You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
PULS � THE PULSE<br />
Izdavač/Publisher:<br />
Centar za menadžment<br />
The Management Center<br />
Adresa izdavača/<br />
Publisher's Address:<br />
Carigradska 3<br />
11108 Beograd<br />
SR Jugoslavija<br />
Tel/fax: (+381.11) 3346.368<br />
Tel: (+381.11) 3345.691<br />
E-mail:<br />
pulse@beotel.yu<br />
Website:<br />
www.management.org.yu<br />
Urednik/Editor:<br />
Aleksandra Đorđević<br />
Pomoćnik urednika/<br />
Assistant Editor:<br />
Mijodrag Radojević<br />
Redakcija/Editorial Board:<br />
Aleksandar Fatić<br />
Aleksandra Đorđević<br />
Mijodrag Radojević<br />
Srđan Korać<br />
Branislav Fatić<br />
Dobrivoje Radovanović<br />
Olivera Purić<br />
Svjetlana Nikolić<br />
Milenko Popović<br />
Tehnički urednik/<br />
Tehnical Editor:<br />
Snežana Milivojević<br />
Lektura i korektura/<br />
Linguistic editing:<br />
Sonja Radojević-Sekulović<br />
Urednik internet izdanja/<br />
Internet edition Editor:<br />
Goran Todorov<br />
Projekat podržava/<br />
Supported by:<br />
Ambasada Kraljevine Holandije<br />
Beograd<br />
CENTAR ZA MENADŽMENT � JUN 2003 ― THE MANAGEMENT CENTER � JUNE 2003<br />
Mediji i <strong>korupcija</strong><br />
A corruption-monitoring magazine<br />
Novi medijski zakoni u Srbiji<br />
AKTUELNI PROBLEMI<br />
REFORMA ZAKONODAVSTVA I JAVNE POLITIKE<br />
Zloupotrebe u privredi kao nezakonit način<br />
finansiranja političkih stranaka<br />
Tipični oblici korupcije u rukovođenju državnim<br />
preduzećima<br />
Korupcija u Bugarskoj<br />
DR@AVNI ORGANI<br />
U FOKUSU JAVNOSTI<br />
NEVLADINE ORGANIZACIJE<br />
2<br />
10<br />
18<br />
20<br />
OKO NAS<br />
23<br />
AKTIVNOSTI<br />
29<br />
34<br />
ISSUE HIGHLIGHTS<br />
36
� AKTUELNI PROBLEMI<br />
MEDIJI I KORUPCIJA<br />
Sloboda izražavanja mišljenja odvajkad slovi<br />
za jednu od osnovnih ljudskih sloboda i<br />
prava. Sredinom XVII veka engleski pesnik<br />
Džon Milton uputio je poslanicima<br />
Parlamenta govor-spis Aeropagitiku, jedno<br />
od najranijih i najznačajnijih dela napisanih u<br />
odbranu slobode štampe. Ustajući protiv<br />
cenzure, Milton je istakao da je zatiranje<br />
slobode štampe nepravda koja vodi<br />
samovlasti. Osporavajući cenzuru i druge<br />
oblike ograničavanja prava na slobodu<br />
štampe, smatrao je da „ako nam je namera<br />
da nadziremo štampu da bismo popravili<br />
navike i običaje ljudi, moramo da nadziremo i<br />
sve drugo što sem čitanja čovek čini u<br />
slobodno vreme...” 1 Dva veka kasnije,<br />
istaknuti predstavnik liberalizma Džon Stjuart<br />
Mil konstatuje da je uloga slobodne štampe,<br />
o kojoj kako tvrdi ne treba posebno<br />
raspravljati, da bude „branik protiv<br />
korumpirane i tiranske vlasti”. 2 Misao o<br />
slobodnoj i nezavisnoj štampi već tada je<br />
uzela maha a, kako primećuje na šaljiv način<br />
jedan teoretičar, ograničavanje štampe „u<br />
stvari obezbeđuje uslove za pravljenje<br />
grešaka i nanošenje nepravde. Onog<br />
trenutka kada se povuče pravo na<br />
kritikovanje, izvršna vlast čini sve one<br />
budalaštine koje su prirodne za diktature” 3 .<br />
Iako su devetnaestovekovni vlastodršci u<br />
Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama<br />
„osuđivali” slobodnu i nezavisnu štampu kao<br />
utopijsku ideju, ona je već tada stekla<br />
karakter „sedme sile” i „četvrte vlasti”.<br />
Doprinos slobode štampe postao je vidljiv u<br />
uspostavljanju demokratije, u borbi za<br />
1<br />
Džon Milton, Aeropagitika i drugi spisi sa<br />
građanskim slobodama, „Filip Višnjić”, Beograd,<br />
1990, str. 47.<br />
2<br />
Džon Stjuart Mil, O slobodi, „Filip Višnjić”, Beograd,<br />
1988, str. 48.<br />
3<br />
Harold Laski, Sloboda u modernoj državi, Radnička<br />
štampa, Beograd, 1985, str. 262.<br />
građanska prava, omogućavanju legitimnih<br />
izbora. Njen poseban zadatak sastojao se i u<br />
suzbijanju korupcije ― u onom vidu dobro<br />
poznate političke i stranačke podmitljivosti.<br />
Njena uloga u borbi protiv korumpirane vlasti<br />
dobijala je na značaju ukoliko je nezavisnost<br />
sredstava informisanja bila više zaštićena. To<br />
je bilo značajno u procesu izgradnje moderne<br />
javne uprave koja se transformisala u javni<br />
servis oslobodivši se birokratske tradicije.<br />
Poverenje građana u demokratske institucije<br />
bilo je moguće ako je važilo pravilo da se<br />
njihova delatnost odvija na načelima<br />
vladavine prava i bez znatnog upliva<br />
koruptivnog ponašanja državnih službenika.<br />
Sloboda informisanja ima status osnovnog<br />
ljudskog prava. Budući da je u tesnoj vezi sa<br />
slobodom mišljenja, za slobodu informisanja<br />
koristi se i odrednica ― sloboda izražavanja<br />
mišljenja. 4 U međunarodnim dokumentima i<br />
deklaracijama prihvaćen je pravnofilozofski<br />
princip da nema demokratije bez prava na<br />
slobodu izražavanja mišljenja. Ovo pravo<br />
priznaje se svakom licu bez ograničenja. U<br />
članu 19. Univerzalne deklaracije o ljudskim<br />
pravima stoji, kao pravnoobavezujući<br />
standard za sve zemlje članice Ujedinjenih<br />
nacija, da „svako ima pravo na slobodu<br />
mišljenja i izražavanja, što obuhvata i pravo<br />
da ne bude uznemiravan zbog svog<br />
mišljenja, kao i pravo da traži, prima i širi<br />
obaveštenja i ideje bilo kojim sredstvima i<br />
bez obzira na granice.” 5 Međunarodni pakt o<br />
građanskim i političkim pravima pod pravom<br />
na slobodu izražavanja podrazumeva<br />
„slobodu traženja, primanja i širenja<br />
obaveštenja i ideja svake vrste, bez obzira na<br />
4 Uporediti: Vojin Dimitrijević i Milan Paunović,<br />
Ljudska prava, Beogradski centar za ljudska prava,<br />
Beograd, 1997, str. 319.<br />
5 Univerzalni dokumenti o ljudskim pravima,<br />
Beogradski centar za ljudska prava, Beograd, 2001,<br />
str. 19.<br />
PULS � THE PULSE<br />
Jun 2003/June 2003<br />
Magazin o korupciji � A corruption-monitoring magazine<br />
2
� AKTUELNI PROBLEMI Mediji i <strong>korupcija</strong> �<br />
granice, bilo usmeno, pismeno, putem<br />
štampe ili u umetničkom obliku, ili ma kojim<br />
drugim sredstvom po svom izboru.” 6<br />
Istovremeno, u ovom dokumentu (član 19,<br />
tačka 2) priznaje se u određenim slučajevima<br />
i mogućnost ograničavanja korišćenja<br />
slobode informisanja. Slično rešenje nudi i<br />
Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava<br />
i osnovnih sloboda koju je doneo Savet<br />
Evrope. Najpre se utvrđuje da pravo na<br />
slobodu izražavanja „uključuje slobodu<br />
posedovanja sopstvenog mišljenja, primanja i<br />
saopštavanja informacija i ideja bez mešanja<br />
javne vlasti i bez obzira na granice...” (član<br />
10, tačka 1) 7 , a zatim proširuje katalog<br />
mogućnosti sprečavanja korišćenja slobode<br />
informisanja u odnosu na Međunarodni pakt<br />
(član 10, tačka 2). Polazeći od načela da je<br />
pravo na slobodu informisanja neotuđivo,<br />
Američka konvencija o ljudskim pravima ima i<br />
drugačiji pristup od navedenih deklaracija i<br />
dokumenata ⎯ zabranjuje i indirektno<br />
sprečavanje slobode izražavanja koje se<br />
sastoji u „posrednim postupcima i<br />
sredstvima, kao što su zloupotreba vladine ili<br />
privatne kontrole nad snabdevanjem<br />
novinskim papirom, radijskim frekvencijama<br />
ili napravama ili opremom koji se koriste za<br />
širenje informacija, ili bilo koji postupak koji<br />
ima za cilj da spreči saopštavanje i kruženje<br />
ideja i mišljenja (čl. 13, st. 3)” 8 .<br />
Slobodni i nezavisni <strong>mediji</strong> su osnova razvoja<br />
demokratskih ustanova i institucija. Ipak,<br />
kako naglašavaju istraživači u oblasti medija,<br />
u eri globalizacije i razvoja korporativističkih<br />
mehanizama odlučivanja, nezavisni i<br />
slobodni <strong>mediji</strong> su sve više pred opasnošću<br />
od njihove politizacije i cenzure. Umesto<br />
slobodnih, postoje kontrolisana i usmeravana<br />
sredstva informisanja. Savremeni<br />
„demokratski Levijatan” izmiče nadzoru<br />
javnog mnjenja, obim protoka informacija od<br />
6 Ibid, član 19, str. 45.<br />
7 Prevod teksta Evropske konvencije za zaštitu<br />
ljudskih prava i osnovnih sloboda objavljen je u<br />
specijalnom dodatku dnevnog lista Danas od 04.<br />
04. 2003. godine. Prijemom Crne Gore i Srbije u<br />
Savet Evrope i naknadnom ratifikacijom od strane<br />
Saveznog parlamenta, Evropska konvencija za<br />
zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda je postala<br />
pravno obavezujući dokument za našu zemlju.<br />
8 Ibid, Dimitrijević i Paunović, Ljudska prava, str.<br />
322.<br />
javnog značaja se sužava suptilnim<br />
mehanizmima manipulacije, a u ključnim<br />
društvenim segmentima funkcionišu<br />
neodgovorne ustanove, što vodi zloupotrebi<br />
vlasti. 9<br />
Italijanski teoretičar Đovani Gocini<br />
ističe da se u pojedinim evropskim državama<br />
primećuje trend koncentracije medijskog<br />
vlasništva i povezanost sa političkim<br />
strankama, „s mogućim pogubnim<br />
posledicama po dobro funkcionisanje<br />
pluralističke demokratije.” 10<br />
U zemljama u tranziciji, značaj uspostavljanja<br />
nezavisnih medija ima ogromnu važnost u<br />
procesu konstituisanja javnog mnjenja i<br />
civilnog društva. Posle višedecenijskog<br />
modela autoritarnog javnog informisanja u<br />
kome su svi izvori informisanja bili strogo<br />
kontrolisani i u kome je „delikt mišljenja”<br />
sputavao svaku mogućnost razvoja<br />
istraživačkog novinarstva, nastanak<br />
slobodnih i nezavisnih sredstava javnog<br />
informisanja, kao neophodnih institucija u<br />
borbi protiv korupcije, uslovljava rešavanje<br />
dve grupe problema. Nasleđene teškoće su<br />
strukturne prirode i podrazumevaju, pre<br />
svega, sprovođenje decentralizacije i<br />
dekoncentracije sredstava informisanja. To<br />
znači, razvlašćivanje i sprečavanje<br />
preovlađujućeg uticaja političkih i ekonomskih<br />
struktura na medije. Istovremeno, tranzicija<br />
medija označava vlasničku transformaciju<br />
štampanih i elektronskih glasila što dovodi do<br />
uspostavljanja pluraliteta u oblasti<br />
izražavanja mišljenja i uspostavljanje javnog<br />
informativnog servisa. Pored strukturnih<br />
teškoća, u zemljama u tranziciji pojavljuju se i<br />
kadrovski problemi ― neophodnost stručnog<br />
usavršavanja novinara i stvaranje tzv.<br />
specijalista za praćenje pojedinih oblasti,<br />
između ostalog i korupcije. Fizički integritet i<br />
socijalna egzistencija novinara koji istražuju<br />
oblast korupcije je u većoj meri ugrožene,<br />
nego što je to slučaj sa njihovim kolegama<br />
koji se bave drugim oblastima. Li Taker, član<br />
međunarodne organizacije Human Rights<br />
Watch, podseća da su širom sveta novinari<br />
koji se bave korupcijom u opasnosti, te da je<br />
u Meksiku, u poslednjih dvadeset godina,<br />
9<br />
Džon Kin, Mediji i demokratija, „Filip Višnjić”,<br />
Beograd, 1995, str. 74-75.<br />
10<br />
Đovani Gocini, Istorija novinarstva, Klio, Beograd,<br />
2001, str. 398.<br />
PULS � THE PULSE<br />
Jun 2003/June 2003<br />
Magazin o korupciji � A corruption-monitoring magazine<br />
3
� AKTUELNI PROBLEMI Mediji i <strong>korupcija</strong> �<br />
ubijeno petnaest novinara koji su istraživali<br />
povezanost državnih i policijskih struktura sa<br />
šefovima podzemlja koji krijumčare drogu. 11<br />
U Srbiji, i posle dve godine, nije rasvetljeno<br />
ubistvo novinara Milana Pantića, za koga se<br />
smatra da je stradao jer je ispitivao slučajeve<br />
privrednog kriminala i korupcije u jagodinskoj<br />
opštini. Uspostavljanjem odgovarajućih<br />
mehanizama pravne zaštite i određenog<br />
stepena socijalne sigurnosti moguće je bolje<br />
zaštititi položaj novinara. Poseban problem u<br />
zemljama u tranziciji je još uvek prisutna<br />
svest o autocenzuri koja, u uslovima<br />
neizgrađenih demokratskih institucija i<br />
pritisaka na novinare, ima realnog osnova.<br />
Tranzicija medija u postkomunističkim<br />
zemljama suočava se i sa novim<br />
opasnostima, kao što je pojava nove vrste<br />
monopola i medijske koncentracije. U Rusiji<br />
je 90-ih godina prošlog veka došlo do<br />
uspostavljanja oligopola a medijske kuće su<br />
postale zastupnici interesa kapitala i političke<br />
moći. 12 Politički uticaj na medije u<br />
postkomunističkim državama nije<br />
zanemarljiv. On se prenosi i drugim<br />
kanalima, interesnim povezivanjem političara<br />
i vlasnika medija. Političari dobijaju<br />
povlašćeno reklamno vreme, a vlasnici<br />
medija političku zaštitu i privilegije u<br />
korišćenju radiodifuznog prostora. Prisutan je<br />
još jedan vid koruptivnog ponašanja u oblasti<br />
medija ― naručivanje tekstova za kompanije<br />
i političke stranke. Iako je teško eliminisati<br />
korupciju ovog tipa, ona se može delimično<br />
preduprediti uvođenjem zakonske obaveze,<br />
kao što je to slučaj u Sloveniji, stavljanja<br />
napomene uz tekst da postoji sukob interesa,<br />
odnosno da je novinar povezan sa firmom o<br />
kojoj piše.<br />
O odnosu korupcije i medija možemo govoriti<br />
u dva konteksta. U prvom, <strong>mediji</strong> su kao i sve<br />
druge društvene strukture podložni korupciji.<br />
Novinari, urednici i vlasnici listova mogu<br />
zloupotrebiti slobodu štampe i emitovati i<br />
11 Lee Tucker, „Censorship and Corruption:<br />
Government Self-Protection through Control of the<br />
Media”, Corruption & Democracy, Institute for<br />
Constitutional & Legislative Policy, Budapest, 1994,<br />
str. 185.<br />
12 Videti: Monro E. Prajs i Piter E. King, Povoljno<br />
okruženje za slobodne i demokratske medije, Medija<br />
centar, Beograd, 2001, str. 18.<br />
distribuirati lažne vesti dobijajući novac,<br />
poklone ili primajući drugu vrstu usluga. Drugi<br />
kontekst sagledavanja odnosa medija i<br />
korupcije tiče se uloge koju sredstva<br />
informisanja imaju u suzbijanju korupcije. Po<br />
mišljenju Čarlsa Luisa, osnivača i izvršnog<br />
direktora Centra za javni integritet iz<br />
Vašingtona, dva institucionalna mehanizma<br />
su bitna za pomoć u suzbijanju korupcije i<br />
demokratizaciju ⎯ slobodni <strong>mediji</strong> i razvijeno<br />
civilno društvo sa nevladinim organizacijama<br />
i javnim interesnim grupama. 13 Mediji, kao<br />
jedna od osnovnih poluga civilnog društva,<br />
predstavljaju efikasnu branu „kvarenju” vlasti.<br />
U društvu u kome je obezbeđena njihova<br />
sloboda i dostupnost informacija od javnog<br />
značaja, istraživačko novinarstvo<br />
„razobličava političku korupciju, nedolično<br />
ponašanje i pogrešno upravljanje” 14 . Funkcija<br />
sredstava javnog informisanja se upoređuje i<br />
sa ulogom psa čuvara demokratije i u<br />
razotkrivanju korupcije. 15<br />
Baveći se problemom korumpiranosti u<br />
<strong>mediji</strong>ma, kanadski novinar Majk Mekgro<br />
ističe da <strong>korupcija</strong> novinara dovodi u pitanje<br />
integritet novinarske profesije, ali da je ta<br />
pojava prisutna širom sveta. 16 U Rusiji je<br />
javna tajna da su novinari korumpirani i da<br />
postoji tradicija lokalnih političkih kandidata<br />
da naručuju afirmativne tekstove o sebi; u<br />
Kini je moguće za skromnu svotu novca<br />
„obezbediti” tekst o vašem preduzeću i<br />
novom proizvodu, dok se u Argentini<br />
zabranjuje objavljivanje teksta u vodećim<br />
novinama ukoliko se ne poštuje uređivačka<br />
politika ― da pišete pozitivno o vladajućoj<br />
stranci. Asocijacija novinara Makedonije<br />
najavila je da će objaviti crnu listu novinara i<br />
izdavača koji su poznati kao plaćenici<br />
vladinih ministara ili političkih partija. Ujedno,<br />
oni obećavaju da će ići toliko daleko da će<br />
13<br />
Charles Lewis, „The Role of Media and Non-<br />
Govermental Organizations in Fighting Corruption”,<br />
Corruption & Democracy, str. 179.<br />
14<br />
Džon Kin, Mediji i demokratija, „Filip Višnjić”,<br />
Beograd, str. 105.<br />
15<br />
Daglas A. Andersen i Brus D. Itjun, Pisanje vesti i<br />
izveštavanje za današnje medije, Medija centar,<br />
Beograd, 2001, str. 398.<br />
16<br />
Mike McGraw, „Money vs. Ethics a Balancing Act”,<br />
IPI Global Journalist, Volume 9, Number 1, 2003,<br />
The magazine of the International Press Institute,<br />
Vienna, Austria, str. 18-21.<br />
PULS � THE PULSE<br />
Jun 2003/June 2003<br />
Magazin o korupciji � A corruption-monitoring magazine<br />
4
�AKTUELNI PROBLEMI Mediji i <strong>korupcija</strong> �<br />
korumpiranim novinarima zabraniti dalji rad.<br />
Pojava korupcije u novinarskoj profesiji<br />
zahteva i odgovarajuće načine<br />
suprotstavljanja. Etički kodeksi širom sveta<br />
navode korupciju u <strong>mediji</strong>ma kao povredu<br />
moralnih principa slobodnog novinarstva.<br />
Deklaracija o pravima i obavezama Evropske<br />
zajednice primanje mita svake vrste od<br />
strane novinara, urednika i vlasnika lista<br />
smatra teškom povredom profesije i ukazuje<br />
na potrebu poštovanja prava na slobodan<br />
pristup informacijama od javnog značaja. 17 U<br />
Etičkom kodeksu društva profesionalnih<br />
novinara proklamuje se da je dužnost<br />
novinara da odbiju poklone, nadoknade,<br />
besplatna putovanja i poseban tretman, klone<br />
se dodatnih poslova, političkog angažovanja i<br />
zvaničnog položaja i rada u lokalnim<br />
organizacijama ukoliko to kompromituje<br />
novinarski integritet. 18 Po Deklaraciji o<br />
načelima poštovanja novinara koju je usvojila<br />
Međunarodna federacija novinara 1986.<br />
godine, teškim prestupom etičkog principa<br />
novinarske profesije, smatra se „primanje<br />
mita u bilo kom obliku radi objavljivanja ili<br />
prikrivanja informacije” (član 8). 19<br />
Nezavisnost novinarske profesije i zabrana<br />
primanja mita jasno su istaknute i u moralnim<br />
kodeksima pojedinih zemalja. Novinarski<br />
kodeks sa osnovnim smernicama za<br />
redakcijski rad koji je usvojio Nemački savet<br />
za štampu ističe da konflikt interesa šteti<br />
ugledu štampe, pa „svi novinari ili izdavači<br />
koji pored svog publicističkog rada obavljaju i<br />
neku drugu funkciju, na primer u vladi, upravi<br />
ili privrednom preduzeću, moraju voditi<br />
računa o striktnom razdvajanju ovih funkcija.<br />
Isto važi i u obrnutom slučaju. Sukob interesa<br />
šteti ugledu štampe” (član 6, smernica 6.1). 20<br />
U članu 15. Novinarskog kodeksa navodi se<br />
da su „prihvatanje ili odobravanje privilegija<br />
17<br />
Etički kodeksi za štampane i elektronske medije,<br />
Nezavisno udruženje novinara Srbije, Beograd, 1999,<br />
str. 26-27.<br />
18<br />
Videti: Daglas A. Andersen i Brus D. Itjun, Pisanje<br />
vesti i izveštavanje za današnje medije, Medija centar,<br />
Beograd, 2001, dodatak: A, str. 407.<br />
19<br />
Etički kodeksi za štampane i elektronske medije, Ibid,<br />
str. 91.<br />
20<br />
Nemački savet za štampu, Novinarski kodeks sa<br />
osnovnim smernicama za redakcijski rad, Konrad<br />
Adenauer fondacija, Beograd, 2002, str. 14.<br />
bilo koje vrste, koje bi mogle nauditi slobodi<br />
odlučivanja izdavača i redakcije, nespojivi sa<br />
ugledom, nezavisnošću i zadatkom štampe.<br />
Onaj ko se može podmititi radi širenja ili<br />
neobjavljivanja vesti postupa protiv časti i<br />
slobodnog novinarstva.” 21 Takođe, u smernici<br />
1. istog člana savetuje se izdavačkim<br />
kućama i redakcijama da ne prihvataju<br />
poklone čija je vrednost iznad društvenih i<br />
poslovnih manira, jer to šteti slobodi<br />
odlučivanja izdavačke kuće i redakcije, kao i<br />
nezavisnom rasuđivanju novinara. Kodeks<br />
prakse koji su usvojili predstavnici industrije<br />
štampe u Velikoj Britaniji 1990. godine<br />
zabranjuje novinarima da direktno ili preko<br />
posrednika daju novac za informaciju<br />
svedocima ili potencijalnim svedocima<br />
suđenja koja su u toku, izuzev u slučaju<br />
postojanja „legitimnog javnog interesa.” 22<br />
Istovremeno, navode se i načini izveštavanja<br />
novinara u posebnim okolnostima. Kodeks<br />
ponašanja Britanskog nacionalnog udruženja<br />
novinara iz 1994. godine u članu 8. sadrži<br />
preporuku da novinari ne primaju mito ili ne<br />
dopuste da ih nešto drugo spreči u<br />
profesionalnom obavljanju dužnosti. 23<br />
Zabrana primanja mita i sprečavanje sukoba<br />
interesa na sličan način uređuje se i u<br />
zemljama u tranziciji.<br />
U članu 8. Etičkog kodeksa novinara<br />
Nezavisnog udruženja novinara Srbije od<br />
1994. godine stoji da je novinar dužan da<br />
„odlučno izbegava sve privilegije koje bi<br />
mogle da utiču na nezavisno obavljanje<br />
njegove dužnosti”, dok je u članu 12.<br />
Kodeksa novinara Jugoslavije od 1998.<br />
godine normirano da „ne sme da prima<br />
poklone, novac i druge materijalne<br />
nadoknade za obavljanje redakcijskog<br />
zadatka”. 24<br />
Obim korupcije u <strong>mediji</strong>ma u Srbiji je teško<br />
utvrditi. O tome nema studioznih i pouzdanih<br />
istraživanja, ali činjenica da je u poslednjoj<br />
deceniji XX veka nastala <strong>korupcija</strong><br />
sistemskog tipa navodi nas na zaključak da<br />
21 Ibid, 21.<br />
22 Etički kodeksi za štampane i elektronske medije,<br />
Nezavisno udruženje novinara Srbije, Beograd, 1999,<br />
str. 43.<br />
23 Ibid, str. 47.<br />
24 Ibid, str. 94.<br />
PULS � THE PULSE<br />
Jun 2003/June 2003<br />
Magazin o korupciji � A corruption-monitoring magazine<br />
5
�AKTUELNI PROBLEMI Mediji i <strong>korupcija</strong> �<br />
je dobar deo srpskog novinarstva bio<br />
naklonjen korupciji. Naime, ne osporava se<br />
