u Bilicama

Pomišlj Pomišljaajj 

LIST ŽUPE UZNESENJA MARIJINA BILICE 

GODINA 9. VELIKA GOSPA, 2011. BROJ 1. (20.)

Gornji red: 

Lovre Bobanović 

Marko Kardum 

Šime Buva 

Marko Ćaleta 

Jakov Slavica 

Marko Juras 

Tomas Petrović 

Bilice, 

1. svibnja 2011. 

Donji red: 

Josip Krnić 

Branimir Dulibić 

Petra Lugović 

Anđela Ostojić 

Ive Ćaleta-Car 

Tea Sabljić 

Roko Gatara 

Mihaela Ćaleta 

Lucija Pletikosa 

Kristina Lovrić 

Dražena Mikulandra 

Nikolina Lugović 

Marica Ćaleta-Car

LIST ŽUPE UZNESENJA MARIJINA - BILICE 

Godina 9. VELIKA GOSPA, 2011. Br. 1. (20.) 

I 

Pomišlj Pomišljaajj 

ŽUPNIKOVA UVODNA RIJEČ 

Približimo se Isusu po Mariji 

ove godine sveano 

emo proslaviti svetkovinu 

Uznesenja blažene 

Djevice Marije – Gospu 

od Pomišljaja. Majka 

Marija nije nas zaboravila. 

Ona nam neprestano 

dolazi i zove nas 

na spasenje i život. Ona 

nam progovara u ovom 

trenutku koji je možda 

najvažniji za naš život. 

Gospa nas poziva svom bezgrješnom, 

svetom i majinskom Srcu. Ona 

nas želi voditi i srcu svoga Sina Isusa. 

Svi koji se utjeu Mariji osjeaju da 

trebaju nju ako hoe doi do Boga i 

ako žele napredovati putem savršenstva. 

Bezbrojni su primjeri i iskustva 

svetaca koji dokazuju da je pobožnost 

prema Mariji sigurna luka spasenja. 

Sveti Franjo Asiški gajio je osobitu 

pobožnost prema Djevici Mariji. 

Životopisac sv. Franje, Toma elanski, 

piše: »Isusovu je Majku obasipao 

neizrecivom ljubavlju zato što nam 

je dala brata, uzvišenoga Gospodina. 

Njoj je molio posebne pohvale, 

upravljao prošnje, prikazivao osjea- 

je, koliko to i kako ljudski 

jezik ne može niti 

izraziti.« Jednom zgodom, 

dok je bio u zanosu, 

sveti Franjo je vidio 

velike skale koje su dopirale 

do neba, a na vrhu 

njih ugledao je Presvetu 

Djevicu. I bilo mu je 

otkriveno da se po tim 

skalama treba penjati 

onaj tko hoe u Nebo. 

Marija dobro zna ežnje i želje 

ovjekova srca. Svoje srce ne možemo 

prevariti mrtvim stvarima, 

dobrim jelom i pie, ugodnostima 

i užicima. Potrebni smo drugaije 

hrane koju nam Bog neprestano 

daje. Potrebni smo Božje rijei 

i ljubavi. I danas je ovjek gladan 

Boga, gladan je istinske i iste ljubavi 

više nego stvari. 

Bog nikad ne prestaje ovjeka 

privlaiti k sebi. Samo e u Bogu 

ovjek pronai istinu i blaženstva 

za kojima neprestano traga. ovjek 

je pozvan u zajedništvo s Bogom 

i samo stoga postoji što ga je Bog 

iz ljubavi stvorio i što ga iz ljuba- 

POMIŠLJAJ 1

vi stalno uzdržava. Bog želi ovjeka 

uiniti radosnim, sretnim, ispunjenim… 

On to nee uiniti na silu 

nego ljubavlju kojoj smo pozvani u 

slobodi otvoriti srca. 

Isusovo i Marijino srce ne prestaje 

krvariti i trpjeti zbog naših grijeha: 

psovki, gluhoe i sljepoe, zbog 

naših opiranja i neprihvaanja. Unato 

tome Bog nas zove jer ne može 

BITI KRALJEVSKOG RODA 

IZ ŽIVOTA ŽUPE 

Biti kao crv zgažen i ponižen, 

a biti kraljevskog roda. 

Biti omražen od bratske ljubavi, 


Biti kamenovan riječima i osudama, 


Biti izbičevan proturječnostima drugih, 


Biti izvrgnut ruglu perfidnog Zloga, 


Biti izboden čavlima današnjice, 


Biti napojen octom umjesto krvlju živoga Boga, 


Biti izbačen na asfalt oskudice 

u hropcu inflacije i laži, 


Biti opojen raznim opijatima krivog Boga, 


Biti raspet na križu života mnogim 

nevoljama današnjice, 


Kanu velika suza milosrđa našega Kralja Boga 

na siromašnu djecu roda svoga. 

Dara Gatara 

šutjeti dok je njegovo stvorenje na 

stranputici – na krivu putu. 

Bog nije nikada i nee odustati 

od ovjeka i njegova spasenja. Stoga 

nemojmo ni mi odustati od Boga jer 

emo time odustati od samih sebe i 

od života. Isus i Marija trebaju i tebe 

i mene kako bi i svi drugi došli do 

života, došli do Boga. 

fra Tomislav Brekalo, župnik 

PAPA RATZINGER 

Kad je prošlo nekoliko dana 

od smrti Ivana Pavla 

sastali se svi kardinali 

novog Papu oni su izabrali. 

Sada ima Katolička vjera 

novog Papu Joseph Ratzingera. 

Za sve vjernike radost je velika 

sad imaju svoga zaštitnika. 

Njemačka je svoga Papu dala 

tisuć ljeta nije ga imala. 

Njemačka je zemlja velika 

u njoj živi dosta katolika. 

Mnogi Hrvati u Njemačkoj žive 

mi smo iste katoličke vire. 

Ratzinger je sa Bozanićem bija 

sve Hrvate on je pozdravija. 

Hvala Tebi oče Ratzingeru 

čuvat ćemo katoličku viru. 

Sveti oče povijest našu znate 

čuvaj od zla vjernike Hrvate. 

Marinko Slavica 

2 POMIŠLJAJ

IZ ŽIVOTA CRKVE 

Papa Benedikt XVI. u Hrvatskoj 

Pomno pripreman, četvrti 

papinski posjet Hrvatskoj, 

u posljednjih 20 godina 

dogodio se 4. i 5. lipnja u 

Zagrebu, pod geslom »Zajedno 

u Kristu«. Već prilikom 

svečanog dočeka u zračnoj 

luci papa Benedikt XVI. poručio 

je na hrvatskom jeziku: 

S velikom radošću dolazim 

kao hodočasnik u ime Isusa 

Krista. Srdačno pozdravljam 

ljubljenu hrvatsku zemlju i 

velikim zagrljajem grlim sve 

njezine stanovnike... 

Nastavio je na talijanskom 

jeziku o povodu svoga 

pastirskog pohoda - proslave 

Prvog nacionalnog dana 

hrvatskih katoličkih obitelji. 

Neka ovaj važan događaj 

bude prigoda za isticanje 

vrijednosti obiteljskog života, 

učvršćivanje jedinstva, oživljavanje 

nade i zajedništva 

s Bogom, koji je temelj bratskog 

suživota i društvene solidarnosti, 

rekao je Papa. 

Nakon pozdravnih govora 

u zračnoj luci, Papa je 

otišao u Ured predsjednika 

Ive Josipovića, a potom se 

susreo s predsjednicom vlade 

Jadrankom Kosor, u Apostolskoj 

nuncijaturi. 

U popodnevnim satima 

Sveti Otac susreo se u Hrvatskom 

narodnom kazalištu s 

predstavnicima kulture, akademske 

zajednice, politike, 

civilnog društva, poduzetnika, 

diplomatskog zbora te s 

poglavarima vjerskih zajednica. 

Središnja poruka Papina 

govora bila je o savjesti kao 

Božjem glasu u čovjeku, kojeg 

treba slijediti u svim segmentima 

društvenog života, 

te potrebi svakodnevnog preispitivanja 

zova toga Glasa. 

Spomenu je velikog hrvatskog 

znanstvenika, Isusovca 

Ruđera Boškovića, koji je u 

traganju za istinom spretno 

znao povezati i sintetizirati 

razum i vjeru. (R. Bošković 

je svojim idejnim i arhitektonskim 

rješenjem spasio kupolu 

crkve sv. Petra u Vatikanu 

od urušavanja!) Spomenuta 

su i mnoga druga značajna 

imena hrvatske povijesti, koja 

svijetle kao primjeri i izazovi 

današnjim generacijama za 

pronalaženje kvalitetnih rješenja, 

unatoč krizi. 

Najdomljiviji dio Papinog 

pohoda bio je susret s katoličkom 

mladeži na središnjem 

zagrebačkom Trgu. Nama 

koji radimo s mladima, bila je 

fascinantna šutnja pedesetak 

tisuća mladih pred Presvetim. 

Prizor Pape na koljenima 

i mladih koji ga molitvom 

prate (da su se i ptice mogle 

čut) - nezaboravan je! Bio je 

to očit znak kako mladi jasno 

prepoznaju prave vrijednosti 

u ovom vremenu raznolikih i 

gromoglasnih ponuda. 

Središnji dio pastirskog 

pohoda dogodio se na Hipodromu 

na svečanoj misi u 

povodu Prvog nacionalnog 

susreta katoličkih obitelji. Budite 

hrabre! Ne popuštajte 

sekulariziranom mentalitetu 

koji nudi suživot kao pripravu 

ili čak kao zamjenu za brak 

POMIŠLJAJ 3

- poručio je Papa hrvatskim 

obiteljima. Potvrdio je tradicionalno 

stajalište Crkve o 

obitelji, dakle one između 

muškarca i žene, a političare 

je pozvao na stvaranje 

zakona i socijalnih uvjeta, 

kojima bi se olakšao obiteljski 

život. Istaknuo je kako 

se Europom širi sekularizacija, 

koja Boga iz života 

ljudi gura na rub. Apsolutizira 

se sloboda bez zauzetosti 

za istinu, koja ne vodi 

računa o kvaliteti odnosa s 

osobama i o najdubljim vrijednostima. 

Ljubav se svodi 

na sentimentalni osjećaj, 

bez nastojanja da se stvore 

trajne veze međusobne pripadnosti 

i bez otvorenosti 

životu. Drage obitelji - pokažite 

svojim životnim svjedočanstvom 

da je moguće 

ljubiti poput Krista, bezrezervno 

- poručio je i pozvao 

Papa sve prisutne. 

Na kraju posjeta Benedikt 

XVI. predvodio je u 

zagrebačkoj katedrali molitvu 

večernje u zajedništvu 

s biskupima, svećenicima, 

IZ ŽIVOTA CRKVE 

redovnicima, redovnicama, 

bogoslovima i sjemeništarcima. 

Istaknuo je svijetli lik 

blaženog kardinala Alojzija 

Stepinca, koji se zahvaljuju- 

ći čvrstoj kršćanskoj savjesti 

znao oduprijeti svakom totalitarizmu 

(fašističkom i komunističkom). 

Pozvao je sve 

pristune da se trajno nadahnjuju 

njegovim primjerom. 

Papa Benedikt XVI. je 

govorio, čuli ga jesmo, ali hoćemo 

li ga i poslušati i koliko 

će njegove riječi imati odjeka 

u našem svakidašnjem životu, 

pokazat će sadašnjost 

i budućnost. Dio odgovora 

daje nam i Evanđelje, na čije 

nas svakodnevno čitanje 

Papa poziva, u prispodobi 

o sijaču sjemena (Mt 13,3- 

9). O kad bi makar ta evanđeoska 

četvrtina urodila 

plodom u našim obiteljima, 

na radnim mjestima ... to bi 

već bio izvanredan početak 

rasta i napretka i duhovnog i 

materijalnog. Trajna nam je 

zadaća ustrajati u nadi i vjeri 

kako se dobro može i danas 

događati i ostvarivati. 

Marija Jozić-Mihaljević 

4 POMIŠLJAJ

UZ NACIONALNI SUSRET HRVATSKIH KATOLIČKIH OBITELJI 

OBITELJ I CRKVA 

Obitelj je prva stvarnost u kojoj se ovjek 

nae, tu su zaeci svega onoga 

što e pratiti cijeli život, što e utjecati 

na pozitivan ili manje pozitivan susret 

sa svijetom izvan obitelji. Za vjernike 

druga je stvarnost u kojoj se nau i u kojoj 

su zaeci svekolika duhovnog vjernikog 

raanja ovjeka. Tu se naš svijet 

poinje širiti i zahva- 

ati na odreeni nain 

Nekoga tko nadilazi i 

istovremeno je prisutan 

u svekolikoj i svakodnevnoj 

stvarnosti 

obitelji – Bog. Tako 

se Crkva susree ve 

u obitelji i obitelj se 

nalazi u Crkvi. Obitelj 

i Crkva se nadopunju- 

ju i obogauju. Jednu 

i drugu stvarnost tvore 

ljudi i u jednoj i drugoj 

stvarnosti raaju se ljudi. Od njihovih 

odnosa ovisi kvaliteta ovjeka. 

Obitelj u Crkvi i Crkva u obitelji 

Obitelj je skup ljudi, Crkva je skup 

ljudi vjernika. I jedan i drugi skup povezan 

je ljubavlju, nutarnjim vezom po 

kojem postaju jedno u svekolikoj razli- 

itosti. I za jednu i za drugu instituciju 

presudno je važno da se u njima doga- 

a zajedništvo. U središtu svekolikih 

zbivanja, kako u obitelji tako i u Crkvi, 

trebao bi biti ovjek. U odgoju ovjeka 

bitnu i nezamjenjivu ulogu ima upravo 

rast u ljubavi i zajedništvu. Ljubav i zajedništvo 

odnose se i upueni su potom 

prema svekolikoj stvarnosti, kako onoj 

ljudskoj tako i onoj materijalnoj. 

Svekolika grubost koja se dogaa u 

svijetu, u našoj bližoj i daljnjoj okolici, 

u svakome od nas, pokazatelji su da se 

sve manje i manje u obiteljima i u Crkvi 

Obitelj i rodbina Marija aleta-Cara i Davorke r. Kova našli su se na 

okupu prigodom krštenja njihova djeteta Franka, 28. studenoga 2010. 

živi, doživljava, osjea ljubav i zajedništvo. 

O tome se govori, raspravlja, to se 

naglašava, ali život je u neem drugom. 

Dovoljno se samo prisjetiti, esto, bezazlene 

grubosti u crtiima koja dolazi do 

punog izražaja u horor lmovima. Industrija 

nasilja dovedena je do savršenstva. 

