stalno sam radila.

Što danas radite i gdje živite?

- Nas dvoje, Pawel i ja, živimo između Grčke i Poljske, i

trudim se naći balans, raditi na svojim projektima, više

čitati, biti dobra majka i supruga.

120

Fotografiju za rujanski broj

magazina W snimili su modni

fotografi Mert Alas i Marcus

Pigott 2006. Modna urednica je

Alex White, make-up artistica

Lucia Pieroni, a stilist kose Oribe.

121

GG MODA

Nabori

stila

Večernja haljina Madame

Grès iz kolekcije jesen/zima

1958. (lijevo). Starorimska

statua božice Kirke u

drapiranoj haljini, oko 4 st.

prije Krista (gore)

FOTO: PROFIMEDIA (9)

BALMAIN

122

CARVEN

Teoriji da je moda

vid umjetnosti u

prilog ide i jesenski

trend drapiranih

haljina, majica i

ogrtača: tom

tehnikom izrade

odjevni predmeti

dobivaju

profinjeno

artistički

skulpturalni izgled

ISSEY MIYAKE

tekst ANELA MARTINOVIĆ

BOTTEGA VENETA

Ako je krojenje najtehničkiji

oblik izrade odjeće,

onda je drapiranje

najumjetničkiji, rekla je

davno Madame Grès,

francuska dizajnerica i

osnivačica kuće visoke mode Grès koja je

slavu stekla 30-ih i 40-ih godina prošlog

stoljeća. Pravim imenom Germaine Émilie

Krebs, dizajnerica je bila poznata po drapiranim

haljinama nadahnutim odjećom prikazanom

na grčkim i rimskim skulpturama;

za njihovu je izradu bilo potrebno i do 70

metara svilenog džerseja, a obavijale su tijelo

ističući svaku oblinu, što ukazuje na

zahtjevnost takvog načina kreiranja.

Naime, zbog drevnosti te tehnike koja datira

još iz 3. tisućljeća prije nove ere kod

nekih se ustalilo mišljenje kako je to samo

način da se prikrije nedovoljna tehnička

potkovanost u izradi kroja. A ne bi mogli

biti više u krivu!

Drapiranje, odnosno namještanje nabora,

najčešće se izvodi direktno na tijelu

manekenke ili krojačkoj lutki i potrebna je

velika umješnost kako bi se od nabranog

CONNER IVES

SCHIAPARELLI

MOLLY GODDARD

123

BALENCIAGA

CHRISTIAN DIOR

LOEWE

LOUIS VUITTON

BURBERRY

CHANEL

DRAPIRANJE JE VIDLJIVO U KREACIJAMA IZ JESENSKIH

KOLEKCIJA MODNIH KUĆA KOJE SU TIM NAČINOM

MODELIRANJA DALE ODJEĆI ŽENSTVENU FLUID NOST


komada tkanine dobio funkcionalni

odjevni predmet. Drapiranje uostalom

utječe na način, odnosno oblik u kojem

tkanina pada preko tijela te je vrlo značajno

za dizajn i razvoj odjevnih predmeta

kao i za izbor odgovarajuće tkanine za

namijenjeni odjevni predmet. Stoga je

drapiranje tkanine prava znanost unutar

tekstilne industrije, a drapirana odjeća

dio stalnih postava muzeja mode.

Primjerice, na tekstilnom odjelu njujorškog

muzeja Metropolitan može se

vidjeti nekoliko modela haljina kuće Grès,

kao i kuće Vionnet čija je vlasnica,

Madeleine Vionnet, bila sunarodnjakinja

i suvremenica gospođe Grès. I jednako

kao ona, nadahnjivala se antičkom odjećom

kreirajući elegantne dnevne komplete

od drapiranog muslina te glamurozne

drapirane večernje haljine od satena.

Prema definiciji Britanskog instituta

za normizaciju (British

Standard Institute) drapiranje

tkanine je granica do koje će se tkanina

deformirati uslijed djelovanja vlastite

mase kada se omogući da visi, a koefi ci

jent drapiranja opisuje način kako tka

nina pada, poprima specijalne oblike i

nabore na ljudskom tijelu pod silom teže.

Stoga finoća drapiranja ovisi o vrsti

tkanine: fini tanki materijali poput mu

slina i šifona mogu se slagati u milime

tarskim naborima baš kao u kreacijama

Madame Grès, dok se od debljih ma

terijala kao što su štofovi i taftovi do

bivaju krupniji i izraženiji nabori. To nije

puko filozofiranje: oba načina izvedbe

mogu se vidjeti u kreacijama iz jesenskih

kolekcija svjetskih modnih kuća čiji su

kreativni direktori tim načinom mo

deliranja dali odjeći fluid nost, udobnost i

ženstven izgled. Ti nabori nisu fiksni

(učvršćeni su tek ša vom na spoju dva

krojna dijela) pa drapiranje ne treba

124

zamijeniti za plisiranje, tehniku izrade

fiksnih nabora, što je najčešći slučaj

među modnim laicima.

Neki su se dizajneri, baš kao i

Madame Grès, nadahnuli antikom.

Maria Grazia Chiuri, kreativna direktorica

kuće Christian Dior, za jesensku je

sezonu predstavila niz dugačkih haljina

nalik na antički peplos, dugu i široku

žensku haljinu bez rukava, s bogatim

naborima. Kao i Daniel Roseberry, kreativni

direktor Schiaparellija, koji je na

pariškoj reviji prezentirao nabrane haljine

bez naramenica. No, za razliku od

Madame Grès, ti dizajneri nisu drapirali

držeći se oblika tijela, već su naborima

dobili volumen koji stvara novi odnos

tijela i prostora pa su njihove kreacije

više avangardne nego ženstvene. Na sličnom

je tragu i Louise Trotter, kreativna

direktorica kuće Carven, no drapirane

od fine vunene tkanine, njene su haljine

kudikamo seksepilnije.

Večernja haljina iz

kolekcije za zimu

1935., francuske

dizajnerice

Madeleine Vionnet

Kao i haljine i suknje Balmainova

glavnog kreativca, Oliviera

Rousteinga. Koristeći deblji taft,

on je drapiranjem naglasio ženske

bokove, stvarajući vizualni trik

raskošnog ženskog tijela. To je jedan od

pokaznih primjera kako se drapiranjem,

među ostalim, mogu postići lažni efekti

zaobljene, kao i vitke figure; drapiranjem

na strateškim mjestima kao što je trbuh

može se pokriti neestetski ''višak'' oko

struka i na drugim kritičnim mjestima.

No, drapiranje funkcionira i samo kao

ukrasni element. Jonathan Anderson iz

španjolskog brenda Loewe, primjerice,

kreirao je nekoliko raskošno nabranih

jakni koje senzualno obavijaju tijelo.

Slično je napravio i japanski dizajner

Issey Miyake koji je u svijetu mode

poznat kao majstor plisiranja čije su tehnike

temeljene na japanskoj tradiciji

izrade odjeće. Miyake je osmislio ogrtače

od finih vunenih tkanina koje je drapirao

u raznim smjerovima u potpunosti negirajući

oblik tijela. Isto to, samo s donjim

dijelom odjeće, napravio je Nicolas

Ghesquiere u kolekciji za kuću Louis

Vuitton. On je kreirao široke mini suknje

s naborima poput morskih školjki koje

također ne prate liniju tijela, već djeluju

poput suvremenih skulptura. A trend

drapiranja jedva je dočekao i Demna

Gvasalia iz Balenciage koji obožava voluminoznost,

pa su tako njegovi oversized

kaputi i haljine dobili vrlo umjetnički

izgled - baš poput antičkih skulptura

koje su ih nadahnule.

125

GG MAN

BRZI I

MODNO

v

ZESTOKI

Kad ne sudjeluju u utrkama Formule 1,

slavni vozači nadmeću se u stilskim igrama,

kao nove ikone fashion scene koja je svježu

inspiraciju pronašla u oktanskom cirkusu

tekst JASMINA RODIĆ

126

Britanski vozač Formule 1 Lewis

Hamilton nije poznat samo po

svojim uspjesima na stazi već i po

osebujnom modnom stilu

FOTO: DIOR PRESS

Ako ne predviđate

strategije

zaustavljanja u boksu

i ne uspoređujete

performanse guma,

zašto je uopće

gledate? - zapitao se nedavno jedan

strastveni ljubitelj Formule 1. Odgovor u

stilu "zbog zgodnih vozača i Netflix

efekta" vjerojatno bi ga zgrozio, no

upravo je dokumentarac "Formula 1:

Drive to Survive" iz 2019. lansirao taj

sport u orbitu pop kulture pruživši

zanimljiv pogled iza kulisa na utrke

Svjetskog prvenstva F1. Postigao je ono

što mu je bio cilj - privukao je pažnju

dotad manje-više nezainteresirane

Generacije Z. Isti oni klinci koji su još

donedavno F1 doživljavali kao nedjeljnu

razbibrigu za očeve i djedove počeli su

zajedno s njima sjedati pred televizor i

komentirati utrke.

Kud Generacije Z okom, tud svi ostali

skokom, pa i modni brendovi koji su

shvatili da se na trkaćim stazama i u pit

stopovima krije i dalje neosvojena marketinška

niša koju valja iskoristiti.

Uistinu bi bilo šteta neupregnuti #fashionicon

potencijal Lewisa Hamiltona s 51

milijunom pratitelja na društvenim mrežama,

prvorangiranog na F1 ljestvici za

2024. Max Verstappena, neodoljivo slatkog

Carlesa Leclerca ili markantnog

Carlosa Sainza (koji bi sa svojim licem

mogao i u neki film, po mogućnosti

Almodovarov) te na taj način doprijeti

do džepova neke nove publike. Ovaj mjesec

Dior će lansirati kolekciju napravljenu

u suradnji s Hamiltonom, koji je

ambasador njihove muške linije, a i ostale

F1 zvijezde su posljednjih godina svoj

potpis stavile na barem jedan ugovor s

nekom slavnom dizajnerskom kućom,

postavši novim modnim ikonama. Baš

kao što skauti vrebaju talente na sportskim

terenima, isto to sada čine i predstavnici

modnih kuća, čiji je zadatak primamiti

slavne vozače i F1 timove da

reklamiraju njihove proizvode. Tag

Heuer, švicarska marka satova u vlasništvu

francuskog luksuznog konglomerata

LVMH, upravo je u završnici pregovora o

preuzimanju statusa službenog sponzora

mjerenja vremena automobilskih

127

FOTO: PROFIMEDIA

Američki glumac

Brad Pitt na

snimanju sportskoakcijskog

filma 'F1'

automobilističkog prvenstva, a među

publikom su bili i britanski kralj George

VI. te kraljica Elizabeta. Danas popularni

termin Formula 1 u samom imenu natjecanja

se pojavljuje tek 1981. (odnoseći se

na skup pravila kojih se sudionici moraju

pridržavati), a nekoliko godina ranije vlasnik

F1 postaje britanski poduzetnik i

bivši vozač autoutrka Bernie Ecclestone.

U narednim desetljećima Formula 1 je

bila jedno od najgledanijih sportskih

događanja u Europi, što je privlačilo i

oglašivače, pa je Bernie zadovoljno trljao

ruke. Moët & Chandon, Louis Vuitton i

Rolex bili su mu omiljeni poslovni partneri,

baš kao i najveći igrači iz duhanske

industrije, a uz vrtoglave cifre koje je

dobivao za prava na prijenos utrka, njegovo

je bogatstvo raslo. Oko trkačkih

staza kojima su dominirali velikani poput

Aytona Senne i Alaina Prosta okupljali su

se najbogatiji i najmoćniji, jer je prisustvovati

utrkama F1 bila stvar prestiža.

No, početkom 2000-ih Formula 1 ulazi u

vrlo teško razdoblje. Poklonici natjecanja

počeli su gubiti zanimanje - višegodišnja

dominacija Michaela Schumachera i

Ferrarija ubijala je bilo kakvu nepredvidljivost

( jer timovi s malim budžetom

naprosto nisu mogli konkurirati velikim

momčadima), a kako je u Europskoj uniji

došlo do zabrane reklamiranja duhana i

duhanskih proizvoda, prihodi su počeli

padati. Nije pomagalo ni to što je vlasnik

licence Bernie odbijao mogućnost da

Formulu 1 pokuša približi mlađoj publici,

govoreći kako se odbija na društvenim

mrežama i putem medija "dodvoravati

klincima bez novca". Naposljetku 2016.

za vrtoglavih 4,4 milijarde dolara prodaje

Formulu 1 američkoj tvrtki Liberty Media

koja novom strategijom ponovno podiže

interes za tim sportom, ne samo na

europskom već i američkom tlu. I da, oni

definitivno nemaju problema s tim da se

u procesu dodvoravaju Generaciji Z ako

to znači da će na njima moći zaraditi.

Iskoristili su društvene mreže kao platformu

za bildanje imidža F1 te dogovorili

suradnju s Netflixom. Priča o brzim i

žestokim dečkima iz jurećih bolida, ispričana

kroz pet sezona, oduševila je stare

ljubitelje Formule 1, ali i privukla nove.

NOVE MODNE IKONE

S rastućom bazom mladih fanova i

novim, američkim tržištem F1 je ponovno

postao cool, baš kao i njegovi glavni protagonisti,

a modna industrija nikad ne

propušta ujediniti snage s takvim ljudima.

Reis se udružio s McLarenom,

utrka Formule 1, što bi trebao biti

jedan od najskupljih marketinških

ugovora u sportu (od 2013. pa dosad

to je bio Rolex). Nisu u ovom "braku iz

interesa" proračunata strana samo

modne kuće. I F1 ima svoje razloge

zašto je morao nabildati imidž, postati

cool i svidjeti se novoj publici. Sve to,

skupa s fotografijama prezgodnog

Brada Pitta u bijelom trkaćem kombinezonu

sa snimanja sportsko-akcijskog

filma F1 koji sljedeće godine stiže

u kina, da naslutiti kako Formula 1 proživljava

svojevrsnu pop renesansu. No,

krenimo otpočetka.

OKTANSKA

RAZBIBRIGA

ZA BOGATAŠE

Iako su se održavale i prije toga,

prvom službenom utrkom današnje

Formule 1 smatra se ona održana 30.

svibnja 1950. na stazi Silverstone Circuit,

89 km sjeverozapadno od Londona.

Velika nagrada Velike Britanije odabrana

je za početak novoosnovanog Svjetskog

Kim Jones i Lewis

Hamilton (gore).

Kreacija iz njihove

zajedničke

kolekcije (desno)

FOTO: PROFIMEDIA (1) I DIOR PRESS (1)

128


FOTO: ASTON MARTIN PRESS (2)

/ 1

/ 2

Modni brendovi shvatili su

da se na trkačkim stazama

krije neosvojena

marketinška niša

Charles Leclerc kao zaštitno lice Ray

Bana (1). Fernando Alonso u

kampanji Boss x Aston Martin (2).

Lando Norris vlasnik je modnog

brenda Quadrant (3)

/ 4

/ 5

/ 3

George Russell u outfitu

Tommyja Hilfigera (4).

Carlos Sainz surađivao je

s Ray Banom (5)

129

/ 1

FOTO: PUMA PRESS

Georgia May

Jagger u

Ferrarijevoj

kreaciji

Boss s Aston Martinom, a Giorgio

Armani s Ferrarijem. Slavni fashion brendovi

prepoznali su potencijal Formule 1

kao platforme za promociju: utrke privlače

milijune gledatelja, a vozači su postali

influenceri s ogromnim brojem pratitelja

na društvenim mrežama, što je stvorilo

savršenu priliku za luksuzne modne kuće

da predstave svoje proizvode široj publici.

Globalna priroda F1, s utrkama na šest

kontinenata, pruža modnim brendovima

jedinstvenu priliku za doseg različitih

tržišta, a te suradnje su značajan izvor

prihoda i za F1 timove i vozače.

Sedmerostruki svjetski prvak Formule 1 i

brand ambasador Diorove muške kolekcije

Lewis Hamilton ove jeseni predstavio

je kolekciju koju je kreirao u suradnji s

Diorovim kreativnim direktorom za mušku

odjeću Kimom Jonesom. Dvojac koji

se sprijateljio još 2016. u backstageu

Louisa Vuitona na Tjednu mode u Parizu

(Kim je tad još radio za LV) inspiraciju je

pronašao u materijalima i bojama karakterističnim

za Afriku.

- Ovu kolekciju prožima naša zajednička

ljubav prema prirodi, želju za slavljenjem

Afrike i interes za zanatske procese

i tehnike koji ujedinjuju zanatlije tog

kontinenta sa znanjem našeg ateljea -

rekao je Kim. Komadi iz kolekcije koji

imaju estetske poveznice s Afrikom

posvećeni su skijanju i snowboardingu,

inače Lewisovim omiljenim sportovima,

a ističu se višebojne skijaške jakne, hlače,

pleteni džemperi, Diorov snowboard,

kaciga, ali i elegantni blejzeri i hlače.

/ 3

BUDUĆNOST

Kreacija

nastala u

kolaboraciji

brenda Puma i

F1 (1). Chanelov

model

inspiriran

trkačkim

kombinezonom

(2). Model na

pisti u

Ferrarijevoj

kreaciji (3)

- Moda je moćan alat za izražavanje

identiteta i vrijednosti, a ova kolekcija je

spoj moje ljubavi prema modi i trkaćem

naslijeđu. Želio sam stvoriti nešto što

odražava moj osobni stil, ali i duh

Formule 1 - objasnio je Lewis, inače vlasnik

modnog brenda +44 koji u svojoj

ponudi nudi širok izbor odjeće, od kojeg

većina zarade ide u blagajnu njegove

dobrotvorne zaklade "Mission 44".

Hamilton je veliki ljubitelj mode koji

redovito pohodi Tjedne mode diljem svijeta,

a prije Diora godinama je bio zaštitno

lice brenda Tommy Hilfiger, čiji mu je

istoimeni vlasnik prišao u jednom njujorškom

hotelu, želeći mu pohvaliti stil i

predložiti suradnju. I Lewisov kolega s

trkaćih pista Fernando Alonso zaplovio

je modnim vodama, kao ambasador

brenda Hugo Boss od ljeta 2023., pa njihove

kreacije nosi na crvenom tepihu te

sudjeluje u promocijama tog brenda na

društvenim mrežama, dok su vozači

Charles Leclerc i Carlos Sainz zaštitna

lica RayBan kampanje. Osim želje za

zaradom, Formula 1 i modna industrija

/ 2

dijele i neke zajedničke plemenitije ciljeve

poput održivosti: F1 se obvezala

postati klimatski neutralna do 2030., a

modni brendovi rade na smanjenju utjecaja

na okoliš, što stvara priliku za nove

oblike suradnji. Primjer je inicijativa

DHL-a, logističkog partnera F1, i brenda

BEEN London koji su zajedno lansirali

liniju modnih dodataka napravljenih od

recikliranih materijala poput bannera s

F1 utrka. Suradnje modnih kuća i slavnih

vozača Formule 1 mijenjaju percepciju

tog sporta i kod ženske publike: sve više

žena se zanima za F1, privučene ne samo

adrenalinom utrka već i stilom koji taj

sport sad predstavlja.

FOTO: PROFIMEDIA (2) I FERRARI PRESS (1)

130

GG TIJELO MODE

Otvaranje Olimpijskih

igara ljetos u Parizu bilo je

spektakularno i

sofisticirano, s puno

karakterističnog

francuskog duha, što znači

liberalno estetizirano i

otvoreno autorskim

interpretacijama

ikonografskog i kulturalnog

arhiva. U dvije riječi: lijepo i

kontroverzno! - piše

kolumnistica Nataša

Mihaljčišin

FOTOGRAFIJA: PRIVATNI ALBUM

Haljina dizajnera Azedinea Alaïe koju je operna diva Jessye Norman nosila 1989. na proslavi

dvjestote godišnjice Francuske revolucije inspirirala je kuću Dior za dizajn haljine performerice

Axelle Saint-Cirel u kojoj je nastupila na otvaranju Olimpijskih igara u Parizu 2024.

LOGIKA

POGREŠNOSTI

132

Termin "lijepo" nije lako braniti i zaista su

komentari i kvalifikacije na razini osobnih

doživljaja teško oborivi ako se s njima ne

slažemo, tako da su salve nezadovoljstva

zbog tako vizualno netipične i sadržajno

zahtjevne ceremonije bile sasvim

prihvatljiva reakcija. Ono što je bilo znatno teže za razumjeti i

opravdati jest službena reakcija Vatikana koji je, žalostan što je

jedna inscenacija tijekom otvaranja Igara izgledala kao

parodija slike Leonarda da Vincija "Posljednja večera", izjavio:

"Sveta Stolica ražalošćena je određenim prizorima s

ceremonije otvaranja Olimpijskih igara u Parizu i ne može se

ne pridružiti onima koji su posljednjih dana osudili uvredu

učinjenu mnogim kršćanima i vjernicima drugih religija".

Lomila su se koplja oko spornog prizora, uvrijeđeni su bivali

sve uvređeniji i osjetljiviji vidjevši u njemu agendu neke opasne

i demonske sile koja bi htjela dovesti u pitanje temeljne

konstrukcije kršćanske moralnosti i eventualno ih uskoro i

potpuno srušiti. Ta zlokobna i amoralna strana prepoznata je

FOTO: GETTY IMAGES

kod svih onih koji zagovaraju prava LGBT osoba i koji se

zalažu za ravnopravnost istospolnih zajednica i slično. U

nekoliko koraka je osjećaj povrijeđenosti eskalirao u

prozivanje, optuživanje i diskvalifikaciju. Zalud je režiser i

umjetnički direktor Thomas Jolly ponavljao kako scena s

golim pjevačem oslikanim plavom bojom, dok u pozadini za

stolom poziraju plesači i drag queen izvođači, predstavlja

grčkog boga Dioniza. Uprizorena je u želji da ukaže na apsurd

bilo kakvog nasilja među ljudskim bićima. Naglasio je kako u

Francuskoj ljudi imaju pravo voljeti koga žele i to je osnovna

ideja onoga što je želio prikazati: inkluzivnost, jednakost u

različitom i slobodnom izboru. Društvo se pokazalo duboko

podijeljeno: jednima je ista scena predstavljala potvrdu

njihovih elementarnih ljudskih prava, drugima je označavala

direktan napad na tradicionalne vrijednosti i način života, a

koje su, po njima, bogomdane i neupitne i u ime kojih treba

tvrdokorno čuvati stanoviti identitet i budućnost tako

ustrojenog društva. Možda sve to i ne bi otišlo tako daleko i

duboko kad bi se zaustavilo na liniji nerazumijevanja i kad bi

se barem zatražilo dodatno objašnjenje (od autora) prije

nego što se zbunjenost pretvori u povrijeđenost nakon koje

slijedi verbalni napad, osuda i, na koncu, rigidna presuda.

Zanimljivo je i iznenađujuće kako se na liniji

nerazumijevanja zaustavila potencijalna kontroverza oko

posvemašnjeg LMVH brendiranja istih tih Olimpijskih igara.

Sve je bilo tako krasno osmišljeno i izvedeno: letio je tajnoviti

vitez okolo kroz francusku povijest i pariške kulturne

toponime u zadivljujuće maštovito dizajniranoj interpretaciji

viteškog outfita s notom suptilne dekonstrukcije, božica je

jahala na konju, zvijezde su pjevale u dizajnerskim toaletama,

nosili su se kovčezi, prikazivane su artizanske vještine i sve to

kao da dizajn u Francuskoj postoji samo u okviru LMVH

korporacije. I u svijetu mode, u kojoj je Pariz oduvijek centar,

rijetki su bili osvrti ili bilo kakvo kritičko mišljenje u vezi s

tako isključivom promocijom Louis Vuitton Moët Hennessy

grupe, čiji je čelni čovjek jedan od najbogatijih ljudi na svijetu.

163 milijuna dolara vrijedan ugovor osigurao je da kad

razmišljamo o olimpijskom duhu međunarodne suradnje,

jednakosti i ravnopravnosti, kad evociramo povijesna i

herojska postignuća, slavimo uz spomenuta pića koja su

ponijela etiketu oficijelnog šampanjca Olimpijade! Čaše bi

trebale biti proizvedene u kompaniji koja je, isto tako, u

vlasništvu spomenute korporacije i tako redom sve do

medalja izloženih u kovčežićima ukrašenim poznatim logom.

Takav nivo ekstremnog brendiranja dosad je neviđen - u

olimpijskim spektaklima. I nikom ništa!? Unatoč tome što je,

zahvaljujući moćnim okolnostima, korporacija angažirala

sjajne dizajnere koji su osmislili isto tako mahom sjajne

outfite za sve zvijezde izvođače koji su nastupali u spektaklu,

poneki momenti zaista su bili ispod nivoa, u prvom redu

reinterpretacija francuske zastave koju je kao haljinu nosila

jazz i mezzo-soprano vokalistica Axelle Saint-Cirel. Bila je to

vrlo blijeda kopija haljine koju je za Jessye Norman kreirao

Azzedine Alaïa. Nastupila je u njoj 14. 7. 1989. prilikom

proslave dvjestote godišnjice Francuske revolucije.

Nezaboravna haljina u kojoj je Jessye otpjevala Marseljezu

ostala je u povijesti mode kao jedna od onih koje zasluženo

nose atribut: iconic! Izbor dizajnera odražava tadašnji duh u

francuskoj kulturi kad je autentični talent bio pretpostavljen

sponzorskim utjecajima. Suočeni s ekstazom brendiranja,

dolazimo u poziciju nemaštovitog perpetuiranja već

133

Referirajući se na modu, čuveni fotograf

Irving Pen svojedobno je izjavio: 'Uvijek

sam mislio kako mi ustvari prodajemo

snove, a ne odjeću'. Rasprava o tome

kako je i zašto luksuz izgubio sjaj traje

već godinama. Najveći je problem

današnje modne industrije što se više

nitko ne usuđuje sanjati

viđenog u marketinškim konstrukcijama koje tvrde kako

car nije gol. Naravno, pri tome se brendiranje kao

takvo ne okrivljuje za sve krivo i loše što se u

modnom sustavu događa, no pragmatična etika

brendiranja nikako nije zagovarač niti jamac

autentičnog i kreativnog sadržaja per se. U

Parizu je agresivna vidljivost moćnog sponzora

na neki način dezavuirala čuveni francuski

rafinman i difamirala sjaj luksuza odvodeći ga

u neprikladnu i kontradiktornu poziciju

preeksponirane kulturne vrijednosti.

Luksuz, ma koliko god bio

nedemokratičan, elitistički i nepravedan,

svoje uporište i opravdanje može zadržati

samo ako iza njega stoje vrhunska

kvaliteta, majstorska izrada, puno

radnih sati, strogo limitirana serija i

dizajn utemeljen u kreativnoj

povezanosti s kulturnim kapitalom - uz

neophodan dodatak otmjene

samozatajnosti. Sve drugo je zavodljiva

obmana i kopija ideje luksuza kojoj je

jedini cilj masovna potrošnja i profit

ma kako vješte i kreativne

marketinške strategije koristila.

Referirajući se na modu,

čuveni fotograf Irving

Pen svojedobno je izjavio:

"Uvijek sam mislio kako mi ustvari

prodajemo snove, a ne odjeću".

Rasprava o tome kako je i zašto

luksuz izgubio sjaj traje već

godinama. Novinarka Dana Thomas

napisala je odličnu knjigu o toj temi pod

naslovom: "Deluxe - kako je luksuz izgubio

sjaj". Analizirajući pojam luksuza ne samo na

nivou proizvoda nego i načina života, tvrdi kako

je nekoć davno luksuz bio rezerviran isključivo

za odabrane, za bogatu aristokraciju. Današnji bi

pojam luksuza za tu staru elitu bio potpuno

neprepoznatljiv. Mali obiteljski obrti posvećeni

integritetu i kvaliteti nestali su - zamijenile su ih

masovne korporacije fokusirane isključivo na rast,

prepoznatljivost brenda, oglašavanje i, iznad svega,

dobit. Kvantiteta je odavno zamijenila kvalitetu, a

gotovo sva proizvodnja preselila se u velike tvornice smještene

u zemljama poput Kine gdje se luksuzna ručna torbica

proizvodi odmah do proizvoda namijenjenog masovnom

tržištu. Istražujući mračnu stranu industrije luksuza, opisala je

pretrpane tvornice u Kini u kojima radnici po cijele dane na

torbe lijepe etikete Made in Italy. Kao posljednju utvrdu

tradicionalnog luksuza navodi - Hermès. Ako riječ luksuz u

retoričkom pitanju o sjaju zamijenimo pojmom mode, eto nas

u gorućoj suvremenoj dilemi: je li moda izgubila sjaj, značaj,

kreativnu i kulturnu važnost? Ima li je još negdje u opipljivom

materijalnom svijetu ili se već potpuno preselila u sferu

virtualnog i viralnog, a našim tijelima ostavila vječnu potragu

za identitetom u beskonačnom recikliranju i stiliziranju već

viđenog, doživljenog, pomalo zaboravljenog - u modnom

smislu, naravno. Nije lako s modom biti i politički

korektan i demokratičan i održiv i inkluzivan kako to

već sveprisutni woke trend nalaže. Nažalost,

moda nije demokratična - niti je ikad bila,

jednostavno zbog toga što je proizvodnja

kvalitetne odjeće skupa. Moda briljira onda kad

se ne pokorava tržišnoj politici, nego kad se

nađe na teritoriju nesputane kreativnosti.

Samo tada može doseći visoke nivoe

začudnosti i maštovitosti. Najveći je

problem današnje modne industrije što

se više nitko ne usuđuje sanjati! Svi su

opsjednuti prodajom i presingom

društvenih mreža kako bi iznjedrili kakav

uvjerljiv umjetnički stav kojim bi strateški

definirali narativ brenda. Strateški u

smislu povećanja profita, naravno. Moda

tako postaje dosadna i predvidljiva baš

zato što se pokušava prodati kao

demokratična, pouzdano moralna i fair,

što nikad nije bila. Na koncu, umjesto

ravnopravnosti na bilo kojem nivou,

imamo inflaciju licemjerja i tokenizma.