teza da su <strong>mediji</strong> i novinari koji su bili pod<br />
kontrolom prethodnog režima istovremeno<br />
bili i korumpirani.<br />
Profesor Pravnog fakulteta u Beogradu<br />
Jovica Trkulja smatra da srpsko novinarstvo<br />
snosi ogromnu odgovornost za nedaće koje<br />
su nas zadesile i tvrdi da je „deo novinara,<br />
potkupljen i medijski podržavan od vlasti,<br />
izgubio smisao za realnost i promovisao<br />
nacionalističke strasti i pogubne političke<br />
odluke”. 25 Zanemarivanjem pravila etičkog<br />
kodeksa nastalo je „politikantsko, vazalno<br />
novinarstvo sačinjeno od brojne armije<br />
partijskih škrabala i portparola, kabinetskih<br />
savetnika i ‘PR eksperata’, ali i korumpiranih<br />
urednika, direktora i drugih novinarskih<br />
poslenika, koji zarad višeg statusa, privilegija,<br />
ekspresne političke ili profesionalne<br />
promocije prihvataju podanički odnos<br />
medijskih lakeja i ketmana”. 26 Istovremeno,<br />
<strong>mediji</strong> su predstavljali uticajnu političku silu<br />
prethodne vlasti. Ukoliko je teško proceniti<br />
obim korupcije u <strong>mediji</strong>ma, lakši deo posla<br />
nastaje ako analiziramo oblike i mehanizme<br />
korupcije u sredstvima informisanja.<br />
U vreme Miloševićevog režima,<br />
uspostavljena je direktna partijska kontrola<br />
nad Radio-televizijom Srbije. Na čelu ove<br />
najvažnije medijske kuće postavljane su<br />
osobe od poverenja, visoki državni<br />
funkcioneri vladajuće koalicije Socijalističke<br />
partije Srbije i Jugoslovenske udružene<br />
levice. Vodeći novinari i urednici bili su<br />
partijski lojalni, propagirajući medijski rat<br />
protiv političkih neistomišljenika. Zauzvrat,<br />
dobijali su niz pogodnosti ― stanove i/ili<br />
stambene kredite, ogromne zarade, vredne<br />
poklone... Pojedini novinari su gradili i<br />
političku karijeru napredujući u nomenklaturi<br />
vlasti, a bilo je slučajeva da se vlast<br />
oduživala nudeći i ambasadorska mesta.<br />
Istovremeno, za tadašnju opoziciju Radiotelevizija<br />
Srbije je predstavljala simbol<br />
režima; bila je prokazana kao „TV Bastilja” u<br />
25 Jovica Trkulja, „Kraj mita o nezavisnom<br />
novinarstvu”, Rekonstrukcija institucija: godinu dana<br />
tranzicije u Srbiji, Institut za filozofiju i društvenu<br />
teoriju, Beograd, 2002, str. 472.<br />
26 Loc. cit.<br />
kojoj su vesti koje nisu odgovarale volji vlasti<br />
bile zamenjene lažima. Stoga je, po pravilu,<br />
od početka devedesetih godina prošlog veka<br />
većina zahteva u opozicionim protestima bila<br />
usmerena na promene u uređivačkoj politici<br />
Radio-televizije Srbije i smenu pojedinih<br />
urednika i novinara.<br />
Sličan mehanizam korupcije i načina<br />
informisanja funkcionisao je u svim javnim<br />
glasilima ― štampanim i elektronskim,<br />
regionalnim i lokalnim, koja su bila pod<br />
„darežljivom rukom” vladajuće koalicije.<br />
Direktori javnih glasila imali su odrešene ruke<br />
u korišćenju i raspolaganju novčanim<br />
sredstvima potrebnim za finansiranje medija.<br />
Deo tog novca se odlivao u privatne džepove<br />
ili je transferisan u stranačke kase. Nakon<br />
političkih promena krajem 2000. godine, bila<br />
je pokrenuta istraga protiv bivšeg direktora<br />
novinske agencije TANJUG i bivšeg direktora<br />
novinsko-izdavačkog preduzeća „Novosti”<br />
zbog zloupotrebe službenog položaja.<br />
Novinari, pod pretnjom otkaza i<br />
nemogućnosti da pronađu zaposlenje u<br />
svojoj struci, pristajali su na pravila igre koja<br />
su diktirali moćnici. Istovremeno, ogroman<br />
broj novinara zaposlenih u javnim glasilima je<br />
dobio otkaze.<br />
Prethodni režim koristio je suptilnije metode<br />
korupcije prema sredstvima informisanja ―<br />
nisu bila pod direktnom stranačkom<br />
kontrolom. Vlast je nastojala da vlasnike<br />
medija kontroliše na više načina. Servilnim<br />
elektronskim <strong>mediji</strong>ma obezbeđene su<br />
privilegije u pogledu korišćenja radiodifuznog<br />
prostora, sponzori su koristili reklamni prostor<br />
na tim televizijama, a njihova konkurencija je<br />
bespoštedno uništavana. Zauzvrat, vlasnici<br />
medija su uzvraćali političkom podobnošću.<br />
U pogledu štampanih medija gotovo da nije<br />
bilo veće razlike. Prethodna vlast je, kako<br />
ističe nekadašnji glavni urednik beogradskog<br />
nedeljnika NIN Stevan Nikšić, „na sve<br />
moguće načine pokušavala da pomogne<br />
barem onim novinskim izdavačima koji su joj<br />
bili lojalni. Oslobađala ih je svih mogućih<br />
poreza i doprinosa, obezbeđivala im<br />
novinsku hartiju po povlašćenim cenama i,<br />
povrh toga, svim mogućim političkim,<br />
policijskim i fizičkim sredstvima nastojala da<br />
PULS � THE PULSE<br />
Jun 2003/June 2003<br />
Magazin o korupciji � A corruption-monitoring magazine<br />
6
� AKTUELNI PROBLEMI Mediji i <strong>korupcija</strong> �<br />
uništi njihovu konkurenciju na tržištu”. 27<br />
Prethodna vlast je koristila više metoda<br />
pritisaka na nepodobne medije. Nezavisno<br />
udruženje novinara Srbije je izvršilo<br />
klasifikaciju i nabrojalo njegove oblike.<br />
Sredstva pritisaka na medije se klasifikuju u<br />
četiri grupe: pravna i parapravna, ekonomska<br />
i finansijska, likvidacija i fizičko ugrožavanje<br />
novinara i psihološki pritisci i<br />
onemogućavanje rada redakcijama i<br />
novinarima. 28 U okviru pravnih i vanpravnih<br />
mehanizama, prethodni režim je neposlušne<br />
medije kažnjavao: izricanjem kazni po<br />
Zakonu o javnom informisanju, kao i u<br />
sudskim i upravnim postupcima, vanrednim<br />
merama Vlade (uvoz roto-papira, izazivanje<br />
veštačke nestašice i kontrola cena novinskih<br />
glasila što je vodilo nerentabilnom<br />
poslovanju), administrativnim preprekama,<br />
preuzimanjem medija od strane države,<br />
zabranom rada nezavisnim <strong>mediji</strong>ma i<br />
uskraćivanjem dozvola za rad. U odsustvu<br />
zakonske zabrane osnivanja informativnih<br />
glasila od strane političkih stranaka, koalicija,<br />
njihovih udruženja i preduzeća, vladajuća<br />
koalicija je osnovala više lokalnih i<br />
regionalnih radio-televizijskih glasila,<br />
neposredno uoči izbora 2000. godine.<br />
Tehnička oprema za početak rada većine<br />
ovih elektronskih emitera je prikupljena na<br />
nezakonit način. 29<br />
U vreme Miloševićevog režima nije bilo<br />
uslova za aktivnu ulogu medija u borbi protiv<br />
korupcije, jer nisu postojali uslovi da rad<br />
državnih organa bude izložen javnosti a<br />
pravo na slobodu informisanja bude<br />
zaštićeno. 30 Štaviše, vlast je sprečavala<br />
istraživanja o korupciji, objavljivanje tekstova<br />
i emitovanje audio-vizuelnih informacija o<br />
ovoj temi. Ukoliko bi pisali o korupciji, u koju<br />
27 Stevan Nikšić, „Mediji bez promena”,<br />
Rekonstrukcija institucija: godinu dana tranzicije u<br />
Srbiji, Institut za filozofiju i društvenu teoriju, Beograd,<br />
2002, str. 467.<br />
28 Dosije o represiji, br. 4/2000, Nezavisno udruženje<br />
novinara Srbije, Beograd, 2000, str. 10-14.<br />
29 Videti: „U fokusu javnosti”, Puls, Centar za<br />
menadžment, februar-mart 2003, Beograd, str. 29-30.<br />
30 Sonja Biserko, „Mediji su sada transparentniji”,<br />
Suočavanje sa demokratijom: izbor rasprava s javnih<br />
tribina Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji od<br />
septembra 2001. do juna 2002, Helsinški odbor za<br />
ljudska prava, Beograd, 2002, str. 6.<br />
su umešani političari na vlasti, <strong>mediji</strong>ma je<br />
pretila tužba po Zakonu o informisanju.<br />
Tipičan primer je tzv. „Žitna afera” koju je<br />
svojevremeno Zoran Đinđić, kao lider<br />
opozicione stranke, pokrenuo protiv Mirka<br />
Marjanovića bivšeg predsednika Vlade Srbije<br />
zbog umešanosti u korupciju oko finansijskih<br />
malverzacija za izvozom i uvozom šećera.<br />
Mediji su tada veoma stidljivo izveštavali o<br />
ovom slučaju, izbegavajući da tadašnjeg<br />
predsednika Vlade dovedu u direktnu vezu<br />
sa ovom korupcijskom aferom. No, <strong>mediji</strong><br />
pod kontrolom režimskih stranaka naprosto<br />
su se utrkivali u otkrivanju i izmišljanju<br />
korupcije lokalne vlasti koja je bila u posedu<br />
opozicionih stranaka.<br />
Posle političkih promena u Srbiji od 2000.<br />
godine, prisutne su različite interpretacije<br />
poštovanja prava na slobodu informisanja i<br />
uloge medija u suzbijanju korupcije. Kritičke<br />
analize navode da <strong>korupcija</strong> u <strong>mediji</strong>ma, kao<br />
jedna od najznačajnijih tema, još uvek nije<br />
dobila odgovarajući značaj. 31 Naime, stanje u<br />
<strong>mediji</strong>ma je još uvek nepovoljno. Naglašava<br />
se da je vlast odlugovlačila sa donošenjem<br />
zakonske regulative. Zakon o radiodifuziji<br />
donet je tek sredinom 2002. godine. Skoro<br />
godinu dana kasnije, usvojeni su i Zakon o<br />
telekomunikacijama i Zakon o javnom<br />
informisanju, dok odgovarajući akt o<br />
slobodnom pristupu informacijama od javnog<br />
značaja još uvek nije donet. Mogu se navesti,<br />
doduše retke, kritike i od strane predstavnika<br />
vlasti pa se priznaje da trenutak donošenja<br />
ovih zakona nije dobro odabran, što se<br />
tumači i „izvesnom nelagodnošću prema<br />
slobodnim <strong>mediji</strong>ma.” 32 Time se čini<br />
opravdanom pretpostavka da su zakoni<br />
doneti i kao rezultat međunarodnih pritisaka i<br />
preuzetih obaveza po osnovu članstva u<br />
Savetu Evrope, a da je u međuvremenu vlast<br />
koristila mogućnost da uspostavi kontrolu<br />
nad <strong>mediji</strong>ma. 33 Kritike su upućene otezanju<br />
sa transformacijom Radio-televizije Srbije u<br />
javni servis i uspostavljanju moratorijuma na<br />
raspodelu frekvencija i neprimenjivanju<br />
31 Helsinški odbor za ljudska prava, Ljudska prava u<br />
senci nacionalizma, Helsinški odbor za ljudska prava<br />
u Srbiji, Beograd, 2002, str. 286.<br />
32 Slobodan Lalović, „Opasno čišćenje minskog<br />
polja”, Danas, 08. 05. 2003.<br />
33 Nikšić, ibid, str. 464.<br />
PULS � THE PULSE<br />
Jun 2003/June 2003<br />
Magazin o korupciji � A corruption-monitoring magazine<br />
7
� AKTUELNI PROBLEMI Mediji i <strong>korupcija</strong> �<br />
Zakona o radiodifuziji. Neizvesnost oko<br />
načina raspodele radiofrekvencija dovela je<br />
do udvoričkog ponašanja pojedinih medija<br />
prema pojedinim vladajućim političkim<br />
strankama.<br />
Kritički nastrojeni analitičari političkih zbivanja<br />
u Srbiji smatraju da se, uprkos promeni<br />
političkog režima, odnos državne vlasti<br />
prema <strong>mediji</strong>ma nije bitnije promenio. 34<br />
Prisutni su pritisci na pojedine medije i<br />
novinare (posebno se pominje slučaj<br />
navodnih pretnji koje je nedavno šef Biroa za<br />
komunikacije Vlade Srbije uputio urednici<br />
nedeljnika VIN), ukazuje se na prisutnu<br />
autocenzuru u <strong>mediji</strong>ma, navodi se da nema<br />
kritičkog odnosa prema predstavnicima vlade<br />
u onim slučajevima kada postoji sumnja da<br />
su se ponašali na nezakonit način, a da<br />
državni zvaničnici u slučajevima kada se<br />
kritički izveštava o njihovim zloupotrebama<br />
ovlašćenja posežu za tužbama protiv medija,<br />
što ugrožava slobodu informisanja i proces<br />
demokratizacije. 35<br />
Politički ambijent u kome su sve učestaliji<br />
sukobi između lidera vladajuće koalicije ne<br />
pogoduje javnosti rada državnih organa i<br />
slobodi informisanja. U medijskom ratu<br />
vladajućih stranaka, sredstva informisanja su<br />
poluga političara. 36 Prestanak direktnih<br />
televizijskih prenosa zasedanja Narodne<br />
skupštine interpretira se od strane<br />
opozicionih parlamentarnih stranaka kao još<br />
jedan atak na slobodu informisanja.<br />
Televizijski prenosi sednica Narodne<br />
skupštine Republike Srbije predstavljaju<br />
tekovinu opozicionih protesta koji su<br />
kulminirali 1997. godine, kada je parlament<br />
doneo posebnu odluku kojom se ovo pravo<br />
priznaje. Istraživači u oblasti medijskih<br />
sloboda i prava Monro Prajs i Piter King<br />
savetuju da bi u zemljama u tranziciji vlade<br />
trebalo da razmotre mogućnost da se<br />
zakonodavne sednice emituju uživo”. 37 Sa<br />
34 „Pritisci i napadi sve brojniji”, Danas, 05. 05. 2003.<br />
35 Videti analizu Izveštaja američke nevladine<br />
organizacije Freedom House o slobodi štampe u<br />
svetu (Annual Report 2002):<br />
http://www.freedomhouse.org/research/specreports/ar<br />
2002.pdf,str. 14-15, 09. 06. 2003.<br />
36 Helsinški odbor za ljudska prava, ibid, str. 286.<br />
37 Monro E. Prajs i Piter E. King, Povoljno okruženje<br />
za slobodne i demokratske medije, str. 82.<br />
mogućom pretpostavkom nastanka nove<br />
parlamentarne i političke krize, ulje na vatru<br />
dodaje način ukidanja prenosa skupštinskih<br />
sednica i obrazloženje koje su tom prilikom<br />
izneli nadležni organi. Najpre je direktor<br />
Radio-televizije Srbije izjavio da će direktnih<br />
prenosa biti ako to bude Skupština zahtevala,<br />
potom je usledila preporuka vršioca dužnosti<br />
predsednika Republike i predsednice<br />
Narodne skupštine da Upravni odbor Radiotelevizije<br />
Srbije razmotri mogućnost nastavka<br />
emitovanja skupštinskih sednica, da bi se<br />
Upravni odbor negativno izjasnio o ovom<br />
predlogu napominjući da o prenosu<br />
skupštinskih sednica ne odlučuje Narodna<br />
skupština, kao i da zbog tehničkih problema<br />
Radio-televizija Srbije nije u mogućnosti da<br />
nastavi sa njihovim prenosom. 38<br />
međuvremenu, ponuđeno je kompromisno<br />
rešenje po kome bi poseban parlamentarni<br />
kanal emitovao na radio-talasima prenose<br />
skupštinskih zasedanja.<br />
Predstavnici medija imali su u poslednje<br />
vreme brojne pritužbe na račun Vlade. Oni<br />
su uputili kritike na račun pojedinih rešenja u<br />
Zakonu o slobodnom informisanju i na<br />
ponašanje pojedinih vladinih funkcionera.<br />
Između ostalog, predstavnici medija su<br />
zatražili i ukidanje poreza na promet na<br />
štampane medije. Poslednji zahtev Vlada je<br />
prihvatila, tako da u Predlogu zakona o<br />
porezu na promet nije predviđeno<br />
oporezivanje novina. Vlada je, sa svoje<br />
strane, iznela primedbe na način<br />
izveštavanja pojedinih medija tvrdeći da u<br />
izveštavanju medija preovlađuje<br />
senzacionalizam i nedostaje objektivno i<br />
istraživačko novinarstvo. 39<br />
U četvrtom stubu Strategije za borbu protiv<br />
korupcije, koju je Vlada Republike Srbije<br />
usvojila prošle godine, predviđa se „učešće<br />
građanskog društva u borbi protiv<br />
korupcije” koja se sastoji i u slobodi<br />
38 Uporediti: „Crkvenjakov: direktni prenosi ako<br />
skupština to zahteva”, Politika 24. 04. 2003 (Tanjug);<br />
M.T., „Nezavisni TV prenosi”, Danas, 15. 05. 2003;<br />
„Andrić: Skupština ne naređuje televizijske prenose”,<br />
Politika, 25. 05. 2003 (Tanjug).<br />
39 O.D., „Premijer sumnja u dobre namere glodura”,<br />
Danas, 30. 04. – 02. 05. 2003; M. M. Tušup, „Samo<br />
slepci ne vide napredak”, Danas, 21. 05. 2003.<br />
PULS � THE PULSE<br />
Jun 2003/June 2003<br />
U<br />
Magazin o korupciji � A corruption-monitoring magazine<br />
8
� AKTUELNI PROBLEMI Mediji i <strong>korupcija</strong> �<br />
informisanja. 40 U ovom pogledu, stanje u<br />
<strong>mediji</strong>ma još uvek nije zadovoljavajuće, a<br />
odgovornost snosi Vlada, ali i sredstva<br />
informisanja. Sredinom 2002. godine, u<br />
jednom intervjuu, potpredsednik Vlade Srbije<br />
Žarko Korać je primetio: „Zar vi ne vidite da<br />
postoje <strong>mediji</strong> kod nas u kojima se plaća<br />
objavljivanje tekstova? Da li znate da postoje<br />
novinari koji su na platnom spisku stranaka i<br />
moćnih grupa?” 41 Rezultati policijske akcije<br />
„Sablja” idu u prilog ovoj tvrdnji. Otkriven je<br />
još jedan slučaj korupcije u <strong>mediji</strong>ma. Naime,<br />
kriminalna organizacija „Zemunski klan”<br />
finansirala je pojedine medije u Srbiji koji su<br />
obavljali dužnost njenih nezvaničnih<br />
portparola, pa je na osnovu rešenja<br />
Ministarstva kulture i javnog informisanja<br />
Republike Srbije od 18. 03. 2003. godine,<br />
Trgovinski sud u Beogradu 03. 04. 2003.<br />
doneo odluku kojom je pokrenut postupak<br />
likvidacije dva izdavačka preduzeća sa<br />
sedištem u Beogradu koja su bila izdavači<br />
kontroverznih novinskih glasila.<br />
U zemljama u tranziciji, kojima pripada i<br />
Srbija, sredstva informisanja se suočavaju sa<br />
dve opasnosti. Najpre, da se ograničavanjem<br />
prava na slobodno informisanje onemogući<br />
da se sredstva javnog informisanja afirmišu<br />
kao značajni činioci u suzbijanju korupcije.<br />
Potom, da <strong>korupcija</strong> zahvati sredstva<br />
informisanja, putem interesnog povezivanja<br />
novopečenih i starih vlasnika medija i<br />
političkih i ekonomskih struktura.<br />
U pogledu ostvarivanja pretpostavki za<br />
afirmisanje uloge sredstava informisanja u<br />
borbi protiv korupcije u Srbiji, neophodno je:<br />
zaokružiti pravni okvir medijskih zakona<br />
donošenjem zakona o slobodnom pristupu<br />
informacijama od javnog značaja; otvoriti<br />
medijski prostor u pogledu dostupnosti<br />
informacija i preobraziti Radio-televiziju Srbije<br />
u javni servis, što je uslov decentralizacije i<br />
dekoncentracije medija u procesu tranzicije.<br />
Novinari koju su etiku svoje profesije žrtvovali<br />
40 Videti:<br />
http://www.srbija.sr.gov.yu/cms/view.php?id?=1097,<br />
17. 03. 2003.<br />
41 Reporter, 30. 07. 2003, (ostali podaci nisu<br />
navedeni), cit. u: Helsinški odbor za ljudska prava u<br />
Srbiji, Ljudska prava u senci nacionalizma, Beograd,<br />
Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji, str. 299.<br />
političkim ambicijama i lukrativnim interesima,<br />
i dalje nesmetano obavljaju, uz izvesne<br />
izuzetke, svoj posao. Stoga je neophodno<br />
pročišćenje novinarskog staleža od ranijih<br />
grehova, pogotovo u javnim informativnim<br />
glasilima. Potrebno je i kompetentno i<br />
istraživačko novinarstvo. Delikatan karakter<br />
otkrivanja slučajeva korupcije neizostavno<br />
uslovljava pojavu novinara koji poseduju,<br />
pored neophodnih znanja iz određenih<br />
oblasti, i druge kvalitete ― strpljivost i<br />
marljivost u prikupljanju informacija i<br />
činjenica. Kontinuirano obrazovanje i<br />
specijalizacija novinara predstavljaju uslov<br />
pravovremenog i efikasnog otkrivanja<br />
slučajeva korupcije.<br />
I kada otkriju slučajeve korupcije, novinari su<br />
u dilemi da li da takve informacije obznane.<br />
Pored „peglanja” tekstova od strane glavnih<br />
urednika i unutrašnje cenzure u okviru svojih<br />
informativnih kuća, novinari su izloženi<br />
pritiscima od strane političkih i drugih<br />
moćnika, što vodi autocenzuri. U tom smislu,<br />
na zakonodavnom planu mogu se uspostaviti<br />
adekvatniji pravni mehanizmi zaštite<br />
novinara, a u socijalnom pogledu poboljšati<br />
njihov status i uslovi rada. Niske zarade<br />
novinara i njihova slaba socijalna zaštita,<br />
delimično su uzrokovani odsustvom<br />
solidarnosti i trvenjem između više strukovnih<br />
sindikata. Materijalne nedaće, tehničke<br />
teškoće i pritisci od strane političkih i drugih<br />
interesnih grupa nisu pogodan teren za<br />
uspostavljanje nezavisnosti novinarske<br />
profesije i medija, a time i slobode<br />
informisanja koja je neophodna pretpostavka<br />
uspešne borbe protiv korupcije.<br />
PULS � THE PULSE<br />
Jun 2003/June 2003<br />
Magazin o korupciji � A corruption-monitoring magazine<br />
9
� REFORMA ZAKONODAVSTVA I JAVNE POLITIKE<br />
NOVI MEDIJSKI ZAKONI<br />
U SRBIJI<br />
Narodna skupština Republike Srbije je prošle<br />
godine donela Zakon o radiodifuziji (Službeni<br />
glasnik RS, br. 42/2002) a nedavno i nove<br />
propise koji omogućavaju reformu<br />
zakonodavstva u oblasti medija. Pored<br />
Zakona o javnom informisanju (Službeni<br />
glasnik RS, broj 43/2003), usvojen je i Zakon<br />
o telekomunikacijama (Službeni glasnik RS,<br />
br. 44/2003), a uskoro se očekuje i donošenje<br />
zakona o slobodnom pristupu informacijama<br />
od javnog značaja. Prednacrt zakona o<br />
slobodnom pristupu informacijama od javnog<br />
značaja izradila je vladina radna grupa;<br />
njegovim donošenjem, kao i usvajanjem<br />
podzakonskih akata, biće dovršen proces<br />
kompletiranja i inoviranja zakonodavstva u<br />
oblasti prava radiodifuznih preduzeća.<br />
Postoji više činilaca koji su uslovili donošenje<br />
novih zakona u oblasti medija. Zakonski<br />
propisi koji su regulisali pravo radiodifuznih<br />
preduzeća nisu bili usklađeni sa<br />
međunarodnim standardima te su<br />
omogućavali značajnu kontrolu i uticaj izvršne<br />
vlasti na medije. Tako je Parlamentarna<br />
skupština Saveta Evrope ukazala da je jedna<br />
od obaveza Srbije, kao članice državne<br />
zajednice koja je pristupila Savetu Evrope, da<br />
pre održanih izbora donese nove zakone o<br />
radiodifuziji i javnom informisanju. 1<br />
Neophodnost demokratizacije i uspostavljanja<br />
slobodnih i nezavisnih sredstava javnog<br />
informisanja bio je jedan od ključnih razloga<br />
donošenja novih medijskih zakona, pri čemu<br />
se prethodni zakoni koji su regulisali medijsku<br />
sferu ocenjuju kao „loši i nedemokratski”. 2<br />
1 Videti: član 12. Mišljenja Parlamentarne skupštine<br />
Saveta Evrope, br. 239, od 24. 09. 2002, odeljak IIIc.<br />
Tekst člana 12. preuzet je iz: Evropski forum, br. 4,<br />
april 2003, str. 12 (objavljeno kao dodatak nedeljnika<br />
