15.01.2013 Views

mediji i korupcija

mediji i korupcija

mediji i korupcija

SHOW MORE
SHOW LESS

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.

PULS � THE PULSE<br />

Izdavač/Publisher:<br />

Centar za menadžment<br />

The Management Center<br />

Adresa izdavača/<br />

Publisher's Address:<br />

Carigradska 3<br />

11108 Beograd<br />

SR Jugoslavija<br />

Tel/fax: (+381.11) 3346.368<br />

Tel: (+381.11) 3345.691<br />

E-mail:<br />

pulse@beotel.yu<br />

Website:<br />

www.management.org.yu<br />

Urednik/Editor:<br />

Aleksandra Đorđević<br />

Pomoćnik urednika/<br />

Assistant Editor:<br />

Mijodrag Radojević<br />

Redakcija/Editorial Board:<br />

Aleksandar Fatić<br />

Aleksandra Đorđević<br />

Mijodrag Radojević<br />

Srđan Korać<br />

Branislav Fatić<br />

Dobrivoje Radovanović<br />

Olivera Purić<br />

Svjetlana Nikolić<br />

Milenko Popović<br />

Tehnički urednik/<br />

Tehnical Editor:<br />

Snežana Milivojević<br />

Lektura i korektura/<br />

Linguistic editing:<br />

Sonja Radojević-Sekulović<br />

Urednik internet izdanja/<br />

Internet edition Editor:<br />

Goran Todorov<br />

Projekat podržava/<br />

Supported by:<br />

Ambasada Kraljevine Holandije<br />

Beograd<br />

CENTAR ZA MENADŽMENT � JUN 2003 ― THE MANAGEMENT CENTER � JUNE 2003<br />

Mediji i <strong>korupcija</strong><br />

A corruption-monitoring magazine<br />

Novi medijski zakoni u Srbiji<br />

AKTUELNI PROBLEMI<br />

REFORMA ZAKONODAVSTVA I JAVNE POLITIKE<br />

Zloupotrebe u privredi kao nezakonit način<br />

finansiranja političkih stranaka<br />

Tipični oblici korupcije u rukovođenju državnim<br />

preduzećima<br />

Korupcija u Bugarskoj<br />

DR@AVNI ORGANI<br />

U FOKUSU JAVNOSTI<br />

NEVLADINE ORGANIZACIJE<br />

2<br />

10<br />

18<br />

20<br />

OKO NAS<br />

23<br />

AKTIVNOSTI<br />

29<br />

34<br />

ISSUE HIGHLIGHTS<br />

36


� AKTUELNI PROBLEMI<br />

MEDIJI I KORUPCIJA<br />

Sloboda izražavanja mišljenja odvajkad slovi<br />

za jednu od osnovnih ljudskih sloboda i<br />

prava. Sredinom XVII veka engleski pesnik<br />

Džon Milton uputio je poslanicima<br />

Parlamenta govor-spis Aeropagitiku, jedno<br />

od najranijih i najznačajnijih dela napisanih u<br />

odbranu slobode štampe. Ustajući protiv<br />

cenzure, Milton je istakao da je zatiranje<br />

slobode štampe nepravda koja vodi<br />

samovlasti. Osporavajući cenzuru i druge<br />

oblike ograničavanja prava na slobodu<br />

štampe, smatrao je da „ako nam je namera<br />

da nadziremo štampu da bismo popravili<br />

navike i običaje ljudi, moramo da nadziremo i<br />

sve drugo što sem čitanja čovek čini u<br />

slobodno vreme...” 1 Dva veka kasnije,<br />

istaknuti predstavnik liberalizma Džon Stjuart<br />

Mil konstatuje da je uloga slobodne štampe,<br />

o kojoj kako tvrdi ne treba posebno<br />

raspravljati, da bude „branik protiv<br />

korumpirane i tiranske vlasti”. 2 Misao o<br />

slobodnoj i nezavisnoj štampi već tada je<br />

uzela maha a, kako primećuje na šaljiv način<br />

jedan teoretičar, ograničavanje štampe „u<br />

stvari obezbeđuje uslove za pravljenje<br />

grešaka i nanošenje nepravde. Onog<br />

trenutka kada se povuče pravo na<br />

kritikovanje, izvršna vlast čini sve one<br />

budalaštine koje su prirodne za diktature” 3 .<br />

Iako su devetnaestovekovni vlastodršci u<br />

Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama<br />

„osuđivali” slobodnu i nezavisnu štampu kao<br />

utopijsku ideju, ona je već tada stekla<br />

karakter „sedme sile” i „četvrte vlasti”.<br />

Doprinos slobode štampe postao je vidljiv u<br />

uspostavljanju demokratije, u borbi za<br />

1<br />

Džon Milton, Aeropagitika i drugi spisi sa<br />

građanskim slobodama, „Filip Višnjić”, Beograd,<br />

1990, str. 47.<br />

2<br />

Džon Stjuart Mil, O slobodi, „Filip Višnjić”, Beograd,<br />

1988, str. 48.<br />

3<br />

Harold Laski, Sloboda u modernoj državi, Radnička<br />

štampa, Beograd, 1985, str. 262.<br />

građanska prava, omogućavanju legitimnih<br />

izbora. Njen poseban zadatak sastojao se i u<br />

suzbijanju korupcije ― u onom vidu dobro<br />

poznate političke i stranačke podmitljivosti.<br />

Njena uloga u borbi protiv korumpirane vlasti<br />

dobijala je na značaju ukoliko je nezavisnost<br />

sredstava informisanja bila više zaštićena. To<br />

je bilo značajno u procesu izgradnje moderne<br />

javne uprave koja se transformisala u javni<br />

servis oslobodivši se birokratske tradicije.<br />

Poverenje građana u demokratske institucije<br />

bilo je moguće ako je važilo pravilo da se<br />

njihova delatnost odvija na načelima<br />

vladavine prava i bez znatnog upliva<br />

koruptivnog ponašanja državnih službenika.<br />

Sloboda informisanja ima status osnovnog<br />

ljudskog prava. Budući da je u tesnoj vezi sa<br />

slobodom mišljenja, za slobodu informisanja<br />

koristi se i odrednica ― sloboda izražavanja<br />

mišljenja. 4 U međunarodnim dokumentima i<br />

deklaracijama prihvaćen je pravnofilozofski<br />

princip da nema demokratije bez prava na<br />

slobodu izražavanja mišljenja. Ovo pravo<br />

priznaje se svakom licu bez ograničenja. U<br />

članu 19. Univerzalne deklaracije o ljudskim<br />

pravima stoji, kao pravnoobavezujući<br />

standard za sve zemlje članice Ujedinjenih<br />

nacija, da „svako ima pravo na slobodu<br />

mišljenja i izražavanja, što obuhvata i pravo<br />

da ne bude uznemiravan zbog svog<br />

mišljenja, kao i pravo da traži, prima i širi<br />

obaveštenja i ideje bilo kojim sredstvima i<br />

bez obzira na granice.” 5 Međunarodni pakt o<br />

građanskim i političkim pravima pod pravom<br />

na slobodu izražavanja podrazumeva<br />

„slobodu traženja, primanja i širenja<br />

obaveštenja i ideja svake vrste, bez obzira na<br />

4 Uporediti: Vojin Dimitrijević i Milan Paunović,<br />

Ljudska prava, Beogradski centar za ljudska prava,<br />

Beograd, 1997, str. 319.<br />

5 Univerzalni dokumenti o ljudskim pravima,<br />

Beogradski centar za ljudska prava, Beograd, 2001,<br />

str. 19.<br />

PULS � THE PULSE<br />

Jun 2003/June 2003<br />

Magazin o korupciji � A corruption-monitoring magazine<br />

2


� AKTUELNI PROBLEMI Mediji i <strong>korupcija</strong> �<br />

granice, bilo usmeno, pismeno, putem<br />

štampe ili u umetničkom obliku, ili ma kojim<br />

drugim sredstvom po svom izboru.” 6<br />

Istovremeno, u ovom dokumentu (član 19,<br />

tačka 2) priznaje se u određenim slučajevima<br />

i mogućnost ograničavanja korišćenja<br />

slobode informisanja. Slično rešenje nudi i<br />

Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava<br />

i osnovnih sloboda koju je doneo Savet<br />

Evrope. Najpre se utvrđuje da pravo na<br />

slobodu izražavanja „uključuje slobodu<br />

posedovanja sopstvenog mišljenja, primanja i<br />

saopštavanja informacija i ideja bez mešanja<br />

javne vlasti i bez obzira na granice...” (član<br />

10, tačka 1) 7 , a zatim proširuje katalog<br />

mogućnosti sprečavanja korišćenja slobode<br />

informisanja u odnosu na Međunarodni pakt<br />

(član 10, tačka 2). Polazeći od načela da je<br />

pravo na slobodu informisanja neotuđivo,<br />

Američka konvencija o ljudskim pravima ima i<br />

drugačiji pristup od navedenih deklaracija i<br />

dokumenata ⎯ zabranjuje i indirektno<br />

sprečavanje slobode izražavanja koje se<br />

sastoji u „posrednim postupcima i<br />

sredstvima, kao što su zloupotreba vladine ili<br />

privatne kontrole nad snabdevanjem<br />

novinskim papirom, radijskim frekvencijama<br />

ili napravama ili opremom koji se koriste za<br />

širenje informacija, ili bilo koji postupak koji<br />

ima za cilj da spreči saopštavanje i kruženje<br />

ideja i mišljenja (čl. 13, st. 3)” 8 .<br />

Slobodni i nezavisni <strong>mediji</strong> su osnova razvoja<br />

demokratskih ustanova i institucija. Ipak,<br />

kako naglašavaju istraživači u oblasti medija,<br />

u eri globalizacije i razvoja korporativističkih<br />

mehanizama odlučivanja, nezavisni i<br />

slobodni <strong>mediji</strong> su sve više pred opasnošću<br />

od njihove politizacije i cenzure. Umesto<br />

slobodnih, postoje kontrolisana i usmeravana<br />

sredstva informisanja. Savremeni<br />

„demokratski Levijatan” izmiče nadzoru<br />

javnog mnjenja, obim protoka informacija od<br />

6 Ibid, član 19, str. 45.<br />

7 Prevod teksta Evropske konvencije za zaštitu<br />

ljudskih prava i osnovnih sloboda objavljen je u<br />

specijalnom dodatku dnevnog lista Danas od 04.<br />

04. 2003. godine. Prijemom Crne Gore i Srbije u<br />

Savet Evrope i naknadnom ratifikacijom od strane<br />

Saveznog parlamenta, Evropska konvencija za<br />

zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda je postala<br />

pravno obavezujući dokument za našu zemlju.<br />

8 Ibid, Dimitrijević i Paunović, Ljudska prava, str.<br />

322.<br />

javnog značaja se sužava suptilnim<br />

mehanizmima manipulacije, a u ključnim<br />

društvenim segmentima funkcionišu<br />

neodgovorne ustanove, što vodi zloupotrebi<br />

vlasti. 9<br />

Italijanski teoretičar Đovani Gocini<br />

ističe da se u pojedinim evropskim državama<br />

primećuje trend koncentracije medijskog<br />

vlasništva i povezanost sa političkim<br />

strankama, „s mogućim pogubnim<br />

posledicama po dobro funkcionisanje<br />

pluralističke demokratije.” 10<br />

U zemljama u tranziciji, značaj uspostavljanja<br />

nezavisnih medija ima ogromnu važnost u<br />

procesu konstituisanja javnog mnjenja i<br />

civilnog društva. Posle višedecenijskog<br />

modela autoritarnog javnog informisanja u<br />

kome su svi izvori informisanja bili strogo<br />

kontrolisani i u kome je „delikt mišljenja”<br />

sputavao svaku mogućnost razvoja<br />

istraživačkog novinarstva, nastanak<br />

slobodnih i nezavisnih sredstava javnog<br />

informisanja, kao neophodnih institucija u<br />

borbi protiv korupcije, uslovljava rešavanje<br />

dve grupe problema. Nasleđene teškoće su<br />

strukturne prirode i podrazumevaju, pre<br />

svega, sprovođenje decentralizacije i<br />

dekoncentracije sredstava informisanja. To<br />

znači, razvlašćivanje i sprečavanje<br />

preovlađujućeg uticaja političkih i ekonomskih<br />

struktura na medije. Istovremeno, tranzicija<br />

medija označava vlasničku transformaciju<br />

štampanih i elektronskih glasila što dovodi do<br />

uspostavljanja pluraliteta u oblasti<br />

izražavanja mišljenja i uspostavljanje javnog<br />

informativnog servisa. Pored strukturnih<br />

teškoća, u zemljama u tranziciji pojavljuju se i<br />

kadrovski problemi ― neophodnost stručnog<br />

usavršavanja novinara i stvaranje tzv.<br />

specijalista za praćenje pojedinih oblasti,<br />

između ostalog i korupcije. Fizički integritet i<br />

socijalna egzistencija novinara koji istražuju<br />

oblast korupcije je u većoj meri ugrožene,<br />

nego što je to slučaj sa njihovim kolegama<br />

koji se bave drugim oblastima. Li Taker, član<br />

međunarodne organizacije Human Rights<br />

Watch, podseća da su širom sveta novinari<br />

koji se bave korupcijom u opasnosti, te da je<br />

u Meksiku, u poslednjih dvadeset godina,<br />

9<br />

Džon Kin, Mediji i demokratija, „Filip Višnjić”,<br />

Beograd, 1995, str. 74-75.<br />

10<br />

Đovani Gocini, Istorija novinarstva, Klio, Beograd,<br />

2001, str. 398.<br />

PULS � THE PULSE<br />

Jun 2003/June 2003<br />

Magazin o korupciji � A corruption-monitoring magazine<br />

3


� AKTUELNI PROBLEMI Mediji i <strong>korupcija</strong> �<br />

ubijeno petnaest novinara koji su istraživali<br />

povezanost državnih i policijskih struktura sa<br />

šefovima podzemlja koji krijumčare drogu. 11<br />

U Srbiji, i posle dve godine, nije rasvetljeno<br />

ubistvo novinara Milana Pantića, za koga se<br />

smatra da je stradao jer je ispitivao slučajeve<br />

privrednog kriminala i korupcije u jagodinskoj<br />

opštini. Uspostavljanjem odgovarajućih<br />

mehanizama pravne zaštite i određenog<br />

stepena socijalne sigurnosti moguće je bolje<br />

zaštititi položaj novinara. Poseban problem u<br />

zemljama u tranziciji je još uvek prisutna<br />

svest o autocenzuri koja, u uslovima<br />

neizgrađenih demokratskih institucija i<br />

pritisaka na novinare, ima realnog osnova.<br />

Tranzicija medija u postkomunističkim<br />

zemljama suočava se i sa novim<br />

opasnostima, kao što je pojava nove vrste<br />

monopola i medijske koncentracije. U Rusiji<br />

je 90-ih godina prošlog veka došlo do<br />

uspostavljanja oligopola a medijske kuće su<br />

postale zastupnici interesa kapitala i političke<br />

moći. 12 Politički uticaj na medije u<br />

postkomunističkim državama nije<br />

zanemarljiv. On se prenosi i drugim<br />

kanalima, interesnim povezivanjem političara<br />

i vlasnika medija. Političari dobijaju<br />

povlašćeno reklamno vreme, a vlasnici<br />

medija političku zaštitu i privilegije u<br />

korišćenju radiodifuznog prostora. Prisutan je<br />

još jedan vid koruptivnog ponašanja u oblasti<br />

medija ― naručivanje tekstova za kompanije<br />

i političke stranke. Iako je teško eliminisati<br />

korupciju ovog tipa, ona se može delimično<br />

preduprediti uvođenjem zakonske obaveze,<br />

kao što je to slučaj u Sloveniji, stavljanja<br />

napomene uz tekst da postoji sukob interesa,<br />

odnosno da je novinar povezan sa firmom o<br />

kojoj piše.<br />

O odnosu korupcije i medija možemo govoriti<br />

u dva konteksta. U prvom, <strong>mediji</strong> su kao i sve<br />

druge društvene strukture podložni korupciji.<br />

Novinari, urednici i vlasnici listova mogu<br />

zloupotrebiti slobodu štampe i emitovati i<br />

11 Lee Tucker, „Censorship and Corruption:<br />

Government Self-Protection through Control of the<br />

Media”, Corruption & Democracy, Institute for<br />

Constitutional & Legislative Policy, Budapest, 1994,<br />

str. 185.<br />

12 Videti: Monro E. Prajs i Piter E. King, Povoljno<br />

okruženje za slobodne i demokratske medije, Medija<br />

centar, Beograd, 2001, str. 18.<br />

distribuirati lažne vesti dobijajući novac,<br />

poklone ili primajući drugu vrstu usluga. Drugi<br />

kontekst sagledavanja odnosa medija i<br />

korupcije tiče se uloge koju sredstva<br />

informisanja imaju u suzbijanju korupcije. Po<br />

mišljenju Čarlsa Luisa, osnivača i izvršnog<br />

direktora Centra za javni integritet iz<br />

Vašingtona, dva institucionalna mehanizma<br />

su bitna za pomoć u suzbijanju korupcije i<br />

demokratizaciju ⎯ slobodni <strong>mediji</strong> i razvijeno<br />

civilno društvo sa nevladinim organizacijama<br />

i javnim interesnim grupama. 13 Mediji, kao<br />

jedna od osnovnih poluga civilnog društva,<br />

predstavljaju efikasnu branu „kvarenju” vlasti.<br />

U društvu u kome je obezbeđena njihova<br />

sloboda i dostupnost informacija od javnog<br />

značaja, istraživačko novinarstvo<br />

„razobličava političku korupciju, nedolično<br />

ponašanje i pogrešno upravljanje” 14 . Funkcija<br />

sredstava javnog informisanja se upoređuje i<br />

sa ulogom psa čuvara demokratije i u<br />

razotkrivanju korupcije. 15<br />

Baveći se problemom korumpiranosti u<br />

<strong>mediji</strong>ma, kanadski novinar Majk Mekgro<br />

ističe da <strong>korupcija</strong> novinara dovodi u pitanje<br />

integritet novinarske profesije, ali da je ta<br />

pojava prisutna širom sveta. 16 U Rusiji je<br />

javna tajna da su novinari korumpirani i da<br />

postoji tradicija lokalnih političkih kandidata<br />

da naručuju afirmativne tekstove o sebi; u<br />

Kini je moguće za skromnu svotu novca<br />

„obezbediti” tekst o vašem preduzeću i<br />

novom proizvodu, dok se u Argentini<br />

zabranjuje objavljivanje teksta u vodećim<br />

novinama ukoliko se ne poštuje uređivačka<br />

politika ― da pišete pozitivno o vladajućoj<br />

stranci. Asocijacija novinara Makedonije<br />

najavila je da će objaviti crnu listu novinara i<br />

izdavača koji su poznati kao plaćenici<br />

vladinih ministara ili političkih partija. Ujedno,<br />

oni obećavaju da će ići toliko daleko da će<br />

13<br />

Charles Lewis, „The Role of Media and Non-<br />

Govermental Organizations in Fighting Corruption”,<br />

Corruption & Democracy, str. 179.<br />

14<br />

Džon Kin, Mediji i demokratija, „Filip Višnjić”,<br />

Beograd, str. 105.<br />

15<br />

Daglas A. Andersen i Brus D. Itjun, Pisanje vesti i<br />

izveštavanje za današnje medije, Medija centar,<br />

Beograd, 2001, str. 398.<br />

16<br />

Mike McGraw, „Money vs. Ethics a Balancing Act”,<br />

IPI Global Journalist, Volume 9, Number 1, 2003,<br />

The magazine of the International Press Institute,<br />

Vienna, Austria, str. 18-21.<br />

PULS � THE PULSE<br />

Jun 2003/June 2003<br />

Magazin o korupciji � A corruption-monitoring magazine<br />

4


�AKTUELNI PROBLEMI Mediji i <strong>korupcija</strong> �<br />

korumpiranim novinarima zabraniti dalji rad.<br />

Pojava korupcije u novinarskoj profesiji<br />

zahteva i odgovarajuće načine<br />

suprotstavljanja. Etički kodeksi širom sveta<br />

navode korupciju u <strong>mediji</strong>ma kao povredu<br />

moralnih principa slobodnog novinarstva.<br />

Deklaracija o pravima i obavezama Evropske<br />

zajednice primanje mita svake vrste od<br />

strane novinara, urednika i vlasnika lista<br />

smatra teškom povredom profesije i ukazuje<br />

na potrebu poštovanja prava na slobodan<br />

pristup informacijama od javnog značaja. 17 U<br />

Etičkom kodeksu društva profesionalnih<br />

novinara proklamuje se da je dužnost<br />

novinara da odbiju poklone, nadoknade,<br />

besplatna putovanja i poseban tretman, klone<br />

se dodatnih poslova, političkog angažovanja i<br />

zvaničnog položaja i rada u lokalnim<br />

organizacijama ukoliko to kompromituje<br />

novinarski integritet. 18 Po Deklaraciji o<br />

načelima poštovanja novinara koju je usvojila<br />

Međunarodna federacija novinara 1986.<br />

godine, teškim prestupom etičkog principa<br />

novinarske profesije, smatra se „primanje<br />

mita u bilo kom obliku radi objavljivanja ili<br />

prikrivanja informacije” (član 8). 19<br />

Nezavisnost novinarske profesije i zabrana<br />

primanja mita jasno su istaknute i u moralnim<br />

kodeksima pojedinih zemalja. Novinarski<br />

kodeks sa osnovnim smernicama za<br />

redakcijski rad koji je usvojio Nemački savet<br />

za štampu ističe da konflikt interesa šteti<br />

ugledu štampe, pa „svi novinari ili izdavači<br />

koji pored svog publicističkog rada obavljaju i<br />

neku drugu funkciju, na primer u vladi, upravi<br />

ili privrednom preduzeću, moraju voditi<br />

računa o striktnom razdvajanju ovih funkcija.<br />

Isto važi i u obrnutom slučaju. Sukob interesa<br />

šteti ugledu štampe” (član 6, smernica 6.1). 20<br />

U članu 15. Novinarskog kodeksa navodi se<br />

da su „prihvatanje ili odobravanje privilegija<br />

17<br />

Etički kodeksi za štampane i elektronske medije,<br />

Nezavisno udruženje novinara Srbije, Beograd, 1999,<br />

str. 26-27.<br />

18<br />

Videti: Daglas A. Andersen i Brus D. Itjun, Pisanje<br />

vesti i izveštavanje za današnje medije, Medija centar,<br />

Beograd, 2001, dodatak: A, str. 407.<br />

19<br />

Etički kodeksi za štampane i elektronske medije, Ibid,<br />

str. 91.<br />

20<br />

Nemački savet za štampu, Novinarski kodeks sa<br />

osnovnim smernicama za redakcijski rad, Konrad<br />

Adenauer fondacija, Beograd, 2002, str. 14.<br />

bilo koje vrste, koje bi mogle nauditi slobodi<br />

odlučivanja izdavača i redakcije, nespojivi sa<br />

ugledom, nezavisnošću i zadatkom štampe.<br />

Onaj ko se može podmititi radi širenja ili<br />

neobjavljivanja vesti postupa protiv časti i<br />

slobodnog novinarstva.” 21 Takođe, u smernici<br />

1. istog člana savetuje se izdavačkim<br />

kućama i redakcijama da ne prihvataju<br />

poklone čija je vrednost iznad društvenih i<br />

poslovnih manira, jer to šteti slobodi<br />

odlučivanja izdavačke kuće i redakcije, kao i<br />

nezavisnom rasuđivanju novinara. Kodeks<br />

prakse koji su usvojili predstavnici industrije<br />

štampe u Velikoj Britaniji 1990. godine<br />

zabranjuje novinarima da direktno ili preko<br />

posrednika daju novac za informaciju<br />

svedocima ili potencijalnim svedocima<br />

suđenja koja su u toku, izuzev u slučaju<br />

postojanja „legitimnog javnog interesa.” 22<br />

Istovremeno, navode se i načini izveštavanja<br />

novinara u posebnim okolnostima. Kodeks<br />

ponašanja Britanskog nacionalnog udruženja<br />

novinara iz 1994. godine u članu 8. sadrži<br />

preporuku da novinari ne primaju mito ili ne<br />

dopuste da ih nešto drugo spreči u<br />

profesionalnom obavljanju dužnosti. 23<br />

Zabrana primanja mita i sprečavanje sukoba<br />

interesa na sličan način uređuje se i u<br />

zemljama u tranziciji.<br />

U članu 8. Etičkog kodeksa novinara<br />

Nezavisnog udruženja novinara Srbije od<br />

1994. godine stoji da je novinar dužan da<br />

„odlučno izbegava sve privilegije koje bi<br />

mogle da utiču na nezavisno obavljanje<br />

njegove dužnosti”, dok je u članu 12.<br />

Kodeksa novinara Jugoslavije od 1998.<br />

godine normirano da „ne sme da prima<br />

poklone, novac i druge materijalne<br />

nadoknade za obavljanje redakcijskog<br />

zadatka”. 24<br />

Obim korupcije u <strong>mediji</strong>ma u Srbiji je teško<br />

utvrditi. O tome nema studioznih i pouzdanih<br />

istraživanja, ali činjenica da je u poslednjoj<br />

deceniji XX veka nastala <strong>korupcija</strong><br />

sistemskog tipa navodi nas na zaključak da<br />

21 Ibid, 21.<br />

22 Etički kodeksi za štampane i elektronske medije,<br />

Nezavisno udruženje novinara Srbije, Beograd, 1999,<br />

str. 43.<br />

23 Ibid, str. 47.<br />

24 Ibid, str. 94.<br />

PULS � THE PULSE<br />

Jun 2003/June 2003<br />

Magazin o korupciji � A corruption-monitoring magazine<br />

5


�AKTUELNI PROBLEMI Mediji i <strong>korupcija</strong> �<br />

je dobar deo srpskog novinarstva bio<br />

naklonjen korupciji. Naime, ne osporava se<br />

teza da su <strong>mediji</strong> i novinari koji su bili pod<br />

kontrolom prethodnog režima istovremeno<br />

bili i korumpirani.<br />

Profesor Pravnog fakulteta u Beogradu<br />

Jovica Trkulja smatra da srpsko novinarstvo<br />

snosi ogromnu odgovornost za nedaće koje<br />

su nas zadesile i tvrdi da je „deo novinara,<br />

potkupljen i medijski podržavan od vlasti,<br />

izgubio smisao za realnost i promovisao<br />

nacionalističke strasti i pogubne političke<br />

odluke”. 25 Zanemarivanjem pravila etičkog<br />

kodeksa nastalo je „politikantsko, vazalno<br />

novinarstvo sačinjeno od brojne armije<br />

partijskih škrabala i portparola, kabinetskih<br />

savetnika i ‘PR eksperata’, ali i korumpiranih<br />

urednika, direktora i drugih novinarskih<br />

poslenika, koji zarad višeg statusa, privilegija,<br />

ekspresne političke ili profesionalne<br />

promocije prihvataju podanički odnos<br />

medijskih lakeja i ketmana”. 26 Istovremeno,<br />

<strong>mediji</strong> su predstavljali uticajnu političku silu<br />

prethodne vlasti. Ukoliko je teško proceniti<br />

obim korupcije u <strong>mediji</strong>ma, lakši deo posla<br />

nastaje ako analiziramo oblike i mehanizme<br />

korupcije u sredstvima informisanja.<br />

U vreme Miloševićevog režima,<br />

uspostavljena je direktna partijska kontrola<br />

nad Radio-televizijom Srbije. Na čelu ove<br />

najvažnije medijske kuće postavljane su<br />

osobe od poverenja, visoki državni<br />

funkcioneri vladajuće koalicije Socijalističke<br />

partije Srbije i Jugoslovenske udružene<br />

levice. Vodeći novinari i urednici bili su<br />

partijski lojalni, propagirajući medijski rat<br />

protiv političkih neistomišljenika. Zauzvrat,<br />

dobijali su niz pogodnosti ― stanove i/ili<br />

stambene kredite, ogromne zarade, vredne<br />

poklone... Pojedini novinari su gradili i<br />

političku karijeru napredujući u nomenklaturi<br />

vlasti, a bilo je slučajeva da se vlast<br />

oduživala nudeći i ambasadorska mesta.<br />

Istovremeno, za tadašnju opoziciju Radiotelevizija<br />

Srbije je predstavljala simbol<br />

režima; bila je prokazana kao „TV Bastilja” u<br />

25 Jovica Trkulja, „Kraj mita o nezavisnom<br />

novinarstvu”, Rekonstrukcija institucija: godinu dana<br />

tranzicije u Srbiji, Institut za filozofiju i društvenu<br />

teoriju, Beograd, 2002, str. 472.<br />

26 Loc. cit.<br />

kojoj su vesti koje nisu odgovarale volji vlasti<br />

bile zamenjene lažima. Stoga je, po pravilu,<br />

od početka devedesetih godina prošlog veka<br />

većina zahteva u opozicionim protestima bila<br />

usmerena na promene u uređivačkoj politici<br />

Radio-televizije Srbije i smenu pojedinih<br />

urednika i novinara.<br />

Sličan mehanizam korupcije i načina<br />

informisanja funkcionisao je u svim javnim<br />

glasilima ― štampanim i elektronskim,<br />

regionalnim i lokalnim, koja su bila pod<br />

„darežljivom rukom” vladajuće koalicije.<br />

Direktori javnih glasila imali su odrešene ruke<br />

u korišćenju i raspolaganju novčanim<br />

sredstvima potrebnim za finansiranje medija.<br />

Deo tog novca se odlivao u privatne džepove<br />

ili je transferisan u stranačke kase. Nakon<br />

političkih promena krajem 2000. godine, bila<br />

je pokrenuta istraga protiv bivšeg direktora<br />

novinske agencije TANJUG i bivšeg direktora<br />

novinsko-izdavačkog preduzeća „Novosti”<br />

zbog zloupotrebe službenog položaja.<br />

Novinari, pod pretnjom otkaza i<br />

nemogućnosti da pronađu zaposlenje u<br />

svojoj struci, pristajali su na pravila igre koja<br />

su diktirali moćnici. Istovremeno, ogroman<br />

broj novinara zaposlenih u javnim glasilima je<br />

dobio otkaze.<br />

Prethodni režim koristio je suptilnije metode<br />

korupcije prema sredstvima informisanja ―<br />

nisu bila pod direktnom stranačkom<br />

kontrolom. Vlast je nastojala da vlasnike<br />

medija kontroliše na više načina. Servilnim<br />

elektronskim <strong>mediji</strong>ma obezbeđene su<br />

privilegije u pogledu korišćenja radiodifuznog<br />

prostora, sponzori su koristili reklamni prostor<br />

na tim televizijama, a njihova konkurencija je<br />

bespoštedno uništavana. Zauzvrat, vlasnici<br />

medija su uzvraćali političkom podobnošću.<br />

U pogledu štampanih medija gotovo da nije<br />

bilo veće razlike. Prethodna vlast je, kako<br />

ističe nekadašnji glavni urednik beogradskog<br />

nedeljnika NIN Stevan Nikšić, „na sve<br />

moguće načine pokušavala da pomogne<br />

barem onim novinskim izdavačima koji su joj<br />

bili lojalni. Oslobađala ih je svih mogućih<br />

poreza i doprinosa, obezbeđivala im<br />

novinsku hartiju po povlašćenim cenama i,<br />

povrh toga, svim mogućim političkim,<br />

policijskim i fizičkim sredstvima nastojala da<br />

PULS � THE PULSE<br />

Jun 2003/June 2003<br />

Magazin o korupciji � A corruption-monitoring magazine<br />

6


� AKTUELNI PROBLEMI Mediji i <strong>korupcija</strong> �<br />

uništi njihovu konkurenciju na tržištu”. 27<br />

Prethodna vlast je koristila više metoda<br />

pritisaka na nepodobne medije. Nezavisno<br />

udruženje novinara Srbije je izvršilo<br />

klasifikaciju i nabrojalo njegove oblike.<br />

Sredstva pritisaka na medije se klasifikuju u<br />

četiri grupe: pravna i parapravna, ekonomska<br />

i finansijska, likvidacija i fizičko ugrožavanje<br />

novinara i psihološki pritisci i<br />

onemogućavanje rada redakcijama i<br />

novinarima. 28 U okviru pravnih i vanpravnih<br />

mehanizama, prethodni režim je neposlušne<br />

medije kažnjavao: izricanjem kazni po<br />

Zakonu o javnom informisanju, kao i u<br />

sudskim i upravnim postupcima, vanrednim<br />

merama Vlade (uvoz roto-papira, izazivanje<br />

veštačke nestašice i kontrola cena novinskih<br />

glasila što je vodilo nerentabilnom<br />

poslovanju), administrativnim preprekama,<br />

preuzimanjem medija od strane države,<br />

zabranom rada nezavisnim <strong>mediji</strong>ma i<br />

uskraćivanjem dozvola za rad. U odsustvu<br />

zakonske zabrane osnivanja informativnih<br />

glasila od strane političkih stranaka, koalicija,<br />

njihovih udruženja i preduzeća, vladajuća<br />

koalicija je osnovala više lokalnih i<br />

regionalnih radio-televizijskih glasila,<br />

neposredno uoči izbora 2000. godine.<br />

Tehnička oprema za početak rada većine<br />

ovih elektronskih emitera je prikupljena na<br />

nezakonit način. 29<br />

U vreme Miloševićevog režima nije bilo<br />

uslova za aktivnu ulogu medija u borbi protiv<br />

korupcije, jer nisu postojali uslovi da rad<br />

državnih organa bude izložen javnosti a<br />

pravo na slobodu informisanja bude<br />

zaštićeno. 30 Štaviše, vlast je sprečavala<br />

istraživanja o korupciji, objavljivanje tekstova<br />

i emitovanje audio-vizuelnih informacija o<br />

ovoj temi. Ukoliko bi pisali o korupciji, u koju<br />

27 Stevan Nikšić, „Mediji bez promena”,<br />

Rekonstrukcija institucija: godinu dana tranzicije u<br />

Srbiji, Institut za filozofiju i društvenu teoriju, Beograd,<br />

2002, str. 467.<br />

28 Dosije o represiji, br. 4/2000, Nezavisno udruženje<br />

novinara Srbije, Beograd, 2000, str. 10-14.<br />

29 Videti: „U fokusu javnosti”, Puls, Centar za<br />

menadžment, februar-mart 2003, Beograd, str. 29-30.<br />

30 Sonja Biserko, „Mediji su sada transparentniji”,<br />

Suočavanje sa demokratijom: izbor rasprava s javnih<br />

tribina Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji od<br />

septembra 2001. do juna 2002, Helsinški odbor za<br />

ljudska prava, Beograd, 2002, str. 6.<br />

su umešani političari na vlasti, <strong>mediji</strong>ma je<br />

pretila tužba po Zakonu o informisanju.<br />

Tipičan primer je tzv. „Žitna afera” koju je<br />

svojevremeno Zoran Đinđić, kao lider<br />

opozicione stranke, pokrenuo protiv Mirka<br />

Marjanovića bivšeg predsednika Vlade Srbije<br />

zbog umešanosti u korupciju oko finansijskih<br />

malverzacija za izvozom i uvozom šećera.<br />

Mediji su tada veoma stidljivo izveštavali o<br />

ovom slučaju, izbegavajući da tadašnjeg<br />

predsednika Vlade dovedu u direktnu vezu<br />

sa ovom korupcijskom aferom. No, <strong>mediji</strong><br />

pod kontrolom režimskih stranaka naprosto<br />

su se utrkivali u otkrivanju i izmišljanju<br />

korupcije lokalne vlasti koja je bila u posedu<br />

opozicionih stranaka.<br />

Posle političkih promena u Srbiji od 2000.<br />

godine, prisutne su različite interpretacije<br />

poštovanja prava na slobodu informisanja i<br />

uloge medija u suzbijanju korupcije. Kritičke<br />

analize navode da <strong>korupcija</strong> u <strong>mediji</strong>ma, kao<br />