Održivost je u modi koja se u svojoj

biti referira na novo skoro pa

oksimoron!? Ili bismo doslovce

trebali prestati s proizvodnjom

nove odjeće i reciklirati samo ono

što već posjedujemo, što se

zasigurno neće dogoditi, ponajviše

zbog već spomenutih razloga

prodaje i profita, a i zato što se radi o

dugotrajnoj manifestaciji kulturnog

potencijala i kreativnosti.

Možda je ipak najvažniji razlog postojanja

mode onaj koji joj još uvijek osigurava opstanak,

upravo njena uloga u konstrukciji identiteta. S

neizvjesnim ishodom.

Konglomerat LVMH odjenuo je djelatnike i

sudionike otvaranja i zatvaranja Olimpijskih

igara u odjeću vlastitih modnih brendova.

Osim toga Olimpijada je bila opremljena

uporabnim proizvodima koje su osmislili

dizajner njihovih lifestyle brendova

FOTOGRAFIJA: LAUNCHMETRICS/SPOTLIGHT

134

Pinceta koja ima

nagradu

Allureove Kuće

Slavnih!

www.delmerion.hr

135

FOTO: GETTY IMAGES (2)

GG MAKSIMALIZAM

Shopping

136

Slavna manekenka Twiggy

pozirala je u 'Sobi ljubavnica'

londonskog butika, nosi Biba

večernji komplet, krem

haljine i kimono od satena

u filmu

Thede Bare

U rujnu 1964. započela je

shopping revolucija -

otvorena je prva Biba

trgovina koja, osim što je

nudila trendovsku odjeću po

ultra povoljnim cijenama,

svojim je klijentima priuštila i

nestvarno iskustvo kupnje u

robnoj kući inspiriranoj

glamurom filmskih setova iz

1930-ih te slikama Aubreyja

Beardsleyja i Gustava Klimta

tekst MARJANA FILIPOVIĆ-GRČIĆ

Modna dizajnerica poljskog porijekla i

osnivačica trgovine odjećom Biba

Barbara Hulanicki snimljena u svom

studiju u Londonu 16. kolovoza 1983.

137

Dugi redovi

ispred robne

kuće Biba bili

su svakodnevna

pojava (lijevo).

Britt Ekland i

Rod Stewart

stižu na prijem

u restoranu

Rainbow Room

10. siječnja

1974. (dolje)

Prodavačica u

butiku Jenny

Cartwright

pozira na odjelu

za kućanstvo

(dolje lijevo)

Zamislite da isprobavate

odjeću pred zrcalom s

okvirima kao da su iz

staroga Egipta, okruženi

kaskadama leopardovog

uzorka? Ili da

kupujete posudu jogurta koja "muče"

kad je podignete s police? A što kažete

na ispijanje čaja na krovu na kojem obitava

jato ružičastih flaminga?

Iako ovo može zvučati kao pomalo

pomaknut šopingholičarski san, to je

bila stvarnost za one dovoljno sretne da

posjete trgovinu Big Biba početkom

1970-ih. Ova sedmerokatna šoping meka

na londonskom Kensington High

Streetu bila je zamisao Barbare

Hulanicki, modne ilustratorice, dizajnerice

i osnivačice legendarnog brenda.

"Nikad nisam bila sigurna što je prvo

nastalo, odjeća ili interijeri", prisjetila se

razmišljajući o naslijeđu životnog fenomena

koji je izgradila usred Londona.

Ipak, odjeća je bila prva. U samom

početku, radilo se o kataloškoj prodaji

odjeće koja se naručivala putem pošte,

posao koji je pokrenuo Barbarin suprug

Stephen Fitz-Simon, ali ona je imala drugačiju

viziju. Već sljedeće godine, u rujnu

1964., prije točno 60 godina, otvorila je

trgovinu u prostoru bivše stare ljekarne,

uredila ju je maštovito, s vizijom da prodaje

modernu, ultra trendovsku odjeću.

Po prihvatljivim cijenama, dodao je

njezin suprug izračunavši da prosječna

mlada žena u Londonu tjedno zarađuje

10 funti pa kad kupi Bibinu haljinu, treba

joj ostati dovoljno da plati hranu i stanarinu.

A jedna "prihvatljiva" haljina katapultirala

je trgovinicu u visokorazvijen

lifestyle brend, kulminirajući u Big Bibi

koja je postala epicentar svega što je u

tom trenutku bilo na vrhuncu trenda.

Bila je to roza pepita haljina, vrlo slična

kakvu je nosila Brigitte Bardot te

godine, i Barbara ju je dala oglasiti u The

Mirroru. Čak 17 tisuća narudžbi je sletjelo

u nekoliko dana i Biba je postala brend

koji je okupljao rijeke mladih koji su se

željeli odjenuti po najnovijoj modi za ne

baš mnogo novca.

138

U Bibu se nije dolazilo

samo kupovati

nekonvencionalnu

modu, Hulanicki je

promovirala prodajni

koncept koji ju je

izdvojio od drugih

trendsetera tog doba.

Najvećim vrtom na

krovu u Europi šetali

su roza flamingosi, a

restoran Rainbow

Room imao je 500

sjedećih mjesta

FOTO: GETTY IMAGES (4)

"Sve što ste dotad mogli kupiti bila je

moda za bakice", rekla je Hulanicki, koja

je promijenila način na koji se kupuje

odjeća, a mladenački šoping san utjelovljen

je u sedmerokatnici u kojoj ste mogli

kupiti sve, od ruža za usne i donjeg

rublja, posteljine do žarulja i konzerve

gotovog graha - sve s logom Bibe.

Moda je, za razliku od zapečenog graha,

bila manje konvencionalna - od elegantnih

kratkih haljina koje je Hulanicki

kreirala 60-ih godina dizajn se razvijao

do devoré ogrtača, kaputa s animal uzorkom

i pernatih boa iz 70-ih godina, baroknih

detalja i zasićenih bojama poput

patlidžana, hrđe i zlata. Sjenilo za oči i

ruž za usne dolazili su s dijamantnim sjajem

i neočekivano tamnim bojama - pa

čak i u potpuno crnoj.

Međutim, u Bibu se nije dolazilo samo

kupovati i Biba je uvijek bila više od same

odjeće. Dizajnerica je nastojala ponuditi

sveobuhvatan svijet koji je stavio želje,

potrebe i fantazije nove generacije mladih

u središte.

U svojoj robnoj kući, Hulanicki je prigrlila

prošlost na način koji ju je izdvojio

od drugih trendsetera tog doba. Dok je,

primjerice, Pierre Cardin "furao" futurističku

estetiku u svojim trgovinama, ona

se okrenula glamuru filmskih setova iz

1930-ih i raskošnim slikama Aubreyja

Beardsleyja i Gustava Klimta. Njezin svijet

bio je svijet potpunog maksimalizma,

koji je prožimao svaki element njezine

elegantne supertrgovine.

"Kao da ste ušetali u film Thede

Bare", rekao je kreator šešira Stephen

Jones.

Izvana - neupadljiva arhitektura zgrade

u art deco stilu koju je dizajnirao

Bernard George, iznutra mistična vizija

koju su stvarali filmski scenografi i

kojom je odzvanjala glasna glazba i čiji je

polumrak postignut potpuno zatamnjenim

prozorima u svih 15 odjela, a svaki

kat je bio priča za sebe.

Stalci i police bili su preplavljeni bluzama

s mašnama, hrpama cipela s platformom

i širokim šeširima. Najveći vrt

na krovu u Europi kojim su šetali roza

flamingosi pripadao je Bibi, a restoran

Rainbow Room, u kojem su jednom svirali

i New York Dollsi, imao je 500 sjedećih

mjesta.

Njegovala se opuštena atmosfera, bez

nagovaranja na kupovinu - ako bi se prodavačica

(nazivali su ih Biba Girls) obratila

kupcima s "mogu li vam pomoći",

instantno bi dobila otkaz. Dovoljno privlačno

za zvijezde poput Twiggy, koja se

ondje redovito odijevala, Cher i Sonyja,

kao i članove The Rolling Stonesa. Keith

Richards svirao je na koncertima u Biba

jaknicama, a tamo se odijevao i Freddie

Mercury. Anna Wintour je kao srednjoškolka

znala raditi vikendom u najcool

trgovini u Londonu. Zapravo, u Bibu su

dolazili svi, od članova kraljevske obitelji

(princeza Anne je jako voljela Bibu) do

tinejdžera koji su isključivo tu željeli

potrošiti svoj tanani džeparac.

I nije bilo važno što je odjeća Bibe bila

toliko usko krojena da su govorili da se u

njoj ne može raditi ništa osim hodati i

navodno niste mogli otvoriti prozor

odjeveni u njihovu haljinicu - zov dizajna

Barbare Hulanicki, kao i iskustvo kupovine

u Bibi, jednostavno je bio neodoljiv.

I ne samo to - brend je inzistirao na

demokraciji i inkluzivnosti pa je Biba imala

prvu potpuno kozmetičku liniju za crnkinje,

reklame su se zakupljivale u novonastalim

gay medijima (nakon dekriminalizacije

homoseksualnosti u Britaniji

1967.) do jaslica koje je Hulanicki organizirala

za svoje uglavnom žensko osoblje.

Biba je prodavala i časopise koji su

uključivali preporuke za restorane, noćne

klubove, mjesta za posjetiti i prijedloge

kako živjeti "Biba stil života".

Fotografije za kataloge snimali su

fotografi poput Helmuta Newtona i Sare

Moon, a Hulanicki, koja je prije radila kao

ilustratorica u Vogueu i Tatleru, kataloge

je tretirala poput modnih stranica

časopisa, stilizirajući kompletne outfite

za svoje kupce.

Izgradnja Biba svijeta u tako epskim

razmjerima nesumnjivo je bila ogroman

pothvat, no do 1975. korporativna strana

poslovanja (većinski udio posjedovao je

Dorothy Perkins) potpisala je njezinu

smrtnu presudu. Otada je brend imao

nekoliko pokušaja povratka, no neuspješnih.

A magični inventar robne

kuće? Fantazija je postupno demontirana

i rasprodana na aukciji.

139

GG X GARDEROBA

RABENS

SALONER

Poznat po kolekcijama čiji se komadi izrađuju i

bojaju ručno u tradicionalnim obrtima Danske i

Balija, u kojima kreativna direktorica Brigitte Raben

provodi većinu godine. Tako ne postoje dva potpuno

identična komada, a u svaki je utkano mnogo pažnje.

LIE STUDIO

Brend iz Kopenhagena, koji su prije

nekoliko godina osnovale sestre

blizanke Amalie i Cecilie Moosgaard,

danas je već globalno poznat po

profinjenom dizajnu nakita, a svoju je

ponudu proširio na torbe i novčanike

od najfinije talijanske kože u glavnim

bojama jeseni - bordo, smeđoj i crnoj.

STILSKE IGRE

bez granica

FOTO: PRIVATNI ALBUM

Naša kolumnistica Ana Ivančić odabrala je

top komade iz bogate ponude novih kolekcija

skandinavskih brendova, u kojima ćemo u

novoj sezoni izgledati cool, chic i stylish. Čekaju

vas, naravno, u Garderoba Concept Storeu

140

HENRIK VIBSKOV

Najveći danski kreativac i u novoj

kolekciji eksperimentira s bojama,

materijalima i krojevima, i ponovno

bez kompromisa na račun

vrhunske kvalitete proizvedene u

europskim tvornicama.

STINE GOYA

Jedna od najpoznatijih danskih modnih dizajnerica

sa svakom svojom kolekcijom pomiče granice.

Poznata po odvažnim printevima koji se dizajniraju

u njezinom studiju, u kolekciju uvodi inovativne

održive materijale, kao na primjer "kožni" kaput

izrađen posebnom tehnologijom od kore jabuka.

FLATTERED

Švedski brend obuće koji

minimalističkim dizajnom

upotpunjuje svaku odjevnu

kombinaciju ove nas zime

oduševljava visokim čizmama.

RODEBJER

Švedska

dizajnerica Carin

Rodebjer poznata je po svojim

izrazito ženstvenim kolekcijama

idealnim za poslovnu ženu koja

voli profinjenu odjeću vrhunske

kvalitete, ali se želi i istaknuti

posebnim odjevnim

kombinacijama.

FOTO: PRESS

141

MARIMEKKO

Finski klasik i ove sezone vrlo vješto unosi

svoj prepoznatljivi print maka (Unikko) i

Jokapoika košulje u zimsku kolekciju,

igrajući se s pastelnim kombinacijama

svijetloružočaste, bež i sive, ili pak crvene

i plave, upotpunjeno torbama Karla u

srebrnoj i zlatnoj boji. Jer moda je igra!

Norveški brend visoke mode u kojem

dizajnerica Celine Aagaard beskompromisno

kombinira strast prema održivosti, visoko

kvalitetnim materijalima i dizajnu odjeće.

Kolekcije se sastoje od profinjenih

bezvremenskih komada koji su zamišljeni da

se s vremenom nadopunjuju i traju godinama.

ENVELOPE1976

BY MALENE BIRGER

Jedan od najpoznatijih danskih modnih

brendova pod kreativnim vodstvom beskrajno

talentirane Maje Dixdotter ponovno nas uvodi u

hladnije dane svojim profinjenim bojama, od

prljavo bijele, bež, camel, sve do sive i crne,

puno mekanog mohera, kašmira i vune koji

nude ugodnu toplinu već pri prvom dodiru.

142

GANNI

Planetarno popularni danski brend

ponovno oduševljava svojim

haljinama, bomber jaknama i

kaputima te novim varijacijama

najpopularnije "it" torbe srednje

cjenovne skupine - BOU BAG.

FLABELUS

Jedini “neskandi” brend u Garderobinoj

ponudi, čija se estetika odlično uklapa u ostale

brendove dućana. Flabelus su cipele

proizvedene tradicionalnom tehnikom koja se

koristi u proizvodnji španjolskih espadrila, ali

su napravljene kao cipele za sve sezone.

FOTO: PRESS

Najfiniji vuneni materijali i profinjene

bezvremenske kombinacije boja neizostavni

su u ormaru svake poslovne žene.

SKALL STUDIO

RAIINE COPENHAGEN

Danski brend koji

odvažno unosi rokersku

komponentu u ženstvene

odjevne kombinacije,

uvijek vjeran crnoj i

maslinasto zelenoj boji te

kožnim jaknama i

kaputima.

143

TO

BUĆI

Nova zvijezda filmskog platna, glumica

Ivana Gulin, u svojim se dnevnim ulogama voli

kostimirati u stylinge koje bira na omiljenoj

shopping platformi - Zalando

Razgovarao SRĐAN SANDIĆ Fotografije TOMISLAV PANCIROV Styling LAURA BOŠNJAK

Make-up IVANA ČEŠLJAR Kosa ANA PERAJICA @Salon Glamour Special guest star MASHA

144

"Brinuti se o sebi znači

biti poštena prema

sebi, a onda i prema

svijetu. Nije dovoljno

pratiti narcističke i

samodostatne upute o

samoočuvanju.

Moramo se iznova

učiti voljeti. Sebe i

druge. Čini se kao

da je svijet 'pao

razred'"

Kombinezon TOMMY HILFIGER, ogrlica TWINSET, prsten MAJE, balerinke TOMMY HILFIGER

DOK RADIM

KOD KUĆE145

DOK IDEM

NA DEJT

"Sloboda je pretpostavka

sreće i to je sve što je bitno

znati o njihovom divnom

ljubavnom odnosu. Jedno

bez drugog ne idu. Sreća

+ Sloboda = Forever"

146

Kaput ONLY, haljina SISTER JANE, ogrlica VIVIENNE WESTWOOD, čizme ONLY

"Unutarnji mir je stalni

izazov i proces. Djeluje

kao da ga ima, ali ga

uglavnom, češće

nema. Naučiš s

vremenom kome što

možeš dati. Nekome

ruku, nekome srce,

nekome ništa. Samo

se treba lišavati

straha tim putem..."

DOK TRAŽIM

PONOĆNI SNACK

Jakna NIKE, haljina ICHI, kapa THE NORTH FACE, šal EVEN&ODD, torba MM6 MAISON MARGIELA, tenisice CONVERSE

147

Sako ONLY, košulja GUESS, suknja SAMSOE SAMSOE, ogrlica GUESS, torbica ESPRIT, cipele STEVE MADDEN

"Ne samo odjeća, nego i

život mora mi biti cosy.

Volim udobno, toplo,

stvarno, veselo, raspjevano,

rasplesano. Odjeća ta stanja

i osjećanja mora pratiti"

DOK KASNIM

148

NA POSAO

"Jesen je idealan scenografski okvir za nove, zrele

poglede i odnose. Kao i za prezrele da se okončaju.

Ljeto mi je uvijek u srcu, ipak sam iz Šibenika"

Trenirka ADIDAS, top NIKE, šilterica NEW ERA, tenisice NIKE

DOK

ŠETAM PSA149

GG BEAUTY

CRVENA CRNA


&


THE BLONDS

Vizažist kuće M.A.C Baltasar Gonzalez Pinel nanio je vazelin na obrve,

M.A.C-ov Gliter i Pink Pearl pigment na kapke, a svjetlucavi look naglasio

je crnom olovkom, umjetnim trepavicama i kristalnim suzama

150

'Početkom 90-ih mnoge su žene u Francuskoj nosile crno i

tvrdile da ne vole 'biti u boji'. Ako ne volite boju, pomislio

sam, možda nećete odabrati zelenu, ali ćete zasigurno na

noktima i usnama obožavati crvenu.' Christian Louboutin

RICHARD QUINN

Make-up umjetnik Terry Barber porculanski ten naglasio je glamuroznom crvenom

bojom usana M.A.C-ovim Retro Matte Liquid ružem nijanse Feels So Grand. Nakon

što je nanio prvi sloj ruža, napudrao je rubove usana te potom nanio završni sloj

151

Svaka će žena pokazati nevjerojatnu snagu ako je vodi strast

Grimizna, koraljna, rubin, tamnocrvena, mak, rajčica...

PRVI RED: Ultrahidratantna tekstura ruža Rouge Coco Flash CHANEL; Maskara Lash Sculpt s kraćim dlačicama za unutarnje trepavice i dužim za

vanjske, REFY; Lak za nokte Lalaque Le Vernis Brillant čija bočica podsjeća na vrtoglavo visoku štiku, CHRISTIAN LOUBOUTIN. DRUGI RED: Legit

Lift Lash Primer s uljem sjemenki ricinusa, vitaminom E i derivatom provitamina B5 za savršenu njegu trepavica, M.A.C; Venomous road tamna i

provokativna nijansa laka, JANA NAILS; Rouge Dior Forever s ekstraktom božura ostaje na usnama od zore do sumraka, DIOR. TREĆI RED: Dustin

The Black Cat lak za nokte jednako obožavaju i žene i muškarci, PLEASING; Lip Power Matte ruž Forceful jarke boje s inovativnim aplikatorom u

obliku kapljice kombinacija je ruža i balzama, ARMANI BEAUTY; Crna vodootporna maskara Hypnôse Drama za gušći izgled trepavica, LANCÔME

152


THOM BROWNE

Novi je romantizam vizažistica Isamaya Ffrench dočarala izblijedjelim obrvama,

monokromatskim sjenilima oko očiju, ekstenzijama koje stvaraju živopisne krilate

trepavice, živopisnim crvenim usnama te dugim crnim noktima oblikovanim u kandže

153

GG PARFEMI

KREATOR

NOVIH

MIRISNIH

NOTA

154

Godinama je osmišljavao vizualni identitet i

kreirao strategije za razne brendove u svijetu

ljepote, a nedavno se i sam upustio u

avanturu s parfemima: iako je tržište nišnih

mirisa već prenapučeno, ERIK MINATI uspio

je ponuditi nešto posve drukčije

razgovarala SONJA MLINAR

fotografije NEW NOTES PRESS

155

Gurmanski Caramelo Vanilla

ilustriraju pčele koje

proizvode najslađu namirnicu

na svijetu, a nježni cvjetovi

mimoze u Latte Mimosa

doimaju se toplo i kremasto

Dobar dizajn preduvjet

je za poslovni uspjeh -

smatra Erik Minati,

umjetnički direktor

nove talijanske

parfemske kuće čiji je

naziv - New Notes - proizašao iz njegove

velike strasti, glazbe. No, dok svirajući

kontrabas (u slobodno vrijeme) ostaje

vjeran klasičnom glazbenom izričaju, u

kreiranju parfema privlači ga "ideja

stvaranja divergentnih akorda i

eklektičnih asonancija". Drugim riječima,

on uporno stapa mirisne note koje

možda tradicionalno ne idu zajedno, ali

se kod njega spajaju u nešto neočekivano

lijepo. Osim inovativnog olfaktornog

pristupa, njegove parfeme prate i

provokativni vizualni elementi: svaku

mirisnu kreaciju on doslovce "opisuje"

svojim grafičkim dizajnom koji je nekad

duhovit, nekad romantičan, nekad

totalno začudan...

Ovaj 46-godišnji Talijan iz Torina

punokrvni je umjetnik, ali sa smislom za

komercijalno: kao dizajner koji je niz

godina proveo u industriji ljepote, prije

dvije godine je procijenio da još jedan

brend artističkih parfema definitivno

može naći svoje mjesto pod suncem, a da

ga je pronašao, svjedoči sve veći interes

diljem svijeta za New Notes, koji je nedavno

stigao i na hrvatsko tržište.

Možete li pojasniti što kao kreativni

direktor sve radite za svoj brend?

- Kao umjetnički direktor ponajprije

moram osmisliti koncept, razviti ideju za

svaki novi miris, vodeći računa o tome da

bude ne samo jedinstven nego i da se

svidi ciljanoj publici. Osim toga, zadužen

sam i za svaku vizualnu priču, za to da ta

fotografija ili grafička kompozicija

doslovce oživi esenciju određenog

parfema. A kako se stalno informiram o

globalnim tržišnim trendovima te

svakodnevno održavam sastanke s

klijentima i poslovnim partnerima, rekao

bih da moj posao spaja kreativnost,

olfaktornu znanost i poslovnu

oštroumnost. Da, želim da se moje

mirisne kreacije svide publici, ali

istodobno pazim da ničim ne ugrozim

identitet i integritet svog brenda.

Što ste radili prije ulaska u svijet

parfema?

- Već niz godina radim kao brend

dizajner u industriji ljepote, usredotočen

na oblikovanje vizualnog identiteta

novih proizvoda i novih brendova. Ta

specijalizacija zahtijeva duboko

razumijevanje tržišta, praćenje trendova

i potrošačkih navika, a bez lažne

skromnosti mogu reći da u tom području

"nosim crni pojas". Moja stručnost je u

stvaranju kohezivnog i uvjerljivog imidža

brenda, tako da svaki vizualni element

odražava njegovu bit i privlači potrošače.

Promišljeni dizajn i strateško

brendiranje, naime, točka su na "i"

kvalitetnog proizvoda.

Kako ste se odvažili na pokretanje

vlastitog brenda, i to parfemskog?

- Radeći kao brend dizajner za razne

agencije, imao sam priliku proputovati

svijet, a taj globalni pristup proširio mi je

perspektive, obogatio moj dizajnerski

pristup i omogućio mi da pronađem

inspiraciju u za mene novim i drukčijim

kulturama. Prava prekretnica bio je

jedan dizajnerski projekt zbog kojeg sam

otputovao na Bliski istok, gdje sam

otkrio autentične, egzotične mirise. Ne

samo u olfaktivnom smislu, otkrio sam

kulturološko značenje parfema, način na

koji su utkani u svakodnevni život... I to

je u meni zapalilo iskru iz koje je nastala

odluka da se profesionalno posvetim

stvaranju mirisnih kreacija, da se kao

umjetnik počnem izražavati mirisima

koje ću spajati sa svojim dizajnom.

Jeste li razmišljali o tome kako postati

konkurentan na tržištu nišnih

parfema, koje je danas uistinu

ogromno?

- Istina, to je tržište jako naraslo u

proteklom desetljeću, ali porastao je i

156

"U SLOBODNO VRIJEME IGRAM POLO, KOJI MI DONOSI

UZBUĐENJE, SVIRAM KONTRABAS ŠTO MI POTIČE KREATIVNOST

TE VJEŽBAM PILATES KOJI ME URAVNOTEŽUJE"

interes potrošača za luksuzne i zanatske

proizvode, povećala se potreba za

ekskluzivnim i visokokvalitetnim

mirisima koji su odraz nečijeg umijeća i

artizma. A moj New Notes, kao što ime

sugerira, nešto je doista inovativno na

tržištu - to je nova generacija extraits de

parfum, koja ruši barijere između roda i

spola, ali i redefinira ono što miris može

biti. New Notes je više od samog mirisa;

to je osjetilno putovanje u kojem se

neprimjetno stapaju priroda i umjetnost,

etika i estetika, to su moderni, odvažni i

svjesno kreirani mirisi koji su odraz

današnjeg vremena.

Gdje nabavljate sastojke?

- Iz cijelog svijeta. Kao što sam

spomenuo, New Notes je kolekcija

parfemskih ekstrakata, što znači da je

koncentracija mirisnih ulja u njima veća

od 25 posto.

Na koji način kreirate mirise?

- Iskreno, kao veliki zaljubljenik u

parfeme nastojim stvoriti kreacije koje

bih i sam nosio. Privlači me ideja

stvaranja divergentnih akorda i

eklektičnih asonancija, odnosno

stapanje mirisnih nota koje po nekom

tradicionalnom shvaćanju ne idu

zajedno, ali ipak su lijepe i posebne.

Vjerujem da svojim kreacijama

utjelovljujem nekonvencionalnu

eleganciju koja prkosi normama i ističe

se na tom zapravo pretrpanom

parfemskom tržištu.

Možete li se prisjetiti nekih trenutaka

koji su vam bili inspiracija za pojedine

mirise?

- Svi New Notes mirisi su vrlo

"realistični" i svaki od njih proizlazi iz

konkretne situacije. Primjerice, kad sam

za božićne blagdane bio na Jamajci i na

plaži pio gin-tonic, u čašu mi je slučajno

upao komadić marakuje. Eureka,

pomislio sam - ta kombinacija okusa

potaknula mi je ideju o stvaranju "pitkog"

parfema. Tako je nastao Cocktail

Maracuja. Drugi put, dok sam bio u Saint

Tropezu, također na plaži, ugledao sam

mladu ženu i pokretom pratio kako

graciozno hoda između suncobrana i

ležaljki, dolazi do bara i naručuje

šampanjac i kamenice. Voilà - nakon toga

je zaživio koncept za Queen of the Sea.

Vi stvarate koncept, a kojim

parfumerima najčešće povjeravate da

to pretoče u mirisnu formulu?

- Ne postoji moj "omiljeni nos", kao

što nemam ni omiljeni miris. Surađujem

s više parfumera, jer vjerujem da različite

perspektive mogu dovesti do više

inovativnih ideja i neočekivanih rješenja.

Fotografije koje prezentiraju vaše

parfemske ideje katkad su

provokativne - zašto ste odabrali baš

takav pristup?

- Uvijek sam se divio stvaralaštvu

talijanskih umjetnika Piera Manzonija i

Maurizija Cattelana, koji su

nekonvencionalni i provokativni. Tako

sam i ja za New Notes osmislio

komunikacijsku strategiju koja će malo

provocirati, malo pomicati granice te

redefinirati poimanje parfema. Baš kao

što su nadrealisti nekoć uznemiravali

tradicionalno društvo. Vizualna estetika

New Notes rezultat je intenzivnog

umjetničkog promišljanja, koje određuje

srž olfaktornog iskustva i prevodi ga u

vizualni izraz. Vizualni identitet New

Notesa jednako je osebujan i evokativan

kao i parfemske formule.

Kakve ste parfeme koristili prije nego

što ste počeli raditi s njima

profesionalno?

- Oduvijek sam imao duboku vezu s

mirisima, počevši od svoje adolescencije.

Tada mi se jako sviđala jedna fougere

kolonjska voda koju je koristio moj djed,

neki klasični muški aromatično-začinski

miris. Tijekom godina se moj nos nekako

razvio, naučio sam ne samo istinski

uživati nego i razumijevati mirisne

kreacije. Vjerujem da dobar miris šalje

pozitivne poruke mozgu, utječe na vaše

raspoloženje i čini život boljim. Može

potaknuti emocije, vratiti sjećanja, pa

čak i ojačati duh - što podiže kvalitetu

života na jedan nematerijalan, ali

plemenit način.

Što radite kad ne radite?

- Živim na prekrasnim brežuljcima

Torina, nekadašnjeg glavnog grada

Italije, a moji korijeni i ljubav prema tom

povijesnom okruženju jako me određuju

- i profesionalno i privatno. Inače, u

sretnom sam braku i imam sina Duccia

koji trenutačno studira u Kanadi. U

slobodno vrijeme igram polo, i to po

cijelom svijetu, sviram kontrabas i

vježbam pilates. Polo mi donosi osjećaj

uzbuđenja, kontrabas mi potiče

kreativnost, a pilates me uravnotežuje.

Bonbons a la Violette asocira na

djetinjstvo - na šećernu vatu s okusom

i mirisom ljubičice, a New Leather je

opor, snažan i elegantan, poput

savršenih talijanskih cipela

157

GG PARFEMI

Mošus koji to nije, sandalovina koja to

nije, esencije biljaka koje su davno

izumrle... Suvremene olfaktivne

formule nastaju u biotehnološkim

laboratorijima i jako su uvjerljive

1

Mirisi koji

pomiču granice

znanosti

tekst MARJANA FILIPOVIĆ-GRČIĆ

5

3

6

4

2

Sjećate se kako su

nekad, desetljećima

prije, parfemi mirisali

dugotrajno i puno

snažnije? Iz današnje

perspektive, to nije

bilo dobro jer je u sastavima tadašnjih

mirisa bilo mnogo danas zabranjenih

sastojaka za koje se utvrdilo da su

štetni za nas ili našu okolinu. Uz to,

mnoge biljke čije su esencije omiljene

parfumerima danas su na rubu

ugroženosti, poput sandalovine, i

parfumerska industrija se, kao i

uostalom sve druge, jednostavno

mora uskladiti sa zakonima održivosti.