I što je još u tome najapsurdnije da se 

mediji, posrednici, prikazivai grubosti, 

nasilja proglašavaju javno dobro i da se 

kao takvi uzdržavaju doprinosima svih. 

Tamo gdje nema ljubavi i zajedništva, 

nema ni obitelji ni Crkve – gubi ovjek. 

POMIŠLJAJ 5


Stanje obitelji 

Obitelji su postale više ekonomske i 

pravne zajednice, a sve manje odgojne. 

Prilagodivši se mentalitetu ponude i potražnje, 

slobode bez granica, nemono 

samo reagiraju kada je ve kasno. Reaktivno 

djelovanje samo poveava napetost 

i pokušava popraviti nepopravljivo. Da 

situacija bude još složenija, ulažu se materijalna 

i duhovna dobra u dobrotvorne 

udruge, umjesto da se ta sredstva i briga 

pokažu u preventivnom djelovanju, 

u izgradnju obiteljskog života. Obitelj 

i odgoj trebaju biti prisutni i djelatni u 

obinom, svakodnevnom životu i postati 

briga i zauzetost cijele zajednice, a ne 

tek kad se obitelj poinje raspadati, kada 

je odgoj više gotovo nemogu. Same 

obitelji; a i šira zajednica, zaboravile su 

na svoje djelovanje, na svoju odgovornost 

u svakodnevnici, kada je sve u redu. 

Crkva kao zajednica vjernika trebala bi 

se u apostolatu posebno posvetiti obitelji 

kao zajednici. Promicati duhovnost 

zajedništva, kako kaže Ivan Pavao II., 

omoguujui da se ona pokaže kao odgojno 

naelo na svim mjestima gdje se 

izgrauje ovjek i kršanin. 

Biti član obitelji – biti član Crkve 

Obitelji se ne pripada zbog toga što 

tu redovito navraamo na stan i hranu, 

što tu podmirujemo ekonomske potrebe. 

Biti lan obitelji znai ne samo znati 

nego i osjeati zajedništvo, »netko mi 

pripada«, s njim dijelim radost i trpljenje, 

nasluujem njegove želje, pomažem 

mu u njegovim potrebama, postoji jedno 

povjerenje da možemo biti ono što u pojedinom 

trenutku osjeamo, što je mogue 

samo u istinskom i dubokom prijateljstvu. 

Nestanak ili zaborav tih odnosa 

nestanak je i bijeg mladih iz obitelji, iz 

Crkve, rušenje i nestanak obitelji. 

Biti lan Crkve ne ostvaruje se samo 

po nedjeljnom i blagdanskom odlasku u 

crkvu, a u vlastitom se domu (kui) nikad 

ne moli ili se veoma rijetko moli, u vlastitom 

domu (kui) ne stvara se duhovno 

zajedništvo, sveto mjesto. Upravo kriza 

vjerskog života poinje onda kada se crkvenost, 

naša pripadnost Crkvi izražava 

samo u crkvi, kamenoj zgradi, gdje se 

vjernici župe okupljaju nedjeljom i blagdanima, 

a zaboravljaju da su njihovi domovi 

(kue) one prave i osnovne crkve i 

da upravo to nadahnue, življenjem svoje 

crkvenosti tu, u obiteljskom ozraju, 

postaje se pravi lan velike obitelji koju 

nazivamo Katolika Crkva. 

Ta crkvenost, religioznost koju izražavamo 

dolazei u župsku crkvu brzo 

nestaje, postaje nezanimljiva ako nije 

podržavana, hranjena u crkvi obitelji. 

Može li ovjek živjeti ako samo jednom 

sedmino dobro jede, ako se obilato pogosti? 

Nekako bi mogao preživjeti, životariti, 

ali istinski živjeti i raditi, biti 

uspješan, to svakako ne. Ista je stvar i s 

našim ljudskim i duhovnim življenjem. I 

naš duh i duša imaju svakodnevnu potrebu 

za kulturnom, religioznom hranom. 

Crkvenost (religioznost) treba biti 

pratilac ovjeka vjernika na njegovu ži- 

6 POMIŠLJAJ


DJECA UČE ŠTO DOŽIVLJAVAJU 

• Dijete koje doživljava neprijateljstvo 

ui se svaati. 

• Dijete koje doživljava ravnodušnost 

ui se biti osamljeno. 

• Dijete koje doživljava kritiziranje 

ui osuivati. 

• Dijete kojemu se esto prigovara ne 

primjeuje da ga okolina voli. 

• Ako se dijete ismijava, ono ui biti 

povueno. 

• Dijete koje doživljava osramoenje 

ui se stidjeti samoga sebe. 

• Dijete koje nema brau i sestre ne 

zna što je bratska i sestrinska ljubav. 

• Dijete koje doživljava toleranciju 

ui biti strpljivo. 

• Ako se dijete ohrabruje, ono se ui 

samopouzdanju i sigurnosti. 

• Ako dijete doživljava pohvalu, ono 

ui primjeivati i cijeniti dobro. 

• Dijete koje doživljava poštenje ui 

se biti pravedno. 

• Ako dijete živi sa sigurnošu, ono 

se ui povjerenju. 

• Ako dijete doživljava odobravanje, 

ono se ui biti zadovoljno sa sobom. 

• Dijete s kojim se razgovara, ui se 

razmišljati. 

• Dijete koje doživljava da se roditelji 

vole ui da je obitelj zajednica 

obitelji. 

• Ako dijete živi s prihvaanjem i 

prijateljstvom, ono ui pronalaziti 

ljubav u svijetu. 

(Nepoznati autor) 

votnom putu, u svekoliku njegovu djelovanju 

i sudjelovanju. Jednako tako 

obitelj i ono što bi ona trebala biti treba 

osjeati i tim se vrijednostima hraniti i 

kad se nalazimo izvan obiteljskog kruga. 

Tako crkvenost (religioznost) obitelji 

postaje potpora, okrepa ovjeku 

vjerniku na životnom putu. 

Sve počinje u obitelji 

Sv. Petar piše vjernicima: »Vi ste rod 

izabrani, kraljevsko sveenstvo, sveti 

puk, narod steeni da naviještate silna 

djela onoga koji vas je iz tame pozvao k 

divnom svjetlu svojemu.« To izabranje 

oituje se ve u obitelji, to sveeništvo 

vrši se ve u obitelji, ta svetost treba se 

oitovati ve u obitelji, taj navještaj silnih 

djela Božjih treba odzvanjati u obitelji, 

ta radost da smo pozvani iz tame 

na svjetlost treba biti prisutna u obitelji. 

Ivan Pavao II. u svojoj pobudnici o obiteljskoj 

zajednici piše: »Obitelj prima 

POMIŠLJAJ 7

UZ NACIONALNI SUSRET IZ ŽIVOTA HRVATSKIH ŽUPEKATOLIČKIH 

OBITELJI 

BOŽJA NJEŽNA SKRB 

Prije nekoliko tjedana imala sam vrlo izvanredno iskustvo te Božje nježnosti prema 

malenima. Jedan je čovjek došao u našu kuću s liječničkim receptom. Rekao je da je dijete 

na umoru, da umire njegov jedinac u sirotinjskim četvrtima Calcutte, a da on ne može 

doći do lijeka nigdje u Indiji. Trebalo bi ga nabaviti iz Engleske. Dok smo razgovarali, došao 

je čovjek s košarom lijekova. On je obilazio obitelji i skupljao već korištene lijekove 

za naše siromahe – imamo te mobilne klinike diljem siromašnih četvrti Calcutte i posvuda, 

ljude koji obilaze obitelji, prikupljaju neupotrijebljene lijekove i donose ih k nama, a mi ih 

dajemo siromasima. – Baš u taj čas je stigao, a na vrhu košare nalazio se upravo taj lijek. 

Jednostavno nisam mogla vjerovati jer da je bio unutar košare, ne bih ga vidjela. A da 

je stigao prije ili poslije, ne bih ga bila povezala s djetetom na umoru. Samo sam stajala 

pred tom košarom gledajući u bočicu s lijekom i govorila u sebi: »Postoje milijuni i milijuni 

djece u svijetu – kako se Bog mogao pobrinuti za to malo dijete u siromašnim četvrtima 

Calcutte. Poslati taj lijek, poslati toga čovjeka upravo na vrijeme, staviti taj lijek upravo na 

sam vrh i poslati ga u količini koju je liječnik propisao.« Pogledajte kako je dragocjen taj 

mališan bio za samoga Boga. Kako se On brinuo za toga malenog. 

Majka Terezija 

poslanje da uva, objavljuje i priopava 

ljubav, životvorni odraz i stvarno udioništvo 

u božanskoj ljubavi prema ljudskom 

rodu i u ljubavi Krista Gospodina 

prema Crkvi.« Tu je upravo bit i veliina, 

a u isto vrijeme i odgovornost obitelji, 

obiteljskog naina života. Odgovornost 

i roditelja i djece, djece i roditelja. 

Što se događa u Crkvi 

Postavimo jedno pitanje: Je li obitelj 

i Crkva? Kako smo uli, Sv. Pismo, Predaja 

i Sv. otac to nam potvruju i na to 

nas pozivaju. Onda se kao zakljuak namee 

da ono što ini velika Crkva koja 

se prostire od istoka sunanoga do zapada, 

kako itamo preko sv. mise, treba initi 

i mala Crkva, Crkva u malom, Crkva 

obitelj. Što se to dogaa i ini u crkvi? 

- U crkvi se ljudi okupljaju i crkva 

okuplja ljude. Što ini moja obitelj? 

- U crkvi se prašta, otpušta, dajemo 

ruku jedni drugima. Ima li toga u mojoj 

obitelji? 

- U crkvi se zahvaljuje, moli, traži 

Božja pomo. Dogaa li se to i u mojoj 

obitelji? 

- U crkvi se ljudi po sakramentima, po 

slušanju Božje rijei, po propovijedanju 

raaju, obnavljaju, mijenjaju 

na bolje. Što od toga ima u mojoj 

obitelji? 

- U crkvi se ljudi odgajaju, ue lijepu i 

plemenitu vladanju, življenju, ljubavi 

prema Bogu i bližnjima. Kakav je odgoj 

u mojoj obitelji? 

A 8 POMIŠLJAJ


Iznesene misli, postavljena pitanja 

traže da misli postanu djela; da pitanja 

dobiju odgovor. Tako e svatko moi 

provjeriti kako svoju pripadnost Crkvi 

isto tako i svoju pripadnost obitelji. 

Vrijeme molitve i razgovora 

Kao uvjet za ostvarivanje obiteljske 

Crkve traži se da naemo vremena 

za zajedniki obiteljski razgovor, 

za zajedniku obiteljsku molitvu, da 

tako otvorimo vrata i srce svojeg doma 

(kue) Kristu Gospodinu, da Krist ue i 

ostane s nama, kao lan naše obiteljske 

zajednice. Nemojmo upasti u pogrešku 

i rei da nemamo vremena, da je to 

previše, da je nemogue. Kaže se, a to 

nam može potvrditi i iskustvo, da o- 

vjek nae vremena, ak i novca, za sve 

ono što istinski želi i traži. Ako naemo 

vremena za mnogo toga što nam je 

potrebno i poesto nepotrebno, ak i za 

ono što nam je štetno, pokušajmo nai 

vremena za ono što nam je u ovom trenutku 

bijega, raspadanja i praznine našeg 

življenja najpotrebnije, nai vremena 

za Boga, nai vremena za obitelj. 

Svi oni koji su Krista primili postali 

su drugi, bolji ljudi. Tko prima Krista, 

prima spasenje, mir, snagu. Istinski se 

ovjek mijenja kada susretne Boga, 

kada se Bogu preda. Zato obitelj mora 

biti mjesto susreta s Bogom, otvoriti 

vrata Bogu. Tamo gdje Bog prebiva, 

tu je ljubav, tu je sloboda, tu je pravda, 

tu je praštanje, tu je život, tu je Crkva! 

Krist je rekao i neprestano ponavlja: 

»Sin ovjeji doe potražiti i spasiti 

izgubljeno!« 

Kao temeljnu zadau kršanske obitelji 

Ivan Pavao II. vidi upravo u njezinoj 

crkvenosti. »Obitelj je«, kaže Papa, 

»u službi izgradnje kraljevstva Božjega 

u povijesti, i to posredstvom svoga sudjelovanja 

u životu i poslanju Crkve.« 

Biti Crkva i biti obitelj 

Mi nismo samo u Crkvi, mi i jesmo 

Crkva. Mi nismo samo u obitelji mi i 

jesmo obitelj. Koliko to budemo bolje 

ostvarivali, naš život bit e više život, 

svekolika stvarnost bit e za nas blagoslov, 

a jedni druge doživljavat emo 

kao svoje bližnje. 

fra Jure Šimunovi 

POMIŠLJAJ 9

Vjera je obasjavanje puta 

u budućnost. Nada je 

otvaranje vrata svjetlu s 

one strane puta. Ljubav je 

susret između čovjekovih 

čežnja ispunjenih molitvom 

i Božjeg odgovora na čovjekove 

molitve. Bez vjere, bez 

nade i, napokon, bez ljubavi, 

čovjek ne može živjeti. 

On je satkan od vjere, on 

umire ako se ne nada i on 

je na smrt bolestan ako nije 

ljubljen i ako u ljubavi i nježnosti 

ne zna zaštititi druge. 

Brojni su vjernici molitelji 

koji se tuže da ih Bog 

ne čuje. Oni ga zovu, mole 

različite molitve, vapiju i plaču, 

ali nebo kao da ostaje staje 

zatvoreno. Tako se u nji- 

ma stvara raspoloženje e 

da ih ni Bog ne razumije, 

da nije na njihovoj 

strani, da ih je napustio 

i da je, prema 

tome, najbolje napustiti 

molitvu. No, informacije 

koje donosi 

Isus Krist drukčije su. 

On kaže da svaki koji 

traži, nalazi, i koji kuca, a, 

otvara mu se. Ne postoji toji 

neuslišana molitva. Ponajonaj- prije, Bog sigurno čuje tvo- 

ju molitvu. Nemoguće je da 

postoji Bog a da ne čuje. 

On, dapače, već unaprijed 

zna što tražiš i zašto ga trebaš. 