Vreme, br. 642, od 24. aprila 2003).<br />
2 Dejan Milenković, U susret Zakonu o radiodifuziji,<br />
Dosije, br. 8/2001, Nezavisno udruženje novinara<br />
Srbije, Beograd, 2001, str. 48.<br />
Poseban razlog za usvajanje novih zakona u<br />
oblasti javnog informisanja i prava<br />
radiodifuznih preduzeća je nekoherentnost i<br />
nekonzistentnost prethodne normativne<br />
regulacije medijskog prostora. U Saveznoj<br />
Republici Jugoslaviji je postojala podela<br />
nadležnosti između saveznog i republičkog<br />
nivoa. Po Saveznom ustavu od 1992. godine,<br />
savezna vlast je bila nadležna u oblasti<br />
„tehničko-tehnoloških i sistema veza” (član 77,<br />
tačka 4) dok je Ustavom Srbije određeno da<br />
Republika „uređuje i obezbeđuje” oblast<br />
„društvenog i javnog informisanja” (član 72,<br />
tačka 6). Pošto je Ustav Republike Srbije<br />
donet pre Ustava Savezne Republike<br />
Jugoslavije, Srbija je u periodu od 1990. do<br />
1992. godine donela niz propisa u oblasti<br />
prava radiodifuznih preduzeća, što je bilo u<br />
nadležnosti savezne države. Iako je postojala<br />
ustavna obaveza usklađivanja i prenošenja<br />
nadležnosti sa republičkog na savezni nivo, to<br />
nije učinjeno. Zbog toga je u pogledu prava<br />
radiodifuznih preduzeća, ali i u drugim<br />
oblastima, postojala neusklađenost pravnih<br />
propisa. To je omogućilo različito tumačenje<br />
saveznih i republičkih odredbi, što je izazivalo<br />
probleme u postupku primene zakona u<br />
medijskoj sferi, naročito prilikom izdavanja<br />
dozvola za dodelu frekvencija. 3<br />
Konstituisanjem zajednice Srbije i Crne Gore,<br />
ovlašćenja u oblasti regulisanja<br />
telekomunikacija prenose se na republike<br />
članice, što je uslovilo donošenje posebnog<br />
zakona o telekomunikacijama Republike<br />
Srbije.<br />
Osim pomenutih razloga za donošenje<br />
medijskih zakona, na usvajanje novog Zakona<br />
o javnom informisanju uticala je još jedna<br />
okolnost. Narodna skupština je posebnom<br />
3 Aleksandra Rabrenović, Slobodan Kremenjak, Miloš<br />
Živković, Robert Rittler, Pravo radiodifuznih<br />
preduzeća, Centar za unapređivanje pravnih studija,<br />
Beograd, 2001, 16–20 str.<br />
PULS � THE PULSE<br />
Jun 2003/June 2003<br />
Magazin o korupciji � A corruption-monitoring magazine<br />
10
� REFORMA ZAKONODAVSTVA I JAVNE POLITIKE<br />
odlukom od 2001. godine stavila van snage<br />
„Šešeljev zakon” (Zakon o informisanju od<br />
1998. godine), osim u normama koje se<br />
odnose na upis u registar javnih glasila i<br />
objavljivanja odgovora i ispravki. 4 Time je<br />
stvorena pravna praznina koja se mogla<br />
nadomestiti jedino donošenjem novog zakona<br />
o javnom informisanju. Izrada Predloga<br />
zakona o javnom informisanju je trajala preko<br />
dve godine. U radu Radne grupe učestvovali<br />
su pravnici-eksperti u oblasti medija, esnafska<br />
udruženja novinara, uz značajnu pomoć<br />
međunarodnih organizacija. Donošenje<br />
Zakona je nekoliko puta odlagano a kao<br />
razlog kašnjenja je navedena, prema rečima<br />
potpredsednika Vlade Srbije Žarka Koraća,<br />
činjenica da Radna grupa nije mogla da<br />
usaglasi određena zakonska rešenja. 5<br />
Zakon o javnom informisanju<br />
U javnosti su prisutne različite kvalifikacije<br />
načina donošenja i teksta Zakona o javnom<br />
informisanju. Vlada i članovi Radne grupe za<br />
izradu Predloga zakona o javnom informisanju<br />
smatraju da je to „najbolji zakon koji smo do<br />
sada imali”, da je usaglašen sa Evropskom<br />
konvencijom o ljudskim pravima i, kako<br />
naglašavaju, da je dobio „prelaznu ocenu” od<br />
strane Saveta Evrope i Organizacije za<br />
evropsku bezbednost i saradnju. 6 Ove stavove<br />
ne dele parlamentarne opozicione stranke i<br />
predstavnici udruženja novinara. Tokom<br />
skupštinske rasprave o Predlogu zakona o<br />
javnom informisanju, opozicija je iznela više<br />
kritičkih primedbi. Prigovor se, najpre, upućuje<br />
načinu usvajanja Zakona. Vlada je, po<br />
mišljenju opozicije, oklevala više od dve<br />
godine da bi u vreme vanrednog stanja po<br />
hitnom postupku usvojila Zakon o javnom<br />
informisanju. Skupštinska rasprava, vođena<br />
bez prava televizijskog prenosa, nije pružila<br />
mogućnost javnosti da se upozna sa<br />
stavovima opozicionih stranaka, pa je time<br />
narušena demokratska procedura u<br />
donošenju ovog akta. Opozicioni poslanici<br />
zameraju Vladi da je otezanjem sa<br />
donošenjem Zakona o javnom informisanju<br />
4<br />
Zakon o prestanku važenja Zakona o javnom<br />
informisanju, Službeni glasnik RS, br. 11/2001.<br />
5<br />
M. Nikić, G. Novaković, „Sloboda uz odgovornost”,<br />
Politika, 15. 04. 2003.<br />
6<br />
M. Tohov, „Veljanovski: Najbolji zakon koji smo<br />
dosad imali”, Danas, 15. 04. 2003.<br />
stvarala „haos u medijskoj sferi”, čime je<br />
nastojala da vrši pritisak i uspostavi kontrolu<br />
nad sredstvima javnog informisanja. Naredna<br />
primedba odnosi se na amandmane koje je<br />
Vlada ugradila u Predlog zakona o javnom<br />
informisanju neposredno pre njegovog ulaska<br />
u skupštinsku proceduru, mimo znanja i<br />
konsultacije sa članovima Radne grupe.<br />
Karakter ovih amandmana se ocenjuje kao<br />
„represivan” za novinare. 7 Na tekst Zakona o<br />
javnom informisanju upućene su i kritike ― da<br />
sadrži odredbe kojima se ugrožava pravo na<br />
slobodnu javnu reč, da novinari nisu dovoljno<br />
zaštićeni od raznih oblika pritisaka, kao i da se<br />
stvara mogućnost autocenzure. I pored<br />
kritičkih primedbi, Predlog zakona o javnom<br />
informisanju usvojen je i dobrim delom<br />
glasova opozicionih poslanika, što se u praksi<br />
parlamentarizma u Srbiji od kraja 2001.<br />
godine retko dešavalo. Od 201 prisutnog<br />
narodnog poslanika, za Predlog zakona o<br />
javnom informisanju republičke vlade glasao<br />
je 151 poslanik.<br />
Zakon o javnom informisanju u članu 1, stav 1.<br />
određuje pravo na javno informisanje kao<br />
pravo na slobodu javnog izražavanja<br />
mišljenja. Elemente ovog prava precizira<br />
ističući da javno informisanje obuhvata:<br />
„slobodu prikupljanja, istraživanja,<br />
objavljivanja i širenja ideja, informacija i<br />
mišljenja, slobodu štampanja i distribucije<br />
(rasturanja) novina i drugih javnih glasila,<br />
slobodu proizvodnje i emitovanja radio i<br />
televizijskog programa, slobodu primanja<br />
ideja, informacija i mišljenja, kao i slobodu<br />
osnivanja pravnih lica koja se bave javnim<br />
informisanjem”. U posebnom odeljku pod<br />
naslovom „Načela javnog informisanja”<br />
(članovi 2–10), uređuju se osnovni principi<br />
javnog informisanja: sloboda javnog<br />
informisanja, obaveza novinarske pažnje,<br />
informisanje o stvarima od interesa za javnost,<br />
ostvarivanje prava posebnih kategorija lica,<br />
ravnopravan tretman stranih i domaćih pravnih<br />
lica u oblasti javnog informisanja, zabrana<br />
svakog oblika monopola, načelo da se norme<br />
Zakona ne mogu tumačiti i primeniti tako da to<br />
dovodi do ukidanja nekog prava ili njegovog<br />
ograničenja u većoj meri nego što je to<br />
7 B. Tončić – M. Tohov, „Da li paragrafi štite ili<br />
disciplinuju novinare”, Danas, 16. 04. 2003; M. Nikić,<br />
G. Novaković, „Sloboda uz odgovornost”, Politika, 15.<br />
04. 2003; Gordana Novaković, „Veća disciplina za<br />
medije”, Politika, 20. 04. 2003.<br />
PULS � THE PULSE<br />
Jun 2003/June 2003<br />
Magazin o korupciji � A corruption-monitoring magazine<br />
11
� REFORMA ZAKONODAVSTVA I JAVNE POLITIKE<br />
predviđeno ovim zakonom, ograničenje prava<br />
na zaštitu privatnosti licima koja su nosioci<br />
državnih i političkih funkcija i obavezu<br />
državnih organa i organizacija da na jednak<br />
način pružaju informacije o svom radu<br />
novinarima i javnim glasilima (članovi 2–10).<br />
Zakon o javnom informisanju proklamuje da je<br />
javno informisanje slobodno i u interesu<br />
javnosti. Zabranjena je neposredna i posredna<br />
cenzura. Zakon zabranjuje posrednu cenzuru<br />
― ograničenje slobode javnog informisanja,<br />
čiji se mogući oblici navode u članu 2, stav 2.<br />
Zabranjeno je vršenje pritiska na medije, a<br />
jedno od novih rešenja je da o povredama<br />
prava na slobodu javnog informisanja odlučuje<br />
sud po hitnom postupku.<br />
Institut „obaveze novinarske pažnje” regulisan<br />
je članom 3. Zakona o javnom informisanju.<br />
Obaveza je novinara i odgovornog urednika<br />
da pre objavljivanja informacije provere njeno<br />
poreklo, istinitost i potpunost. Novinar i<br />
odgovorni urednik su dužni i da objave<br />
verodostojno i potpuno tuđe informacije, ideje i<br />
mišljenja, a ukoliko se informacija prenosi iz<br />
drugog javnog glasila, neophodno je da<br />
navedu glasilo iz kojeg je informacija preneta.<br />
U slučaju nepridržavanja ovih obaveza, u<br />
zavisnosti od utvrđene krivice, predviđa se<br />
solidarna odgovornost (novinara, odgovornog<br />
urednika i pravnog lica) ili individualna<br />
odgovornost novinara (članovi 80. i 81).<br />
Institut dužnosti novinarske pažnje je u funkciji<br />
uspostavljanja odgovornog novinarstva,<br />
smatra se jednim od osnovnih etičkih pravila<br />
novinarskog esnafa i sadrže ga novinarski<br />
kodeksi širom sveta, zakoni o štampi pojedinih<br />
stranih zemalja, kao i međunarodni<br />
dokumenti. 8 Novinari imaju obavezu da spreče<br />
neistinito i nepotpuno informisanje, da<br />
blagovremeno i sa pažnjom primerenom<br />
okolnostima provere njenu autentičnost.<br />
Uspostavljanjem i poštovanjem principa<br />
obaveze novinarske pažnje štiti se javnost od<br />
neistinitih informacija i ličnost na koju se<br />
informacija odnosi. 9 Novinu predstavlja i<br />
8 Uporediti: Etički kodeks društva profesionalnih<br />
novinara, Nezavisno udruženje novinara Srbije,<br />
Beograd, 1999.<br />
9 Videti: Vladimir Vodinelić, „Dužnost novinarske<br />
pažnje” u: Vladimir V. Vodinelić, Vladimir Đerić, Saša<br />
Gajin, Dušan Stojković, Miloš Živković, Pravo medija<br />
s Modelom zakona o javnom informisanju,<br />
Beogradski centar za ljudska prava, Beograd, 1998,<br />
str. 138–139.<br />
regulisanje odgovornosti države za štetu koja<br />
je nastala objavljivanjem nepotpune ili<br />
neistinite informacije koja potiče od državnog<br />
organa (član 84).<br />
U procesu stvaranja javnog mnjenja i<br />
omogućavanja slobode javnog informisanja,<br />
ali i borbe protiv korupcije, veliki značaj ima<br />
način na koji je regulisano pravo javnosti da<br />
bude upoznata sa radom državnih organa.<br />
Članom 10. Zakona o javnom informisanju<br />
utvrđena je obaveza državnih, pokrajinskih i<br />
organa lokalne samouprave, javne službe i<br />
preduzeća, kao i poslanika i odbornika, da<br />
informišu javnost o svom radu, da informacije<br />
o njihovoj delatnosti budu dostupne javnosti,<br />
pod jednakim uslovima za sve novinare i javna<br />
glasila. Pomenutu odredbu treba tumačiti u<br />
vezi sa članom 4. Zakona o javnom<br />
informisanju koji uređuje da se javnost<br />
slobodno informiše ukoliko ima „opravdani<br />
interes da zna”. U ovom članu sporna je<br />
formulacija „opravdanog interesa”, koja je<br />
fluidnog karaktera i ostavlja mogućnost za<br />
različite interpretacije i diskreciono tumačenje<br />
od strane državnih organa.<br />
Jedan od važnih principa prava na slobodno<br />
javno informisanje je zabrana monopola u<br />
oblasti javnog informisanja. Zakonodavac je<br />
naglasio da je monopol u oblasti javnog<br />
informisanja zabranjen jer ugrožava načelo<br />
slobodne utakmice i pluralizam ideja i<br />
mišljenja (član 7, stav 1). Demonopolizacija<br />
medijskih prava se sastoji u suzbijanju<br />
nedozvoljene medijske koncentracije i<br />
onemogućavanju monopola i monopolskog<br />
ponašanja u oblasti telekomunikacija. 10<br />
Opšteprihvaćeni standard demokratskih<br />
društava je da država ne može biti vlasnik<br />
medija, jer to dovodi do političke kontrole<br />
medija. U Zakonu o javnom informisanju je<br />
sadržana odredba kojom se onemogućava da<br />
država, teritorijalna autonomija, kao i<br />
ustanove, preduzeća i druga pravna lica koja<br />
se u pretežnom delu finansiraju iz državnog<br />
budžeta budu osnivači javnih glasila (član 14,<br />
stav 1. i 2). Ipak, predviđen je izuzetak od<br />
pomenutog pravila. Zakon o javnom<br />
informisanju dozvoljava da država može<br />
posebnim zakonom osnovati novinsku<br />
agenciju (član 14, stav 3). Ovo rešenje je u<br />
10 Uporediti: Zakon o radiodifuziji, članovi 97–103;<br />
Zakon o telekomunikacijama, član 10.<br />
PULS � THE PULSE<br />
Jun 2003/June 2003<br />
Magazin o korupciji � A corruption-monitoring magazine<br />
12
� REFORMA ZAKONODAVSTVA I JAVNE POLITIKE<br />
vidu amandmana prihvaćeno u Predlogu<br />
zakona o javnom informisanju, na zahtev<br />
opozicionih stranaka. Stav opozicionih<br />
stranaka je da je, nakon svojinske<br />
transformacije državnih medija, potrebno<br />
očuvati nacionalnu novinsku agenciju koja bi<br />
štitila nacionalne interese. 11 Pri tome, smatra<br />
se da je potrebno da se TANJUG (Telegrafska<br />
agencija nove Jugoslavije) transformiše u<br />
državnu novinsku agenciju.<br />
Zakonom o javnom informisanju detaljnije je<br />
uređena i oblast „privatizacije javnih glasila”.<br />
Zakonska je obaveza svih javnih glasila u<br />
državnoj svojini da se privatizuju u roku od<br />
dve godine od dana stupanja na snagu ovog<br />
zakona (član 101). Obaveza privatizacije<br />
državnih medija ne odnosi se na Radioteleviziju<br />
Srbije i Radio-televiziju Novi Sad,<br />
koje će se transformisati u javni servis (Zakon<br />
o radiodifuziji, članovi 76–94). Teret<br />
transformacije državnih medija u javni servis<br />
snosiće građani Srbije, jer se za sve korisnike<br />
radio i TV prijemnika uvodi obaveza plaćanja<br />
radio-televizijske pretplate (Zakon o<br />
radiodifuziji, članovi 81–83).<br />
U pravcu demonopolizacije u oblasti javnog<br />
informisanja, što je jedna od pretpostavki<br />
preventivnog karaktera u borbi protiv korupcije<br />
u medijskoj sferi, potrebno je da se obezbedi<br />
ravnopravan tretman stranih i domaćih fizičkih<br />
i pravnih lica u oblasti javnog informisanja<br />
(član 6). Po prethodno važećim pravnim<br />
propisima, strano fizičko ili pravno lice nije<br />
moglo da bude većinski vlasnik medija, već je<br />
njegovo učešće bilo ograničeno na 49%<br />
udela. 12 Novi propisi otklanjaju ovaj oblik<br />
diskriminacije stranih pravnih i fizičkih lica u<br />
oblasti prava na javno informisanje.<br />
Još jedan novi institut u Zakonu o javnom<br />
informisanju je „novinarska tajna” (član 32).<br />
„Novinarskom tajnom” se štiti izvor<br />
informisanja, pa novinar ne mora da oda<br />
njegov identitet, osim ako se podaci koje je<br />
pružio odnose na krivično delo za koje je<br />
zaprećena kazna od najmanje pet godina<br />
zatvora. Institut „novinarske tajne” predstavlja<br />
11<br />
M. Nikić, G. Novaković, „Teže otpuštanje novinara”,<br />
Politika, 17. 04. 2003.<br />
12<br />
Miloš Živković, „Osnivanje, registracija i prestanak<br />
javnih glasila” u: Pravo medija s Modelom zakona o<br />
javnom informisanju, str. 40.<br />
civilizacijsko dostignuće u oblasti medijskih<br />
sloboda. Najpoznatiji slučaj njene primene se<br />
desio u Sjedinjenim Američkim Državama<br />
1974. godine kada je predsednik Ričard<br />
Nikson, pod pretnjom pokretanja postupka<br />
impičmenta, podneo ostavku zbog njegove<br />
umešanosti u aferu „Votergejt”. Novinari<br />
Vudvord i Bernštajn su, koristeći zaštićeni i još<br />
uvek neotkriveni identitet svog informatora<br />
poznatog kao „Duboko grlo”, upoznali javnost<br />
sa nezakonitim prisluškivanjem Demokratske<br />
stranke, što je bilo odobreno od strane<br />
tadašnjeg predsednika Sjedinjenih Američkih<br />
Država. 13 Primena instituta „novinarske tajne”<br />
omogućava i uspešniju borbu protiv korupcije.<br />
Koristeći zaštićeni identitet izvora informisanja,<br />
novinari mogu da dođu na lakši način do<br />
pouzdanih i proverenih informacija o<br />
zloupotrebama ovlašćenja sa elementima<br />
mita, što je praksa koji se koristi u zemljama<br />
stabilne demokratije u otkrivanju slučajeva<br />
korupcije.<br />
Jedan od osnovnih principa u krivičnom<br />
zakonodavstvu je pretpostavka nevinosti,<br />
odnosno da niko nije kriv dok to ne bude<br />
utvrđeno pravosnažnom presudom. Zakon o<br />
javnom informisanju stilizuje pomenuti princip<br />
u kontekstu prava na slobodno informisanje i<br />
sadrži odredbu koja glasi da se „u javnom<br />
glasilu niko ne sme označiti učiniocem kakvog<br />
kažnjivog dela, odnosno oglasiti krivim ili<br />
odgovornim pre pravosnažne odluke suda ili<br />
drugog nadležnog organa” (član 37).<br />
Donošenje ove odredbe posledica je<br />
slučajeva neprimerenog izveštavanja medija<br />
sa suđenja, naročito onih sudskih postupaka<br />
čiji je predmet <strong>korupcija</strong>. 14 Neodgovorno i<br />
neprofesionalno izveštavanje javnih i privatnih<br />
glasila sa sudskih postupaka izaziva niz<br />
štetnih posledica, a jedna od pojava je i<br />
„suđenje putem štampe” čime se krši<br />
pretpostavka nevinosti i dovodi u pitanje<br />
integritet i nezavisnost pravosuđa. 15<br />
Zloupotreba sredstava javnog informisanja u<br />
poslednjoj deceniji XX veka imala je u Srbiji<br />
13<br />
Đovani Gocini, Istorija novinarstva, Clio, Beograd,<br />
2001, str. 378.<br />
14<br />
Uporediti: Vida Petrović-Škero, „Odnos sudskog<br />
postupka i medija”, Kriza i reforma pravosuđa, Centar<br />
za unapređivanje pravnih studija, Beograd, 2001, str.<br />
126.<br />
15<br />
Ibid, str. 130.<br />
PULS � THE PULSE<br />
Jun 2003/June 2003<br />
Magazin o korupciji � A corruption-monitoring magazine<br />
13
� REFORMA ZAKONODAVSTVA I JAVNE POLITIKE<br />
oblike ratnohuškačke propagande sa<br />
elementima kršenja osnovnih ljudskih prava,<br />
što je u suprotnosti sa međunarodnim<br />
standardima koji sadrže obavezu države da<br />
sankcioniše zagovaranje nacionalne, rasne ili<br />
verske mržnje. 16 Zakon o javnom informisanju<br />
sadrži zabranu „govora mržnje” (član 38).<br />
Zakonom je „zabranjeno objavljivanje ideja,<br />
informacija i mišljenja kojima se podstiče<br />
diskriminacija, mržnja ili nasilje protiv lica ili<br />
grupe lica zbog njihovog pripadanja ili<br />
nepripadanja nekoj rasi, veri, naciji, etničkoj<br />
grupi, polu ili zbog njihove seksualne<br />
opredeljenosti, bez obzira na to da li je<br />
objavljivanjem učinjeno krivično delo”;<br />
određen je krug aktivno legitimisanih lica za<br />
podnošenje tužbe zbog povrede zabrane<br />
govora mržnje; utvrđene su osnove<br />
oslobađanja od odgovornosti zbog povreda<br />
zabrane govora mržnje, kao i zaštita prava<br />
maloletnika u javnim glasilima i načini javnog<br />
izlaganja pornografskog materijala (članovi<br />
39–42). U našem pravnom poretku, u Ustavu<br />
Srbije i pojedinim zakonima, predviđa se<br />
zabrana govora mržnje, pa se unošenje ovog<br />
dela u Zakon o javnom informisanju može<br />
tumačiti kao dopuna krivičnopravnog<br />
mehanizma zaštite. 17<br />
Distribucija domaćih i stranih javnih glasila je<br />
slobodna; rasturanje štampe i širenje<br />
informacija može se zabraniti u izuzetnim<br />
slučajevima budući da ovaj akt predstavlja<br />
jedan od načina ograničavanja slobode<br />
informisanja. Zakonom o javnom informisanju<br />
su predviđena dva oblika zabrane distribucije<br />
javnih glasila: privremena i trajna. Razlozi za<br />
zabranu su utvrđeni Zakonom, a uređena su i<br />
druga važna pitanja procedure zabrane<br />
distribucije informacija, kao i shodna primena<br />
Zakonika o krivičnom postupku (članovi 17–<br />
25).<br />
Zakon o javnom informisanju reguliše i druge<br />
oblasti od značaja za slobodu informisanja,<br />
16 Videti: Međunarodni pakt o građanskim i političkim<br />
pravima, član 20, stav 2; Međunarodna konvencija o<br />
ukidanju svih oblika rasne diskriminacije, član 4,<br />
Prevod međunarodnih konvencija u: Univerzalni<br />
dokumenti o ljudskim pravima, Beogradski centar za<br />
ljudska prava, Beograd, 2001, str. 47. i 145–147.<br />
17 Vladimir Đerić, „Zabrana ‘govora mržnje’ ” u: Pravo<br />
medija s Modelom zakona o javnom informisanju, str.<br />
127.<br />
kao što su: obaveza, sadržina i način<br />
objavljivanja impresuma; prava i obaveze<br />
urednika, novinara i strukovnih udruženja<br />
novinara; posebna prava i obaveze u javnom<br />
informisanju; prava lica na koje se odnosi<br />
informacija; nadzor nad sprovođenjem zakona<br />
i novčani iznos za kršenje propisa (članovi 26–<br />
100).<br />
Zakon o radiodifuziji<br />
Zakon o radiodifuziji je ustanovio kao svoj<br />
predmet: uslove i način obavljanja<br />
radiodifuzne delatnosti, osnivanje Republičke<br />
radiodifuzne agencije, kao i ustanove javnog<br />
radiodifuznog servisa i utvrđivanje uslova i<br />
postupka za izdavanje dozvola za emitovanje<br />
radio i televizijskog programa (član 1).<br />
Zakon je podrobno naveo i načela regulisanja<br />
odnosa u oblasti radiodifuzije, pri čemu treba<br />
izdvojiti sledeće principe: „sloboda,<br />
profesionalizam i nezavisnost radiodifuznih<br />
javnih glasila, kao garancije ukupnog razvoja<br />
demokratije i društvene harmonije” (član 3,<br />
tačka 1); „zabrana svakog oblika cenzure i/ili<br />
uticaja na rad radiodifuznih javnih glasila, čime<br />
se garantuje njihova nezavisnost, nezavisnost<br />
njihovih redakcija i novinara” (član 3, tačka 3) i<br />