Zato se sve češće okreće znanstvenim

dosezima biotehnologije,

koja se zasad pokazala jako uspješnom,

iako ne svemogućom.

Tako, primjerice, zahvaljujući bioinženjeringu,

svijet neće ostati bez

mirisa sandalovine jer je parfemska

tvrtka DSM-Firmenich u laboratoriju

stvorila Dreamwood, pandan sandalovine

koji je sada sastojak u popularnim

mirisima poput Jean Paul

Gaultier Scandal Le Parfum i

Rabanne Fame. I, dosta je uvjerljiv -

možda slabijeg dimnog traga i kremastosti,

ali ima istog dugotrajnog učinka

kao sandalovina. I, naravno, održiviji

je. Još jedna od parfemskih kuća

koje usvajaju biotehničke sastojke je

Givaudan, čiji je Ambrofix, derivat

šećerne trske, glavna komponenta u

Diptyque Tempo, kao i bazna nota

Grassland Opera. Sintetički mošus,

ali vrlo poseban, proizvela je tvtka

Abel i koristi ga u svim svojim parfemima

među kojima je najomiljeniji

Cyan Nori. Inače, sintetički mošus

jedan je od najčešće korištenih sastojaka

u modernoj parfemskoj paleti

zbog svog blistavog i pjenušavog utjecaja

na profil mirisa, međutim, riječ je

o mošusima dobivenima iz fosilnih

goriva koji su se pokazali lošima za

okoliš - pogotovo za vodeni životinjski

svijet. Abel je zato lansirao mošus biljnog

porijekla, obnovljiv i biorazgradiv.

I dok je jasmin, taj obožavani miris čiji

absolut ima oko 1600 spojeva i jako ga

je teško laboratorijski rekreirati, biotehnolozima

još uvijek "Sveti Gral",

znanstvenici okupljeni oko brenda

Future Society otišli su još korak

dalje. Koristeći očuvane botaničke

uzorke prikupljene na Sveučilištu

Harvard sekvencirali su genetske

kodove izumrlih cvjetova koji datiraju

iz 1812. godine. Koristeći te podatke,

brend je surađivao s parfumerima

mirisnih kuća Givaudan i Robertet

kako bi prikupili mješavinu nota mirisa

- sintetičkih, prirodnih i bioinženjerskih

- nadahnutih molekulama

aroma izumrlih cvjetova. Rezultat:

šest mirisa koji oživljavaju cvjetove

koji su davno, davno nestali.

1/ Robertet 2/ Jean Paul Gaultier

Scandal 3/ Future Society Reclaimed

Flame 4/ Rabanne Fame 5/ Diptyque

Tempo 6/ Abel Cyan Nori

158

GG X DERMAMED

Kada razmišljamo o

njezi kože lica u

potrazi smo za

tretmanima koji

pružaju izvanredne,

dugotrajne rezultate

za prirodan izgled, bez boli i i oporavka.

Multifrax frakcijski laser je revolucionaran

tretman koji se koristi za prirodnu

obnovu i podmlađivanje kože. Zbog

svoje učinkovitosti i minimalne invazivnosti

jedan je od najtraženijih

tretmana. Frakcijski laser stimulira

prirodni proces regeneracije. Time

potiče proizvodnju kolagena, ključnog

proteina za čvrstu i elastičnu kožu, te

vraća koži mladenački izgled.

MULTIFRAX - Elegancija i

inovacija za savršeno svjež i

Ivija Rajković

blistav izgled kože

Viviana Kalmar

Anđela Prolić

Jedna od glavnih prednosti Multifrax frakcijskog

lasera je njegova sposobnost ciljanja

specifičnih problematičnih područja,

poput bora, ožiljaka od akni, hiperpigmentacija

i proširenih pora, bez oštećenja okolnog

zdravog tkiva. Tretman je pogodan za

sve tipove kože i može se primjenjivati na

različite dijelove tijela, uključujući lice, vrat,

dekolte i ruke. Posebno je prilagođen i za

područje oko očiju jer aktivira kožu vraćajući

joj elastičnost i zategnutost.

Proces oporavka nakon tretmana je brz,

unutar sat vremena, a rezultati su vidljivi

već nakon nekoliko dana. Koža postaje

glađa, suženih pora, ujednačenog tona,

svjetlija i vidno osvježena. Uz to, tretman

je idealan za osobe koje žele brze rezultate

uz minimalan oporavak. Multifrax frakcijski

laser predstavlja izvrsnu opciju za sve

koji žele dugotrajne rezultate bez dugih

pauza u svakodnevnim aktivnostima,

zbog čega je postao jedan od najpopularnijih

tretmana za obnovu kože.

Ordinacije koje prednjače u korištenju

Multifrax frakcijskog lasera su Medivia

centar u Čakovcu i Zagrebu, Poliklinika

Dermamed u Splitu i Zagrebu, te

Ordinacija Vividenti Kalmar u Crikvenici i

Rijeci. Doktorice Ivija Rajković, Viviana

Kalmar i Anđela Prolić prepoznale su inovativnost

i regenercijsku sposobnost

Multifrax frakcijskog lasera i ne kriju oduševljenje

rezultatima u praksi. Iznenađene

pozitivnim reakcijama klijentica, ističu

kako do sada nisu imale ovako snažan, a

nježan laser koji istovremeno koristi dvije

valne duljine, što omogućuje iznimnu stimulaciju

kolagena i značajno poboljšava

izgled kože. Multifrax laser posebno je

dizajniran za osjetljive tipove kože, pružajući

nježan i učinkoviti tretman. Ova inovacija

predstavlja revoluciju u svijetu estetskih

procedura, jer nudi dosad neviđene

rezultate u obnovi i revitalizaciji kože.

159

GG BEAUTY

Doll Eyes

ANTONIO MARRAS

FOTO: GETTY IMAGES (1), LAUNCHMETRICS/SPOTLIGHT (4), PROFIMEDIA (1)

MARC JACOBS

Oči su ogledalo duše, simbol

istine, svijesti, vizije i opažanja

te izvor inspiracije

nadrealističkog pokreta koji ove

godine slavi stoti rođendan. Od

Man Raya do Salvadora Dalija,

slavni su ih umjetnici često

stavljali u fokus, propitujući

načine na koje percipiramo

stvarnost, a očima su ove jeseni

jednako opsjednuti i vizažisti

Slika Salvadora Dalia

inspirirana licem Mae West

tekst JASMINA RODIĆ

CHARLOTTE TILBURY

Exagger - Eyes maskara

32 € (1), MAC Extended

Play Gigablack Lash

Mascara 34,99 € (2)

/ 1

/ 2

160

MARC JACOBS

/ 3

/ 5

/ 4

EMPORIO ARMANI

/ 6

Što nam donosi trend doll eyes? Oči

širom otvorene i obrubljene

preciznim potezima olovke,

trepavice premazane (pre)obilnim

slojevima maskare i kapke ukrašene

toplim i upečatljivim nijansama, uz

beauty parolu više je više. Vizažistica Diane Kendal

kraljica je tog looka: nakon što je na reviji Marca

Jacobsa za proljeće/ljeto upotrijebila umjetne

trepavice, kako su neki konstatirali, 'veličine

tarantule', premazane crnim lakom za nokte, na

njegovoj reviji za jesen/zimu u stavljanju fokusa na taj

ljudski organ i sama je otišla u nadrealizam - modeli

su nalikovali lutkama, noseći svilene prekrivače za oči

u obliku kapaka s prenaglašenim trepavicama.

Poanta? Kendal je željela dovesti u pitanje pojmove

proporcije i realnosti te pokazati da je ljepota u oku

promatrača - simbolički i doslovno.

/ 7

SCHIAPARELLI

LANCÔME LE STYLO

Vodootporna kremasta

olovka 30,69 (3) JANE

IREDALE Lash Fixation

Length & Definition Tubing

Mascara 33 € (4) CHANEL

Les 4 ombres 61 € (5)

SISLEY Ligne Noire

Eyeliner 72 € (6) YVES

SAINT LAURENT Mascara

Volume Effet Faux Cils (7)

161

GG IKONA

Neodoljivi beauty

KAMELEON

Clinique je svoj ruž Black honey

predstavio prije više od pedeset godina,

obožavale su ga brojne zvijezde s kraja

milenija, a danas doživljava svoj

revival te ima jedinstvenu sposobnost

mijenjanja nijansi - da na svima

izgleda malo drugačije

tekst LIVIJA ČVELJO

Snena Liv Tyler u filmu "Kako smo izmislili

Abbottove", zaljubljena tinejdžerica Claire

Danes u seriji "I to mi je neki život", naivna

Reese Witherspoon u "Okrutnim

namjerama", kao i rokerica Courtney Love,

manekenka Kate Moss i glumica Chloe

Sevigny - bile su junakinje svih tinejdžerica iz devedesetih.

A ono što ih je spajalo bila je nijansa ruža Black honey

brenda Clinique. Zahvaljujući časopisima koji su bili naš

prozor u svijet, Black honey bio je prvi proizvod koji smo

obožavali: hibrid ruža i balzama za usne koji ima

jedinstvenu sposobnost mijenjanja nijansi da na svima

izgleda malo drugačije. Iz Cliniquea kažu da je to zbog

jedinstvene mješavine plavog, crvenog i žutog pigmenta u

kombinaciji s njegovom poznatom prilagodbom intenziteta

boje pa zato odgovara svima. Njegova priča počinje davne

1971. kada je Clinique lansirao ovaj jedinstveni proizvod.

Danas, više od 50 godina kasnije, ovu nijansu i dalje vole

slavne osobe, modne urednice, ali i obične žene. Ovaj ruž je

sve samo ne običan. Kad ga vidite u njegovom pakiranju,

čini se kao da je riječ o tamnoj, gotovo crnoj nijansi s

tragovima ljubičaste. Ali čim ga nanesete na usne, sve se

162

/1 Liv Tyler u filmu

'Kako smo izmislili

Abbottove'

/2 Drew Barrymore

na premijeri filma

'Pojačaj do daske'

/3 Reese

Witherspoon u filmu

'Okrutne namjere'

/ 2

/ 1

FOTO: EVERETT COLLECTION (2) I GETTY IMAGES (1)

mijenja. Ta tamna, misteriozna boja

pretvara se u savršeno laganu,

sjajnu, prozirnu nijansu koja

odgovara svakom tonu kože. Baš

poput magije - ruž koji izgleda

intenzivno, ali zapravo daje usnama

blagi, prirodni sjaj. Ono što ga čini

posebnim jest upravo ta mogućnost

prilagođavanja. Bez obzira imate li blijedu, porculansku put ili

tamniji ten, ovaj ruž daje samo nježnu nijansu koja usne čini

zdravima i sjajnima.

Kremasta tekstura koja ne isušuje usne omogućava lagano

nanošenje, a osjećaj na usnama ugodan je poput balzama.

Osim toga, lagani sjaj koji ostavlja iza sebe daje dozu svježine,

bez osjećaja ljepljivosti. U posljednjih nekoliko godina ovaj je

ruž doživio pravi preporod zahvaljujući društvenim mrežama.

Iako je prvi put predstavljen prije više od pola stoljeća, njegova

popularnost nije nestala s dolaskom novih trendova. Na

TikToku, Instagramu i YouTubeu beauty influenceri diljem

svijeta ne kriju svoje oduševljenje njime. Hashtag #BlackHoney

ima milijunske preglede, a video tutorijali o tome kako ga

/ 3

nositi u različitim prilikama postali su

viralni. Pripadnici generacije Z opijeni

su njime, dok su milenijci i starije

generacije ponovno otkrile svoju ljubav

prema njemu. Postoji i doza nostalgije

koja dolazi uz ovaj ruž. Svi koji su

odrastali 90-ih sjećaju se slavnih

supermodela i glumica koje su nosile

upravo ovu nijansu. Na neki način

evocira jednostavnija vremena kad se

ljepota slavila na suptilan, prirodan

način, bez potrebe za pretjerivanjem.

Danas, kada se make-up industrija

kreće u pravcu minimalizma, Black

honey se savršeno uklapa u taj novi,

prirodni trend.

On je mnogo više od običnog ruža -

on je simbol bezvremenske ljepote,

prilagodljivosti i jednostavnosti. Jedna od

najpoznatijih žena koja je nosila Black honey je slavna Liv

Tyler, glumica poznata po svojoj bezvremenskoj ljepoti. Liv

je često spominjala kako je ovaj ruž bio njezin "go-to" makeup

proizvod, osobito u mladosti. Njezin prirodni izgled i

mladenački sjaj savršeno su se uklapali s ovim ružem, a ona

ga je opisivala kao savršen dodatak za svakodnevne prilike.

Osim nje, još jedna ikona koja je nosila Black honey je

oskarovka Julia Roberts. Uvijek vesela i opuštena, Julia voli

suptilne, prirodne tonove koji ističu njezine crte lica. Bez

obzira na to je li riječ o supermodelima, glumicama ili novim

zvijezdama, Black honey se uklapa u svaki stil i estetiku. I

upravo zbog toga je omiljen, jer ne podilazi trendovima.

Jednom riječju, bezvremenski.

163

GG NAILS

1

Pročišćena estetika ruku na reviji Armani Prive za jesen i zimu 2024.

1. Douglas Glossy Nude

blago svjetlucavi lak za

nokte (5,19 €) 2. Pupa LTD

Lipgloss Nails (7,99 €)

3. Bourjois Lady Nude mat

lak za nokte (8,90 €)

2

3

NUDE

FOTO: LAUNCHMETRICS/SPOTLIGHT (2) I PRESS

VS.

METALIK

Jesen donosi potpuno nova pravila u odabiru boja

lakova za nokte: ovih dana sve smo željniji nježnih,

toplih, gotovo maznih nijansi, a trendseterice (i stilske

nostalgičarke) razveselit će veliki povratak ugaslog

sedefastog sjaja koji budi sjećanja na lude osamdesete

pripremila

DORA

GEBAUER

164

4

5

4. Max Factor

Miracle Pure

veganski lak za

nokte, nijansa

Moonstone Blue

(6,90 €)

5. Chanel Le

Vernis lakovi ove

sezone dolaze u

dvije nove nijanse

- ultratrendovskoj

metalik

ljubičasto-zelenoj

Phénoméne i

bogatoj, zemljanoj

Spirituelle

(28,60 €)

6. OPI Metallic

Mega Mix

kolekcija sadrži 21

blistavu nijansu

inspiriranu

estetikom

početka milenija

(22 €)

6

Sve nijanse crvene - sezonski

klasik koji ne podliježe

trendovskim mijenama

U

sve hladnijim (i sve kraćim) danima okrećemo se

nježnijim i toplijim nijansama koje asociraju na

jesenske gastronomske užitke, kao što su kesteni,

karamela, kremasta kava... A uz tu očekivanu paletu,

koju kozmetičke kuće redovito imaju u svakoj

kolekciji za ovo doba godine, novost su perlasti

lakovi pomalo ugaslog sjaja - kakva je, primjerice, cijela nova kolekcija

brenda OPI. Ima tu i nostalgičnog momenta, vraćanja u osamdesete

kad je sedefasti efekt bio poželjan i u ruževima za usne. No, to kao da

je i uvertira u blagdansku sezonu kad su svi ludi za žešćim sjajem i

šljokicama. S druge strane, takozvani "chrom" efekt koji je

popularizirala manekenka i influencerica Hailey Bieber stvar je

prošlosti.

- Apsolutno uvijek su u trendu njegovani i zdravi nokti, oblika koji

prati njihovu prirodnu liniju. S lakom ili bez njega. A u natjecanju

između običnih i trajnih lakova i dalje vode trajni lakovi. Novost je da je

OPI-jeva jesenska kolekcija Metallic Mega Mix u potpunosti veganska.

Pokazalo se da su ti lakovi, osim što su nježniji prema okolišu, bolji za

nokte, brže se suše i dulje traju - objašnjava Ivana Kovačić, vlasnica

zagrebačkog salona Manos. Naravno, dodaje, jesen ne može proći bez

tamnocrvenih i bordo nijansi koje pristaju svakom tenu i tipu žene.

Drugim riječima, izbora boja je mnogo, ali baza je uvijek ista - da su

ruke i nokti njegovani i uredni.

165

GG BEAUTY

Opuštena

pletenica i rep

Kada je riječ o trendovima

za kosu, vrijeme je da se

malo popusti sa

zaglađivanjem i vlasište

odmori od lakova. Naime,

opušteni, pomalo messy

repovi i pletenice prvi su

TikTok izbor za jesensku i

zimsku sezonu. Bit je da

kosa izgleda što

raščupanije, kako bi se

postigao nepretenciozan,

ležeran izgled.

FOTOGRAFIJA: LAUNCHMETRICS/SPOTLIGHT

IKTOK

- moćni trendseter industrije ljepote

pripremila MARJANA FILIPOVIĆ-GRČIĆ

Ako želite biti u trendu, nije li najbolje

konzultirati ultra-popularnu aplikaciju

čiji se korisnici nikad ne umore lansirati

nešto novo i poželjno? Pogotovo u

beauty svijetu. I za ovu jesen i zimu

izbačene su stotine beauty trendova,

među kojima su se ipak neki izdvojili više od ostalih.

Prigrlite ih ako vam se sviđaju, a ako ne, bez brige, nova

beauty pravila već čekaju da osvoje TikTokere.

166

OPI Infinite Shine _

Stellar Tips

Bratty grunge

Čokoladni krom nokti

Prema brojnim videima o jesenskim

trendovima u manikurama, "čokoladni krom"

nokti će biti posvuda ove sezone. Tamne,

čokoladno smeđe nijanse bile su popularne i

prošle godine, ali ove jeseni i zime kromirani

finish podiže ovaj trend na višu razinu.

Ako niste za "espresso", možda ste za "Bratty

grounge". "Brat" je bio soundtrack i estetika ljeta,

ali izgleda da ne želi otići već se ovaj stil make-upa

savršeno prenosi i u jesen, doduše u malo

izmijenjenoj varijanti. Smješten negdje između

glamura i grungea, ovaj make-up daje dojam

razbarušene party djevojke. Razmazano sjenilo u

grunge nijansama smeđe, sive i crne, uz

intenzivan indie-sleaze eyeliner, pravi su izbor. Sisley Les Phyto Ombres sjenilo 24

AKCENT

SE SELI

NA USNE

Minimalna

šminka na očima,

naglašeni, tamni

ruž na usnama

jedan je od

poželjnijih

lookova sezone

na TikToku. Neki

influenceri idu

toliko daleko s

ovim make

up-om da čak

preporučuju ne

nanositi

maskaru.

Revolucionarno,

zar ne?!

Od bratty grungea do esspresso palete, od

lakova krom finisha do, zamislite, odbacivanja

maskare – ovo je 5 beauty trendova koji

trenutno drmaju popularnom aplikacijom

L'Oreal

Color Riche

Intense

Volume

Matte 336

Chanel Stylo Yeux Waterproof u nijansi Espresso

ESPRESSO

TONOVI

Prvo je stigao "latte"

makeup krajem prošlog

ljeta, koji se u jesen i zimu

preobrazio u "mocha" i

"espresso". Uz to,

zahvaljujući hitu Sabrine

Carpenter koji stavlja

espresso u fokus, uskoro

ćemo ponovno vidjeti

bogate smeđe nijanse

kave, karamela i čokolade

na očima, usnama i

obrazima. Elegantno i

klasično, nema što.

Rumenilo na najjače

Možda se ekipa s TikToka pozdravlja s korektorima,

ali zato je rumenilo u prvom planu. I to dosta rumenila.

Sve poželjnije su tamnije nijanse kako bi se postigao

upečatljiv efekt, a najpoželjnija tehnika je

"boyfriend blush". Kako postići ovaj

look? Pogledajte lice svog dečka

nakon treninga – tamo gdje se

njegovo lice zarumenilo, e, baš to

su točke nanošenja rumenila.

MAC Glow Play Cushionly

Blush, Plush Pepper

167

GG BEAUTY

HOTLINE ZA LJEPOTU

Na globalnoj pozornici estetske njege postoje

stručnjaci čije je usluge gotovo nemoguće rezervirati,

njihove su liste rezervacija beskrajne, a za slobodan

termin čeka se i po nekoliko mjeseci

tekst DIJANA ŠIMUNIĆ

Iako je starenje neizbježan put života, ipak je jedna od

najvećih briga kada govorimo o rutini skincarea. I

dok jedni počinju njegovati kožu lica i tijela već u

20-ima, drugi na anti-age njegu pozornost počnu

obraćati tek u 30-ima ili još kasnije. Osim proizvoda

koji su namijenjeni usporavanju znakova starenja,

ništa manje traženi nisu ni kozmetički tretmani. U svijetu

kozmetike i estetske njege postoje mnogi izuzetni stručnjaci

čije je termine gotovo nemoguće bukirati, naročito kad je

riječ o "običnim" smrtnicima, jer za neke kozmetičare liste

čekanja duge su i do godinu dana. U nastavku donosimo listu

trenutno najtraženijih globalnih čarobnjaka blistave kože.

FOTO: PRESS

DR. BARBARA STURM

DÜSSELDORF, LONDON, NEW YORK, LA, MIAMI, DALLAS

Njemačka liječnica je medicinsku karijeru započela u ortopediji,

gdje je bila dio tima koji je razvio revolucionarne tretmane za

upalne bolesti poput osteoartritisa, a najpoznatija je po MCX

tretmanu koji je osmislila 2002. Zapravo je riječ o njezi lica krvnom plazmom bogatom trombocitima

(PRP). Kasnije je osmislila koktel u kom plazmu klijenta aplicira u patentiranu hidratantnu kremu MC1

iskorištavajući tako snagu vlastitih proteina u formuli za zacjeljivanje kože. Potaknuta zahtjevima

svojih pacijenata, Dr. Sturm je 2014. godine lansirala cjelovitu anti-upalnu kolekciju proizvoda pod

nazivom Molecular Cosmetics. Linija je nastala kao odgovor na nedostatak proizvoda na tržištu koji bi

zadovoljili njezine visoke standarde i riješili probleme s kožom s kojima se susretala. I ova

kozmetičarka zagovara holistički pristup njezi koji se temelji na kontroli upalnih procesa i postizanju

općeg blagostanja. Filozofija dr. Sturm ne promovira samo nanošenje krema, već uključuje i usvajanje

jednostavnog životnog stila bez stresa i čimbenika koji izazivaju upale. Njezine tretmane koriste i

brojne zvijezde kao što su Victoria Beckham, Gillian Anderson, Katie Holmes i Oprah Winfrey.

168

IVÁN POL

PACIFIC PALISADES LA, NEW YORK

Poznat kao inovator "The Beauty

Sandwich" tehnike, postao je jedno od

najtraženijih imena u beauty svijetu. Ovaj

inovativni stručnjak

razvio je jedinstvenu

metodu prirodnog

pomlađivanja lica bez

invazivnih postupaka,

privlačeći poznate

klijente i mijenjajući

industriju ljepote. Iako je

svoju karijeru započeo

kao vizažist, strast za

transformacijom odvela

ga je do razvoja ove

revolucionarne metode,

neinvazivne alternative

botoksu i filerima.

"Želio sam stvoriti nešto što naglašava

prirodnu ljepotu, umjesto da je drastično

mijenja", rekao je Pol. Za učvršćivanje i

zatezanje kože bez igala koristi radio frekvenciju

kojom stimulira proizvodnju

kolagena i elastina. Tretman je bezbolan i

ne zahtijeva oporavak, što ga čini popu larnim

među klijentima koji žele brze rezultate.

Njegova klijentela uključuje brojne

zvijezde poput Emme Stone, Victorije

Beckham i Kim Kardashian, a čekanje na

slobodan termin često traje mjesecima, čak

i godinama, dok mnogi klijenti za "The

Beauty Sandwich" iskustvo putuju k Polu sa

svih strana svijeta. Njegov je pristup

holistički, obuhvaća manualni tretman,

niskofrekventne struje, ali i meditativne

vježbe i manifestacije. Razvio je liniju

proizvoda "Secret Sauce" za održavanje

rezultata kod kuće, a preporučuje i

proizvode Chanela i Dr. Barbare Sturm.

Naglašava kako su hidratacija i zaštita od

sunca ključni za zdravu kožu.

JASMINA VICO

LONDON

Riječanka sa stalnom adresom u britanskoj prijestolnici,

pokrenula je kozmetički studio Vico Skin koji je postao kultno

mjesto za vrhunske tretmane i personaliziran pristupu njezi

kože. Razvila je jedinstveni pristup koji kombinira holističke

metode i visoku tehnologiju za postizanje blistavog i

mladolikog izgleda. Njezin rad prepoznali su mnogi klijenti

koji traže visokokvalitetnu njegu, a lista Jasmininih slavnih

klijentica prilično je impresivna; Margot Robbie, Jodie Comer,

Sienna Miller, Anya Taylor-Joy, Olivia Colman i Rita Ora samo

su neke od zvijezda koje su brigu o svome licu i koži s

povjerenjem prepustile iskusnim i profesionalnim rukama

ove kozmetičarke. Njezin uspjeh leži u kombiniranju

najnovijih tehnologija s tradicionalnim metodama, a tretmani

koje nudi u svom salonu često uključuju lasersku terapiju,

LED svjetlosnu terapiju i

akupunkturu. Jasmina

također naglašava

važnost pravilne

prehrane i smanjenja

stresa.

JOANNA CZECH

NEW YORK, DALLAS,

BEVERLY HILLS LA

Ova globalno poznata

kozmetičarka, posljednjih je

nekoliko godina postala sinonim za

luksuzne tretmane lica i pripremu

za crveni tepih. S klijenticama poput

Jennifer Aniston, Anne Wintour i Kim Kardashian, Czech je

stvorila carstvo ljepote u kojem njezin jedinstveni pristup

kombinira najnovije tehnologije s tradicionalnim masažama.

Rođena u Poljskoj, Czech je najprije sanjala o karijeri liječnice.

No strast prema estetici odvela ju je u svijet kozmetike te je

danas jedna od najtraženijih kozmetičarki na svijetu. Zagovara

kontinuitet njege, dugoročni pristup koji uključuje sezonsku

njegu i zdrav život. U svojim tretmanima uz klasičnu masažu

lica koristi LED svjetla, ultrazvuk, struje niske voltaže i terapiju

hladnoćom, a svaki tretman prilagođava posebno za klijenta i

individualna stanja kože. Osim tretmana lica, nudi i

personalizirane terapije za tijelo.

169

GG BEAUTY

RETINOL

na mojoj i vašoj koži

Moćan je, učinkovit i vrlo, vrlo popularan... zagrebačka

beauty stručnjakinja Manuela Picard, koja se nakon

gotovo tri desetljeća rada u salonima fokusirala na

proizvodnju kozmetike, analizira sastojak koji i sama koristi

te zahvaljujući kojem je najbolji model za vlastite proizvode

tekst SONJA MLINAR fotografije MATEJ DOKIĆ ZA MANUELA PICARD COSMETICS

170

Zašto retinol i zašto

sada? Ponajprije, taj

derivat vitamina A

jedan je od najmoćnijih,

najučinkovitijih (i najguglanijih)

kozmetičkih

sastojaka. Aktualan je cijele godine, no

posebno ujesen - kad se na koži suočavamo

s posljedicama oštećenja nastalih od

sunca. Jer, retinol koji pojačava osjetljivost

kože na sunčeve zrake (pa ga ljeti

treba izbjegavati) istodobno je u brojnim

znanstvenim studijama istaknut kao

jedini aktivni sastojak koji zaista može

ukloniti pigmentacijske mrlje - a ne samo

posvijetliti ih. No, njegov domet tu ne

završava: retinol ima male molekule i

stoga sposobnost prodiranja duboko u

dermis gdje, osim pigmentacija, smanjuje

lučenje sebuma (ako je pretjerano), stimulira

stvaranje novih, zdravih stanica

kože te stvaranje novog kolagena - prijeko

potrebnog za poboljšanje teksture

kože i ublažavanje bora.

Zagrebačka beauty poduzetnica

Manuela Picard velika je poklonica retinola

- preparati na bazi tog sastojka jako

su joj pomogli dok se sama borila s ožiljcima

od akni i posljedičnim hiperpigmentacijama,

kao vlasnica salona za ljepotu

preporučivala ga je svojim klijenticama

s problematičnom kožom, a kao

osnivačica i vlasnica kozmetičkog brenda

Manuela Picard Cosmetics - koji je

sad u fokusu njenog profesionalnog života

- koristi ga u brojnim formulacijama.

- Upravo mi izlazi linija koja sadrži dva

proizvoda s retinolom. Prva je Peptide,

Ceramide i Retinol 0,1% Renewal krema

za intenzivnu hidrataciju i obnovu kože

sklone borama i hiperpigmentaciji.

Drugi je Retinol ulje koje je učinkovito za

sve tipove kože jer je na bazi HPR-a, a to

je najnovija verzija retinola koji daje izvrsne

rezultate u ublažavanju bora, a pritom

ne izaziva nikakve nuspojave poput

crvenila i ljuštenja. Uz to sadrži skvalan i

bakuchiol, što ga stavlja u vrh svih retinolskih

ulja, i pravo je malo remek-djelo

na koje sam iznimno ponosna - govori

Manuela Picard, koja se u proizvodnju

kozmetike upustila prije dvije godine,

nakon gotovo tri desetljeća iskustva u

salonskom poslu. Deseci tisuća ženskih

lica (a i muških) prošlo je kroz njene

ruke, pa slobodno možemo reći da je

"doktorirala" na njezi kože - i zna što je u

kojoj situaciji najbolje rješenje. S formuliranjem

i proizvodnjom njegujućih preparata

krenula je više za svoju dušu, potom

ih je ponudila klijenticama u salonu, pa

pokrenula vlastiti web shop... cijelo vrijeme

vođena idejom da za kvalitetnu njegu

ne treba 10 - 12 preparata, nego što jednostavniji

proizvodi s vrhunskim sastojcima

i inovativnim formulama.

- Svaka žena želi da joj efekt lijepe

kože nakon profesionalnog tretmana u

salonu potraje što dulje, a moji proizvodi

su namijenjeni upravo tome, da se zadrži

taj predivan zdravi sjaj kože. Uvijek mi je

bio cilj postići glow te da uz moju rutinu

ženi treba što manje make-upa - objašnjava

Manuela.