jedna od najznačajnijih tema, još uvek nije<br />

dobila odgovarajući značaj. 31 Naime, stanje u<br />

<strong>mediji</strong>ma je još uvek nepovoljno. Naglašava<br />

se da je vlast odlugovlačila sa donošenjem<br />

zakonske regulative. Zakon o radiodifuziji<br />

donet je tek sredinom 2002. godine. Skoro<br />

godinu dana kasnije, usvojeni su i Zakon o<br />

telekomunikacijama i Zakon o javnom<br />

informisanju, dok odgovarajući akt o<br />

slobodnom pristupu informacijama od javnog<br />

značaja još uvek nije donet. Mogu se navesti,<br />

doduše retke, kritike i od strane predstavnika<br />

vlasti pa se priznaje da trenutak donošenja<br />

ovih zakona nije dobro odabran, što se<br />

tumači i „izvesnom nelagodnošću prema<br />

slobodnim <strong>mediji</strong>ma.” 32 Time se čini<br />

opravdanom pretpostavka da su zakoni<br />

doneti i kao rezultat međunarodnih pritisaka i<br />

preuzetih obaveza po osnovu članstva u<br />

Savetu Evrope, a da je u međuvremenu vlast<br />

koristila mogućnost da uspostavi kontrolu<br />

nad <strong>mediji</strong>ma. 33 Kritike su upućene otezanju<br />

sa transformacijom Radio-televizije Srbije u<br />

javni servis i uspostavljanju moratorijuma na<br />

raspodelu frekvencija i neprimenjivanju<br />

31 Helsinški odbor za ljudska prava, Ljudska prava u<br />

senci nacionalizma, Helsinški odbor za ljudska prava<br />

u Srbiji, Beograd, 2002, str. 286.<br />

32 Slobodan Lalović, „Opasno čišćenje minskog<br />

polja”, Danas, 08. 05. 2003.<br />

33 Nikšić, ibid, str. 464.<br />

PULS � THE PULSE<br />

Jun 2003/June 2003<br />

Magazin o korupciji � A corruption-monitoring magazine<br />

7


� AKTUELNI PROBLEMI Mediji i <strong>korupcija</strong> �<br />

Zakona o radiodifuziji. Neizvesnost oko<br />

načina raspodele radiofrekvencija dovela je<br />

do udvoričkog ponašanja pojedinih medija<br />

prema pojedinim vladajućim političkim<br />

strankama.<br />

Kritički nastrojeni analitičari političkih zbivanja<br />

u Srbiji smatraju da se, uprkos promeni<br />

političkog režima, odnos državne vlasti<br />

prema <strong>mediji</strong>ma nije bitnije promenio. 34<br />

Prisutni su pritisci na pojedine medije i<br />

novinare (posebno se pominje slučaj<br />

navodnih pretnji koje je nedavno šef Biroa za<br />

komunikacije Vlade Srbije uputio urednici<br />

nedeljnika VIN), ukazuje se na prisutnu<br />

autocenzuru u <strong>mediji</strong>ma, navodi se da nema<br />

kritičkog odnosa prema predstavnicima vlade<br />

u onim slučajevima kada postoji sumnja da<br />

su se ponašali na nezakonit način, a da<br />

državni zvaničnici u slučajevima kada se<br />

kritički izveštava o njihovim zloupotrebama<br />

ovlašćenja posežu za tužbama protiv medija,<br />

što ugrožava slobodu informisanja i proces<br />

demokratizacije. 35<br />

Politički ambijent u kome su sve učestaliji<br />

sukobi između lidera vladajuće koalicije ne<br />

pogoduje javnosti rada državnih organa i<br />

slobodi informisanja. U medijskom ratu<br />

vladajućih stranaka, sredstva informisanja su<br />

poluga političara. 36 Prestanak direktnih<br />

televizijskih prenosa zasedanja Narodne<br />

skupštine interpretira se od strane<br />

opozicionih parlamentarnih stranaka kao još<br />

jedan atak na slobodu informisanja.<br />

Televizijski prenosi sednica Narodne<br />

skupštine Republike Srbije predstavljaju<br />

tekovinu opozicionih protesta koji su<br />

kulminirali 1997. godine, kada je parlament<br />

doneo posebnu odluku kojom se ovo pravo<br />

priznaje. Istraživači u oblasti medijskih<br />

sloboda i prava Monro Prajs i Piter King<br />

savetuju da bi u zemljama u tranziciji vlade<br />

trebalo da razmotre mogućnost da se<br />

zakonodavne sednice emituju uživo”. 37 Sa<br />

34 „Pritisci i napadi sve brojniji”, Danas, 05. 05. 2003.<br />

35 Videti analizu Izveštaja američke nevladine<br />

organizacije Freedom House o slobodi štampe u<br />

svetu (Annual Report 2002):<br />

http://www.freedomhouse.org/research/specreports/ar<br />

2002.pdf,str. 14-15, 09. 06. 2003.<br />

36 Helsinški odbor za ljudska prava, ibid, str. 286.<br />

37 Monro E. Prajs i Piter E. King, Povoljno okruženje<br />

za slobodne i demokratske medije, str. 82.<br />

mogućom pretpostavkom nastanka nove<br />

parlamentarne i političke krize, ulje na vatru<br />

dodaje način ukidanja prenosa skupštinskih<br />

sednica i obrazloženje koje su tom prilikom<br />

izneli nadležni organi. Najpre je direktor<br />

Radio-televizije Srbije izjavio da će direktnih<br />

prenosa biti ako to bude Skupština zahtevala,<br />

potom je usledila preporuka vršioca dužnosti<br />

predsednika Republike i predsednice<br />

Narodne skupštine da Upravni odbor Radiotelevizije<br />

Srbije razmotri mogućnost nastavka<br />

emitovanja skupštinskih sednica, da bi se<br />

Upravni odbor negativno izjasnio o ovom<br />

predlogu napominjući da o prenosu<br />

skupštinskih sednica ne odlučuje Narodna<br />

skupština, kao i da zbog tehničkih problema<br />

Radio-televizija Srbije nije u mogućnosti da<br />

nastavi sa njihovim prenosom. 38<br />

međuvremenu, ponuđeno je kompromisno<br />

rešenje po kome bi poseban parlamentarni<br />

kanal emitovao na radio-talasima prenose<br />

skupštinskih zasedanja.<br />

Predstavnici medija imali su u poslednje<br />

vreme brojne pritužbe na račun Vlade. Oni<br />

su uputili kritike na račun pojedinih rešenja u<br />

Zakonu o slobodnom informisanju i na<br />

ponašanje pojedinih vladinih funkcionera.<br />

Između ostalog, predstavnici medija su<br />

zatražili i ukidanje poreza na promet na<br />

štampane medije. Poslednji zahtev Vlada je<br />

prihvatila, tako da u Predlogu zakona o<br />

porezu na promet nije predviđeno<br />

oporezivanje novina. Vlada je, sa svoje<br />

strane, iznela primedbe na način<br />

izveštavanja pojedinih medija tvrdeći da u<br />

izveštavanju medija preovlađuje<br />

senzacionalizam i nedostaje objektivno i<br />

istraživačko novinarstvo. 39<br />

U četvrtom stubu Strategije za borbu protiv<br />

korupcije, koju je Vlada Republike Srbije<br />

usvojila prošle godine, predviđa se „učešće<br />

građanskog društva u borbi protiv<br />

korupcije” koja se sastoji i u slobodi<br />

38 Uporediti: „Crkvenjakov: direktni prenosi ako<br />

skupština to zahteva”, Politika 24. 04. 2003 (Tanjug);<br />

M.T., „Nezavisni TV prenosi”, Danas, 15. 05. 2003;<br />

„Andrić: Skupština ne naređuje televizijske prenose”,<br />

Politika, 25. 05. 2003 (Tanjug).<br />

39 O.D., „Premijer sumnja u dobre namere glodura”,<br />

Danas, 30. 04. – 02. 05. 2003; M. M. Tušup, „Samo<br />

slepci ne vide napredak”, Danas, 21. 05. 2003.<br />

PULS � THE PULSE<br />

Jun 2003/June 2003<br />

U<br />

Magazin o korupciji � A corruption-monitoring magazine<br />

8


� AKTUELNI PROBLEMI Mediji i <strong>korupcija</strong> �<br />

informisanja. 40 U ovom pogledu, stanje u<br />

<strong>mediji</strong>ma još uvek nije zadovoljavajuće, a<br />

odgovornost snosi Vlada, ali i sredstva<br />

informisanja. Sredinom 2002. godine, u<br />

jednom intervjuu, potpredsednik Vlade Srbije<br />

Žarko Korać je primetio: „Zar vi ne vidite da<br />

postoje <strong>mediji</strong> kod nas u kojima se plaća<br />

objavljivanje tekstova? Da li znate da postoje<br />

novinari koji su na platnom spisku stranaka i<br />

moćnih grupa?” 41 Rezultati policijske akcije<br />

„Sablja” idu u prilog ovoj tvrdnji. Otkriven je<br />

još jedan slučaj korupcije u <strong>mediji</strong>ma. Naime,<br />

kriminalna organizacija „Zemunski klan”<br />

finansirala je pojedine medije u Srbiji koji su<br />

obavljali dužnost njenih nezvaničnih<br />

portparola, pa je na osnovu rešenja<br />

Ministarstva kulture i javnog informisanja<br />

Republike Srbije od 18. 03. 2003. godine,<br />

Trgovinski sud u Beogradu 03. 04. 2003.<br />

doneo odluku kojom je pokrenut postupak<br />

likvidacije dva izdavačka preduzeća sa<br />

sedištem u Beogradu koja su bila izdavači<br />

kontroverznih novinskih glasila.<br />

U zemljama u tranziciji, kojima pripada i<br />

Srbija, sredstva informisanja se suočavaju sa<br />

dve opasnosti. Najpre, da se ograničavanjem<br />

prava na slobodno informisanje onemogući<br />

da se sredstva javnog informisanja afirmišu<br />

kao značajni činioci u suzbijanju korupcije.<br />

Potom, da <strong>korupcija</strong> zahvati sredstva<br />

informisanja, putem interesnog povezivanja<br />

novopečenih i starih vlasnika medija i<br />

političkih i ekonomskih struktura.<br />

U pogledu ostvarivanja pretpostavki za<br />

afirmisanje uloge sredstava informisanja u<br />

borbi protiv korupcije u Srbiji, neophodno je:<br />

zaokružiti pravni okvir medijskih zakona<br />

donošenjem zakona o slobodnom pristupu<br />

informacijama od javnog značaja; otvoriti<br />

medijski prostor u pogledu dostupnosti<br />

informacija i preobraziti Radio-televiziju Srbije<br />

u javni servis, što je uslov decentralizacije i<br />

dekoncentracije medija u procesu tranzicije.<br />

Novinari koju su etiku svoje profesije žrtvovali<br />

40 Videti:<br />

http://www.srbija.sr.gov.yu/cms/view.php?id?=1097,<br />

17. 03. 2003.<br />

41 Reporter, 30. 07. 2003, (ostali podaci nisu<br />

navedeni), cit. u: Helsinški odbor za ljudska prava u<br />

Srbiji, Ljudska prava u senci nacionalizma, Beograd,<br />

Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji, str. 299.<br />

političkim ambicijama i lukrativnim interesima,<br />

i dalje nesmetano obavljaju, uz izvesne<br />

izuzetke, svoj posao. Stoga je neophodno<br />

pročišćenje novinarskog staleža od ranijih<br />

grehova, pogotovo u javnim informativnim<br />

glasilima. Potrebno je i kompetentno i<br />

istraživačko novinarstvo. Delikatan karakter<br />

otkrivanja slučajeva korupcije neizostavno<br />

uslovljava pojavu novinara koji poseduju,<br />

pored neophodnih znanja iz određenih<br />

oblasti, i druge kvalitete ― strpljivost i<br />

marljivost u prikupljanju informacija i<br />

činjenica. Kontinuirano obrazovanje i<br />

specijalizacija novinara predstavljaju uslov<br />

pravovremenog i efikasnog otkrivanja<br />

slučajeva korupcije.<br />

I kada otkriju slučajeve korupcije, novinari su<br />

u dilemi da li da takve informacije obznane.<br />

Pored „peglanja” tekstova od strane glavnih<br />

urednika i unutrašnje cenzure u okviru svojih<br />

informativnih kuća, novinari su izloženi<br />

pritiscima od strane političkih i drugih<br />

moćnika, što vodi autocenzuri. U tom smislu,<br />

na zakonodavnom planu mogu se uspostaviti<br />

adekvatniji pravni mehanizmi zaštite<br />

novinara, a u socijalnom pogledu poboljšati<br />

njihov status i uslovi rada. Niske zarade<br />

novinara i njihova slaba socijalna zaštita,<br />

delimično su uzrokovani odsustvom<br />

solidarnosti i trvenjem između više strukovnih<br />

sindikata. Materijalne nedaće, tehničke<br />

teškoće i pritisci od strane političkih i drugih<br />

interesnih grupa nisu pogodan teren za<br />

uspostavljanje nezavisnosti novinarske<br />

profesije i medija, a time i slobode<br />

informisanja koja je neophodna pretpostavka<br />

uspešne borbe protiv korupcije.<br />

PULS � THE PULSE<br />

Jun 2003/June 2003<br />

Magazin o korupciji � A corruption-monitoring magazine<br />

9


� REFORMA ZAKONODAVSTVA I JAVNE POLITIKE<br />

NOVI MEDIJSKI ZAKONI<br />

U SRBIJI<br />

Narodna skupština Republike Srbije je prošle<br />

godine donela Zakon o radiodifuziji (Službeni<br />

glasnik RS, br. 42/2002) a nedavno i nove<br />

propise koji omogućavaju reformu<br />

zakonodavstva u oblasti medija. Pored<br />

Zakona o javnom informisanju (Službeni<br />

glasnik RS, broj 43/2003), usvojen je i Zakon<br />

o telekomunikacijama (Službeni glasnik RS,<br />

br. 44/2003), a uskoro se očekuje i donošenje<br />

zakona o slobodnom pristupu informacijama<br />

od javnog značaja. Prednacrt zakona o<br />

slobodnom pristupu informacijama od javnog<br />

značaja izradila je vladina radna grupa;<br />

njegovim donošenjem, kao i usvajanjem<br />

podzakonskih akata, biće dovršen proces<br />

kompletiranja i inoviranja zakonodavstva u<br />

oblasti prava radiodifuznih preduzeća.<br />

Postoji više činilaca koji su uslovili donošenje<br />

novih zakona u oblasti medija. Zakonski<br />

propisi koji su regulisali pravo radiodifuznih<br />

preduzeća nisu bili usklađeni sa<br />

međunarodnim standardima te su<br />

omogućavali značajnu kontrolu i uticaj izvršne<br />

vlasti na medije. Tako je Parlamentarna<br />

skupština Saveta Evrope ukazala da je jedna<br />

od obaveza Srbije, kao članice državne<br />

zajednice koja je pristupila Savetu Evrope, da<br />

pre održanih izbora donese nove zakone o<br />

radiodifuziji i javnom informisanju. 1<br />

Neophodnost demokratizacije i uspostavljanja<br />

slobodnih i nezavisnih sredstava javnog<br />

informisanja bio je jedan od ključnih razloga<br />

donošenja novih medijskih zakona, pri čemu<br />

se prethodni zakoni koji su regulisali medijsku<br />

sferu ocenjuju kao „loši i nedemokratski”. 2<br />

1 Videti: član 12. Mišljenja Parlamentarne skupštine<br />

Saveta Evrope, br. 239, od 24. 09. 2002, odeljak IIIc.<br />

Tekst člana 12. preuzet je iz: Evropski forum, br. 4,<br />

april 2003, str. 12 (objavljeno kao dodatak nedeljnika<br />

Vreme, br. 642, od 24. aprila 2003).<br />

2 Dejan Milenković, U susret Zakonu o radiodifuziji,<br />

Dosije, br. 8/2001, Nezavisno udruženje novinara<br />

Srbije, Beograd, 2001, str. 48.<br />

Poseban razlog za usvajanje novih zakona u<br />

oblasti javnog informisanja i prava<br />

radiodifuznih preduzeća je nekoherentnost i<br />

nekonzistentnost prethodne normativne<br />

regulacije medijskog prostora. U Saveznoj<br />

Republici Jugoslaviji je postojala podela<br />

nadležnosti između saveznog i republičkog<br />

nivoa. Po Saveznom ustavu od 1992. godine,<br />

savezna vlast je bila nadležna u oblasti<br />

„tehničko-tehnoloških i sistema veza” (član 77,<br />

tačka 4) dok je Ustavom Srbije određeno da<br />

Republika „uređuje i obezbeđuje” oblast<br />

„društvenog i javnog informisanja” (član 72,<br />

tačka 6). Pošto je Ustav Republike Srbije<br />

donet pre Ustava Savezne Republike<br />

Jugoslavije, Srbija je u periodu od 1990. do<br />

1992. godine donela niz propisa u oblasti<br />

prava radiodifuznih preduzeća, što je bilo u<br />

nadležnosti savezne države. Iako je postojala<br />

ustavna obaveza usklađivanja i prenošenja<br />

nadležnosti sa republičkog na savezni nivo, to<br />

nije učinjeno. Zbog toga je u pogledu prava<br />

radiodifuznih preduzeća, ali i u drugim<br />

oblastima, postojala neusklađenost pravnih<br />

propisa. To je omogućilo različito tumačenje<br />

saveznih i republičkih odredbi, što je izazivalo<br />

probleme u postupku primene zakona u<br />

medijskoj sferi, naročito prilikom izdavanja<br />

dozvola za dodelu frekvencija. 3<br />

Konstituisanjem zajednice Srbije i Crne Gore,<br />

ovlašćenja u oblasti regulisanja<br />

telekomunikacija prenose se na republike<br />

članice, što je uslovilo donošenje posebnog<br />

zakona o telekomunikacijama Republike<br />

Srbije.<br />

Osim pomenutih razloga za donošenje<br />

medijskih zakona, na usvajanje novog Zakona<br />

o javnom informisanju uticala je još jedna<br />

okolnost. Narodna skupština je posebnom<br />

3 Aleksandra Rabrenović, Slobodan Kremenjak, Miloš<br />

Živković, Robert Rittler, Pravo radiodifuznih<br />

preduzeća, Centar za unapređivanje pravnih studija,<br />

Beograd, 2001, 16–20 str.<br />

PULS � THE PULSE<br />

Jun 2003/June 2003<br />

Magazin o korupciji � A corruption-monitoring magazine<br />

10


� REFORMA ZAKONODAVSTVA I JAVNE POLITIKE<br />

odlukom od 2001. godine stavila van snage<br />

„Šešeljev zakon” (Zakon o informisanju od<br />

1998. godine), osim u normama koje se<br />

odnose na upis u registar javnih glasila i<br />

objavljivanja odgovora i ispravki. 4 Time je<br />

stvorena pravna praznina koja se mogla<br />

nadomestiti jedino donošenjem novog zakona<br />

o javnom informisanju. Izrada Predloga<br />

zakona o javnom informisanju je trajala preko<br />

dve godine. U radu Radne grupe učestvovali<br />

su pravnici-eksperti u oblasti medija, esnafska<br />

udruženja novinara, uz značajnu pomoć<br />

međunarodnih organizacija. Donošenje<br />

Zakona je nekoliko puta odlagano a kao<br />

razlog kašnjenja je navedena, prema rečima<br />

potpredsednika Vlade Srbije Žarka Koraća,<br />

činjenica da Radna grupa nije mogla da<br />

usaglasi određena zakonska rešenja. 5<br />

Zakon o javnom informisanju<br />

U javnosti su prisutne različite kvalifikacije<br />

načina donošenja i teksta Zakona o javnom<br />

informisanju. Vlada i članovi Radne grupe za<br />

izradu Predloga zakona o javnom informisanju<br />

smatraju da je to „najbolji zakon koji smo do<br />

sada imali”, da je usaglašen sa Evropskom<br />

konvencijom o ljudskim pravima i, kako<br />

naglašavaju, da je dobio „prelaznu ocenu” od<br />

strane Saveta Evrope i Organizacije za<br />

evropsku bezbednost i saradnju. 6 Ove stavove<br />

ne dele parlamentarne opozicione stranke i<br />

predstavnici udruženja novinara. Tokom<br />

skupštinske rasprave o Predlogu zakona o<br />

javnom informisanju, opozicija je iznela više<br />

kritičkih primedbi. Prigovor se, najpre, upućuje<br />

načinu usvajanja Zakona. Vlada je, po<br />

mišljenju opozicije, oklevala više od dve<br />

godine da bi u vreme vanrednog stanja po<br />

hitnom postupku usvojila Zakon o javnom<br />

informisanju. Skupštinska rasprava, vođena<br />

bez prava televizijskog prenosa, nije pružila<br />

mogućnost javnosti da se upozna sa<br />

stavovima opozicionih stranaka, pa je time<br />

narušena demokratska procedura u<br />

donošenju ovog akta. Opozicioni poslanici<br />

zameraju Vladi da je otezanjem sa<br />

donošenjem Zakona o javnom informisanju<br />

4<br />

Zakon o prestanku važenja Zakona o javnom<br />

informisanju, Službeni glasnik RS, br. 11/2001.<br />

5<br />

M. Nikić, G. Novaković, „Sloboda uz odgovornost”,<br />

Politika, 15. 04. 2003.<br />

6<br />

M. Tohov, „Veljanovski: Najbolji zakon koji smo<br />

dosad imali”, Danas, 15. 04. 2003.<br />

stvarala „haos u medijskoj sferi”, čime je<br />

nastojala da vrši pritisak i uspostavi kontrolu<br />

nad sredstvima javnog informisanja. Naredna<br />

primedba odnosi se na amandmane koje je<br />

Vlada ugradila u Predlog zakona o javnom<br />

informisanju neposredno pre njegovog ulaska<br />

u skupštinsku proceduru, mimo znanja i<br />

konsultacije sa članovima Radne grupe.<br />

Karakter ovih amandmana se ocenjuje kao<br />

„represivan” za novinare. 7 Na tekst Zakona o<br />

javnom informisanju upućene su i kritike ― da<br />

sadrži odredbe kojima se ugrožava pravo na<br />

slobodnu javnu reč, da novinari nisu dovoljno<br />

zaštićeni od raznih oblika pritisaka, kao i da se<br />

stvara mogućnost autocenzure. I pored<br />

kritičkih primedbi, Predlog zakona o javnom<br />

informisanju usvojen je i dobrim delom<br />

glasova opozicionih poslanika, što se u praksi<br />

parlamentarizma u Srbiji od kraja 2001.<br />

godine retko dešavalo. Od 201 prisutnog<br />

narodnog poslanika, za Predlog zakona o<br />

javnom informisanju republičke vlade glasao<br />

je 151 poslanik.<br />

Zakon o javnom informisanju u članu 1, stav 1.<br />

određuje pravo na javno informisanje kao<br />

pravo na slobodu javnog izražavanja<br />

mišljenja. Elemente ovog prava precizira<br />

ističući da javno informisanje obuhvata:<br />

„slobodu prikupljanja, istraživanja,<br />

objavljivanja i širenja ideja, informacija i<br />

mišljenja, slobodu štampanja i distribucije<br />

(rasturanja) novina i drugih javnih glasila,<br />

slobodu proizvodnje i emitovanja radio i<br />

televizijskog programa, slobodu primanja<br />

ideja, informacija i mišljenja, kao i slobodu<br />

osnivanja pravnih lica koja se bave javnim<br />

informisanjem”. U posebnom odeljku pod<br />

naslovom „Načela javnog informisanja”<br />

(članovi 2–10), uređuju se osnovni principi<br />

javnog informisanja: sloboda javnog<br />

informisanja, obaveza novinarske pažnje,<br />

informisanje o stvarima od interesa za javnost,<br />

ostvarivanje prava posebnih kategorija lica,<br />

ravnopravan tretman stranih i domaćih pravnih<br />

lica u oblasti javnog informisanja, zabrana<br />

svakog oblika monopola, načelo da se norme<br />

Zakona ne mogu tumačiti i primeniti tako da to<br />

dovodi do ukidanja nekog prava ili njegovog<br />

ograničenja u većoj meri nego što je to<br />

7 B. Tončić – M. Tohov, „Da li paragrafi štite ili<br />

disciplinuju novinare”, Danas, 16. 04. 2003; M. Nikić,<br />