„puna afirmacija građanskih sloboda i prava, a<br />
posebno slobode izražavanja i pluralizma<br />
mišljenja” (član 3, tačka 4).<br />
Novim zakonskim rešenjima se predviđa<br />
formiranje Republičke radiodifuzne agencije,<br />
uvodi se poseban način izdavanja dozvola za<br />
emitovanje programa i ustanovljava se javni<br />
radiodifuzni servis. Pomenute ustanove i<br />
institucije, predviđene Zakonom o radiodifuziji,<br />
mogu doprineti uspešnijem suzbijanju<br />
korupcije u medijskoj sferi. Zakonom o<br />
radiodifuziji ― prvi put u našem<br />
zakonodavstvu, ustanovljava se Republička<br />
radiodifuzna agencija kao samostalna i<br />
nezavisna organizacija čiji je osnovni zadatak<br />
da sprovodi i unapređuje radiodifuznu politiku<br />
u Republici Srbiji (član 6). Njene posebne<br />
nadležnosti taksativno su navedene u članu 8.<br />
Zakona. Inače, sve odluke iz njene<br />
nadležnosti donosi operativni organ ⎯ Savet<br />
Republičke radiodifuzne agencije (u daljem<br />
tekstu: Savet).<br />
PULS � THE PULSE<br />
Jun 2003/June 2003<br />
Magazin o korupciji � A corruption-monitoring magazine<br />
14
� REFORMA ZAKONODAVSTVA I JAVNE POLITIKE<br />
Zakon propisuje da Savet ima devet članova<br />
koje bira Narodna skupština Srbije, na predlog<br />
ovlašćenih predlagača. Inače, jedan od uslova<br />
za izbor kandidata za članove je da su ugledni<br />
stručnjaci u oblastima koje su od značaja za<br />
obavljanje poslova iz nadležnosti Agencije<br />
(medijski stručnjaci, stručnjaci za oglašavanje,<br />
pravnici, ekonomisti, telekomunikacioni<br />
inženjeri i drugi). U procesu konstituisanja<br />
Saveta Agencije i izbora članova ovog tela,<br />
pojavile su se, od donošenja Zakona o<br />
radiodifuziji, dve vrste nezakonitosti. Naime,<br />
prekoračeni su zakonski rokovi konstituisanja<br />
Saveta. 18 Tek nakon par meseci, bez<br />
obrazloženja ovlašćenih predlagača i Narodne<br />
skupštine o razlozima prekoračenja rokova,<br />
održana je prva sednica Saveta Agencije.<br />
Međutim, dvojica članova Saveta izabrani su<br />
kršenjem zakonske procedure koja je<br />
predviđena za njihov izbor. Po članu 24, stav<br />
12. Zakona o radiodifuziji, javnost mora<br />
najmanje 30 dana pre odlučivanja Narodne<br />
skupštine o izboru kandidata da bude<br />
obaveštena o njihovih biografijama. Vlada<br />
Srbije je, kao ovlašćeni predlagač, svog<br />
kandidata predložila 3 dana pre odlučivanja<br />
Narodne skupštine, a odbornička grupa DOSreforme<br />
Srbije je to uradila na dan glasanja,<br />
što se opravdavalo neophodnošću hitnog<br />
započinjanja rada Saveta Agencije. Prigovori<br />
su upućeni i na račun regularnosti kandidature<br />
devetog člana koji se bira sa područja Kosova<br />
i Metohije (član 23). 19<br />
Na nezakonitosti u konstituisanju Saveta<br />
Agencije reagovale su opozicione stranke,<br />
novinska udruženja i asocijacije elektronskih<br />
medija, ali i međunarodne organizacije koje su<br />
uputile prigovore nadležnim državnim<br />
organima, Odboru za kulturu i informisanje<br />
Narodne skupštine i Savetu Republičke<br />
radiodifuzne agencije. Medijska organizacija<br />
jugoistočne Evrope je u svom saopštenju<br />
zahtevala od državnih vlasti da se razreše<br />
sporni članovi i izvrši izbor novih po zakonom<br />
predviđenoj proceduri, 20 dok je specijalni<br />
18<br />
Na osnovu članova 114,115. i 116. Zakona o<br />
radiodifuziji, Savet Republičke radiodifuzne agencije<br />
trebalo je da bude konstituisan do 27. 10. 2002.<br />
godine.<br />
19<br />
„Ne može Mitrović da kupi sve u Srbiji”, Glas, 22.<br />
05. 2003.<br />
20<br />
„Neophodne izmene Zakona o informisanju”,<br />
Politika, 25. 04. 2003.<br />
izaslanik generalnog sekretara Saveta Evrope<br />
Verena Tejlor kritikovala način konstituisanja<br />
Saveta Agencije. 21 U saopštenju generalnog<br />
sekretara Međunarodne novinarske federacije<br />
Ejdana Vajta upozoreno je da je kršenjem<br />
propisa „doveden u pitanje integritet Zakona o<br />
radiodifuziji”, kao i da „neregularnosti izazivaju<br />
zaprepašćenje kod svakoga ko se nada da će<br />
jedan od najoštećenijih radiodifuznih sistema<br />
u Evropi krenuti novim putem”. 22 I Misija<br />
OEBS-a u Srbiji i Crnoj Gori je predložila da<br />
nadležni organi preispitaju način na koji bi<br />
mogla da se ispravi nezakonitost nastala<br />
izborom dvojice članova Saveta. 23<br />
Zakon o radiodifuziji navodi ko može<br />
posedovati dozvolu za emitovanje programa i<br />
uređuje da je državne ustanove, preduzeća i<br />
organizacije, kao i političke organizacije i<br />
pravna lica čiji je osnivač politička stranka,<br />
koalicija ili organizacija, ne mogu dobiti (član<br />
41. i 42). Zakon pravi razliku između emitera<br />
― po sadržaju radio i televizijskog programa,<br />
ali i po teritorijalnoj zoni emitovanja programa<br />
(član 45. i 47). Postupak izdavanja dozvole<br />
koji se obavlja na osnovu javnog konkursa i<br />
druga tehnička pitanja su detaljno regulisana<br />
(članovi 49–67).<br />
Radio-televizija Srbije ima status javnog<br />
preduzeća što omogućava uspostavljanje<br />
političke kontrole nad nacionalnim emiterom. 24<br />
Zakonom o radiodifuziji Radio-televizija Srbije<br />
i pokrajinske radiodifuzne ustanove se<br />
transformišu u nosioce javnog radiodifuznog<br />
servisa čiji je osnovni zadatak da ostvaruju<br />
opšti interes u oblasti javnog informisanja<br />
(član 79. i 80). Jedna od njihovih dužnosti,<br />
prema članu 78. Zakona, je da „obezbede da<br />
programi koji se proizvode i emituju, a<br />
posebno programi informativnog sadržaja,<br />
budu zaštićeni od bilo kakvog uticaja vlasti,<br />
političkih organizacija ili centara ekonomske<br />
moći”. Zakon sadrži i rešenje o radio i/ili<br />
televizijskim stanicama neprofitnih<br />
organizacija, čiji se položaj razlikuje od drugih<br />
21<br />
N.D, „Tejlor: Nije poštovana zakonska procedura”,<br />
Danas, 22. 04. 2003.<br />
22<br />
„Razmotriti nominacije dva kandidata za Savet”,<br />
Danas, 24. 04. 2003 (Beta).<br />
23<br />
„Masari: ispraviti povredu procedure”, Danas, 30.<br />
04. – 02. 05. 2003 (Fonet).<br />
24<br />
Pravo radiodifuznih preduzeća, str. 71.<br />
PULS � THE PULSE<br />
Jun 2003/June 2003<br />
Magazin o korupciji � A corruption-monitoring magazine<br />
15
� REFORMA ZAKONODAVSTVA I JAVNE POLITIKE<br />
emitera koji učestvuju na konkursima za zonu<br />
servisa jer ne plaćaju naknadu za emitovanje<br />
programa a njihov program mora biti u skladu<br />
sa oblašću delovanja civilnog sektora (član<br />
95). U tom smislu, korisno bi bilo osnovati<br />
radio-televizijsku stanicu nevladinih<br />
organizacija. Deo sadržaja programa može biti<br />
posvećen i edukativnim informacijama o<br />
štetnosti korupcije i načinima borbe protiv nje.<br />
Zakon o telekomunikacijama<br />
Iako je od strane predstavnika Vlade Srbije<br />
ocenjen kao „tehnički akt” 25 , Zakon o<br />
telekomunikacijama predstavlja važan<br />
medijski zakon kojim se uređuje oblast<br />
telekomunikacija i medijskih prava. Njegov<br />
značaj je u tome što normira pravo korišćenja<br />
radiofrekvencija (član 2). Time se omogućava<br />
fizičkom ili pravnom licu da emituje radio i<br />
televizijski program, pa se Zakon o<br />
telekomunikacijama i Zakon o radiodifuziji<br />
mogu smatrati osnovnim regulatornim<br />
propisima u oblasti prava radiodifuznih<br />
preduzeća.<br />
U Srbiji je u protekloj deceniji XX veka, došlo<br />
do pojave ogromnog broja elektronskih<br />
medija. Po izvesnim procenama, on iznosi<br />
preko 1000 emitera. 26 Do naglog razvoja radio<br />
i televizijskih stanica došlo je zahvaljujući<br />
blagonaklonosti bivše vlasti. Pravna<br />
prenormiranost u pogledu uređivanja<br />
procedura dodele dozvola i vršenje nadzora<br />
nad korišćenjem radiofrekvencija omogućila je<br />
različito tumačenje pravnih propisa u ovoj<br />
oblasti. Savezni i republički propisi su<br />
predviđali različite postupke dodele<br />
frekvencija. Sa druge strane, vlast u Srbiji je<br />
ignorisala obavezu raspisivanja konkursa za<br />
dodelu radiofrekvencija, omogućavajući<br />
nastanak konfuzije i anarhije u medijskom<br />
etru. 27 U periodu od svega par godina,<br />
započelo je sa radom na nezakonit način, bez<br />
dodele frekvencija, nekoliko stotina radio-<br />
25<br />
Videti: M. Tohov, „Sve dozvole na jednom mestu”,<br />
Danas, 22. 04. 2003.<br />
26<br />
Milica Lučić-Čavić, Medijska džungla, Suočavanje<br />
sa demokratijom, Helsinški odbor za ljudska prava u<br />
Srbiji, Beograd, 2002, str. 15.<br />
27<br />
Slobodan Đorić, „Ko ostaje u etru?”, Dosije, br.<br />
8/2001, Nezavisno udruženje novinara, Beograd,<br />
2001, str. 56.<br />
televizijskih stanica. Nastala je haotična<br />
situacija u pravu korišćenja radiotalasa. Po<br />
staroj narodnoj poslovici „ko prvi, njemu<br />
devojka”, elektronski <strong>mediji</strong> su započeli trku<br />
oko otimanja radiofrekvencijskog prostora. U<br />
tomu su prednjačile „velike televizijske kuće”,<br />
uz učešće regionalnih i lokalnih elektronskih<br />
medija.<br />
Prethodna vlast je tolerisala bezakonje u<br />
korišćenju radiofrekvencijskog prostora,<br />
koristeći neuporedivo veći broj elektronskih<br />
medija nego u okolnim zemljama, kao dokaz<br />
uživanja određenih prava i sloboda u Srbiji.<br />
Pravi motivi bivšeg režima da ustanovi pravnu<br />
neuređenost i nered u oblasti telekomunikacija<br />
skrivani su na drugoj strani. Neusklađenost i<br />
neadekvatnost zakonskih propisa<br />
omogućavali su diskreciono tumačenje<br />
prilikom dodele dozvola za korišćenje<br />
radiofrekvencija. Ovo je predstavljalo osnov za<br />
nastanak pretpostavke da vlast može vršiti<br />
efikasan pritisak na nepodobne medije.<br />
Ujedno, manipulacije u vezi sa dodelom<br />
dozvola za korišćenje radiofrekvencija<br />
omogućile su koaliciji Socijalističke partije<br />
Srbije i Jugoslovenske udružene levice da<br />
tokom 2000. godine osnuje više desetina<br />
stranačkih radio-televizija.<br />
Zakon o telekomunikacijama predviđa<br />
raspodelu ovlašćenja državnih organa u ovoj<br />
oblasti. Na predlog Ministarstva nadležnog za<br />
poslove telekomunikacija, Vlada Srbije<br />
utvrđuje politiku u oblasti telekomunikacija,<br />
donosi Strategiju razvoja telekomunikacija i<br />
Plan namene radiofrekvencijskih opsega (član<br />
5). U oblasti telekomunikacija važnu ulogu ima<br />
Republička agencija za telekomunikacije, kao<br />
samostalna i nezavisna organizacija. Agencija<br />
ima sledeća ovlašćenja: predlagačka ― na<br />
osnovu kojih Ministarstvu nadležnom za<br />
poslove telekomunikacija dostavlja Predlog<br />
plana raspodele radiofrekvencija i Predlog<br />
plana namene radiofrekvencijskih opsega;<br />
kontrolno-nadzorna ― nad obavljanjem<br />
delatnosti telekomunikacija i korišćenja<br />
radiofrekvencija; izdavanje dozvola ― za<br />
korišćenje radiofrekvencija i<br />
telekomunikacionim operaterima za obavljanje<br />
telekomunikacionih delatnosti i rešavanje<br />
sporova i odlučivanje o prigovorima u<br />
PULS � THE PULSE<br />
Jun 2003/June 2003<br />
Magazin o korupciji � A corruption-monitoring magazine<br />
16
� REFORMA ZAKONODAVSTVA I JAVNE POLITIKE<br />
slučajevima predviđenim Zakonom. 28<br />
Važna grupa nadležnosti Republičke agencije<br />
za telekomunikacije vezana je za oblast<br />
dodeljivanja dozvola za javne<br />
telekomunikacione mreže i korišćenje<br />
radiofrekvencija. U odnosu na broj<br />
elektronskih medija, Agencija će morati da<br />
postupi restriktivno prilikom dodele dozvola za<br />
korišćenje radiofrekvencija. U<br />
radiofrekvencijskom spektru ima manje mesta<br />
u odnosu na sadašnji broj elektronskih<br />
emitera. Poseban problem u radu Agencije<br />
predstavljaće raspodela nacionalnih<br />
frekvencija. Nacionalnom frekvencijom dobija<br />
se širi opseg radiofrekvencija, što emiterima<br />
donosi veću teritoriju sa potencijalnim<br />
gledaocima, a time i mogućnost privlačenja<br />
investicionog kapitala, eksluzivniji reklamni<br />
prostor i veći stepen ostvarenog profita.<br />
Pored nacionalnog radiofrekvencijskog<br />
prostora koji je rezervisan za javni servis<br />
(Radio-televizija Srbije), oko ostalog dela<br />
medijskog prostora na javnom nadmetanju<br />
putem licitacije učestvovaće televizijske kuće<br />
čije je sedište u Beogradu (Pink, B 92,<br />
Politika, Studio B, Palma, Yu info) ali je<br />
najavljena i konkurencija Asocijacije lokalnih i<br />
regionalnih medija. Očekuje se da budu<br />
dodeljene četiri dozvole za nacionalne<br />
frekvencije, što izaziva nervozu i sukobe<br />
između privatnih radio-televizija, koje<br />
pokušavaju da se uzajamno diskredituju. Tako<br />
je tokom prošle godine započeo „medijski rat”<br />
između RTV Pinka i B 92, u koji su uvučeni i<br />
predstavnici vlasti. Budući da postoji opasnost<br />
od vršenja pritiska u radu Agencije i nelojalne<br />
konkurencije među <strong>mediji</strong>ma, veoma je važno<br />
obezbediti samostalnost i integritet u radu<br />
Upravnog odbora Agencije, koji donosi sve<br />
važnije odluke iz njene nadležnosti (član 8,<br />
stav 2). To se može obezbediti odgovarajućim<br />
načinom izbora koji ne bi doveo u sumnju<br />
stručnost kandidata, stranačku pristrasnost ili<br />
interesnu povezanost članova Upravnog<br />
odbora sa određenim strukturama.<br />
Upravni odbor čine predsednik i četiri člana<br />
koje bira i razrešava Narodna skupština, na<br />
predlog Vlade Srbije i na osnovu kandidatura<br />
28<br />
Videti: Zakon o telekomunikacijama, članovi 5, 9. i<br />
10.<br />
koje podnose ovlašćeni predlagači (član 11).<br />
Propust zakonodavca je što nije predvideo<br />
inkompatibilnost kandidata za članove<br />
Upravnog odbora sa njihovim stranačkim<br />
angažmanom, ali je dobro rešenje kojim se<br />
zabranjuje sukob interesa. Po članu 16.<br />
Zakona o telekomunikacijama, predsednik i<br />
članovi Upravnog odbora, njihovi supružnici i<br />
rođaci u određenom stepenu srodstva ne<br />
mogu imati učešće ― direktno ili posredno,<br />
preko trećeg fizičkog ili pravnog lica, kao<br />
„vlasnici udela u pravnom licu, akcionari,<br />
zaposleni ili lica pod ugovor, u preduzećima ili<br />
organizacijama koje pružaju<br />
telekomunikacione usluge, eksploatišu<br />
telekomunikacionu mrežu ili obezbeđuju<br />
telekomunikaciona sredstva”. Zakon o<br />
telekomunikacijama je, takođe, kao jedan od<br />
razloga prestanka mandata razrešenjem od<br />
strane Narodne skupštine Srbije predvideo i<br />
slučaj ako predsednik ili članovi Upravnog<br />
odbora budu osuđeni za krivično delo<br />
korupcije, odnosno ako su u toku svog<br />
mandata narušili pravila o sukobu interesa<br />
predviđenih članom 16. (članovi 15, tačka 2. i<br />
5).<br />
Prethodni zakoni nisu predstavljali pogodan<br />
pravni okvir za ostvarivanje sloboda i prava u<br />
oblasti javnog informisanja. Stoga, očekuje se<br />
da se donošenjem novih medijskih zakona,<br />
čime je znatno unapređena regulativa u ovoj<br />
oblasti, i njihovom implementacijom ostvari<br />
jedna od pretpostavki uspešne borbe protiv<br />
korupcije. Pojava novih medijskih zakona<br />
obeležena je i njihovim odocnelim usvajanjem,<br />
neregularnostima u proceduri konstituisanja<br />
Saveta Republičke radiodifuzne agencije, kao<br />
i odugovlačenjem sa transformacijom državnih<br />
medija. U narednom periodu, pored primene<br />
novih instituta koji bi mogli olakšati otkrivanje i<br />
obelodanjivanje slučajeva korupcije u<br />
sredstvima javnog informisanja, neophodno je<br />
i urediti stanje u pravu emitovanja programa i<br />
korišćenja radiofrekvencija. Očekujemo i skoro<br />
donošenje posebnog akta o slobodnom<br />
pristupu informacijama od javnog značaja, što<br />
bi rad državnih organa učinilo<br />
transparentnijim.<br />
Mijodrag Radojević<br />
PULS � THE PULSE<br />
Jun 2003/June 2003<br />
Magazin o korupciji � A corruption-monitoring magazine<br />
17
� U FOKUSU JAVNOSTI<br />
ZLOUPOTREBE U PRIVREDI KAO NEZAKONIT NAČIN FINANSIRANJA POLITIČKIH STRANAKA<br />
Zaodenut ideološkim konceptom<br />
samoupravnih prava radnika, sistem<br />
centralističkog upravljanja privrednim<br />
tokovima podrazumevao je potpunu kontrolu<br />
vlasti nad procesom proizvodnje, raspodele i<br />
potrošnje. Takav poredak stvari proistekao je<br />
iz odsustva jasnog razgraničenja sfere javnog<br />
i privatnog u oblasti ekonomije i svojinskih<br />
odnosa. U okolnostima postojanja političkog<br />
sistema, utemeljenog na nepromenljivosti<br />
jednostranačkog monopola, vladajuća elita<br />
ostvarivala je neposrednu kontrolu<br />
imenovanjem partijskih kadrova na<br />
upravljačke funkcije u privrednim ustanovama.<br />
Premda je napustila doktrinu i praksu<br />
samoupravne ekonomije, postkomunistička<br />
elita je uprkos proklamovanom opredeljenju za<br />
sprovođenje reformi u pravcu tržišnog načina<br />
privređivanja preuzela stari obrazac<br />
upravljanja nacionalnim resursima. U<br />
izmenjenom, višestranačkom okviru političkog<br />
delovanja, ekonomska moć kao osnovni<br />
preduslov političke moći zadržana je<br />
postavljanjem odanih članova stranaka na<br />
vlasti na rukovodeće položaje u preduzeća u<br />
društvenom i državnom vlasništvu. U uslovima<br />
nepostojanja sveobuhvatnog antikorupcijskog<br />
zakonodavstva i nefunkcionisanja pravnih<br />
institucija, mogućnost nenamenskog<br />
raspolaganja imovinom preduzeća bila je<br />
neograničena.<br />
Slučajevi korupcije otkriveni i procesuirani u<br />
poslednje dve godine ukazuju da je jedan od<br />
najprisutnijih vidova zloupotreba u javnom<br />
sektoru privrede bilo nezakonito korišćenje<br />
kapitala preduzeća u državnoj i društvenoj<br />
svojini radi obezbeđenja finansijske podrške<br />
radu stranaka na vlasti. Sredstva preduzeća<br />
su najčešće prelivana na različite načine na<br />
privatne račune stranačkih kolega koji su,<br />
zapravo, imali ulogu skrivanja nelegalnih<br />
izvora stranačkih prihoda. Na meti političara<br />
sklonih korupciji bila su prvenstveno retka<br />
državna preduzeća koja su u poslovanju<br />
ostvarivala ogromnu dobit. Među slučajevima<br />
koje <strong>mediji</strong> skoro svakodnevno iznose u<br />
javnost pažnju privlači primer zloupotreba<br />
službenog položaja koje je počinio Vojislav<br />
Pejić, direktor filijale Direkcije privatnih<br />
korisnika Smederevo-Požarevac javnog<br />
preduzeća „Telekom Srbija”. Prema<br />
činjenicama koje je utvrdila istraga, on je<br />
tokom 1999. godine prekoračio ovlašćenja u<br />
97 slučajeva i odobrio isplatu sponzorstva,<br />
donatorstva i usluga informisanja čime je<br />
naneo štetu preduzeću u iznosu od 2,2<br />
miliona dinara. Kako je Pejić do 2000. godine<br />
bio potpredsednik Skupštine opštine<br />
Požarevac i predsednik Opštinskog odbora<br />
Jugoslovenske udružene levice, postoji<br />
osnovana sumnja da je novac „Telekoma<br />
Srbija” protivpravno odliven na račune osoba<br />
bliskih pomenutoj političkoj stranci. Sumnje<br />
pojačava podatak da se protiv Vojislava<br />
Pejića već vodi krivični postupak zbog toga<br />
što mu je nezakonito dodeljen stambeni<br />
kredit dok je obavljao funkciju u opštinskoj<br />
vlasti.<br />
Manje prikriven način otuđivanja sredstava<br />
preduzeća pokazuju navodi optužnice koju je<br />
Okružno javno tužilaštvo u Vranju podiglo<br />
protiv bivšeg generalnog direktora Fabrike<br />
mineralne vode i sokova „Heba” iz Bujanovca<br />
Božidara Zdravkovića i finansijskog direktora<br />
u istom preduzeću Olgice Nikolić. Oni se<br />
terete da su, u dva navrata, tokom 2000.<br />
godine počinili krivično delo zloupotrebe<br />
službenog položaja i falsifikovanja službene<br />
isprave. Generalni direktor, koji je u to vreme<br />
obavljao dužnost predsednika Okružnog<br />
odbora Jugoslovenske udružene levice za<br />
Pčinjski okrug, sklopio je ugovor o pružanju<br />
usluga u oblasti istraživanja tržišta sa<br />
privatnim preduzećem „Alfa 23” iz Beograda,<br />
za koje se sumnja da je bilo povezano sa<br />
pojedinim funkcionerima Jugoslovenske<br />
udružene levice. Uprkos tome što privatno<br />
preduzeće nije ispunilo obaveze iz ugovora,<br />
bivši generalni i finansijski direktor prihvatili<br />
su da „Heba”, čiji su rukovodioci, plati na ime<br />
neobavljenih usluga iznos od 460.000 dinara.<br />
Kako bi transakciju prebacivanja novca na<br />
račun „Alfe 23” uneli u dokumentaciju<br />
knjigovodstvene službe preduzeća, dvoje<br />
rukovodilaca je upotrebilo krivotvorene<br />
PULS � THE PULSE<br />
Jun 2003/June 2003<br />
Magazin o korupciji � A corruption-monitoring magazine<br />
18
� U FOKUSU JAVNOSTI Zloupotrebe u privredi �<br />
službene isprave. Drugom prilikom,<br />
Zdravković i Nikolićeva su upotrebili lažne<br />
službene isprave da bi neizmirena dugovanja<br />
za isporučenu robu, koja je „Heba”<br />
potraživala od Jugoslovenske udružene<br />
levice, umanjili za iznos od 200.000 dinara.<br />
Pomenuti iznos je, po nalogu generalnog i<br />
finansijskog direktora, knjigovodstvena<br />
služba „Hebe” predstavila kao cenu navodno<br />
izvršene usluge skladištenja u magacinskom<br />
prostoru ove političke stranke, iako je roba<br />
zapravo bila odložena u skladište koje se<br />
nalazi pri distributivnom centru ove fabrike u<br />
Zemunu. Na taj način, deo finansijskih<br />
sredstava preduzeća nezakonito je<br />
preusmeren direktno na račun stranke koja je<br />
u tom trenutku bila na vlasti.<br />
Ponekad je teško uočiti interesnu<br />
isprepletanost različitih vidova korupcije u<br />