On i uslišava molitvu, 

dolazi ti u susret. Bog ne želi 

DUHOVNO RAZMIŠLJANJE 

VJERA 

LIJEČI 

samo dati ono za što ga moliš, 

nego želi sebe darovati 

tebi. Zato, oklijevajući da ti 

odmah dadne ono što tražiš, 

zapravo želi da priznaš 

svoje grijehe i oprostiš drugima, 

te da se svega odrekneš 

i pođeš njemu u susret 

kako bi se najprije spojio s 

njime, i kako bi pronašao 

način da s njime budeš i da 

u tom njegovu ozračju dobiješ 

sve ono što si od njega 

tražio. Bog nije trgovac koji 

daje svojoj djeci samo ono 

što traže, a sam ostaje daleko 

od njih. Bog nije liječnik 

koji ljude samo izliječi, ali s 

njima nema ništa drugo, jer 

ima svoj privatni život. Bog 

je Otac, nježniji od svake 

majke. Bog je sestrina 

nježna topla ruka, vjerna i 

draga. Bog je dobar brat 

koji svoju seku prati, štiti je, 

ljubi i želi živjeti za nju. Bog 

je mirisni cvijet koji želi da te 

zadive njegova ljepota i njegov 

miris. Bog je zvjezdano 

nebo u kojem on želi da ga 

spoznaš i da ga čuješ. Bog 

je u svojoj osobi lijek. Bog 

je prijatelj koji neprestano 

čezne gledati lice svojega 

prijatelja. On želi biti u tvojemu 

srcu i na tvojim putovima, 

on te želi sa svih strana 

obujm obujmiti i štititi. 

Molitva M nije pogodak u 

cilj, ona nije dobitak na lutriji, 

tri molitva nije kupova- 

nje n nekog artikla. Ona 

je hodanje u susret 

Bogu, ona je otvaranje 

Božjih vrata. Molitva 

je otiranje prljavih 

nogu pred Božjim vratima 

kako bismo čisti 

ušli k njemu. Molitva 

je j svlačenje starog, nedostojnog, 

do nečovječnog 

u nama na kako bismo obukli 

ruho dostojno d Boga, njegova 

kralje kraljevstva i njegovih dvora- 

ca. Molitva je sađenje novih 

ljepota u naše srce. Molitva 

je sunčanje pred Božjim licem. 

Ona je poput suncokreta 

u nama koji se stalno 

okreće za Božjom blizinom. 

10 POMIŠLJAJ

Zato treba uporno moliti, 

ustrajno i postojano. 

Tada ćemo uvijek 

doživljavati da nismo 

uzalud molili, vapili i 

vikali za pomoć. 

Često ćemo zapaziti 

kako i najvjerniji 

vjernici postanu 

mlaki, kao da se u njima 

istrošilo sve ono 

duhovno, kao da je 

nestalo žara. Zanemarili 

su molitve, ne 

čitaju Sveto pismo, 

propovijed im više ne 

ulazi u srce i nemaju 

vremena stajati pred 

Božjim očima. Sve 

ono što je u njima 

budilo svetost i što je ljude 

zadivljavalo i privlačilo ih k 

njima, kao da je nestalo. 

Kao da su postali stari i nesposobni. 

A trebalo bi samo 

probuditi taj milosni dar koji 

im je Bog dao. Treba ponovno 

zahvatiti u svoje krštenje 

i krizmu, u one darove Duha 

koje smo dobivali molitvom, 

u onaj žar molitve koji smo 

nekada imali i ponovno ga 

razbuktali. A to se čini tako 

da odlučimo ponovno moliti, 

da opet u sebi disciplinirano 

stvorimo vrijeme molitve 

ujutro, u podne ili navečer. 

Moleći tako danima uporno, 

vjerno, ustrajno, dobit 

ćemo ponovno molitveni 

žar, ali će se u nama stvoriti 

DUHOVNO RAZMIŠLJANJE 

i određeni habitus, određen 

životni stav i sigurnost prisutnosti 

Božje, naše radosti 

i punine života. 

Vjernik nije zagledan u 

svoje grijehe, nije zagledan 

u ljude i u stvari koje čini, 

on nije zagledan u čudesa 

koja bi trebao činiti, ni u ono 

što treba napraviti, nego u 

Božje oči. Iz Božjih očiju 

on crpe Božju volju za svoj 

život i on joj kaže »da«. Iz 

njegovih očiju on crpe snagu 

svoje molitve, on dobiva 

energiju za svoje poslove i 

sve ono što Bog od njega 

traži, te napokon, u Božjim 

očima on vidi cilj svojih putovanja. 

Iz sjaja Božjih očiju 

vjernik privlači druge, 

postaje kvasac svijeta 

i svjetlost svijeta. On 

je svjestan da sve što 

čini dolazi od Boga. 

On je sav usmjeren 

prema njemu. Njemu 

je molitva zapravo 

prva i zadnja dužnost, 

njemu je to mogućnost 

da uopće preživi, 

da bude čovjek, 

da dođe u nebo, da 

bude sretan. Molitva 

je njemu biti ili ne biti. 

Ona mu nije luksuz, 

to nije nešto što mu je 

poput ordena darovano 

da si stavi u zapučak, 

to nije šminka, 

ni čar njegove slave. To je 

temelj njegova života, to je 

duša njegove duše, to je 

Božja prisutnost u njemu 

i to je njegov most između 

neba i zemlje. Potrebno je 

cjelovito živjeti i cjelovito rasti, 

u molitvi i radu, ne tražeći 

u svemu sebe, nego 

ljubeći sebe i zato hodajući 

neprestano u svjetlu Božjeg 

lica. Gledajući Boga, mi 

dobivamo vjeru koja je veća 

od zrna gorušice i koja onda 

naraste tako da se drugi ljudi 

mogu gnijezditi na našim 

životima, živjeti od nas. A to 

je vrhunska sreća čovjeka 

na zemlji. Od toga se živi i 

nikad ne umire. 

Tomislav Ivančić 

POMIŠLJAJ 11

Da je ovjekov život kratka vijeka i 

pun nevolja lako je iskusiti, ali puno 

teže prevladati i u tome postojano ustrajati. 

Kad nas pritisnu nevolje spontano 

tražimo pomo od prijatelja i svakoga 

tko bi nam mogao stvarno pomoi. Kršani 

su iskusili takvo stanje u vrijeme 

progona. U tim vremenima straha, tjeskobe 

i zlostavljanja intenzivnije su se 

utjecali pomoi i zaštiti Božjoj i zagovoru 

Bogorodice i svetaca. Tako je ve u 

prvim stoljeima kršanstva nastao Bogorodiin 

naslov Pomonica kršana. 

Na temeljima iskustva 

Papa Pio V. dodao je taj naziv u 

Marijanske litanije nakon pobjede kod 

Lepanta 1571. godine. Kad je papa Pio 

VII. nasilno istjeran iz Vatikana, cijela 

se Crkva usrdno molila da se može vratiti 

na Petrovu stolicu. I to se stvarno i 

dogodilo. Papa je 

osloboen i vraen 

u Rim 24. svibnja 

1814. Zbog toga je 

naredio da se uvede 

blagdan Pomonice 

kršana i da se slavi 

na dan njegova osloboenja 

i povratka 

na Petrovu stolicu. 

Papa Benedikt XV. 

spominje važnost 

zaziva u litanijama i 

veli: Crkva nije slu- 

ajno stvorila naziv 

BILIČKI NEBESKI ZAŠTITNICI 

GOSPA - POMOĆNICA KRŠĆANA 

‘pomonica kršana’ na kraju litanija. 

Iza zaziva: Zdravlje bolesnih, utoište 

grešnika, utjeho žalosnih, zazvala ju je 

Pomonicom kršana. 

U marijanskom svetištu Monserat u 

Španjolskoj nalazi se neobina biblioteka 

s natpisom na vratima: Biblioteka blažene 

Djevice. Na iznenaenje posjetitelja u 

njoj se ne nalazi ni jedna knjiga. Tu su 

rasporeene samo ploice, naješe s natpisom: 

Marija mi je pomogla i mnoštvo 

ortopedskih pomagala i proteza ozdravljenih 

vjernika. Slino je i u mnogim drugim 

marijanskim crkvama i svetištima. 

Velik doprinos širenju pobožnosti 

Mariji pod naslovom Pomonica kršana 

dala je Družba sv. Franje Saleškog koju 

je utemeljio sv. Ivan Bosco (+ 1888.), 

roen iste godine kada je Pio VII. uveo 

blagdan Pomonice kršana. Prva vjernika 

udruga pod navedenim 

naslovom 

okupila se u Torinu 

1868. g. s ciljem promicanja 

autentinog 

kršanskog života po 

Marijinu primjeru i 

zagovoru. Udruga 

djeluje i u našem vremenu 

i svoju aktivnost 

provodi u apostolatu 

meu manjim 

grupama u lokalnim 

sredinama. Uzimaju 

Mariju za uzor slu- 

12 POMIŠLJAJ

ženja Bogu i svjedoenja evaneoskih 

vrednota u svagdanjem životu. To postižu 

prvenstveno primjerom dobroga življenja, 

ali i poticajnim govorima. 

Borba među potomcima 

Misni obrasci u Zbirci misa blažene 

Djevice Marije, pod rednim brojem 42, 

osim predslovlja, uglavnom su preuzeti 

iz vlastitih misa Družbe sv. Franje Saleškoga 

i kongregacije klerika-redovnika 

sv. Pavla. Predložena su i svetopisamska 


Na mjestu zvanom Jerkulovac u Bilicama 

postojala je kapela, Bog zna otkada, 

a porušili su je valjda Turci. Na 19. sept. 

1869. postavio je temeljni kamen novoj 

Ante Carminati apost. protonotar u prisutnosti 

varoškog župnika Ivana Šižgorića i 

300 Biličana i Šibenčana. Kamenje za 

zvoničić, prozor i spomen ploču izradio je 

Domninik Pasini. Na 19. juna 1870. blagoslovio 

je kapelu i u njoj pontificirao biskup 

Zafron. Kapela je u čast Gospe Pomoćnice 

kršćana. Njezinu je sliku darovala 12. 

sept. 1869. Marijana Tommaseo, sestra 

slavnog Nikole, žena Antuna Banchetti–a, 

koji je imao velike posjede u Jezerima i Tisnome. 

Prije toga je sliku popravio Antun 

Zuccaro iz Zadra (za 30 forinta). Marijana 

je darovala i nešto zlata. 

Natpis nad ulazom u kapelu glasi: 

SACELLUM ANTIQUITUS CELEBRATUM 

OB DEIPARAE VIRGINIS IMMAGINEM 

QUAE IN TEMPLO SUBURBANO TERRAE CONTINENTIS 

NUNC ASSERVATUR 

PIA PLEBES GESTIENTI ANIMO 

A MACERIIS RENOVAT. 

NONIS OCTOBRIS A. D. 1869. 

U OVU SU CRKVICU HODOČASNICI OD DAVNINE DOLAZILI ZBOG SLIKE BOGORODICE DJE- 

VICE KOJA SE SADA ČUVA U CRKVI GOSPE VAN GRADA (U ŠIBENIKU). POBOŽNI JU JE PUK, SA- 

GRAĐENU U SUHOZIDU, VESELA SRCA OBNOVIO 7. LISTOPADA GODINE GOSPODNJE 1869. 

(D. Krsto Stošić, SELA ŠIBENSKOG KOTARA, Šibenik 1941.) 

itanja: Otk 12, 1-12. 17; Post 3, 1-15; 

Iv 2, 1-11. 

Znakovit je izbor predloženih svetopisamskih 

itanja. Za prvo predlažu 

se dva odlomka: Post 3, 1-15 i Otk 12, 

1-12. 7. U oba dominira sukob zmijina 

i ženina potomstva i najava konane pobjede 

nad zlom što ga simbolizira zmija 

i njezino potomstvo. Osobito je to naglašeno 

u odlomku iz Knjige Postanka. 

U odlomku iz Otkrivenja, uz dramati- 

POMIŠLJAJ 13

nost poroajnih bolova i muka raanja i 

proroke vizije ratovanja velikog zmaja 

protiv Žene, predstavljen je lik pobjednice 

obuene u sunce, okrunjene s dvanaest 

zvijezda. A zanimljiva je i njezina pratnja 

za koju se ona svesrdno zauzima. Ivan 

je prorokim zanosom gleda zajedno s 

ostatkom njezina potomstva, s onima što 

uvaju Božje zapovijedi i drže svjedoanstvo 

Isusovo (r. 17). To je veoma prikladna 

slika Marije Pomonice u nevolji. Ali 

i jasan poticaj da se pravi vjernici trebaju 

vjerom i životom stvarno ubrojiti u ostatak 

njezina potomstva po tome što uvaju 

zapovijedi Božje i drže svjedoanstvo 

Isusovo. Tu nema mjesta nekoj sladunjavoj 

kršanskoj pobožnosti ni nadi bez 

pokria u životu nego se za uzor i ideal 

postavlja svakodnevno podnošenje križa 

i borba protiv zla. Jer, samo odluni i nasilni 

praktikanti dobra, osvajaju ulaznicu 

u kraljevstvo nebesko. Marijin primjer i 

zagovor istinska je pomo u toj borbi. 

Dobar primjer je potreban svima, a 

osobito mladima koji traže prikladne uzore 

za nasljedovanje. U današnjoj sveopoj 

pomutnji oni se osjeaju smueno i izgubljeno 

pred degradacijom i relativizacijom 

vrednota što su ih starije generacije nudile 

kao uzor nasljedovanja i klju životne 

sree. Marijina odlunost u suoavanju sa 

svakodnevnim poteškoama, pouzdanje 

u Božje vodstvo i u trenucima sumnje i 

nesnalaženja, suosjeanje s ljudima u potrebi… 

Sve su to trajne vrednote koje se 

može i treba ostvarivati u životu. 

Što god vam rekne, uinite! Vrhunac 

je predloženog evaneoskog odlomka. 


To je poruka sa svadbe u Kani Galilejskoj, 

ali i poruka sa svake euharistijske 

gozbe kršana sve do Kristova slavnog 

oitovanja na koncu vremena. Tada e se 

i na svakome vjerniku oitovati opravdanje 

i sadržaj saveza s Bogom: Gospod 

je slava tvoja i Bog tvoj, koji je radi tebe 

uinio velika i udesna djela (priesna). 

Hrani vjeru i pritječe u pomoć 

Molitveni tekstovi predložena misnog 

obrasca slave Boga koji je blaženu Djevicu 

roditeljicu svoga Sina postavio za majku 

i pomonicu kršanskom narodu (zborna, 

predslovlje). Upravo zbog toga se na 

Mariju primjenjuje pohvala izreena za 

starozavjetnu junakinju Juditu: Tvoja hvala 

nee išeznuti iz usta ljudi, nego e se 

oni dovijeka sjeati Božje moi (ulazna). 