G. Novaković, „Sloboda uz odgovornost”, Politika, 15.<br />

04. 2003; Gordana Novaković, „Veća disciplina za<br />

medije”, Politika, 20. 04. 2003.<br />

PULS � THE PULSE<br />

Jun 2003/June 2003<br />

Magazin o korupciji � A corruption-monitoring magazine<br />

11


� REFORMA ZAKONODAVSTVA I JAVNE POLITIKE<br />

predviđeno ovim zakonom, ograničenje prava<br />

na zaštitu privatnosti licima koja su nosioci<br />

državnih i političkih funkcija i obavezu<br />

državnih organa i organizacija da na jednak<br />

način pružaju informacije o svom radu<br />

novinarima i javnim glasilima (članovi 2–10).<br />

Zakon o javnom informisanju proklamuje da je<br />

javno informisanje slobodno i u interesu<br />

javnosti. Zabranjena je neposredna i posredna<br />

cenzura. Zakon zabranjuje posrednu cenzuru<br />

― ograničenje slobode javnog informisanja,<br />

čiji se mogući oblici navode u članu 2, stav 2.<br />

Zabranjeno je vršenje pritiska na medije, a<br />

jedno od novih rešenja je da o povredama<br />

prava na slobodu javnog informisanja odlučuje<br />

sud po hitnom postupku.<br />

Institut „obaveze novinarske pažnje” regulisan<br />

je članom 3. Zakona o javnom informisanju.<br />

Obaveza je novinara i odgovornog urednika<br />

da pre objavljivanja informacije provere njeno<br />

poreklo, istinitost i potpunost. Novinar i<br />

odgovorni urednik su dužni i da objave<br />

verodostojno i potpuno tuđe informacije, ideje i<br />

mišljenja, a ukoliko se informacija prenosi iz<br />

drugog javnog glasila, neophodno je da<br />

navedu glasilo iz kojeg je informacija preneta.<br />

U slučaju nepridržavanja ovih obaveza, u<br />

zavisnosti od utvrđene krivice, predviđa se<br />

solidarna odgovornost (novinara, odgovornog<br />

urednika i pravnog lica) ili individualna<br />

odgovornost novinara (članovi 80. i 81).<br />

Institut dužnosti novinarske pažnje je u funkciji<br />

uspostavljanja odgovornog novinarstva,<br />

smatra se jednim od osnovnih etičkih pravila<br />

novinarskog esnafa i sadrže ga novinarski<br />

kodeksi širom sveta, zakoni o štampi pojedinih<br />

stranih zemalja, kao i međunarodni<br />

dokumenti. 8 Novinari imaju obavezu da spreče<br />

neistinito i nepotpuno informisanje, da<br />

blagovremeno i sa pažnjom primerenom<br />

okolnostima provere njenu autentičnost.<br />

Uspostavljanjem i poštovanjem principa<br />

obaveze novinarske pažnje štiti se javnost od<br />

neistinitih informacija i ličnost na koju se<br />

informacija odnosi. 9 Novinu predstavlja i<br />

8 Uporediti: Etički kodeks društva profesionalnih<br />

novinara, Nezavisno udruženje novinara Srbije,<br />

Beograd, 1999.<br />

9 Videti: Vladimir Vodinelić, „Dužnost novinarske<br />

pažnje” u: Vladimir V. Vodinelić, Vladimir Đerić, Saša<br />

Gajin, Dušan Stojković, Miloš Živković, Pravo medija<br />

s Modelom zakona o javnom informisanju,<br />

Beogradski centar za ljudska prava, Beograd, 1998,<br />

str. 138–139.<br />

regulisanje odgovornosti države za štetu koja<br />

je nastala objavljivanjem nepotpune ili<br />

neistinite informacije koja potiče od državnog<br />

organa (član 84).<br />

U procesu stvaranja javnog mnjenja i<br />

omogućavanja slobode javnog informisanja,<br />

ali i borbe protiv korupcije, veliki značaj ima<br />

način na koji je regulisano pravo javnosti da<br />

bude upoznata sa radom državnih organa.<br />

Članom 10. Zakona o javnom informisanju<br />

utvrđena je obaveza državnih, pokrajinskih i<br />

organa lokalne samouprave, javne službe i<br />

preduzeća, kao i poslanika i odbornika, da<br />

informišu javnost o svom radu, da informacije<br />

o njihovoj delatnosti budu dostupne javnosti,<br />

pod jednakim uslovima za sve novinare i javna<br />

glasila. Pomenutu odredbu treba tumačiti u<br />

vezi sa članom 4. Zakona o javnom<br />

informisanju koji uređuje da se javnost<br />

slobodno informiše ukoliko ima „opravdani<br />

interes da zna”. U ovom članu sporna je<br />

formulacija „opravdanog interesa”, koja je<br />

fluidnog karaktera i ostavlja mogućnost za<br />

različite interpretacije i diskreciono tumačenje<br />

od strane državnih organa.<br />

Jedan od važnih principa prava na slobodno<br />

javno informisanje je zabrana monopola u<br />

oblasti javnog informisanja. Zakonodavac je<br />

naglasio da je monopol u oblasti javnog<br />

informisanja zabranjen jer ugrožava načelo<br />

slobodne utakmice i pluralizam ideja i<br />

mišljenja (član 7, stav 1). Demonopolizacija<br />

medijskih prava se sastoji u suzbijanju<br />

nedozvoljene medijske koncentracije i<br />

onemogućavanju monopola i monopolskog<br />

ponašanja u oblasti telekomunikacija. 10<br />

Opšteprihvaćeni standard demokratskih<br />

društava je da država ne može biti vlasnik<br />

medija, jer to dovodi do političke kontrole<br />

medija. U Zakonu o javnom informisanju je<br />

sadržana odredba kojom se onemogućava da<br />

država, teritorijalna autonomija, kao i<br />

ustanove, preduzeća i druga pravna lica koja<br />

se u pretežnom delu finansiraju iz državnog<br />

budžeta budu osnivači javnih glasila (član 14,<br />

stav 1. i 2). Ipak, predviđen je izuzetak od<br />

pomenutog pravila. Zakon o javnom<br />

informisanju dozvoljava da država može<br />

posebnim zakonom osnovati novinsku<br />

agenciju (član 14, stav 3). Ovo rešenje je u<br />

10 Uporediti: Zakon o radiodifuziji, članovi 97–103;<br />

Zakon o telekomunikacijama, član 10.<br />

PULS � THE PULSE<br />

Jun 2003/June 2003<br />

Magazin o korupciji � A corruption-monitoring magazine<br />

12


� REFORMA ZAKONODAVSTVA I JAVNE POLITIKE<br />

vidu amandmana prihvaćeno u Predlogu<br />

zakona o javnom informisanju, na zahtev<br />

opozicionih stranaka. Stav opozicionih<br />

stranaka je da je, nakon svojinske<br />

transformacije državnih medija, potrebno<br />

očuvati nacionalnu novinsku agenciju koja bi<br />

štitila nacionalne interese. 11 Pri tome, smatra<br />

se da je potrebno da se TANJUG (Telegrafska<br />

agencija nove Jugoslavije) transformiše u<br />

državnu novinsku agenciju.<br />

Zakonom o javnom informisanju detaljnije je<br />

uređena i oblast „privatizacije javnih glasila”.<br />

Zakonska je obaveza svih javnih glasila u<br />

državnoj svojini da se privatizuju u roku od<br />

dve godine od dana stupanja na snagu ovog<br />

zakona (član 101). Obaveza privatizacije<br />

državnih medija ne odnosi se na Radioteleviziju<br />

Srbije i Radio-televiziju Novi Sad,<br />

koje će se transformisati u javni servis (Zakon<br />

o radiodifuziji, članovi 76–94). Teret<br />

transformacije državnih medija u javni servis<br />

snosiće građani Srbije, jer se za sve korisnike<br />

radio i TV prijemnika uvodi obaveza plaćanja<br />

radio-televizijske pretplate (Zakon o<br />

radiodifuziji, članovi 81–83).<br />

U pravcu demonopolizacije u oblasti javnog<br />

informisanja, što je jedna od pretpostavki<br />

preventivnog karaktera u borbi protiv korupcije<br />

u medijskoj sferi, potrebno je da se obezbedi<br />

ravnopravan tretman stranih i domaćih fizičkih<br />

i pravnih lica u oblasti javnog informisanja<br />

(član 6). Po prethodno važećim pravnim<br />

propisima, strano fizičko ili pravno lice nije<br />

moglo da bude većinski vlasnik medija, već je<br />

njegovo učešće bilo ograničeno na 49%<br />

udela. 12 Novi propisi otklanjaju ovaj oblik<br />

diskriminacije stranih pravnih i fizičkih lica u<br />

oblasti prava na javno informisanje.<br />

Još jedan novi institut u Zakonu o javnom<br />

informisanju je „novinarska tajna” (član 32).<br />

„Novinarskom tajnom” se štiti izvor<br />

informisanja, pa novinar ne mora da oda<br />

njegov identitet, osim ako se podaci koje je<br />

pružio odnose na krivično delo za koje je<br />

zaprećena kazna od najmanje pet godina<br />

zatvora. Institut „novinarske tajne” predstavlja<br />

11<br />

M. Nikić, G. Novaković, „Teže otpuštanje novinara”,<br />

Politika, 17. 04. 2003.<br />

12<br />

Miloš Živković, „Osnivanje, registracija i prestanak<br />

javnih glasila” u: Pravo medija s Modelom zakona o<br />

javnom informisanju, str. 40.<br />

civilizacijsko dostignuće u oblasti medijskih<br />

sloboda. Najpoznatiji slučaj njene primene se<br />

desio u Sjedinjenim Američkim Državama<br />

1974. godine kada je predsednik Ričard<br />

Nikson, pod pretnjom pokretanja postupka<br />

impičmenta, podneo ostavku zbog njegove<br />

umešanosti u aferu „Votergejt”. Novinari<br />

Vudvord i Bernštajn su, koristeći zaštićeni i još<br />

uvek neotkriveni identitet svog informatora<br />

poznatog kao „Duboko grlo”, upoznali javnost<br />

sa nezakonitim prisluškivanjem Demokratske<br />

stranke, što je bilo odobreno od strane<br />

tadašnjeg predsednika Sjedinjenih Američkih<br />

Država. 13 Primena instituta „novinarske tajne”<br />

omogućava i uspešniju borbu protiv korupcije.<br />

Koristeći zaštićeni identitet izvora informisanja,<br />

novinari mogu da dođu na lakši način do<br />

pouzdanih i proverenih informacija o<br />

zloupotrebama ovlašćenja sa elementima<br />

mita, što je praksa koji se koristi u zemljama<br />

stabilne demokratije u otkrivanju slučajeva<br />

korupcije.<br />

Jedan od osnovnih principa u krivičnom<br />

zakonodavstvu je pretpostavka nevinosti,<br />

odnosno da niko nije kriv dok to ne bude<br />

utvrđeno pravosnažnom presudom. Zakon o<br />

javnom informisanju stilizuje pomenuti princip<br />

u kontekstu prava na slobodno informisanje i<br />

sadrži odredbu koja glasi da se „u javnom<br />

glasilu niko ne sme označiti učiniocem kakvog<br />

kažnjivog dela, odnosno oglasiti krivim ili<br />

odgovornim pre pravosnažne odluke suda ili<br />

drugog nadležnog organa” (član 37).<br />

Donošenje ove odredbe posledica je<br />

slučajeva neprimerenog izveštavanja medija<br />

sa suđenja, naročito onih sudskih postupaka<br />

čiji je predmet <strong>korupcija</strong>. 14 Neodgovorno i<br />

neprofesionalno izveštavanje javnih i privatnih<br />

glasila sa sudskih postupaka izaziva niz<br />

štetnih posledica, a jedna od pojava je i<br />

„suđenje putem štampe” čime se krši<br />

pretpostavka nevinosti i dovodi u pitanje<br />

integritet i nezavisnost pravosuđa. 15<br />

Zloupotreba sredstava javnog informisanja u<br />

poslednjoj deceniji XX veka imala je u Srbiji<br />

13<br />

Đovani Gocini, Istorija novinarstva, Clio, Beograd,<br />

2001, str. 378.<br />

14<br />

Uporediti: Vida Petrović-Škero, „Odnos sudskog<br />

postupka i medija”, Kriza i reforma pravosuđa, Centar<br />

za unapređivanje pravnih studija, Beograd, 2001, str.<br />

126.<br />

15<br />

Ibid, str. 130.<br />

PULS � THE PULSE<br />

Jun 2003/June 2003<br />

Magazin o korupciji � A corruption-monitoring magazine<br />

13


� REFORMA ZAKONODAVSTVA I JAVNE POLITIKE<br />

oblike ratnohuškačke propagande sa<br />

elementima kršenja osnovnih ljudskih prava,<br />

što je u suprotnosti sa međunarodnim<br />

standardima koji sadrže obavezu države da<br />

sankcioniše zagovaranje nacionalne, rasne ili<br />

verske mržnje. 16 Zakon o javnom informisanju<br />

sadrži zabranu „govora mržnje” (član 38).<br />

Zakonom je „zabranjeno objavljivanje ideja,<br />

informacija i mišljenja kojima se podstiče<br />

diskriminacija, mržnja ili nasilje protiv lica ili<br />

grupe lica zbog njihovog pripadanja ili<br />

nepripadanja nekoj rasi, veri, naciji, etničkoj<br />

grupi, polu ili zbog njihove seksualne<br />

opredeljenosti, bez obzira na to da li je<br />

objavljivanjem učinjeno krivično delo”;<br />

određen je krug aktivno legitimisanih lica za<br />

podnošenje tužbe zbog povrede zabrane<br />

govora mržnje; utvrđene su osnove<br />

oslobađanja od odgovornosti zbog povreda<br />

zabrane govora mržnje, kao i zaštita prava<br />

maloletnika u javnim glasilima i načini javnog<br />

izlaganja pornografskog materijala (članovi<br />

39–42). U našem pravnom poretku, u Ustavu<br />

Srbije i pojedinim zakonima, predviđa se<br />

zabrana govora mržnje, pa se unošenje ovog<br />

dela u Zakon o javnom informisanju može<br />

tumačiti kao dopuna krivičnopravnog<br />

mehanizma zaštite. 17<br />

Distribucija domaćih i stranih javnih glasila je<br />

slobodna; rasturanje štampe i širenje<br />

informacija može se zabraniti u izuzetnim<br />

slučajevima budući da ovaj akt predstavlja<br />

jedan od načina ograničavanja slobode<br />

informisanja. Zakonom o javnom informisanju<br />

su predviđena dva oblika zabrane distribucije<br />

javnih glasila: privremena i trajna. Razlozi za<br />

zabranu su utvrđeni Zakonom, a uređena su i<br />

druga važna pitanja procedure zabrane<br />

distribucije informacija, kao i shodna primena<br />

Zakonika o krivičnom postupku (članovi 17–<br />

25).<br />

Zakon o javnom informisanju reguliše i druge<br />

oblasti od značaja za slobodu informisanja,<br />

16 Videti: Međunarodni pakt o građanskim i političkim<br />

pravima, član 20, stav 2; Međunarodna konvencija o<br />

ukidanju svih oblika rasne diskriminacije, član 4,<br />

Prevod međunarodnih konvencija u: Univerzalni<br />

dokumenti o ljudskim pravima, Beogradski centar za<br />

ljudska prava, Beograd, 2001, str. 47. i 145–147.<br />

17 Vladimir Đerić, „Zabrana ‘govora mržnje’ ” u: Pravo<br />

medija s Modelom zakona o javnom informisanju, str.<br />

127.<br />

kao što su: obaveza, sadržina i način<br />

objavljivanja impresuma; prava i obaveze<br />

urednika, novinara i strukovnih udruženja<br />

novinara; posebna prava i obaveze u javnom<br />

informisanju; prava lica na koje se odnosi<br />

informacija; nadzor nad sprovođenjem zakona<br />

i novčani iznos za kršenje propisa (članovi 26–<br />

100).<br />

Zakon o radiodifuziji<br />

Zakon o radiodifuziji je ustanovio kao svoj<br />

predmet: uslove i način obavljanja<br />

radiodifuzne delatnosti, osnivanje Republičke<br />

radiodifuzne agencije, kao i ustanove javnog<br />

radiodifuznog servisa i utvrđivanje uslova i<br />

postupka za izdavanje dozvola za emitovanje<br />

radio i televizijskog programa (član 1).<br />

Zakon je podrobno naveo i načela regulisanja<br />

odnosa u oblasti radiodifuzije, pri čemu treba<br />

izdvojiti sledeće principe: „sloboda,<br />

profesionalizam i nezavisnost radiodifuznih<br />

javnih glasila, kao garancije ukupnog razvoja<br />

demokratije i društvene harmonije” (član 3,<br />

tačka 1); „zabrana svakog oblika cenzure i/ili<br />

uticaja na rad radiodifuznih javnih glasila, čime<br />

se garantuje njihova nezavisnost, nezavisnost<br />

njihovih redakcija i novinara” (član 3, tačka 3) i<br />

„puna afirmacija građanskih sloboda i prava, a<br />

posebno slobode izražavanja i pluralizma<br />

mišljenja” (član 3, tačka 4).<br />

Novim zakonskim rešenjima se predviđa<br />

formiranje Republičke radiodifuzne agencije,<br />

uvodi se poseban način izdavanja dozvola za<br />

emitovanje programa i ustanovljava se javni<br />

radiodifuzni servis. Pomenute ustanove i<br />

institucije, predviđene Zakonom o radiodifuziji,<br />

mogu doprineti uspešnijem suzbijanju<br />

korupcije u medijskoj sferi. Zakonom o<br />

radiodifuziji ― prvi put u našem<br />

zakonodavstvu, ustanovljava se Republička<br />

radiodifuzna agencija kao samostalna i<br />

nezavisna organizacija čiji je osnovni zadatak<br />

da sprovodi i unapređuje radiodifuznu politiku<br />

u Republici Srbiji (član 6). Njene posebne<br />

nadležnosti taksativno su navedene u članu 8.<br />

Zakona. Inače, sve odluke iz njene<br />

nadležnosti donosi operativni organ ⎯ Savet<br />

Republičke radiodifuzne agencije (u daljem<br />

tekstu: Savet).<br />

PULS � THE PULSE<br />

Jun 2003/June 2003<br />

Magazin o korupciji � A corruption-monitoring magazine<br />

14


� REFORMA ZAKONODAVSTVA I JAVNE POLITIKE<br />

Zakon propisuje da Savet ima devet članova<br />

koje bira Narodna skupština Srbije, na predlog<br />

ovlašćenih predlagača. Inače, jedan od uslova<br />

za izbor kandidata za članove je da su ugledni<br />

stručnjaci u oblastima koje su od značaja za<br />

obavljanje poslova iz nadležnosti Agencije<br />

(medijski stručnjaci, stručnjaci za oglašavanje,<br />

pravnici, ekonomisti, telekomunikacioni<br />

inženjeri i drugi). U procesu konstituisanja<br />

Saveta Agencije i izbora članova ovog tela,<br />

pojavile su se, od donošenja Zakona o<br />

radiodifuziji, dve vrste nezakonitosti. Naime,<br />

prekoračeni su zakonski rokovi konstituisanja<br />

Saveta. 18 Tek nakon par meseci, bez<br />

obrazloženja ovlašćenih predlagača i Narodne<br />

skupštine o razlozima prekoračenja rokova,<br />

održana je prva sednica Saveta Agencije.<br />

Međutim, dvojica članova Saveta izabrani su<br />

kršenjem zakonske procedure koja je<br />

predviđena za njihov izbor. Po članu 24, stav<br />

12. Zakona o radiodifuziji, javnost mora<br />

najmanje 30 dana pre odlučivanja Narodne<br />

skupštine o izboru kandidata da bude<br />

obaveštena o njihovih biografijama. Vlada<br />

Srbije je, kao ovlašćeni predlagač, svog<br />

kandidata predložila 3 dana pre odlučivanja<br />

Narodne skupštine, a odbornička grupa DOSreforme<br />

Srbije je to uradila na dan glasanja,<br />

što se opravdavalo neophodnošću hitnog<br />

započinjanja rada Saveta Agencije. Prigovori<br />

su upućeni i na račun regularnosti kandidature<br />

devetog člana koji se bira sa područja Kosova<br />

i Metohije (član 23). 19<br />

Na nezakonitosti u konstituisanju Saveta<br />

Agencije reagovale su opozicione stranke,<br />

novinska udruženja i asocijacije elektronskih<br />

medija, ali i međunarodne organizacije koje su<br />

uputile prigovore nadležnim državnim<br />

organima, Odboru za kulturu i informisanje<br />

Narodne skupštine i Savetu Republičke<br />

radiodifuzne agencije. Medijska organizacija<br />

jugoistočne Evrope je u svom saopštenju<br />

zahtevala od državnih vlasti da se razreše<br />

sporni članovi i izvrši izbor novih po zakonom<br />

predviđenoj proceduri, 20 dok je specijalni<br />

18<br />

Na osnovu članova 114,115. i 116. Zakona o<br />

radiodifuziji, Savet Republičke radiodifuzne agencije<br />

trebalo je da bude konstituisan do 27. 10. 2002.<br />

godine.<br />

19<br />

„Ne može Mitrović da kupi sve u Srbiji”, Glas, 22.<br />

05. 2003.<br />

20<br />

„Neophodne izmene Zakona o informisanju”,<br />

Politika, 25. 04. 2003.<br />

izaslanik generalnog sekretara Saveta Evrope<br />

Verena Tejlor kritikovala način konstituisanja<br />

Saveta Agencije. 21 U saopštenju generalnog<br />

sekretara Međunarodne novinarske federacije<br />

Ejdana Vajta upozoreno je da je kršenjem<br />

propisa „doveden u pitanje integritet Zakona o<br />

radiodifuziji”, kao i da „neregularnosti izazivaju<br />

zaprepašćenje kod svakoga ko se nada da će<br />

jedan od najoštećenijih radiodifuznih sistema<br />

u Evropi krenuti novim putem”. 22 I Misija<br />

OEBS-a u Srbiji i Crnoj Gori je predložila da<br />

nadležni organi preispitaju način na koji bi<br />

mogla da se ispravi nezakonitost nastala<br />

izborom dvojice članova Saveta. 23<br />

Zakon o radiodifuziji navodi ko može<br />

posedovati dozvolu za emitovanje programa i<br />

uređuje da je državne ustanove, preduzeća i<br />

organizacije, kao i političke organizacije i<br />

pravna lica čiji je osnivač politička stranka,<br />

koalicija ili organizacija, ne mogu dobiti (član<br />

41. i 42). Zakon pravi razliku između emitera<br />

― po sadržaju radio i televizijskog programa,<br />

ali i po teritorijalnoj zoni emitovanja programa<br />

(član 45. i 47). Postupak izdavanja dozvole<br />

koji se obavlja na osnovu javnog konkursa i<br />

druga tehnička pitanja su detaljno regulisana<br />

(članovi 49–67).<br />

Radio-televizija Srbije ima status javnog<br />

preduzeća što omogućava uspostavljanje<br />

političke kontrole nad nacionalnim emiterom. 24<br />

Zakonom o radiodifuziji Radio-televizija Srbije<br />

i pokrajinske radiodifuzne ustanove se<br />

transformišu u nosioce javnog radiodifuznog<br />

servisa čiji je osnovni zadatak da ostvaruju<br />

opšti interes u oblasti javnog informisanja<br />

(član 79. i 80). Jedna od njihovih dužnosti,<br />

prema članu 78. Zakona, je da „obezbede da<br />

programi koji se proizvode i emituju, a<br />

posebno programi informativnog sadržaja,<br />

budu zaštićeni od bilo kakvog uticaja vlasti,<br />

političkih organizacija ili centara ekonomske<br />

moći”. Zakon sadrži i rešenje o radio i/ili<br />

televizijskim stanicama neprofitnih<br />

organizacija, čiji se položaj razlikuje od drugih<br />

21<br />

N.D, „Tejlor: Nije poštovana zakonska procedura”,<br />

Danas, 22. 04. 2003.<br />

22<br />

„Razmotriti nominacije dva kandidata za Savet”,<br />

Danas, 24. 04. 2003 (Beta).<br />

23<br />

„Masari: ispraviti povredu procedure”, Danas, 30.<br />