političkom životu i zloupotreba u privredi.<br />
Korupcija se ne javlja uvek u prepoznatljivoj<br />
novčanoj transakciji traženja i davanja mita,<br />
nego se često izražava kroz razmenu usluge<br />
za protivuslugu. Bez obzira da li ta razmena<br />
u krajnjoj liniji vodi ostvarenju nekog vida<br />
materijalne ili nematerijalne koristi, činjenica<br />
je da se posmatrano iz ugla sudski validnih<br />
dokaza učinjene usluge teže mogu dovesti u<br />
neposrednu vezu. To je zato što korupcijski<br />
odnos može biti proizvod prijateljstva,<br />
poznanstva ili pripadnosti istoj neformalnoj ili<br />
formalnoj interesnoj ili nekoj drugoj grupi. U<br />
uslovima kada su svi tokovi ekonomije bili<br />
predmet intervencije i kontrole vlasti, ne čudi<br />
što su zloupotrebe počinjene u poslovanju<br />
preduzeća bile usko povezane sa uticajem i<br />
delovanjem pojedinih korumpiranih političkih<br />
moćnika iz stranaka koje su vladale tokom<br />
poslednje decenije prošlog veka. Izvesne<br />
naznake u pogledu postojanja ovakve prakse<br />
pruža slučaj književnika Čedomira Mirkovića,<br />
bivšeg generalnog direktora izdavačkog<br />
preduzeća „Prosveta”. Skupština akcionara<br />
ovog preduzeća podnela je protiv njega<br />
krivičnu prijavu zbog sklapanja štetnog<br />
ugovora o izdavanju sabranih dela<br />
predsednice Jugoslovenske udružene levice<br />
Mire Marković. Prema procenama sadašnjeg<br />
rukovodstva, ovaj poslovni poduhvat nije<br />
imao utemeljenje u tržišnim pokazateljima, jer<br />
za knjige supruge nekadašnjeg predsednika<br />
savezne države nije postojalo dovoljno<br />
interesovanje čitalačke javnosti da bi njihovo<br />
štampanje bilo isplativo. Podatak da skoro<br />
čitav tiraž — 1000 kompleta po 6 knjiga —<br />
stoji u skladištu „Prosvete” otvara pitanje da li<br />
se radi jednostavno o pogrešnoj poslovnoj<br />
proceni potencijalne tržišne potražnje ili se<br />
razlozi nastanka štete nalaze u sferi koja<br />
izlazi iz okvira ekonomije. U epohi<br />
socijalizma, kada je bio prisutan visok stepen<br />
politizacije izdavačke politike, postojala je<br />
praksa objavljivanja knjiga uticajnih političara<br />
bez obzira na stvarni nivo zainteresovanosti<br />
čitalaca. Takve knjige su potom, shodno<br />
direktivama lokalnih moćnika Saveza<br />
komunista, „naručivale” i plaćale kulturne<br />
ustanove i preduzeća za svoje biblioteke u<br />
skladu sa tada vladajućim sistemom<br />
dogovorne ekonomije. Tako su na posredan<br />
način novcem građana finansirani honorari<br />
uglednih političkih ličnosti koje oni nikada ne<br />
bi mogli da ostvare u uslovima tržišne<br />
ekonomije. Pretpostavka da je i posle<br />
napuštanja socijalističkog sistema<br />
nastavljena opisana praksa pruža jedan od<br />
mogućih odgovora na pitanje zašto je bivši<br />
generalni direktor izdavačkog preduzeća<br />
„Prosveta” doneo odluku da sklopi ugovor<br />
štetan po preduzeće kojim je rukovodio.<br />
Sumnje u postojanje neregularnosti pojačava<br />
podatak da je posao sklopljen sa privatnim<br />
izdavačkim kućama bliskim Jugoslovenskoj<br />
udruženoj levici ― BMG i „Verzal press”.<br />
Postoji sumnja da se ovaj izdavački poduhvat<br />
započet krajem 1998. godine može dovesti u<br />
vezu i sa činjenicom da je Čedomir Mirković<br />
sredinom 1999. godine bio postavljen na<br />
funkciju saveznog ministra za međunarodnu<br />
kulturnu i naučnu saradnju. Prave razloge<br />
sklapanja ugovora o objavljivanju sabranih<br />
dela najmoćnije žene u političkom životu<br />
Srbije protekle decenije utvrdiće istražni<br />
organi.<br />
U okolnostima kada u privredi preovlađuju<br />
preduzeća u državnoj i društvenoj svojini i<br />
kada je vlast koncentrisana u rukama malog<br />
broja povlašćenih osoba na vlasti ili njima<br />
bliskih, politički motivisane zloupotrebe u<br />
privredi nisu retka pojava. Neograničeno<br />
mešanje nekadašnje izvršne vlasti u<br />
poslovanje profitabilnih državnih preduzeća<br />
ostvarivano je postavljanjem proverenih<br />
članova vladajućih stranaka na rukovodeća<br />
mesta. Činjenica da imenovanja često nisu<br />
bila potkrepljena stručnim kvalitetima<br />
PULS � THE PULSE<br />
Jun 2003/June 2003<br />
Magazin o korupciji � A corruption-monitoring magazine<br />
19
� U FOKUSU JAVNOSTI Korupcija u državnim preduzećima �<br />
kandidata vodila je stvaranju odnosa<br />
zavisnosti od njihovih stranačkih zaštitnika.<br />
Odnos zavisnosti se najčešće ogledao u<br />
tome što se učinjena usluga postavljanja na<br />
položaj vraćala protivuslugom u obliku<br />
prebacivanja sredstava preduzeća na račune<br />
matične političke stranke, doduše uz<br />
ostvarenje određene lične koristi. Začarani<br />
krug korupcije koji je povezivao politički i<br />
ekonomski život odvijao se neometano zbog<br />
nepostojanja stroge kontrole finansiranja rada<br />
političkih stranaka. Uvođenje antikorupcijskih<br />
i drugih odredbi u zakone i propise koji će<br />
uvesti red na planu prikupljanja stranačkih<br />
sredstava, kao i sprovođenje korenitih<br />
društvenih i ekonomskih reformi u cilju<br />
razdvajanja privrede od politike, predstavljaju<br />
jedinu delotvornu prepreku budućim<br />
pokušajima zloupotreba.<br />
TIPIČNI OBLICI KORUPCIJE U RUKOVOĐENJU DRŽAVNIM PREDUZEĆIMA<br />
Ovlašćenja koja prema važećim zakonima<br />
imaju rukovodioci preduzeća u društvenoj ili<br />
državnoj svojini predstavljaju izazov za<br />
privrednike sklone korupcijskom modelu<br />
ponašanja. Kako se usled delimično<br />
sprovedenog procesa privatizacije veći deo<br />
kapitala angažovanog u privredi i dalje<br />
nalazi u javnom sektoru, široko definisana<br />
ovlašćenja rukovodilaca ostavljaju slobodan<br />
prostor za potencijalne zloupotrebe. U<br />
okolnostima nedovoljne efikasnosti policije i<br />
pravosudnih organa u otkrivanju ove vrste<br />
krivičnih dela, kao i postojanja blage<br />
kaznene politike, izazov da se nenamenski<br />
raspolaže sredstvima državnih i društvenih<br />
preduzeća još je jači. Stoga ne čudi što<br />
putem medija u javnost svakodnevno stižu<br />
informacije o slučajevima zloupotreba<br />
službenog položaja pojedinaca iz<br />
upravljačke strukture preduzeća koje za cilj<br />
imaju otuđivanje državnog kapitala. Do sada<br />
otkrivene korupcionaške afere pokazuju<br />
veliku raznovrsnost u pogledu načina<br />
nezakonitog prelivanja imovine državnih<br />
preduzeća na privatne račune. Uprkos tome<br />
što su stvoreni normativni uslovi za<br />
sprečavanje zloupotreba u javnim<br />
nabavkama, ova oblast je i dalje zanimljiva<br />
za korumpirane pojedince iz rukovodstva<br />
preduzeća. U prilog korumpiranosti onih koji<br />
odlučuju o poslovanju jednog preduzeća<br />
može govoriti postojanje situacije u kojoj se<br />
prilikom sklapanja ugovora o nabavci robe ili<br />
davanja usluga izaberu ponude istog ili<br />
lošijeg kvaliteta a više cene.<br />
Sumnju u postojanje prethodno opisane<br />
prakse u delu rukovodstva Rudarskotopioničarskog<br />
basena „Bor” izneo je deo<br />
stručnjaka zaposlenih u ovom preduzeću u<br />
javnom pismu upućenom Vladi Republike<br />
Srbije i dostavljenom <strong>mediji</strong>ma. Prema<br />
njihovim tvrdnjama, <strong>korupcija</strong> u poslovanju<br />
Rudarsko-topioničarskog basena „Bor”<br />
dolazi najviše do izražaja u oblasti nabavke<br />
opreme i materijala za potrebe preduzeća.<br />
Radnici navode da je poslovodstvo Rudnika<br />
bakra u Boru ugovorilo kupovinu dva<br />
kamiona „dampera”, vrednosti 4,5 miliona<br />
američkih dolara, bez raspisivanja i<br />
sprovođenja javnog tendera kao što je<br />
predviđeno Zakonom o javnim nabavkama.<br />
Prema mišljenju inženjera potpisnika pisma<br />
upućenog Vladi, sumnja u prisustvo<br />
korupcije prilikom donošenja odluke o<br />
sklapanju ugovora o kupovini temelji se na<br />
činjenici da su se za utrošena novčana<br />
sredstva mogla kupiti četiri takva vozila.<br />
Zanimljivo je da je obaveza plaćanja<br />
nabavke kamiona garantovana hipotekom<br />
nad poslovnim prostorom „Jugotehne” iz<br />
Bora koji se nalazi u centru Beograda i ima<br />
ogromnu tržišnu vrednost. Stručnjaci<br />
Rudarsko-topioničarskog basena „Bor”<br />
upozoravaju da sadašnje stanje poslovanja<br />
ne govori u prilog povećanju prihoda<br />
preduzeća, te poslovni prostor može biti lako<br />
izgubljen. Na istražnim organima je da<br />
utvrde da li je i povezanost nabavke<br />
kamiona i stavljanja vrednog poslovnog<br />
prostora pod hipoteku proizvod<br />
PULS � THE PULSE<br />
Jun 2003/June 2003<br />
Magazin o korupciji � A corruption-monitoring magazine<br />
20
� U FOKUSU JAVNOSTI Korupcija u državnim preduzećima �<br />
neregularnosti počinjenih u delovanju<br />
pojedinih rukovodilaca preduzeća.<br />
Kao predmet velikog broja zloupotreba<br />
službenog položaja u rukovođenju državnim<br />
i društvenim preduzećima javlja se<br />
ostvarivanje lične koristi protivpravnim<br />
otuđivanjem nepokretnosti koje se nalaze u<br />
vlasništvu tih preduzeća. Pod udar nosilaca<br />
upravljačkih funkcija sklonih korupciji<br />
najčešće dolazi stambeni fond nasleđen iz<br />
socijalističkog razdoblja. Vođenje politike<br />
stambenog zbrinjavanja radnika, kao jedne<br />
od socijalnih funkcija koje je društveno<br />
preduzeće imalo u samoupravnoj ekonomiji,<br />
oduvek je predstavljalo zgodan način za<br />
lično bogaćenje i materijalno obezbeđenje<br />
rodbine i prijatelja. Praksa malverzacija u<br />
raspolaganju stambenim fondom državnih<br />
preduzeća nastavljena je i tokom protekle<br />
decenije, delom potpomognuta nedovoljno<br />
precizno definisanim uslovima otkupa<br />
stanova u društvenom vlasništvu. U prilog<br />
tome govori slučaj Novice Deljanina, jednog<br />
od bivših direktora „Jugobanke”, protiv koga<br />
je podignuta optužnica zbog osnovane<br />
sumnje da je zloupotrebio službeni položaj i<br />
prekoračio granice ovlašćenja. On se tereti<br />
da je sebi i drugima protivpravno pribavio<br />
korist u iznosu od 5,2 miliona dinara. Bivši<br />
direktor „Jugobanke” je 1997. godine, bez<br />
odluke nadležnog organa, dao u zakup na<br />
određeno vreme dvosoban stan radniku<br />
Milanu Valjareviću, omogućivši mu da ga<br />
otkupi za trinaest puta manju vrednost od<br />
tržišne. Potom je 1999. godine neovlašćeno<br />
dao u zakup na određeno vreme stan<br />
radniku Zoranu Milojeviću, a sledeće godine<br />
je potpisao i aneks ugovora o davanju stana<br />
u zakup na neodređeno vreme, omogućivši<br />
Milojeviću da isti otkupi za iznos od 128.533<br />
dinara, čime je pribavio korist od preko 1,4<br />
miliona dinara. Pored toga, Novica Deljanin<br />
je na nezakonit način dobio pravo susvojine<br />
na stambenu zgradu u vlasništvu banke,<br />
iako je imao rešeno stambeno pitanje. Na taj<br />
način, zaposleni u „Jugobanci” koji nisu<br />
dobili stan trajno su oštećeni u pogledu<br />
svojih prava, iako je deo njihovih primanja<br />
godinama prebacivan na račun zajedničkog<br />
fonda za rešavanje stambenog pitanja.<br />
Podjednako unosan vid korupcije u<br />
upravljanju državnim preduzećima<br />
predstavlja sticanje lične koristi putem<br />
sklapanja štetnih ugovora. Takvi ugovori se<br />
sklapaju sa privatnim preduzećima koja su ili<br />
u vlasništvu rukovodioca državnog<br />
preduzeća ili u posedu bliskih osoba iz kruga<br />
rodbine i prijatelja. Određivanjem daleko<br />
veće vrednosti ugovorenog posla od tržišne<br />
stiče se ekstradobit koja se potom deli među<br />
učesnicima korupcijske „igre”. Tako se<br />
kapital nezakonito preliva iz javnog u privatni<br />
sektor privrede i koristi za ulaganja u nove<br />
poslove. Jasne naznake o postojanju ove<br />
vrste zloupotreba pruža korupcionaški<br />
skandal u koji je umešan bivši direktor<br />
javnog preduzeća Elektrodistribucija<br />
„Beograd” Branislav Uskoković. U okviru<br />
višemesečne istrage policije i pravosudnih<br />
organa utvrđeno je da je osumnjičeni počinio<br />
veći broj zloupotreba službenog položaja.<br />
Bivši direktor je juna 1997. godine sklopio<br />
štetan ugovor sa privatnim preduzećem<br />
„Imeh trejd” o kupovini 22.000 metara<br />
električnog kabla, uprkos saznanju da se<br />
ono od 1996. godine nalazi pod stečajem.<br />
Za robu je plaćeno preko 190 hiljada evra<br />
iako ona nije nikada isporučena. Drugi vid<br />
nezakonitog delovanja Branislava<br />
Uskokovića odnosi se na protivzakonito<br />
korišćenje finansijskih sredstava preduzeća<br />
na čijem čelu je bio za investiranje privatnih<br />
poslovnih poduhvata. On je novac<br />
preduzeća uložio u izgradnju više poslovnih i<br />
stambenih objekata koji su uknjiženi na<br />
članove njegove porodice. Deo sredstava<br />
Elektrodistribucije „Beograd” prebacivan je<br />
na račune privatnih građevinskih preduzeća<br />
čiji su vlasnici bili Stojan Lakovski, Slobodan<br />
Marković i Miodrag Bulatović, a koja su<br />
nabavljala građevinski materijal za gradilišta<br />
stambenih objekata koje je zidao Uskoković.<br />
Proviziju u visini od petnaest odsto od<br />
prenetih sredstava vlasnici privatnih<br />
preduzeća Lakovski, Bulatović i Marković<br />
zadržavali su za sebe. Pored toga, bivši<br />
direktor je zloupotrebio službena ovlašćenja<br />
prilikom donošenja odluka o zaključenju<br />
ugovora o izvođenju radova na rekonstrukciji<br />
javnog osvetljenja ili izgradnji novih<br />
ispravljačkih stanica. Uprkos tome što za<br />
izvođenje radova nisu postojali neophodni<br />
PULS � THE PULSE<br />
Jun 2003/June 2003<br />
Magazin o korupciji � A corruption-monitoring magazine<br />
21
� U FOKUSU JAVNOSTI Korupcija u državnim preduzećima �<br />
tehnički i ekonomski razlozi opravdanosti<br />
posla, Branislav Uskoković je pomenute<br />
privatne građevinske kompanije angažovao<br />
kao glavne izvođače.<br />
U pogledu visine proneverenog iznosa<br />
novca, najkrupnije zloupotrebe otkrivaju se u<br />
upravljanju državnim preduzećima koja<br />
imaju monopolski položaj na tržištu, te na<br />
osnovu toga ostvaruju ogromnu dobit. Jedno<br />
od najprofitabilnijih preduzeća u državnom<br />
vlasništvu bilo je Naftna industrije Srbije.<br />
Dugogodišnji privilegovan položaj na<br />
domaćem tržištu naftnih derivata omogućio<br />
je ovoj kompaniji održavanje visoke profitne<br />
stope u uslovima sprovođenja<br />
međunarodnog embarga protiv Srbije.<br />
Finansijska moć Naftne industrije Srbije<br />
predstavljala je veliki izazov za pojedince u<br />
njenom rukovodstvu sklone korupciji. Na to<br />
ukazuje zahtev za sprovođenje istrage koji<br />
je Okružno javno tužilaštvo u Novom Sadu<br />
podnelo protiv Živka Šoklovačkog,<br />
nekadašnjeg predsednika Upravnog odbora<br />
Naftne industrije Srbije, Milana Đakovića,<br />
generalnog direktora iste kompanije,<br />
Srboljuba Stankovića, direktora Naftne<br />
industrije Srbije-Naftagas, i Slavka<br />
Popovića, njegovog zamenika, zbog<br />
osnovane sumnje da su zloupotrebili<br />
službeni položaj. Naftna industrija Srbije je<br />
1996. godine u Londonu osnovala<br />
jugoslovensko-britansku kompaniju “RDA ―<br />
Oil Field Services” koja je imala dva odbora<br />
direktora. Jedan su činili britanski državljani,<br />
a drugi predstavnici našeg preduzeća.<br />
Šoklovački, Đaković, Stanković i Popović su<br />
kao članovi jugoslovenskog odbora direktora<br />
ostvarili primanja u ukupnom iznosu od<br />
preko 380 hiljada američkih dolara suprotno<br />
važećim zakonskim propisima, budući da su<br />
bili na platnom spisku Naftne industrije<br />
Srbije. Na taj način, oni su pored dodatnih<br />
plata dobijali i dodatak za članstvo u ovom<br />
odboru. Nadležni organi će sprovesti istragu<br />
da bi utvrdili opravdanost sumnje da su bivši<br />
rukovodioci posedovali kreditne kartice<br />
kojima su raspolagali bez ikakvih<br />
ograničenja a na račun preduzeća.<br />
Pretpostavlja se da je Živko Šoklovački tom<br />
zloupotrebom oštetio Naftnu industriju Srbije<br />
za iznos veći od dva miliona dinara, Milan<br />
Đaković za iznos malo manji od prethodnog,<br />
Srboljub Stanković za 1,2 miliona dinara,<br />
dok je Slavko Popović naneo štetu od preko<br />
230 hiljada dinara.<br />
Praksa protivzakonitog raspolaganja<br />
pokretnom i nepokretnom imovinom državnih<br />
preduzeća, nasleđena iz razdoblja<br />
samoupravne ekonomije, nastavljena je i<br />
tokom protekle decenije. Ona u velikoj meri<br />
ugrožava poslovanje preduzeća koja<br />
ostvaruju veliku dobit, dok preduzeća koja se<br />
bore za opstanak na tržištu neizbežno vodi<br />
ka stečaju. Korupcija u rukovođenju<br />
preduzećima u državnom vlasništvu<br />
predstavlja na posredan način potencijalnu<br />
opasnost po uspešnost toka započete<br />
privatizacije u Srbiji. Dosadašnja loša<br />
iskustva postkomunističkih zemalja koja su<br />
dalje od nas odmakla u procesu tranzicije<br />
beleže postojanje prakse planskog<br />
obezvređivanja državnih preduzeća u cilju<br />
njihove privatizacije po veoma niskim<br />
cenama. U tim slučajevima se prilikom<br />
kupovine preduzeća posredno ili neposredno<br />
pojavljuju njegovi bivši rukovodioci koji su<br />
stekli privatan kapital upravo zloupotrebama<br />
počinjenim u preduzeću koje je predmet<br />
privatizacije. Zbog toga je veoma važno<br />
sprečavanje, blagovremeno otkrivanje i<br />
strogo kažnjavanje ove vrste zloupotreba. U<br />
pogledu otkrivanja slučajeva korupcije u<br />
državnim preduzećima, značajnu ulogu mogu<br />
imati zaposleni, što pokazuje primer radnika<br />
Rudarsko-topioničarskog basena „Bor”. Kao<br />
jasan dokaz delotvornosti antikorupcijskih<br />
aktivnosti zaposlenih može poslužiti tvrdnja<br />
predstavnika Ujedinjenog granskog sindikata<br />
„Nezavisnost” da su pojedini direktori<br />
preduzeća zloupotrebljavali odredbu Zakona<br />
o vanrednom stanju, kojom je privremeno bilo<br />
suspendovano pravo članova sindikalnih<br />
organizacija na javno okupljanje, kako bi se<br />
putem davanja otkaza obračunali sa<br />
radnicima koji su se angažovali na<br />
razotkrivanju neregularnosti u poslovanju<br />
preduzeća. Najveća odgovornost u pogledu<br />
suzbijanja korupcije u rukovođenju državnim<br />
preduzećima ipak ostaje na policiji i<br />
pravosuđu, od kojih građani nakon<br />
vanrednog stanja očekuju veću efikasnost u<br />
radu.<br />
PULS � THE PULSE<br />
Jun 2003/June 2003<br />
Magazin o korupciji � A corruption-monitoring magazine<br />
22
� OKO NAS<br />
KORUPCIJA U<br />
BUGARSKOJ<br />
Prirodu korupcije u Bugarskoj odredilo je<br />
nekoliko činilaca koji su bitno uticali na smer<br />
društvenog razvoja ove balkanske zemlje u<br />
poslednjih stotinak godina. Obrasci<br />
komunikacije vlasti i potčinjenih proistekli iz<br />
autoritarne političke kulture, uobličene posle<br />
okončanja vladavine Otomanskog carstva<br />
1878. godine, stvorili su okruženje povoljno za<br />
pojavu korupcije. U decenijama koje su<br />
usledile nakon sticanja nezavisnosti, država je<br />
imala presudnu ulogu u modernizaciji<br />
bugarskog društva. U uslovima ubrzane<br />
industrijalizacije zaostale zemlje, država ―<br />
oličena u monarhu i stranačkim elitama,<br />
stavila je pod kontrolu ogroman deo<br />
nacionalnog bogatstva. Na taj način,<br />
uspostavljanjem novih ekonomskih i svojinskih<br />
odnosa stvoreno je stanje zavisnosti građana<br />
od elite vlasti koja je delovala van granica<br />
zakonskog okvira. Građani nisu mogli da<br />
ostvaruju svoje slobode i prava na zakonom<br />
predviđen način, već su bili prinuđeni da radi<br />
rešavanja životnih pitanja upotrebljavaju<br />
neregularna sredstva, među kojima je<br />
najrasprostranjenije bilo podmićivanje<br />
državnih službenika.<br />
Trend državne kontrole svih oblasti društvenih<br />
odnosa nastavljen je u razdoblju posle Drugog<br />
svetskog rata pod izgovorom ostvarenja<br />
socijalističkih ideala. Proces preraspodele<br />
nacionalnih resursa preuzela je<br />
revolucionarna vlast, a uspostavljanje<br />
ekonomije stalnog deficita roba i usluga<br />
potrebnih za normalnu egzistenciju građana<br />
vodilo je daljem širenju korupcije kao jedinog<br />
puta do ostvarenja individualnih prava. Nakon<br />
više decenija, <strong>korupcija</strong> je iz sporadične<br />
socijalne devijacije postepeno prerasla u<br />
opšteprihvaćeni element lokalne tradicije.<br />
Nasleđe totalitarnog poretka prouzrokovalo je<br />
neuspeh prvog talasa društvenih reformi u<br />
Bugarskoj, pokrenutih 1990. godine pod<br />
pritiskom političkih promena u istočnoj Evropi.<br />
Proces preobražaja društva prema modelu<br />
razvijenih zemalja Zapada naišao je na brojne<br />
prepreke zato što su najvažniji delovi strukture<br />
moći, na kojoj je bio utemeljen stari sistem<br />
vladavine, ostali nedirnuti. Formalno<br />
razvlašćeni pripadnici nekadašnje<br />
nomenklature zadržali su stvarnu moć<br />
zasnovanu na posedovanju nezakonito<br />
prisvojenih nacionalnih resursa. Oni su ostali<br />
bliski krugovima vlasti koju je posle pobede na<br />
prvim višestranačkim izborima uspostavila<br />
Bugarska socijalistička partija. Činjenica da su<br />
Bugarsku socijalističku partiju stvorili članovi<br />
bivše komunističke oligarhije potvrđuje ocenu<br />
da uspostavljanje višestranačkog sistema<br />
zapravo nije dovelo do očekivanih političkih<br />
promena. Izostanak stvarnih promena<br />
posledica je težnje nove vlasti da shodno<br />
vlastitim i interesima bivših komunističkih<br />
funkcionera odugovlači sa sprovođenjem<br />
korenitih društvenih promena. Nedosledno<br />
reformisanje političkog i ekonomskog sistema<br />
proizvelo je nagli pad životnog standarda, što<br />