Marijina zaštita i pomo kršanskom 

je narodu pružena da pod njezinom zaštitom 

neustrašivo bije boj vjere, bude postojan 

u nauku apostolskom, sigurno koraa 

kroz oluje svijeta dok radosno ne stignu 

u nebeski grad (predslovlje). Tada e biti 

nova nebesa i nova zemlja s obnovljenim 

pokoljenjem. Na to se pripravljamo i privikavamo 

ve ovdje na zemlji što izražavamo 

i molimo u misnoj popriesnoj 

molitvi da … uz pomo blažene Djevice 

svuemo iskvarenu starinu i obuemo Isusa 

Krista, poetnika novog pokoljenja. 

Molbu možemo izraziti i rijeima crkvenog 

himna. 

Zaštiti svoju djecu svu, 

kad bit im bude smrtni boj, 

da s tobom na se uzmognu 

u domovini vjeitoj. 

fra Marko Babi 

14 POMIŠLJAJ

OBLJETNICA ŽUPE 

OBNOVIMO UNUTRAŠNJOST GOSPINE CRKVE 

50 LIPA DNEVNO KROZ 5 GODINA 

ZA 50. OBLJETNICU ŽUPE 

1966. - 2016. 

Župna crkva na Pomišljaju obnavljana je 

kroz zadnjih 30 godina nekoliko puta. 

Župnik fra Stipe Šušnjara sa župljanima 

je obnavljao crkvu 1980. i opet, nakon 

udara groma u crkvu, crkva je obnavljana 

1980. i 1981. O radovima koji su tada 

izvedeni u crkvi pisali smo u prošlom broju 

lista Pomišljaj. 

Župnik fra Josip Žarko Mandarić sa 

župljanima i dobročiniteljima obnavljao je 

crkvu od 1997. do 2003. godine. Tada su 

izvedeni veći radovi na crkvi ali i na uređenju 

okoliša crkve i parkirališta. O radovima 

koji su izvedeni za vrijeme upravljanja 

župom fra Žarka Mandarića pisat ćemo u 

idućem broju lista Pomišljaj. 

Za župnika fra Joze Jukića napravljena 

je sakristija i dijelom sazidan ogradni zid 

oko crkve i starog groblja. Osim ovih radova 

izvan crkve fra Jozo sa župljanima je 

izveo i neke radove u unutrašnjosti crkve. 

O tome je već pisano u prošlim brojevima 

lista Pomišljaj. 

Na sjednici Župnog pastoralnog i ekonomskog 

vijeća župe Bilice koja je održana 

28. siječnja 2011. u Franjevačkom samostanu 

sv. Ante na Šubićevcu bilo je govora, 

između ostaloga, i o proslavi 50. obljetnice 

osnutka župe Bilice. Odlukom šibenskog biskupa 

O. Josipa Arnerića, broj: 974/1966., 

od 4. studenoga 1966. osnovana je Župa 

Uznesenja Marijina u Bilicama. 

Na sjednici je župnik predložio da bi se 

trebalo za tu obljetnicu duhovno obnoviti ali 

bi trebalo i unutrašnjost crkve do velikoga 

jubileja urediti. Župnik će se potruditi i u 

jubilarnoj godini organizirati misije i duhovnu 

obnovu kako bismo duhovno obnovljeni 

mogli dostojno proslaviti veliko slavlje. 

Kroz zadnje vrijeme dosta radova je 

izvedeno u crkvi i oko crkve. Ipak crkva 

zahtjeva temeljitiju obnovu. Zbog financijskih 

poteškoća neki radovi nisu temeljito i 

stručno izvedeni kako to zahtijevaju liturgijski 

propisi. Ova obljetnica je prigoda da 

neke radove u crkvi izvedemo stručno i da 

to zaista bude trajno rješenje. Već smo 

obnovili Gospinu sliku i srebreni okvir. 

Čeka nas i obnova starog oltara. Župnik 

je, posavjetovavši se sa akademskim kiparom 

Venom Jerkovićem iz Kaštel Kam- 

POMIŠLJAJ 15

Stari oltar zahtjeva temeljitu obnovu jer je dosta 

ošteen, dotrajao a neki kameni dijelovi oltara 

su premazani bojama. 

OBLJETNICA ŽUPE 

belovca i dipl. inž. arh. Ivicom Samardžijom 

iz Splita, predložio vijećnicima da bi 

u crkvi kroz idućih pet godina trebalo, ako 

bude mogućnosti, izvesti ove radove: 

- Popločati pod crkve (lađu i svetište) novim 

kamenim pločama. Na već postojeće 

stare dotrajale ploče postavila bi se 

prije hidro i toplinska izolacija. 

- Ugraditi vjetrobrane na ulaznim vratima 

u crkvu. 

- Podići pod u svetištu za jednu stepenicu 

tako da bi razina poda u svetištu crkve 

(oko oltara) bila na razini sadašnje stepenice 

starog oltara. 

- Izraditi novi glavni kameni oltar, po liturgijskim 

propisima, prema prijedlogu kipara 

Vene Jerkovića. 

- Izraditi novi kameni ambon (besjedište), 

po liturgijskim propisima, prema prijedlogu 

kipara Vene Jerkovića. 

- Stručno obnoviti, restaurirati i očistiti 

stari kameni oltar iz 1880. godine i vratit 

mu izvorni sjaj. 

- Na starom oltaru postaviti novo odgovarajuće 

svetohranište (kamen + bronca) 

prema liturgijskim propisima, prema prijedlogu 

kipara Vene Jerkovića. 

- Struju (glavnu kutiju sa sklopkom, prekidačima 

i osiguračima) premjestiti na 

odgovarajuće mjesto u sakristiju. Nove 

elektro instalacije postavile bi se po 

podu do nove glavne kutije u sakristiji. 

- Pojačalo za razglas smjestiti na odgovarajuće 

mjesto u sakristiju. 

- Postojeća krstionica bi se preuredila 

i malo udaljila od zida svetišta kako 

bi svećenik mogao što bolje obavljati 

obred krštenja. 

- Na koru bi se postavilo stepenasto postolje 

na kojemu bi se smjestile odgovarajuće 

klupe kako bi što veći broj vjernika 

16 POMIŠLJAJ

Svetohranište (kamen i bronca) 

mogao stati na koru i sudjelovati u vjerskim 

obredima. Prijedlog (projekt) za obnovu 

dao je član ŽPV-a Zlatko Lugović 

Kako bismo sve ovo nabrojeno mogli i 

ostvariti župnik i župni vijećnici predlažu da 

svaka obitelj u Bilicama, ako bude u mogućnosti, 

svakog dana odvaja 50 lipa kroz 

5 godina za obnovu svoje župne crkve. Po 

obitelji bi se godišnje doprinijelo 182, 50 

kuna. Očekujemo da će se u ovu akciju 

uključiti i Općina Bilice kao i mnogi poduzetnici 

i obrtnici koji imaju svoja poduzeća 

i radnje na terenu Bilica. Ako ima onih koji 

bi sami financirali nešto od ovoga što smo 

nabrojili neka se što prije jave župniku. 

Smatramo da bi se ovaj naš plan, uz 

mala odricanja, mogao zaista i ostvariti. 

Važno je koliko imamo ljubavi prema Bogu, 

svojoj župi i svojoj crkvi u kojoj smo primili 

ili ćemo i dalje primati sakramente i vjersku 

pouku. Druge župe, u našem okruženju, 

već se pomalo uključuju u slavlja svojih 

obljetnica doprinoseći u radu ili u novcu za 

obnovu svojih crkava. Vjerujem da mi nećemo 

biti oni koji će nezainteresirano dočekati 

veliki jubilej koji nas uskoro očekuje. 

Nadamo se da će se mnogi, iz ljubavi 

prema Gospi od Pomišljaja - našoj nebeskoj 

Zaštitnici, što prije odazvati i uključiti 

u ovu akciju. 

fra Tomislav Brekalo 

OBLJETNICA IZ ŽIVOTA ŽUPE 

Ambon 

Oltar. Idejna rješenja za novi oltar, ambon 

i svetohranište izradio je akademski kipar 

Veno Jerkovi iz Kaštel Kambelovca. 

POMIŠLJAJ 17 A


• FOTO PITALICA • FOTO PITALICA • FOTO PITALICA • 

STRUJA U CRKVI: SVA(IJA) ILI … ? 

Prigodom gradnje sakristije na vanjski zid sakristije 

montiran je elektro ormari sa osiguraima i 

utinicama u koji je dovedena struja. Predvieno je 

da se tim prikljukom struje posluže oni župljani koji 

obavljaju neke radove na svojim grobnicama. Oekivali 

smo da e svi oni koji koriste tu struju, za potrošenu 

struju, nešto i darovati za crkvu kako bi župnik 

platio raune za struju. To, kroz zadnju godinu dana, 

nitko nije uinio! Nekima je bilo teško potražiti klju 

od ormaria pa su »provalili« u ormari, uništili poklopac 

i posluživali se strujom bez znanja župnika, 

zvonara ili Opine Bilice. Osim toga, zbog »upanja« produžnog kabela dolazilo 

je i do kratkog spoja i zato više puta nije bilo struje u sakristiji. Vanjski priklju- 

ak struje sa zida sakristije prebacujemo u unutrašnjost podrumske prostorije. Oni 

kojima, zbog raznih razloga, treba struja morat e se na vrijeme javiti župniku ili 

zvonaru i odmah platiti predvieni trošak struje. 

PROSTORIJA ISPOD SAKRISTIJE: CRKVENO SPREMIŠTE ILI… ? 

Budui da crkva nije imala sakristije i potrebnog spremišta za razni crkveni inventar, 

prije nekoliko godina, sagraena je sakristija i prostorija za spremište ispod sakristije. 

Budui da je svatko mogao doi do kljua prostorija je služila svakome i više 

je sliila nekom skladištu 

raznog otpadnog graevinskog 

materijala. Više 

se nije ni moglo normalno 

ulaziti u prostoriju i doi 

do nekog crkvenog inventara 

koji se tu nalazio. 

Dana 7. veljae župnik 

je sam oistio prostoriju, 

izbacio otpadni materijal, 

odnio ga u kontejner i složio 

ponovno inventar koji 

pripada crkvi. Dio otpadnog 

materijala uklonio je i zvonar Ljubo Grubiši. Župnik je naruio zidne stalaže 

kako bi u prostoriju stalo što više crkvenog inventara. Klju od prostorije ubudue e 

imati samo župnik, zvonar i osobe zadužene za išenje i ureenje crkve jer je prostorija 

prvenstveno namijenjena za crkvene potrebe. 

18 POMIŠLJAJ


• FOTO VIJESTI • FOTO VIJESTI • FOTO VIJESTI • 

BOŽINI KONCERT U GOSPINOJ CRKVI 

Klapa »Bunari« iz Vodica i klapa »Krka« iz Bilica održali su božini koncert, 

pred prepunom župnom crkvom, nakon župne mise 6. sijenja 2011. Nakon kon- 

certa, po želji pjevaa, skupljali smo priloge za najugroženije lanove naše župne 

zajednice u Bilicama. Za naše goste Opina Bilice organizirala je domjenak. Nadamo 

se da e ovakvih vjerskih i kulturnih dogaanja u župi biti sve više. 

KLAPA »ZVONO« IZ KISTANJA U BILICAMA 

Poznata klapa »Zvono« iz Kistanja, u kojoj nastupaju doseljeni Hrvati iz Janjeva 

(Kosovo), organizirala je pjevanje preko župnog misnog slavlja u Bilicama, 16. sijenja 

2011. Misno slavlje obogatili su skladnim pjevanjem pred punom crkvom vjernika 

koji su 

zaželjeli da 

nam i nekom 

drugom zgodom 

dou i 

obogate nas 

svojim pjevanjem.Gosti 

iz Kistanja 

zadržali 

su se, nakon 

misnog slavlja, sa nekim lanovima župne zajednice na domjenku kojeg je i ovaj put 

organizirala Opina Bilice. 

POMIŠLJAJ 19

• Da je O. biskup Josip Arneri prvi 

put posjetio crkvu u Bilicama 20. 

studenoga 1966., da je zbog jake 

kiše u crkvi bilo nazono samo petnaestak 

vjernika i da je zbog lošeg 

stanja crkve biskup obeao dati pomo 

za obnovu. 

• Da se župnik Bilica fra Ivan Štambuk, 

14. prosinca 1969. uputio na 

Pomišljaj da se oprosti od svojih župljane 

jer je premješten na novu službu 

i da te nedjelje nitko nije došao na 

misu iako je župnik zvonio tri puta. 

• Da na svetkovinu Triju Kraljeva, 6.sijenja 

1985., zbog jake bure i snijega 

koji je napadao oko 40 cm, nitko od 

vjernika Bilica nije bio na misi osim 

župnika fra Zvonka Nimca. 

• Da je slavlje Prve Priesti u župi Bilice 

prvi put organizirano 24. lipnja 

1979. za župnika fra Stipe Šušnjare i 

da je prvopriesnika bilo 18. 

• Da je, 23. prosinca 1986., profesor 

primijenjene umjetnosti Hrvoje Ljubi 

iz Zagreba sliku i okvir Gospe od 

Pomišljaja obložio srebrnim pokrovom 

i da je nakon obnove slike odlueno 

da se srebrni pokrov više ne 

postavlja radi zaštite slike i radi toga 

što slika izvorno nije bila obložena 

srebrnim pokrovom. 

• Da je 14. travnja 1990. u Bilicama 

osnovan ogranak HDZ-a. 

IZ POVIJESTI ŽUPE 

ZNATE LI…? 

• Da je župnik fra Zvonko Nimac, 9. 

ožujka 1991. održao sprovod pok. 

Ivanki Lugovi, najstarijoj osobi u 

Šibenskoj opini, koja je doživjela 

105 godina, 6 mjeseci i dva dana. 

• Da je za župnika fra Zvonka Nimca, 

13. ožujka 1991., održan prvi 

put sprovod s mrtvakim kolicima, 

a sprovod je bio najstarijoj župljanki 

Bilica pok. Kati Petrovi koja je doživjela 

97 godina. 

• Da je staro groblje oko crkve opasano 

zidom tek 1862., a zidanje novog 

zida oko crkve i groblja koje je zapoeto 

prije nekoliko godina još nije 

završeno. 

• Da se školska zgrada u Bilicama po- 

ela graditi troškom opine 1926., a 

da je sveano otvorena 12. 10. 1930 s 

prvim upraviteljem Paškom Miliem. 

• Da je župnik fra Bone Prcela 1968. 

godine, u dogovoru s narodom, preko 

ljeta uveo svetu misu na Jerkulovcu 

kod kapele umjesto na Pomišljaju 

jer je svijetu bilo lakše tu doi. 