U njenu filozofiju definitivno se uklapaju

formule s retinolom, koji potiče

eksfolijaciju starih odumrlih stanica

kože te proizvodnju novih i zdravih - a

rezultat tog procesa je zdrava i sjajna

koža, koja izgleda zaglađenije i - mlađe.

Ipak, treba znati kako koristiti taj derivat

vitamina A, koji u nekim slučajevima

može prouzročiti iritacije. Međutim,

kaže Manuela Picard, tada obično nije

U Retinol ulju

Manuela je koristila

HPR - novi tip

retinola koji tretira

bore, a ne izaziva

nikakve nuspojave

(sasvim lijevo).

Peptide, Ceramide i

Retinol 0,1 % (lijevo)

krema za kožu sklonu

hiperpigmentaciji i

borama

riječ o alergijskim reakcijama, nego o

neadekvatnom korištenju retinolskih

preparata.

- Neke žene griješe jer koriste proizvod

s prevelikim postotkom retinola,

želeći što brže rezultate, pa dolazi do

bespotrebnih iritacija, crvenila i ljuštenja

kože. Već se dugo priča o tome da će u

slobodnoj prodaji biti proizvodi s najviše

0,3 % retinola, a da će veći postoci biti

dostupni samo uz liječničku preporuku,

što je jedino ispravno. Najgora stvar koju

možete napraviti jest da se odmah krene

s visokim postotkom na kožu koja nije

dobro pripremljena, koja ima oslabljenu

barijeru - savjetuje beauty poduzetnica.

I u pravu je - kao što liječnika slušamo

kad smo bolesni, tako i zdravlje kože

treba prepustiti stručnjacima.

Nepravilnom upotrebom steći će se

pogrešan dojam o doista odličnom

sastojku: jer, retinol je čudotvorac samo

ako imate dobru rutinu.

171

FOTO: PRESS

2

4

1

3

5

10

MALA ŠKOLA

RETINOLA

1Počinje se s malim postocima, ne više od

0,1% svaku drugu večer.

2Tijekom dana koristite hidratantnu

kremu i SPF, nakon dva tjedna počnite

povećavati dozu retinola, tako da ga nakon

mjesec dana već nanosite svaku večer.

3Za ublažavanje bora i popravak

teksture kože potrebno je

kontinuirano korištenje retinola u manjem

postotku, a za hiperpigmentacije i

melazme - veći postotak uz redovite

preglede kod dermatologa ili kozmetologa.

4Ako ste već dugo na retinolu i više ne

osjećate korist, vrijeme je za

kombinaciju s još nekim aktivnim

sastojcima koji poboljšavaju njegovo

djelovanje. Iako glikolna kiselina i retinol u

pravilu ne idu zajedno, u omjeru koji

procijeni stručnjak mogu popraviti

teksturu kože.

5I vitamin C je dobar za kombinaciju s

retinolom, no moj savjet je da ih ne

koristite istodobno, nego naizmjence svaki

drugi dan. To je odlično rješenje.

9

6

7

8

/ 1 BIOTHERM Blue ProRetinol multikorektivna krema za kontinuirano obnavljanje površine kože, 96,99 € / 2 MEDIK 8 Crystal Retinal, izvrsno

za početnike jer postoji u nekoliko verzija/jačina retinola, 56 € / 3 ELIZABETH ARDEN Retinol Ceramide Capsules Line Erasing Night Serum

ima ciljani učinak na fine linije i bore, 101,99 € / 4 AFRODITA Next Generation Retinol Shot s 0,1 % retinoida nove generacije (HPR), 49,90 €

/ 5 DERMEDEN Night Protocole Serum Intense djeluje protiv bora (hijaluronska kiselina i retinol) i tamnih mrlja (diojska kiselina, resorcinol,

vitamin C i niacinamid), 56,88 € / 6 THE ORDINARY Granactive Retinoid 2 %, 14,19 € / 7 DERMALOGICA Dynamic Skin Retinol noćni serum s

3,5% retinoidnog kompleksa ujednačava teksturu i boju kože, 108 € / 8 CERA-VE Resurfacing Retinol serum namijenjen ožiljkastoj koži sklonoj

nepravilnostima, 20,04 € / 9 ZO SKIN HEALTH BY ZEIN OBAGI Radical Night Repair za jake hiperpigmentacije i ožiljke od akni, 168 €

/ 10 OSKIA Super R serum u kapsulama s retinoidom, koenzimom Q10 i vitaminom C, 89 €

172

173

GG STYLE CLUB

UGRIZ ZMIJE

Kolumnistica MIRELA FORIĆ SRNA razgovarala

je u Londonu s MARIJOM HATZISTEFANIS,

vizionarkom koja je prije 25 godina

revolucionarnim proizvodom pokrenula danas

globalno uspješan kozmetički brend RODIAL

fotografije PRIVATNI ALBUM

Da krenemo ispočetka, rodom si iz

Grčke... što te dovelo do Londona, pa

i do industrije ljepote?

- Rođena sam na malom grčkom

otoku. Moji roditelji nisu bili poslovni

ljudi, bili su učitelji. Od mladosti sam,

ni sama ne znam zašto, bila zainteresirana za ljepotu i

modu. Jednom mjesečno bih, nakon škole, posjetila

lokalnog prodavača novina koji je držao internacionalna

izdanja modnih časopisa. Tamo bi na Vogue, Bazaar

i Elle potrošila sav džeparac. I upijala sve što je u tim

magazinima bilo objavljeno. Tada nisam znala čime se

želim baviti, ali sam znala da želim pripadati tom svijetu.

S 18 sam se preselila u Atenu na studij engleske književnosti,

ni danas ne znam zašto, ali sam istovremeno

aplicirala za posao u časopisu pod nazivom Seventeen

koji je bio namijenjen tinejdžericama koje vole modu i

kozmetiku. Obožavala sam taj posao i prvi put sam

počela pisati o beautyju i isprobavati kozmetičke proizvode.

Već tada sam shvatila da sva velika imena u

beauty industriji imaju jako bazične proizvode; nešto za

čišćenje, serum i kremu za hidrataciju. Uvidjela sam da

postoji rupa na tržištu za liniju usmjerenih proizvoda

namijenjenih posebnim potrebama kože.

Nakon studija sam odselila u New York studirati

biznis, nešto me vuklo poslovnom svijetu, ne mogu objasniti

zašto, kod mene ništa nije bilo planski. Svi moji kolege

sa studija su završili u svijetu bankarstva i financija,

tako sam i ja dobila posao u banci Salomon Brothers,

prvo u New Yorku, a zatim u londonskoj podružnici. I

otada sam ovdje. Nakon nekoliko godina u banci počela

sam gubiti interes i motivaciju za poslom, a to su očito

primijetili i moji poslodavci, pa sam dobila otkaz.

Danas ispada da je to najbolje što ti se moglo do goditi,

iako vjerujem da ti se tada nije tako činilo?

- Tada sam mislila da se od toga neću moći oporaviti,

bio je to veliki udarac za moje samopouzdanje. Ali upravo

me to dovelo do saznanja da više ne želim raditi u

korporativnom svijetu, nego biti dio kreativnog miljea. I

da želim voditi samostalni posao. Bila sam vrlo mlada, u

srednjim 20-ima, naivna, ali bez straha. Nisam imala

pojma ni u što se upuštam niti što me čeka. Napravila

sam poslovni plan s kojim sam tražila investitora, financijsku

podršku.

No, moja priča nije nikome bila privlačna. Na kraju

sam odlučila krenuti sama, malo po malo, iz dnevnog

boravka koji je postao moj ured, s početnim kapitalom

od 20.000 funti koje sam bila uštedjela za crne dane.

Otišla sam na sajam CosmoProf u Italiji, gdje sam upoznala

proizvođače ambalaže, razne laboratorije... skupila

sve potrebne podatke i kontakte koji su mi u tom

trenu trebali. Prvih godina nisam zapravo znala kamo

sve to vodi, radila sam od kuće od ponedjeljka do petka,

a vikendom u robnoj kući u Fenwick promovirala proizvode

i razgovarala s kupcima. Nisam imala zaposlene,

osim računovotkinje koja je ionako radila pola radnog

vremena. Tek u petoj godini poslovanja dogodio se

boom. Lansirali smo prvi anti-age serum, imao je u sebi

neke elemente zmijskog otrova i odlučila sam da će se

zvati Zmijski serum. Poslali smo objave za medije i

odjednom su svi počeli pisati o nekom zmijskom serumu.

I tako je sve krenulo.

Pa neka kažu da marketing nije bitan! Proizvod je

svakako najvažniji, ali bez marketinga je gotovo

nemoguće lansirati ga!

174

ZA LJEPOTU

- Tako je, ime je bilo naš najbolji marketing u tom

trenu. Nakon toga se povećala prodaja, otvorili smo

nova tržišta...

Kako ti je bilo na tom putu uzevši u obzir da nisi ni

kemičarka, ni dermatologinja, nemaš nikakav back

ground ni formalno obrazovanje vezano za business

koji razvijaš? Najbitnije, kako odlučiš što želiš od

proizvoda, koja formula ti je potrebna i sl.?

- Moj kut gledanja u koji sama bila sigurna su bili

marketing i business, kao i rezultati koje sam htjela

postići određenim proizvodom. Npr. išla bih u laboratorij

i rekla im da mi treba proizvod koji će smanjiti

pigmentaciju, borice i istovremeno dati koži sjaj.

Raspravljali bismo o tome koji su sastavi koje možemo

koristiti, miješali bismo formule, isprobavali, na početku

sam ih samo brifirala i učila od njih, s vremenom

sam i sama mnogo tehničkih stvari naučila. Znam točno

što naš korisnik želi i krećem odatle. Svake godine

imamo barem 40-ak formula u rotaciji, a u proizvodnji

na kraju završi možda pet. Ako nisam zadovoljna rezultatom

proizvoda, mogu ga otkazati mjesec dana prije

175

Zaista ne postoji uspjeh preko noći. Danas mladi smatraju da je to moguće, ali i dalje

mislim da za sve vrijedno u životu ipak treba strpljenja i vremena. Morate ustrajati!

puštanja u proizvodnju, želim stajati iza

svakog proizvoda.

Koji beauty brend osim vlastitog koristiš,

koga poštuješ?

- Oduvijek sam bila veliki ljubitelj

Estée Lauder, pročitala sam njene knjige,

ona mi je bila jedna od inspiracija u

životu. Nedavno, točnije prošli tjedan, u

New Yorku sam upoznala njenu unuku,

Jane Lauder, i također me oduševila.

Jedan od prvih proizvoda koji sam koristila

u životu je hidratantni losion brenda

Clinique, klasičnog brenda koji je dio

grupe Estée Lauder. Ne vjerujem u trendove,

tako da bi se uvijek odlučila za njih.

Znajući sve što

znaš danas, bi li

sve ponovila?

Ove godine slaviš

25. godišnjicu

od lansiranja

Rodiala.

- Ne bih ponovila.

Danas su za

ulaz u industriju

ljepote drastično

sniženi kriteriji.

Lako je danas

kreirati beauty

brend, a ja volim

kad su stvari

malo izazovnije.

Definitivno bih

pokrenula svoj

posao, možda ne

u ovoj branši. Sretna sam da sam u ovu

avanturu krenula prije 25 godina i uspjela

izgraditi ime i bazu lojalnih klijenata.

U tih si 25 godina osnovala obitelj i

postala majka. Kako se to uklopilo u

razvoj posla? Često pitanje o kojem

raspravljam s uspješnim ženama, a

koje su ujedno i majke, upravo je to

može li žena imati sve u isto vrijeme?

- Mislim da žena može sve uklopiti, ali

doista ne u isto vrijeme. Mislim da nikad

nije savršeno, dobila sam prvog sina u

drugoj godini našeg poslovanja. A tri

godine nakon toga sam rodila i drugog

sina. Najteže je bilo dok su bili vrlo mali

naći osobe od povjerenja koje su mogle

biti s njima. Prvih godina nisam imala

ured pa sam ionako bila kod kuće s njima

i radila dok su oni spavali ili bili u vrtiću,

a tu je bila i dadilja. Imala sam uvijek

pomoć, ali i grižnju savjesti. Ima puno

momenata u njihovom životu koje sam,

nažalost, propustila. Nešto sam morala

žrtvovati za posao, na kraju to prihvatite.

Oni danas imaju 19 i 21 godinu i imam

s njima divan odnos. Treba pronaći

balans i jasno postaviti prioritete.

Koje su to

kvalitete ili

karakterne

osobine

koje treba

Neki od kultnih

proizvoda brenda

Rodial: Vit C (lijevo) i

Blush Drops (gore)

imati osoba da bi uspjela u samostalnom

poslu? Što bi savjetovala onima

koji su sada na početku tog puta?

- Kao prvo da znaju da nije sve u poslu

glamurozno, uglavnom ono što vidite

izvana izgleda tako, ali zapravo morate

biti spremni odraditi veliku većinu posla

koji nije uopće lagan ni lijep, ali je baš on

bitan za uspjeh kompanije, kao što je

posao u skladištu, kao što je dati otkaz

nekome i imati zahtjevne, često neugodne

razgovore. Morate imati strast, ali i

biti spremni odraditi puno ne baš

uzbudljivih dijelova poslovanja.

Mentalna snaga također je vrlo bitna, jer

u svakom poslu dođe vrijeme kad si

spreman odustati. Stvari ne idu po planu,

preumoran si, ne spavaš, pitaš se

čemu sve ovo... Mislim da je jako bitno

imati mentalnu snagu da se prebrodi

one crne dane, a svi ih imamo.

A obrazovanje, smatraš li da je danas

jednako vrednovano i presudno za

uspjeh?

- Definitivno, ako imate potrebno

obra zovanje, ono vam daje kostur da

shvatite i da se možete nositi s određenim

situacijama. Također mislim da s

obrazovanjem dolazi i

velika doza samopouzdanja

u poslu. Imate

bazu koja vam u svakom

trenu pomaže da se

nosite s izazovima.

Neke od najvažnijih

stvari koje si naučila o

samoj sebi u ovih 25

godina? Meni se uvijek

čini da dok razvijaš

neki posao ipak na

kraju najviše razviješ

samog sebe?

- Shvatila sam da

sam propustila mnogo

prilika u životu u ovih 25

godina. Uvijek sam bila

osoba koja je znala reći

NE, bila sam veoma zauzeta,

uvijek sam se držala nekog poslovnog

kalendara. Zadnjih nekoliko godina

nakon covida sam shvatila da je život

prekratak, da sam propustila zapravo

živjeti i uživati u životu jer sam samo

koncentrirana na posao, tako da sada

pokušavam reći DA svakoj primamljivoj

ideji. Drugo što sam naučila zvuči kao klišej,

ali doista ono što vas ne ubije, to vas

ojača. Uvijek ima katastrofalnih momenata,

kao kad sam dobila otkaz npr., kao

i da smo prije nekoliko godina skoro bankrotirali

zbog pogrešnih poslovnih procjena,

ali mislim da dok je sve legalno,

uvijek postoji rješenje i plan B. Kao treće

bih navela, kao što kaže moja knjiga, ne

postoji uspjeh preko noći. Danas mladi

smatraju da je to moguće, ali i dalje

mislim da za sve vrijedno u životu ipak

treba strpljenja i vremena. Morate ustrajati,

treba vam barem dvije godine da

biste shvatili ima li posao smisla. Čak i da

počnete vježbati danas, treba vam vre-

176

mena da vidite prave rezultate, za bilo

koji hobi treba vrijeme, a kamoli ne za

posao, pročitala sam negdje da ti treba

barem 10.000 sati vježbanja da bi bio

dobar u nečemu.

To nas dovodi do sljedećeg pitanja,

napisala si, naime, tri knjige, kako je

došlo do toga?

- U svrhu promocije svog brenda

često sam držala govore na događanjima

i onda su mi ljudi počeli prilaziti i javljati

se na Instagram s pitanjima vezanim uz

moje početke, uspjehe i sl. Instagram

nije platforma gdje možete pisati ili

pričati detaljnije. Shvatila sam da

imam dosta toga za podijeliti i htjela

sam biti iskrena i realna i govoriti

o svim problemima koje sam na

ovom putu imala i kako sam se s

njima nosila. Moja prva knjiga

"How to be an overnight success"

govori o periodu kad sam dobila

otkaz i krenula u svoj posao, druga

"How to make it happen" govori o

tome kako sam prije nekoliko godina

skoro bankrotirala i kako sam se

spasila, govori o motivaciji u trenucima

kad ju je zapravo nemoguće u

sebi pronaći, a treća je o tome kad

sam doživjela burnout i prestala

uživati u životu i poslu te o tome

kako se izvući iz toga, jer želimo

uspjeh u životu, ali istovremeno

želimo i biti sretni.

Što ti danas sa svim tim saznanjima

najviše pomaže da se

relaksiraš i pronađeš motivaciju

za nove pobjede?

- Odnedavno započinjem ponedjeljak

jogom, ima jedan cool studio na Notting

Hillu, zove se Love supreme project,

moraš probati. Doista me stavi u pravu

početnu poziciju za početak tjedna.

Osjećam više energije, produktivnosti,

jasnoće misli... Vježbanje je oduvijek bilo

važan dio mog života, pogotovo za moje

mentalno zdravlje, ali u zadnje vrijeme

sam naučila više osluškivati svoje tijelo i

po tom pitanju. Ako sam preumorna,

danas ću bez grižnje savjesti propustiti

trening i imati mirno jutro samo za sebe

u tišini. Volim biti u prirodi, to me opušta,

Holland Park, slušam audioknjige,

ako smo izvan Londona, gdje imamo

kuću, ići ću u dugu šetnju sa psima.

Taman sam se vratila iz Amerike s planinarenja,

to me isto veoma opušta.

Priroda liječi! Obećala sam si također da

ću par puta godišnje ići na putovanja s

prijateljicama. Nekad sam mislila da to

što putujem zbog posla je na neki način i

vrijeme za mene, međutim iako sam

izvan kuće i bez djece, zapravo se nikad

ne isključim i radim non stop, tako da

sad učim kako otputovati i doista uživati.

Nikad nije kasno.

I dalje voliš modu?

- Volim, ali nisam žrtva mode. Imam

svoj stil, nekad sam bila puno više zainteresirana

za trendove, danas to više ni -

sam. Znam što mi odgovara, poznajem

svoj stil. Pratim skandinavske brendove

kao što je Toteme, volim američke Kha -

ite, The Row... nisam šopingholičarka,

kupim samo ako mi nešto doista treba.

Upravo si stigla iz New Yorka gdje si

nekada živjela, dugi niz godina si

sada u Londonu, kako bi usporedila

život u ta dva grada?

- Obožavam New York i njegovu energiju,

drži me, evo, već tjednima nakon što

sam se vratila, ali ne bih mogla više živjeti

tamo. Na dnevnoj bazi stil života u

Londonu je humaniji i trenutačno mi više

odgovara.

Kažu da s godinama nas sve više vuku

korijeni i da nekako imamo potrebu

zatvarati krugove života, vidiš li se

opet u Grčkoj? Nedostaje li ti ponekad

otočki stil života?

- Apsolutno, kako si znala? Htjela bih

više vremena u budućnosti provoditi u

Grčkoj, čak i izvan ljetne sezone, aktivno

radim na tome. Dobra je povezanost s

Londonom direktnim letovima. To mi je

visoko na listi prioriteta.

Što svaka žena treba imati u svojoj

kozmetičkoj torbici i koristiti na dnevnoj

bazi?

- Čistač lica u obliku balzama, jer s

godinama nam je koža sve suša, Rodial

Bee Venom balzam za čišćenje je nešto

što koristim i ujutro i uvečer. Moj

najdraži proizvod je Dragon blood

sculpting serum, kao i naš

vitamin C sa zaštitnim faktorom

SPF 30. To su naša tri must have

proizvoda.

A Banana lighter? To je za

mene proizvod koji mijenja

život! Samo je stalno rasprodan,

mo rat ćeš mi ga nabaviti

preko veze, ha ha! I tvoja ulja

za usne su fantastična, to ukradem

od Kasie! (kći autorice)

- Ha ha ha, to je i dalje naš proizvod

koji je stalno rasprodan, doista

je fantastičan, kad god imam

neprospavanu noć ili ranojutarnji

let, dupla banana i idemo! Ono što

je fantastično je da odgovara skoro

svim tipovima kože, jako je

lagan. Također lip oil imam u svakoj

torbici, u autu, u uredu, nikamo

ne idem bez njega. Inače, za

jutarnju higijenu mi je dovoljno

par minuta, ne mam nikad viška

vremena. Time se vodim i kad

dizajniram novi proizvod. Koja žena doista

danas ima vremena za komplicirane

protokole?

I na kraju, uvijek pitam lokalce da

daju prijedlog za one koji će možda

uskoro posjetiti London... koje su tvoje

najdraže gradske adrese?

- Četvrt u kojoj živim, Notting Hill,

obožavam uzduž i poprijeko. Nedavno se

otvorio Dorian, predivan restoran koji

voli čitavo susjedstvo, pa Supermarket

of dreams kod Holland Parka kamo rado

svratim na kavu, tamo je uvijek cool ekipa,

možeš sjediti vani na klupi, a petkom

navečer organiziraju sushi club. Uvijek

ima neka dobra izložba u National

Portrait Galleryju, muzeju Victoria &

Albert, Muzeju dizajna.... Moj najdraži

hotel u gradu je Ham Yard hotel u Sohou

i uvijek ga preporučujem prijateljima.

177

GG PR

DAMIANI: UMJETNOST NAKITA

Za sve one koji traže savršeni prsten ili komad nakita za

najvažnije trenutke Damiani je izbor koji nadilazi vrijeme i

ostavlja neizbrisiv trag. U srcu svake ljubavne priče nalazi se

zaručničko i vjenčano prstenje. Kolekcije Damiani Bridal

predstavljaju prstenje koje je idealno za proslavu najvažnijih

trenutaka. U butiku Mamić 1970 otkrijte svijet luksuznog nakita

Damiani, gdje tradicija susreće inovaciju u svakom dragulju.

FOTO: PROMO

(R)Evolucija u

anti-age njezi kože

Eucerin Hyaluron-Filler

Epigenetic serum inovativni je

rezultat epigenetskog istraživanja

tima znanstvenika iz Eucerina.

Ova revolucionarna anti-age

inovacija pomoću patentirane Age

Clock tehnologije i patentiranim

sastojkom Epicelline® ponovno

aktivira gene mladosti u samom

korijenu te vidljivo smanjuje 10

znakova starenja kože pružajući:

l Bolju hidrataciju

l Pomlađen izgled

l Zategnutiju kožu

l Ujednačeniji ten

l Efekt podizanja

l Smanjenje bora

l Smanjenje sitnih bora

l Poboljšanje kontura lica

l Sjajniju kožu

l Glatkiju kožu

KARLA x COCCINELLE

KREATIVNA RADIONICA UZ NOVE

BOJE I MODELE TORBICA

Povodom predstavljanja nove kolekcije omiljenih

talijanskih torbica u trgovinama Karla održana je

radionica izrade šarmantnih privjesaka. Boje i oblici

perli potiču kreativnost, a gotovim privjeskom

možete uljepšati jesenske odjevne predmete i modne

dodatke. Elegantne Coccinelle torbice pročišćenih

oblika idealne su za različite prilike, njihov kolorit

pristaje svim sezonama i lako se kombiniraju s

raznim modnim stilovima. Zato ih obožavaju žene

raznih profila - trendsetterice, poslovne žene,

studentice, umjetnice… Nove kolekcije razgledajte na

www.karla.hr ili u trgovinama Karla.

Mirisno čokoladno iskustvo

PHILLIP B CHOCOLATE MILK BUBBLE WASH je raskošni nježni

čistač za poboljšanje raspoloženja. Sadrži mješavinu pšeničnih

aminokiselina, keratina i ekstrakta zobi koji čine kožu satenasto

mekom i hidriranom. Bogat čokoladni miris snažno podsjeća na

užitke iz djetinjstva - stvara ugodno, nostalgično, magično

iskustvo - savršeno za sve mlade i one koji se tako osjećaju.

MAKE-UP

POSLASTICE

Melem predstavlja novi koncept

balzama s prirodno deriviranim

pigmentima, ali s većom

funkcionalnošću i sjajnim

učinkom - Glossy Look

Lips&Cheeks&Eyes. Njegujuća,

dobro poznata Melem baza

dobila je svilenu teksturu i

ostavlja neodoljiv, glazirani efekt

na koži. U dvije nove nijanse,

Melted Toffee i Candy Glaze,

Melem predstavlja više od

balzama - pravi desert za usne,

obraze i kapke.

180

GG X SINTEZA SKIN CLINIC

Kako usporiti starenje

kože uz filere,

skinboostere i lasere te

zadržati prirodan izgled,

objašnjava dr. Jolanda

Kanižaj Rajković

Otkrivamo tajne

BETTER-AGINGA

Svaka osoba koja se odluči za pravilnu njegu

kože i pažljivo odabrane estetske tretmane

svjesna je koliko ti postupci mogu utjecati na

mladolik izgled i osjećaj samopouzdanja. No, to

ne znači da je cilj promijeniti nečiji izgled ili

stvoriti umjetan dojam – naprotiv, filozofija

"better-aginga" stavlja naglasak na prirodno starenje, uz

diskretne estetske intervencije koje čuvaju mladenački sjaj.

Ovaj suvremeni pristup, koji zagovara i dr. Jolanda Kanižaj

Rajković, dermatologinja iz zagrebačke poliklinike Sinteza

Skin Clinic, ne teži potpunom zaustavljanju vremena na licu,

već smisleno odabranim tretmanima koji omogućuju zdrav i

svjež izgled kroz godine.

- Better-aging je zapravo način da kroz suptilne tretmane

naglasimo prirodnu ljepotu i zadržimo mladenačku svježinu.

To znači da cilj nije stvaranje neprirodnih crta lica ili previše

zategnutog izgleda, već očuvanje zdravlja kože i njezine

elastičnosti - objašnjava dr. Kanižaj Rajković, koja kao bazu

navodi vraćanje izgubljenog volumena primjenom filera

hijaluronske kiseline.

- Kako starimo – nastavlja - trokutasti oblik lica s bazom

prema gore, koji je karakterističan za mlado lice, okreće se

prema dolje. Fileri pomažu u

vraćanju tog oblika, stvarajući

prirodan i pomlađen izgled.

Pritom je važno napomenuti da

njihova primjena nema veze s

godinama, već s individualnim

potrebama pacijenata.

Osim filera, dr. Kanižaj

Rajković cijeni i neke druge

tretmane koji mogu značajno

poboljšati teksturu i izgled kože.

Obratite se stručnjacima iz

Sinteze Skin Clinic putem telefona

+385 1 5005 970

ili na mail:

info@sinteza.hr

i dogovorite konzultacije gdje ćete moći

doznati koja je to kombinacija tretmana

idealna za specifično vaše potrebe.

- Za mene su favoriti laserski tretmani, poput lasera za

pomlađivanje koji je potpuno neinvazivan – navodi. - Potom

mikroiglice SkinPen, koji obnavljaju kožu i daju joj mladenački

sjaj. Tu su i skinboosteri i biostimulatori koji potiču prirodnu

proizvodnju kolagena, dajući koži punoću i blistavost.

Skinboosteri, kako im i ime kaže, pojačavaju kvalitetu kože –

čine je debljom, sjajnijom i elastičnijom. To postižu

hijaluronskom kiselinom koja ne samo da vlaži kožu, već

stimulira stvaranje novih struktura u potkožju, što koži daje

dugotrajan zdrav izgled.

U svijetu gdje su neki estetski zahvati postali sinonim za

pretjerivanje, better-aging nudi rješenje – prirodan i zdrav

izgled koji se postiže preciznim i umjerenim tretmanima.

- Naši pacijenti žele izgledati svježe, ali ne promijenjeno.

Kada je tretman pravilno izveden, nećete ni primijetiti da je

osoba koristila filere, već će izgledati osvježeno i mladoliko -

napominje dr. Kanižaj Rajković, koja posebno ističe važnost

edukacije i iskustva kod odabira liječnika.

Za one koji žele poboljšati teksturu kože, ukloniti bore ili

jednostavno zadržati mladolik izgled, better-aging nudi čitav

spektar tretmana. Ponekad su za postizanje optimalnih

rezultata potrebne kombinacije tretmana, poput lasera, filera,

skinboostera ili biorevitalizatora, jer

je starenje složen proces koji zahvaća

sve strukture lica – od kostiju do

površinskog sloja kože.

Starenje ne mora značiti gubitak

mladolikog izgleda. Sa stručnim

vođenjem, umjerenim tretmanima i

personaliziranim pristupom, moguće

je stariti s prirodnim sjajem – što je u

konačnici i filozofija better-aginga.

181

GG WELLNESS

U potrazi

za pravim

užitkom

Iako je seks stariji od jezika, o njemu se malo

govori i često nam je nisko na listi želja, no

potreba za intimnošću veća je nego ikada, što su

prepoznali hotelski lanci koji su osmislili

retreatove za postizanje seksualnog blagostanja i

čine se mnogo uzbudljivijima od ledenih kupki

tekst LIVIA ČVELJO

FOTO: PRESS

Kada je riječ o zdravlju, postoje

stvari u koje vjerujemo: brokula

je dobra za mikrobiom crijeva,

a tjelovježba blagotvorna

za zdravlje srca. No često

zanemarujemo dobrobiti seksa

na naše cjelokupno zdravlje. Prema istraživanjima,

seks podiže imunitet, poboljšava san, gradi

povjerenje među partnerima i smanjuje stres. Dugo

se smatralo da wellness podrazumijeva pijuckanje

smoothieja i satove pilatesa, ali danas znamo da

naše zdravlje ovisi o usklađenosti uma i tijela. I zato

je seksualni wellness vrijedan istraživanja. Dok

mnogi zdravstveni benefiti seksa dolaze zahvaljujući

otpuštanju ljubavnog hormona oksitocina, bilo bi

nepravedno seksualni wellness svesti samo na to.