je smanjilo „otpornost” državnih funkcionera i<br />
službenika na podmićivanje. Povećana<br />
korumpiranost državne uprave stvorila je<br />
slobodan prostor za mešanje interesnih grupa<br />
nove klase bogataša u rad slabih institucija<br />
političkog sistema. 1 Pored toga, na rast nivoa<br />
korupcije u javnom sektoru dodatno je uticalo<br />
uvođenje međunarodnog embarga susednoj<br />
Srbiji, što je otvorilo nove mogućnosti za<br />
bogaćenje pojedinaca iz državne uprave<br />
sklonih zloupotrebama. Kao posredan dokaz<br />
rasta nivoa korupcije u poslednjoj deceniji<br />
prošlog stoleća može se uzeti opažanje<br />
građana o tom problemu. Prema rezultatima<br />
ankete objavljene u Novom evropskom<br />
1 Corruption Assessment Report 2002, Coalition 2000,<br />
http://www.anticorruption.bg/eng/coalition/<br />
car2002.htm, 13/05/2003.<br />
PULS � THE PULSE<br />
Jun 2003/June 2003<br />
Magazin o korupciji � A corruption-monitoring magazine<br />
23
� OKO NAS Korupcija u Bugarskoj �<br />
barometru, pregledu ispitivanja javnog<br />
mnjenja u zemljama u tranziciji koji je 1998.<br />
godine izradio Centar za istraživanje javne<br />
politike Univerziteta u Stratklajdu (Škotska),<br />
71 odsto ispitanih građana iznelo je stav da je<br />
stepen korupcije porastao u odnosu na<br />
razdoblje vladavine socijalističkog sistema. 2<br />
U pogledu mere prisutnosti korupcije u<br />
društvu, Bugarska u međunarodnim okvirima<br />
pripada grupi zemalja u kojima se procenjene<br />
vrednosti nalaze na srednjem nivou. Na<br />
svetskoj rang-listi pokazatelja opažanja<br />
korupcije u 102 zemlje koju objavljuje<br />
međunarodna nevladina organizacija<br />
Transparency International, Bugarska je<br />
prošle godine zauzela 45. mesto, uz vrednost<br />
indeksa 4,0. 3 Tako je ova balkanska zemlja<br />
premašila neke zemlje iz tzv. prvog kruga<br />
priključivanja Evropskoj uniji, kao što su<br />
Češka, Slovačka i Litvanija. Ovaj rezultat<br />
izražava nastavak višegodišnjeg trenda<br />
povećanja vrednosti indeksa koji je 1998.<br />
godine bio svega 2,9, što je Bugarsku<br />
rangiralo na 66. mesto od ukupno 85 zemalja.<br />
Ukoliko bi se trend nastavio, Bugarska bi<br />
prema opažanju stepena korupcije sustigla<br />
dve članice Evropske unije — Grčku i<br />
Portugal. Podaci iz pregleda korupcije na<br />
Balkanu koji je sačinjen u okviru<br />
međunarodnog projekta Inicijativa za pravni<br />
razvoj jugoistočne Evrope (na engleskom<br />
skraćeno: SELDI) pokazuju da, prema<br />
opažanju građana, Bugarska i u ovoj grupi<br />
zemalja zauzima središnji položaj. Podaci iz<br />
ovog pregleda koji se tiču stepena<br />
korumpiranosti zaposlenih u javnom sektoru i<br />
učešća građana u korupcijskoj praksi<br />
pokazuju trend neznatnog pada u prošloj<br />
godini u poređenju sa 2001.<br />
Optimistične tvrdnje o smanjenju stepena<br />
korupcije u Bugarskoj u izvesnoj meri se<br />
oslanjaju na pad postotka građana koji<br />
problem korupcije vide kao najveći životni<br />
problem. Promenu u stavovima građanske<br />
javnosti zabeležila je bugarska nevladina<br />
organizacija „Koalicija 2000” u istraživanju<br />
sprovedenom oktobra prošle godine, a njeni<br />
2 Global Corruption Report 2001, Edited by Robin<br />
Hodess, with Jessie Banfield and Toby Wolfe,<br />
Transparency International, Berlin, 2001, str. 311<br />
3 Indeks opažanja korupcije ima raspon od 0 do 10,<br />
gde 0 predstavlja najviši, a 10 najniži stepen korupcije.<br />
stručnjaci je objašnjavaju dvojako — ili je<br />
praksa podmićivanja stvarno smanjena ili se<br />
raširenost korupcije sada opaža kao normalno<br />
društveno stanje koje ne izaziva reakciju<br />
javnosti. Korupcija ― prema viđenju građana,<br />
posle nezaposlenosti, niskih prihoda i<br />
siromaštva ostaje ključni problem sa kojim se<br />
svakodnevno suočava bugarsko društvo. U<br />
prilog tome govori ocena sadržana u izveštaju<br />
tima stručnjaka Antikorupcijske grupe zemalja<br />
članica Saveta Evrope (na engleskom<br />
skraćeno: GRECO) iz 2001. godine, prema<br />
kojoj je fenomen korupcije zahvatio sve<br />
segmente javnog sektora. Premda ne postoje<br />
zvanični statistički podaci o otkrivenim i<br />
procesuiranim slučajevima korupcije, niz<br />
zloupotreba koje su posredstvom medija<br />
dospele u javnost na posredan način<br />
potvrđuju zaključke iz pomenutog izveštaja.<br />
Izveštavanje medija otkriva činjenice koje<br />
izazivaju sumnju u umešanost i visokih<br />
državnih zvaničnika u korupcionaške<br />
skandale. Ponekad informacije o<br />
korumpiranosti vrhova vlasti dolaze od<br />
pojedinaca iz same vlasti, kao što pokazuje<br />
primer nekadašnjeg ministra unutrašnjih<br />
poslova Bogomila Boneva. On je u aprilu<br />
2000. godine u javnost izneo optužbe za<br />
pronevere, korupciju i nepotizam na račun<br />
članova vlade bivšeg premijera Ivana Kostova<br />
koju je posle pobede na izborima 1997.<br />
godine formirao Savez demokratskih snaga. 4<br />
Zanimljivo je da vlada premijera Kostova<br />
slovila za prvu reformsku vladu u Bugarskoj<br />
posle pada socijalizma i uživala međunarodni<br />
ugled. U junu iste godine, zbog optužbe<br />
Državnog tužilaštva da je počinio krivično delo<br />
korupcije, ministar industrije u istoj vladi<br />
Aleksandar Božkov podneo je ostavku na<br />
funkciju; dva meseca kasnije, predsednik<br />
bugarske vlade priznao je da je primio<br />
„donaciju” od jedne kriminalne grupe u<br />
vrednosti od 80.000 USD. 5<br />
Uprkos tome, ispitivanja javnog mnjenja<br />
pokazala su da građani ne doživljavaju<br />
ministre i političare kao najkorumpiranije<br />
profesije. Oni su na listama dvadesetak<br />
korumpiranih profesionalnih grupa obično<br />
rangirani na sredini, što znači da ih kao takve<br />
4 Global Corruption Report 2001, Edited by Robin<br />
Hodess, with Jessie Banfield and Toby Wolfe,<br />
Transparency International, Berlin, 2001, str. 125.<br />
5 Ibid, str. 125.<br />
PULS � THE PULSE<br />
Jun 2003/June 2003<br />
Magazin o korupciji � A corruption-monitoring magazine<br />
24
� OKO NAS Korupcija u Bugarskoj �<br />
vidi polovina ispitanika. Rezultati anketa<br />
sprovedenih 2002. godine u okviru<br />
međunarodnog projekta Inicijativa za pravni<br />
razvoj jugoistočne Evrope i agencije „Vitoša<br />
Riserč” iz Sofije, ukazuju na stav građana da<br />
je <strong>korupcija</strong> kao obrazac ponašanja odlika<br />
koja se najpre može pripisati carinicima,<br />
advokatima, javnim tužiocima, sudijama i<br />
poreznicima. Podatak iz pomenutih anketa,<br />
prema kome više od tri četvrtine ispitanika<br />
smatra da su svi carinici ili većina njih<br />
umešani u korupciju, određuje ovu kategoriju<br />
javnih službenika kao najkorumpiraniju.<br />
Nezakonito delovanje pojedinaca u carinskoj<br />
službi prvenstveno se odnosi na „sitnu<br />
korupciju” koja se ogleda u iznuđivanju mita<br />
građanima da im zauzvrat ne bi naplatili veći<br />
iznos carine. Daleko unosnije zloupotrebe<br />
odnose se na tolerisanje različitih oblika<br />
ilegalne trgovine (cigarete, duvan, ukradena<br />
motorna vozila, narkotici, oružje, ljudska bića),<br />
kao i na uzimanje „provizija” preduzećima koja<br />
se bave uvozno-izvoznim i špediterskim<br />
poslovima. Poreski službenici svoju koruptivnu<br />
delatnost zasnivaju na tradicionalno lošem<br />
položaju koji država ima na lestvici društvenih<br />
vrednosti. Ovaj stav nalazi uporište u<br />
primerima iz političke istorije bugarskog<br />
naroda koji pokazuju da je država u<br />
ophođenju sa pojedincima pre ugrožavala<br />
njihova prava nego što je imala ulogu njihovog<br />
glavnog zaštitnika. Stoga su dažbine koje se<br />
plaćaju državi u kolektivnoj svesti zapamćene<br />
kao otimanje dela ionako skromnih prihoda,<br />
od čega građani nisu imali nikakve koristi.<br />
Opšteprihvaćenu naviku građana da<br />
izbegavaju plaćanje poreskih obaveza<br />
službenici poreske uprave vešto koriste kako<br />
bi za primljeni mito umanjili njihov iznos.<br />
Usled složenih procedura rad javne uprave je<br />
izuzetno spor, što njeni funkcioneri i službenici<br />
zloupotrebljavaju da bi iznudili mito u cilju<br />
ubrzanja određenog administrativnog<br />
postupka. Podmićivanje je neizbežan deo<br />
postupka prilikom izdavanja raznih vrsta<br />
dozvola, od građevinskih i sanitarnih do<br />
uvozno-izvoznih, kao i prilikom donošenja<br />
administrativnih odluka koje neposredno<br />
pogađaju poslovanje preduzeća. Reformski<br />
opredeljene bugarske vlade u protekloj<br />
deceniji nisu uspele da iz procesa<br />
sprovođenja ekonomske politike potpuno<br />
odstrane zaostavštinu modela socijalističke<br />
privrede. Premda je uspostavljen normativni<br />
okvir za funkcionisanje tržišne privrede,<br />
izvršna vlast je zadržala pojedine instrumente<br />
mešanja u ekonomske tokove. Prema<br />
ocenama domaće nevladine organizacije<br />
„Koalicija 2000”, sadržanim u izveštaju o<br />
korupciji u Bugarskoj za 2002. godinu,<br />
neposredna intervencija vlade u privredni život<br />
odvija se u netransparentnim uslovima.<br />
Dodela različitih subvencija ― poljoprivrednim<br />
proizvođačima, na primer ― predstavlja oblast<br />
u kojoj postoji veliki rizik zloupotrebe<br />
budžetskih sredstava radi ostvarenja lične<br />
koristi. U slučajevima raspodele pomoći<br />
organima lokalne samouprave postoji<br />
slobodan prostor za sprovođenje političke<br />
kontrole izvršne nad lokalnim vlastima.<br />
U administrativne procedure koje predstavljaju<br />
potencijalna žarišta korupcijske prakse može<br />
se ubrojati postupak javne nabavke.<br />
Zloupotrebe u ovoj oblasti odlivaju milionske<br />
iznose sredstava iz državnog budžeta na<br />
privatne račune korumpiranih funkcionera i<br />
službenika. Prema navodima iz pomenutog<br />
izveštaja nevladine organizacije „Koalicija<br />
2000”, nepravilnosti u sprovođenju postupaka<br />
javnih nabavki u velikoj meri su izražene u<br />
radu organa lokalne samouprave i javnih<br />
preduzeća. O razmerama korupcije u oblasti<br />
javnih nabavki možda najbolje govore podaci<br />
do kojih je došla agencija „Vitoša Riserč”, na<br />
osnovu obavljenih razgovora sa<br />
rukovodiocima malih i srednjih preduzeća o<br />
uticaju korupcije u javnom sektoru na njihovo<br />
poslovanje. Rezultati ankete pokazuju da je za<br />
vlasnike malih i srednjih preduzeća uobičajeno<br />
da podmićuju državne službenike kako bi<br />
dobili poslove na javnim tenderima. Više od<br />
petine ispitanika navodi da su prilikom svakog<br />
učešća na javnom tenderu morali da obave<br />
nezvanična plaćanja da bi povećali<br />
mogućnost da pobede, dok je polovina barem<br />
jednom pribegla podmićivanju. Najčešće, mito<br />
za javne tendere daju preduzeća koje se bave<br />
trgovinom, industrijskom proizvodnjom i<br />
građevinarstvom. Da bi se uopšte došlo u<br />
položaj da se ponudi mito, koriste se političke<br />
ili rodbinske i privatne veze, što znači da je<br />
učešće u korupciji plod uzajamnog dogovora<br />
onoga koji podmićuje i onoga koji prima mito.<br />
Privatizacija pripada grupi ključnih reformskih<br />
procesa od čijeg sprovođenja zavisi uspeh<br />
PULS � THE PULSE<br />
Jun 2003/June 2003<br />
Magazin o korupciji � A corruption-monitoring magazine<br />
25
� OKO NAS Korupcija u Bugarskoj �<br />
preobražaja postkomunističkih društava u<br />
moderne demokratije zasnovane na vladavini<br />
prava i tržišnoj ekonomiji. Privatizacijom<br />
preduzeća u društvenoj i državnoj svojini<br />
uspostavlja se veoma složen splet različitih<br />
društvenih interesa zato što se promenom<br />
vlasničkih odnosa menja odnos snaga u<br />
strukturi ekonomske, a posredno i političke<br />
moći. Težnja klase novih bogataša da ostvare<br />
svoje interese i želja državnih funkcionera da<br />
iz poverenih ovlašćenja izvuku ličnu korist<br />
pretvorila je proces privatizacije u poprište<br />
krupnih korupcionaških skandala. Poslednjih<br />
godina, bugarska javnost bila je redovno<br />
izveštavana o raznim nepravilnostima i<br />
nezakonitostima u postupku privatizacije više<br />
važnih društvenih preduzeća. Otkrivene afere<br />
ukazuju na činjenicu da je do upotrebe<br />
netransparentnih načina prodaje dolazilo<br />
prilikom privatizacije državnih preduzeća od<br />
izuzetnog značaja za nacionalnu ekonomiju,<br />
odnosno preduzeća sa monopolskim<br />
položajem na tržištu. Neregularnosti su se<br />
ogledale u prodaji putem neposrednih<br />
pregovora vladinih zvaničnika sa potencijalnim<br />
kupcem bez uvida javnosti, kao i kupovinom<br />
preduzeća od strane članova njegove<br />
upravljačke strukture. Najkrupniji slučajevi<br />
korupcije zabeleženi su u postupku<br />
privatizacije Bugarske kompanije za<br />
telekomunikacije, zbog čega su dva tadašnja<br />
ministra podnela ostavke, i duvanske<br />
kompanije „Bulgar tabak” čiji je direktor od<br />
ponuđača tražio mito u iznosu od pola miliona<br />
USD. 6<br />
Zloupotrebe u oblasti privatizacije otkrivaju<br />
jedan od načina kako korumpiranost<br />
pojedinaca u državnoj upravi podstiče<br />
preraspodelu nacionalnog bogatstva u korist<br />
društvene elite. Daleko veća opasnost po<br />
uspeh započetih reformi dolazi od činjenice da<br />
je <strong>korupcija</strong> u velikom stepenu raširena i u<br />
državnim organima koji bi trebalo da čine<br />
okosnicu sprovođenja antikorupcijske politike.<br />
Podatak koji najviše zabrinjava iz ankete<br />
sprovedene 2002. godine u okviru<br />
međunarodnog projekta Inicijativa za pravni<br />
razvoj jugoistočne Evrope (SELDI) je da su<br />
6 Corruption Assessment Report 2002, Coalition<br />
2000, 13/05/2003, http://www.anticorruption.bg/eng/<br />
coalition/car2002.htm; Global Corruption Report<br />
2003, http://www.globalcorruptionreport.org/<br />
download/gcr2003/18_Southeast_Europe_(Jovic).pdf,<br />
str. 198.<br />
građani među najkorumpiranije profesije<br />
svrstali nosioce pravosudnih funkcija — javne<br />
tužioce i sudije. 7 Opažanje građana potvrđuju<br />
analize inostranih posmatrača ― analiza iz<br />
izveštaja o stanju u Bugarskoj Biroa<br />
Sjedinjenih Država za demokratiju, ljudska<br />
prava i rad za prošlu godinu. Prema navodima<br />
iz izveštaja, prisustvo korupcije u sudstvu<br />
predstavlja ozbiljan problem u pogledu<br />
nezavisnosti i samostalnosti u odlučivanju.<br />
Izveštaj bugarske službe državne bezbednosti<br />
objavljen aprila ove godine iznosi niz podataka<br />
koji govore o povezanosti pojedinih političara,<br />
tužilaca i sudija sa članovima grupa<br />
organizovanog kriminala. Na osnovu podataka<br />
iz izveštaja, Državno tužilaštvo je zatražilo<br />
smenu apelacionog tužioca Ivana Petrova i<br />
vojnog tužioca sofijske oblasti Trendafila<br />
Trajkova, a opozicione stranke su pokrenule<br />
pitanje odgovornosti aktuelnog ministra<br />
finansija Milena Velčeva i ministra transporta<br />
Plamena Petrova zbog veza sa glavnim šefom<br />
bugarske duvanske mafije Ivanom<br />
Todorovim. 8<br />
Nizak nivo stručnosti i<br />
profesionalnih standarda nosilaca pravosudnih<br />
funkcija u spoju sa tradicionalno prisutnim<br />
političkim pritiscima na ovu granu vlasti<br />
neminovno vodi slabljenju nezavisnog<br />
položaja pravosudnih organa. Česti propusti u<br />
pokretanju i vođenju istražnih radnji i krivičnih<br />
postupaka, ili praktikovanje „meke kaznene<br />
politike” prema počiniocima krivičnih dela sa<br />
elementima korupcije koji su pripadnici<br />
političkih stranaka na vlasti navode na sumnju<br />
da pojedine odluke tužioci i sudije ne donose<br />
samostalno i u skladu sa ovlašćenjima.<br />
Posmatrano na duži rok, <strong>korupcija</strong> u<br />
pravosuđu podriva temelje pravnog poretka<br />
zato što nekažnjavanje državnih funkcionera i<br />
službenika koji su umešani u zloupotrebe<br />
deluje podsticajno na druge nosioce javnih<br />
funkcija, ali i na građane da korupciju usvoje<br />
kao uobičajen, štaviše poželjan, način<br />
dostizanja ličnih ciljeva.<br />
Iako je <strong>korupcija</strong> jedan od problema koji<br />
ozbiljno dovodi u pitanje razvojnu perspektivu<br />
bugarskog društva, koncipiranje i sprovođenje<br />
sveobuhvatne antikorupcijske strategije nije<br />
našlo mesta među prioritetnim pitanjima kojima<br />
7 Taj podatak su potvrdili nalazi ankete koju je iste<br />
godine sprovela agencija „Vitoša Riserč”.<br />
8 Glas javnosti, Internet izdanje, 25/04/2003,<br />
http://arhiva.glas-javnosti.co.yu/arhiva/2003/04/25/<br />
srpski/ B03042406.shtml<br />
PULS � THE PULSE<br />
Jun 2003/June 2003<br />
Magazin o korupciji � A corruption-monitoring magazine<br />
26
� OKO NAS Korupcija u Bugarskoj �<br />
su se bavile vlasti u Sofiji tokom devedesetih<br />
godina prošlog veka. Jaz koji se pojavio<br />
između proklamovanog zalaganja za usvajanje<br />
zapadnih standarda i postignutih rezultata<br />
možda je bio najočigledniji na planu rešavanja<br />
problema korupcije. Imajući u vidu prisustvo<br />
korupcije u vrhu vlasti ne čudi što je izostanak<br />
političke volje da se ozbiljno poradi na izgradnji<br />
istinski demokratskog uređenja i poretka<br />
vladavine prava nadomešten pritiscima<br />
postavljenih spoljnopolitičkih ciljeva. Naime,<br />
proces pristupanja Evropskoj uniji, kao glavni<br />
cilj spoljne politike, ima najznačajniji upliv na<br />
razvoj antikorupcijske politike koju je bilo koja<br />
od bugarskih vlada iz protekle decenije vodila<br />
tokom svog mandata. U prilog tome govore<br />
ocene iz izveštaja Instituta za otvoreno društvo<br />
„Korupcija i antikorupcijska politika u<br />
Bugarskoj”, objavljenog prošle godine, prema<br />
kojima vlada u Sofiji jasno raspoznaje da je<br />
opredeljenje za suzbijanje korupcije ključan<br />
uslov za stupanje u članstvo ne samo<br />
Evropske unije već i Severnoatlantskog<br />
saveza. U sklopu tih napora, Bugarska je<br />
pristupila antikorupcijskim međunarodnim<br />
ugovorima i uzela učešća u radu mehanizama<br />
u ovoj oblasti koji deluju pod okriljem<br />
Ujedinjenih nacija, Organizacije za ekonomsku<br />
saradnju i razvoj, Saveta Evrope, kao i Pakta<br />
za stabilnost jugoistočne Evrope.<br />
Najkrupnije korake na planu suočavanja sa<br />
problemom korupcije napravila je sadašnja<br />
vlada premijera Simeona Saks-Koburg-<br />
Gotskog, formirana nakon pobede na izborima<br />
jula 2001. godine, a utemeljena upravo na<br />
nezadovoljstvu glasača korupcijskim aferama<br />
vlade Saveza demokratskih snaga. Uz<br />
podršku i nadzor Evropske komisije, nova<br />
vlada je prvi put izradila i usvojila Nacionalnu<br />
strategiju borbe protiv korupcije u cilju<br />
objedinjavanja aktivnosti državnih organa na<br />
tom planu. Ovaj dokument predviđa stvaranje<br />
pravnog i institucionalnog okvira za efikasno<br />
sprečavanje i suzbijanje korupcije,<br />
sprovođenje korenite reforme pravosuđa, kao i<br />
usvajanje antikorupcijske politike u oblasti<br />
ekonomije. Pored toga, u središtu pažnje<br />
Nacionalne strategije borbe protiv korupcije<br />
nalaze se pitanja transparentnosti rada javnih<br />
službi i uključivanja nevladinih organizacija i<br />
medija u antikorupcijske aktivnosti državnih<br />
organa. Nekoliko meseci kasnije, usvojen je<br />
Akcioni plan za sprovođenje Nacionalne<br />
strategije koji definiše rokove i nadležnosti<br />
ministarstava u pogledu primene pojedinih<br />
delova antikorupcijske strategije.<br />
Uspostavljena je i posebna komisija za<br />
koordinisanje sprovođenja ove strategije,<br />
kojom predsedava ministar pravde, sa<br />
zadatkom da analizira i nadgleda<br />
preduzimanje antikorupcijskih mera.<br />
U oblasti reforme zakonodavstva, aktivnosti<br />
Vlade bile su u poslednje dve godine<br />
usredsređene na izgradnju antikorupcijskog<br />
normativnog okvira u skladu sa<br />
međunarodnim standardima. Tokom prošle<br />
godine, u domaće zakonodavstvo su ugrađeni<br />
međunarodni i evropski pravni instrumenti koji<br />
se tiču krivičnog gonjenja dela sa elementima<br />
korupcije, a nastavljen je postupak izmene<br />
postojećih i uvođenja novih rešenja u oblasti<br />
krivičnog prava radi usvajanja šire definicije<br />
ove vrste kriminalnih radnji. Parlament je<br />
doneo niz zakona koji detaljno uređuju rad<br />
državne administracije i predviđaju<br />
ustanovljavanje posebnih kontrolnih<br />
mehanizama koji bi trebalo da imaju glavnu<br />
ulogu u otkrivanju zloupotreba i nepravilnosti u<br />
radu javnih funkcionera i službenika. Njihov<br />
rad je u izvesnoj meri omeđen donošenjem<br />
internih kodeksa ponašanja javnih službenika<br />
u više segmenata državne uprave. Značajan<br />
napredak je ostvaren preduzimanjem mera na<br />
sprovođenju Strategije reforme pravosuđa u<br />
Bugarskoj koje imaju za cilj da unesu promene<br />
u normativno uređenje rada pravosudnih<br />
organa, da poboljšaju organizacionu strukturu,<br />
kao i da podignu nivo stručnih kvalifikacija.<br />
Svrha pravosudne reforme je preobražaj<br />
tužilaštva i sudstva u nezavisne, samostalne i<br />
efikasne institucije koje će moći da odgovore<br />
na izazove koje postavlja borba protiv<br />
korupcije, prevashodno na izazove u vidu<br />
brojnih pritisaka koji dolaze iz sfere politike.<br />
Važni pomaci po pitanju stvaranja normativnih<br />
pretpostavki za suzbijanje zloupotreba učinjeni<br />
su u oblasti javnih nabavki, gde su novi propisi<br />
povećali transparentnost sprovođenja<br />
postupka nabavke i konkurenciju ponuđača,<br />
kao i u procesu prodaje preduzeća u<br />
državnom vlasništvu koji se sada odvija putem<br />