04. – 02. 05. 2003 (Fonet).<br />

24<br />

Pravo radiodifuznih preduzeća, str. 71.<br />

PULS � THE PULSE<br />

Jun 2003/June 2003<br />

Magazin o korupciji � A corruption-monitoring magazine<br />

15


� REFORMA ZAKONODAVSTVA I JAVNE POLITIKE<br />

emitera koji učestvuju na konkursima za zonu<br />

servisa jer ne plaćaju naknadu za emitovanje<br />

programa a njihov program mora biti u skladu<br />

sa oblašću delovanja civilnog sektora (član<br />

95). U tom smislu, korisno bi bilo osnovati<br />

radio-televizijsku stanicu nevladinih<br />

organizacija. Deo sadržaja programa može biti<br />

posvećen i edukativnim informacijama o<br />

štetnosti korupcije i načinima borbe protiv nje.<br />

Zakon o telekomunikacijama<br />

Iako je od strane predstavnika Vlade Srbije<br />

ocenjen kao „tehnički akt” 25 , Zakon o<br />

telekomunikacijama predstavlja važan<br />

medijski zakon kojim se uređuje oblast<br />

telekomunikacija i medijskih prava. Njegov<br />

značaj je u tome što normira pravo korišćenja<br />

radiofrekvencija (član 2). Time se omogućava<br />

fizičkom ili pravnom licu da emituje radio i<br />

televizijski program, pa se Zakon o<br />

telekomunikacijama i Zakon o radiodifuziji<br />

mogu smatrati osnovnim regulatornim<br />

propisima u oblasti prava radiodifuznih<br />

preduzeća.<br />

U Srbiji je u protekloj deceniji XX veka, došlo<br />

do pojave ogromnog broja elektronskih<br />

medija. Po izvesnim procenama, on iznosi<br />

preko 1000 emitera. 26 Do naglog razvoja radio<br />

i televizijskih stanica došlo je zahvaljujući<br />

blagonaklonosti bivše vlasti. Pravna<br />

prenormiranost u pogledu uređivanja<br />

procedura dodele dozvola i vršenje nadzora<br />

nad korišćenjem radiofrekvencija omogućila je<br />

različito tumačenje pravnih propisa u ovoj<br />

oblasti. Savezni i republički propisi su<br />

predviđali različite postupke dodele<br />

frekvencija. Sa druge strane, vlast u Srbiji je<br />

ignorisala obavezu raspisivanja konkursa za<br />

dodelu radiofrekvencija, omogućavajući<br />

nastanak konfuzije i anarhije u medijskom<br />

etru. 27 U periodu od svega par godina,<br />

započelo je sa radom na nezakonit način, bez<br />

dodele frekvencija, nekoliko stotina radio-<br />

25<br />

Videti: M. Tohov, „Sve dozvole na jednom mestu”,<br />

Danas, 22. 04. 2003.<br />

26<br />

Milica Lučić-Čavić, Medijska džungla, Suočavanje<br />

sa demokratijom, Helsinški odbor za ljudska prava u<br />

Srbiji, Beograd, 2002, str. 15.<br />

27<br />

Slobodan Đorić, „Ko ostaje u etru?”, Dosije, br.<br />

8/2001, Nezavisno udruženje novinara, Beograd,<br />

2001, str. 56.<br />

televizijskih stanica. Nastala je haotična<br />

situacija u pravu korišćenja radiotalasa. Po<br />

staroj narodnoj poslovici „ko prvi, njemu<br />

devojka”, elektronski <strong>mediji</strong> su započeli trku<br />

oko otimanja radiofrekvencijskog prostora. U<br />

tomu su prednjačile „velike televizijske kuće”,<br />

uz učešće regionalnih i lokalnih elektronskih<br />

medija.<br />

Prethodna vlast je tolerisala bezakonje u<br />

korišćenju radiofrekvencijskog prostora,<br />

koristeći neuporedivo veći broj elektronskih<br />

medija nego u okolnim zemljama, kao dokaz<br />

uživanja određenih prava i sloboda u Srbiji.<br />

Pravi motivi bivšeg režima da ustanovi pravnu<br />

neuređenost i nered u oblasti telekomunikacija<br />

skrivani su na drugoj strani. Neusklađenost i<br />

neadekvatnost zakonskih propisa<br />

omogućavali su diskreciono tumačenje<br />

prilikom dodele dozvola za korišćenje<br />

radiofrekvencija. Ovo je predstavljalo osnov za<br />

nastanak pretpostavke da vlast može vršiti<br />

efikasan pritisak na nepodobne medije.<br />

Ujedno, manipulacije u vezi sa dodelom<br />

dozvola za korišćenje radiofrekvencija<br />

omogućile su koaliciji Socijalističke partije<br />

Srbije i Jugoslovenske udružene levice da<br />

tokom 2000. godine osnuje više desetina<br />

stranačkih radio-televizija.<br />

Zakon o telekomunikacijama predviđa<br />

raspodelu ovlašćenja državnih organa u ovoj<br />

oblasti. Na predlog Ministarstva nadležnog za<br />

poslove telekomunikacija, Vlada Srbije<br />

utvrđuje politiku u oblasti telekomunikacija,<br />

donosi Strategiju razvoja telekomunikacija i<br />

Plan namene radiofrekvencijskih opsega (član<br />

5). U oblasti telekomunikacija važnu ulogu ima<br />

Republička agencija za telekomunikacije, kao<br />

samostalna i nezavisna organizacija. Agencija<br />

ima sledeća ovlašćenja: predlagačka ― na<br />

osnovu kojih Ministarstvu nadležnom za<br />

poslove telekomunikacija dostavlja Predlog<br />

plana raspodele radiofrekvencija i Predlog<br />

plana namene radiofrekvencijskih opsega;<br />

kontrolno-nadzorna ― nad obavljanjem<br />

delatnosti telekomunikacija i korišćenja<br />

radiofrekvencija; izdavanje dozvola ― za<br />

korišćenje radiofrekvencija i<br />

telekomunikacionim operaterima za obavljanje<br />

telekomunikacionih delatnosti i rešavanje<br />

sporova i odlučivanje o prigovorima u<br />

PULS � THE PULSE<br />

Jun 2003/June 2003<br />

Magazin o korupciji � A corruption-monitoring magazine<br />

16


� REFORMA ZAKONODAVSTVA I JAVNE POLITIKE<br />

slučajevima predviđenim Zakonom. 28<br />

Važna grupa nadležnosti Republičke agencije<br />

za telekomunikacije vezana je za oblast<br />

dodeljivanja dozvola za javne<br />

telekomunikacione mreže i korišćenje<br />

radiofrekvencija. U odnosu na broj<br />

elektronskih medija, Agencija će morati da<br />

postupi restriktivno prilikom dodele dozvola za<br />

korišćenje radiofrekvencija. U<br />

radiofrekvencijskom spektru ima manje mesta<br />

u odnosu na sadašnji broj elektronskih<br />

emitera. Poseban problem u radu Agencije<br />

predstavljaće raspodela nacionalnih<br />

frekvencija. Nacionalnom frekvencijom dobija<br />

se širi opseg radiofrekvencija, što emiterima<br />

donosi veću teritoriju sa potencijalnim<br />

gledaocima, a time i mogućnost privlačenja<br />

investicionog kapitala, eksluzivniji reklamni<br />

prostor i veći stepen ostvarenog profita.<br />

Pored nacionalnog radiofrekvencijskog<br />

prostora koji je rezervisan za javni servis<br />

(Radio-televizija Srbije), oko ostalog dela<br />

medijskog prostora na javnom nadmetanju<br />

putem licitacije učestvovaće televizijske kuće<br />

čije je sedište u Beogradu (Pink, B 92,<br />

Politika, Studio B, Palma, Yu info) ali je<br />

najavljena i konkurencija Asocijacije lokalnih i<br />

regionalnih medija. Očekuje se da budu<br />

dodeljene četiri dozvole za nacionalne<br />

frekvencije, što izaziva nervozu i sukobe<br />

između privatnih radio-televizija, koje<br />

pokušavaju da se uzajamno diskredituju. Tako<br />

je tokom prošle godine započeo „medijski rat”<br />

između RTV Pinka i B 92, u koji su uvučeni i<br />

predstavnici vlasti. Budući da postoji opasnost<br />

od vršenja pritiska u radu Agencije i nelojalne<br />

konkurencije među <strong>mediji</strong>ma, veoma je važno<br />

obezbediti samostalnost i integritet u radu<br />

Upravnog odbora Agencije, koji donosi sve<br />

važnije odluke iz njene nadležnosti (član 8,<br />

stav 2). To se može obezbediti odgovarajućim<br />

načinom izbora koji ne bi doveo u sumnju<br />

stručnost kandidata, stranačku pristrasnost ili<br />

interesnu povezanost članova Upravnog<br />

odbora sa određenim strukturama.<br />

Upravni odbor čine predsednik i četiri člana<br />

koje bira i razrešava Narodna skupština, na<br />

predlog Vlade Srbije i na osnovu kandidatura<br />

28<br />

Videti: Zakon o telekomunikacijama, članovi 5, 9. i<br />

10.<br />

koje podnose ovlašćeni predlagači (član 11).<br />

Propust zakonodavca je što nije predvideo<br />

inkompatibilnost kandidata za članove<br />

Upravnog odbora sa njihovim stranačkim<br />

angažmanom, ali je dobro rešenje kojim se<br />

zabranjuje sukob interesa. Po članu 16.<br />

Zakona o telekomunikacijama, predsednik i<br />

članovi Upravnog odbora, njihovi supružnici i<br />

rođaci u određenom stepenu srodstva ne<br />

mogu imati učešće ― direktno ili posredno,<br />

preko trećeg fizičkog ili pravnog lica, kao<br />

„vlasnici udela u pravnom licu, akcionari,<br />

zaposleni ili lica pod ugovor, u preduzećima ili<br />

organizacijama koje pružaju<br />

telekomunikacione usluge, eksploatišu<br />

telekomunikacionu mrežu ili obezbeđuju<br />

telekomunikaciona sredstva”. Zakon o<br />

telekomunikacijama je, takođe, kao jedan od<br />

razloga prestanka mandata razrešenjem od<br />

strane Narodne skupštine Srbije predvideo i<br />

slučaj ako predsednik ili članovi Upravnog<br />

odbora budu osuđeni za krivično delo<br />

korupcije, odnosno ako su u toku svog<br />

mandata narušili pravila o sukobu interesa<br />

predviđenih članom 16. (članovi 15, tačka 2. i<br />

5).<br />

Prethodni zakoni nisu predstavljali pogodan<br />

pravni okvir za ostvarivanje sloboda i prava u<br />

oblasti javnog informisanja. Stoga, očekuje se<br />

da se donošenjem novih medijskih zakona,<br />

čime je znatno unapređena regulativa u ovoj<br />

oblasti, i njihovom implementacijom ostvari<br />

jedna od pretpostavki uspešne borbe protiv<br />

korupcije. Pojava novih medijskih zakona<br />

obeležena je i njihovim odocnelim usvajanjem,<br />

neregularnostima u proceduri konstituisanja<br />

Saveta Republičke radiodifuzne agencije, kao<br />

i odugovlačenjem sa transformacijom državnih<br />

medija. U narednom periodu, pored primene<br />

novih instituta koji bi mogli olakšati otkrivanje i<br />

obelodanjivanje slučajeva korupcije u<br />

sredstvima javnog informisanja, neophodno je<br />

i urediti stanje u pravu emitovanja programa i<br />

korišćenja radiofrekvencija. Očekujemo i skoro<br />

donošenje posebnog akta o slobodnom<br />

pristupu informacijama od javnog značaja, što<br />

bi rad državnih organa učinilo<br />

transparentnijim.<br />

Mijodrag Radojević<br />

PULS � THE PULSE<br />

Jun 2003/June 2003<br />

Magazin o korupciji � A corruption-monitoring magazine<br />

17


� U FOKUSU JAVNOSTI<br />

ZLOUPOTREBE U PRIVREDI KAO NEZAKONIT NAČIN FINANSIRANJA POLITIČKIH STRANAKA<br />

Zaodenut ideološkim konceptom<br />

samoupravnih prava radnika, sistem<br />

centralističkog upravljanja privrednim<br />

tokovima podrazumevao je potpunu kontrolu<br />

vlasti nad procesom proizvodnje, raspodele i<br />

potrošnje. Takav poredak stvari proistekao je<br />

iz odsustva jasnog razgraničenja sfere javnog<br />

i privatnog u oblasti ekonomije i svojinskih<br />

odnosa. U okolnostima postojanja političkog<br />

sistema, utemeljenog na nepromenljivosti<br />

jednostranačkog monopola, vladajuća elita<br />

ostvarivala je neposrednu kontrolu<br />

imenovanjem partijskih kadrova na<br />

upravljačke funkcije u privrednim ustanovama.<br />

Premda je napustila doktrinu i praksu<br />

samoupravne ekonomije, postkomunistička<br />

elita je uprkos proklamovanom opredeljenju za<br />

sprovođenje reformi u pravcu tržišnog načina<br />

privređivanja preuzela stari obrazac<br />

upravljanja nacionalnim resursima. U<br />

izmenjenom, višestranačkom okviru političkog<br />

delovanja, ekonomska moć kao osnovni<br />

preduslov političke moći zadržana je<br />

postavljanjem odanih članova stranaka na<br />

vlasti na rukovodeće položaje u preduzeća u<br />

društvenom i državnom vlasništvu. U uslovima<br />

nepostojanja sveobuhvatnog antikorupcijskog<br />

zakonodavstva i nefunkcionisanja pravnih<br />

institucija, mogućnost nenamenskog<br />

raspolaganja imovinom preduzeća bila je<br />

neograničena.<br />

Slučajevi korupcije otkriveni i procesuirani u<br />

poslednje dve godine ukazuju da je jedan od<br />

najprisutnijih vidova zloupotreba u javnom<br />

sektoru privrede bilo nezakonito korišćenje<br />

kapitala preduzeća u državnoj i društvenoj<br />

svojini radi obezbeđenja finansijske podrške<br />

radu stranaka na vlasti. Sredstva preduzeća<br />

su najčešće prelivana na različite načine na<br />

privatne račune stranačkih kolega koji su,<br />

zapravo, imali ulogu skrivanja nelegalnih<br />

izvora stranačkih prihoda. Na meti političara<br />

sklonih korupciji bila su prvenstveno retka<br />

državna preduzeća koja su u poslovanju<br />

ostvarivala ogromnu dobit. Među slučajevima<br />

koje <strong>mediji</strong> skoro svakodnevno iznose u<br />

javnost pažnju privlači primer zloupotreba<br />

službenog položaja koje je počinio Vojislav<br />

Pejić, direktor filijale Direkcije privatnih<br />

korisnika Smederevo-Požarevac javnog<br />

preduzeća „Telekom Srbija”. Prema<br />

činjenicama koje je utvrdila istraga, on je<br />

tokom 1999. godine prekoračio ovlašćenja u<br />

97 slučajeva i odobrio isplatu sponzorstva,<br />

donatorstva i usluga informisanja čime je<br />

naneo štetu preduzeću u iznosu od 2,2<br />

miliona dinara. Kako je Pejić do 2000. godine<br />

bio potpredsednik Skupštine opštine<br />

Požarevac i predsednik Opštinskog odbora<br />

Jugoslovenske udružene levice, postoji<br />

osnovana sumnja da je novac „Telekoma<br />

Srbija” protivpravno odliven na račune osoba<br />

bliskih pomenutoj političkoj stranci. Sumnje<br />

pojačava podatak da se protiv Vojislava<br />

Pejića već vodi krivični postupak zbog toga<br />

što mu je nezakonito dodeljen stambeni<br />

kredit dok je obavljao funkciju u opštinskoj<br />

vlasti.<br />

Manje prikriven način otuđivanja sredstava<br />

preduzeća pokazuju navodi optužnice koju je<br />

Okružno javno tužilaštvo u Vranju podiglo<br />

protiv bivšeg generalnog direktora Fabrike<br />

mineralne vode i sokova „Heba” iz Bujanovca<br />

Božidara Zdravkovića i finansijskog direktora<br />

u istom preduzeću Olgice Nikolić. Oni se<br />

terete da su, u dva navrata, tokom 2000.<br />

godine počinili krivično delo zloupotrebe<br />

službenog položaja i falsifikovanja službene<br />

isprave. Generalni direktor, koji je u to vreme<br />

obavljao dužnost predsednika Okružnog<br />

odbora Jugoslovenske udružene levice za<br />

Pčinjski okrug, sklopio je ugovor o pružanju<br />

usluga u oblasti istraživanja tržišta sa<br />

privatnim preduzećem „Alfa 23” iz Beograda,<br />

za koje se sumnja da je bilo povezano sa<br />

pojedinim funkcionerima Jugoslovenske<br />

udružene levice. Uprkos tome što privatno<br />

preduzeće nije ispunilo obaveze iz ugovora,<br />

bivši generalni i finansijski direktor prihvatili<br />

su da „Heba”, čiji su rukovodioci, plati na ime<br />

neobavljenih usluga iznos od 460.000 dinara.<br />

Kako bi transakciju prebacivanja novca na<br />

račun „Alfe 23” uneli u dokumentaciju<br />

knjigovodstvene službe preduzeća, dvoje<br />

rukovodilaca je upotrebilo krivotvorene<br />

PULS � THE PULSE<br />

Jun 2003/June 2003<br />

Magazin o korupciji � A corruption-monitoring magazine<br />

18


� U FOKUSU JAVNOSTI Zloupotrebe u privredi �<br />

službene isprave. Drugom prilikom,<br />

Zdravković i Nikolićeva su upotrebili lažne<br />

službene isprave da bi neizmirena dugovanja<br />

za isporučenu robu, koja je „Heba”<br />

potraživala od Jugoslovenske udružene<br />

levice, umanjili za iznos od 200.000 dinara.<br />

Pomenuti iznos je, po nalogu generalnog i<br />

finansijskog direktora, knjigovodstvena<br />

služba „Hebe” predstavila kao cenu navodno<br />

izvršene usluge skladištenja u magacinskom<br />

prostoru ove političke stranke, iako je roba<br />

zapravo bila odložena u skladište koje se<br />

nalazi pri distributivnom centru ove fabrike u<br />

Zemunu. Na taj način, deo finansijskih<br />

sredstava preduzeća nezakonito je<br />

preusmeren direktno na račun stranke koja je<br />

u tom trenutku bila na vlasti.<br />

Ponekad je teško uočiti interesnu<br />

isprepletanost različitih vidova korupcije u<br />

političkom životu i zloupotreba u privredi.<br />

Korupcija se ne javlja uvek u prepoznatljivoj<br />

novčanoj transakciji traženja i davanja mita,<br />

nego se često izražava kroz razmenu usluge<br />

za protivuslugu. Bez obzira da li ta razmena<br />

u krajnjoj liniji vodi ostvarenju nekog vida<br />

materijalne ili nematerijalne koristi, činjenica<br />

je da se posmatrano iz ugla sudski validnih<br />

dokaza učinjene usluge teže mogu dovesti u<br />

neposrednu vezu. To je zato što korupcijski<br />

odnos može biti proizvod prijateljstva,<br />

poznanstva ili pripadnosti istoj neformalnoj ili<br />

formalnoj interesnoj ili nekoj drugoj grupi. U<br />

uslovima kada su svi tokovi ekonomije bili<br />

predmet intervencije i kontrole vlasti, ne čudi<br />

što su zloupotrebe počinjene u poslovanju<br />

preduzeća bile usko povezane sa uticajem i<br />

delovanjem pojedinih korumpiranih političkih<br />

moćnika iz stranaka koje su vladale tokom<br />

poslednje decenije prošlog veka. Izvesne<br />

naznake u pogledu postojanja ovakve prakse<br />

pruža slučaj književnika Čedomira Mirkovića,<br />

bivšeg generalnog direktora izdavačkog<br />

preduzeća „Prosveta”. Skupština akcionara<br />

ovog preduzeća podnela je protiv njega<br />

krivičnu prijavu zbog sklapanja štetnog<br />

ugovora o izdavanju sabranih dela<br />

predsednice Jugoslovenske udružene levice<br />

Mire Marković. Prema procenama sadašnjeg<br />

rukovodstva, ovaj poslovni poduhvat nije<br />

imao utemeljenje u tržišnim pokazateljima, jer<br />

za knjige supruge nekadašnjeg predsednika<br />

savezne države nije postojalo dovoljno<br />

interesovanje čitalačke javnosti da bi njihovo<br />

štampanje bilo isplativo. Podatak da skoro<br />

čitav tiraž — 1000 kompleta po 6 knjiga —<br />

stoji u skladištu „Prosvete” otvara pitanje da li<br />

se radi jednostavno o pogrešnoj poslovnoj<br />

proceni potencijalne tržišne potražnje ili se<br />

razlozi nastanka štete nalaze u sferi koja<br />

izlazi iz okvira ekonomije. U epohi<br />

socijalizma, kada je bio prisutan visok stepen<br />

politizacije izdavačke politike, postojala je<br />

praksa objavljivanja knjiga uticajnih političara<br />

bez obzira na stvarni nivo zainteresovanosti<br />

čitalaca. Takve knjige su potom, shodno<br />

direktivama lokalnih moćnika Saveza<br />

komunista, „naručivale” i plaćale kulturne<br />

ustanove i preduzeća za svoje biblioteke u<br />

skladu sa tada vladajućim sistemom<br />

dogovorne ekonomije. Tako su na posredan<br />

način novcem građana finansirani honorari<br />

uglednih političkih ličnosti koje oni nikada ne<br />

bi mogli da ostvare u uslovima tržišne<br />

ekonomije. Pretpostavka da je i posle<br />

napuštanja socijalističkog sistema<br />

nastavljena opisana praksa pruža jedan od<br />

mogućih odgovora na pitanje zašto je bivši<br />

generalni direktor izdavačkog preduzeća<br />

„Prosveta” doneo odluku da sklopi ugovor<br />

štetan po preduzeće kojim je rukovodio.<br />

Sumnje u postojanje neregularnosti pojačava<br />

podatak da je posao sklopljen sa privatnim<br />

izdavačkim kućama bliskim Jugoslovenskoj<br />

udruženoj levici ― BMG i „Verzal press”.<br />

Postoji sumnja da se ovaj izdavački poduhvat<br />

započet krajem 1998. godine može dovesti u<br />

vezu i sa činjenicom da je Čedomir Mirković<br />

sredinom 1999. godine bio postavljen na<br />

funkciju saveznog ministra za međunarodnu<br />

kulturnu i naučnu saradnju. Prave razloge<br />

sklapanja ugovora o objavljivanju sabranih<br />

dela najmoćnije žene u političkom životu<br />

Srbije protekle decenije utvrdiće istražni<br />

organi.<br />

U okolnostima kada u privredi preovlađuju<br />

preduzeća u državnoj i društvenoj svojini i<br />

kada je vlast koncentrisana u rukama malog<br />

broja povlašćenih osoba na vlasti ili njima<br />

bliskih, politički motivisane zloupotrebe u<br />

privredi nisu retka pojava. Neograničeno<br />

mešanje nekadašnje izvršne vlasti u<br />

poslovanje profitabilnih državnih preduzeća<br />

ostvarivano je postavljanjem proverenih<br />

članova vladajućih stranaka na rukovodeća<br />

mesta. Činjenica da imenovanja često nisu<br />

bila potkrepljena stručnim kvalitetima<br />

PULS � THE PULSE<br />

Jun 2003/June 2003<br />

Magazin o korupciji � A corruption-monitoring magazine<br />

19


� U FOKUSU JAVNOSTI Korupcija u državnim preduzećima �<br />

kandidata vodila je stvaranju odnosa<br />

zavisnosti od njihovih stranačkih zaštitnika.<br />

Odnos zavisnosti se najčešće ogledao u<br />

tome što se učinjena usluga postavljanja na<br />

položaj vraćala protivuslugom u obliku<br />

prebacivanja sredstava preduzeća na račune<br />

matične političke stranke, doduše uz<br />

ostvarenje određene lične koristi. Začarani<br />

krug korupcije koji je povezivao politički i<br />

ekonomski život odvijao se neometano zbog<br />

nepostojanja stroge kontrole finansiranja rada<br />

političkih stranaka. Uvođenje antikorupcijskih<br />