• Da dr. Krsto Stoši u knjizi SELA ŠI- 

BENSKOG KOTARA, Šibenik 1941. 

nabraja ova prezimena u Bilicama: 

Bura, Buha ili Buva, aleta, Džaja, 

Erceg, Gatara, Goreta, Grubiši, Jakši, 

Juras, Krni, Lugovi, Mihaljevi, 

Mikulandra (najviše njih), Piližota, 

Periši, Petrovi i Slavica (mnogo). 

20 POMIŠLJAJ

FRA BONE PRCELA 

Fra Bone je rođen u 

Košutama, župa Trilj 12. 9. 

1934. u obitelji Petra i Ive r. 

Grubišić Čabo.Osnovnu školu 

(4.r.) završio je u Košutama 

1945. g., a Franjevačku klasičnu 

gimnaziju u Sinju i Zagrebu 

1954.Godinu novicijata 

u Visovcu završio je 1952., 

a svečane zavjete je položio u 

Makarskoj 1957. Franjevačku 

visoku bogosloviju završio 

je u Zagrebu 1961. Za svećenika 

je zaređen 3. 7. 1960. 

u Imotskom a mladu misu je 

slavio 16. 7. 1960. u Trilju. 

Vršio je ove službe: župni 

pomoćnik u Promini i Šibeniku 

(Gospa van Grada); 

župnik Meteriza; misionar za 

naše iseljenike u Kanadi – 

Vancouveru i u San Jose-u 

(SAD). Umro je 13. 7. 2002. 

u Splitu a pokopan u Sinju. 

Župnik Bilica od 17. 11. 

1966. – 14. 12. 1968. 


BILIČKI ŽUPNICI 

(1966. – 2011.) 

FRA IVAN ŠTAMBUK FRA FRANO SAMODOL 

Fra Frano je rođen u Brištanima 

- Miljevcima 16. 4. 

1936. u obitelji Josipa i Marije 

r- Gverić. Osnovnu školu 

završio je u Brištanima – Miljevcima 

1953., a Franjevačku 

klasičnu gimnaziju u Sinju 

i Makarskoj 1959. Godinu 

novicijata u Visovcu završio 

je 1955., a svečane zavjete 

Fra Ivan je rođen u Pučišćima 

(Brač) 28. 1. 1915. 

u obitelji Srećka i Katice r. 

Capković. Osnovnu školu 

(5. r.) završio je u Pučišćima. 

Gimnaziju je završio u Jeruzalemu 

1935. a filozofski i 

teološki studij u Betlehemu, 

Jeruzalemu i Sieni 1940. U 

novicijat je stupio 1931. a 

svečane zavjete je položio 

1936. Za svećenika je zaređen 

u Sieni 1940. 

Vršio je ove službe: župnik 

Zaostroga, Gale i Potravlja; 

član samostana u Visovcu i 

Makarskoj; župnik Sumartina; 

član samostana u Zagrebu; župnik 

Meteriza; član samostana 

u Svetoj Zemlji, Živogošću i 

Zagrebu; župnik Banjevaca i 

član samostana u Sumartinu. 

Umro je 13. 11. 1988. u Splitu 

gdje je i pokopa. 

Župnik Bilica od 14. 12. 

1968. – 23. 8. 1969. 

je položio u Makarskoj 1961. 

Franjevačku visoku bogoslovijo 

završio je u Makarskoj 

1964. Za svećenika je zaređen 

30. 3. 1964. u Makarskoj, 

a mladu misu je slavio 

5. 4. 1964. u Miljevcima. 

Vršio je ove službe: Župni 

vikar u Podbablju, Imotskom, 

Dubravi, Perkoviću, Drnišu, 

Kruševu; gvardijan u Karinu; 

župnik ekskursor za Kruševo; 

privremeni upravitelj župe 

Perušić; župnik Kruševa; 

gvardijan u Karinu, privremeni 

upravitelj župe Perušić; žu- 

POMIŠLJAJ 21

pni vikar u Drnišu i ispovjednik. 

Osim ovih služba bio je 

voditelj građevinskih radova 

na samostanu sv. Lovre u 

Šibeniku, član Pastoralnog 

vijeća i Ekonomsko-građevinskog 

vijeća Provincije. 

Živi u župnoj kući u Drnišu 

gdje vrši službu župnog 

vikara i ispovjednika. 

Župnik Bilica od 23. 8. 1969. 

– 23. 2. 1971. 

FRA ANTE MATIĆ 

Fra Ante je rođen u Čitluku 

kod Sinja 16. 9. 1942. u obitelji 

Ivana i Anđelke r. Maganić. 

Napustio je svećenički 

stalež 1973., a otpušten iz 

Franjevačkog reda 1977. 


– 8. 8. 1973. 

FRA BOŽO MORIĆ 

Fra Božo (Boro) je rođen 

u Crljeniku, župa Stankovci 

20. 12. 1947. u obitelji Jakova 

i Danice r. Klarić. Osnovnu 

školu završio je u Crljeniku i 


Stankovcima 1962., a Franjevačku 

klasičnu gimnaziju u 

Sinju 1967. Godinu novicijata 

u Visovcu završio je 1965., a 

svečane zavjete položio je u 

Makarskoj 1970. Teološki 

studij završio je u Zagrebu 

na Katoličkom bogoslovnom 

fakultetu 1974. gdje je 

i diplomirao. Za svećenika je 

zaređen 1. 7. 1973., a mladu 

misu je slavio u Stankovcima 

15. 7. 1973. 


vikar u Šibeniku i Dubravi; 

dušobrižnik u Njemačkoj od 

1975. – 1982.; gvardijan na 

Visovcu; župnik Crivaca – Ramljana 

– Postinja Donjeg; župnik 

i dekan Unešića; župnik 

Lišana; definitor Provincije; 

Živi u župnoj kući u Drnišu 

gdje vrši službu dekana i 

župnika Drniša. 


– 1. 8. 1975. 

FRA JOSIP KLARIĆ 

Fra Josip je rođen u Biloj 

Vlaci, župa Stankovci 25. 5. 

1948. u obitelji Branka i Maše 

r. Miletić. Osnovnu školu završio 

je u Stankovcima 1963., 

a Franjevačku klasičnu gimnaziju 

u Sinju 1968. Godinu 



položio je na La Verna (Italija) 

1971. Teološki studij završio je 

u Zagrebu (KBF) 1975. gdje 

je i diplomirao. Za svećenika 

je zaređen u Imotskom 29. 6. 

1974. a mladu misu je slavio u 

Stankovcima 14. 7. 1974. 


vikar u Promini i Dubravi; 

kapelan na njemačkoj pastvi 

u Dornburgu; dušobrižnik u 

Elbtal – Dorcheim (D); dušobrižnik 

u Offenbachu (D); naddušobrižnik 

u Frabkfurtu /M 

(D); voditelj misije u Mainzu 

(D); definitor Provincije; voditelj 

misije u Darmstadtu. 

Živi u Njemačkoj u Darmstadtu 

gdje vrši službu voditelja 

hrvatske katoličke misije. 


– 26. 7. 1977. 

22 POMIŠLJAJ

FRA STIPE ŠUŠNJARA FRA TOMA GORETA 

Fra Toma je rođen u 

Kadinoj Glavici kod Drniša 

9. 3. 1953. u obitelji Petra 

i Anđe r. Čulina. Osnovnu 

školu završio je u Drnišu, a 

Franjevačku klasičnu gimnaziju 




položio je u Makarskoj 

1978. Teološki studij završio 

Fra Stipe je rođen u Jasenskom 

kod Sinja 17. 11. 

1947. u obitelji Franje i Kate r. 

Poljak. Osnovnu školu završio 

je u Karakašici i Sinju 1962., 

a Franjevačku klasičnu gimnaziju 


novicijata u Visovcu završio je 

1965., a svečane zavjete je 

položio u Makarskoj 1970. 

Teološki studij u Makarskoj 

i Zagrebu (KBF) završio je 

1974. gdje je i diplomirao. Za 

svećenika je zaređen u Sinju 

1. 7. 1973., a mladu misu je 

slavio u Sinju 15. 7. 1973. 


vikar u Vrlici i Dubravi; dušobrižnik 

u Münchenu (D); župnik 

Gale; duhovnik sjemeništaraca 

u Sinju, gvardijan u 

Omišu, ekonom samostana i 

župni vikar u Sinju. 

Živi u Franjevačkom samostanu 

u Sinju gdje vrši 

službu ekonoma samostana 

i župnog vikara. 


– 9. 8. 1982. 


je u Makarskoj i Zagrebu. 

Za svećenika je zaređen u 

Splitu 29. 6. 1981., a mladu 

misu je slavio u Kadinoj Glavici 

5. 7. 1981. 


pomoćnik u župi Gospe 

van Grada i Zagrebu; župnik 

Šubićevca – Šibenik; dušobrižnik 

u Berlinu (D). 

Umro je u Berlinu 8. 5. 

1992. Pokopan je u Šibeniku 

– Kvanj. 


– 18. 8. 1983. 

FRA ZVONIMIR NIMAC 

Fra Zvonimir je rođen u Lišanima 

18. 8. 1952. u obitelji 

Stjepana i Ane r. Šimunac. 

Osnovnu školu završio je u 

Lišanima 1967., a Franjevačku 


1972. Godinu novicijata na La 

Verni (Italija) završio je 1970., 

a svečane zavjete položio je 

u Makarskoj 1074. Franjevačku 

visoku bogosloviju u 

Makarskoj završio je 1975. 

Za svećenika je zaređen 3. 7. 

1997., a mladu misu je slavio 

u Lišanima 24. 7. 1977. 


vikar u Drnišu, Kadinoj 

Glavici – Parčić, Dubravicama 

i Šibeniku; gvardijan 

u samostanu sv. Lovre u Šibeniku, 

župnik u Mirloviću i 

Labinu-Prgometu; član samostana 

Gospe od Zdravlja 

u Splitu i ispovjednik. 

Umro je u Zagrebu 10. 1. 

2007. a pokopan u Šibeniku 

– na Kvanju. 


– 29. 8. 1991. 

POMIŠLJAJ 23

FRA JOSIP ŽARKO 

MANDARĆ 

Fra Josip Žarko je rođen 

u Čvrljevu 20. 11. 1958. u 

obitelji Ante i Ive r. Radmilo. 

Osnovnu školu završio je u 

Čvrljevu, a Franjevačku klasičnu 

gimnaziju u Sinju 1978. 

Godinu novicijata u Visovcu 

završio je 1980., a svečane 

zavjete je položio u Makarskoj 

1983. Franjevačku visoku 

bogoslovijo završio je u 

Makarskoj 1986. Za svećenika 

je zaređen u Splitu 29. 6. 


u Čvrljevu 6. 7. 1986. 


vikar u Drnišu, samostanski 

vikar u sv. Lovre – Šibenik, 

župnik Vrpolja . 

Živi u Primorskom Docu 

gdje vrši službu župnika od 

2009. 


– 19. 8. 2003. 

FRA JOSIP JUKIĆ 

Fra Josip je rođen u selu 

Bračevići, župa Zlopolju 12. 


11. 1970. u obitelji Ivana i 

Vere r. Odak. Osnovnu školu 

završio je u Vrbi 1985., a Franjevačku 

klasičnu gimnaziju u 

Sinju 1989. Godinu novicijata 

u Visovcu završio je 1990., a 

svečane zavjete je položio u 

Makarskoj 1994. Teološki studij 

pohađao je na Franjevačkoj 

visokoj bogosloviji u Makarskoj 

i na KBF u Zagrebu. Za 

svećenika je zaređen u Kninu 

29. 6. 1996., a mladu misu je 

slavio u Zlopolju 14. 7. 1996. 


vikar u Prološcu i Gračacu, 

vikar i ekonom samostana sv. 

Lovre u Šibeniku, zamjenik 

predstojnika i ekonom franjevačke 

kuće na Šubićevcu. 

Živi u Lišanima gdje vrši 

službu župnika od 2009. 


– 16. 10. 2009. 

FRA SILVESTAR BOTA 

Fra Silvestar je rođen u 

Prugovu 20. 11. 1939. u obitelji 

Ivana i Ane r. Jurić. Osnovnu 

školu pohađao je u Prugo- 

vu, Splitu i Muću Donjem od 

1947. – 1956., a Franjevačku 

klasičnu gimnaziju pohađao 

je u Sinju i Zagrebu od 1956. 

– 1963. Godinu novicijata u 

Visovcu završio je 1959., a 

svečane zavjete je položio u 

Makarskoj 1964. Franjevačku 

visoku bogosloviju pohađao 

je u Makarskoj od 1963. 

– 1968. Za svećenika je zaređen 

u Splitu 29. 6. 1967., a 

mladu misu je slavio u Prugovu 

2. 7. 1967. 


vikar u Vrlici, Sinju, Imotskom, 

Brštanovu; Dušobrižnik u 

Stuttgartu (D), Münchenu (D) 

i Esslingenu; župnik u Čisti 

Velikoj, Dubravi i Banjevcima; 

rekonvalescent u Zagrebu i 

Šibeniku; privremeni upravitelj 

župe Perković; župni vikar 

na Šubićevcu – Šibenik . 


sv. Ante Padovanskoga 

u Šibeniku – Šubićevac 

gdje vrši službu ispovjednika. 


24 POMIŠLJAJ

– 15. 3. 2010. 

FRA IVAN NIMAC 

Fra Ivan je rođen u Lišanima 

14. 5. 1945. u obitelji Šimuna 

i Stoje r. Stipić. Osnovnu 

školu završio je u Lišanima 

1959., a Franjevačku klasičnu 

gimnaziju u Sinju 1964. Godinu 



je položio u Makarskoj 1967. 

Franjevačku visoku bogosloviju 

u Makarskoj pohađao je od 

1964. – 1970. Za svećenika 

je zaređen u Šibeniku 29. 6. 


u Lišanima 13. 7. 1969. 


vikar u Splitu i Staševici; dušobrižnik 

u Munchemu i Munsteru 

(D); student pastoralke 

i katehetike u Münchenu (D); 

ispovjednik u samostanu sv. 

Lovre u Šibeniku; župni vikar 

u Metkoviću; župnik Gospe 

van Grada u Šibeniku; profesor 

i predavač u Makarskoj; 

privremeni upravitelj misije 

u Rosenheimu (D); župnik u 


Zagrebu i Kninu; samostanski 

vikar i ekonom u Kninu; 

djelatnik Vojnog ordinarijata u 

Zagrebu; vikar samostana sv. 

Lovre u Šibeniku. Bio je član 

Pastoralnog vijeća, Provincijskog 

vijeća za FSR, Plenarnog 

vijeća, tajnik za pastoral i 

član liturgijskog vijeća. 