tendera i aukcija, a uređen je Zakonom o<br />
privatizaciji i postprivatizacionoj kontroli.<br />
Promenama u zakonodavstvu obuhvaćena je i<br />
veoma osetljiva problematika finansiranja<br />
političkih stranaka, a do izvesnih poboljšanja<br />
je došlo u pogledu unapređenja kontrole<br />
raspolaganja sredstvima iz državnog budžeta.<br />
PULS � THE PULSE<br />
Jun 2003/June 2003<br />
Magazin o korupciji � A corruption-monitoring magazine<br />
27
� OKO NAS Korupcija u Bugarskoj �<br />
Institucionalni okvir za primenu usvojene<br />
antikorupcijske strategije i politike još uvek se<br />
nalazi u procesu izgradnje i dorade. Državni<br />
organi se bave sprečavanjem, otkrivanjem i<br />
suzbijanjem korupcije samo u uskom domenu<br />
svojih nadležnosti, a specijalizovanost za<br />
izvršavanje antikorupcijskih zadataka pre je<br />
izuzetak nego pravilo. Bugarski parlament je<br />
tek pod velikim pritiskom javnosti ustanovio<br />
Antikorupcijski komitet, ali zato još uvek nije<br />
formirao mehanizam koji bi razrešavao<br />
sukobe javnih i privatnih interesa u<br />
zakonodavnoj vlasti. U podeli nadležnosti na<br />
nivou Vlade za neposredno sprovođenje<br />
antikorupcijske politike i međunarodnu<br />
saradnju na tom planu odgovorna su<br />
ministarstva unutrašnjih poslova, pravde i<br />
finansija. U okviru Ministarstva unutrašnjih<br />
poslova uvedena je interna kontrola, otvoreni<br />
su telefoni za žalbe građana, a službenici<br />
Ministarstva dužni su da svake godine<br />
dostavljaju prikaz vrednosti imovine. Za<br />
otkrivanje slučajeva korupcije u Ministarstvu<br />
unutrašnjih poslova zadužen je Inspekcijski<br />
direktorat koji je neposredno odgovoran<br />
Generalnom sekretaru Ministarstva. Za<br />
operativne zadatke zadužena je<br />
Antikorupcijska jedinica koja deluje u sastavu<br />
Ministarstva kao organizacioni deo Nacionalne<br />
službe za borbu protiv organizovanog<br />
kriminala. Biro za finansijske istrage je<br />
nezavisna organizaciona jedinica u<br />
nadležnosti ministra finansija čiji je glavni<br />
zadatak da prikuplja i analizira podatke o<br />
sumnjivim novčanim transakcijama, te da ih<br />
po potrebi prosleđuje javnom tužilaštvu. U<br />
položaju subordinacije nalazi se i Carinska<br />
agencija koja ima zadatak da preduzimanjem<br />
preventivnih mera sprovede deo nacionalne<br />
antikorupcijske strategije koji se odnosi na<br />
uklanjanje jednog od najvećih izvorišta<br />
korupcije u državnoj upravi. U antikorupcijskoj<br />
institucionalnoj strukturi posebnu važnost ima<br />
delatnost Državnog ureda za reviziju u čijoj<br />
nadležnosti se nalazi ispitivanje zakonitosti<br />
trošenja sredstava iz državnog budžeta,<br />
budžeta lokalne samouprave i prihoda od<br />
privatizacije.<br />
Uprkos značajnim pomacima načinjenim za<br />
vreme mandata aktuelne vlade, postoje<br />
ozbiljne primedbe međunarodnih organizacija<br />
na domete sprovođenja antikorupcijske<br />
politike. Izveštaj Grupe antikorupcijskih<br />
zemalja Saveta Evrope (GRECO) o<br />
Bugarskoj, sačinjen prošle godine, ističe u prvi<br />
plan nekoliko nedostataka koji bi mogli da<br />
uspore proces pridruživanja Evropskoj uniji.<br />
Bugarska je jedna od retkih evropskih zemalja<br />
koje nemaju ustanovu ombudsmana koja<br />
predstavlja nezaobilazan činilac<br />
uspostavljanja vladavine prava i sužavanja<br />
prostora pogodnog za zloupotrebe nosilaca<br />
javnih funkcija. Postoje sumnje u stvarni<br />
stepen nezavisnosti u radu antikorupcijskih<br />
tela koja deluju pod okriljem izvršne vlasti.<br />
Pojedina tela nemaju dovoljno široka<br />
ovlašćenja, što suštinski ograničava<br />
ostvarivanje većih rezultata. Najveća<br />
primedba stoji u pogledu činjenice postojanja<br />
nesklada između usvojenog modernog<br />
antikorupcijskog zakonodavstva i delotvornosti<br />
njegove primene u praksi. Najveći broj važećih<br />
zakonskih propisa sprovodi se nedosledno,<br />
bilo zbog odsustva volje kod nadležnih<br />
državnih funkcionera i službenika ili kao<br />
posledica njihove nedovoljne stručne<br />
osposobljenosti. Prema tvrdnjama sadržanim<br />
u izveštaju o korupciji u Bugarskoj od prošle<br />
godine koji je objavila nevladina organizacija<br />
„Koalicija 2000”, ne može se očekivati krupan<br />
napredak u suzbijanju korupcije dok ne budu<br />
ostvarene korenite reforme policije i vojske.<br />
Evropska unija je jasno stavila do znanja<br />
vlastima u Sofiji da je ozbiljno suočavanje sa<br />
problemom korupcije i svođenje „večnog<br />
pratioca društva” na razumnu meru ―<br />
neizostavni element politike priključenja<br />
evropskim integracijama. Bugarska u<br />
poslednjih nekoliko godina pokazuje<br />
zapažene rezultate u procesu usvajanja<br />
zapadnoevropskih političkih i ekonomskih<br />
standarda i na planu privrednog razvoja. S<br />
druge strane, visok nivo korupcije u državnim<br />
organima stoji u opreci sa imperativima<br />
demokratije, vladavine prava i tržišno uređene<br />
privrede. Dvojak odnos vladajuće elite prema<br />
iskazanom proevropskom reformskom<br />
opredeljenju, pri čemu se ono koristi za<br />
potrebe legitimizacije vlasti, neminovno<br />
iziskuje epilog. Ukoliko ona istinski želi da svoj<br />
narod uvede u porodicu razvijenih evropskih<br />
nacija ― moraće da vlada u okvirima ustava i<br />
zakona.<br />
Srđan Korać<br />
PULS � THE PULSE<br />
Jun 2003/June 2003<br />
Magazin o korupciji � A corruption-monitoring magazine<br />
28
� AKTIVNOSTI<br />
U okviru procesa uključivanja predstavnika<br />
Srbije i Crne Gore u aktivnosti organa i tela<br />
Saveta Evrope, Konferencija gradova Srbije<br />
primljena je u punopravno članstvo Kongresa<br />
lokalnih i regionalnih vlasti. Značaj<br />
punopravnog učešća stalne delegacije naše<br />
zemlje u radu ovog tela Saveta Evrope<br />
ogleda se u tome što bi ono trebalo da<br />
podstakne razvoj i jačanje lokalne<br />
samouprave u Srbiji. Kongres lokalnih i<br />
regionalnih vlasti predstavlja mesto gde se<br />
nalaze sakupljena znanja i iskustva razvijenih<br />
evropskih država u vezi sa lokalnom<br />
samoupravom. Jedna od obaveza koja<br />
proizilazi iz pristupanja Savetu Evrope odnosi<br />
se na potpisivanje i ratifikovanje Evropske<br />
povelje o lokalnoj samoupravi.<br />
Poslanici Skupštine Srbije i Crne Gore<br />
usvojili su Zakon o Savetu ministara Srbije i<br />
Crne Gore. Odredbe ovog zakona uređuju<br />
rad Saveta, položaj njegovih članova i odnos<br />
Saveta prema drugim organima i<br />
institucijama državne zajednice, te prema<br />
vladama država članica.<br />
Vrhovni savet odbrane Srbije i Crne Gore<br />
doneo je odluku kojom je Generalštab Vojske<br />
Srbije i Crne Gore postao organizaciona<br />
Ustavna komisija je osnovala tri potkomisije u<br />
čijoj će nadležnosti biti izrada pojedinih<br />
poglavlja novog republičkog ustava. Zadatak<br />
Potkomisije za osnovna pitanja i koordinaciju<br />
je da pripremi predlog osnovnih ustavnih<br />
načela, strukture ustava, kao i ustavne<br />
deklaracije. Ukoliko Ustavna komisija prihvati<br />
taj predlog, Potkomisija bi trebalo da se<br />
usredsredi na pitanja političkih institucija,<br />
izbornog sistema i organizacije vlasti. U<br />
nadležnosti Potkomisije za teritorijalnu<br />
organizaciju nalaze se pitanja koja se tiču<br />
teritorijalnog uređenja Srbije, i to: status<br />
pokrajina, decentralizacija i lokalna<br />
samouprava. U delokrugu rada Potkomisije<br />
za ljudska prava su: ljudska, politička,<br />
DRŽAVNI ORGANI<br />
jedinica pod neposrednom kontrolom<br />
Ministarstva odbrane državne zajednice.<br />
Vrhovni savet odbrane utvrdio je i sastav<br />
Odbora za koordinaciju reformi Vojske i<br />
sistema odbrane. Odbor će činiti ministar<br />
odbrane Boris Tadić, načelnik Generalštaba<br />
general-pukovnik Branko Krga, članovi Vlade<br />
Republike Srbije Nebojša Čović i Dušan<br />
Mihajlović ― kao predstavnici Srbije, a<br />
Blagoje Grahovac i Aleksandar Moštrokol –<br />
kao predstavnici Crne Gore.<br />
Ministarstvo odbrane državne zajednice<br />
donelo je odluku prema kojoj će javne<br />
nabavke u vrednosti većoj od 600.000 dinara<br />
biti u nadležnosti posebne uprave koja će<br />
uskoro biti osnovana u okviru Ministarstva.<br />
Nabavke čija se vrednost kreće u rasponu od<br />
10.000 do 600.000 dinara vršiće se u skladu<br />
sa odredbama Zakona o javnim nabavkama.<br />
Savet ministara Srbije i Crne Gore razrešio je<br />
dužnosti direktora Uprave carina Vladana<br />
Begovića nakon njegovog zahteva da bude<br />
prebačen na drugo radno mesto. U skladu sa<br />
odredbama Ustavne povelje Srbije i Crne<br />
Gore, Savezna uprava carina prešla je u<br />
nadležnost Republike Srbije.<br />
manjinska, ekonomska i socijalna prava, kao<br />
i ombudsman za ljudska prava. Ustavna<br />
komisija je izabrala državne funkcionere koji<br />
će voditi rad tri potkomisije. Za<br />
predsedavajućeg Potkomisije za osnovna<br />
pitanja i koordinaciju izabran je republički<br />
ministar pravde Vladan Batić, predsedavajući<br />
Potkomisije za teritorijalnu organizaciju je<br />
predsednik Skupštine Autonomne Pokrajine<br />
Vojvodine Nenad Čanak, dok je na čelu<br />
Potkomisije za ljudska prava republički<br />
ministar za državnu upravu i lokalnu<br />
samoupravu Rodoljub Šabić.<br />
Ustavna komisija je usvojila odluku o učešću<br />
stručnih i drugih lica i organizacija u njenom<br />
PULS � THE PULSE<br />
Jun 2003/June 2003<br />
Magazin o korupciji � A corruption-monitoring magazine<br />
29
� AKTIVNOSTI Državni organi �<br />
radu. Shodno ovoj odluci, svaki član Ustavne<br />
komisije ima pravo da angažuje po jednog<br />
stručnog savetnika koji može da prisustvuje<br />
sednicama, uz saglasnost njenih članova, i<br />
da učestvuje u raspravi. Svaka potkomisija<br />
može angažovati i tim stručnjaka, a<br />
sednicama Ustavne komisije mogu<br />
Poslanici Narodne skupštine Republike Srbije<br />
izglasali su Zakon o koncesijama.<br />
Odredbama Zakona predviđeno je da se<br />
koncesija može izdati na najduži rok od 30<br />
godina, na osnovu slobodne tržišne<br />
utakmice, učešća na tenderu i potpisivanja<br />
ugovora kojim se pravno garantuju uslovi i<br />
propisuje naknada za korišćenje prirodnih ili<br />
drugih nacionalnih resursa. Javni tender za<br />
davanje koncesija na korišćenje raspisuje<br />
ministar nadležan za određenu oblast, a<br />
predlog može podneti i autonomna pokrajina<br />
ili lokalna samouprava, ukoliko se predmet<br />
koncesije nalazi na njihovoj teritoriji.<br />
Koncesioni akt izdaje Vlada, dok će sve<br />
poslove voditi stručna komisija. Ako je<br />
predmet koncesije od strateškog značaja za<br />
Republiku, o davanju koncesije se najkasnije<br />
u roku od tri meseca izjašnjava Narodna<br />
skupština, dok ugovor sa budućim<br />
koncesionarom u ime Republike potpisuje<br />
Vlada. Amandman po kome će 30 odsto<br />
sredstava iz koncesione naknade koja se<br />
ostvari na teritoriji Vojvodine pripasti toj<br />
pokrajini postao je sastavni deo zakona.<br />
Zadržano je rešenje da se pet odsto<br />
sredstava izdvoji za finansiranje jedinica<br />
lokalne samouprave na čijem se području<br />
obavlja koncesiona delatnost.<br />
Narodna skupština je po hitnom postupku<br />
usvojila Zakon o odgovornosti za kršenje<br />
ljudskih prava. Odredbama Zakona<br />
obuhvaćeni su sadašnji i budući nosioci<br />
javnih funkcija u cilju preispitivanja<br />
odgovornosti u vezi sa eventualnim kršenjem<br />
Vlada Republike Srbije usvojila je Nacrt<br />
strategije za smanjenje siromaštva kojim se<br />
objedinjuju postojeće sektorske reformske<br />
strategije i utvrđuju prioriteti. Važnost napora<br />
koje Vlada preduzima na planu smanjenja<br />
siromaštva ogleda se u tome što će na taj<br />
prisustvovati i predstavnici domaćih<br />
nevladinih i stručnih organizacija. Ustavna<br />
komisija može doneti odluku da u njenom<br />
radu i radu potkomisija učestvuju predstavnici<br />
specijalizovanih međunarodnih organizacija<br />
na osnovu prethodno sklopljenog sporazuma.<br />
ljudskih prava u razdoblju od 1976. godine do<br />
danas. Za vremensku granicu vršenja<br />
pomenutih dela uzeta je ova godina jer je<br />
tada stupio na snagu Međunarodni pakt o<br />
građanskim i političkim pravima usvojen pod<br />
okriljem Ujedinjenih nacija. Oni za koje se<br />
utvrdi da su se ogrešili o ljudska prava biće<br />
razrešeni dužnosti ili će im biti onemogućeno<br />
kandidovanje na neku funkciju u narednih pet<br />
godina. Postupak preispitivanja odgovornosti<br />
za kršenje ljudskih prava biće u nadležnosti<br />
posebne komisije koju će činiti troje sudija<br />
Vrhovnog suda, tri pravna stručnjaka,<br />
zamenik Republičkog javnog tužioca i dva<br />
poslanika, pravnika po struci. Komisiju će u<br />
roku od 60 dana izabrati Narodna skupština,<br />
a kandidate za članove komisije predlagaće<br />
predsednik parlamenta.<br />
Narodna skupština je usvojila Zakon o<br />
prestanku važenja Zakona o Privrednoj<br />
komori Jugoslavije. Ovim zakonom ukida se<br />
Privredna komora Jugoslavije, a sve njene<br />
nadležnosti, sredstva i druga imovina prelaze<br />
na Privrednu komoru Srbije.<br />
Narodni poslanici su izglasali izmene<br />
Poslovnika rada koje predviđaju osnivanje<br />
četiri nova skupštinska odbora — za<br />
evropsku integraciju, ravnopravnost polova,<br />
smanjenje siromaštva i privredne reforme.<br />
Republički parlament je izabrao Gorana<br />
Radenovića za devetog člana Saveta za<br />
radiodifuziju, čime je omogućen početak rada<br />
tog tela.<br />
način biti uklonjena jedna od okolnosti koje<br />
podstiču visok nivo korupcije u javnom<br />
sektoru.<br />
Vlada je donela odluku o obrazovanju<br />
Komisije za ispitivanje sistema obezbeđenja<br />
PULS � THE PULSE<br />
Jun 2003/June 2003<br />
Magazin o korupciji � A corruption-monitoring magazine<br />
30
� AKTIVNOSTI Državni organi �<br />
republičkog premijera Zorana Đinđića, koja<br />
će ispitati činjenice u oblasti uređivanja,<br />
organizovanja i funkcionisanja sistema<br />
obezbeđenja. Vlada će objaviti zvanične<br />
rezultate rada Komisija. Na osnovu njih,<br />
uslediće i predlog odluke o nivou<br />
odgovornosti lica angažovanih u<br />
obezbeđenju premijera. Za predsednika<br />
Komisije imenovan je potpredsednik Vlade<br />
Žarko Korać, a za članove Svetozar Čiplić,<br />
sudija Ustavnog suda Srbije, Bruno Vekarić,<br />
sekretar Ministarstva pravde, Željko Rašeta,<br />
načelnik IV uprave Bezbednosnoinformativne<br />
agencije, Mihajlo Maksić,<br />
načelnik Odeljenja za organizaciju policije u<br />
Ministarstvu unutrašnjih poslova, Milovan<br />
Lapčević, pomoćnik načelnika Uprave za<br />
obezbeđenje u istom ministarstvu, kao i<br />
Budimir Babović, stručnjak za policijska<br />
pitanja.<br />
Vlada Republike Srbije je imenovala<br />
U okviru projekta Vlade Republike Srbije<br />
„Strategija za smanjenje siromaštva u<br />
Republici Srbiji” pokrenuta je internet<br />
prezentacija na adresi www.prsp.sr.gov.yu,<br />
na kojoj su javnosti dostupni nacrt ove<br />
strategije, podaci o životnom standardu<br />
stanovništva Srbije, kao i dokumenti o<br />
siromaštvu i vesti iz ove oblasti. Strategija za<br />
smanjenje siromaštva ima za cilj da uobliči<br />
Nakon ubistva republičkog premijera Zorana<br />
Đinđića, Ministarstvo unutrašnjih poslova<br />
Vlade Republike Srbije preduzelo je<br />
energičnu akciju pod nazivom „Sablja”. Cilj<br />
akcije bilo je identifikovanje, pronalaženje i<br />
hapšenje neposrednih izvršilaca atentata,<br />
njihovih podstrekača, pomagača,<br />
organizatora i drugih lica koja se mogu<br />
dovesti u vezu sa njima. Prema podacima<br />
koje je objavilo Ministarstvo unutrašnjih<br />
poslova, tokom trajanja ove akcije ukupno je<br />
privedeno 11.665 osoba, a po odredbama<br />
Uredbe o vanrednom stanju u policijskom<br />
pritvoru je zadržano 2.697 osoba. Podneto je<br />
3.560 krivičnih prijava protiv 3.946 osoba za<br />
5.671 krivično delo, a u pritvoru je još 26<br />
osoba koje treba da sasluša istražni sudija.<br />
Od kriminalaca je oduzeto više stotina<br />
Aleksandra Krstića za direktora Uprave<br />
carina, a Vladana Begovića na dužnost<br />
direktora Agencije za duvan Republike Srbije.<br />
Savet za borbu protiv korupcije izabrao je<br />
nove članove — Stjepana Gredelja, naučnog<br />
savetnika u Institutu za filozofiju i društvenu<br />
teoriju, Radmilu Vasić, profesora Pravnog<br />
fakulteta Univerziteta u Beogradu, advokata<br />
Dušana Slijepčevića i Vericu Barać,<br />
diplomiranog pravnika, koja je imenovana i<br />
za novog predsednika Saveta. Dosadašnji<br />
član Ivan M. Lalić izabran je za<br />
potpredsednika Saveta. Savet za borbu<br />
protiv korupcije doneo je odluku da njegovim<br />
sednicama ubuduće prisustvuje predsednik<br />
Vlade, dok će resorni ministri učestvovati u<br />
radu kada budu razmatrana pitanja iz njihove<br />
nadležnosti. U narednom razdoblju, Savet će<br />
razmatrati probleme u vezi sa procesom<br />
privatizacije i pitanjima dosadašnjih dodela i<br />
korišćenja nacionalnih frekvencija.<br />
plan nacionalnog razvoja zemlje, definiše<br />
mere koje bi Vlada trebalo da preduzme kako<br />
bi smanjila siromaštvo, kao i da integriše<br />
društvene, makroekonomske i strukturne<br />
elemente. Građani imaju mogućnost da<br />
preko ove internet strane učestvuju u izradi<br />
konačne verzije Strategije, dostavljanjem<br />
svojih primedbi elektronskim putem.<br />
komada dugih i kratkih cevi, više kilograma<br />
raznog eksploziva, detonatora i drugog<br />
diverzantskog materijala i opreme, kao i<br />
28.200 grama heroina, 463 grama kokaina,<br />
45 kilograma marihuane i 4.960 tableta<br />
sintetičke droge. U sklopu akcije predaje<br />
nedozvoljenog naoružanja i legalizacije<br />
oružja čije posedovanje nije zabranjeno,<br />
građani su policiji i vojsci predali 40.438<br />
komada oružja i minsko-eksplozivnih<br />
sredstava i 1.999.671 komad municije raznog<br />
kalibra. Podneto je ukupno 27.392 zahteva<br />
za legalizaciju oružja.<br />
Iz Resora javne bezbednosti Ministarstva<br />
unutrašnjih poslova Republike Srbije<br />
saopšteno je da je organizovani kriminal u<br />
Srbiji uništen i da se, bez obzira na ukidanje<br />
PULS � THE PULSE<br />
Jun 2003/June 2003<br />
Magazin o korupciji � A corruption-monitoring magazine<br />
31
� AKTIVNOSTI Državni organi �<br />
vanrednog stanja, sprovođenje akcije<br />
„Sablja” nastavlja. Akcija će u narednom<br />
periodu biti usredsređena na otkrivanje<br />
nezakonito stečenog novca i imovine<br />
pripadnika grupa organizovanog kriminala,<br />
kao i na suzbijanje korupcije i ilegalnih<br />
finansijskih tokova u Srbiji. Istraga će se<br />
voditi u saradnji sa nadležnim državnim<br />
organima zemalja bivše Socijalističke<br />
Federativne Republike Jugoslavije i drugih<br />
zemalja u okruženju. Osnovni cilj aktivnosti<br />
koje preduzuma Ministarstvo unutrašnjih<br />
poslova je da Srbija bude jedna od zemalja u<br />
regionu u kojoj neće biti organizovanog<br />
kriminala i nerasvetljenih najtežih krivičnih<br />
dela.<br />
Ministarstvo finansija i ekonomije Vlade<br />
Republike Srbije, prvi put posle Drugog<br />
svetskog rata, sprovodi postupak evidencije<br />
realne ekonomske snage građana koji će<br />
trajati do kraja juna. Nakon isteka tog roka,<br />
Poreska uprava će u naredna tri meseca<br />
proveriti i overiti poreske prijave građana.<br />
Osnovni cilj izrade evidencije je suzbijanje<br />
„sive ekonomije” koja je u protekloj deceniji<br />
predstavljala jedan od važnijih izvora<br />
korupcije u javnoj upravi. Evidencija realne<br />
ekonomske snage građana poslužiće kao<br />
osnov za borbu protiv poreske utaje kako bi<br />
se eliminisali slučajevi kontradiktornosti<br />
raskošnog života pojedinaca i njihovih<br />
poreskih prijava koje ukazuju na puko<br />
U sklopu predviđenih reformi zdravstvene<br />
politike Srbije koje bi trebalo da doprinesu<br />
suzbijanju korupcije u oblasti zdravstva,<br />
Ministarstvo zdravlja je otvorilo javnu<br />
raspravu o sačinjenim predlozima zakona o<br />
zdravstvenoj zaštiti i zakona o izmenama i<br />
dopunama zakona o zdravstvenom<br />
Novi direktor Uprave carina Aleksandar Krstić<br />
predstavio je program rada ove državne<br />
službe u narednom razdoblju. Ideje sadržane<br />
u programu odnose se na reorganizaciju i<br />
modernizaciju carinske službe, uvođenje<br />
discipline i timskog rada i smanjenje broja<br />
U sklopu aktivnosti koje Ministarstvo<br />
unutrašnjih poslova preduzima na<br />
međunarodnom planu najavljeno je skoro<br />
potpisivanje sporazuma o uzajamnoj saradnji<br />
u borbi protiv organizovanog kriminala sa<br />
Ministarstvom unutrašnjih poslova Republike<br />
Slovačke. Potpisivanje ovog sporazuma<br />
trebalo bi da doprinese naporima koje<br />
Slovačka, kao buduća članica Evropske<br />
unije, i Srbija, kao potencijalni kandidat za<br />
članstvo, preduzimaju u cilju ispunjavanja<br />
standarda Evropske unije u ovoj oblasti i radi<br />
zadržavanja organizovanog kriminala na<br />
svojim granicama.<br />
siromaštvo. Prema članu 186. Zakona o<br />
poreskom postupku, građani čija imovina<br />
prelazi vrednost od 20 miliona dinara<br />
obavezni su da podnesu prijave ne samo o<br />
ličnoj, već i o imovini povezanih lica, odnosno<br />
bračnog druga, roditelja i dece. Ukoliko<br />
građani ne prijave imovinu u predviđenom<br />
roku, za svaki mesec zakašnjenja platiće<br />
kaznu u iznosu od pet odsto od ukupne<br />
vrednosti imovine. Postupak prijavljivanja je<br />