i drugih odredbi u zakone i propise koji će<br />

uvesti red na planu prikupljanja stranačkih<br />

sredstava, kao i sprovođenje korenitih<br />

društvenih i ekonomskih reformi u cilju<br />

razdvajanja privrede od politike, predstavljaju<br />

jedinu delotvornu prepreku budućim<br />

pokušajima zloupotreba.<br />

TIPIČNI OBLICI KORUPCIJE U RUKOVOĐENJU DRŽAVNIM PREDUZEĆIMA<br />

Ovlašćenja koja prema važećim zakonima<br />

imaju rukovodioci preduzeća u društvenoj ili<br />

državnoj svojini predstavljaju izazov za<br />

privrednike sklone korupcijskom modelu<br />

ponašanja. Kako se usled delimično<br />

sprovedenog procesa privatizacije veći deo<br />

kapitala angažovanog u privredi i dalje<br />

nalazi u javnom sektoru, široko definisana<br />

ovlašćenja rukovodilaca ostavljaju slobodan<br />

prostor za potencijalne zloupotrebe. U<br />

okolnostima nedovoljne efikasnosti policije i<br />

pravosudnih organa u otkrivanju ove vrste<br />

krivičnih dela, kao i postojanja blage<br />

kaznene politike, izazov da se nenamenski<br />

raspolaže sredstvima državnih i društvenih<br />

preduzeća još je jači. Stoga ne čudi što<br />

putem medija u javnost svakodnevno stižu<br />

informacije o slučajevima zloupotreba<br />

službenog položaja pojedinaca iz<br />

upravljačke strukture preduzeća koje za cilj<br />

imaju otuđivanje državnog kapitala. Do sada<br />

otkrivene korupcionaške afere pokazuju<br />

veliku raznovrsnost u pogledu načina<br />

nezakonitog prelivanja imovine državnih<br />

preduzeća na privatne račune. Uprkos tome<br />

što su stvoreni normativni uslovi za<br />

sprečavanje zloupotreba u javnim<br />

nabavkama, ova oblast je i dalje zanimljiva<br />

za korumpirane pojedince iz rukovodstva<br />

preduzeća. U prilog korumpiranosti onih koji<br />

odlučuju o poslovanju jednog preduzeća<br />

može govoriti postojanje situacije u kojoj se<br />

prilikom sklapanja ugovora o nabavci robe ili<br />

davanja usluga izaberu ponude istog ili<br />

lošijeg kvaliteta a više cene.<br />

Sumnju u postojanje prethodno opisane<br />

prakse u delu rukovodstva Rudarskotopioničarskog<br />

basena „Bor” izneo je deo<br />

stručnjaka zaposlenih u ovom preduzeću u<br />

javnom pismu upućenom Vladi Republike<br />

Srbije i dostavljenom <strong>mediji</strong>ma. Prema<br />

njihovim tvrdnjama, <strong>korupcija</strong> u poslovanju<br />

Rudarsko-topioničarskog basena „Bor”<br />

dolazi najviše do izražaja u oblasti nabavke<br />

opreme i materijala za potrebe preduzeća.<br />

Radnici navode da je poslovodstvo Rudnika<br />

bakra u Boru ugovorilo kupovinu dva<br />

kamiona „dampera”, vrednosti 4,5 miliona<br />

američkih dolara, bez raspisivanja i<br />

sprovođenja javnog tendera kao što je<br />

predviđeno Zakonom o javnim nabavkama.<br />

Prema mišljenju inženjera potpisnika pisma<br />

upućenog Vladi, sumnja u prisustvo<br />

korupcije prilikom donošenja odluke o<br />

sklapanju ugovora o kupovini temelji se na<br />

činjenici da su se za utrošena novčana<br />

sredstva mogla kupiti četiri takva vozila.<br />

Zanimljivo je da je obaveza plaćanja<br />

nabavke kamiona garantovana hipotekom<br />

nad poslovnim prostorom „Jugotehne” iz<br />

Bora koji se nalazi u centru Beograda i ima<br />

ogromnu tržišnu vrednost. Stručnjaci<br />

Rudarsko-topioničarskog basena „Bor”<br />

upozoravaju da sadašnje stanje poslovanja<br />

ne govori u prilog povećanju prihoda<br />

preduzeća, te poslovni prostor može biti lako<br />

izgubljen. Na istražnim organima je da<br />

utvrde da li je i povezanost nabavke<br />

kamiona i stavljanja vrednog poslovnog<br />

prostora pod hipoteku proizvod<br />

PULS � THE PULSE<br />

Jun 2003/June 2003<br />

Magazin o korupciji � A corruption-monitoring magazine<br />

20


� U FOKUSU JAVNOSTI Korupcija u državnim preduzećima �<br />

neregularnosti počinjenih u delovanju<br />

pojedinih rukovodilaca preduzeća.<br />

Kao predmet velikog broja zloupotreba<br />

službenog položaja u rukovođenju državnim<br />

i društvenim preduzećima javlja se<br />

ostvarivanje lične koristi protivpravnim<br />

otuđivanjem nepokretnosti koje se nalaze u<br />

vlasništvu tih preduzeća. Pod udar nosilaca<br />

upravljačkih funkcija sklonih korupciji<br />

najčešće dolazi stambeni fond nasleđen iz<br />

socijalističkog razdoblja. Vođenje politike<br />

stambenog zbrinjavanja radnika, kao jedne<br />

od socijalnih funkcija koje je društveno<br />

preduzeće imalo u samoupravnoj ekonomiji,<br />

oduvek je predstavljalo zgodan način za<br />

lično bogaćenje i materijalno obezbeđenje<br />

rodbine i prijatelja. Praksa malverzacija u<br />

raspolaganju stambenim fondom državnih<br />

preduzeća nastavljena je i tokom protekle<br />

decenije, delom potpomognuta nedovoljno<br />

precizno definisanim uslovima otkupa<br />

stanova u društvenom vlasništvu. U prilog<br />

tome govori slučaj Novice Deljanina, jednog<br />

od bivših direktora „Jugobanke”, protiv koga<br />

je podignuta optužnica zbog osnovane<br />

sumnje da je zloupotrebio službeni položaj i<br />

prekoračio granice ovlašćenja. On se tereti<br />

da je sebi i drugima protivpravno pribavio<br />

korist u iznosu od 5,2 miliona dinara. Bivši<br />

direktor „Jugobanke” je 1997. godine, bez<br />

odluke nadležnog organa, dao u zakup na<br />

određeno vreme dvosoban stan radniku<br />

Milanu Valjareviću, omogućivši mu da ga<br />

otkupi za trinaest puta manju vrednost od<br />

tržišne. Potom je 1999. godine neovlašćeno<br />

dao u zakup na određeno vreme stan<br />

radniku Zoranu Milojeviću, a sledeće godine<br />

je potpisao i aneks ugovora o davanju stana<br />

u zakup na neodređeno vreme, omogućivši<br />

Milojeviću da isti otkupi za iznos od 128.533<br />

dinara, čime je pribavio korist od preko 1,4<br />

miliona dinara. Pored toga, Novica Deljanin<br />

je na nezakonit način dobio pravo susvojine<br />

na stambenu zgradu u vlasništvu banke,<br />

iako je imao rešeno stambeno pitanje. Na taj<br />

način, zaposleni u „Jugobanci” koji nisu<br />

dobili stan trajno su oštećeni u pogledu<br />

svojih prava, iako je deo njihovih primanja<br />

godinama prebacivan na račun zajedničkog<br />

fonda za rešavanje stambenog pitanja.<br />

Podjednako unosan vid korupcije u<br />

upravljanju državnim preduzećima<br />

predstavlja sticanje lične koristi putem<br />

sklapanja štetnih ugovora. Takvi ugovori se<br />

sklapaju sa privatnim preduzećima koja su ili<br />

u vlasništvu rukovodioca državnog<br />

preduzeća ili u posedu bliskih osoba iz kruga<br />

rodbine i prijatelja. Određivanjem daleko<br />

veće vrednosti ugovorenog posla od tržišne<br />

stiče se ekstradobit koja se potom deli među<br />

učesnicima korupcijske „igre”. Tako se<br />

kapital nezakonito preliva iz javnog u privatni<br />

sektor privrede i koristi za ulaganja u nove<br />

poslove. Jasne naznake o postojanju ove<br />

vrste zloupotreba pruža korupcionaški<br />

skandal u koji je umešan bivši direktor<br />

javnog preduzeća Elektrodistribucija<br />

„Beograd” Branislav Uskoković. U okviru<br />

višemesečne istrage policije i pravosudnih<br />

organa utvrđeno je da je osumnjičeni počinio<br />

veći broj zloupotreba službenog položaja.<br />

Bivši direktor je juna 1997. godine sklopio<br />

štetan ugovor sa privatnim preduzećem<br />

„Imeh trejd” o kupovini 22.000 metara<br />

električnog kabla, uprkos saznanju da se<br />

ono od 1996. godine nalazi pod stečajem.<br />

Za robu je plaćeno preko 190 hiljada evra<br />

iako ona nije nikada isporučena. Drugi vid<br />

nezakonitog delovanja Branislava<br />

Uskokovića odnosi se na protivzakonito<br />

korišćenje finansijskih sredstava preduzeća<br />

na čijem čelu je bio za investiranje privatnih<br />

poslovnih poduhvata. On je novac<br />

preduzeća uložio u izgradnju više poslovnih i<br />

stambenih objekata koji su uknjiženi na<br />

članove njegove porodice. Deo sredstava<br />

Elektrodistribucije „Beograd” prebacivan je<br />

na račune privatnih građevinskih preduzeća<br />

čiji su vlasnici bili Stojan Lakovski, Slobodan<br />

Marković i Miodrag Bulatović, a koja su<br />

nabavljala građevinski materijal za gradilišta<br />

stambenih objekata koje je zidao Uskoković.<br />

Proviziju u visini od petnaest odsto od<br />

prenetih sredstava vlasnici privatnih<br />

preduzeća Lakovski, Bulatović i Marković<br />

zadržavali su za sebe. Pored toga, bivši<br />

direktor je zloupotrebio službena ovlašćenja<br />

prilikom donošenja odluka o zaključenju<br />

ugovora o izvođenju radova na rekonstrukciji<br />

javnog osvetljenja ili izgradnji novih<br />

ispravljačkih stanica. Uprkos tome što za<br />

izvođenje radova nisu postojali neophodni<br />

PULS � THE PULSE<br />

Jun 2003/June 2003<br />

Magazin o korupciji � A corruption-monitoring magazine<br />

21


� U FOKUSU JAVNOSTI Korupcija u državnim preduzećima �<br />

tehnički i ekonomski razlozi opravdanosti<br />

posla, Branislav Uskoković je pomenute<br />

privatne građevinske kompanije angažovao<br />

kao glavne izvođače.<br />

U pogledu visine proneverenog iznosa<br />

novca, najkrupnije zloupotrebe otkrivaju se u<br />

upravljanju državnim preduzećima koja<br />

imaju monopolski položaj na tržištu, te na<br />

osnovu toga ostvaruju ogromnu dobit. Jedno<br />

od najprofitabilnijih preduzeća u državnom<br />

vlasništvu bilo je Naftna industrije Srbije.<br />

Dugogodišnji privilegovan položaj na<br />

domaćem tržištu naftnih derivata omogućio<br />

je ovoj kompaniji održavanje visoke profitne<br />

stope u uslovima sprovođenja<br />

međunarodnog embarga protiv Srbije.<br />

Finansijska moć Naftne industrije Srbije<br />

predstavljala je veliki izazov za pojedince u<br />

njenom rukovodstvu sklone korupciji. Na to<br />

ukazuje zahtev za sprovođenje istrage koji<br />

je Okružno javno tužilaštvo u Novom Sadu<br />

podnelo protiv Živka Šoklovačkog,<br />

nekadašnjeg predsednika Upravnog odbora<br />

Naftne industrije Srbije, Milana Đakovića,<br />

generalnog direktora iste kompanije,<br />

Srboljuba Stankovića, direktora Naftne<br />

industrije Srbije-Naftagas, i Slavka<br />

Popovića, njegovog zamenika, zbog<br />

osnovane sumnje da su zloupotrebili<br />

službeni položaj. Naftna industrija Srbije je<br />

1996. godine u Londonu osnovala<br />

jugoslovensko-britansku kompaniju “RDA ―<br />

Oil Field Services” koja je imala dva odbora<br />

direktora. Jedan su činili britanski državljani,<br />

a drugi predstavnici našeg preduzeća.<br />

Šoklovački, Đaković, Stanković i Popović su<br />

kao članovi jugoslovenskog odbora direktora<br />

ostvarili primanja u ukupnom iznosu od<br />

preko 380 hiljada američkih dolara suprotno<br />

važećim zakonskim propisima, budući da su<br />

bili na platnom spisku Naftne industrije<br />

Srbije. Na taj način, oni su pored dodatnih<br />

plata dobijali i dodatak za članstvo u ovom<br />

odboru. Nadležni organi će sprovesti istragu<br />

da bi utvrdili opravdanost sumnje da su bivši<br />

rukovodioci posedovali kreditne kartice<br />

kojima su raspolagali bez ikakvih<br />

ograničenja a na račun preduzeća.<br />

Pretpostavlja se da je Živko Šoklovački tom<br />

zloupotrebom oštetio Naftnu industriju Srbije<br />

za iznos veći od dva miliona dinara, Milan<br />

Đaković za iznos malo manji od prethodnog,<br />

Srboljub Stanković za 1,2 miliona dinara,<br />

dok je Slavko Popović naneo štetu od preko<br />

230 hiljada dinara.<br />

Praksa protivzakonitog raspolaganja<br />

pokretnom i nepokretnom imovinom državnih<br />

preduzeća, nasleđena iz razdoblja<br />

samoupravne ekonomije, nastavljena je i<br />

tokom protekle decenije. Ona u velikoj meri<br />

ugrožava poslovanje preduzeća koja<br />

ostvaruju veliku dobit, dok preduzeća koja se<br />

bore za opstanak na tržištu neizbežno vodi<br />

ka stečaju. Korupcija u rukovođenju<br />

preduzećima u državnom vlasništvu<br />

predstavlja na posredan način potencijalnu<br />

opasnost po uspešnost toka započete<br />

privatizacije u Srbiji. Dosadašnja loša<br />

iskustva postkomunističkih zemalja koja su<br />

dalje od nas odmakla u procesu tranzicije<br />

beleže postojanje prakse planskog<br />

obezvređivanja državnih preduzeća u cilju<br />

njihove privatizacije po veoma niskim<br />

cenama. U tim slučajevima se prilikom<br />

kupovine preduzeća posredno ili neposredno<br />

pojavljuju njegovi bivši rukovodioci koji su<br />

stekli privatan kapital upravo zloupotrebama<br />

počinjenim u preduzeću koje je predmet<br />

privatizacije. Zbog toga je veoma važno<br />

sprečavanje, blagovremeno otkrivanje i<br />

strogo kažnjavanje ove vrste zloupotreba. U<br />

pogledu otkrivanja slučajeva korupcije u<br />

državnim preduzećima, značajnu ulogu mogu<br />

imati zaposleni, što pokazuje primer radnika<br />

Rudarsko-topioničarskog basena „Bor”. Kao<br />

jasan dokaz delotvornosti antikorupcijskih<br />

aktivnosti zaposlenih može poslužiti tvrdnja<br />

predstavnika Ujedinjenog granskog sindikata<br />

„Nezavisnost” da su pojedini direktori<br />

preduzeća zloupotrebljavali odredbu Zakona<br />

o vanrednom stanju, kojom je privremeno bilo<br />

suspendovano pravo članova sindikalnih<br />

organizacija na javno okupljanje, kako bi se<br />

putem davanja otkaza obračunali sa<br />

radnicima koji su se angažovali na<br />

razotkrivanju neregularnosti u poslovanju<br />

preduzeća. Najveća odgovornost u pogledu<br />

suzbijanja korupcije u rukovođenju državnim<br />

preduzećima ipak ostaje na policiji i<br />

pravosuđu, od kojih građani nakon<br />

vanrednog stanja očekuju veću efikasnost u<br />

radu.<br />

PULS � THE PULSE<br />

Jun 2003/June 2003<br />

Magazin o korupciji � A corruption-monitoring magazine<br />

22


� OKO NAS<br />

KORUPCIJA U<br />

BUGARSKOJ<br />

Prirodu korupcije u Bugarskoj odredilo je<br />

nekoliko činilaca koji su bitno uticali na smer<br />

društvenog razvoja ove balkanske zemlje u<br />

poslednjih stotinak godina. Obrasci<br />

komunikacije vlasti i potčinjenih proistekli iz<br />

autoritarne političke kulture, uobličene posle<br />

okončanja vladavine Otomanskog carstva<br />

1878. godine, stvorili su okruženje povoljno za<br />

pojavu korupcije. U decenijama koje su<br />

usledile nakon sticanja nezavisnosti, država je<br />

imala presudnu ulogu u modernizaciji<br />

bugarskog društva. U uslovima ubrzane<br />

industrijalizacije zaostale zemlje, država ―<br />

oličena u monarhu i stranačkim elitama,<br />

stavila je pod kontrolu ogroman deo<br />

nacionalnog bogatstva. Na taj način,<br />

uspostavljanjem novih ekonomskih i svojinskih<br />

odnosa stvoreno je stanje zavisnosti građana<br />

od elite vlasti koja je delovala van granica<br />

zakonskog okvira. Građani nisu mogli da<br />

ostvaruju svoje slobode i prava na zakonom<br />

predviđen način, već su bili prinuđeni da radi<br />

rešavanja životnih pitanja upotrebljavaju<br />

neregularna sredstva, među kojima je<br />

najrasprostranjenije bilo podmićivanje<br />

državnih službenika.<br />

Trend državne kontrole svih oblasti društvenih<br />

odnosa nastavljen je u razdoblju posle Drugog<br />

svetskog rata pod izgovorom ostvarenja<br />

socijalističkih ideala. Proces preraspodele<br />

nacionalnih resursa preuzela je<br />

revolucionarna vlast, a uspostavljanje<br />

ekonomije stalnog deficita roba i usluga<br />

potrebnih za normalnu egzistenciju građana<br />

vodilo je daljem širenju korupcije kao jedinog<br />

puta do ostvarenja individualnih prava. Nakon<br />

više decenija, <strong>korupcija</strong> je iz sporadične<br />

socijalne devijacije postepeno prerasla u<br />

opšteprihvaćeni element lokalne tradicije.<br />

Nasleđe totalitarnog poretka prouzrokovalo je<br />

neuspeh prvog talasa društvenih reformi u<br />

Bugarskoj, pokrenutih 1990. godine pod<br />

pritiskom političkih promena u istočnoj Evropi.<br />

Proces preobražaja društva prema modelu<br />

razvijenih zemalja Zapada naišao je na brojne<br />

prepreke zato što su najvažniji delovi strukture<br />

moći, na kojoj je bio utemeljen stari sistem<br />

vladavine, ostali nedirnuti. Formalno<br />

razvlašćeni pripadnici nekadašnje<br />

nomenklature zadržali su stvarnu moć<br />

zasnovanu na posedovanju nezakonito<br />

prisvojenih nacionalnih resursa. Oni su ostali<br />

bliski krugovima vlasti koju je posle pobede na<br />

prvim višestranačkim izborima uspostavila<br />

Bugarska socijalistička partija. Činjenica da su<br />

Bugarsku socijalističku partiju stvorili članovi<br />

bivše komunističke oligarhije potvrđuje ocenu<br />

da uspostavljanje višestranačkog sistema<br />

zapravo nije dovelo do očekivanih političkih<br />

promena. Izostanak stvarnih promena<br />

posledica je težnje nove vlasti da shodno<br />

vlastitim i interesima bivših komunističkih<br />

funkcionera odugovlači sa sprovođenjem<br />

korenitih društvenih promena. Nedosledno<br />

reformisanje političkog i ekonomskog sistema<br />

proizvelo je nagli pad životnog standarda, što<br />

je smanjilo „otpornost” državnih funkcionera i<br />

službenika na podmićivanje. Povećana<br />

korumpiranost državne uprave stvorila je<br />

slobodan prostor za mešanje interesnih grupa<br />

nove klase bogataša u rad slabih institucija<br />

političkog sistema. 1 Pored toga, na rast nivoa<br />

korupcije u javnom sektoru dodatno je uticalo<br />

uvođenje međunarodnog embarga susednoj<br />

Srbiji, što je otvorilo nove mogućnosti za<br />

bogaćenje pojedinaca iz državne uprave<br />

sklonih zloupotrebama. Kao posredan dokaz<br />

rasta nivoa korupcije u poslednjoj deceniji<br />

prošlog stoleća može se uzeti opažanje<br />

građana o tom problemu. Prema rezultatima<br />

ankete objavljene u Novom evropskom<br />

1 Corruption Assessment Report 2002, Coalition 2000,<br />

http://www.anticorruption.bg/eng/coalition/<br />

car2002.htm, 13/05/2003.<br />

PULS � THE PULSE<br />

Jun 2003/June 2003<br />

Magazin o korupciji � A corruption-monitoring magazine<br />

23


� OKO NAS Korupcija u Bugarskoj �<br />

barometru, pregledu ispitivanja javnog<br />

mnjenja u zemljama u tranziciji koji je 1998.<br />

godine izradio Centar za istraživanje javne<br />

politike Univerziteta u Stratklajdu (Škotska),<br />

71 odsto ispitanih građana iznelo je stav da je<br />

stepen korupcije porastao u odnosu na<br />

razdoblje vladavine socijalističkog sistema. 2<br />

U pogledu mere prisutnosti korupcije u<br />

društvu, Bugarska u međunarodnim okvirima<br />

pripada grupi zemalja u kojima se procenjene<br />

vrednosti nalaze na srednjem nivou. Na<br />

svetskoj rang-listi pokazatelja opažanja<br />

korupcije u 102 zemlje koju objavljuje<br />

međunarodna nevladina organizacija<br />

Transparency International, Bugarska je<br />

prošle godine zauzela 45. mesto, uz vrednost<br />

indeksa 4,0. 3 Tako je ova balkanska zemlja<br />

premašila neke zemlje iz tzv. prvog kruga<br />

priključivanja Evropskoj uniji, kao što su<br />

Češka, Slovačka i Litvanija. Ovaj rezultat<br />

izražava nastavak višegodišnjeg trenda<br />

povećanja vrednosti indeksa koji je 1998.<br />

godine bio svega 2,9, što je Bugarsku<br />

rangiralo na 66. mesto od ukupno 85 zemalja.<br />

Ukoliko bi se trend nastavio, Bugarska bi<br />

prema opažanju stepena korupcije sustigla<br />

dve članice Evropske unije — Grčku i<br />

Portugal. Podaci iz pregleda korupcije na<br />

Balkanu koji je sačinjen u okviru<br />

međunarodnog projekta Inicijativa za pravni<br />

razvoj jugoistočne Evrope (na engleskom<br />

skraćeno: SELDI) pokazuju da, prema<br />

opažanju građana, Bugarska i u ovoj grupi<br />

zemalja zauzima središnji položaj. Podaci iz<br />

ovog pregleda koji se tiču stepena<br />

korumpiranosti zaposlenih u javnom sektoru i<br />

učešća građana u korupcijskoj praksi<br />

pokazuju trend neznatnog pada u prošloj<br />

godini u poređenju sa 2001.<br />

Optimistične tvrdnje o smanjenju stepena<br />

korupcije u Bugarskoj u izvesnoj meri se<br />

oslanjaju na pad postotka građana koji<br />

problem korupcije vide kao najveći životni<br />

problem. Promenu u stavovima građanske<br />

javnosti zabeležila je bugarska nevladina<br />

organizacija „Koalicija 2000” u istraživanju<br />

sprovedenom oktobra prošle godine, a njeni<br />

2 Global Corruption Report 2001, Edited by Robin<br />

Hodess, with Jessie Banfield and Toby Wolfe,<br />

Transparency International, Berlin, 2001, str. 311<br />

3 Indeks opažanja korupcije ima raspon od 0 do 10,<br />

gde 0 predstavlja najviši, a 10 najniži stepen korupcije.<br />

stručnjaci je objašnjavaju dvojako — ili je<br />

praksa podmićivanja stvarno smanjena ili se<br />

raširenost korupcije sada opaža kao normalno<br />

društveno stanje koje ne izaziva reakciju<br />