Sv. Ante Padovanskoga 

u Šibeniku – Šubićevac gdje 

vrši službu gvardijana, župnika 

i definitora Provincije. 


– 16. 7. 2010. 

FRA TOMISLAV 

BREKALO 

Fra Tomislav je rođen na 

Prisici, župa Aržano, 7. rujna 

1954. Franjevac je i svećenik 

provincije Presvetog Otkupitelja 

kojoj je sjedište u Splitu. 

Osnovnu školu završio je g. 

1969. u Splitu, a franjevačku 


1974. Godinu novicijata u Visovcu 

završio je 1973. Teologiju 

je diplomirao g. 1981. 

na Bogoslovnom fakultetu u 

Zagrebu, a za svećenika je zaređen 

29. lipnja 1980. u Metkoviću. 

Mladu misu je slavio u 

Aržanu 3. kolovoza 1980. 

Pastoralno je djelovao u 

Kozici, Promini, Dubravicama, 

Sinju, Igranima, Drašnicama, 

Šibeniku-Meterize, Turjacima, 

Gradcu (drniškom), Lećevici, 

Radošiću, Piramatovcima, Kijevu 

i Vrlici. Uz pastoralni rad 

objavio je nekoliko knjiga o 

župama u kojima je djelovao. 

Kao bogoslov počeo se 

baviti slikanjem. Želja za slikanjem 

(vodenim bojama) 

pojavila se ponovno u Piramatovcima 

i Kijevu. Do sada 

je imao 5 samostalnih izložbi 

slika (Knin, Gradac, Lećevica, 

Šibenik i Imotski). 

POMIŠLJAJ 25 A

RADOVI NA CRKVI 

PROŠIRENJE CRKVE 1914. g. 

Na brdu Pomišljaj (156 m) nalazila se drevna crkva koja je postala župska od 

1470. do možda 1570. Župa Bilice formalno je pripojena župi Gospe van Grada 

1604. g., jer se veliki dio puanstva razbježao pred Turcima. 

Novija crkva bila je popravljana 1879., a blagoslovio ju je biskup Fosco 29. 

XI. 1880. Zvonik na preslicu izradio je 1870. Dominik Pasini (za 24 forinte). 

Njegov otac Jakov izradio je 1857. g. zvonii (za 176 forinta) kojega je grom 

srušio. Crkva je ponovno proširena i dobila je novo proelje 1914. godine. Zbog 

nedostatka novca radovi su se oduljili sve do 1923. godine. 

OBVEZA 

Potpisani i pod križem pred potpisanim svjedocima 

na ime svoje i svoje obitelji obvezuju se Crkovinarstvu 

Crkve Bl. Dj. Marije na Nebo Uznesene 

na Pomišljaju u Bilicam dati besplatno po šest nadnica, 

a i više ako ustreba. U slučaju neispunjenja 

nadnica obvezujemo se dati u novcu toliko nadnica, 

uračunav svaku nadnicu po 3 kr. 

Ako bi koji od potpisanih i podkrižanih uzmanjkao 

od ove obveze, slobodno je Crkovinarstvu progoniti 

ga sudom uz naknadu parničkih troškova. 

Bilice 14/5 1914. 

+ svjedok Šime Mihaljević Ivanov 

+ svjedok Stipe Slavica p. Jose 

Fra Metod župnik 

+ Čaleta Ivan p. Ante 

+ Erceg Krste p. Tome 

+ Rak Ante p. Marka 

+ Mihaljević Šime Ivanov 

+ Mihaljević Ante Ivanov 

+ Mijo Grubišić p. Mate 

+ Ante Grubišić p. Tome 

+ Niko Slavica p. Ive 

+ Niko Mikulandra p. Mate 

+ Niko Mikulandra p. Blaža 

+ Slavica Grgo p. Martina 

+ Perišić Mijo p. Ive 

+ Mikulandra Marko p. Blaža 

+ Piližota Ive p. Luke 

+ Mihaljević Joso p. Paške 

+ Juras Vice p. Mate 

+ Paško Mikulandra p. Blaža 

+ Joso Mikulandra p. Miška 

+ Bare Mikulandra p. Miška 

+ Bare Lugović p. Jakova 

+ Šime Vuković p. Mate 

+ Ante Slavica p. Grge 

+ Juras Ante p. Šime 

+ Jakov Plavčić p. Jose 

+ Ante Piližota p. Mate 

+ Iva Piližota p. Petra 

+ Jakov Slavica p. Marka 

+ Paško Grubišić p. Tome 

+ Čaleta Jakov p. Šime 

+ Slavica Stipe p. Jose 

+ Grubišić Marko p. Jakova 

+ Čaleta Ivan p. Nike 

+ Paško Čaleta p. Blaža 

+ Špiro Čaleta p. Špire 

+ Frano Mikulandra p. Ante 

+ Ivan Rak p. Mate 

+ Tome Rak p. Šime 

+ Grgo Mikulandra p. Marka 

+ Perišić Niko p. Ive 

+ Rak Mate p. Marka 

+ Krnić Niko p. Mate 

+ Niko Čaleta Stipin 

+ Mate Slavica p. Pere 

+ Paško Mikulandra p. Ante 

26 POMIŠLJAJ

VJERNIK I EKOLOGIJA 

»ZEMLJA NE PRIPADA ČOVJEKU« 

»… Kako se može nebo kupiti ili 

prodati – ili toplinu zemlje? Ova je predodžba 

nama strana. Kad mi ne posjedujemo 

svježinu zraka i svjetlucanje vode, 

kako ih vi od nas možete kupiti?... 

Svaki dio ove zemlje mom je narodu 

svet, svaka svjetlucava igla bora, svaka 

pješana obala, sve magle u tamnim šumama, 

svaka istina livade, svaki zujei 

kukac svet je u oima moga naroda… 

Naši pokojnici nee nikada zaboraviti 

ovu zemlju jer je ona crvenom ovjeku 

majka. Mi smo jedan dio zemlje, a 

ne ona jedan dio nas… Mi znamo da 

bijeli ovjek ne razumije naš nain. Jedan 

dio zemlje njemu je jednak svakom 

drugom, jer je on stranac koji dolazi 

u noi i uzima od 

zemlje što god mu 

treba. Zemlja nije 

njegov brat nego 

neprijatelj, i kad je 

opljaka on ide dalje… 

On se odnosi 

prema svojoj majci, 

zemlji, i svome bratu, 

nebu, kao prema 

stvarima koje 

se može kupovati 

i pljakati, koje su 

za prodaju kao ovce 

ili svjetlucavi biseri. 

Njegova e glad 

progutati zemlju 

i nee ništa ostati 

doli pustinja… Što 

je ovjek u velikoj samoi duha? Što 

god se dogodi sa životinjama, dogodit 

e se kratko potom i s ovjekom. Sve 

su stvari meusobno povezane. Kakva 

sudbina snae zemlju, snai e takoer 

i sinove zemlje… Uite svoju djecu što 

mi uimo našu: Zemlja je naša majka… 

Ako ljudi pljuju na zemlju, pljuju sami 

na sebe! Jer mi znamo: Zemlja ne pripada 

ovjeku, nego ovjek zemlji – to 

mi znamo… Nije važno gdje emo mi 

provesti ostatak naših dana. Ionako ih 

je još mali broj… Niti sam bijeli ovjek, 

iji Bog s njim hoda i govori, kao prijatelj 

s prijateljem, ne može umai zajednikoj 

nam sudbini. Možda smo mi 

ipak braa. Vidjet emo. Mi znamo jedno, 

što e bijeli ovjek 

možda jednoga 

dana otkriti, naš 

Bog je isti Bog. Vi 

možda mislite da 

ga vi posjedujete, 

kao što pokušavate 

dobiti u posjed 

našu zemlju, ali vi 

ga ne možete posjedovati. 

On je 

Bog ljudi, u istoj 

mjeri crvenih i bijelih. 

Njemu je ova 

zemlja dragocjena. 

Povrijediti zemlju 

znai povrijediti 

Stvoritelja… Ako 

vam prodamo našu 

POMIŠLJAJ 27

zemlju, volite je kao što smo je mi voljeli, 

brinite se za nju kao što smo se mi 

brinuli – kad je uzmete. I sa svom vašom 

snagom, vašim duhom, vašim srcem sa- 

uvajte je za vašu djecu i ljubite je kao 

što Bog sve nas ljubi. Jer mi znamo jedno: 

Naš Bog je isti Bog. Njemu je ova zemlja 

sveta. Ni sam bijeli ovjek ne može 

VJERNIK I EKOLOGIJA 

umai zajednikoj nam sudbini. Možda 

smo mi ipak – braa. Vidjet emo.« 

(Ulomak iz govora indijanskog poglavice 

Seattlea ‘izgovaraj Siatl’ iz 1855. 

godine. Njegov govor jest odgovor na 

zahtjev tadašnjeg amerikog predsjednika 

Franklina Pierca da proda podruje 

na kojem se nalazilo njegovo pleme.) 

DESET EKOLOŠKIH ZAPOVIJEDI 

Bog je iz ognja dao Mojsiju ploče zakona, koje nazivamo »Deset zapovijedi«. 

Nepromjenjiva vrijednost ovih zapovijedi prihvaćena je i danas kako od vjernika Židova, 

tako i od kršćana. U listopadu 1982. godine sastali su se mladi Židovi i kršćani da 

bi razmišljali o sadržajima vjere u kontekstu današnje ekološke krize. Kroz šest dana 

uglavnom su proučavali biblijske tekstove da bi se na njima nadahnuli. Zakon Božje 

ljubavi potaknuo ih je da ujedine »staro i novo« u obliku 10 ekoloških zapovijedi: 

1. Ja sam Gospodin Bog tvoj koji sam stvorio 

nebo i zemlju. Znaj da si ti moj partner 

u stvorenom – zato vodi brigu o zraku, 

zemlji, biljkama i životinjama, kao da 

su oni tvoja braća i sestre. 

2. Znaj da sam dajući ti život dao ti i odgovornost, 

slobodu i ograničeno bogatstvo 

zemlje. 

3. Ne kradi od budućnosti, poštuj svoju djecu 

omogućavajući im dugovječan život. 

4. Usadi u srca svoje djece ljubav prema 

prirodi. 

5. Spomeni se da se čovječanstvo može služiti 

tehnologijom, ali ne može vratiti uništeni 

život. 

6. Organiziraj ljude u svojoj zajednici koji 

će spriječiti prijeteću katastrofu. 

7. Odbaci svako oružje koje prouzrokuje nepovratne ruševine životnih temelja. 

8. Budi samodiscipliniran u malim stvarima svog života. 

9. Odvoji slobodno vrijeme u tjednu da bi radije bio sa svijetom nego da ga 

iskorištavaš. 

10. Sjeti se da ti nisi vlasnik zemlje, već samo njezin zaštitnik i čuvar. 

28 POMIŠLJAJ

VJERONAUK ZA ODRASLE 

HRVATSKI SVECI I BLAŽENICI 

Sv. Nikola Tavelić, 

svećenik, franjevac, misionar i mučenik 

Rodio se kod Šibenika oko 1340. g. a 

umro je u Jeruzalemu, 14. 11. 1391. g. 

Djelovao je najprije u Bosni, kao 

misionar, 12 godina meu hereticima, 

tzv. »bogumilima«. Onda je pošao u 

Svetu zemlju kao misionar i u Jeruzalemu, 

nakon etiri godine propovijedanja, 

zajedno s tri subrata redovnika, zbog 

javnog propovijedanja kršanske vjere 

pred islamskim voama i narodom 

ispred Omarove džamije dok se slavio 

»Kurban Bajram«, umire muenikom 

smru. Tijela su im spalili. Štovanje mu 

je odobreno 1889. g., a papa Pavao VI. 

proglasio ga je svetim 21. 6. 1970. g. 

Kao prvi proglašeni svetac iz hrvatskog 

naroda postao je njegovim zaštitnikom. 

Blagdan mu je 14. studenoga. 

Sv. Leopold Bogdan Mandić, 

svećenik franjevac – kapucin, ispovjednik 

Rodio se u Herceg Novom 12. 5. 1886. 

g. Posebno se istakao kao ispovjednik u 

venecijanskoj pokrajini i promicatelj kršanskog 

jedinstva. Umro je u Padovi u 

samostanu Svetoga Križa u blizini svoje 

male sobice – ispovjedaonice 30. 7. 1942. 

g. gdje je i pokopan. Papa Pavao VI. sve- 

ano ga je proglasio blaženim 2. 5. 1976. 

g., a Ivan Pavao II. svetim 16. 10. 1983. 

g. Blagdan mu je 12. svibnja. 

Sv. Marko Križevčanin, 

svećenik, mučenik 

Roen je u Križevcima oko 1589. g., 

a mueništvo je podnio u Košicama 7. 9. 

1619. g. Bio je dušobrižnik Zagrebake 

biskupije, a od 1616. g. ravnatelj sjemeništa 

u Trnavi u Slovakoj i ostrogonski 

kanonik. Bio je u dobrim odnosima s kalvinistima 

jer u njima nije gledao neprija- 

POMIŠLJAJ 29

telje, nego brau u Kristu, s kojima treba 

zajedniki živjeti u Kristovoj ljubavi. 

Ljubav i dijalog su njegov poziv i poruka. 

Upravo e od nekih fanatinih kalvinista, 

zajedno s dvojicom isusovaca, biti ubijen 

i podnijeti mueništvo. Relikvije mu se 

uvaju u Trnavi. Blaženima ih je proglasio 

papa Pio X. 15. 1. 1905. g. a svetim ga 

je proglasio Ivan Pavao II. 2. 7. 1995. g. u 

Košicama. Blagdan mu je 7. rujna. 

Bl. Augustin Kažotić, 

biskup, dominikanac 

(* Trogir, oko 1260. - + Lucera, 1323.) 

Bio je biskup u Zagrebu i Luceri 

(Italija). Kao veliki propovjednik protiv 

krivovjerja utemeljio je katedralne škole 

za sveenike pripravnike i laike. Bio 

je brižni pastir siromaha i promicatelj 

zdravstva. Umro je u Luceri gdje mu se 

uva tijelo u stolnoj crkvi. Njegovo štovanje 

odobrio je papa Inocent XII. 17. 

7. 1700. g., a 4. 4. 1702. g. papa Klement 

XI. štovanje proširio na Hrvatsku, 


Dalmaciju i Luceru. Prvi je hrvatski blaženik. 

Vodi se postupak za proglašenje 

svetim. Spomendan mu je 3. kolovoza. 

Bl. Julijan iz Bala, 

svećenik franjevac 

(*Bale, oko 1300. + 1349.) 