Osim povezanosti i samopouzdanja vezanih za vlastitu

seksualnost, uključuje i pomagala, kao i postizanje

kvalitetnih orgazama. A smisao seksa nije

samo frivolna težnja za užitkom. S obzirom na

današnju opsesiju zdravljem, bilo je pitanje vremena

kad će seks doći na red. Svjetska zdravstvena

organizacija naglašava kako je seksualno zdravlje

povezano s fizičkim, emocionalnim i društvenim

blagostanjem, a stručnjaci za dugovječnost stavljaju

seksualni wellness (od osjećaja i užitka do hormona)

u prvi plan. Unatoč tome što je stariji od jezika,

pandemija je sigurno pridonijela da se više počne

govoriti o njegovoj važnosti. Tijekom prvog lockdowna

beauty web shop Cult Beauty otkrio je da je

182

183

Procjenjuje se da će globalno tržište wellnessa do 2028.

doseći vrijednost od 55 milijardi dolara

pretraga za izrazom seksualni wellness

porasla za 850 posto. Također, studija

provedena na Institutu Kinsey pokazala

je da unatoč tome što je seks tijekom

pandemije bio u padu, jedna od pet osoba

proširila je svoj tjelesni repertoar

(sexting, masaže, nove poze i dijeljenje

fantazija) i poboljšala svoj seksualni

život. Poznato je da holivudska glumica i

poduzetnica Gwyneth Paltrow, kraljica

wellness portala Goop, propagira seksualni

wellness, a ove je godine pokrenula

Instagram račun Goop sex kao mjesto

pronalaska užitka. Procjenjuje se da će

globalno tržište wellnessa do 2028.

doseći vrijednost od 55 milijardi dolara,

pa nije čudno što i industrija putovanja

pokušava zaraditi na seksu, i to ponudom

retreatova. Prije dvije godine

australski hotel W Brisbane nudio je

uslugu pop up seksologa, a nedavno su

resorti poput SHA Wellness klinike i

hotelskog lanca Six Senses predstavili

retreatove za postizanje seksualnog blagostanja

i čine se mnogo uzbudljivijima

od ledenih kupki. Iako se seks oduvijek

svodio na nešto što se podrazumijeva,

on ustvari ima velik utjecaj i na ostale

segmente života. I zato je seksualni wellness

veoma važan jer je stres ubojica

seksa. Klinika SHA Wellness nedavno je

u Španjolskoj i Meksiku otvorila odjel za

seksualno zdravlje gdje zajedno rade

ginekolozi, urolozi i stručnjaci za hormone

kako bi poboljšali seksualno zdravlje

svojih klijenata. Među najzanimljivijima

je terapija udarnim valovima koja potiče

cirkulaciju za bolju erekciju. U sklopu

odjela stručnjaci se bave hormonima,

intimnošću, samopouzdanjem, erekcijom,

orgazmom... Emsella tretman, koji

jača zdjelicu i sprečava inkontinenciju u

žena, pomaže i muškarcima u poboljšanju

erekcije. Također, hoteli diljem svijeta

u sobe stavljaju takozvane ljubavne

paketiće s kondomima i lubrikantima, pa

i vibratorima, baš kao što su nekoć u

minibar stavljali kikiriki.

Kad je riječ o emocionalnim

problemima, muškarci se

nastoje uhvatiti u koštac s

problemima, dok će žene kriviti sebe te

smatrati da ne zaslužuju užitak. Uloga

španjolske klinike je potaknuti klijente

da artikuliraju svoje probleme kako bi im

pomogla prihvatiti promjenu te da

uživaju u orgazmima. Većina seksualnih

problema je psihološke prirode.

Seksualni wellness je sveobuhvatan

pristup seksualnom zdravlju koji

nadilazi puko fizičko zadovoljstvo. On

uključuje emocionalno blagostanje,

zdravu komunikaciju, samopouzdanje i

prihvaćanje vlastitog tijela. Kad je riječ o

buđenju seksualnosti, cilj je postići

ravnotežu između uma, tijela i duha. To

može uključivati rad na poboljšanju

seksualnog života, povećanju intimnosti

s partnerom, istraživanju vlastitih želja i

granica te razvijanje zdravijeg odnosa

prema vlastitoj seksualnosti. Seksualni

retreatovi nude priliku da se parovi

odmaknu od svakodnevnih obveza i

stresa te se u potpunosti posvete sebi. U

današnjem užurbanom svijetu mnogi

nemaju vremena ni energije posvetiti se

ovom važnom aspektu života. Retreatovi

pružaju strukturirano okruženje gdje se

mogu naučiti nove vještine, istražiti

vlastito tijelo i um te produbiti intimnost

s partnerom. Odmak od svakodnevnog

života pomaže nam da se više okrenemo

intimnosti. Čim pobjegnemo od

svakodnevnih obaveza, manje smo

mentalno opterećeni. Retreatovi nude

različite programe - od stručno vođenih i

strukturiranih formata do poduka i

erotske masaže. Međutim, svaki retreat

koji daje prednost odmoru omogućuje

vam da se donekle smanji razina stresa i

nudi priliku da se povežete sa svojim

tijelom - kroz aktivnosti kao što su joga

ili disanje - kao i s partnerom. Retreat

nudi bijeg od stvarnosti i buđenje strasti.

Pitanje je jedino kako održavati

seksualni wellness jednom kad se

vratimo u stvarni život.

184

Back to body

Retreat koji se nalazi u Italiji, Francuskoj i New Yorku

pomaže ženama da se opuste i istraže svoju

seksualnost. Osnivačica Pamela Madsen jedna je od

zvijezda seksualnog wellnessa koja je osmislila

programe s trenerima za intimu s ciljem buđenja

libida i rješavanja srama. Program uključuje

radionice tjelesnog rada, vježbe za otkrivanje želja i

tehnike za poboljšanje slike o tijelu. Istraživanje je

pokazalo da polaznice doživljavaju značajna

poboljšanja u slici o tijelu i seksualnom zadovoljstvu.

Cijena: od 3000 do 4000 eura za sedmodnevni

retreat.

Six Sense, Ibiza

Ovaj sedmodnevni retreat održava se u luksuznom

resortu s pogledom na Sredozemno more. Program

uključuje tantričku jogu, radionice o tantričkim

praksama i vježbe za produbljivanje intimnosti.

Polaznici uče kako probuditi seksualnu energiju i

koristiti je za manifestaciju i duhovni rast.

Cijena: 2500 eura po osobi, a uključuje smještaj i

obroke.

Eros monastery, Kalifornija

Eros Monastery, smješten u Mendocinu, nudi razne

programe fokusirane na seksualni wellness, intimnost

i tantru. Njihov sedmodnevni retreat uključuje

satove joge, radionice o Kama sutri i seksualne

kampove. Polaznici imaju pristup prirodnim

sadržajima poput bazena sa slanom vodom.

Cijena: 3500 eura po osobi, uključeni su smještaj i

obroci.

Sacred Sexuality Retreat, Kostarika

Ovaj petodnevni retreat održava se u eko-resortu

usred prašume u Kostariki. Fokusiran je na

istraživanje seksualnosti kroz tantričke prakse i

povezivanje s prirodom. Program uključuje

tantričku jogu, radionice o kundalini energiji i

otkrivanje intimnosti. Cijena: 2800 eura po osobi,

uključuje smještaj i obroke.

FOTO: PRESS

Temple Scarlet

Temple Scarlet organizira retreatove fokusirane na

seksualnost, tantrički seks i BDSM prakse. Njihovi

programi kombiniraju drevne tantričke tehnike s

modernim pristupima seksualnosti. Retreatovi se

održavaju na raznim lokacijama, od luksuznih vila do

eko-resorta usred prirode i otvoreni su za sve rodne

identitete i ljude svih seksualnih orijentacija.

Cijena: od 1500 do 3000 eura po osobi, ovisno o

lokaciji i trajanju.

185

KOLEKCIJA NAJTRAŽENIJIH JESENSKIH BOJA

Jana Nails je brzorastući brend vlasnice i idejne

pokretačice Jane Dužanec, koji se specijalizirao za

proizvodnju i prodaju visokokvalitetnih kozmetičkih

preparata i proizvoda za nokte namijenjenih

profesionalnoj upotrebi. Njeno carstvo, koje je izgradila

od nule, danas broji više od 5000 vrsta proizvoda i

prisutno je u više od 25 zemalja s tendencijom širenja

tržišta i stvaranja novih trendova.

Jana Nails je osim po vrhunskim proizvodima za nokte

poznat i po luksuznim Beauty i Spa linijama koje osvajaju

ljubitelje make-upa i kozmetike. Uronite u superiornu

kvalitetu ovog vrhunskog brenda, prepustite se iskustvu

i svjedočite zašto je baš ovaj brend postao bezvremenski

beauty favorit.

#lovejananails

186

187

Upoznajte Jana Nails uz najnoviju

#fall2024 kolekciju Cosmic Sands

Cosmic Sands je kolekcija koja donosi mističnu čaroliju svemira i ljepotu beskrajnih pustinjskih

prostranstava. Inspirirana tajanstvenim planetima, neistraženim galaksijama i zagonetnim

pustinjskim pejzažima donosi bogate, zagasite nijanse koje reflektiraju snagu i eleganciju

jesenskih trenutaka. Uronite u misteriozni svijet futurizma i doživite magiju svemirskih oluja,

tamu eklipsi i mistiku noćnog neba. Cosmic Sands priča priču o putovanju kroz univerzum i

otkriva tajne pustinjskih dina, donoseći vašim noktima pravu jesensku poslasticu s dozom

luksuza. Upoznajte apsolutne must have boje ove jeseni.

188

LUNAR DUST

Zagasita sivoplava nijansa

inspirirana pustinjskom

olujom pod mjesečevim

svjetlom. Lunar Dust je

savršena nijansa za

minimalističke kombinacije s

dozom futurističke

elegancije. Idealna za one koji

vole suptilnu ljepotu.

TEAL TIDE

Mješavina zagasite plave i

zelene koja evocira maglovite

dubine svemirskog mora i

tajanstvene, pustinjske plave

zore. Idealna nijansa za one

koji u jesenskoj sezoni žele

svojim noktima dodati dašak

tajanstvenog šarma i

svemirske mistike.

ECLIPSE VEIL

Tamnoljubičasta nijansa s

dodirom tame, koja podsjeća

na tajanstvenost potpune

pomrčine. Eclipse Veil je

savršena za dramatične i

smjele kombinacije, idealna

za večernje prilike kada želite

ostaviti dojam.

SOLAR FLARE

Strastvena narančasto

koraljna nijansa koja blista

poput solarnog sjaja na

horizontu. Solar Flare donosi

energiju i toplinu svakom

looku, idealna za one koji žele

u jesen unijeti dašak

živahnosti i optimizma.

Savršena za stvaranje

upečatljivih kreacija i

dodavanje intenziteta

svakodnevnim

kombinacijama.

STAR MOSS

Maslinastozelena boja

inspirirana bogatstvom

mahovine obasjane svjetlom

zvijezda. Star Moss donosi

jedinstvenu mješavinu

zemljanih, pustinjskih tonova

s notama tajanstvene

elegancije. Unosi svježinu i

neočekivanu profinjenost u

jesenske kombinacije, idealna

za one koji vole prirodne

tonove s modernim twistom.

DEEP CRIMSON

Duboka crvena boja koja

evocira snagu i strast, idealna

za one koji žele naglasiti svoju

odvažnost. Inspirirana

tajanstvenim, beskonačnim

prostranstvima svemira, ova

nijansa savršeno se uklapa u

jesenski vibe, bilo da se radi o

poslovnim kombinacijama ili

večernjim izlascima.

DESERT BLUSH

Zagasita boja s nijansom

ružičaste, inspirirana

pješčanim dinama u zoru.

Desert Blush unosi suptilnu

eleganciju i toplinu u svaki

look. Savršeno paše uz sve

tonove kože, idealna je za one

koji preferiraju nježnije i

zagasite nijanse.

WINE OASIS

Ova bogata bordo nijansa

evocira crveni, daleki planet

prekriven tajanstvenim

slojem svjetlosti i

misterioznih dubina. Wine

Oasis spaja sofisticiranost

crnog vina s dubokim

tonovima crvene, donoseći

dozu kozmičke elegancije i

dramatične ljepote u svaki

jesenski look. Must have

nijansa za jesen, savršena je

za svečane prilike ili za dozu

luksuza u svakodnevici.

189

Ne propustite priliku otkriti čaroliju jeseni uz novu Jana Nails kolekciju. Pratite

njihove društvene mreže kako biste otkrili ekskluzivne beauty savjete,

isprobajte njihove vrhunske proizvode i pridružite se brojnim followerima koji

su Jana Nails učinili svojim ultimativnim beauty odredištem. Doživite

tajanstveno putovanje kroz svemirska prostranstva i pustinjske tajne uz Jana

Nails - gdje ljepota ne poznaje granice.

#lovejananails #jncosmicsands #jananails

IG: @jn_beauty_official @jananails_official @jananails_shop

TIK – TOK: jananails_shop

FB: JANA NAILS – Edukacije & Prodaja

FB: JANA NAILS OFFICIAL GROUP

WEB SHOP: www.nails-jana.com

E-MAIL: info@nails-jana.com

190

191

GG GASTRO

Ljudi su

obožavali da im

se hrana

dostavlja na

prozor

automobila

FOTO: GETTY IMAGES

DRIVE-IN

ZAVALITE SE I BUDITE USLUŽENI U SVOM AUTOMOBILU

Vizionar Jessie G. Kirby još je početkom prošlog stoljeća zaključio da su

ljudi s autima toliko lijeni da ne žele izaći iz njih niti da nešto pojedu. Nakon

što je otvorio svoj prvi Pig Stand, drive-in s brzom hranom, munjevito su,

mijenjajući vizuru Amerike, počeli nicati restorani u obliku golemih

životinja, šalice ili krafne u kojima su prekrasne, uniformirane konobarice

koje su posluživale goste na koturaljkama postajale simbolom pop kulture

tekst ILIANA KLJAIĆ

192

FOTO: TASCHEN PRESS

Big Donut Drive-In svojom je golemom krafnom mamio posjetitelje 1955.

193

Masovna proizvodnja

automobila

početkom 1920-ih

motorizirala je

Ameriku i tako

promijenila njezinu

kulturnu, vizualnu, ali i gastronomsku

sliku. Na cestama se gotovo odjednom

našlo osam milijuna vozila koja su zbog

posla ili zabave krenula na

transkontinentalna putovanja. Objed

izvan doma više nije bila povlastica

bogatijih nego i potreba putnika.

Poduzetnik iz Dallasa po imenu Jessie G.

Kirby prvi je shvatio da ljudi ne žele izaći

iz automobila čak ni da nešto pojedu, pa

je 1921. godine na autocesti Dallas - Fort

Worth otvorio Pig Stand, prvi drive-in

restoran koji je postao hit među gladnim

i znatiželjnim vozačima. Ponuda je bila

iznimno jednostavna - sendvič od

grilanih pilećih prsa, svinjetina u

teksaškom tostu, prženi kolutići luka i

Zabavne zgrade dizajnirane

su kao popularni oblik

oglašavanja, oponašajući

sadržaj koji se u njima nudi

bezalkoholna pića. Kirby je uskoro s

partnerima sklopio jedan od prvih

ugovora o franšizi u povijesti

gastronomije, a njegovi su restorani

počeli nicati posvuda. Do 1934. bilo ih je

više od 130, najviše u Kaliforniji i na

Floridi. Svoju slavu živjeli su sve do

perioda racionalizacije benzina i hrane

u doba Drugog svjetskog rata, nakon

kojeg su se teško mogli nastaviti

natjecati s novijim i blještavijim

restoranima. I danas postoje lokali koji

se reklamiraju kao nasljednici Pig

Standa, no vrlo su nategnute istinske

veze s originalom.

Drive-in lokali nicali su poput gljiva

poslije kiše, a svoje zlatno doba živjeli su

od 1925. do 1945. godine. Iako su bili

popularni i u Velikoj Britaniji,

Francuskoj, Njemačkoj i Japanu, u

Americi su ostavili najveći trag. U

jednom trenu u širem ih je području Los

Angelesa bilo više od 200, a većinom su

nudili brzu hranu, mnogo prije

današnjeg McDonald'sa. Glavna radna

snaga su bile djevojke, često odjevene u

uniforme i na koturaljkama, koje su

postale iznimno tražene radnice. Većinu

njihove zarade donosile su napojnice, a

gosti su obožavali da im se hrana

dostavlja ravno na prozor automobila.

Poduzetnici su, u borbi za profitom,

počeli graditi privlačne, ali sve bizarnije

strukture koje su svojom nadrealnom

arhitekturom južnoj Kaliforniji dale

jedinstven identitet. Neke su bile toliko

zapanjujuće da su izazivale spontano

pritiskanje kočnice. Uz rub ceste nicale

su građevine u obliku divovskog psa,

hot doga, šešira, cipele, broda, bačve,

sante leda ispod palme, korneta,

krafne... No, nisu samo ugostiteljski

objekti koji su pokrenuli trend privlačili

pažnju svojim ekscentričnim izgledom.

U nepreglednim otvorenim prostorima

Kalifornije benzinska pumpa sagrađena

je u obliku aviona, ured za nekretnine

bio je smješten u egipatskoj Sfingi, iznad

Sandersonova dućana s najlonkama

izrasla je 92 metra visoka ženska noga...

Zabavne zgrade često su dizajnirane

i kao popularni oblik oglašavanja,

reflektirajući usluge koje su se u njima

nudile, a one koje se nisu nalazile na

glavnim cestama nastojale su tako

privući veću pozornost.

Razvoj Hollywooda utjecao je i na

raznovrsnost ponude, a filmski scenski

radnici bili su odgovorni za stvaranje

nekih primjeraka takve arhitekture.

Omiljeno odredište poznatog majstora

animacije Walta Disneyja bio je restoran

Tam O'Shanter koji se nalazio nedaleko

od njegova studija, a u jedinstvenom

stilu zgrade pronašao je inspiraciju za

"Snjeguljicu i sedam patuljaka". U taj

restoran nazvan prema tradicionalnoj

škotskoj muškoj kapi s pomponom

često su navraćale glumačke zvijezde

poput Mary Pickford, Glorije Swanson,

Rudolpha Valentina...

Možda je najbolju sliku tog doba

dočarao kultni antropolog Jim

Heimann koji se tematikom pozabavio u

knjizi "California Crazy: Američka pop

arhitektura". Sam autor je kao dijete sa

stražnjeg sjedala automobila svjedočio

nicanju neobičnih restorana. Njegova je

obitelj u nedjeljnoj vožnji redovito

odlazila u Big Donat Drive-In po krafne.

Za naslovnicu svoje knjige izabrao je

Wilshire Coffee Pot koji je sve brže

rastućoj kulturi automobila u Los

Angelesu nudio brz pristup kofeinu,

desetljećima prije globalno popularnog

Starbucksa. Reklamama su pozivali na

Ben-Hur Drip Coffee uz slogan -

"Ostanite u svom automobilu i budite

usluženi". O vrtoglavom prometu

svjedoči dokument iz rujna 1931. u kojem

stoji da je tijekom jedne godine ondje

posluženo više od 100 tisuća pita od

jabuka. Osnivač tog čuvenog "lončića" je

gospodin George Sanders koji se zbog

mutnih poslova iz Los Angelesa hitno

morao preseliti u Atlantu gdje je

pokrenuo restorane u obliku velike

naranče. No, i tamo je optužen za

pronevjeru, proglasio je bankrot te

pobjegao iz grada. Revizija poslovnih

knjiga otkrila je nestanak više od 3000

dolara plus novac zaposlenika.

Mudar poslovni potez povukla je

izvjesna Tillie Hattrup koja je u "sovi"

duhovitog naziva Hoot Hoot I Scream

prodavala sladoled. Štand je sagradio

njezin suprug, glava sove mogla se

okretati, a oči su bile napravljene od

farova posuđenih od Buicka. Isprva

posao nije išao, pa su "sovu" utovarili u

kamion i premjestili je u blizinu

novootvorene tvornice guma gdje je

biznis eskalirao, pa je slastičarnica

uskoro postala i restoran, koji je radio

sljedećih 50 godina, sve do 1979.

Nos za dobar posao imao je i bivši

amaterski boksač Art Whizin koji je prvi

restoran otvorio 1931. novcem od

prodaje ženinog vjenčanog prstena i

svog automobila - zbog čega se morao

doseliti u blizinu lokala. Njegov se

restoran u obliku zdjele Chili Bowl ubrzo

proširio na lanac od čak 22 podružnice

čiji su specijaliteti bili hamburger s

mnogo čilija te grah za koji je slogan bio -

"Kuhamo grah naopako pa vam se od

njega samo štuca". Posao je cvjetao sve

do Drugog svjetskog rata, tijekom kojeg

je jedna od tek nekoliko preostalih

podružnica hranila radnike koji su

proizvodili zrakoplove za vojne potrebe.

Na poznatoj cesti Route 66, koja vodi

od Chicaga do Los Angelesa, svoj trag je

ostavila golema "cipela", drive-in

194

1 2

FOTO: TASCHEN PRESS (3)

3

1. Naslovnicu knjige 'California Crazy' Jima Heimanna krasi

Wilshire Coffee Pot koji je vozačima nudio brzi pristup

kofeinu 2. Na čuvenoj Route 66, koja je vodila od istočne

obale do Los Angelesa, golema cipela ostavila je svoj trag

3. Dog Caffe, 1934. 4. Djevojka u kombinezonu dočekuje

goste u restoranu nalik na ležeću svinju 5. 'Toed Inn

Sandwiches' u obliku žabe, 1939. 6. Lanac restorana

Carpenter's bio je iznimno popularan i zbog niskih cijena

5

FOTO: GETTY IMAGES

4

FOTO: UNIVERSITY OF SOUTHERN CALIFORNIA

LIBRARIES I CALIFORNIA HISTORICAL SOCIETY (2)

6

195

U 1940-ima se živio drive-in život: otvarana su

kina, crkve i dućani u koje se ulazilo u autima

Los Angeles, 1949.

FOTO: GETTY IMAGES

imena "Smočnica majke guske". Uvijek je

bio krcat, a osim što se hrana posluživala

na parkiralištu, moglo se uživati i u

neobičnoj unutrašnjosti. Iako se danas

čini da su ti restorani primjer

arhitektonskog kiča, oni su nadahnuli

prestižne arhitekte poput Franka

Gehryja, koji je 1991. projektirao zgradu

u obliku dalekozora, a koja je kasnije

postala Googleova ispostava u južnoj

Kaliforniji.

U 1940-ima se živio drive-in lifestyle.

Otvarana su kina, crkve i dućani u koje

se ulazilo autima. Nakon što je 1945.

godine završio Drugi svjetski rat,

američko ugostiteljstvo je procvjetalo.

Kako racioniranje više nije bilo potrebno,

ljudi su bili voljni potrošiti više i isprobati

nove vrste hrane. Nekoliko znamenitih

mimetskih zgrada preživjelo je do 1970-

ih godina, ali većina je srušena. Razlog je,

kako u svojoj knjizi otkriva Heimann, taj

što je bilo teško uvjeriti neku tvrtku da

unajmi zgradu u obliku goleme cipele ili

bundeve. Imalo je više smisla srušiti

takvu strukturu, koliko god šarmantna

bila, i krenuti od nule. Novi restorani

nicali su kao jednokatnice

osmerokutnog oblika - s kuhinjom u

sredini. Imale su goleme neonske

reklame, a automobili su se neprestano

izmjenjivali. Konobarice na koturaljkama

zamijenili su interfoni postavljeni na

stupovima, a vozače se posluživalo kroz

prozor restorana. Takav način prodaje

pokazao se mnogo isplativiji zbog

manjeg broja zaposlenih, brže izmjene

posjetitelja, a samim time i veće zarade.

Carpenter's Sandwiches Drive-in na

Sunset Boulevardu bio je jedan od

najpopularnijih i cjenovno

najpristupačniji. Za 15 centi nudio je

hamburger te za dodatnih 10 sok od

naranče. Otvorio ga je Harry B.

Carpenter sa svojim bratom Charlesom,

a posao je toliko cvjetao da je uskoro

izrastao u lanac Carpenter's. U

tadašnjim novinama je pisalo da "u

drive-inu skromni mali Ford stoji

parkiran uz rame slavnog Rolls Roycea u

vlasništvu poznatih filmskih zvijezda

koje imaju običaj jesti u Carpenter'su".

U 1970-im tradicionalni drive-in

model polako zamjenjuju novi fast food

koncepti, a generacije filmaša koje su

odrasle u tom duhu nastojale su odati

počast važnom dijelu svoje mladosti.

Radnju svog kultnog filma "Američki

grafiti" iz 1973. redatelj George Lucas je

smjestio u Mel's Drive-In u San

Franciscu. Iz njega su 1967., u filmu

"Pogodi tko dolazi na večeru", sa

sladoledom Oregon Boysenberry u

rukama išetali glumci Spencer Tracy i

Katharine Hepburn. Joan Crawford u

filmu "Mildred Pierce" iz 1945. otvorila je

restoran u poznatom The Kaysu u kojem

je i Judy Garland radila kao konobarica u

filmu "Zvijezda je rođena" 1950. godine.

Dani slave drive-ina odavno su prošli,

no uz malo mašte lako je u mislima

prizvati nostalgične i romantične slike

koje su obilježile jedno vrijeme i

popularnu kulturu Amerike.

196

197

GG INTERIJERI

Pierre i Emilie Frey dijele istu viziju idealnog prostora za stanovanje

Balkon s pogledom na tipične pariške krovove

IZNIMNA URBANA IDILA

U SREDIŠTU PARIZA

Pri uređenju svog doma u zgradi iz 17. stoljeća

Pierre Frey, član francuske dekoraterske dinastije,

u moderan je dizajn uklopio originalne grede i

antikne stepenice iz doba Gustavea Eiffela

razgovarala ILIANA KLJAIĆ

fotografije PHILIPPE GARCIA

198

Dnevnim boravkom

dominira antikno željezno

stubište, a za poseban

ugođaj u prostoru

zadužen je kamin na drva

199

'IZ SVOG SAM SE MOMAČKOG STANA U

VRIJEME RENOVIRANJA PRESELIO K

DJEVOJCI EMILIE CHERPITEL, KOJA MI JE U

MEĐUVREMENU POSTALA SUPRUGA',

OTKRIVA NAJEKSPONIRANIJI

PREDSTAVNIK OBITELJI FREY

Prozračnu kupaonicu krasi fotografija

Michela Comtea (lijevo). Uzglavlje bračnog

kreveta iz 19. stoljeća presvučeno je

tkaninom Le Manach L'arbre Indien (gore)

Doručak na balkonu s

kojeg se pruža pogled

na krovove zgrada u

središtu Pariza rijetka

je urbana idila i

najdraža svakodnevica

Pierrea Freya. Njegov 120 četvornih

metara velik dvoetažni stan nalazi se u

šesterokatnici iz 17. stoljeća, koju je

dizajnirao kraljevski arhitekt Daniel

Gittard. Upravo ovdje, u prestižnom 1.

arondismanu nedaleko od Louvrea, na

adresi 47 Rue des Petits Champs, njegov

je djed, po kojem je i dobio ime, 1935.

godine pokrenuo tvrtku koja je danas

sinonim za luksuzne dekorativne

tkanine. Pierre Frey mlađi vrata svog

doma otvorio nam je nakon

višemjesečnog uređenja te otkrio s

kakvim se sve izazovima pritom

susretao.

"Ni jedan dan renoviranja više od

planiranog ne čini mi se previše kad

pomislim da je Napoleon svoj dvorac u

Versaillesu uređivao čak 12 godina.

Najizazovniji dio obnove bio nam je

očuvanje povijesnih elemenata zgrade

uz uključivanje modernih sadržaja.

Ostavljene su originalne grede i

preuređen neiskorišteni tavanski

prostor. Cilj nam je bio što više iskoristiti

protok dnevne svjetlosti kroz cijeli stan

koji je orijentiran na sjever i jug", otkriva

Frey, koji je u obiteljskoj tvrtki zadužen

za komunikacije. Njegov se ured nalazi u

istoj zgradi - tek tri kata niže.

"Ovo je zapravo moj momački stan u

kojem sam živio od svoje 21. godine. U

vrijeme renoviranja stanovao sam kod

djevojke Emilie Cherpitel, koja mi je u

međuvremenu postala supruga. Iako

dijelimo sličnu viziju idealnog doma, kao

i svaki par, imali smo rasprave i morali

pristati na kompromise. Što je

najvažnije, u konačnici smo se složili oko

svega", kaže pripadnik treće generacije

u obiteljskoj tvrtki koji s dizajnericom i

restauratoricom starih lampi ima dvoje

djece - 11-godišnjeg Georgesa i

šestogodišnjeg Marina.

Dječaci u svoje sobe, smještene na

gornjoj etaži stana, dolaze različitim

rutama - crvenim ljestvama ili

impresivnim antiknim spiralnim

stepenicama kupljenim prije deset

godina u jednoj pariškoj

200

Iznad blagovaonskog stola iz 1970-ih visi luster Apparatus Studija, dok golemi prozor prekrivaju zavjese iz linije Braquenié La Grandiere Pierre

Freya (gore). Knjižnica i kutak za čitanje prepuni su knjiga o umjetnosti i dizajnu (dolje lijevo). U sobi mlađeg sina tapeta je iz Freyeve kolekcije

Bananier i tepih kupljen u Maroku (dolje u sredini). Krovni prozor pruža dovoljnu količinu danjeg svjetla u garderobnom prostoru (dolje desno)

201

202

Maslinasta sofa (gore lijevo) i kuhinja (gore desno) omiljena su mjesta obiteljskog druženja

staretinarnici. Dizajnirao ih je kolega

Gustavea Eiffela i prostoru daju dašak

povijesnog šarma.

Dom im je opremljen prepoznatljivim

dekorima iz obiteljske tvrtke, a

prevladavaju ružičasta, zelena i žuta

boja s grafičkim uzorcima.