javnosti. Korupcija ― prema viđenju građana,<br />

posle nezaposlenosti, niskih prihoda i<br />

siromaštva ostaje ključni problem sa kojim se<br />

svakodnevno suočava bugarsko društvo. U<br />

prilog tome govori ocena sadržana u izveštaju<br />

tima stručnjaka Antikorupcijske grupe zemalja<br />

članica Saveta Evrope (na engleskom<br />

skraćeno: GRECO) iz 2001. godine, prema<br />

kojoj je fenomen korupcije zahvatio sve<br />

segmente javnog sektora. Premda ne postoje<br />

zvanični statistički podaci o otkrivenim i<br />

procesuiranim slučajevima korupcije, niz<br />

zloupotreba koje su posredstvom medija<br />

dospele u javnost na posredan način<br />

potvrđuju zaključke iz pomenutog izveštaja.<br />

Izveštavanje medija otkriva činjenice koje<br />

izazivaju sumnju u umešanost i visokih<br />

državnih zvaničnika u korupcionaške<br />

skandale. Ponekad informacije o<br />

korumpiranosti vrhova vlasti dolaze od<br />

pojedinaca iz same vlasti, kao što pokazuje<br />

primer nekadašnjeg ministra unutrašnjih<br />

poslova Bogomila Boneva. On je u aprilu<br />

2000. godine u javnost izneo optužbe za<br />

pronevere, korupciju i nepotizam na račun<br />

članova vlade bivšeg premijera Ivana Kostova<br />

koju je posle pobede na izborima 1997.<br />

godine formirao Savez demokratskih snaga. 4<br />

Zanimljivo je da vlada premijera Kostova<br />

slovila za prvu reformsku vladu u Bugarskoj<br />

posle pada socijalizma i uživala međunarodni<br />

ugled. U junu iste godine, zbog optužbe<br />

Državnog tužilaštva da je počinio krivično delo<br />

korupcije, ministar industrije u istoj vladi<br />

Aleksandar Božkov podneo je ostavku na<br />

funkciju; dva meseca kasnije, predsednik<br />

bugarske vlade priznao je da je primio<br />

„donaciju” od jedne kriminalne grupe u<br />

vrednosti od 80.000 USD. 5<br />

Uprkos tome, ispitivanja javnog mnjenja<br />

pokazala su da građani ne doživljavaju<br />

ministre i političare kao najkorumpiranije<br />

profesije. Oni su na listama dvadesetak<br />

korumpiranih profesionalnih grupa obično<br />

rangirani na sredini, što znači da ih kao takve<br />

4 Global Corruption Report 2001, Edited by Robin<br />

Hodess, with Jessie Banfield and Toby Wolfe,<br />

Transparency International, Berlin, 2001, str. 125.<br />

5 Ibid, str. 125.<br />

PULS � THE PULSE<br />

Jun 2003/June 2003<br />

Magazin o korupciji � A corruption-monitoring magazine<br />

24


� OKO NAS Korupcija u Bugarskoj �<br />

vidi polovina ispitanika. Rezultati anketa<br />

sprovedenih 2002. godine u okviru<br />

međunarodnog projekta Inicijativa za pravni<br />

razvoj jugoistočne Evrope i agencije „Vitoša<br />

Riserč” iz Sofije, ukazuju na stav građana da<br />

je <strong>korupcija</strong> kao obrazac ponašanja odlika<br />

koja se najpre može pripisati carinicima,<br />

advokatima, javnim tužiocima, sudijama i<br />

poreznicima. Podatak iz pomenutih anketa,<br />

prema kome više od tri četvrtine ispitanika<br />

smatra da su svi carinici ili većina njih<br />

umešani u korupciju, određuje ovu kategoriju<br />

javnih službenika kao najkorumpiraniju.<br />

Nezakonito delovanje pojedinaca u carinskoj<br />

službi prvenstveno se odnosi na „sitnu<br />

korupciju” koja se ogleda u iznuđivanju mita<br />

građanima da im zauzvrat ne bi naplatili veći<br />

iznos carine. Daleko unosnije zloupotrebe<br />

odnose se na tolerisanje različitih oblika<br />

ilegalne trgovine (cigarete, duvan, ukradena<br />

motorna vozila, narkotici, oružje, ljudska bića),<br />

kao i na uzimanje „provizija” preduzećima koja<br />

se bave uvozno-izvoznim i špediterskim<br />

poslovima. Poreski službenici svoju koruptivnu<br />

delatnost zasnivaju na tradicionalno lošem<br />

položaju koji država ima na lestvici društvenih<br />

vrednosti. Ovaj stav nalazi uporište u<br />

primerima iz političke istorije bugarskog<br />

naroda koji pokazuju da je država u<br />

ophođenju sa pojedincima pre ugrožavala<br />

njihova prava nego što je imala ulogu njihovog<br />

glavnog zaštitnika. Stoga su dažbine koje se<br />

plaćaju državi u kolektivnoj svesti zapamćene<br />

kao otimanje dela ionako skromnih prihoda,<br />

od čega građani nisu imali nikakve koristi.<br />

Opšteprihvaćenu naviku građana da<br />

izbegavaju plaćanje poreskih obaveza<br />

službenici poreske uprave vešto koriste kako<br />

bi za primljeni mito umanjili njihov iznos.<br />

Usled složenih procedura rad javne uprave je<br />

izuzetno spor, što njeni funkcioneri i službenici<br />

zloupotrebljavaju da bi iznudili mito u cilju<br />

ubrzanja određenog administrativnog<br />

postupka. Podmićivanje je neizbežan deo<br />

postupka prilikom izdavanja raznih vrsta<br />

dozvola, od građevinskih i sanitarnih do<br />

uvozno-izvoznih, kao i prilikom donošenja<br />

administrativnih odluka koje neposredno<br />

pogađaju poslovanje preduzeća. Reformski<br />

opredeljene bugarske vlade u protekloj<br />

deceniji nisu uspele da iz procesa<br />

sprovođenja ekonomske politike potpuno<br />

odstrane zaostavštinu modela socijalističke<br />

privrede. Premda je uspostavljen normativni<br />

okvir za funkcionisanje tržišne privrede,<br />

izvršna vlast je zadržala pojedine instrumente<br />

mešanja u ekonomske tokove. Prema<br />

ocenama domaće nevladine organizacije<br />

„Koalicija 2000”, sadržanim u izveštaju o<br />

korupciji u Bugarskoj za 2002. godinu,<br />

neposredna intervencija vlade u privredni život<br />

odvija se u netransparentnim uslovima.<br />

Dodela različitih subvencija ― poljoprivrednim<br />

proizvođačima, na primer ― predstavlja oblast<br />

u kojoj postoji veliki rizik zloupotrebe<br />

budžetskih sredstava radi ostvarenja lične<br />

koristi. U slučajevima raspodele pomoći<br />

organima lokalne samouprave postoji<br />

slobodan prostor za sprovođenje političke<br />

kontrole izvršne nad lokalnim vlastima.<br />

U administrativne procedure koje predstavljaju<br />

potencijalna žarišta korupcijske prakse može<br />

se ubrojati postupak javne nabavke.<br />

Zloupotrebe u ovoj oblasti odlivaju milionske<br />

iznose sredstava iz državnog budžeta na<br />

privatne račune korumpiranih funkcionera i<br />

službenika. Prema navodima iz pomenutog<br />

izveštaja nevladine organizacije „Koalicija<br />

2000”, nepravilnosti u sprovođenju postupaka<br />

javnih nabavki u velikoj meri su izražene u<br />

radu organa lokalne samouprave i javnih<br />

preduzeća. O razmerama korupcije u oblasti<br />

javnih nabavki možda najbolje govore podaci<br />

do kojih je došla agencija „Vitoša Riserč”, na<br />

osnovu obavljenih razgovora sa<br />

rukovodiocima malih i srednjih preduzeća o<br />

uticaju korupcije u javnom sektoru na njihovo<br />

poslovanje. Rezultati ankete pokazuju da je za<br />

vlasnike malih i srednjih preduzeća uobičajeno<br />

da podmićuju državne službenike kako bi<br />

dobili poslove na javnim tenderima. Više od<br />

petine ispitanika navodi da su prilikom svakog<br />

učešća na javnom tenderu morali da obave<br />

nezvanična plaćanja da bi povećali<br />

mogućnost da pobede, dok je polovina barem<br />

jednom pribegla podmićivanju. Najčešće, mito<br />

za javne tendere daju preduzeća koje se bave<br />

trgovinom, industrijskom proizvodnjom i<br />

građevinarstvom. Da bi se uopšte došlo u<br />

položaj da se ponudi mito, koriste se političke<br />

ili rodbinske i privatne veze, što znači da je<br />

učešće u korupciji plod uzajamnog dogovora<br />

onoga koji podmićuje i onoga koji prima mito.<br />

Privatizacija pripada grupi ključnih reformskih<br />

procesa od čijeg sprovođenja zavisi uspeh<br />

PULS � THE PULSE<br />

Jun 2003/June 2003<br />

Magazin o korupciji � A corruption-monitoring magazine<br />

25


� OKO NAS Korupcija u Bugarskoj �<br />

preobražaja postkomunističkih društava u<br />

moderne demokratije zasnovane na vladavini<br />

prava i tržišnoj ekonomiji. Privatizacijom<br />

preduzeća u društvenoj i državnoj svojini<br />

uspostavlja se veoma složen splet različitih<br />

društvenih interesa zato što se promenom<br />

vlasničkih odnosa menja odnos snaga u<br />

strukturi ekonomske, a posredno i političke<br />

moći. Težnja klase novih bogataša da ostvare<br />

svoje interese i želja državnih funkcionera da<br />

iz poverenih ovlašćenja izvuku ličnu korist<br />

pretvorila je proces privatizacije u poprište<br />

krupnih korupcionaških skandala. Poslednjih<br />

godina, bugarska javnost bila je redovno<br />

izveštavana o raznim nepravilnostima i<br />

nezakonitostima u postupku privatizacije više<br />

važnih društvenih preduzeća. Otkrivene afere<br />

ukazuju na činjenicu da je do upotrebe<br />

netransparentnih načina prodaje dolazilo<br />

prilikom privatizacije državnih preduzeća od<br />

izuzetnog značaja za nacionalnu ekonomiju,<br />

odnosno preduzeća sa monopolskim<br />

položajem na tržištu. Neregularnosti su se<br />

ogledale u prodaji putem neposrednih<br />

pregovora vladinih zvaničnika sa potencijalnim<br />

kupcem bez uvida javnosti, kao i kupovinom<br />

preduzeća od strane članova njegove<br />

upravljačke strukture. Najkrupniji slučajevi<br />

korupcije zabeleženi su u postupku<br />

privatizacije Bugarske kompanije za<br />

telekomunikacije, zbog čega su dva tadašnja<br />

ministra podnela ostavke, i duvanske<br />

kompanije „Bulgar tabak” čiji je direktor od<br />

ponuđača tražio mito u iznosu od pola miliona<br />

USD. 6<br />

Zloupotrebe u oblasti privatizacije otkrivaju<br />

jedan od načina kako korumpiranost<br />

pojedinaca u državnoj upravi podstiče<br />

preraspodelu nacionalnog bogatstva u korist<br />

društvene elite. Daleko veća opasnost po<br />

uspeh započetih reformi dolazi od činjenice da<br />

je <strong>korupcija</strong> u velikom stepenu raširena i u<br />

državnim organima koji bi trebalo da čine<br />

okosnicu sprovođenja antikorupcijske politike.<br />

Podatak koji najviše zabrinjava iz ankete<br />

sprovedene 2002. godine u okviru<br />

međunarodnog projekta Inicijativa za pravni<br />

razvoj jugoistočne Evrope (SELDI) je da su<br />

6 Corruption Assessment Report 2002, Coalition<br />

2000, 13/05/2003, http://www.anticorruption.bg/eng/<br />

coalition/car2002.htm; Global Corruption Report<br />

2003, http://www.globalcorruptionreport.org/<br />

download/gcr2003/18_Southeast_Europe_(Jovic).pdf,<br />

str. 198.<br />

građani među najkorumpiranije profesije<br />

svrstali nosioce pravosudnih funkcija — javne<br />

tužioce i sudije. 7 Opažanje građana potvrđuju<br />

analize inostranih posmatrača ― analiza iz<br />

izveštaja o stanju u Bugarskoj Biroa<br />

Sjedinjenih Država za demokratiju, ljudska<br />

prava i rad za prošlu godinu. Prema navodima<br />

iz izveštaja, prisustvo korupcije u sudstvu<br />

predstavlja ozbiljan problem u pogledu<br />

nezavisnosti i samostalnosti u odlučivanju.<br />

Izveštaj bugarske službe državne bezbednosti<br />

objavljen aprila ove godine iznosi niz podataka<br />

koji govore o povezanosti pojedinih političara,<br />

tužilaca i sudija sa članovima grupa<br />

organizovanog kriminala. Na osnovu podataka<br />

iz izveštaja, Državno tužilaštvo je zatražilo<br />

smenu apelacionog tužioca Ivana Petrova i<br />

vojnog tužioca sofijske oblasti Trendafila<br />

Trajkova, a opozicione stranke su pokrenule<br />

pitanje odgovornosti aktuelnog ministra<br />

finansija Milena Velčeva i ministra transporta<br />

Plamena Petrova zbog veza sa glavnim šefom<br />

bugarske duvanske mafije Ivanom<br />

Todorovim. 8<br />

Nizak nivo stručnosti i<br />

profesionalnih standarda nosilaca pravosudnih<br />

funkcija u spoju sa tradicionalno prisutnim<br />

političkim pritiscima na ovu granu vlasti<br />

neminovno vodi slabljenju nezavisnog<br />

položaja pravosudnih organa. Česti propusti u<br />

pokretanju i vođenju istražnih radnji i krivičnih<br />

postupaka, ili praktikovanje „meke kaznene<br />

politike” prema počiniocima krivičnih dela sa<br />

elementima korupcije koji su pripadnici<br />

političkih stranaka na vlasti navode na sumnju<br />

da pojedine odluke tužioci i sudije ne donose<br />

samostalno i u skladu sa ovlašćenjima.<br />

Posmatrano na duži rok, <strong>korupcija</strong> u<br />

pravosuđu podriva temelje pravnog poretka<br />

zato što nekažnjavanje državnih funkcionera i<br />

službenika koji su umešani u zloupotrebe<br />

deluje podsticajno na druge nosioce javnih<br />

funkcija, ali i na građane da korupciju usvoje<br />

kao uobičajen, štaviše poželjan, način<br />

dostizanja ličnih ciljeva.<br />

Iako je <strong>korupcija</strong> jedan od problema koji<br />

ozbiljno dovodi u pitanje razvojnu perspektivu<br />

bugarskog društva, koncipiranje i sprovođenje<br />

sveobuhvatne antikorupcijske strategije nije<br />

našlo mesta među prioritetnim pitanjima kojima<br />

7 Taj podatak su potvrdili nalazi ankete koju je iste<br />

godine sprovela agencija „Vitoša Riserč”.<br />

8 Glas javnosti, Internet izdanje, 25/04/2003,<br />

http://arhiva.glas-javnosti.co.yu/arhiva/2003/04/25/<br />

srpski/ B03042406.shtml<br />

PULS � THE PULSE<br />

Jun 2003/June 2003<br />

Magazin o korupciji � A corruption-monitoring magazine<br />

26


� OKO NAS Korupcija u Bugarskoj �<br />

su se bavile vlasti u Sofiji tokom devedesetih<br />

godina prošlog veka. Jaz koji se pojavio<br />

između proklamovanog zalaganja za usvajanje<br />

zapadnih standarda i postignutih rezultata<br />

možda je bio najočigledniji na planu rešavanja<br />

problema korupcije. Imajući u vidu prisustvo<br />

korupcije u vrhu vlasti ne čudi što je izostanak<br />

političke volje da se ozbiljno poradi na izgradnji<br />

istinski demokratskog uređenja i poretka<br />

vladavine prava nadomešten pritiscima<br />

postavljenih spoljnopolitičkih ciljeva. Naime,<br />

proces pristupanja Evropskoj uniji, kao glavni<br />

cilj spoljne politike, ima najznačajniji upliv na<br />

razvoj antikorupcijske politike koju je bilo koja<br />

od bugarskih vlada iz protekle decenije vodila<br />

tokom svog mandata. U prilog tome govore<br />

ocene iz izveštaja Instituta za otvoreno društvo<br />

„Korupcija i antikorupcijska politika u<br />

Bugarskoj”, objavljenog prošle godine, prema<br />

kojima vlada u Sofiji jasno raspoznaje da je<br />

opredeljenje za suzbijanje korupcije ključan<br />

uslov za stupanje u članstvo ne samo<br />

Evropske unije već i Severnoatlantskog<br />

saveza. U sklopu tih napora, Bugarska je<br />

pristupila antikorupcijskim međunarodnim<br />

ugovorima i uzela učešća u radu mehanizama<br />

u ovoj oblasti koji deluju pod okriljem<br />

Ujedinjenih nacija, Organizacije za ekonomsku<br />

saradnju i razvoj, Saveta Evrope, kao i Pakta<br />

za stabilnost jugoistočne Evrope.<br />

Najkrupnije korake na planu suočavanja sa<br />

problemom korupcije napravila je sadašnja<br />

vlada premijera Simeona Saks-Koburg-<br />

Gotskog, formirana nakon pobede na izborima<br />

jula 2001. godine, a utemeljena upravo na<br />

nezadovoljstvu glasača korupcijskim aferama<br />

vlade Saveza demokratskih snaga. Uz<br />

podršku i nadzor Evropske komisije, nova<br />

vlada je prvi put izradila i usvojila Nacionalnu<br />

strategiju borbe protiv korupcije u cilju<br />

objedinjavanja aktivnosti državnih organa na<br />

tom planu. Ovaj dokument predviđa stvaranje<br />

pravnog i institucionalnog okvira za efikasno<br />

sprečavanje i suzbijanje korupcije,<br />

sprovođenje korenite reforme pravosuđa, kao i<br />

usvajanje antikorupcijske politike u oblasti<br />

ekonomije. Pored toga, u središtu pažnje<br />

Nacionalne strategije borbe protiv korupcije<br />

nalaze se pitanja transparentnosti rada javnih<br />

službi i uključivanja nevladinih organizacija i<br />

medija u antikorupcijske aktivnosti državnih<br />

organa. Nekoliko meseci kasnije, usvojen je<br />

Akcioni plan za sprovođenje Nacionalne<br />

strategije koji definiše rokove i nadležnosti<br />

ministarstava u pogledu primene pojedinih<br />

delova antikorupcijske strategije.<br />

Uspostavljena je i posebna komisija za<br />

koordinisanje sprovođenja ove strategije,<br />

kojom predsedava ministar pravde, sa<br />

zadatkom da analizira i nadgleda<br />

preduzimanje antikorupcijskih mera.<br />

U oblasti reforme zakonodavstva, aktivnosti<br />

Vlade bile su u poslednje dve godine<br />

usredsređene na izgradnju antikorupcijskog<br />

normativnog okvira u skladu sa<br />

međunarodnim standardima. Tokom prošle<br />

godine, u domaće zakonodavstvo su ugrađeni<br />

međunarodni i evropski pravni instrumenti koji<br />

se tiču krivičnog gonjenja dela sa elementima<br />

korupcije, a nastavljen je postupak izmene<br />

postojećih i uvođenja novih rešenja u oblasti<br />

krivičnog prava radi usvajanja šire definicije<br />

ove vrste kriminalnih radnji. Parlament je<br />

doneo niz zakona koji detaljno uređuju rad<br />

državne administracije i predviđaju<br />

ustanovljavanje posebnih kontrolnih<br />

mehanizama koji bi trebalo da imaju glavnu<br />

ulogu u otkrivanju zloupotreba i nepravilnosti u<br />

radu javnih funkcionera i službenika. Njihov<br />

rad je u izvesnoj meri omeđen donošenjem<br />

internih kodeksa ponašanja javnih službenika<br />

u više segmenata državne uprave. Značajan<br />

napredak je ostvaren preduzimanjem mera na<br />

sprovođenju Strategije reforme pravosuđa u<br />

Bugarskoj koje imaju za cilj da unesu promene<br />

u normativno uređenje rada pravosudnih<br />

organa, da poboljšaju organizacionu strukturu,<br />

kao i da podignu nivo stručnih kvalifikacija.<br />

Svrha pravosudne reforme je preobražaj<br />

tužilaštva i sudstva u nezavisne, samostalne i<br />

efikasne institucije koje će moći da odgovore<br />

na izazove koje postavlja borba protiv<br />

korupcije, prevashodno na izazove u vidu<br />

brojnih pritisaka koji dolaze iz sfere politike.<br />

Važni pomaci po pitanju stvaranja normativnih<br />

pretpostavki za suzbijanje zloupotreba učinjeni<br />

su u oblasti javnih nabavki, gde su novi propisi<br />

povećali transparentnost sprovođenja<br />

postupka nabavke i konkurenciju ponuđača,<br />

kao i u procesu prodaje preduzeća u<br />

državnom vlasništvu koji se sada odvija putem<br />

tendera i aukcija, a uređen je Zakonom o<br />

privatizaciji i postprivatizacionoj kontroli.<br />

Promenama u zakonodavstvu obuhvaćena je i<br />

veoma osetljiva problematika finansiranja<br />

političkih stranaka, a do izvesnih poboljšanja<br />

je došlo u pogledu unapređenja kontrole<br />

raspolaganja sredstvima iz državnog budžeta.<br />

PULS � THE PULSE<br />

Jun 2003/June 2003<br />

Magazin o korupciji � A corruption-monitoring magazine<br />

27


� OKO NAS Korupcija u Bugarskoj �<br />

Institucionalni okvir za primenu usvojene<br />

antikorupcijske strategije i politike još uvek se<br />

nalazi u procesu izgradnje i dorade. Državni<br />

organi se bave sprečavanjem, otkrivanjem i<br />

suzbijanjem korupcije samo u uskom domenu<br />

svojih nadležnosti, a specijalizovanost za<br />

izvršavanje antikorupcijskih zadataka pre je<br />

izuzetak nego pravilo. Bugarski parlament je<br />

tek pod velikim pritiskom javnosti ustanovio<br />

Antikorupcijski komitet, ali zato još uvek nije<br />

formirao mehanizam koji bi razrešavao<br />

sukobe javnih i privatnih interesa u<br />

zakonodavnoj vlasti. U podeli nadležnosti na<br />

nivou Vlade za neposredno sprovođenje<br />

antikorupcijske politike i međunarodnu<br />

saradnju na tom planu odgovorna su<br />

ministarstva unutrašnjih poslova, pravde i<br />

finansija. U okviru Ministarstva unutrašnjih<br />

poslova uvedena je interna kontrola, otvoreni<br />

su telefoni za žalbe građana, a službenici<br />

Ministarstva dužni su da svake godine<br />

dostavljaju prikaz vrednosti imovine. Za<br />

otkrivanje slučajeva korupcije u Ministarstvu<br />

unutrašnjih poslova zadužen je Inspekcijski<br />

direktorat koji je neposredno odgovoran<br />

Generalnom sekretaru Ministarstva. Za<br />

operativne zadatke zadužena je<br />

Antikorupcijska jedinica koja deluje u sastavu<br />

Ministarstva kao organizacioni deo Nacionalne<br />

službe za borbu protiv organizovanog<br />

kriminala. Biro za finansijske istrage je<br />

nezavisna organizaciona jedinica u<br />

nadležnosti ministra finansija čiji je glavni<br />

zadatak da prikuplja i analizira podatke o<br />

sumnjivim novčanim transakcijama, te da ih<br />

po potrebi prosleđuje javnom tužilaštvu. U<br />

položaju subordinacije nalazi se i Carinska<br />

agencija koja ima zadatak da preduzimanjem<br />

preventivnih mera sprovede deo nacionalne<br />

antikorupcijske strategije koji se odnosi na<br />

uklanjanje jednog od najvećih izvorišta<br />