Živio je uzornim redovnikim životom. 

Zauzeto je propovijedao i dijelio 

sakramente, a posebno se istakao unosei 

Božji mir meu zavaene pojedince i obitelji. 

Tijelo mu se uva u Balama u Istri. 

Njegovo štovanje je odobrio papa Pio VI. 

1800. g. Spomendan je 4. svibnja. 

Bl. Jakov Zadranin, 

franjevac, brat laik 

(*Zadar, oko 1400. – 

+ Bitetto kod Barija, 1485.) 

Osobito je astio Kristovu muku i 

BDM. Vršio je pokornika djela i esto dugotrajno 

molio. Imao je este zanose (ekstaze). 

Bog ga je obdario darom proroštva i 

udesa. Tijelo mu se uva u Bitettu. Blaženim 

ga je proglasio papa Klement XI. 29. 

12. 1700. g. Vodi se postupak za proglašenje 

svetim. Spomendan mu je 26. travnja. 

Bl. Gracija iz Mula, 

redovnik augustinac, pustinjak 

(*Mul – Kotor, 1438. - + Venecija, 1508.) 

Roen je u siromašnoj ribarskoj obitelji. 

Bio je ribar i pomorac. Kao mornar 

1468. g. stigao je u Veneciju i potaknut 

propovijedima jednoga sveenika augustinca, 

postao je redovnik – augustinac, i 

nastanio se nedaleko od Padove. Posebno 

je astio Presvetu Euharistiju, i puno se bri- 

30 POMIŠLJAJ

nuo za siromahe. Tijelo mu se danas uva 

u njegovom rodnom mjestu, u župnoj crkvi 

»Pomonice kršana«. Papa Lav XIII. 

Odobrio je 6. 6. 1889. g. njegovo štovanje. 

Spomendan mu je 9. studenoga. 

Bl. Ozana Kotorska, 

dominikanska trećoredica, djevica 

(* Relezi – Kotor, 1493. - + Kotor, 1565.) 

Rodila se u pravoslavnoj obitelji. U etrnaestoj 

godini preselila se u Kotor, da bi 

od 1514. g. narednih 51. godinu provela u 

eliji, kao pokornica, u molitvi i postu, radei 

rune radove i štujui na poseban na- 

in muku Isusovu.. Kotorani su je nazvali 

»trubljom Duha Svetoga«, »uiteljicom 

mistike«, »djevicom miriteljicom« i »an- 

elom mira«. Posebno se molila i žrtvovala 

za jedinstvo kršana, tako da je danas 

zaštitnica ekumenskog pokreta. Tijelo joj 

se neraspadnuto uva u crkvi sv. Marije u 

Kotoru. Odmah nakon smrti narod ju je 

poeo štovati kao sveticu. Blaženom ju 

je proglasio papa Pio XI. 21. 12. 1927. g. 

Spomendan joj je 27. travnja. 

Bl. Alojzije Stepinac, 

biskup i mučenik 

(*Kraši, 8. 5. 1898. – + Kraši, 10. 2. 1960.) 

Bogoslovne studije završio je u Rimu, 

gdje je zareen za sveenika 26. 10. 1930. 

g. Imenovan je 28. 5. 1934. g. zagrebakim 

nadbiskupom koadjutorom i nasljednikom 

tadašnjeg nadbiskupa dr. Antuna Bauera, 

a upravljanje nadbiskupijom je preuzeo 

1937. g. U montiranom komunistikom 

procesu 11. 10. 1946. g. osuen je na 16. 

godina robije. Do pokraj 1951. g. izdrža- 


vao je kaznu u Lepoglavi, a onda je preba- 

en u zatoeništvo u Kraši u župnu kuu, 

gdje je preminuo. Papa Pio XII, imenovao 

ga je kardinalom 12. 1. 1953. g. Posebno 

se istakao kao branitelj ljudskih i narodnih 

prava, protiv nacizma i boljševizma – komunizma, 

ovjek duboke vjere, zaštitnik 

obespravljenih i siromašnih, borac za slobodu 

savjesti i vjeroispovijesti, te molitelj 

za bezbošce. Pokopan je u zagrebakoj katedrali. 

Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je 

blaženim 3. 10. 1998. g. u Hrvatskom nacionalnom 

Marijanskom svetištu u Mariji 

Bistricu. Spomendan mu je 10. veljae. 

Bl. Ivan Merz, 

angažirani laik 

(*Banja Luka, 16. 12. 1896. - 

+ Zagreb, 10. 5. 1928.) 

U Banjoj Luci je 1914. g. završio gimnaziju. 

Nakon završetka rata, u kojem je 

bio na talijanskom ratištu, nastavlja studij 

književnosti u Beu, a dovršava ga u Pa- 

POMIŠLJAJ 31

izu. U Zagrebu od 1922. g. službuje kao 

profesor književnosti i francuskog jezika 

u Nadbiskupskom sjemeništu. Razmišljanjem, 

molitvom, studijem, a osobito kroz 

ratna stradanja i patnje, dolazi do iskrena 

obraenja i uvjerenja o istinitosti katolike 

vjere. Svoj život potpuno posveuje Isusu 

Kristu radei aktivno u odgoju hrvatske 

mladeži u tadašnjim katolikim organizacijama 

u koje uvodi naela papinske Katolike 

akcije. Premda je bio mlad i laik 

smatran je »stupom Crkve« u Hrvatskoj. 

Zauzimao se za liturgijsku obnovu. Njegova 

želja za osnivanjem »svojevrsnog 

reda« djelomino je ostvarila prof. Marica 

Stankovi, utemeljiteljica zajednice Krista 

Kralja. Umro je u 32 – oj godini života, na 

glasu svetosti, prikazavši svoj život Bogu 

kao žrtvu za hrvatsku mladež. Tijelo mu se 

nalazi u bazilici Srca Isusova u Zagrebu u 

kojoj je svakodnevno molio i slavio Svetu 

misu. Proglašen je blaženim u Banjoj 

Luci 22. 6. 2003. g. prigodom posjete pape 

Ivana Pavla II., pred više desetaka tisua 

vjernika. Spomendan mu je 10. svibnja. 


Bl. Marija od Propetoga Isusa Petković, 

redovnica 

(*Blato – Korula, 10. 12. 1892. - 

+ Rim, 9. 7. 1966.) 

Roena je u obitelji imunih i pobožnih 

roditelja. Ve kao djevojica pokazuje 

posebnu ljubav prema molitvi, bolesnima 

i siromašnima. Posveuje se Bogu 

kao redovnica unato protivljenju svojih 

bližnjih. Na poticaj dubrovakog biskupa 

Josipa Marelia osniva hrvatsku redovniku 

Družbu Keri Milosra 1920. g. s 

posebnim poslanjem: služiti najpotrebni- 

jima, posebno siromašnoj djeci i siroadi. 

Od 1940. do 1952. g. s Marija razvija misijsku 

djelatnost u Južnoj Americi. Umrla 

je u Rimu, gdje se nalazi vrhovna uprava 

Družbe. Tijelo joj se nalazi u kui matice 

Družbe u Blatu. Papa Ivan Pavao II. proglasio 

ju je blaženom u Dubrovniku 6. 6. 

2003. g. Spomendan joj je 9. srpnja. 

F.T.B. 

32 POMIŠLJAJ

Gotovo sve naše crkve i kapelice imaju 

svoj zvonik ili barem zvoničić. Redovito 

su zvonici visoke uske građevine uz crkvu, 

kao tornjevi koji strše prema nebu. Na 

gornjem katu tornja su ugrađena zvona, a 

na njihovu vrhu izvana postavljen je križ. 

Oni svojom visinom usmjeruju naš pogled 

prema gore, prema nebu. Možemo reći da 

su oni kao »prst Božji« koji nas vodi prema 

samom Bogu – Gore srca! Ima i onih skromnijih 

zvonika što ih nazivamo »zvonici na 

preslicu«, nazidani su na pročelju crkve i 

svojom strukturom podsjećaju na preslicu. 

U njih su također postavljena zvona 

koja se redovito pokreću potezanjem konopa. 

Kao i pravi zvonici i oni su redovito 

izgrađeni od obrađenog kamena i ukras 

su crkve. Mnogi su klesari upravo u gradnji 

zvonika nastojali 

izraziti svu svoju vještinu 

obrade kamena. 

Sjetimo se samo 

zvonika katedrale u 

Trogiru ili Splitu. 

Zvona imaju svoje 

simbolično značenje. 

U psalmu 150. 

se kaže da Boga 

treba hvaliti i slaviti 

ne samo ljudskim 

glasom već i raznim 

instrumentima: 

»Hvalite ga zvucima 

roga… slavite ga 

glazbalima zvonkim 

i frulom!« Tako su i 

zvona jedan posebni 

instrument kojim 

slavimo Boga. Zvo- 


ZVONICI I ZVONA 

na ljude pozivaju na molitvu, opominju na 

obraćenje i prate na posljednji počinak. 

Zvonima se oduvijek pridavala zaštitna 

moć u raznim opasnostima ljudskog života, 

osobito u prigodi velikih oluja na moru 

ili opasnost tuče na kopnu. Poznat je tekst 

na latinskom jeziku saliven na nekim velikim 

zvonima: »Vivos voco, mortuos plango, 

fulgura frango«, a to znači: Žive pozivam, 

mrtve oplakujem, oluje prekidam. 

Zvona pozivaju ljude na molitvu osobito 

na sv. Misu u crkvu. Crkvena zvona svaki 

dan zvone ujutro, na podne i uvečer da 

nas podsjete na najveći događaj u povijesti 

našega spasenja – Anđelov navještaj 

blaženoj djevici Mariji da će začeti i roditi 

spasitelja Isusa. Zato mi to zvonjenje nazivamo 

Gospino pozdravljenje ili Angelus – 

Anđeo Gospodnji… 

Svaki put kad čujemo 

Angelus trebali 

bismo izmoliti molitvu 

»Anđeo Gospodnji… 

ili barem jednu 

Zdravomariju. Kada 

se slavi velika svetkovina 

onda zvona 

»slave«, radosno i 

razigrano udaraju jezičkom 

kao da skupa 

s vjernicima igraju 

kolo i pjevaju. Kada 

netko umre i kada se 

pokojnik ispraća na 

vječni počinak, zvona 

»brecaju«, tužno 

i otegnuto udaraju 

jezičcem o stjenke i 

tako se uklapaju u je- 

POMIŠLJAJ 33

canje ožalošćene rodbine pokojnika. Prije 

se više vjerovalo, a i danas neki smatraju, 

da zvukovi zvona sprječavaju opasnu oluju 

osobito tuču koja može nanijeti veliku štetu 

grožđu i drugim plodovima. Glas zvona simbolizira 

i Kristov glas – kažu oni koji vjeruju 

– koji je na Genezaretskom jezeru utišao 

oluju i spasio preplašene apostole (Mt 8, 

23 – 27). Osim toga zvonici i zvona su dio 

naše kršćanske i hrvatske povijesti, naše 

kulture i arhitekture. Što bi bili npr. naši primorski 

drevni gradovi bez crkava i zvonika 

koji strše iznad prosjeka 

oronulih starih 

gradova? Zvonici su 

uvijek bili nadahnuće 

umjetnicima, slikarima, 

pjesnicima i 

glazbenicima. Kako 

je lijepo o zvonicima 

i zvonima »moga 

grada« pjevao naš 

nedavno preminuli 

šibenski pjevač Vice 

Vukov. Zvonici i zvona 

su jednostavno 

duša naših gradova, 

gradića i sela. Oni 

su naš ponos i naša 

pjesma. 

U molitvi za posvetu zvona se kaže: 

Bože, gospodaru neba i zemlje, tebe slavi 

sve stvorenje. Na nebu i na zemlji odjekuje 

tvoja hvala. Molimo te, blagoslovi ova 

zvona što navješćuju tvoju slavu. Neka 

pozivaju vjernike na molitvu u tvoju crkvu, 

neka nemarne opominju, obeshrabrene 

neka podižu, žalosne neka tješe, sretne 

razveseljuju a pokojne neka prate na njihovu 

posljednjem putovanju. Blagoslovi 

sve do kojih dopre glas ovih zvona i vodi 


svoju Crkvu na čitavome svijetu prema 

tvome kraljevstvu. 

Osim velikih zvona na zvonicima postoje 

i mala zvonca u crkvi koja se upotrebljavaju 

za vrijeme Bogoslužja. Ona nas redovito 

po služenju ministranata ili sakristana 

na početku Bogoslužja upozoravaju da 

se saberemo i započnemo molitvu ili pjesmu. 

Zvonjenje zvonca u sredini sv. Mise 

upozoravaju nas na najsvetiji čin, najveću 

tajnu naše vjere, na Pretvorbu u kojoj Isus 

Krist naše darove kruha i vina pretvara u 

svoje tijelo i krv. Za 

taj sveti čin trebamo 

se posebno sabrati i 

po mogućnosti pasti 

na koljena iz poštovanja. 

U nekim krajevima 

se zvoni još 

i za Evanđelje i za 

kraj Mise. Svakako 

su zvona usko povezana 

s Bogoslužjem. 

Običaj je da zvona 

nose ime nekoga 

sveca osobito zaštitnika 

župe ili dotične 

crkve. 

Kada sve ovo 

promotrimo onda ne 

smijemo dozvoliti da zvonjenje crkvenih 

zvona jednostavno prečujemo ili da nam 

postane samo jedan od zvukova koji nas 

u današnje vrijeme sa svih strana udaraju 

kao što je buka automobila ili neke prejake 

glazbe iz susjedova stana ili obližnje 

diskoteke. Zvonjenje crkvenih zvona treba 

za vjernika biti sveti glas koji nas poziva da 

mislimo na Boga i na svoj ljudski život koji 

je u njegovoj ruci. Glas zvona, glas Božji! 

F.Ž.M. 

34 POMIŠLJAJ

PRIRODA GOVORI O BOGU 

HRVATSKA - zemlja bogata vodom 

Globalne promjene u svijetu upozoravaju 

nas da će uskoro većina svijeta osjećati 

oskudicu pitke vode ili barem imati velike 

teškoće u namicanju potrebitih količina za 

svjetsko pučanstvo. Stručnjaci različitih 

područja upozoravaju da su raspoložive 

količine vode, 

kako za piće tako 

i za ostale ljudske 

potrebe, vrlo ograničene 

i da će u 

ovom stoljeću voda 

biti ono što je nafta 

bila u proteklom. 