"Tajna uspješnog kombiniranja

grafičkih motiva leži u pronalaženju

kohezivne palete boja i balansiranju

odvažnih uzoraka s prigušenijim

elementima. Promišljeno smo kombinirali

uzorke i teksture u slojevima kako

bismo stvorili vizualni doživljaj koji neće

preopteretiti prostor", otkriva Pierre.

Zid nasuprot novopostavljenog

kamina na drva prekriven je tkaninom iz

kolekcije Le Manach Bosquet, SIBAO

zavjese od tkanine krase spavaću sobu, a

u dnevnoj je sobi tepih Petrouchka.

Freyev najomiljeniji predmet u stanu je

vintage stolica presvučena Le Manach

Toiles de Tours FLAG tkaninom, dok je

kao posljednji u prostor unio

skulpturalni komad iz Hiromi Ceramicsa

koji je smjestio na kamin.

"Maslinastozelena modularna sofa

Virgule, 'odjevena' u tkaninu marke Igor,

omiljeno je mjesto za počivanje. Dovoljno

je velika za sve nas pa na njoj provodimo

puno vremena, čitajući, igrajući se,

radeći...", govori Pierre Frey te dodaje da

mu je kuhinja, posebno njen središnji

otok, najdraži dio, on je središte

aktivnosti i svih obiteljskih veza u stanu.

"Uvijek nastojim dati prioritet onome

što je uistinu važno obitelji, zdravlju i

osobnom ispunjenju. Nastojim pronaći

sklad između posla i slobodnog vremena

te brinuti o sebi. Radost življenja

proizlazi iz jednostavnih trenutaka

provedenih s voljenim osobama, bilo da

je riječ o zajedničkom obroku, igri s

djecom ili uživanju u mirnim trenucima",

nastavlja Frey, koji s obitelji gotovo svaki

vikend otputuje u ruralnu Normandiju

gdje se nalazi njihova klasična francuska

seoska kuća iz 19. stoljeća, zeleno

utočište savršeno za opuštanje.

I za kraj gospodina Freya molimo da

nam otkrije tajnu dobrog uređenja:

"Budite hrabri i originalni te slijedite

svoj instinkt. Ne brinite ako se nešto ne

slaže unesite u dom komade koje volite

i stvorit ćete sebi idealno mjesto za

život."

PIERRE FREY MNOGO PAŽNJE POSVEĆUJE

IZGLEDU, A IAKO MU JE URED TEK TRI KATA

UDALJEN OD STANA, U NJEGA NIKAD NIJE

DOŠAO LEŽERNO ODJEVEN

203

GG BUSINESS

VLADARI

DOBROG

DIZAJNA

Nataša Trbović i Vladimir Mikić prije

nepuna tri desetljeća otvorili su Interu -

mjesto gdje svi zaljubljenici u funkcionalan,

sofisticiran i moderan namještaj mogu

ostvariti svoje želje, a jednom kad uđete u

njihov impresivni

showroom u centru

Zagreba, poželjet

ćete zauvijek ostati

tekst SRĐAN SANDIĆ

fotografija DARKO TOMAŠ/CROPIX

Priča kultnog

zagrebačkog

izložbenog prostora

vrhunskog namještaja

Intera započela je 1995.

vizijom Nataše Trbović i

Vladimira Mikića. Tadašnji život u

inozemstvu na dvije lokacije - u Kölnu i

Zürichu pridonio je njihovoj ljubavi

prema dizajnu. Krenuvši iz malog

prostora na Pantov čaku, Intera se brzo

preselila u Prašku, a potom u Ilicu, gdje

je poslovala dvadeset godina. Danas se

nalazi na zelenom valu u Ulici kralja

Držislava - u jedinstvenom dvoetažnom

prostoru od 300 četvornih metara.

Sredinom 90-ih godina saloni

dizajnerskog namještaja praktički nisu

postojali, pa nije neobično što danas

Intera kao jedan od pionira na tom

području ima kultni status.

204

Čak tri desetljeća suvereno vladaju

scenom posredovanja i prodaje

namještaja vrhunskog svjetskog dizajna.

Riječ je o uhodanom poslovnom dvojcu

koji bira komade kojima bi rado bili

okruženi u svom privatnom životnom

okruženju. Kako kažu, nikada nisu

robovali trendovima, a njihovu timu

pridružio se i student politologije Lovro

Vlajki, sin Natašine sestre, TV voditeljice

Daniele Trbović.

- Iduće godine slavimo trideset

godina Intere što planiramo posebno

obilježiti. Te su godine prošle kroz razne

faze, kolekcije su se mijenjale. Zadnjih

15-ak godina usmjereni smo

skandinavskim brendovima, HAY, Bolia,

Norr11, u kombinaciji sa švicarskim

USM-om, talijanskim MDF-om i

njemačkim Classiconom i Thonetom.

Naš je tim u ovim silnim godinama

kompaktan, a zadnjih godinu i pol

pojačali smo ga Lovrom. Kako smo

stasali kao obiteljska firma, tako smo i

njega uključili - kaže Nataša Trbović.

I Vladimir Mikić smatra da je Lovro

dobra akvizicija.

- On je primjer američkog sna. Lovro

je krenuo raditi kao ispomoć na

isporukama i u održavanju prostora, kao

vrijedan student, a kasnije se to

pretvorilo u ozbiljniju priču jer smo

trebali pojačanje i nekoga za

komunikaciju s klijentima. Vrlo se brzo

snašao i s vremenom smo mu davali sve

veću odgovornost. U ovih godinu dana

ne možemo zamisliti funkcioniranje bez

njega - kaže arhitekt Vladimir Mikić.

Lovri je još kao klincu bilo zanimljivo

gledati to što Nataša i Vladimir rade.

Dok je Intera bila u Ilici, on i prijatelj znali

su pomagati oko isporuka robe, a ostalo

je povijest.

- Nisam mislio skroz ozbiljno, tek sam

povremeno operativno pomagao, ali

kada sam shvatio koliko je tvrtka

ozbiljan posao i kakav su renome i

kredibilitet izgradili, poželio sam se

aktivno priključiti nastavku njihove priče

- kaže Lovro.

Intera je bila među prvima koja je

ravnopravno stavljala hrvatski dizajn u

prodaju te ga na taj način i zastupala.

- Do te je priče došlo vrlo spontano.

Izvorno nismo ušli u ovaj posao samo

radi trgovine, veselilo nas je i pokretalo

stvaranje nečeg novog. Krajem 90-ih

radili smo s jednom talijanskom firmom i

baš u tom trenutku s njima su počeli

suradnju naši dizajneri Numen/For use.

Slučajni susret s njima na jednom eventu

u Milanu potaknuo nas je na suradnju i

osnivanje vlastitog brenda Element.

Zanimljivo je da smo se upoznali tamo, a

ne u Zagrebu. U to vrijeme nije bilo

relevantne hrvatske proizvodnje koja bi

uključivala dizajn u proces proizvodnje

na nivou na kojemu su to radile tvrtke u

inozemstvu i Numen/For use jedini je bio

upoznat s procesom. Vidjeli smo da nije

nužno imati vlastiti pogon, već da

proizvodnju možemo dogovoriti s

kooperantima. Došli smo na ideju da

hrvatski hrast, sirovina koju imamo u

izobilju, naš specifikum, predstavimo

svijetu kroz moderan dizajn. Već u

sljedećem koraku uključili smo druge

dizajnere i to su bili počeci

implementacije modernog dizajna u

hrvatskoj industriji namještaja -

zaključuje Vladimir Mikić.

205

GG O FEMINIZMU

KAKO BITI ŽENA

NA KRAJU

POČETKA 21.

STOLJEĆA?

+ bonus: mini manifest kao pokušaj

vježbanja empatičnog feminizma

tekst IVA BIONDIĆ

FOTO: DAVOR PETRIČIĆ

206

TEKST KOJI SLIJEDI NASTAO JE IZ IRITACIJE, ZBUNJENOSTI I FASCINACIJE.

IRITACIJA JE VEZANA UZ NEKE FEMINISTIČKE POSTMODERNISTIČKE (ILI

NEOEKSPRESIONISTIČKE?!) DISKURSE I PRAKSE, ZBUNJENOST JE

POSLJEDICA LEKSIČKO-KONCEPTUALNE IZGUBLJENOSTI KAKO DANAS BITI

ŽENA, A FASCINACIJA JE KNJIGOM 'ON WOMEN' SUSAN SONTAG, ZBIRKOM

NJENIH TEKSTOVA IZ 70-IH OBJAVLJENOM 2023., NA KOJU SAM OVOG

LJETA NALETJELA U BARCELONI. 'KRAJ POČETKA 21. STOLJEĆA' ŽELI REĆI

DA ĆEMO SE SLJEDEĆE GODINE - 2025. NAĆI NA ČETVRTINI 21. STOLJEĆA

KAKO SAM FEJLALA U BORBI ZA

ŽENSKA PRAVA

Nisam nikada bila cijenjena kao

poštena feministkinja (poštena je ovdje

sinonim za "prava", a ne antonim za

"nepoštena"). Iako sam nekoć bila članica

jedne pro-ženske poslovne inicijative.

Nije to dugo trajalo, ali dvaput sam se u

kratkom vremenu našla na udaru žestokih

kritika - prvi put jer sam bila protiv

kvota. I još sam protiv bilo kakvih kvota

jer kvote ubijaju meritokraciju i štetne su

zapravo u borbi za ženska prava, jer nije

poanta da netko dobije neko mjesto zato

što je žena, nego bez obzira na to što je

žena. Ali to je tema za neki drugi tekst.

Druga tužna situacija iz te moje aktivne

profeminističke avanture već je

postojeći tekst, ali tada ta situacija nije

imala epilog pa je sada dijelim i s njime.

Ta druga situacija rezultirala je jednom

dražesnom kolumnom u poslovnom

magazinu s leadom: "Nomen est omen

hrvatskog gospodarstva - pa su čelnici

hrvatskih tvrtki - age, radnici raja, a žene

u haremu", nakon što sam na konferenciji

krovnog udruženja već spomenute

inicijative svjedočila panelu o budućnosti

hrvatskog gospodarstva na kojem ga

je na pozornici predstavljalo šest starijih

muškaraca u plavkastim ili sivkastim

odijelima i jedna žena (moderatorica).

Jedan od panelista počastio nas je

monologom o tome kako su njih šestorica

age koji se moraju brinuti o raji, kako

imaju i troškove za harem i kako je sultan

nekoć uzimao 10 posto harača, a ova

naša vlada danas uzima puno više...

Kolumnu sam zaključila: "U 21. stoljeću

u Srednjoj Europi necivilizirano je, u

ozbiljnom poslovnom kontekstu, staviti

na pozornicu tako rodno i generacijski

nediferenciranu nakupinu i nesuvislo je

od predstavljenog nam diskursa očekivati

poticaj za gospodarski, politički ili bilo

kakav ljudski entuzijazam i radni elan pa

onda i gospodarski rast. Na sreću u na -

slovnom 'nomen est omen' i samoproglašavanju

'agama' ima i zanimljiva, slatka,

povijesno-kulturološka adekvatnost

koja me malo tješi - naime, u Osmanlijskom

Carstvu aga je bio najniži red plemića.

Viši redovi nazivali su se begovima.

Termin 'beg' i dandanas se u Turskoj

koristi kad se nekog naziva 'gospodinom',

termin 'aga' izašao je iz uporabe..."

Francuski semiotičar Roland Barthes

nazvao bi to manjkom brige o nijansama

i finoći jezika te selektivnom neukosti.

Ali nije to poanta druge tužne situacije -

šok i nevjerica nastupili su kada me na

sljedećem sastanku inicijative predsjednica

krovnog udruženja oprala da ja to

nešto nisam dobro čula i shvatila. I ostala

pri tom uvredljivo (do mene) - zaštitničkom

stavu (do svog mizoginog člana

upravnog odbora) makar joj je šest drugih

prisutnih visokopozicioniranih žena

hrvatskog biznisa reklo da sam potpuno

točno opisala situaciju. Možda nije

pohvalno i možda me baš to odustajanje

čini lošom feministkinjom, ali cijelo me

to iskustvo dosta ohladilo po pitanju

aktivne borbe za ženska (poslovna i sva

ostala) prava.

ANTIFEMINISTIČKI OČAJ

STARENJA

Ovog sam ljeta ponovo "srela" Susan

Sontag u knjižari Muzeja suvremene

umjetnosti u Barceloni. Voljela bih da mi

je Susan bila prijateljica i suborkinja za

ženska prava jer mi se čini da bi ona razumjela

moje heretične ideje i pristupe

femi nizmu i bivanju ženom i brojnim drugim

temama. Svjesna sam koliko je hereza

teška riječ i ne upotrebljavam je ovdje

olako. Susan kaže da su "najinteresantnije

ideje hereze" i nije da mislim da su sve

moje ideje po pitanju feminizma interesantne

i/ili heretične u svojoj interesantnosti,

ali odgojena sam da mislim svojom

glavom i mislim da nam je to kao

ženama u borbi za još veću ravnopravnost

bitan alat - misliti!!! A to je danas

rijetko korišteni alat. Doduše ne samo

kod žena...

U zbirci eseja "On Women" zaintrigirala

su me dva eseja - prvi iz 1972. o dvostrukim

standardima starenja koji je izašao

u literarnom magazinu "The

Saturday Review" i drugi o ženskoj ljepoti

iz Vogueova dvobroja za travanj i svibanj

1975. Oba su mi pomogla da bolje

artikuliram svoju zbunjenost svim feministkinjama

koje stare bez imalo dostojanstva

i gracioznosti i nerazumijevanje

da ne možemo kao žene biti neovisne/

slobodne ako robujemo idealima (medijske)

ljepote, pretvaramo se u objekte i u

nekoj mjeri doprinosimo i normalizaciji

prostitucije. Primjer za ovo potonje?

Pjevačica Demi Lovato kada poziva na

žensko oslobođenje na Instagramu - citiram:

"Budi drolja. Snimaj pornografiju.

Budi nastrana. Zaradi novac." Kako bih

izbjegla slične leksičke neoekspresionističke

nizine, smatrat ću da je argumentacija

oko neprikladnosti normalizacije

prostituiranja u bilo kojem obliku

207

jasna sama po sebi. A na razne načine je

danas omniprezentna...

I Susan i ja smo svjesne da muškarci

imaju kudikamo lakši "posao" kad je starenje

u pitanju, o čemu su nedavno

posvjedočili Brad Pitt i George Clooney

u rujanskom izdanju britanskog GQ-a i

na filmskom festivalu u Veneciji.

Uguglala sam, čitajući Sontag i gledajući

ovu dvojicu seksi-šarmantne gospode u

60-ima, naslovnice Voguea sa stari( ji)m

ženama i naišla na prekrasnu naslovnicu

filipinskog Voguea sa 106-godišnjakinjom

golih istetoviranih ruku u topu na

bretele. Ona je jedina star(ij)a žena na

naslovnici raznih internacionalnih

izdanja tog magazina na koje sam

naišla, a koja nije zakopčana do

grla, zamotana u maramu, šešir, til

ili fotošopirana do besvijesti.

Slično je i s drugim magazinima.

Kad su Sarah Jessicu Parker

prije par mjeseci snimili u New

Yorku pod grubim suncem i bez

šminke pa je izgledala kao žena na

pragu šezdesetih (gdje se i nalazi),

mediji i javnost su je osudili jer ne

robuje "pravilima starenja" prema

kojima su sjeda kosa, nenapumpane

usne i odbijanje botoksa n e d o-

p u s t i v i. Linč po medijima i društvenim

mrežama bio je neviđeno

brutalan. No Sarah je vrlo kulerski

rekla da je svjesna kako izgleda i

da nema puno izbora, kao i nitko

od nas, kad je starenje u pitanju.

Kaže da se gotovo čini kao da ljudi

ne žele da budemo sasvim u redu s

time gdje jesmo; kao da gotovo

uživaju u tome što nas boli ono što

jesmo danas, odlučujemo li prirodno

starjeti i ne izgledati savršeno...

Kao što Susan Sontag kaže - starenje

je problematičnije zbog društvene osude

koju nosi nego zbog svoje biološke

nužnosti. Ako želiš biti žena, MORAŠ

robovati ljepoti. I to ljepoti po jasno definiranim

standardima. Kulturološki je

OK da muškarac može biti privlačan kao

mladić i kao muškarac, ali žena je privlačna

samo ako izgleda kao djevojka.

Žene su istrenirane da izgledaju što mlađe.

Star(ij)a žena i njeno tijelo su opsceni,

u kulturi vezani uz likove vještica pa je

onda adekvatno da ženi starenje ne

donosi ništa osim očaja. A nije li očaj

robovanja žene bilo kome i bilo čemu

ono protiv čega se svaka feministkinja

treba boriti?

TAOCI SUPERIORNOSTI

MAJČINSTVA

Naišla sam nedavno na LinkedInu na

dopisivanje dvije ljute "poslovne" mame.

U problemu sam i oko toga što obje ne

vode računa o publici/dionicima platforme

na kojoj komuniciraju, a barem jedna

je digitalni komunikacijski stručnjak - no

i to je tema za neki drugi tekst, a i drugu

uvijek najproaktivnija uloga - uloga

žrtve?!

Nakon što sam etablirala da obje gospođe

žive i rade u Hrvatskoj, bojim se da

ne razumijem gdje su to naišle na neprijateljsku

nastrojenost prema majkama i

djeci!? Shvatila bih da je riječ o tome da

je u Gazi situacija jako neprijateljska prema

majkama i djeci, ili u nekim još uvijek

represivnim nezapadnjačkim društvima,

ma čak i u Americi gdje se recentno

dešava srednjovjekovni užas oko reproduktivnih

sloboda i zdravlja žena, ili u

Bruxellesu/Belgiji gdje žene imaju prava

na prednatalni i postnatalni dopust od

samo 15 tjedana.

Ja primjećujem upravo

suprotno - primjećujem da je

danas prihvatljivo, a meni

stvarno neshvatljivo, povesti i

dovesti (malu) djecu ama baš

bilo gdje - u zadnjih par godina

bila sam s bebom u jacuzziju

(čemu se čudim jer je jacuzzi

opasan za bebe i zbog temperature

i zbog kemikalija, a ne

zato što sam ja grozna ne-majka),

s dvoje male djece koja su

puzala po pilates reformerima

na kojima su njihova majka i

tri druge žene pokušavale

vježbati (ne, nije to bio sat

vježbanja s djecom), s ovećom

količinom male djece i zvukova

umobolnih igrica i crtića u

Michelin restoranima,

adults-only beach klubovima...

I ako itko prigovori ili pita

nešto oko prisutnosti djece na

tim djeci neadekvatnim kao i

djeci zabranjenim mjestima,

nastaje kraval.

Filipinsko izdanje magazina Vogue jedina je modna tiskovina koja je imala hrabrosti na

naslovnicu staviti neretuširanu fotografiju stogodišnjakinje, slaveći tako prirodnu ljepotu

APO WHANG-OD, posljednje tradicionalne majstorice tetoviranja iz sela Buscalan

"platformu"... Njih dvije su se našle oko

toga da svijet/društvo danas nije prijateljski

nastrojeno oko djece i majki, da

neki čak tvrde da nije ekološki imati djecu.

I njima je to grozno i čini se da pate

zbog toga na neki način. Potonja rečenica

je moja subjektivna interpretacija njihova

diskursa u kojem se svakako iščitava

njihova uloga žrtve. A već to me kao

ženu žulja. Koliko smo se mi žene stvarno

izborile za svoja prava ako nam je još

Što se začudnosti oko neekološkog

karaktera imanja djece tiče - prvo, to

nipošto ne treba zamjeriti djeci, ali da se

roditelji redovito i masovno pretvaraju u

neprijatelje našeg ranjenog okoliša,

moglo se svjedočiti i ovog ljeta na svakoj

hrvatskoj i mediteranskoj plaži - danas

gotovo svaka obitelj s djecom dolazi na

plažu s teretnim kolicima u kojima se

nalazi 1,5 napuhanaca po broju djece +

peraje, leptirići, dodatnih 1,5 ležaljki i sje-

208

FOTO: ISTOCK

deljki na svakog člana obitelji, jastučić,

dva, mini-plutače za pićence, peraje za

sirene... Većina te plastike, a SVE, uključujući

ambalažu oveće količine nezdravih

grickalica i napitaka je od plastike,

isprazni se, probuši, potrga... i ostane na

istim tim plažama. Tako, da da - nije

ekološki imati djecu ako se kao roditelj

ponašaš kao sumanuti udovoljavatelj

svim plažnim hirovima svoje djece.

Ja kao žena-ne-majka možda griješim

i ne znam koliko pate žene-majke,

ali sve što primjećujem zadnjih godina

govori mi da smo mi koji djecu nemamo

taoci superiornosti majčinstva. Apropos

ove "ne-majka" nomenklature, nju

moram autorski atribuirati jednoj mojoj

bivšoj prijateljici koja me tako nazvala

jer sam je pitala o potrebi da doji bilo

gdje, a što češće u javnosti, i uz objavljivanje

svjedočanstva o istome na društvenim

mrežama. Ja sam bila znatiželjna

zašto netko takvu intimu profanira, a

ona nije našla za shodno sa mnom

suvislo porazgovarati o tome već me

stavila na digitalni stup srama -

Facebook zauzevši svoju superiornu

ulogu majke. Ja ne razumijem žene-majke

koje se postavljaju moralno superiornijima,

društveno vrednijima... zato što

su majke.

Naposljetku majčinstvo je prije svega

determinirano primarnim ljudskim

nagonima i biološkim dizajnom, a ne baš

kod svih majki neviđeno plemenitom

željom da počaste planet ekspanzijom

svojeg genetskog materijala. Militantno

majčinstvo je praksa koja vrlo često nije

feministička jer podcjenjuje ženu koja

nije ispunila svoju biološku funkciju. A

zar nije feminizam upravo u tome da se

kao žene ne damo determinirati

ničim pa ni

svojom biologijom?

TKO SAM?

Volim što puno

radim u inozemstvu i

stalno se upoznajem s

različitim kulturama pa

onda i načinima razmišljanja

i djelovanja...

Ali uslijed te izloženosti

različitim kulturama

ponekad se nađem i

izgubljena u prijevodu...

Tako sam se već

dvaput našla u novopečenom

rodnom kaosu.

Prvi put samo sam kao

promatrač bila tužna

zbog neempatičnog silovanja rodnih

prava - u Bruxellesu sam vodila korporativni

trening program u jednom modernom,

krasnom coworking prostoru. U

skladu s novokomponiranim liberalnim

uzusima u prostoru se nalazio jedan WC.

Pa su dva muška polaznika iz jedne arapske

zemlje morala svaki puta na WC

nazad u svoj hotel jer oni NE SMIJU, njihovo

i pravo i sloboda je u tome da NE

DIJELE WC sa ženom. I ja ih razumijem

jer i mene žulja što nečije pravo izbora da

ide u "miješani/nedefinirani" WC meni

ne daje pravo da idem u ženski WC.

A na to se onda nadovezuje i situacija

broj dva koja uopće ne traži kontekstualizaciju

- nakon što sam se u jednoj prilici

definirala kao žena, tražilo se od mene

da budem precizna i definiram se kao

cis-woman/cis-žena. ALOOOO!!! Rekla bi

moja najbolja prijateljica - šta je s glavom?!

50 godina se smatram ženom,

nikada se nisam niti žalila što sam žena

niti iskorištavala to što sam žena. Oko

puno psihofizičkih izazova bivanja sam

se jako dugo tražila i još se tražim, ali

oduvijek sam bila OK s tim da sam žena.

Ne deklariram se ni kao Hrvatica ni kao

katolkinja i imala sam jedan tinejdžerski

period kad mi je i deklariranje mojim

prezimenom bilo izazovno. Ali tek kad se

od mene zatražilo da se predeklariram u

- cis-ženu, shvatila sam da sam se uvijek

osjećala ugodno definirana kao žena.

Cis-žena je ona kojoj spol pri rođenju

odgovara njenom rodnom identitetu.

Odnosno svaka koja nije transrodna. I ja

cijenim pravo izbora svakoga kad je rod,

spol, seksualno opredijeljene i svi ostali

egzistencijalni izbori u pitanju AKO i

KADA to ne ugrožava tuđa prava i slobode.

Potpuno prihvaćam

da se svaka

osoba deklarira

kako god joj

odgovara. Ali

smatram da je

neviđeno ugrožavanje

moje slobode

da si i rodu i

spolu dodajem

prefiks koji me

stavlja "na ovu

stranu" (cis dolazi

od latinskog "s

ove strane"). Moje

je pravo da ostanem

jednostavno

- žena. Nije li to

zapravo bit feminizma?

KAKO BITI ŽENA (KOJA JE

UJEDNO EMPATIČNA

FEMINISTKINJA, ALI NE

NUŽNO MAJKA) NA KRAJU

POČETKA 21. STOLJEĆA?

1Deklariraj se kako god ti je drago bez

obzira na spol i 72 definirana roda.

Ma ako si i cis-žena, osjećaj se ugodno

kao žena.

2Nemoj se kao žena viktimizirati.

Nemoj samo prigovarati zbog

onoga što ( još) nemaš/mo. Budi često,

barem svaki dan, zahvalna za sve što

imaš/mo, a što mnogi danas, nešto

tisuća kilometara skoro na svaku

stranu svijeta nemaju.

3Biti feministkinja prije svega znači

ne smatrati se moralno

superiornijom od ijedne druge žene

bez obzira na to da li se reproducirala

ili ne. (Ne zaboravimo da ni neke cisžene,

a ni brojne druge vrste žena ne

mogu imati djecu pa je jako

neempatično i okrutno omalovažavati

ih zbog toga).

4Budi iskrena kad su godine u

pitanju. Ne srami se neminovnosti

starenja.

5Ne koristi ljepotu kao moć. Budi

zahvalna na njoj kao na daru.

6Nemoj da te, da nas, u javnosti

predstavljaju mizogini bogati

starkelje samo zato što su bogati,

politički i/ili poslovno moćni stariji

muškarci.

7Budi nježna (Urban bi dodao - "to je

najmanje što možeš"). Budi nježna

prema djeci, svojem partneru ili

partnerici, drugim ženama i svim

ljudima pa i okolišu. Budi nježna

prema sebi (što uključuje i

izbjegavanje radikalnog, invazivnog

pomlađivanja i uljepšavanja).

8Ne robuj ni ljepoti ni uspjehu ni

majčinstvu ni hormonima ni taštini.

9Budi skeptična.

Razmišljaj i osjećaj. Neka ti

10mozak i srce budu najrazvijeniji,

najvitalniji, najmanje starošću,

tugom, ljutnjom i nezadovoljstvom

naborani organi.

GG FILM

ZNATIŽELJA

JE

PUT

razgovarao

SRĐAN SANDIĆ

Dobitnik Zlatnog lava i

peterostruki osvajač

Oscara, meksički filmski

redatelj, scenarist,

producent i montažer

ALFONSO CUARÓN, bio je

jedan od predavača na

manifestaciji Slano Film

Days od 18. do 22. lipnja,

gdje smo ga upoznali i

nakratko zaustavili da nam

odgovori na nekoliko fan

pitanja. Odgovorio je ipak

na puno više...

210

211

ORedatelj Alfonso Cuaron

(lijevo); scena iz

autobiografskog filma

'Roma' (desno)

Osim filmova "Roma" (2018.) i

"Gravitacija" (2013.), koji su mu donijeli

tri, odnosno dva Oscara, u Cuarónovoj

biografiji ističu se i "Djeca čovječanstva"

(2006.), "Harry Potter i zatočenik

Azkabana" (2004.), "I tvoju mamu

također" (2001.), "Velika očekivanja"

(1998.) i "Mala princeza" (1995.). Kao

producent sudjelovao je u nastajanju

brojnih djela, uključujući kratki film "Le

Pupille" (2022.) Alice Rohrwacher,

nominiran za Oscara. Uskoro će svjetlo

dana ugledati i najnoviji projekt

Cuaronove producentske kuće

Esperanto Filmoj, serija "Disclaimer", u

kojoj su uloge ostvarili dobitnici Oscara

Cate Blanchett i Kevin Kline te za Oscara

nominirani Sacha Baron Cohen, Kodi

Smith-McPhee i Lesley Manville.

Poznat je po svom raznolikom i

inovativnom opusu koji obuhvaća više

žanrova. Njegovi filmovi često istražuju

teme čovječanstva, obitelji i osobnog

razvoja, postavljene u pozadini većih

društvenih ili egzistencijalnih izazova.

Obilježje njegova stila je njegova iznimna

tehnička sposobnost, osobito u

korištenju dugih kadrova i fluidnih

pokreta kamere koji dodaju osjećaj

realizma i uranjanja. Njegova suradnja s

renomiranim snimateljima kao što je

Emmanuel Lubezki u značajnoj je mjeri

odredila njegov rukopis. Njegova

upotreba dugih, kontinuiranih kadrova,

primjerice u filmovima kao što su

"Gravitacija" i "Djeca čovječanstva",

stvara osjećaj neposrednosti i napetosti.

Dugi kadrovi često služe dubokom

uranjanju u narativ, dajući nerijetko

dokumentaristički realizam fiktivnim

pričama. U filmovima poput "Rome"

Cuarón istražuje osobna sjećanja i

intimne priče. "Roma", koji je

poluautobiografski, odražava njegovo

djetinjstvo u Mexico Cityju i meditativno

je razmišljanje o klasi, rasi i spolu. Sadrži

duboko osobnu i emocionalno

rezonantnu pripovijest koja je povezana

s društveno-političkom povijesti

Meksika. Poznat je i po pomicanju

granica pripovijedanja u strukturi i

tehnici. Gravitacija je, na primjer, bila

revolucionarno postignuće u vizualnim

efektima i stvaranju imerzivnih filmova,

gdje je Cuarón uravnotežio osobnu priču

o preživljavanju s golemom (izoliranom)

pozadinom svemira. Njegova

sposobnost da pomiješa intimne ljudske

emocije s veličanstvenim, vizualno

zadivljujućim okruženjima ključna je

karakteristika njegova rada.

Recimo da je autobiografija

ultimativna laž, odnosno jedino i

samo - fikcija. Kakav je vaš odnos

prema njoj?