korupcije u državnoj upravi. U antikorupcijskoj<br />

institucionalnoj strukturi posebnu važnost ima<br />

delatnost Državnog ureda za reviziju u čijoj<br />

nadležnosti se nalazi ispitivanje zakonitosti<br />

trošenja sredstava iz državnog budžeta,<br />

budžeta lokalne samouprave i prihoda od<br />

privatizacije.<br />

Uprkos značajnim pomacima načinjenim za<br />

vreme mandata aktuelne vlade, postoje<br />

ozbiljne primedbe međunarodnih organizacija<br />

na domete sprovođenja antikorupcijske<br />

politike. Izveštaj Grupe antikorupcijskih<br />

zemalja Saveta Evrope (GRECO) o<br />

Bugarskoj, sačinjen prošle godine, ističe u prvi<br />

plan nekoliko nedostataka koji bi mogli da<br />

uspore proces pridruživanja Evropskoj uniji.<br />

Bugarska je jedna od retkih evropskih zemalja<br />

koje nemaju ustanovu ombudsmana koja<br />

predstavlja nezaobilazan činilac<br />

uspostavljanja vladavine prava i sužavanja<br />

prostora pogodnog za zloupotrebe nosilaca<br />

javnih funkcija. Postoje sumnje u stvarni<br />

stepen nezavisnosti u radu antikorupcijskih<br />

tela koja deluju pod okriljem izvršne vlasti.<br />

Pojedina tela nemaju dovoljno široka<br />

ovlašćenja, što suštinski ograničava<br />

ostvarivanje većih rezultata. Najveća<br />

primedba stoji u pogledu činjenice postojanja<br />

nesklada između usvojenog modernog<br />

antikorupcijskog zakonodavstva i delotvornosti<br />

njegove primene u praksi. Najveći broj važećih<br />

zakonskih propisa sprovodi se nedosledno,<br />

bilo zbog odsustva volje kod nadležnih<br />

državnih funkcionera i službenika ili kao<br />

posledica njihove nedovoljne stručne<br />

osposobljenosti. Prema tvrdnjama sadržanim<br />

u izveštaju o korupciji u Bugarskoj od prošle<br />

godine koji je objavila nevladina organizacija<br />

„Koalicija 2000”, ne može se očekivati krupan<br />

napredak u suzbijanju korupcije dok ne budu<br />

ostvarene korenite reforme policije i vojske.<br />

Evropska unija je jasno stavila do znanja<br />

vlastima u Sofiji da je ozbiljno suočavanje sa<br />

problemom korupcije i svođenje „večnog<br />

pratioca društva” na razumnu meru ―<br />

neizostavni element politike priključenja<br />

evropskim integracijama. Bugarska u<br />

poslednjih nekoliko godina pokazuje<br />

zapažene rezultate u procesu usvajanja<br />

zapadnoevropskih političkih i ekonomskih<br />

standarda i na planu privrednog razvoja. S<br />

druge strane, visok nivo korupcije u državnim<br />

organima stoji u opreci sa imperativima<br />

demokratije, vladavine prava i tržišno uređene<br />

privrede. Dvojak odnos vladajuće elite prema<br />

iskazanom proevropskom reformskom<br />

opredeljenju, pri čemu se ono koristi za<br />

potrebe legitimizacije vlasti, neminovno<br />

iziskuje epilog. Ukoliko ona istinski želi da svoj<br />

narod uvede u porodicu razvijenih evropskih<br />

nacija ― moraće da vlada u okvirima ustava i<br />

zakona.<br />

Srđan Korać<br />

PULS � THE PULSE<br />

Jun 2003/June 2003<br />

Magazin o korupciji � A corruption-monitoring magazine<br />

28


� AKTIVNOSTI<br />

U okviru procesa uključivanja predstavnika<br />

Srbije i Crne Gore u aktivnosti organa i tela<br />

Saveta Evrope, Konferencija gradova Srbije<br />

primljena je u punopravno članstvo Kongresa<br />

lokalnih i regionalnih vlasti. Značaj<br />

punopravnog učešća stalne delegacije naše<br />

zemlje u radu ovog tela Saveta Evrope<br />

ogleda se u tome što bi ono trebalo da<br />

podstakne razvoj i jačanje lokalne<br />

samouprave u Srbiji. Kongres lokalnih i<br />

regionalnih vlasti predstavlja mesto gde se<br />

nalaze sakupljena znanja i iskustva razvijenih<br />

evropskih država u vezi sa lokalnom<br />

samoupravom. Jedna od obaveza koja<br />

proizilazi iz pristupanja Savetu Evrope odnosi<br />

se na potpisivanje i ratifikovanje Evropske<br />

povelje o lokalnoj samoupravi.<br />

Poslanici Skupštine Srbije i Crne Gore<br />

usvojili su Zakon o Savetu ministara Srbije i<br />

Crne Gore. Odredbe ovog zakona uređuju<br />

rad Saveta, položaj njegovih članova i odnos<br />

Saveta prema drugim organima i<br />

institucijama državne zajednice, te prema<br />

vladama država članica.<br />

Vrhovni savet odbrane Srbije i Crne Gore<br />

doneo je odluku kojom je Generalštab Vojske<br />

Srbije i Crne Gore postao organizaciona<br />

Ustavna komisija je osnovala tri potkomisije u<br />

čijoj će nadležnosti biti izrada pojedinih<br />

poglavlja novog republičkog ustava. Zadatak<br />

Potkomisije za osnovna pitanja i koordinaciju<br />

je da pripremi predlog osnovnih ustavnih<br />

načela, strukture ustava, kao i ustavne<br />

deklaracije. Ukoliko Ustavna komisija prihvati<br />

taj predlog, Potkomisija bi trebalo da se<br />

usredsredi na pitanja političkih institucija,<br />

izbornog sistema i organizacije vlasti. U<br />

nadležnosti Potkomisije za teritorijalnu<br />

organizaciju nalaze se pitanja koja se tiču<br />

teritorijalnog uređenja Srbije, i to: status<br />

pokrajina, decentralizacija i lokalna<br />

samouprava. U delokrugu rada Potkomisije<br />

za ljudska prava su: ljudska, politička,<br />

DRŽAVNI ORGANI<br />

jedinica pod neposrednom kontrolom<br />

Ministarstva odbrane državne zajednice.<br />

Vrhovni savet odbrane utvrdio je i sastav<br />

Odbora za koordinaciju reformi Vojske i<br />

sistema odbrane. Odbor će činiti ministar<br />

odbrane Boris Tadić, načelnik Generalštaba<br />

general-pukovnik Branko Krga, članovi Vlade<br />

Republike Srbije Nebojša Čović i Dušan<br />

Mihajlović ― kao predstavnici Srbije, a<br />

Blagoje Grahovac i Aleksandar Moštrokol –<br />

kao predstavnici Crne Gore.<br />

Ministarstvo odbrane državne zajednice<br />

donelo je odluku prema kojoj će javne<br />

nabavke u vrednosti većoj od 600.000 dinara<br />

biti u nadležnosti posebne uprave koja će<br />

uskoro biti osnovana u okviru Ministarstva.<br />

Nabavke čija se vrednost kreće u rasponu od<br />

10.000 do 600.000 dinara vršiće se u skladu<br />

sa odredbama Zakona o javnim nabavkama.<br />

Savet ministara Srbije i Crne Gore razrešio je<br />

dužnosti direktora Uprave carina Vladana<br />

Begovića nakon njegovog zahteva da bude<br />

prebačen na drugo radno mesto. U skladu sa<br />

odredbama Ustavne povelje Srbije i Crne<br />

Gore, Savezna uprava carina prešla je u<br />

nadležnost Republike Srbije.<br />

manjinska, ekonomska i socijalna prava, kao<br />

i ombudsman za ljudska prava. Ustavna<br />

komisija je izabrala državne funkcionere koji<br />

će voditi rad tri potkomisije. Za<br />

predsedavajućeg Potkomisije za osnovna<br />

pitanja i koordinaciju izabran je republički<br />

ministar pravde Vladan Batić, predsedavajući<br />

Potkomisije za teritorijalnu organizaciju je<br />

predsednik Skupštine Autonomne Pokrajine<br />

Vojvodine Nenad Čanak, dok je na čelu<br />

Potkomisije za ljudska prava republički<br />

ministar za državnu upravu i lokalnu<br />

samoupravu Rodoljub Šabić.<br />

Ustavna komisija je usvojila odluku o učešću<br />

stručnih i drugih lica i organizacija u njenom<br />

PULS � THE PULSE<br />

Jun 2003/June 2003<br />

Magazin o korupciji � A corruption-monitoring magazine<br />

29


� AKTIVNOSTI Državni organi �<br />

radu. Shodno ovoj odluci, svaki član Ustavne<br />

komisije ima pravo da angažuje po jednog<br />

stručnog savetnika koji može da prisustvuje<br />

sednicama, uz saglasnost njenih članova, i<br />

da učestvuje u raspravi. Svaka potkomisija<br />

može angažovati i tim stručnjaka, a<br />

sednicama Ustavne komisije mogu<br />

Poslanici Narodne skupštine Republike Srbije<br />

izglasali su Zakon o koncesijama.<br />

Odredbama Zakona predviđeno je da se<br />

koncesija može izdati na najduži rok od 30<br />

godina, na osnovu slobodne tržišne<br />

utakmice, učešća na tenderu i potpisivanja<br />

ugovora kojim se pravno garantuju uslovi i<br />

propisuje naknada za korišćenje prirodnih ili<br />

drugih nacionalnih resursa. Javni tender za<br />

davanje koncesija na korišćenje raspisuje<br />

ministar nadležan za određenu oblast, a<br />

predlog može podneti i autonomna pokrajina<br />

ili lokalna samouprava, ukoliko se predmet<br />

koncesije nalazi na njihovoj teritoriji.<br />

Koncesioni akt izdaje Vlada, dok će sve<br />

poslove voditi stručna komisija. Ako je<br />

predmet koncesije od strateškog značaja za<br />

Republiku, o davanju koncesije se najkasnije<br />

u roku od tri meseca izjašnjava Narodna<br />

skupština, dok ugovor sa budućim<br />

koncesionarom u ime Republike potpisuje<br />

Vlada. Amandman po kome će 30 odsto<br />

sredstava iz koncesione naknade koja se<br />

ostvari na teritoriji Vojvodine pripasti toj<br />

pokrajini postao je sastavni deo zakona.<br />

Zadržano je rešenje da se pet odsto<br />

sredstava izdvoji za finansiranje jedinica<br />

lokalne samouprave na čijem se području<br />

obavlja koncesiona delatnost.<br />

Narodna skupština je po hitnom postupku<br />

usvojila Zakon o odgovornosti za kršenje<br />

ljudskih prava. Odredbama Zakona<br />

obuhvaćeni su sadašnji i budući nosioci<br />

javnih funkcija u cilju preispitivanja<br />

odgovornosti u vezi sa eventualnim kršenjem<br />

Vlada Republike Srbije usvojila je Nacrt<br />

strategije za smanjenje siromaštva kojim se<br />

objedinjuju postojeće sektorske reformske<br />

strategije i utvrđuju prioriteti. Važnost napora<br />

koje Vlada preduzima na planu smanjenja<br />

siromaštva ogleda se u tome što će na taj<br />

prisustvovati i predstavnici domaćih<br />

nevladinih i stručnih organizacija. Ustavna<br />

komisija može doneti odluku da u njenom<br />

radu i radu potkomisija učestvuju predstavnici<br />

specijalizovanih međunarodnih organizacija<br />

na osnovu prethodno sklopljenog sporazuma.<br />

ljudskih prava u razdoblju od 1976. godine do<br />

danas. Za vremensku granicu vršenja<br />

pomenutih dela uzeta je ova godina jer je<br />

tada stupio na snagu Međunarodni pakt o<br />

građanskim i političkim pravima usvojen pod<br />

okriljem Ujedinjenih nacija. Oni za koje se<br />

utvrdi da su se ogrešili o ljudska prava biće<br />

razrešeni dužnosti ili će im biti onemogućeno<br />

kandidovanje na neku funkciju u narednih pet<br />

godina. Postupak preispitivanja odgovornosti<br />

za kršenje ljudskih prava biće u nadležnosti<br />

posebne komisije koju će činiti troje sudija<br />

Vrhovnog suda, tri pravna stručnjaka,<br />

zamenik Republičkog javnog tužioca i dva<br />

poslanika, pravnika po struci. Komisiju će u<br />

roku od 60 dana izabrati Narodna skupština,<br />

a kandidate za članove komisije predlagaće<br />

predsednik parlamenta.<br />

Narodna skupština je usvojila Zakon o<br />

prestanku važenja Zakona o Privrednoj<br />

komori Jugoslavije. Ovim zakonom ukida se<br />

Privredna komora Jugoslavije, a sve njene<br />

nadležnosti, sredstva i druga imovina prelaze<br />

na Privrednu komoru Srbije.<br />

Narodni poslanici su izglasali izmene<br />

Poslovnika rada koje predviđaju osnivanje<br />

četiri nova skupštinska odbora — za<br />

evropsku integraciju, ravnopravnost polova,<br />

smanjenje siromaštva i privredne reforme.<br />

Republički parlament je izabrao Gorana<br />

Radenovića za devetog člana Saveta za<br />

radiodifuziju, čime je omogućen početak rada<br />

tog tela.<br />

način biti uklonjena jedna od okolnosti koje<br />

podstiču visok nivo korupcije u javnom<br />

sektoru.<br />

Vlada je donela odluku o obrazovanju<br />

Komisije za ispitivanje sistema obezbeđenja<br />

PULS � THE PULSE<br />

Jun 2003/June 2003<br />

Magazin o korupciji � A corruption-monitoring magazine<br />

30


� AKTIVNOSTI Državni organi �<br />

republičkog premijera Zorana Đinđića, koja<br />

će ispitati činjenice u oblasti uređivanja,<br />

organizovanja i funkcionisanja sistema<br />

obezbeđenja. Vlada će objaviti zvanične<br />

rezultate rada Komisija. Na osnovu njih,<br />

uslediće i predlog odluke o nivou<br />

odgovornosti lica angažovanih u<br />

obezbeđenju premijera. Za predsednika<br />

Komisije imenovan je potpredsednik Vlade<br />

Žarko Korać, a za članove Svetozar Čiplić,<br />

sudija Ustavnog suda Srbije, Bruno Vekarić,<br />

sekretar Ministarstva pravde, Željko Rašeta,<br />

načelnik IV uprave Bezbednosnoinformativne<br />

agencije, Mihajlo Maksić,<br />

načelnik Odeljenja za organizaciju policije u<br />

Ministarstvu unutrašnjih poslova, Milovan<br />

Lapčević, pomoćnik načelnika Uprave za<br />

obezbeđenje u istom ministarstvu, kao i<br />

Budimir Babović, stručnjak za policijska<br />

pitanja.<br />

Vlada Republike Srbije je imenovala<br />

U okviru projekta Vlade Republike Srbije<br />

„Strategija za smanjenje siromaštva u<br />

Republici Srbiji” pokrenuta je internet<br />

prezentacija na adresi www.prsp.sr.gov.yu,<br />

na kojoj su javnosti dostupni nacrt ove<br />

strategije, podaci o životnom standardu<br />

stanovništva Srbije, kao i dokumenti o<br />

siromaštvu i vesti iz ove oblasti. Strategija za<br />

smanjenje siromaštva ima za cilj da uobliči<br />

Nakon ubistva republičkog premijera Zorana<br />

Đinđića, Ministarstvo unutrašnjih poslova<br />

Vlade Republike Srbije preduzelo je<br />

energičnu akciju pod nazivom „Sablja”. Cilj<br />

akcije bilo je identifikovanje, pronalaženje i<br />

hapšenje neposrednih izvršilaca atentata,<br />

njihovih podstrekača, pomagača,<br />

organizatora i drugih lica koja se mogu<br />

dovesti u vezu sa njima. Prema podacima<br />

koje je objavilo Ministarstvo unutrašnjih<br />

poslova, tokom trajanja ove akcije ukupno je<br />

privedeno 11.665 osoba, a po odredbama<br />

Uredbe o vanrednom stanju u policijskom<br />

pritvoru je zadržano 2.697 osoba. Podneto je<br />

3.560 krivičnih prijava protiv 3.946 osoba za<br />

5.671 krivično delo, a u pritvoru je još 26<br />

osoba koje treba da sasluša istražni sudija.<br />

Od kriminalaca je oduzeto više stotina<br />

Aleksandra Krstića za direktora Uprave<br />

carina, a Vladana Begovića na dužnost<br />

direktora Agencije za duvan Republike Srbije.<br />

Savet za borbu protiv korupcije izabrao je<br />

nove članove — Stjepana Gredelja, naučnog<br />

savetnika u Institutu za filozofiju i društvenu<br />

teoriju, Radmilu Vasić, profesora Pravnog<br />

fakulteta Univerziteta u Beogradu, advokata<br />

Dušana Slijepčevića i Vericu Barać,<br />

diplomiranog pravnika, koja je imenovana i<br />

za novog predsednika Saveta. Dosadašnji<br />

član Ivan M. Lalić izabran je za<br />

potpredsednika Saveta. Savet za borbu<br />

protiv korupcije doneo je odluku da njegovim<br />

sednicama ubuduće prisustvuje predsednik<br />

Vlade, dok će resorni ministri učestvovati u<br />

radu kada budu razmatrana pitanja iz njihove<br />

nadležnosti. U narednom razdoblju, Savet će<br />

razmatrati probleme u vezi sa procesom<br />

privatizacije i pitanjima dosadašnjih dodela i<br />

korišćenja nacionalnih frekvencija.<br />

plan nacionalnog razvoja zemlje, definiše<br />

mere koje bi Vlada trebalo da preduzme kako<br />

bi smanjila siromaštvo, kao i da integriše<br />

društvene, makroekonomske i strukturne<br />

elemente. Građani imaju mogućnost da<br />

preko ove internet strane učestvuju u izradi<br />

konačne verzije Strategije, dostavljanjem<br />

svojih primedbi elektronskim putem.<br />

komada dugih i kratkih cevi, više kilograma<br />

raznog eksploziva, detonatora i drugog<br />

diverzantskog materijala i opreme, kao i<br />

28.200 grama heroina, 463 grama kokaina,<br />

45 kilograma marihuane i 4.960 tableta<br />

sintetičke droge. U sklopu akcije predaje<br />

nedozvoljenog naoružanja i legalizacije<br />

oružja čije posedovanje nije zabranjeno,<br />

građani su policiji i vojsci predali 40.438<br />

komada oružja i minsko-eksplozivnih<br />

sredstava i 1.999.671 komad municije raznog<br />

kalibra. Podneto je ukupno 27.392 zahteva<br />

za legalizaciju oružja.<br />

Iz Resora javne bezbednosti Ministarstva<br />

unutrašnjih poslova Republike Srbije<br />

saopšteno je da je organizovani kriminal u<br />

Srbiji uništen i da se, bez obzira na ukidanje<br />

PULS � THE PULSE<br />

Jun 2003/June 2003<br />

Magazin o korupciji � A corruption-monitoring magazine<br />

31


� AKTIVNOSTI Državni organi �<br />

vanrednog stanja, sprovođenje akcije<br />

„Sablja” nastavlja. Akcija će u narednom<br />

periodu biti usredsređena na otkrivanje<br />

nezakonito stečenog novca i imovine<br />

pripadnika grupa organizovanog kriminala,<br />

kao i na suzbijanje korupcije i ilegalnih<br />

finansijskih tokova u Srbiji. Istraga će se<br />

voditi u saradnji sa nadležnim državnim<br />

organima zemalja bivše Socijalističke<br />

Federativne Republike Jugoslavije i drugih<br />

zemalja u okruženju. Osnovni cilj aktivnosti<br />

koje preduzuma Ministarstvo unutrašnjih<br />

poslova je da Srbija bude jedna od zemalja u<br />

regionu u kojoj neće biti organizovanog<br />

kriminala i nerasvetljenih najtežih krivičnih<br />

dela.<br />

Ministarstvo finansija i ekonomije Vlade<br />

Republike Srbije, prvi put posle Drugog<br />

svetskog rata, sprovodi postupak evidencije<br />

realne ekonomske snage građana koji će<br />

trajati do kraja juna. Nakon isteka tog roka,<br />

Poreska uprava će u naredna tri meseca<br />

proveriti i overiti poreske prijave građana.<br />

Osnovni cilj izrade evidencije je suzbijanje<br />

„sive ekonomije” koja je u protekloj deceniji<br />

predstavljala jedan od važnijih izvora<br />

korupcije u javnoj upravi. Evidencija realne<br />

ekonomske snage građana poslužiće kao<br />

osnov za borbu protiv poreske utaje kako bi<br />

se eliminisali slučajevi kontradiktornosti<br />

raskošnog života pojedinaca i njihovih<br />

poreskih prijava koje ukazuju na puko<br />

U sklopu predviđenih reformi zdravstvene<br />

politike Srbije koje bi trebalo da doprinesu<br />

suzbijanju korupcije u oblasti zdravstva,<br />

Ministarstvo zdravlja je otvorilo javnu<br />

raspravu o sačinjenim predlozima zakona o<br />

zdravstvenoj zaštiti i zakona o izmenama i<br />

dopunama zakona o zdravstvenom<br />

Novi direktor Uprave carina Aleksandar Krstić<br />

predstavio je program rada ove državne<br />

službe u narednom razdoblju. Ideje sadržane<br />

u programu odnose se na reorganizaciju i<br />

modernizaciju carinske službe, uvođenje<br />

discipline i timskog rada i smanjenje broja<br />

U sklopu aktivnosti koje Ministarstvo<br />

unutrašnjih poslova preduzima na<br />

međunarodnom planu najavljeno je skoro<br />

potpisivanje sporazuma o uzajamnoj saradnji<br />

u borbi protiv organizovanog kriminala sa<br />

Ministarstvom unutrašnjih poslova Republike<br />

Slovačke. Potpisivanje ovog sporazuma<br />

trebalo bi da doprinese naporima koje<br />

Slovačka, kao buduća članica Evropske<br />

unije, i Srbija, kao potencijalni kandidat za<br />

članstvo, preduzimaju u cilju ispunjavanja<br />

standarda Evropske unije u ovoj oblasti i radi<br />

zadržavanja organizovanog kriminala na<br />

svojim granicama.<br />

siromaštvo. Prema članu 186. Zakona o<br />

poreskom postupku, građani čija imovina<br />

prelazi vrednost od 20 miliona dinara<br />

obavezni su da podnesu prijave ne samo o<br />

ličnoj, već i o imovini povezanih lica, odnosno<br />

bračnog druga, roditelja i dece. Ukoliko<br />

građani ne prijave imovinu u predviđenom<br />

roku, za svaki mesec zakašnjenja platiće<br />

kaznu u iznosu od pet odsto od ukupne<br />

vrednosti imovine. Postupak prijavljivanja je<br />

tako osmišljen da podaci koji budu preuzeti<br />

od poreskih obveznika budu zaštićeni od<br />

neovlašćenog pristupa pojedinaca, ali će<br />

imena lica za koja se dokaže da su utajila<br />

porez, kao i podaci o kojim iznosima je reč,<br />

biti javno saopšteni.<br />

osiguranju. Tokom javne rasprave,<br />

Ministarstvo zdravlja će upoznati zdravstvene<br />

ustanove, sindikate, predstavnike političkih<br />

stranaka, nadležne odbore u republičkom i<br />

pokrajinskom parlamentu i fakultete sa<br />

predlozima ovih zakona.<br />

zaposlenih. U pogledu sprečavanja korupcije<br />

i drugih vidova zloupotreba javnih ovlašćenja,<br />

novo rukovodstvo carinske službe planira da<br />

ustanovi „terensku kontrolu” čiji će zadatak<br />

biti da nadzire špediciju unutar zemlje.<br />

PULS � THE PULSE<br />

Jun 2003/June 2003<br />

Magazin o korupciji � A corruption-monitoring magazine<br />

32


� AKTIVNOSTI Državni organi �<br />

Odeljenje upravne inspekcije Ministarstva za<br />

državnu upravu i lokalnu samoupravu Vlade<br />

Republike Srbije izvršilo je 132 inspekcijska<br />

pregleda u opštinskim upravama širom Srbije<br />

i naložilo izvršenje 1142 mere radi otklanjanja<br />

nedostataka. Inspekcijski pregledi bili su<br />

usmereni na rad opštinskih uprava van<br />