tako osmišljen da podaci koji budu preuzeti<br />
od poreskih obveznika budu zaštićeni od<br />
neovlašćenog pristupa pojedinaca, ali će<br />
imena lica za koja se dokaže da su utajila<br />
porez, kao i podaci o kojim iznosima je reč,<br />
biti javno saopšteni.<br />
osiguranju. Tokom javne rasprave,<br />
Ministarstvo zdravlja će upoznati zdravstvene<br />
ustanove, sindikate, predstavnike političkih<br />
stranaka, nadležne odbore u republičkom i<br />
pokrajinskom parlamentu i fakultete sa<br />
predlozima ovih zakona.<br />
zaposlenih. U pogledu sprečavanja korupcije<br />
i drugih vidova zloupotreba javnih ovlašćenja,<br />
novo rukovodstvo carinske službe planira da<br />
ustanovi „terensku kontrolu” čiji će zadatak<br />
biti da nadzire špediciju unutar zemlje.<br />
PULS � THE PULSE<br />
Jun 2003/June 2003<br />
Magazin o korupciji � A corruption-monitoring magazine<br />
32
� AKTIVNOSTI Državni organi �<br />
Odeljenje upravne inspekcije Ministarstva za<br />
državnu upravu i lokalnu samoupravu Vlade<br />
Republike Srbije izvršilo je 132 inspekcijska<br />
pregleda u opštinskim upravama širom Srbije<br />
i naložilo izvršenje 1142 mere radi otklanjanja<br />
nedostataka. Inspekcijski pregledi bili su<br />
usmereni na rad opštinskih uprava van<br />
Beograda u oblasti radnih odnosa,<br />
kancelarijskog poslovanja, službene upotrebe<br />
jezika i pisma, kao i na planu primene<br />
Na zahtev Specijalnog republičkog tužioca,<br />
Posebno odeljenje Okružnog suda u<br />
Beogradu započelo je istražni postupak protiv<br />
45 osoba osumnjičenih za ubistvo premijera<br />
Zorana Đinđića i za umešanost u krivična<br />
dela sa elementima organizovanog kriminala.<br />
Iz Vrhovnog suda Republike Srbije najavljeno<br />
je da će suđenje osumnjičenima za ubistvo<br />
predsednika Vlade Republike Srbije Zorana<br />
Ustavni sud Republike Srbije oglasio je<br />
neustavnim odredbe člana 88, stav 1, tačke<br />
1. i 9. Zakona o izboru narodnih poslanika. U<br />
navedenim odredbama propisano je da<br />
narodnom poslaniku mandat na koji je biran<br />
prestaje pre roka ukoliko mu prestane<br />
članstvo u političkoj stranci, odnosno koaliciji<br />
na čijoj listi je izabran ili ako njegova stranka,<br />
odnosno koalicija budu izbrisane iz<br />
zvaničnog registra. Većina sudija zauzela je<br />
stanovište da primena spornih odredaba<br />
Zakona o izboru narodnih poslanika proizvodi<br />
situaciju u kojoj su političke stranke, a ne<br />
građani, osnovni i jedini nosioci političkog i<br />
parlamentarnog života. Sporne odredbe su u<br />
suprotnosti i sa članovima 42. i 44. Ustava ―<br />
zakonodavac ne može utvrđivanjem osnova<br />
za prestanak mandata rešavati problem<br />
očuvanja stranačke discipline niti pitanje<br />
Izvršni odbor Skupštine grada Niša osnovao<br />
je Komisiju za građanske inicijative čiji je<br />
zadatak da unapredi upravljanje budžetskim<br />
sredstvima predviđenim za donacije kao i da<br />
vrši kontrolu njihovog trošenja. Komisija ima<br />
sedam članova ― pripadnika različitih<br />
političkih stranaka zastupljenih u gradskom<br />
Zakona o pečatu. U toku rada inspekcijskih<br />
organa provereni su navodi iz velikog broja<br />
predstavki građana, a u jednom broju<br />
opštinskih uprava utvrđeno je da sekretari,<br />
odnosno načelnici opštinskih uprava, ne<br />
ispunjavaju uslove za obavljanje te funkcije<br />
pa su predsednicima opština data upozorenja<br />
da su u obavezi da u roku od 30 dana<br />
ponište rešenja o postavljenju ovih lica.<br />
Đinđića i bivšeg predsednika Predsedništva<br />
Srbije Ivana Stambolića početi pred<br />
posebnim sudom u narednih nekoliko<br />
meseci. Postupak će voditi Istražno odeljenje<br />
koje čine troje sudija i Krivično odeljenje koje<br />
čini devet sudija. Sudije koje će suditi<br />
optuženima za organizovani kriminal pre<br />
početka postupka pohađaće kurseve iz<br />
tehnike postupanja sa optuženima.<br />
održavanja stranke u političkom i pravnom<br />
životu između dva izborna ciklusa, a da time<br />
ne povredi ustavne odredbe koje opredeljuju<br />
karakter mandata narodnih poslanika kao i<br />
odredbe o političkim slobodama i pravima<br />
građana. U članu 76. Ustava stoji da poslanik<br />
predstavlja građane izborne jedinice i to ne<br />
uslovljava nikakvim ograničenjima niti<br />
uslovima a koji bi, u slučaju da ih poslanik ne<br />
poštuje, mogli dovesti do prestanka mandata.<br />
Prema mišljenju većine sudija Ustavnog<br />
suda, podjednako sporno rešenje odnosi se<br />
na činjenicu da je Zakonom o izboru narodnih<br />
poslanika predviđeno da bez mandata pre<br />
isteka roka mogu ostati samo poslanici<br />
stranaka i koalicija, dok isto ne važi za<br />
poslanike koje kandiduju grupe građana,<br />
čime je narušen član 13. Ustava.<br />
parlamentu, a predsednik ovog tela je<br />
potpredsednik gradske vlade Osman Balić.<br />
Cilj osnivanja ovog tela je da se prilikom<br />
donošenja odluka o dodeli sredstava iz<br />
budžeta, prvenstveno učesnicima tendera<br />
koje raspisuje gradska uprava, spreči sukob<br />
javnih i privatnih interesa.<br />
PULS � THE PULSE<br />
Jun 2003/June 2003<br />
Magazin o korupciji � A corruption-monitoring magazine<br />
33
� AKTIVNOSTI Nevladine organizacije �<br />
NEVLADINE ORGANIZACIJE<br />
Centar za menadžment je, uz podršku<br />
Kanadske agencije za međunarodni razvoj<br />
(CIDA), treći put realizovao specijalistički<br />
kurs savremene antikorupcijske<br />
metodologije, jedinstven vid obuke u oblasti<br />
prepoznavanja i suzbijanja problema<br />
korupcije. Okončan je i jednogodišnji<br />
specijalistički kurs o organizovanom<br />
kriminalu i politici borbe protiv<br />
organizovanog kriminala koji je podržao<br />
Institut za mir iz Vašingtona (USIP). Centar<br />
za menadžment od septembra nastavlja sa<br />
specijalističkom obukom u oblasti borbe<br />
protiv korupcije, uz pomoć Švedske agencije<br />
za inostrani razvoj i saradnju (SIDA).<br />
Više informacija možete pogledati na:<br />
www.management.org.yu/educat.php<br />
U okviru kampanje vršenja pritiska na<br />
republičku vladu da otpočne sa<br />
sprovođenjem procesa denacionalizacije,<br />
Udruženje građana za povraćaj oduzete<br />
imovine „Beograd” sprovelo je više različitih<br />
aktivnosti. Udruženje je organizovalo<br />
protestno okupljanje ispred Direkcije za<br />
građevinsko zemljište Beograda zbog 26<br />
zakazanih licitacija na kojima je na prodaju<br />
ponuđeno više od 120 parcela koje imaju<br />
privatne vlasnike. Druga akcija je<br />
sprovedena u vreme dok je trajala rasprava<br />
o Zakonu o planiranju i izgradnji u Narodnoj<br />
skupštini Republike Srbije. U okviru ove<br />
akcije, Udruženje je uputilo pismo svakom<br />
od narodnih poslanika, upozoravajući ih da<br />
će usvajanjem takvog zakona dati legitimitet<br />
ne samo oduzimanju imovine u posleratnim<br />
godinama već i nezakonitoj dodeli<br />
građevinskog zemljišta koja se odvijala<br />
tokom protekle decenije. Udruženje građana<br />
za povraćaj oduzete imovine „Beograd”<br />
počelo je i akciju prikupljanja 15 hiljada<br />
potpisa potrebnih za podnošenje Narodnoj<br />
skupštini na razmatranje Predloga zakona o<br />
vraćanju imovine koji su izradili stručnjaci<br />
okupljeni oko ove nevladine organizacije.<br />
Narodni pokret „Otpor” je nastavio<br />
sprovođenje višemesečne akcije koja ima za<br />
cilj da izvrši uticaj na republičke vlasti u<br />
pogledu sprovođenja postupka lustracije<br />
državnih funkcionera i službenika koji su se<br />
u vreme prethodne vlasti ogrešili o zakon.<br />
Predstavnici ove nevladine organizacije<br />
zatražili su odgovor od republičkog ministra<br />
finansija i ekonomije Božidara Đelića zašto<br />
su na pojedine funkcije u Poreskoj upravi<br />
Republike Srbije ponovo imenovane osobe<br />
za koje postoji sumnja da su umešane u<br />
zloupotrebe koje su počinjene za vreme<br />
prethodne vlasti. Oni su ukazali na sporan<br />
karakter imenovanja direktora, načelnika za<br />
drugostepeni postupak i kontrolu, kao i<br />
načelnika za materijalne i druge resurse u<br />
Poreskoj upravi ― regionalni centar Novi<br />
Sad.<br />
Detaljnije informacije možete pronaći na:<br />
www.otpor.com<br />
Transparentnost Srbija, domaći ogranak<br />
međunarodne nevladine organizacije<br />
Transparency International, sproveo je<br />
ispitivanje javnog mnjenja o sukobu javnog i<br />
privatnog interesa i slobodnom pristupu<br />
informacijama od javnog značaja.<br />
Istraživanje je obavljeno kao deo<br />
regionalnog projekta o odgovornosti organa<br />
vlasti koji se sprovodi u Hrvatskoj, Bosni i<br />
Hercegovini, Srbiji i Makedoniji. Anketa je<br />
PULS � THE PULSE<br />
Jun 2003/June 2003<br />
Magazin o korupciji � A corruption-monitoring magazine<br />
34
� AKTIVNOSTI Nevladine organizacije �<br />
pokazala da većina građana poseduje<br />
sposobnost prepoznavanja situacija u<br />
kojima dolazi do sukoba javnog i privatnog<br />
interesa. Prema rezultatima istraživanja,<br />
petina ispitanih građana smatra da sukob<br />
privatnog i javnog interesa predstavlja<br />
stavljanje ličnog interesa ispred opšteg.<br />
Preostali ispitanici sukob interesa određuju<br />
kao sticanje materijalne koristi, zloupotrebu i<br />
nelegalno bogaćenje (45 odsto), zloupotrebu<br />
vlasti i političku korist (11 odsto), te kao<br />
korupciju i obavljanje više funkcija (9 odsto).<br />
U ponašanje državnih funkcionera suprotno<br />
javnom interesu ispitanici su uvrstili davanje<br />
prednosti članovima sopstvene političke<br />
stranke pri zapošljavanju u državnoj službi,<br />
nepotizam i diskreciono pravo funkcionera<br />
da propise tumače kako im odgovara. Četiri<br />
petine ispitanika iznelo je stav da bi svi<br />
nosioci državnih funkcija trebalo da podatke<br />
o svojoj imovini učine dostupnim javnosti.<br />
Istraživanje je pokazalo da građani veruju da<br />
se sprečavanje sukoba interesa kod<br />
državnih funkcionera može sprovesti oštrim<br />
kaznenim merama, ili mehanizmima pomoću<br />
kojih može da se pokrene smena<br />
funkcionera osumnjičenih za sukob interesa.<br />
Za većinu građana neprihvatljivo je da<br />
državni funkcioneri prime i zadrže poklon u<br />
vidu novca, dragocenosti, opraštanja duga ili<br />
besplatnog letovanja. Prihvatljivi pokloni su<br />
ručak, suvenir i zdravstvene usluge, ali pod<br />
uslovom da njihova vrednost ne prelazi 100<br />
EUR. Drugi deo sprovedene ankete odnosi<br />
se na stavove građana o pitanju dostupnosti<br />
informacija od javnog značaja. Prema<br />
rezultatima ankete, samo 6,5 odsto<br />
ispitanika zna koje vrste informacija ima<br />
pravo da dobije od državnih organa. S druge<br />
strane, više od 80 odsto građana smatra da<br />
bi sve informacije od opšteg značaja trebalo<br />
da budu dostupne svima, dok je tri četvrtine<br />
ispitanika ocenilo da bi svi koji uskraćuju<br />
informacije na koje građani imaju pravo<br />
trebalo da budu kažnjeni. Građani, kao<br />
najveće probleme na planu pristupa<br />
informacijama od javnog značaja,<br />
doživljavaju zloupotrebu informacija koje<br />
državni organi poseduju o građanima,<br />
nedostupnost informacija o zakonima i<br />
propisima, nedovoljnu količinu informacija o<br />
radu državnih organa, kao i odsustvo<br />
informacija o državnim funkcionerima.<br />
Više podataka o ovome možete pogledati<br />
na: www.transparentnost.org.yu<br />
U sklopu kampanje „Otvorena opština” koja<br />
ima za cilj povećanje uvida javnosti u rad<br />
Skupšine opštine Prokuplje, Toplički centar<br />
za demokratiju i ljudska prava i Centar za<br />
razvoj Srbije podelili su građanima letke sa<br />
podacima o opštinskom budžetu za tekuću<br />
godinu. Na taj način, građani Prokuplja prvi<br />
put imaju mogućnost da se upoznaju sa<br />
sadržinom najznačajnijeg lokalnog političkog<br />
i finansijskog dokumenta. Upoznavanje<br />
građana sa budžetom trebalo bi da<br />
pomogne ostvarivanju narednog cilja ove<br />
kampanje u koju su uključeni i predstavnici<br />
opštinske vlasti — otvaranju javne rasprave<br />
o opštinskom budžetu za 2004. godinu.<br />
PULS � THE PULSE<br />
Jun 2003/June 2003<br />
Magazin o korupciji � A corruption-monitoring magazine<br />
35
� ISSUE HIGHLIGHTS<br />
CURRENT ISSUES<br />
Corruption and the Media<br />
The relationship between corruption and the<br />
media in Serbia can be viewed within two<br />
different contexts. On the one hand, just like<br />
all other social structures, the media have<br />
been succeptible to corruption in the previous<br />
political period in Serbia. On the other hand,<br />
the media play an important role in the<br />
process of fighting corruption. An<br />
independent and free press is one of the<br />
basic tools to address corruption, and the<br />
Serbian media have played a particularly<br />
pronounced role in this sense.<br />
The exact volume of corruption in Serbia is<br />
difficult to ascertain. There are no studious<br />
and reliable investigations of the<br />
phenomenon that would allow such an exact<br />
estimate, but it could be assumed that as a<br />
result of the emergence of systemic forms of<br />
corruption during the last decade of the 20 th<br />
century, a considerable part of Serbian<br />
journalism has had a tendency towards<br />
corruption. In principle, media analysts<br />
believe that the media and journalists who<br />
used to be controlled by the former Serbian<br />
autocratic regime had the most obvious<br />
tendency to be corrupt. State-owned media<br />
were directly controlled by the political parties<br />
in power during this period.<br />
After the political changes in Serbia since the<br />
Year 2000, various interepretations of the<br />
right to freedom of information have emerged<br />
through analysts of the freedom of<br />
experession. This also applies to the issue of<br />
corruption in the media, and critical analyses<br />
suggest that media corruption, which is<br />
realistically one of the most important themes<br />
for social discourse, has not yet been given<br />
the appropriate profile in the Serbian society.<br />
Such a situation is largely caused by a<br />
continued unfavourable set of circumstances<br />
within the media. The Serbian Government<br />
for its part has brought forward serious<br />
objections to the manner of reporting by<br />
some media, which is governed by<br />
sensationalism and is lacking in an objective,<br />
investigative journalism.<br />
REFORM OF LEGISLATION AND PUBLIC POLICY<br />
New Media Laws in Serbia<br />
Any successful anti-corruption policy<br />
presupposes a freedom of information, and<br />
such freedom cannot be secured without an<br />
appropriate legislation. Media laws in Serbia<br />
during the autocratic regime until the<br />
beginning of the 21 st century were quite<br />
inadequate and undemocratic, based on an<br />
open desire to maintain power by a narrow<br />
group of political parties. Consequently, such<br />
laws could not be the basis for a satisfactory<br />
level of respect of the rights of the media.<br />
With the adoption of the Law on Radio<br />
Broadcasting, which was enacted in mid-<br />
2002, the Law on Public Information, and the<br />
Law on Telecommunications, the latter two<br />
having been adopted in April and May 2003,<br />
respectively, the area of public information<br />
and radio transmissions in particular has<br />
started to be significantly reformed.<br />
The Law on Public Information states that<br />
public information is free and should be<br />
conducted in public interest. Any censorship,<br />
direct or indirect, is forbidden, and the Law<br />
introduced an array of new legal institutes<br />
and solutions (privatisation of the stateowned<br />
media, equal treatment of local and<br />
foreign physical and legal persons involved in<br />
the media business, prohibition of the<br />
establishment of monopolies, etc.). The Law<br />
on Radio Broadcasting regulates the<br />
conditions and the circumstances of work of<br />
radio stations, a Serbian Radio Broadcasting<br />
Agency has been established by the Law, as<br />
well as the institution of a public service of<br />
radio transmissions, and conditions and<br />
procedures have been specified for the issue<br />
of licences of radio and TV broadcasting.<br />
Although the Serbian Government<br />
representatives have described the Law on<br />
Telecommunications as a “technical<br />
document”, it is an important media law that<br />
regulates the area of telecommunications<br />
and media rights. The particular significance<br />
PULS � THE PULSE<br />
Jun 2003/June 2003<br />
Magazin o korupciji � A corruption-monitoring magazine<br />
36
� ISSUE HIGHLIGHTS<br />
of this law is in the fact that it legally regulates<br />
the rights to radio frequences (Article 2). This<br />
article specifies the conditions under which<br />
radio and TV broadcasts are possible.<br />
The new media laws in Serbia have been<br />
enacted with a delay, however, and this<br />
process has been marred by irregularities in<br />
the procedure of establishment of the Council<br />
of the Serbian Radio Broadcasting Agency, as<br />
well as the procrastination in the<br />
transformation of the state media. In the<br />
forthcoming period, apart from the application<br />
of new legal solutions that should make it<br />
easier to detect corruption cases in the media<br />
and make them public, further regulation is<br />
necessary in the area of broadcasting and the<br />
use of radiofrequences. A separate Law on<br />
the Free Access to Public Information is<br />
expected to be publicised soon, and this Act<br />
would make the work of the public<br />
administration considerably more transparent<br />
to the public. A first draft of this law has<br />
already been prepared by a government<br />
working group, and its enactment and<br />
operational processing will complete the<br />
process of innovation of the legislation in the<br />
area of public broadcasting.<br />
IN THE NEIGHBOURHOOD<br />
Corruption in Bulgaria<br />
Bulgaria belongs to a group of Southeastern<br />
European countries where corruption as a<br />
model of communication between the<br />
government and the citizens has a long<br />
history. The inheritance of the former,<br />
totalitarian social and political system, and the<br />
circumstances of a deep transitional crisis<br />
have acted as a stimulus for the further<br />
penetration of corruption into all areas of the<br />
society, including the government. The<br />
generally accepted view of the citizens is that<br />
corruption is useful in the conduct of daily<br />
business, and the high level of corruption in<br />
the public service, provide a partial<br />
explanation of why the Bulgarian authorities<br />
have avoided the more radical forms of anticorruption<br />
policy during the 1990s.<br />
From the Bulgarian Government point of view,<br />
the anti-corruption policy is seen primarily as<br />
a necessity arising from the demands of<br />
adoption of the standards of the European<br />
Union, in the context of efforts to join the EU,<br />
rather than as a sincere determination for<br />
deep reforms. The activities by the various<br />
Bulgarian governments during the last decade<br />
have been focused on the accession to large<br />
international organisations, as well as the<br />
joining to international mechanisms and<br />
instruments aimed to oversee the anticorruption<br />
policies. Initial efforts were made to<br />
build a normative and institutional anticorruption<br />
framework, but the most significant<br />
advancements have been made during the<br />
last two years, under the mandate of the<br />
current government led by Prime Minister<br />
Simeon Saxe-Coburg-Gotha. In this period a<br />
national anti-corruption strategy and the<br />
corresponding plan of activities have been<br />
adopted, and a special commission for the<br />
coordination of the implementation of this<br />
strategy has been established, tasked with<br />
analysing and overseeing the concrete<br />
measures taken in the context of the Strategy.<br />
Despite the serious improvements made in<br />
the anti-corruption policies and activities in<br />
Bulgaria, the Council of Europe has directed<br />
serious objections to this country, which<br />
mainly relate to the visible discord between<br />
the adopted modern anti-corruption legislation<br />
on the one hand, and the inefficiency of its<br />
implementation in practice. The detected<br />
omissions in the activities of the anticorruption<br />
bodies operating within the<br />
executive branch of government suggest a<br />
lack of real impartiality and independence,<br />
while some bodies do not have sufficiently<br />
wide ranging competencies that would enable<br />
them to achieve more significant results. With<br />
a view of these inadequacies, the EU has<br />
clearly stated to the Bulgarian authorities that<br />
a serious confrontation with corruption, and its<br />
bringing down to a reasonably low rate are the<br />
required steps on the way to a Bulgarian<br />
accession to the EU. If the ruling elites in<br />
Bulgaria truly wish that their people entered<br />
the family of the developed European nations,<br />
in the future they will be expected to<br />
demonstrate results in their determination to<br />
conduct an effective anti-corruption policy.<br />
PULS � THE PULSE<br />
Jun 2003/June 2003<br />
Magazin o korupciji � A corruption-monitoring magazine<br />
37