- Kao i svatko drugi tko piše, svjestan

sam da se ne možemo tek tako povezati

s tuđim emotivnim, unutarnjim životom,

samo sa svojim. Mislim da niti jedna

autobiografija nije istinita i ne treba

vjerovati redateljima koji kažu da im je

važno da pokažu istinu, jer im je važno

zapravo da ispričaju dobru priču. Fikcija

u tom smislu mora biti interesantnija od

stvarnog života, pomnije probrana kroz

scenarističko rešeto.

Ideologija vezana za autorstvo više je

nego zanimljiva za promatrati,

pogotovo danas u ovom

hipermedijskom trenutku. Kako se vi

određujete, kao autor ili anti- autor? I

što to znači biti za vas?

- Autorstvo na neki način uvijek

pripada samo gledatelju. Kao netko tko

se trudi umjetnički izraziti - znam da je

jedino moguće raditi i nadati se

najboljem, u najdoslovnijem smislu.

212

'FILOZOFIJA JE

VJEROJATNO

IGRALA VEĆU

ULOGU U MOM

ŽIVOTU NEGO

STUDIJ FILMA.

INSPIRIRALA ME

MNOGO VIŠE I

NASTAVLJA ME

INFORMIRATI

TIJEKOM MOJE

KARIJERE,

PA ČAK I

SVAKODNEVNOG

ŽIVOTA'

Doista, na kraju balade i nije do nas

samih. Ni jedan pošten autor za sebe ne

misli da je neupitan autor.

Često ste spominjali da vas zanima,

uvjetno rečeno, perspektiva

nevidljivog, zaigranog entiteta, duha?

Odnosno ta vrludava, nadmoćna

kamera koja sve besramno, voajerski

nadgleda... Možemo psihoanalitički, a

i samo tehnički razgovarati o vašoj

stilskoj odluci.

- Jedan je autor rekao da postoji

milijun načina kako postaviti kameru, ali

postoji samo jedan pravi. Taj "pravi"

način je dakako pravi za jednog autora,

ali ne za svakog. Često dopustim kameri

da radi svoje, pustim je. Nisam nužno

želio biti vezan za likove jer je "duh"

gotovo poput svjedoka. Svjedok se može

odvratiti od radnje ispred sebe. Postoji

hitnost, smetnja ili iskreno samo

znatiželja koja vas može odvesti na neko

drugo mjesto.

Vidim dosljednost kod filmaša kojoj

se divim. Možete je vidjeti kod Ingmara

Bergmana, Ozua, Dryera, Godarda,

Rohmera itd., njihovu nevjerojatnu

dosljednost. Ali također mislim da se

autorska, nazovimo je, "teorija" očitovala

iz određenog snobizma 50-ih i 60-ih za

koji mislim da mi nije osobito potreban.

Potrebno je napraviti razliku između

"pravih filmaša" s gledištem i "hakova"

koji mogu raditi filmove i zabavne

filmove, ali ne pružaju jedinstvo

kinematografskih elemenata.

Kao klasičan filmofil, okrenuli ste

se "autorskom" snimanju filmova

s Romom?

- Ono što volim je kino. Ne želim

prestati biti sinefil. S "Romom" sam

napravio film u kojem sam izazvao

vlastiti proces. Hoću li slijediti liniju i

nastaviti raditi filmove poput "Rome"?

Vjerojatno neću. U isto vrijeme, siguran

sam da će što god sljedeće budem radio,

biti informirano tim filmom. Ali ne radim

toliko filmova. Nisam toliko plodan.

Možda bih, da sam plodniji, češće

pokušavao slične stvari. Nisam plodan,

samo sam znatiželjan i želim izazvati

svoj proces. Želim raditi ono što ne

znam.

Kako sugovorite sa, nazovimo ga,

"suvremenim trenutkom", odnosno

trendovima u vašem polju?

- Zaista sam angažiran i duboko

dirnut kad se suočim s izazovnim

djelom. Trudim se biti više ili manje

relevantan i u tijeku sa stvarima koje se

rade. Volim učiti od novih majstora, iako

volim i iznova pregledavati stare filmove.

Toliko toga možete naučiti od starih

majstora. Postoji i točka u kojoj se

morate povezati s mlađim majstorima

jer oni donose osvježenje. Ako ne učite

od mladih majstora, postat ćete dosadni.

Poznavanje filozofije koju ste u

konačnici i studirali utjecalo je i na

vaše odluke u karijeri filmaša?

- Definitivno jest. Na mnogo načina,

filozofija je vjerojatno igrala veću ulogu u

mom životu nego studij filma. Inspirirala

me mnogo više i nastavlja me informirati

tijekom moje karijere, pa čak i

svakodnevnog života. Znate, nikad

nisam bio akademik, nikad pravi

stručnjak za bilo što. Ali stalno me vraća

sebi i to je nešto što me održava vitalnim,

u skladu s vremenom mogu istraživati

nove ideje.

Osjećate li uzbuđenje, anksioznost,

strah kada gledate sinove filmske

uratke?

- Ne, dapače, obožavam sve što je

dosad napravio. Odnedavno surađujem

s njim. Radujem se svakom njegovom

scenariju.

FOTO: GETTY IMAGES (1) I PROFIMEDIA (1)

213

LOVE À LA

GG VEZE

FOTO: GETTY IMAGES

OD UDVARANJA DO SVAJPANJA

- KAKO GENERACIJE ŽENA

PREŽIVLJAVAJU DEJTANJE,

ANALIZIRA KOLUMNISTICA

ZRINKA ŠAMIJA

214

Mama moje prijateljice

i njezin klub održivih

bezvremenskih

dama dočekao

me ljetos obavijen

mirisom tuge.

Šminka im se slijevala kroz paru od suza

na 40 stupnjeva, a dosadašnja kolekcija

tropic džungla badića, divovskih šešira i

parea bila je isključivo crne boje. - Otišao

je Alain Delon. Posljednji muškarac na

planetu - tragičnim glasom napuklim od

ridanja i besanih noći obavijestila nas je

mater familias zbunjene, mašući čipkastom

lepezom. Ljetna hacijenda pretvorila

se instant u crni bolni hram patosa za

ovim francuskim buntovnikom čeličnoplavog

pogleda. Vremešne vršnjakinje

fatalnog zavodnika naricale su grleći njegove

fotografije. Lokalni ribar, uvrijeđen

što više ne primjećuju njegov pećinski

seksepil, šeretski im je istresao kante

prstaca koje su srkale obješenim grkljanima

u pauzama od patnje. Zabranile su

nam da se ovo ljeto nosi bilo kakva boja.

Šutke smo navukle njihove crne padobrane

i zabrinuto promatrale komemoraciju.

Tko je taj Delone? - zainteresirale su

se naše kćeri u epicentru puberteta, pripadnice

generacije Z grbavih nagiba na

vratnom dijelu kralježnice koje rijetko

podižu poglede iznad razine mobilnih

uređaja, a kad ih i podižu, onda ih uglav-

Bože, kako je star i ocvao. Baka je

poludjela. Pa deda je bio sto puta zgodniji.

- zgrozile su se nad našim Apolonom

potpuno nesvjesne da postoje ljudi stariji

od 18 godina za kojima se može plakati.

Moj očajnički pokušaj da im dočaram

karizmu slavnoga glumca prekinut je

privatnom projekcijom dokumentarca

"Romy i Alain - Vječni zaručnici" na ljetnoj

terasi u produkciji poludjelih Delon

groupie patnica. Odjednom se na kauču

našlo desetak žena morskog klana u rasponu

od 9 do 75 godina. Prvi put u povijesti

nisu mogle jesti od stresa. Hipno -

tizi rano su buljile u dječji laptop kroz

kolekciju velikih dioptrija srčući aperol

spritzeve i elegantno podrigujući zaštićene

školjke Jadrana. Drhtave, ranjene i

fatalno zaljubljene u mrtvoga glumca.

A ta Romy? To mu je bila cura? - nisu

popuštale tinejdžerice, očajne što večeras

nema binganja neke horor besprizorne

serije i što im je laptop u vlasništvu

moćnog ženskog klana.

Vraćam ti tvoju slobodu, no ostavljam

ti svoje srce. To joj je napisao kad je doletjela

iz SAD-a u njihovo pariško ljubavno

gnijezdo uvjerena da će provesti život

zajedno. Ostavio ju je zbog glumice

Nathalie Barthelemy, koja mu je iduće

godine rodila sina. Depresivna Romy

pobjegla je u Berlin, gdje je njezinim snovima

o glumi uskoro došao kraj. - Ali

Baby boomerice (generacija od 1946.

do 1964.) se nisu dale tako lako smesti

nad ovim provokacijama.

- Nije tad bilo prokletih mobitela.

Pisala su se pisma. I baš to je ljubav drage

moje. Alain nikad nije prestao voljeti

Romy, iako je ulazio u milijun veza sa

ženama prema kojima nije imao previše

naklonosti i poštovanja. Ona je bila jedina

prema kojoj je osjećao konstantnu

privrženost i čija ga je smrt pogodila više

nego što je i sam očekivao. Alain je obožavao

Romy. I Romy je obožavala Alaina

- mirno je zaključila umirovljena astrologinja,

najmirnija bakina prijateljica.

- Varao ju je s pola svijeta i vama je to

prava ljubav. Sorry, ali ja mislim da s

vama nešto ozbiljno nije u redu - nisu se

prestajale čuditi zbunjene maloljetnice.

- A kaj je vama ljubav? To kaj si šaljete

fotke s nenormalnim izrazima lica danonoćno.

A kad se posvađate, fotkate

strop ili zid. Kaj je to ljubav? Ja na tavanu

imam kutije ljubavnih pisama svih svojih

udvarača.

Dok su nabrijane nepunoljetnice

googlale značenje riječi udvarač i dok se

međugeneracijska situacija zaoštravala,

ipak nitko nije ostao imun nad fatalnom

ljubavi koja se uporno vrtjela na laptopu.

Dok je ta ljubav trajala, bila je unikatna i

samo njihova. Dvoje nekoć strastvenih

ljubavnika, Romy Schneider i Alain

DELON

nom izokreću kao na brzopoteznom

ruletu.

Prije nego što sam stigla odgovoriti,

pokojnik je već bio izgooglan, pregooglan

i seciran. Uvijek me zbuni koliko je

moja romantična generacija X bolno

presporih refleksa u odnosu na Z monstrume.

Dok ja otvaram usta da bih dugo

govorila i tipkam jednim prstom u daktilografskom

stilu, oni su već odradili

forenziku bez riječi. I evaluaciju.

NIKAD je nije prestao voljeti. Ona je bila

njegova najveća ljubav. I on njezina - slavodobitno

ih je zakucala bakina prijateljica

slikarica, cuclajući muštiklu natopljenu

alkoholom.

- Frajer ju je tako brutalno zghostao,

napravio drugoj dijete, a ona je i dalje

patila za njim. Očajnica luzerica. Što joj

nitko nije mogao javiti da je vara? - ljutito

su vratile lopticu nadmoćne Z-ovke

zastrašujuće konzervativnih nazora.

Delon, ostali su blisko vezani sve do glumičine

prerane smrti 1982. To je shrvalo

Alaina, premda se nije pojavio na sprovodu.

Njima je uspjelo ono što je mnogima

nedostižno. Transformirati strast i

fantazmu u istinsku naklonost.

"My Puppelé,

I look at you again and again. I want

to devour all of my eyes, and tell you again

and again that you've never been so

beautiful and calm. Rest. I'm here. I

215

learned a little German, with you. Ich liebe

dich. I love you. I love you my Puppelé."

Napisao joj je u oproštajnom pismu.

U zadnjim kadrovima svi plačemo.

Generacijski jaz je izbrisan. Klinke ridaju.

Dame se guše u suzama. Prijateljica i ja

(srednja generacija) kontroliramo grlenu

jabučicu da ne eksplodira. Ostarjeli simbol

muškosti, nedodirljivi playboy javno

nariče za malom Sissy. Povijest protječe

u generacijskim ciklusima, koji se izmjenjuju

svakih dvadesetak godina, ali

hipnoza ljubavne patnje, bol neostvarenih

ljubavi i otrov romantične iluzije ne

poznaje linearno vrijeme.

BABYBOOMERI -

SAMO JEDNOM

SE LJUBI

Babyboomerice su naše bake i naše

mame. Kad kažem naše, mislim na nas

45+ pretklimaks, perimenopauzne i

menopauzne "došli smo do polovice života"

žrtve hormonskih usporavanja,

nabreklih gležnjeva, popucalih vena i

trbuha krvavih od traperica koje se urezuju,

kratera od bora po licu, sijedih dlaka

po svim ekstremitetima. Ne želite da

nastavim niz, ali da - to smo mi. A one su

idealistkinje koje ruše konvencije. Ova je

generacija okarakterizirana kao najmoćnija,

najimućnija, najutjecajnija i najprivilegiranija

generacija na čijim otkrićima,

inovacijama i proizvodima živimo i danas.

Drmale su kad je čovjek sletio na Mjesec,

kad su ubijeni Kennedyji i dok je trajao rat

u Vijetnamu. Na domaćem terenu to je

bilo vrijeme prvih televizijskih prijamnika

i prvog fiće. Babybo omeri su vjerovali da

je sve moguće i da svi imaju jednake prilike.

Sociolozi smatraju kako ova generacija

neizmjerno cijeni veze pa je obitelj i

povezanost boomerima na prvome mjestu.

Boomeri svoje slobodno vrijeme zato

najviše vole provoditi u ugodnoj i kvalitetnoj

atmosferi s prijateljima i u krugu najbližih.

Brzo su stupali u brak i oko ljubavnih

tema nisu previše filozofirali.

- Kaj kak smo se upoznali? Bili smo na

plesnjaku i on je došao do moje simpatije

usred stiskavca. Rekao mu je: "Hvala, ali

sad ja preuzimam." Plesali smo sentiš do

jutra. I onda smo se uskoro oženili. Za

pola godine - namigne mi vrckavo mamina

frendica na moje amatersko pitanje o

njihovom stilu dejtanja. Dotična je pokopala

tri muža i sad u staračkom domu

ima stalnu i povremenu simpatiju. Stalni

je rezerviran za romantiku i kućna druženja,

a povremeni je pokretniji pa s njim

prakticira "aktivnosti" u prirodi.

- Ja ne razumijem ta vaša patetična

dramljenja. Nije se javio. Javio se. Nije mu

stalo. Premalo mu je stalo. Kaj za to

postoji termometar? Nije riješio traume

iz prošlosti. Ne radi na sebi. Vas je uništio

taj trend psihoterapije i self helpa. I ti

mobiteli. Kaj bi netko morao znati gdje

sam. Nikad nisam znala gdje su mi muževi

niti njihove traume. Niti su oni kontrolirali

mene. Kad smo bili zajedno - bili

smo zajedno. Imaš problem? Dođeš i u

lice istreseš istinu. Frajeri su mi uvijek

prilazili i ja sam samo birala. Tko je imao

bolji ulet - taj je profitirao. Svaki sljedeći

muž je bio moja psihoterapija da što lakše

zaboravim na prošlog. I to besplatna.

Naletjela sam na loše genetike pa nisu

baš poživjeli. A stvarno me nije zanimao

koncept nedodirljive, ucviljene udovice.

Život je prekratak za utapanje u samoći.

Još sam živa i da ti kažem. Mali fizioterapeut

koji s nama vježba u domu - oko mu

stalno bježi u mojem smjeru.

Slušam hipnotizirano ovu suverenu

old school ljubavnu guruicu. I pored nje

se osjećam kao da sam već davno položila

vlastitu urnu ljubavi. Kad bi ona samo

znala da mi opisuje utopijski svijet koji

više ne postoji u limbu dijagnoza s kojima

se mi susrećemo na ljubavnom planu.

Oni su odlazili na organizirane plesnjake.

Danonoćno stisnuti u sentišima, besramno

se šlatajući javno i flertajući uživo.

Oni su direktno izražavali emocije i primali

ljubavne udarce stoički. Date im je

bio esencijalni ritual ceremonije udvaranja,

a prekid je imao svoju službenu proceduru.

Boomeri možda današnjim

generacijama predstavljaju dinosaure, ali

oni su opako dobro držali konce u rukama.

I organski živjeli. Voljeli à la Delon.

X JADNICI -

DAJ ŠTO DAŠ

A onda smo došli na red mi, jadnici

generacije X (od 1965. do 1979.) koji bauljamo

u bari pretjeranog overthinkanja,

uglavnom autolišeni življenja života. Mi

smo salonski intelektualci koji izražavamo

mišljenja, nauljeni smo silnim stavovima

iza zatvorenih vrata. Volimo lizati

čaše vina i gordo objašnjavati tajnu života.

Anksiozni, depresivni i od istog posramljeni.

Skriveni, pokriveni, apatični i

histerični. Dosadniiii. Tako dosadni. Mi

smo u matrixu zapeli između dvije ćelije.

Suma sumarum bi zvučao. Disney patologija

do reproduktivnog grča. Brak iz

nagona potpune nesvijesti. Fiksacija na

uboge nasljednike kojima se besramno

ulazi u bračne ložnice. Kod balkanskih

majki sve dok djeca otprilike ne odu u

penziju nema razdvajanja. Drastični rast

fenomena razvoda tijekom 80-ih godina

20. stoljeća sve do danas kad imamo

olimpijadu istih. Na današnjim roditeljskim

sastancima parovi u braku izazivaju

sablazan. Oni koji obitelj u konvencionalnom

smislu ipak nisu imali snage napustiti

pod giljotinom vjerskih pritisaka i

obiteljskih lomača, nakon poroda bivaju

lišeni seksa pored živog pulsa svojih partnera,

ali dignute glave statiraju u prihvaćenim

scenografijama suvremenih obiteljskih

sličica. Samo ljubav, biznisi, putovanja,

brendovi i ostala sranja. Sve dok

djeca ne pobjegnu od doma. Ili kućni ljubimci

odu na drugi svijet. U iste takve

scenarije. Tad osim seksa, ostaju i bez

teksta zatočeni u samostanskim ćelijama

uz ta ista partnerska tijela. Sad znatno

deblja i fiksirana na hranu kao transfer. I

blaži ili teži oblici funkcionalnog alkoholizma.

Uz okus mrtvačke tišine.

Oni pak koji su na mišiće pobjegli

uglavnom rade reprize nadrogirani idejom

uskrsnule zrelosti. Poznati trend

Ikea obitelji. Bila sam kod tate za vikend

s njegovom trećom ženom, dvoje polubraće,

jedna mala svima zajednička polusestra,

maćehino dvoje djece iz drugog

braka i njezin neizostavni unučić od starije

kćeri iz prvog braka scenarij. Tu su

fiksacije nešto drugačije. Samoodrživost

i održivost. Izleti. Zajednički hobiji.

Glinarenje, vrtlarenje i vinarenje. Zona

manijakalnog vježbanja i plastičnih

korekcija. Idealna klijentela za razmnožene

stručnjake iz područja estetske

kirurgije. Ovdje je starenje smrt bijela

kost. Jer još jedan društveni podbačaj

stvarno nije opcija. Samo treba izdržati

prepone na 200 metara.

Ostala je i kategorija sufražetkinja.

Hrabrih i drskih nadmoćnih majki koje

nisu pale na prve dvije opcije. One poput

marinaca odgajaju mladunčad, a snagu

im daje besmrtni prezir prema bivšim

muževima zlostavljačima. Taj bijes ih

održava na životu dok upisuju edukacije

iz psihoterapije, postaju terapeutkinje i

terapiraju, a u rijetkim pauzama se bave

raznim oblicima aktivizma i feminizma. I

pišu kolumne. Ted talk majke koje vole

pričati o postavljanju granica. Držati

okrugle stolove o multitasking vještinama.

Orgazmično nabrajati što sve rade i

216

ne stižu u danu. Tu se prati nešto opušteniji

teror ljepote skandinavskih principa.

Od plaćanja silnih edukacija ne

ostane previše budgeta za pomlađivanje.

A nikad ne znaš kad će u mrežu uletjeti

mužjak sijamski duhovni blizanac

sa ženskom dušom. Da se zatvori krug.

I na kraju. Najveći podbačaj X klana.

Svajperi nateklih jagodica na dating aplikacijama.

Romantični luzeri

koji ne odustaju.

Civilizacijski višak

koji se s

Commodorea 64 i

telefonskih govornica

na kojima su

odrastali besramno

prebacio na

tisuće ljubavnih

aplikacija i virtualnih

bordela.

Amateri koji danonoćno

bacaju ozlijeđene

prste ulijevo

ili udesno s upalom

očiju od manijačkih

tikova. U

potrazi za tom

istom ljubavi koju

su naši boomeri

tako besramno

lako grabili. Jer

virtualno odbacivanje

nije toliko

bolno, a prosvijećenih

avanturista s

lažnim fotografijama,

listom ekstremnih

sportova

kojima se bave,

duhovnim citatima

i motivacijskim

porukama na lageru

ima na bacanje. A i onih koji se nimalo

ne srame pokazati sve. Poput golih torza

obavijenih šahovnicama. Pivskih boca s

kojima mašu direktno u zaslone mobitela.

Obožavatelje domaćih životinja koji na

portretima grle krave i magarce. I erotski

oslobođenih mačo mužjaka koji jedinu

slobodnu ruku drže u uskim Speedo

gaćicama. Ako ste se pitali gdje su udomljeni

svi ti ljudi s modernim dijagnozama,

odgovor je jednostavan: na Tinderu,

Happnu, Bumbleu, Hingeu, OKCupidu,

Baduu i ostalih tisuću platformi za spajanje

usamljenih srca koja samo još taj

kratki spoj trebaju da bi im egzistencija

poprimila smisao. A ima ih više nego rodnih

opredjeljenja. I ne uzimaju terapiju.

MOJA RASTAVLJENA

PRIJATELJICA S TROJE DJECE

OD KOJIH JE NAJSTARIJE BIVŠI

MUŽ ODVAŽILA SE OTVORITI

TINDER PROFIL

MILENIJALCI - ONI

TO VOLE VRUĆE

Doktrina o obitelji kao jezgri društva

stavljena je na kušnju u eri milenijalaca.

Generacija Y - Milenijalci (od 1980. do

1994.) su ovisni o beskrajnim druženjima

unedogled pod uvjetom da se veza u klasičnom

smislu izbjegne pod svaku cijenu.

Oni mi se kunu na svemoć dating

algoritama. To je ipak generacija koja se

nešto više gnuša bračnih ložnica.

Istraživanja pokazuju da gotovo četvrtina

milenijalaca ne vidi sebe u braku i da

su im nekonvencionalne i slobodne veze

postale fetiš. Druženje s osobom za koju

su zainteresirani bez ikakvog vezivanja

način je na koji im veze najčešće funkcioniraju,

bilo da do kraja ostaju platonske

ili u nekom trenutku prerastu u nešto

romantičnije. Ove generacije funkcioniraju

tako da ili svom partneru daju

ekskluzivnost nazvavši ga "dečkom" ili

"djevojkom" ili ga naprosto brutalno

otjeraju. Promijenio se i pojam same

veze. Svaka veza nije više monogamska i

"otvorene" su veze postale jako seksi.

Oba partnera slobodna su biti s koliko

god partnera žele, a koketira se i s poligamijom,

gdje jedna osoba ima više partnera

te oni često svi zajedno i skladno

žive. Suvremena verzija šeik stila.

- Tinder je odlična i praktična aplikacija

- kaže mi prepametna prijateljica

milenijalka koja živi u zdravoj tinderovskoj

zajednici s frajerom

na kojeg se

kunem. Jedini sumnjivi

trag koji ostavlja

je da je prenormalan.

Za razliku od ergele

dijagnoza koju je upoznavala

live.

- Odmah vidiš je li

osoba pismena i

duhovita. Sa zdravim

uzrocima se prebacuješ

na WhatsApp

komunikaciju i koja je

razlika u tome jesi li

ga upoznala u nikotinskom

bircu kroz

odsjaj butelje dok ti je

disleksično upisivao

broj mobitela ili uvaljena

u jastuke i pidžamu,

a potpuno relaksirana?

- praktično

me razuvjerava od

tinderfobije.

Paranoja mi se

polako otapa jer svjedočim

nekoliko Delon

& Schneider ljubavi sa

sretnim završetkom

baš preko Tinder spajalice,

ali ne u potpunosti.

I dalje prema

mojoj internoj statistici

aplikacije generiraju

manijake od kojih ponekad treba tražiti

policijsku zaštitu.

TINDER SCARY

SVJEDOČENJA

Neka istraživanja su pokazala kako

42% ljudi s profilima na Tinderu uopće

nije slobodno.

Ali to je puno manji problem, vjerujte.

Moja rastavljena prijateljica s troje djece

od kojih je najstarije bivši muž odvažila

se nakon nekoliko godina otvoriti Tinder

profil. Djeca su otišla studirati u svijet, a

bivši muž je napokon izašao iz njezi-

FOTO: PROFIMEDIA

217

FOTO: GETTY IMAGES

nog stana u kojem je godinama živio s

dvadesetogodišnjakinjom. Kad ga je

smjestila u sanatorij potpuno shrvanog

prekidom, odlučila je ljubavi dati šansu.

Možda je prati gorka online karma, ali

žena je u nasljedstvo dobila pacijenta br.

1 s kojim se dopisivala samo pola dana.

Nakon što ga je blokirala, uspio je pronaći

njezin broj mobitela i otada joj već dvije

godine svako jutro šalje SMS sljedećeg

sadržaja: "Dobro jutro. Želim ti lijep

dan!" I svaku večer: "Laku noć. Lijepo

spavaj!" Nakon tisuću kandidata koje je

premorena pregledavala razmišljajući da

zaposli asistenticu

koja će odgovarati

na milijune

poruka jer Tinder

je ozbiljan side

job, naletjela je na

prezgodnog tipa

s kojim je uspostavila

"zdravu"

komunikaciju.

Sinkronicitetno

rastavljen s odraslom djecom uspio ju je

nasmijavati mjesecima. Probudio joj se

eutanazirani mojo. Kad se odvažila uživo

naći s tim ljepotanom od dva metra koji

je probijao s fotografija, pojavio se pacijent

br. 2: ozbiljno pretili, patuljasti starac

obojane kose s visokom frekvencijom

soprana. - Još si ljepša uživo! - piskutavo

je zavrištao ozlijedivši njezin bubnjić. Ne

možemo joj zamjeriti što je u potpunosti

odustala od ljubavi i energiju preusmjerila

na planinarenje. Druga je naletjela na

šarmantnog udovca koji je tjednima slao

ljubavne sonete u stilu Petrarce da bi se

vrlo brzo prebacio na kolekciju pornografskih

sadržaja - svoje genitalije u svim

izdanjima i situacijama. Tražila je policijsku

zaštitu i utjehu pronašla u novom

slučaju. Frajeru koji ima fetiš ostavljati

duge, dugeee, čak i 30-minutne glasovne

poruke s hipohondarskim izvještajima o

svim svojim organima. - Jutros sam brojao

preskakanje pulsa. Nije dobro.

Razmišljam o eksternom defibrilatoru

uz koji ću dodavati vitaminske infuzije.

Crijevna flora mi je narušena. Bio sam na

WC-u samo jednom. Kako je kod tebe na

tom planu? Mogu li ti poslati fotografiju

čudnog osipa na laktovima. Strašno sam

zabrinut. Morala je promijeniti broj

mobitela i trajno nestati iz virtualne

ludnice.

Bojim se i pomišljati kako će voljeti

zastrašujuće Z (od 1995. do 2012.) i Alfa

(od 2013. do 2025.) generacije zatočene

u virtualne svjetove "ghostanja", seenanja

i neseenanja, neempatije i narcisoidnosti.

Dovoljno govori da su me moja kći

i njezina prijateljica pribile na vječni stup

srama kad sam im predložila da dečke

koji im se sviđaju nazovu na mobitel i

pozovu van.

Polako je krenula i manija društvenih

aplikacija koje npr. spajaju potpuno

nepoznatih sedam ljudi koji se nađu na

zajedničkoj večeri. Najpoznatija na

JA SE OTVARAM NOVIM TRENDOVIMA HOBBY

APLIKACIJA - UPOZNAVANJE SRODNIH DUŠA KOJE

ZAJEDNO TRČE, ČITAJU, PLETU ILI ANALIZIRAJU

FILMOVE. ZBOGOM, TINDERU!

domaćem terenu je Time left. Zašto ne

biste upoznali sedam neotkrivenih pacijenata

i s njima prisilno proveli večer?

A ja se otvaram novim trendovima

hobby aplikacija. Upoznavanje srodnih

duša koje zajedno trče, čitaju, pletu ili

analiziraju filmove. Zbogom, Tinderu!

Osobno biram ljubav à la Delon. Pa

neka boli sa stilom.

218

219

GG VAU EFEKT

PASJI ŽIVOT

u svijetu luksuza

Fefe je patuljasti pudl koji je

prije četiri godine ušao u

život Domenica Dolcea i

njegova partnera Guilherma

Siqueire, a njemu posvećen

parfem prodaje se i kod nas -

za 100 eura

MNOGE KREATIVNE I NJEŽNE DUŠE OSJEĆAJU VELIKU POVEZANOST SA

SVOJIM KUĆNIM LJUBIMCIMA, KOJI IH NERIJETKO NADAHNJUJU U RADU:

TAKO NEDAVNO LANSIRAN LUKSUZNI PARFEM ZA PSE OVJEKOVJEČUJE

SILNU LJUBAV DOMENICA DOLCEA PREMA PUDLU FEFEU

tekst SONJA MLINAR

220

/ 2

/ 1

/ 3

FOTO: PROFIMEDIA (1) I PRESS

Barbra Streisand toliko je

voljela svoju Sammy da ju

je dala - klonirati (1).

Donatella Versace i njena

Jack Russell terijerka

Audrey (2). Karl Lagerfeld

svojoj je mački Choupette

oporučno ostavio 1,6

milijuna dolara (3)

Nakon impresivne liste ambasadora koji su

prezentirali njihovu estetiku, stil i strast - od

Monice Bellucci, Madonne i Sophije Loren do

Colina Farrella, Miley Cyrus i Kylie Jenner (da

spomenemo samo neke) - Dolce&Gabbana

predstavili su svoju prvu zaštitnu njušku.