Beograda u oblasti radnih odnosa,<br />

kancelarijskog poslovanja, službene upotrebe<br />

jezika i pisma, kao i na planu primene<br />

Na zahtev Specijalnog republičkog tužioca,<br />

Posebno odeljenje Okružnog suda u<br />

Beogradu započelo je istražni postupak protiv<br />

45 osoba osumnjičenih za ubistvo premijera<br />

Zorana Đinđića i za umešanost u krivična<br />

dela sa elementima organizovanog kriminala.<br />

Iz Vrhovnog suda Republike Srbije najavljeno<br />

je da će suđenje osumnjičenima za ubistvo<br />

predsednika Vlade Republike Srbije Zorana<br />

Ustavni sud Republike Srbije oglasio je<br />

neustavnim odredbe člana 88, stav 1, tačke<br />

1. i 9. Zakona o izboru narodnih poslanika. U<br />

navedenim odredbama propisano je da<br />

narodnom poslaniku mandat na koji je biran<br />

prestaje pre roka ukoliko mu prestane<br />

članstvo u političkoj stranci, odnosno koaliciji<br />

na čijoj listi je izabran ili ako njegova stranka,<br />

odnosno koalicija budu izbrisane iz<br />

zvaničnog registra. Većina sudija zauzela je<br />

stanovište da primena spornih odredaba<br />

Zakona o izboru narodnih poslanika proizvodi<br />

situaciju u kojoj su političke stranke, a ne<br />

građani, osnovni i jedini nosioci političkog i<br />

parlamentarnog života. Sporne odredbe su u<br />

suprotnosti i sa članovima 42. i 44. Ustava ―<br />

zakonodavac ne može utvrđivanjem osnova<br />

za prestanak mandata rešavati problem<br />

očuvanja stranačke discipline niti pitanje<br />

Izvršni odbor Skupštine grada Niša osnovao<br />

je Komisiju za građanske inicijative čiji je<br />

zadatak da unapredi upravljanje budžetskim<br />

sredstvima predviđenim za donacije kao i da<br />

vrši kontrolu njihovog trošenja. Komisija ima<br />

sedam članova ― pripadnika različitih<br />

političkih stranaka zastupljenih u gradskom<br />

Zakona o pečatu. U toku rada inspekcijskih<br />

organa provereni su navodi iz velikog broja<br />

predstavki građana, a u jednom broju<br />

opštinskih uprava utvrđeno je da sekretari,<br />

odnosno načelnici opštinskih uprava, ne<br />

ispunjavaju uslove za obavljanje te funkcije<br />

pa su predsednicima opština data upozorenja<br />

da su u obavezi da u roku od 30 dana<br />

ponište rešenja o postavljenju ovih lica.<br />

Đinđića i bivšeg predsednika Predsedništva<br />

Srbije Ivana Stambolića početi pred<br />

posebnim sudom u narednih nekoliko<br />

meseci. Postupak će voditi Istražno odeljenje<br />

koje čine troje sudija i Krivično odeljenje koje<br />

čini devet sudija. Sudije koje će suditi<br />

optuženima za organizovani kriminal pre<br />

početka postupka pohađaće kurseve iz<br />

tehnike postupanja sa optuženima.<br />

održavanja stranke u političkom i pravnom<br />

životu između dva izborna ciklusa, a da time<br />

ne povredi ustavne odredbe koje opredeljuju<br />

karakter mandata narodnih poslanika kao i<br />

odredbe o političkim slobodama i pravima<br />

građana. U članu 76. Ustava stoji da poslanik<br />

predstavlja građane izborne jedinice i to ne<br />

uslovljava nikakvim ograničenjima niti<br />

uslovima a koji bi, u slučaju da ih poslanik ne<br />

poštuje, mogli dovesti do prestanka mandata.<br />

Prema mišljenju većine sudija Ustavnog<br />

suda, podjednako sporno rešenje odnosi se<br />

na činjenicu da je Zakonom o izboru narodnih<br />

poslanika predviđeno da bez mandata pre<br />

isteka roka mogu ostati samo poslanici<br />

stranaka i koalicija, dok isto ne važi za<br />

poslanike koje kandiduju grupe građana,<br />

čime je narušen član 13. Ustava.<br />

parlamentu, a predsednik ovog tela je<br />

potpredsednik gradske vlade Osman Balić.<br />

Cilj osnivanja ovog tela je da se prilikom<br />

donošenja odluka o dodeli sredstava iz<br />

budžeta, prvenstveno učesnicima tendera<br />

koje raspisuje gradska uprava, spreči sukob<br />

javnih i privatnih interesa.<br />

PULS � THE PULSE<br />

Jun 2003/June 2003<br />

Magazin o korupciji � A corruption-monitoring magazine<br />

33


� AKTIVNOSTI Nevladine organizacije �<br />

NEVLADINE ORGANIZACIJE<br />

Centar za menadžment je, uz podršku<br />

Kanadske agencije za međunarodni razvoj<br />

(CIDA), treći put realizovao specijalistički<br />

kurs savremene antikorupcijske<br />

metodologije, jedinstven vid obuke u oblasti<br />

prepoznavanja i suzbijanja problema<br />

korupcije. Okončan je i jednogodišnji<br />

specijalistički kurs o organizovanom<br />

kriminalu i politici borbe protiv<br />

organizovanog kriminala koji je podržao<br />

Institut za mir iz Vašingtona (USIP). Centar<br />

za menadžment od septembra nastavlja sa<br />

specijalističkom obukom u oblasti borbe<br />

protiv korupcije, uz pomoć Švedske agencije<br />

za inostrani razvoj i saradnju (SIDA).<br />

Više informacija možete pogledati na:<br />

www.management.org.yu/educat.php<br />

U okviru kampanje vršenja pritiska na<br />

republičku vladu da otpočne sa<br />

sprovođenjem procesa denacionalizacije,<br />

Udruženje građana za povraćaj oduzete<br />

imovine „Beograd” sprovelo je više različitih<br />

aktivnosti. Udruženje je organizovalo<br />

protestno okupljanje ispred Direkcije za<br />

građevinsko zemljište Beograda zbog 26<br />

zakazanih licitacija na kojima je na prodaju<br />

ponuđeno više od 120 parcela koje imaju<br />

privatne vlasnike. Druga akcija je<br />

sprovedena u vreme dok je trajala rasprava<br />

o Zakonu o planiranju i izgradnji u Narodnoj<br />

skupštini Republike Srbije. U okviru ove<br />

akcije, Udruženje je uputilo pismo svakom<br />

od narodnih poslanika, upozoravajući ih da<br />

će usvajanjem takvog zakona dati legitimitet<br />

ne samo oduzimanju imovine u posleratnim<br />

godinama već i nezakonitoj dodeli<br />

građevinskog zemljišta koja se odvijala<br />

tokom protekle decenije. Udruženje građana<br />

za povraćaj oduzete imovine „Beograd”<br />

počelo je i akciju prikupljanja 15 hiljada<br />

potpisa potrebnih za podnošenje Narodnoj<br />

skupštini na razmatranje Predloga zakona o<br />

vraćanju imovine koji su izradili stručnjaci<br />

okupljeni oko ove nevladine organizacije.<br />

Narodni pokret „Otpor” je nastavio<br />

sprovođenje višemesečne akcije koja ima za<br />

cilj da izvrši uticaj na republičke vlasti u<br />

pogledu sprovođenja postupka lustracije<br />

državnih funkcionera i službenika koji su se<br />

u vreme prethodne vlasti ogrešili o zakon.<br />

Predstavnici ove nevladine organizacije<br />

zatražili su odgovor od republičkog ministra<br />

finansija i ekonomije Božidara Đelića zašto<br />

su na pojedine funkcije u Poreskoj upravi<br />

Republike Srbije ponovo imenovane osobe<br />

za koje postoji sumnja da su umešane u<br />

zloupotrebe koje su počinjene za vreme<br />

prethodne vlasti. Oni su ukazali na sporan<br />

karakter imenovanja direktora, načelnika za<br />

drugostepeni postupak i kontrolu, kao i<br />

načelnika za materijalne i druge resurse u<br />

Poreskoj upravi ― regionalni centar Novi<br />

Sad.<br />

Detaljnije informacije možete pronaći na:<br />

www.otpor.com<br />

Transparentnost Srbija, domaći ogranak<br />

međunarodne nevladine organizacije<br />

Transparency International, sproveo je<br />

ispitivanje javnog mnjenja o sukobu javnog i<br />

privatnog interesa i slobodnom pristupu<br />

informacijama od javnog značaja.<br />

Istraživanje je obavljeno kao deo<br />

regionalnog projekta o odgovornosti organa<br />

vlasti koji se sprovodi u Hrvatskoj, Bosni i<br />

Hercegovini, Srbiji i Makedoniji. Anketa je<br />

PULS � THE PULSE<br />

Jun 2003/June 2003<br />

Magazin o korupciji � A corruption-monitoring magazine<br />

34


� AKTIVNOSTI Nevladine organizacije �<br />

pokazala da većina građana poseduje<br />

sposobnost prepoznavanja situacija u<br />

kojima dolazi do sukoba javnog i privatnog<br />

interesa. Prema rezultatima istraživanja,<br />

petina ispitanih građana smatra da sukob<br />

privatnog i javnog interesa predstavlja<br />

stavljanje ličnog interesa ispred opšteg.<br />

Preostali ispitanici sukob interesa određuju<br />

kao sticanje materijalne koristi, zloupotrebu i<br />

nelegalno bogaćenje (45 odsto), zloupotrebu<br />

vlasti i političku korist (11 odsto), te kao<br />

korupciju i obavljanje više funkcija (9 odsto).<br />

U ponašanje državnih funkcionera suprotno<br />

javnom interesu ispitanici su uvrstili davanje<br />

prednosti članovima sopstvene političke<br />

stranke pri zapošljavanju u državnoj službi,<br />

nepotizam i diskreciono pravo funkcionera<br />

da propise tumače kako im odgovara. Četiri<br />

petine ispitanika iznelo je stav da bi svi<br />

nosioci državnih funkcija trebalo da podatke<br />

o svojoj imovini učine dostupnim javnosti.<br />

Istraživanje je pokazalo da građani veruju da<br />

se sprečavanje sukoba interesa kod<br />

državnih funkcionera može sprovesti oštrim<br />

kaznenim merama, ili mehanizmima pomoću<br />

kojih može da se pokrene smena<br />

funkcionera osumnjičenih za sukob interesa.<br />

Za većinu građana neprihvatljivo je da<br />

državni funkcioneri prime i zadrže poklon u<br />

vidu novca, dragocenosti, opraštanja duga ili<br />

besplatnog letovanja. Prihvatljivi pokloni su<br />

ručak, suvenir i zdravstvene usluge, ali pod<br />

uslovom da njihova vrednost ne prelazi 100<br />

EUR. Drugi deo sprovedene ankete odnosi<br />

se na stavove građana o pitanju dostupnosti<br />

informacija od javnog značaja. Prema<br />

rezultatima ankete, samo 6,5 odsto<br />

ispitanika zna koje vrste informacija ima<br />

pravo da dobije od državnih organa. S druge<br />

strane, više od 80 odsto građana smatra da<br />

bi sve informacije od opšteg značaja trebalo<br />

da budu dostupne svima, dok je tri četvrtine<br />

ispitanika ocenilo da bi svi koji uskraćuju<br />

informacije na koje građani imaju pravo<br />

trebalo da budu kažnjeni. Građani, kao<br />

najveće probleme na planu pristupa<br />

informacijama od javnog značaja,<br />

doživljavaju zloupotrebu informacija koje<br />

državni organi poseduju o građanima,<br />

nedostupnost informacija o zakonima i<br />

propisima, nedovoljnu količinu informacija o<br />

radu državnih organa, kao i odsustvo<br />

informacija o državnim funkcionerima.<br />

Više podataka o ovome možete pogledati<br />

na: www.transparentnost.org.yu<br />

U sklopu kampanje „Otvorena opština” koja<br />

ima za cilj povećanje uvida javnosti u rad<br />

Skupšine opštine Prokuplje, Toplički centar<br />

za demokratiju i ljudska prava i Centar za<br />

razvoj Srbije podelili su građanima letke sa<br />

podacima o opštinskom budžetu za tekuću<br />

godinu. Na taj način, građani Prokuplja prvi<br />

put imaju mogućnost da se upoznaju sa<br />

sadržinom najznačajnijeg lokalnog političkog<br />

i finansijskog dokumenta. Upoznavanje<br />

građana sa budžetom trebalo bi da<br />

pomogne ostvarivanju narednog cilja ove<br />

kampanje u koju su uključeni i predstavnici<br />

opštinske vlasti — otvaranju javne rasprave<br />

o opštinskom budžetu za 2004. godinu.<br />

PULS � THE PULSE<br />

Jun 2003/June 2003<br />

Magazin o korupciji � A corruption-monitoring magazine<br />

35


� ISSUE HIGHLIGHTS<br />

CURRENT ISSUES<br />

Corruption and the Media<br />

The relationship between corruption and the<br />

media in Serbia can be viewed within two<br />

different contexts. On the one hand, just like<br />

all other social structures, the media have<br />

been succeptible to corruption in the previous<br />

political period in Serbia. On the other hand,<br />

the media play an important role in the<br />

process of fighting corruption. An<br />

independent and free press is one of the<br />

basic tools to address corruption, and the<br />

Serbian media have played a particularly<br />

pronounced role in this sense.<br />

The exact volume of corruption in Serbia is<br />

difficult to ascertain. There are no studious<br />

and reliable investigations of the<br />

phenomenon that would allow such an exact<br />

estimate, but it could be assumed that as a<br />

result of the emergence of systemic forms of<br />

corruption during the last decade of the 20 th<br />

century, a considerable part of Serbian<br />

journalism has had a tendency towards<br />

corruption. In principle, media analysts<br />

believe that the media and journalists who<br />

used to be controlled by the former Serbian<br />

autocratic regime had the most obvious<br />

tendency to be corrupt. State-owned media<br />

were directly controlled by the political parties<br />

in power during this period.<br />

After the political changes in Serbia since the<br />

Year 2000, various interepretations of the<br />

right to freedom of information have emerged<br />

through analysts of the freedom of<br />

experession. This also applies to the issue of<br />

corruption in the media, and critical analyses<br />

suggest that media corruption, which is<br />

realistically one of the most important themes<br />

for social discourse, has not yet been given<br />

the appropriate profile in the Serbian society.<br />

Such a situation is largely caused by a<br />

continued unfavourable set of circumstances<br />

within the media. The Serbian Government<br />

for its part has brought forward serious<br />

objections to the manner of reporting by<br />

some media, which is governed by<br />

sensationalism and is lacking in an objective,<br />

investigative journalism.<br />

REFORM OF LEGISLATION AND PUBLIC POLICY<br />

New Media Laws in Serbia<br />

Any successful anti-corruption policy<br />

presupposes a freedom of information, and<br />

such freedom cannot be secured without an<br />

appropriate legislation. Media laws in Serbia<br />

during the autocratic regime until the<br />

beginning of the 21 st century were quite<br />

inadequate and undemocratic, based on an<br />

open desire to maintain power by a narrow<br />

group of political parties. Consequently, such<br />

laws could not be the basis for a satisfactory<br />

level of respect of the rights of the media.<br />

With the adoption of the Law on Radio<br />

Broadcasting, which was enacted in mid-<br />

2002, the Law on Public Information, and the<br />

Law on Telecommunications, the latter two<br />

having been adopted in April and May 2003,<br />

respectively, the area of public information<br />

and radio transmissions in particular has<br />

started to be significantly reformed.<br />

The Law on Public Information states that<br />

public information is free and should be<br />

conducted in public interest. Any censorship,<br />

direct or indirect, is forbidden, and the Law<br />

introduced an array of new legal institutes<br />

and solutions (privatisation of the stateowned<br />

media, equal treatment of local and<br />

foreign physical and legal persons involved in<br />

the media business, prohibition of the<br />

establishment of monopolies, etc.). The Law<br />

on Radio Broadcasting regulates the<br />

conditions and the circumstances of work of<br />

radio stations, a Serbian Radio Broadcasting<br />

Agency has been established by the Law, as<br />

well as the institution of a public service of<br />

radio transmissions, and conditions and<br />

procedures have been specified for the issue<br />

of licences of radio and TV broadcasting.<br />

Although the Serbian Government<br />

representatives have described the Law on<br />

Telecommunications as a “technical<br />

document”, it is an important media law that<br />

regulates the area of telecommunications<br />

and media rights. The particular significance<br />

PULS � THE PULSE<br />

Jun 2003/June 2003<br />

Magazin o korupciji � A corruption-monitoring magazine<br />

36


� ISSUE HIGHLIGHTS<br />

of this law is in the fact that it legally regulates<br />

the rights to radio frequences (Article 2). This<br />

article specifies the conditions under which<br />

radio and TV broadcasts are possible.<br />

The new media laws in Serbia have been<br />

enacted with a delay, however, and this<br />

process has been marred by irregularities in<br />

the procedure of establishment of the Council<br />

of the Serbian Radio Broadcasting Agency, as<br />

well as the procrastination in the<br />

transformation of the state media. In the<br />

forthcoming period, apart from the application<br />

of new legal solutions that should make it<br />

easier to detect corruption cases in the media<br />

and make them public, further regulation is<br />

necessary in the area of broadcasting and the<br />

use of radiofrequences. A separate Law on<br />

the Free Access to Public Information is<br />

expected to be publicised soon, and this Act<br />

would make the work of the public<br />

administration considerably more transparent<br />

to the public. A first draft of this law has<br />

already been prepared by a government<br />

working group, and its enactment and<br />

operational processing will complete the<br />

process of innovation of the legislation in the<br />

area of public broadcasting.<br />

IN THE NEIGHBOURHOOD<br />

Corruption in Bulgaria<br />

Bulgaria belongs to a group of Southeastern<br />

European countries where corruption as a<br />

model of communication between the<br />

government and the citizens has a long<br />

history. The inheritance of the former,<br />

totalitarian social and political system, and the<br />

circumstances of a deep transitional crisis<br />

have acted as a stimulus for the further<br />

penetration of corruption into all areas of the<br />

society, including the government. The<br />

generally accepted view of the citizens is that<br />

corruption is useful in the conduct of daily<br />

business, and the high level of corruption in<br />

the public service, provide a partial<br />

explanation of why the Bulgarian authorities<br />

have avoided the more radical forms of anticorruption<br />

policy during the 1990s.<br />

From the Bulgarian Government point of view,<br />

the anti-corruption policy is seen primarily as<br />

a necessity arising from the demands of<br />

adoption of the standards of the European<br />

Union, in the context of efforts to join the EU,<br />

rather than as a sincere determination for<br />

deep reforms. The activities by the various<br />

Bulgarian governments during the last decade<br />

have been focused on the accession to large<br />

international organisations, as well as the<br />

joining to international mechanisms and<br />

instruments aimed to oversee the anticorruption<br />

policies. Initial efforts were made to<br />

build a normative and institutional anticorruption<br />

framework, but the most significant<br />

advancements have been made during the<br />

last two years, under the mandate of the<br />

current government led by Prime Minister<br />

Simeon Saxe-Coburg-Gotha. In this period a<br />

national anti-corruption strategy and the<br />

corresponding plan of activities have been<br />

adopted, and a special commission for the<br />

coordination of the implementation of this<br />

strategy has been established, tasked with<br />

analysing and overseeing the concrete<br />

measures taken in the context of the Strategy.<br />

Despite the serious improvements made in<br />

the anti-corruption policies and activities in<br />

Bulgaria, the Council of Europe has directed<br />

serious objections to this country, which<br />

mainly relate to the visible discord between<br />

the adopted modern anti-corruption legislation<br />

on the one hand, and the inefficiency of its<br />

implementation in practice. The detected<br />

omissions in the activities of the anticorruption<br />

bodies operating within the<br />

executive branch of government suggest a<br />

lack of real impartiality and independence,<br />

while some bodies do not have sufficiently<br />

wide ranging competencies that would enable<br />

them to achieve more significant results. With<br />

a view of these inadequacies, the EU has<br />

clearly stated to the Bulgarian authorities that<br />

a serious confrontation with corruption, and its<br />

bringing down to a reasonably low rate are the<br />

required steps on the way to a Bulgarian<br />

accession to the EU. If the ruling elites in<br />

Bulgaria truly wish that their people entered<br />

the family of the developed European nations,<br />

in the future they will be expected to<br />

demonstrate results in their determination to<br />

conduct an effective anti-corruption policy.<br />

PULS � THE PULSE<br />

Jun 2003/June 2003<br />

Magazin o korupciji � A corruption-monitoring magazine<br />

37

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!