Zapravo, nekoliko slatkih njuškica predvođenih minijaturnim

pudlom Fefeom. Sa svim tim ljupkim, njegovanim i uglavnom

kratkonogim psićima talijanska modna kuća okreće se novom

tržištu - ljudima koji bi dali sve na svijetu za svoje kućne

ljubimce. Tako bi vjerojatno dali i stotinjak eura za prvi

luksuzni parfem za pse nazvan Fefe - po pudlici Domenica

Dolcea i njegovog životnog partnera Guilhermea Siqueire.

D&G parfem opisuju kao "olfaktivno remek-djelo" namijenjeno

psima, u kojem se pretapaju note cvjetova ylang ylanga i

sandalovine, a autorica je pariška majstorica-parfumerka iz

tvrtke Symrise.

I premda nitko ne sumnja u profinjenost tih mirisnih nota,

većina veterinara vjerojatno ne bi preporučila parfimiranje

pasa (radi prikrivanja eventualno neugodnog mirisa) - baš kao

što smatraju da ih ne treba nositi u torbi, gurati u kolicima i,

općenito, ophoditi se prema njima kao prema ljudima. Jer, sve

to nije dobro ni za fizičko, a ni za mentalno zdravlje kućnih

ljubimaca.

Iako je Fefe lansiran s namjerom da se na njemu zaradi, ovaj

projekt modne kuće Dolce&Gabbana zapravo je proizašao iz

velike ljubavi koja je rođena prije četiri godine. Tada je, naime,

Stefano Gabbana nabavio štene minijaturnog pudla i ubrzo

ustanovio da on neće opstati u zajednici s njegovim muškim

mačkom. Srećom, njegov poslovni partner Domenico Dolce

pokazao je veliko razumijevanje i empatiju te je ponudio da on i

njegov intimni partner Guilhermo Siqueira usvoje Fefea.

- Bila je to ljubav na prvi pogled - izjavio je nedavno Siqueira

za talijanski dnevni list Corriere della Sera, misleći, naravno, na

ljubav koja je planula između njih dvojice i pudlice. Fefe je ime

dobio po psiću iz nekog starog filma s glumicom Francom

Valeri, kojeg se pak sjećao još iz djetinjstva Domenico Dolce.

- To je deminutiv od Raffaele, što znači dar od Boga - izjavio

je Dolce za talijanske novine. - A ja sam, kao dobar katolik,

smatrao da je ovaj pas zaista Božji dar.

Obožavani pudl već je jednom nadahnuo svoje vlasnike, kad

je D&G lansirao kožnatu torbu za shopping Fefe (895 €), no

kreiranje parfema bilo je mnogo zahtjevnije i složenije. Kako bi

napravili savršenu antialergijsku kolonjsku vodu bez alkohola,

konzultirali su se s veterinarima, kinolozima i vlasnicima pasa;

angažirali su parfumerku Emilie Bevierre-Coppermann,

proizvod testirali in vitro i na kraju dobili certifikat talijanske

tvrtke Safe Pet Cosmetics - koji jamči da je korištenje

221

/ 1

/ 2

FOTO: PRESS

/ 3

/ 4

/ 5

FOTO: VEDRAN PETEH/CROPIX

Zagrebačka dizajnerica Ana

Maria Ricov i njena Shiba u

matching jaknama njenog

brenda Shibesu (1).

Dugodlaki jazavčar Hector

dizajnera Thoma Brownea

inspiracija je za skupocjenu

torbu Hector (2). Ogrlica za

pse Louis Vuitton (3). Vesta

iz kolekcije Armani Poldo

stoji 295 € (4). Prada

kaputić za pse stoji 613 € (5)

potpuno sigurno za pse. No, ipak, preporuka je da se parfem

ne nanosi direktno prskanjem na psa, nego na ruke vlasnika ili

četku, kojima se onda prođe kroz dlaku - pazeći da ne dođe u

kontakt s očima ili njuškom.

Kućni ljubimac u mnogim je obiteljima

ravnopravan član, koji se voli punim srcem,

nad čijim se zdravljem bdije i kojem život

želite učiniti što duljim, sretnijim i

ispunjenijim. Stoga proizvodi za pse, mačke i

ostale četveronožne prijatelje - od hrane i

higijenskih potrepština do igračaka, odjeće, kolica i krevetića -

danas čine tržište vrijedno stotine milijardi dolara godišnje.

Mnoge prestižne tvrtke dosad su već zagrabile dio tog kolača,

a većina njihovih proizvoda također je proizašla iz neke osobne

priče. Stella McCartney je svoju ljubav prema konjima

pretočila u danas već kultnu torbicu Falabella, nazvanu prema

argentinskoj pasmini patuljastih konja s kojom je britanska

dizajnerica praktički odrastala. Stella kao gorljiva veganka i

zaštitnica životinja torbu radi od veganske kože, odnosno od

recikliranih biljnih materijala. Modna kuća Versace pak ima

kolekciju za kućne ljubimce koju je inspirirala Audrey - jack

russell terijerka Donatelle Versace. U kolekciji su ogrlice,

povodci, postelje, majice, kišni ogrtači - čak i frotirni ogrtači za

poslije kupanja, sve od najfinijih materijala i s prepoznatljivim

znakom meduze.

Audrey, priznaje Donatella Versace, u njenoj kući i obitelji

ima kraljevski status. S gazdaricom odlazi svaki dan na posao,

ima svoje mjesto u uredu, no rado švrlja uokolo... Njena

222

vlasnica je uvjerena da Audrey za sebe misli da je čovjek, jer u

mnogim situacijama se tako ponaša: primjerice, kad je vrijeme

ručku, Audrey skoči na stolac i čeka da joj ga serviraju - na stol,

u njenoj porculanskoj zdjelici. Obožava pečenu piletinu, ali

Donatella joj ne daje meso - iz zdravstvenih razloga. Isto tako,

obožava s njom boraviti u kupaonici i netremice je promatra

dok se šminka.

Zagrebačka modna dizajnerica Ana Maria

Ricov posljednjih 11 godina ne odvaja se od

svoje irske seterice Shibe: njih dvije doslovno

su zajedno od 0 do 24. Ne spavaju u istom

krevetu, kaže Ana Maria, ali samo zato što to

Shiba ne voli.

- Shiba ima vrlo kompleksan karakter: u zatvorenom

prostoru je aristokratkinja, a na otvorenom prava divljakuša.

Doma je mila, pristojna, vrlo izbirljiva u hrani, tako da je često

moram hraniti iz ruke, a u šetnji prgava i lajava. Ne voli

bicikliste i skejtere, grmljavinu i vatromet preživljava u tuškabini,

voli spavati na leđima i obožava

štence - opisuje dizajnerica svoju

ljubimicu, koja je svaki dan

prati na posao. U modnom

atelieru se i rodila

ideja za brend

Shibesu, i to u

vrijeme pandemije

kad se Ana Maria

morala prilagoditi

novim potrebama

tržišta, pa je osmislila

matching jakne za

ljude i pse koji

zajedno odlaze u

kilometarske

šetnje - poput nje i

Shibe.

- Te su jakne

formom vrlo

jednostavne, a

uzorcima i bojama

vrlo atraktivne. S

vremenom sam

počela raditi i dječju

kolekciju te zimske

jakne, koje su najprodavanije jer psima je u to doba godine

ipak hladno - kaže Ana Maria.

I Roberto Cavalli, nedavno preminuli talijanski dizajner,

svojedobno je u okrilju svog modnog brenda lansirao kolekciju

pod nazivom "Šape" - od koje su danas ostala samo dva

modela psećih kreveta (od tkanine s motivom krzna divljih

životinja, naravno) i dio su njegove linije za uređenje doma.

Cavalli je, inače, bio veliki ljubitelj životinja, imao je dva psa,

mačku, nekoliko papiga, iguanu i dva akvarija puna riba - no

njegov obožavani njemački ovčar Lupo bio je glavna zvijezda.

"Lupo je vjeran drug, ništa ne traži, a uvijek je uz mene - i

kad letim helikopterom, i kad plovim morem na svojoj jahti.

Volim kad zajedno radimo na novim kolekcijama, svaku

manekenku u mojoj kreaciji autoritativno pogleda, a onda se

okrene prema meni, kimne glavom, i po tome znam da mu se

haljina sviđa. Često tijekom naših večernjih šetnji razgovaram

s njim, kao s prijateljem koji te zna slušati", pisao je Cavalli

prije nekoliko godina u svom blogu.

Njegov kolega Giorgio Armani jednako je cijeli život volio

pse i mačke, a ove godine je njegova modna kuća predstavila

prvu ambiciozniju kolekciju za četveronožne prijatelje. Poldo

Dog Couture obuhvaća putne torbe, ogrlice, odijela, pletene

veste, prsluke, baršunaste prostirke, pojaseve, povodce i

baršunaste prostirke - s početnom cijenom od 210 dolara.

Nije to ništa u usporedbi s Hectorom - torbom u obliku

jazavčara, čiji najpovoljniji model stoji desetak tisuća dolara.

Dizajnirao ju je Thom Browne, vlasnik istoimene američke

modne kuće, ovjekovječivši tako svog voljenog dugodlakog

jazavčara, kojeg dijeli sa životnim partnerom, kustosom

Andrewom Boltonom. Ako Audrey kod Donatelle Versace ima

kraljevski status, Hector je za svog gazdu - car. U njihovom

domu na Manhattanu ima zimski i ljetni krevet, jede iz

keramičke zdjele iz 1920-ih koju je dizajnirao Jacques Adnet,

obožava klub-sendviče i pomfrit iz londonskog hotela

Claridge's, odmor na jezeru Como u Italiji...

Jednako ekstravagantan odnos sa

svojom mačkom Choupette imao

je pokojni Karl Lagerfeld.

Obožavao ju je, često je

isticao da ga je "učinila

boljim čovjekom",

vodio ju je na

pedikuru, opisivao

kao "miroljubivu,

duhovitu, zabavnu i

gracioznu". Znao je

reći da je Choupette

lijepa, ali da je njena

glavna kvaliteta to

što - ne govori.

No, osim silne

ljubavi, kreativni

direktor Chanela

osjećao je i silnu

zahvalnost prema

birmanskoj mački jer

mu je donosila silnu

zaradu. Nadahnjivala

ga je, naime, za

suradnje s raznim

drugim brendovima

pa je tako samo 2014. - kad je japanski brend Shu Uemura

lansirao make-up kolekciju Choupette, a Lagerfeld objavio

knjigu "Choupette: Privatni život mačka iz visoke mode" -

uprihodila tri milijuna eura. Lagerfeld joj je oporukom ostavio

1,6 milijuna dolara, no Choupette - koja ima vrlo aktivan profil

na Instagramu s više od 260 tisuća pratitelja - i danas radi te

snima reklame.

Ako se sve ovo čini pretjerano, što onda reći na postupak

Barbre Streisand. Holivudska diva toliko je, naime, obožavala

svoju tulearku Samanthu da ju je - kad je ova uginula 2017. -

dala klonirati. Svjesna da se život voljene Sammy bliži kraju,

glumica je dogovorila postupak - uzete su stanice iz njenih

usta i želuca, i nekoliko mjeseci nakon što je otišla u vječna

lovišta, u dom Barbre Streisand stigle su Miss Scarlett i Miss

Violet. Ljubav prema kućnim ljubimcima zaista nema granica.

Gucci krevetić za pse - 6500 €

HECTOR, DUGODLAKI JAZAVČAR THOMA BROWNEA, OBOŽAVA

KLUB-SENDVIČE I POMFRIT IZ LONDONSKOG HOTELA

CLARIDGE'S I ODMOR NA JEZERU COMO U ITALIJI

223

GG GADGETI

Zasloni budućnosti,

luksuzni gadgeti i

AI prijatelji za

dinamičnu tehnološku jesen

FOTO: VEDRAN PETEH/CROPIX

Kolumnist Tomislav Pancirov izdvojio je superzanimljive novitete iz svijeta tehnologije

APPLE IPHONE 16 PRO

Apple je lansirao iPhone 16 Pro i

iPhone 16 Pro Max modele s većim

zaslonima i tanjim rubom oko

ekrana, novom Camera Control

funkcijom za brzi pristup kameri i

unaprijeđenim mogućnostima

snimanja s 5x Telephoto objektivom.

Camera Control s gumbom

osjetljivim na dodir omogućuje lakše

kadriranje, upravljanje fokusom i

ekspozicijom te podešavanje zooma.

1

2

FOTOGRAFIJE: PROMO

224

CHANEL PREMIÈRE SOUND WATCH

Chanel je lansirao Première Sound Watch, sat i ogrlicu s ugrađenim

žičanim slušalicama, inspiriran nostalgijom prema tehnologiji 90-ih. Ovaj

luksuzni dodatak baziran je na originalnom Première satu iz 1987., a dolazi

s adapterima za Lightning i USB-C jer ima klasični 3,5-milimetarski

priključak. Za kvalitetu zvuka pobrinuo se Master & Dynamic koji je već

surađivao s modnim kućama poput Louis Vuitton i Celine. Sat je

vodootporan do 30 metara dubine, dok su slušalice otporne na prskanje.

AKO SVOJE FEEL GLAM URATKE ŽELITE PODIJELITI S NAMA - UZ

#FEELGLAM OZNAČITE @GLORIAGLAMMAGAZINE

FRIEND AI OGRLICA

Friend je nosivi AI uređaj

koji uvijek ima mišljenje o

onome što se događa oko

vas. Ima ugrađeni mikrofon

koji bilježi sve što se događa,

a možete ga dodirnuti da

biste mu postavili pitanje.

Friend će ponekad sam slati

komentare o razgovorima ili

događajima putem

tekstualnih poruka i

notifikacija na telefonu

s kojim je povezan.

HI, BARBIE!

HMD, proizvođač iza Nokia brenda, lansirao

je Barbie telefon u suradnji s Mattelom. Ovaj

retro preklopni telefon ne nudi pune

mogućnosti pametnih telefona - podržava

samo osnovne funkcije pokušavajući

smanjiti vrijeme provedeno na ekranu.

Kada se uključi, telefon pozdravlja s 'Hi,

Barbie', dolazi s izmjenjivim maskicama,

naljepnicama te perlicama za narukvicu.

Jedini nedostatak mu je što nije lansiran

prošlo ljeto uz film 'Barbie'.

3

45

6

APPLE WATCH HERMÈS ULTRA 2

Suradnja Applea i Hermèsa u novoj

kolekciji donosi Apple Watch Hermès

Ultra 2 s detaljima nadahnutim nautikom.

Sat dolazi s En Mer sportskom

narukvicom, izrađenom od vodootporne

teksturirane pletenine u nijansi Bleu Nuit,

koja podsjeća na valove oceana. Rub sata

prikazuje sekunde, a pritiskom na Action

gumb aktivira se Regatta odbrojavanje za

praćenje vremena.

BOTTEGA VENETA

NAVLAKA ZA SLUŠALICE

Bottega Veneta proširila je svoju liniju

tehnoloških dodataka u Tech Rubber

Family seriji te sada uključuje AirPod

Max zaštitne navlake. Dodaci su

izrađeni od silikonske gume

i ukrašeni prepoznatljivim

intrecciato, pletenim

uzorkom,

karakterističnim za

njihove torbe.

78

RASTEZLJIVI ZASLONI

BUDUĆNOSTI

LG Display je na Seoul

Fashion Weeku predstavio

rastezljive zaslone kao dio

modne vizije dizajnera Youn-

Hee Park i Chung-Chung Lee.

Zasloni su ugrađeni u odjeću i

torbe te omogućuju

promjenu dizajna i boja u

stvarnom vremenu. Mogu se

proširiti s 12 na 14 inča uz

zadržavanje detalja slike.

HUAWEI MATE XT ULTIMATE DESIGN

Huawei je predstavio prvi trostruko preklopni telefon,

Mate XT Ultimate Design, koji se može transformirati u

tablet od 10,2 inča. Uređaj u radu automatski prelazi

između jednog, dva ili tri zaslona, dok potpuno rasklopljen

funkcionira kao klasičan tablet. U preklopljenom stanju

ima debljinu od 12,8 mm, a rasklopljen na najtanjem dijelu

3,6 mm. Za sada će u prodaji biti isključivo u Kini.

225

GG CRTEŽ NA KRAJU

Stranci među nama,

strancima

Odnos prema migrantima svih vrsta propituje i

ilustrira kolumnistica Maya Beus

Na zadnjoj godini fakulteta počela sam raditi kao

grafički dizajner u jednom našem dnevn om

listu. Jednog dana, nakon godinu i sitno na tom

poslu, pogledala sam oko sebe i shva tila da ću,

ako ne odem odmah, tu ostati za u vijek, što mi

je s 25 godina zvučalo strašno. Tako sam

odlučila ostvariti dugogodišnju želju i otišla živjeti u London.

Po dolasku sam vrlo brzo shvatila da se istočni Europljani

(barem u to vrijeme) u Engleskoj ne tretiraju jednako kao i

Englezi ili imigranti iz nekih bogatijih zemalja. Na papiru,

naravno, imate ista prava i prilike kao i drugi, ali u praksi to

izgleda puno drugačije.

U startu sam bila visokoobrazovana, s već nekoliko godina

iskustva u grafičkom dizajnu. Prijavljivala sam se na desetke

poslova u struci, za koje sam bila kvalificirana ili prekvalificirana,

no nekako nikada ne bih bila dobar fit. Ali bila sam fit za

takozvane "low skilled" poslove. U životu do tada nisam napravila

kavu, no znam engleski, bijela sam (bitna stavka) i unutar

pet dana od dolaska u London počela sam raditi u Pret a

Mangeru. Pret je (barem tada) imao pravilo da svi moraju početi

raditi u kuhinji gdje uče kako se rade njihovi sendviči i onda

nakon nekog vremena mogu raditi na pultu gdje poslužuju kupce,

kamo su me odmah postavili. U dvije godine, koliko sam

radila u Pretu, nisam jedan dan provela u kuhinji, ali zato sam

imala kolegicu Kumari iz Šri Lanke koja je tamo bila duže nego

ja, znala je engleski, bila jako ugodna i nasmijana osoba, ali

nekako je uvijek ostala iza kulisa, u kuhinji. Nije bila ništa manje

sposobna ili odgovorna od mene kojoj su

povjerili voditi smjenu nakon šest mjeseci

rada. Naravno, ova čast nije uključivala

povišicu. Vrijedi spomenuti da sa mnom

u dvije godine nije radio nitko iz

Ujedinjenog Kraljevstva, osim kad bi bili

na treningu za voditelja poslovnice.

Imam kolege s fakulteta koji su u slično

vrijeme bili u Londonu na magistarskim

programima na elitnim fakultetima.

Njihovo je iskustvo sigurno barem

dijelom drugačije, ali to je, vjerujem,

povezano s činjenicom da ih je ime fakulteta

štitilo od trpanja u koš sa svim ostalim

imigrantima iz istočne Europe.

Netko će reći da ljudi koji su došli

završiti magisterij u Londonu, ja koja

sam htjela promjenu i iskustvo života u

Londonu i netko tko je došao u Englesku

da bi radio dva posla i doveo sa sobom

obitelj da žive u boljim uvjetima, nismo

isti imigranti. Ali ja tvrdim baš suprotno.

Mi smo svi isti imigranti! Svi želimo od

života nešto što ne možemo dobiti tamo

gdje smo rođeni. Ono što ovog zadnjeg

od nas čini nepoželjnim na puno mjesta

nije to što je imigrant, nego to što je siromašan.

Imigrante se kažnjava ne za njihove

izbore nego za njihovo siromaštvo.

Jednako kao i sada u Hrvatskoj, tada

je u Londonu postojala cijela industrija

ljudi koji profitiraju na imigrantima.

Primjer toga su škole koje su naplaćivale

stotine ili nekad tisuće funti da bi ljudima

davali potvrde da studiraju, a zapravo

su samo bili soba s 10 kompjutora negdje u centralnom

Londonu. Stanodavci koji su trosobne stanove u suterenu punili

s 10 ljudi. Zvuči poznato? Sve ovo dijelim s vama jer ne podnosim

kako se ljude trpa u skupine jer je nekome tako lakše shvatiti

svijet.

Ovih dana često čujem - Nepalci su ovakvi ili Filipinci su onakvi,

kao da je moguće osobu svesti na tri zajednička nazivnika.

Pa mislim, samo zamislite da vas netko stavi u isti koš s najgorom

osobom s kojom radite jer "Hrvati su ti takvi!" ili "To su ti

Balkanci!"

Osjetila sam na svojoj koži kako je kad te se ne vidi kao osobu

već kroz filtar zemljopisnog ili nacionalnog porijekla. Ovi filtri

su češće loši nego dobri. Npr. ovaj narod je lijen, ovi ljudi su

nepošteni, dok se puno rjeđe skupinama daju neki poželjniji

pridjevi. U svakom slučaju, sve takve predrasude su ograničavajuće

i ne gledaju pojedinca kao individuu.

Nitko od nas ne može se svesti na nekoliko lokacijski specifičnih

karakteristika. Da se razumijemo, ovo nije sistem koji se

koristi samo za imigrante. U Hrvatskoj smo puni "znanja" o

Hercegovcima, Dalmatincima, Zagrepčanima, Zagorcima i sl.

Velika većina ljudi s ovih prostora u jednom ili drugom trenutku

bili su došljaci. Neki već zbog toga što su došli studirati u Zagreb

ili Split, neki tako što su izabrali ili bili primorani otići raditi u

neku zapadnoeuropsku zemlju. Ako nisu oni, onda imaju nekoga

u bližoj okolini koji je otišao trbuhom za kruhom. Barem

bismo mi trebali znati koliko je teško biti imigrant. Barem bismo

mi trebali imati empatije za to kako je negdje biti tuđ.

226

241

2

GG LICE

2

GG LICE

2

GG LICE

2

GG LICE

203

202

2

GG LICE

2

GG LICE

2

GG LICE

2

GG LICE

2

GG LICE

AKO PLANIRATE POSJET LONDONU, ŠTETA BI BILO PROPUSTITI IZLOŽBU U MUZEJU

VICTORIA & ALBERT. POSTAV 'NAOMI: IN FASHION' POSVEĆEN JE ŽENI KOJA JE ZNALA, I

DANDANAS ZNA, KAKO ŠETATI MODNOM PISTOM KAO NITKO NIKAD PRIJE NJE, KAKO

STVORITI ČAROLIJU U PLESU S KAMEROM, ALI I MNOGO VIŠE OD TOGA - ONA ZNA I KAKO

BITI LIDERICA NA PODRUČJU PROMICANJA IDEJA, KULTURA I MLADIH KREATIVACA

54

tekst MARJANA FILIPOVIĆ-GRČIĆ fotografije MUZEJ VICTORIA & ALBERT

NAOMI

FOTO: STEVEN MEISEL

SVA LICA

CAMPBELL55

Izložba istražuje

karijeru modela

kroz rad vodećih

svjetskih dizajnera

i fotografa, slaveći

njezine kreativne

suradnje, aktivizam

i dalekosežni

kulturnodruštveni

utjecaj. Mlada

Naomi snimljena

1970-ih godina

(desno)

Tko bi rekao tih 1990-ih,

kada se dogodio vrhunac

njezine slave, da će ta

mlada prelijepa žena,

koju je poslije pratio glas

razmažene grubijanke

što u ispadima bijesa baca stvari na svoje

pomoćnike, danas imati izložbu posvećenu

ne samo svojem proslavljenom hodu

pistama (u čemu je, mirno možemo reći, još

nitko nije nadmašio), ni svojoj alkemijskoj

vezi s fotografskim aparatom, već da će

V&A muzej odati počast i njezinim idejama,

podršci mladim kreativcima, ali i borbama i

nastojanjima u rušenju granica i prepreka s

Eksponati na izložbi idu mnogo

dalje od mode pa podsjećaju i na

njezine mentore, poput Nelsona

Mandele, koji ju je inspirirao da

koristi svoju moć i utjecaj kao

platformu za društvene promjene

56

57

Naomi je djetinjstvo provela u južnom Londonu

70-ih i 80-ih, sanjajući o karijeri na pozornici i

nastupivši u glazbenim spotovima Boba Marleyja i

Culture Cluba. Život joj se promijenio kada joj je u

dobi od 15 godina, za vrijeme šopinga s

prijateljicama, prišla modna agentica Beth Boldt.

Dvije godine kasnije bila je na naslovnici

francuskog Voguea i nosila dizajnerske revije u

Londonu, Parizu, Milanu i New Yorku.

kojima se kao tamnoputa žena susretala

u svijetu mode.

Vjerovali ili ne, Naomi Campbell (54)

obilježava četiri desetljeća karijere u

modnoj industriji, a ako želite dobiti uvid

u njih, onda pravac London, Victoria and

Albert Museum i izložba "Naomi: In

Fashion". Bez panike - otvorena je do 6.

travnja 2025., pa se imate vremena

organizirati jer ono što vas čeka vrijedno

je pogledati.

Dramatični korzet Thierryja Muglera

iz 1989. inspiriran automobilom, kreacija

koju je Naomi nosila na posljednjoj reviji

Sare Burton za Alexandera McQueena,

ružičasti Valentino ansambl kojim je

oduzimala dah na Met Gali 2019. i par

zapanjujuće visokih platformi Vivienne

Westwood u kojima se spotaknula i pala

na pisti 1993. godine... sve je to izloženo,

kao i još oko stotinu kreacija, uključujući

i modne dodatke, u kojima je Naomi

sudjelovala u ispisivanju modne

povijesti.

Naravno, izložba neće zanemariti ni

modnu fotografiju, a djela fotografskih

vizionara poput Nicka Knighta, Petera

Lindbergha i Stevena Meisela odabrao je

bivši urednik britanskog Voguea Edward

Enninful.

"Počašćena sam što me V&A zamolio

da podijelim svoj život kroz odjeću sa

svijetom", rekla je Naomi i dobro

naglasila riječ "život" jer eksponati idu

mnogo dalje od mode pa podsjećaju i na

njezine mentore, poput Nelsona

Mandele, koji ju je inspirirao da koristi

svoju moć, utjecaj i svoju platformu za

društvene promjene. Campbell se od

ranih godina zalagala za ravnopravnost,

pridružila se Koaliciji crnih djevojaka

1989. i bila na naslovnici poznatog "crnog

izdanja" talijanskog Voguea iz 2008.

Zajedno s Bethann Hardison i Iman, od

2013. godine kampanjom Diversity

Coalition zalaže se za raznolikost na

modnim pistama, a dio izložbe posvećen

je i njezinoj stalnoj podršci novim

Njezin je temperament vatren, a fitilj kratak, ali NAOMI je disciplinirana radnica koja je

održala višedesetljetna prijateljstva s ljudima koji su definirali njezinu karijeru

58

kreativcima kroz događaje poput Arise

Fashion Weeka i inicijativu EMERGE.

U osmišljavanju projekta manekenka

se željela vratiti i na sam svoj početak,

svoje djetinjstvo u dijelu izložbe nazvan

"Becoming Naomi". Rođena 1970. u

južnom Londonu, Campbell je težila

karijeri na pozornici te je nastupala u

glazbenim spotovima 1980-ih, poput

onih Boba Marleyja i Culture Cluba, dok

agentica Beth Boldt nije zamijetila

15-godišnjakinju u šopingu s

prijateljicama i ponudila joj suradnju.

Samo dvije godine kasnije pozirala je za

naslovnicu Voguea (snimio ju je Patrick

Demarchelier i bila je prva crna

manekenka na naslovnici tog časopisa)

te nosila revije najvećih dizajnera u

Londonu, Parizu, Milanu i New Yorku.

I iako su nošenje revije za Yves Saint

Laurent i pad na reviji Vivienne

Westwood (koji joj je donio ogromnu

prepoznatljivost) bile velike prekretnice

u karijeri, odnos s jednim dizajnerom

utjecao je na Naomi više nego itko ikada.

Pokojnog Azzedinea Alaïaju zvala je

Papa - otvorio joj je svoj dom i svoj

studio, a njezino, kako ga je nazivao,

"savršeno tijelo" inspiriralo je mnoge od

njegovih kreacija. Zauzvrat, Alaïa joj je

ponudio dragocjeno iskustvo i kontakte

u industriji. Zajedno su stvarali magiju

na pisti i zlatne editorijale, a na izložbi se

može vidjeti i bodi s leopardovim

printom iz Alaïine kolekcije za jesen/

zimu 1991.

U Victoria&Albert muzeju, međutim,

nisu prikazani samo "blistavi" trenuci

života slavnog supermodela - vrlo

iskreno Naomi dijeli sa svijetom i

fotografije svojih dana društveno

korisnog rada nakon što je osuđena za

napad na policajce pa je izložena i haljina

Dolce&Gabbana koju je nosila na svoj

posljednji dan izdržavanja kazne kao

odgovor paparazzima koji su je baš svaki

dan u tom razdoblju snimali kako dolazi

na čišćenje javnih WC-a, što joj je bila

dosuđena kazna.

Možda je njezin temperament često

bio vatren, a fitilj kratak, ali Naomi je u

modnom svijetu disciplinirana radnica

koja je održala višedesetljetna

prijateljstva s ljudima koji su definirali

njezinu karijeru, ali i s onima čijim je

karijerama ona udahnula vjetar u jedra.

Tako izložba u njezinu čast istodobno

slavi i njezine prijatelje, pa je među

eksponatima i kreacija iz posljednje

kolekcije Virgila Abloha tijekom revije

Off-Whitea održane nedugo nakon

njegove prerane smrti, ručno izvezena

haljina i plašt Rizmana Ruzainija

ukrašeni s više od 35.000 kristala te

ružičasti ansambl Pierpaola Picciolija za

Valentino.

Posveta jednoj modnoj epohi,

najboljima iz modne industrije i jednoj

ženi koja se nije bojala iskoračiti i boriti

se za svoje vrijednosti - ova izložba

dovoljan je razlog da se potegne do

Londona, pa i dalje.

FOTO: DAVE BENETT ZA MUZEJ VICTORIA & ALBERT

59

2

GG LICE

230

7

234

Gloria Glam br. 96

Transform your PDFs into Flipbooks and boost your revenue!

Delete template?

Save as template ?