Vjerojatno to i nije 

dovoljno dramatično 

rečeno. Naime, 

za naftu kao energetski 

izvor čovječanstvo 

će vjerojatno 

kad-tad pronaći 

neku zadovoljavajuću 

ili možda čak 

i bolju zamjenu, ali 

za vodu kao izvor 

života i sredstvo 

u kojem su životni 

procesi jedino mogući, 

sasvim je izvjesno, 

neće moći 

pronaći nikakav 

nadomjestak! Kada 

stručnjaci za svemirska 

istraživanja 

planiraju putovanja 

čovjeka na susjedne 

planete i mogućnost boravka na njima, 

kao i kad traže odgovor na pitanje postoji li 

već neki oblik života na njima, onda ne tra- 

že naftu ili neki drugi sličan izvor energije, 

nego traže tragove vode! 

Sve ovo spominjemo da bismo shvatili 

što znači bogatstvo kojim naša zemlja, ili 

naš uži zavičaj, raspolaže i kojega nismo 

dovoljno svjesni. 

Prema podatcima 

koje su o 

zalihama vode u 

svijetu prikupile 

važne međunarodne 

institucije proizlazi 

da oko polovica 

svjetskih država 

ima manje od 

5000 m 3 obnovljive 

vode po stanovniku 

godišnje za različite 

potrebe, što se 

smatra nedovoljnim 

u sušnim godinama. 

Nešto manje 

od 37% svjetskih 

zemalja raspolaže 

s 10 000 m 3 po 

stanovniku godišnje, 

što se smatra 

vodnim obiljem. 

Prema tom načinu 

izračunavanja Hrvatska 

raspolaže 

izvanrednim količinama 

od gotovo 

33 tisuće m 3 po 

stanovniku godišnje, 

što je svrstava 

među 30 vodom najbogatijih zemalja u svijetu 

ili na treće mjesto u Europi! Osim toga, 

izuzevši neke njezine istočne dijelove, ka- 

POMIŠLJAJ 35

»VODA ZA ŽIVOT« 

Bez pitke vode – 

884 milijuna ljudi 

Kako je to kad se nema pristup zdravoj 

pitkoj vodi najbolje zna oko 884 milijuna 

ljudi. Osnovnu kanalizaciju nema više 

od 2,6 milijardi ljudi, a 1,5 milijuna djece 

mlađe od pet godina svake godine umire 

upravo zbog loše opskrbe vodom ili neadekvatnog 

sustava kanalizacije. Ujedinjeni 

narodi su 22. ožujka proglasili Svjetskim 

danom vode, upravo kako bi skrenuli pozornost 

javnosti na njezinu važnost, ali i 

da bi upozorili na njezinu sve veću ugroženost. 

Naime posljedica neodgovornog 

ponašanja sve je veće onečišćenje površinskih 

voda, a u posljednje vrijeme sve veća 

prijetnja su i klimatske promjene. Stoga je 

UN razdoblje od 2005. do 2015. proglasio 

desetljećem vode, koje se obilježava 

pod geslom »Voda za život«. 

kvoća vode u Hrvatskoj uglavnom je dobra 

za javnu opskrbu i nije potrebna prethodna 

znatnija obrada. Većim dijelom hrvatske su 

vode, osobito one u kršu, iznimne kakvoće 

pa se mogu ispuštati u vodovode samo uz 

minimalnu preventivnu dezinfekciju. Stoga 

neki stručnjaci tvrde da oni koji su opskrbljeni 

takvom vodom mogu bez ikakve 

sumnje koristiti se njome za piće i nipošto, 

osim iz pomodnih razloga, ne moraju kupovati 

vodu koja se prodaje u bocama. 

Istina je da su vode u našem kršu iznimno 

visoke kvalitete. Za to postoje dva ra- 


zloga. Prvi je taj da je krško područje dio 

Hrvatske u kojem ima najviše oborina pa 

se vode brzo obnavljaju, a u podzemlju 

borave kratko i u čistom karbonatnom 

okolišu. Drugi je da je to područje slabije 

naseljeno i da u njemu ne postoji znatnija 

industrija koja bi te vode onečišćavala. 

Međutim, s druge strane vode u kršu su 

u velikoj opasnosti i vrlo su ugrožene različitom 

ljudskom djelatnosti ili nekim elementarnim 

nepogodama. Ako bi neka nečistoća 

bila ispuštena u krške vode, one bi 

se zanečistile brzo i u golemim razmjerima 

zbog šupljikavosti kamene podloge, nepostojanja 

slojeva koji bi mogli nečistoću zadržavati 

i brzog protoka vode. Jednostavno 

rečeno: krška podloga, za razliku od 

nekih drugih geoloških podloga, ima vrlo 

slabu moć filtriranja podzemnih voda. Dovoljno 

je da neka veća divlja životinja ugine 

pored ponora vode u kršu pa da se neki 

važan izvor, s kojeg se crpi voda za kućanstvo, 

bakterijski onečisti za više dana. 

Naš odnos prema vodi najčešće je 

uvjetovan time jesmo li njome ikada oskudijevali 

ili nismo. Ovaj kutak naše domovine, 

u dalmatinskom zaleđu, obiluje blagom 

koje se naziva voda. Nije isprazno ni besmisleno 

pitati se jesmo li dovoljno svjesni 

što imamo. Sigurno je, naime, da je netko 

tko gleda daleko unaprijed, a stalo mu 

je samo do vlastite koristi, već bacio oko 

na tu tekuću dragocjenost. Svjedoci smo 

kako su mnoge narodne i državne dragocjenosti 

već rasprodane. Može li netko 

neodgovoran zauvijek prodati i naše vodene 

izvore? Odgovor je: da, može, a svježe

iskustvo nas navodi da sumnjamo kako je 

netko već došao na takvu pomisao. Postojeći 

zakoni doduše ne dopuštaju da 

se bilo kome proda pravo na korištenje 

prirodnih izvora vode, osim što se može 

dati koncesija pod određenim uvjetima. 

Ali svjedoci smo kakvi se sve pritisci čine 

da bi se u nekim stvarima pogodovalo bilo 

neodgovornim domaćim pojedincima bilo 

multinacionalnim kompanijama. 

Godine 2009. predložena je izmjena 

zakona o vodama. Uslijedile su brojne i 

opravdane reakcije na predloženi vrlo dvojben 

tekst izmjena. Svojim priopćenjem na 

nj je reagirala i Komisija »Iustitia et pax« 

(Pravda i mir) Hrvatske biskupske konferencije. 

Iz priopćenja izdvajamo ovaj dio: 

»Ovim nacrtima nisu predviđeni mehanizmi 

zaštite od nekontrolirane privatizacije 

vodnih resursa, kao ni strategija izvoza 

vode u zemlje koje iskazuju potrebu za 

dobavom pitke vode, ali ni bespravnog 

i nekontroliranog zahvaćanja u crpilišta 

šljunka i pijeska. Time je otvoren put itekako 

zainteresiranim multinacionalnim 

tvrtkama, ali i nekim domaćim društveno 

i moralno neodgovornim gospodarstvenicima 

da ostvaruju ekstraprofite na račun 


preostalog hrvatskog nacionalnoga neobnovljivog 

i obnovljivog bogatstva.« 

Stoga je sva naša javnost i svatko od 

nas pozvan da pazi na ovo zajedničko blago. 

Nitko nema mandat rasprodati javno 

dobro. Ako to samo i pokuša, mora biti 

kažnjen! Isto tako mora biti kažnjen i svatko 

onaj tko to blago uništi na neki drugi 

način, primjerice ako ga onečisti. 

Blagoslovljeni smo činjenicom da našu 

vodu možemo piti izravno iz slavine i ne strepeći 

da će presušiti. Mnogi to u svijetu ne 

mogu, a u budućnosti će ih biti još manje. 

Ako je već imamo u obilju, onda za zajedničku 

korist možemo viškove ustupiti drugima, 

pazeći da ne ugrozimo prirodni sklad 

koji naši vodotoci izgrađuju i život u njima. 

Ali na isti način na koji ti drugi nama 

ustupaju ono što sami nemamo ili ne proizvodimo: 

bocu po bocu i za primjerenu 

protuvrijednost! 

prof. Nedjeljko Jukić 

A A40 

POMIŠLJAJ

DOSELJENICI 

NAŠI DOSELJENICI IZ BiH 

Za vrijeme nedavnog rata u Bosni i 

Hercegovini, kad je zavladala velika 

deni su sa plastinim uskim cijevima koje 

stalno pucaju zbog pritiska vozila po mje- 

mržnja, Bosanski Hrvati iz Banje Luke i snim putovima. Dok se ne riješi problem 

drugih krajeva napustili su svoj zaviaj i sa vodom ne mogu biti asfaltirati neke uli- 

naselili se u Bilice. Hrvati su bili protjerace koje su opet veliki problem zbog rupa i 

ni na najokrutniji nain iz svog zaviaja. blata koji se stvara na putu. Dio obiteljskih 

Morali su svoju djedovinu napustiti silom. kua sagraen je uz borovu šuma koja je 

Mijenjali su protiv svoje volje svoje do- stalna opasnost, posebno ljeti, zbog momove 

u Banjoj Luci za »srpske vikendiguih požara. Neriješeni su i vatrogasni 

ce« u Bilicama – Stublju. 

putovi. U sluaju požara 

Hrvat iz Banje Luke nije 

vatrogasna vozila teš- 

znao za što mijenja svoje 

ko mogu stii do mjesta 

imanje u Bilicama. esto 

požara zbog uskih ulica. 

su mijenjane vile i ogro- 

Ove i druge probleme 

mna imanja Banjalukih 

naši doseljenici ne mogu 

Hrvata za »straare« ili 

sami riješiti. Oekuju da 

manje nedovršene kue 

e Opina i druge usta- 

u Bilicama. Najvei broj 

nove u Gradu Šibeniku i 

vikendica u Stublju bile 

Županiji što prije riješiti 

su vlasništvo Banjalu- 

i ove probleme. Naši dokih 

Srba. Mali broj Hrseljenici 

se osjeaju mjevata 

iz Banje Luke imao 

štanima i župljanima Bi- 

je vikendicu u Bilicama. Marljiva uenica Lucija Batljan 

lica i zato se i nadaju da 

Vrijedni naši doseljenici nakon dolaska u e nadležne ustanove imati jednak odnos 

Bilice uhvatili su se posla i sami dogradi- prema njima kao i prema starosjediocima. 

li i uredili svoje nove kue u kojima sada Odluio sam popisati sve naše dose- 

stanuju. Naselje Stubalj, uz more, sada je ljene obitelji da se zna što se to dogodilo 

poprimilo sasvim novi izgled. 

u Bosni i Hercegovini kao i u Hrvatskoj 

Nadamo se da e Opina Bilice sve (Bilicama) devedesetih godina prošlog 

uiniti kako bi se što prije riješili neki pro- stoljea. Mi smo isti narod, iste smo vjere 

blemi koji još mue naše Hrvate iz Bosne i zato je potrebno da se bolje upoznamo i 

koji su se doselili u Bilice – Stubalj. Je- da što bolje i više suraujemo na duhovdan 

dio doseljenika u Stublju, barem osam nom kao i materijalnom planu. 

obitelji, ima velikih problema sa priklju- One koje sam možda izostavio iz 

kom vode. Neki su dobili samo privremeni ovog popisa neka mi se jave kako bismo 

prikljuak i to sa starim uskim salonitinim mogli u iduem broju župnog lista obja- 

cijevima. Prikljuci prema kuama izveviti njihove podatke. 

38 POMIŠLJAJ

BANJA LUKA 

BATLJAN 

PEJO, r. 1946.; supruga Anica r. 

Sabljić, r. 1956. Doselili 1995.; 

Stubalj 205; tel: 330–824. 

ZORAN Pejin, r. 1973.; supruga 

Marija r. Petric; djeca: Filip, (V. 

r.) i Lucija (I. r.). Doselili 1995.; 

Stubalj 205; tel: 337–536. 

BRANKOVIĆ 

MARIJA ud. Đure r. Doselila 

1993.; Stubalj 128; tel: 337- 

618. 

BRNE 

EDUARD, r. 1938.; supruga Marija 

r. Golub r. 1937. Doselili 1999.; 

Stubalj 190; tel: 337-509. 

COTA 

ZLATKO p. Slavka, r. 1954. 

Doselio 1993.; Stubalj 

ČAVRAG 

ŠTEFICA ud. Stipe, r. Žuna, r. 

1948. Doselila 2000. (Debeljaci); 

Stubalj 25; tel: 331–072 

DELIĆ 

IVO Mirkov, r. 1938.; supruga 

Olga r. Kovačević, r. 1939.; 

unuk Ivan p. Mirka, r. 1983. 

Doselili 1993.; Stubalj 11; tel: 

338-693. 

DURBIĆ 

ANTONIJO Josipov, r. 1978.; 

supruga Ivana r. Slugan; djeca: 

Iva i Luka. Doselili 1993.; Stubalj 

127; tel 331-258. 

DRAGO, r. 1945.; supruga 

Hana r. Emkić. Doselili 1997.; 

Stubalj; tel: 331-119. 

JOSIP, r. 1950.; supruga Marina 

r. Maler. Doselili 1993.; 

Stubalj 127; tel: 331-616. 

GRGIĆ 

ALOJZ, r. 1937.; supruga 

Dragica r. Josipović. Doselili 

1993.; Stubalj 45; tel: 

DOSELJENICI 

RUŽA ud. Marka, r. 1929. Doselila 

1998.; Stubalj. 

ZORKA ud. Ante. Doselila 1992.; 

Stubalj, tel: 337-294. 

IVANIŠ 

MARA ud. Tome, r. Jurić, r. 

1942. Doselila 1988.; Stubalj 

7; tel: 340-627. 

IVEZIĆ 

MARKO, r. 1943. Doselio 

1992.; Stubalj–Šparadići 58; 

tel: 336-631. 

JOSIPOVIĆ 

ANA ud. Petra, r. Lipovac. Doselila 

1993.; Stubalj; tel: 331-605. 

DRAGICA ud. Jose, r. Jakobašić, 

r. 1939. Doselili 1994.; 

Stubalj, tel: 335-665. 

DUBRAVKO Nikin, r. 1964.; 

supruga Ana r. Lipovac r. 

1967.; djeca: Sara r. 1996.; 

majka Dubravkova Dragica Josipović 

r. 1946. Doselili 1994.; 

Stubalj 70; tel: 330-081. 

VLADO r. 1935.; supruga Danica 

r. Marić, r. 1930. Doselili 

1993.; Stubalj 177. 

ŽELJKO Ivin r. 1970.; supruga 

Sanela r. Stjepančević; djeca: 

Laura II. r. Doselili 1993.; Stubalj; 

tel: 340-802. 

JURIĆ 

ANTO Petrov, r. 1936.; supruga 

Lucija r. Marušić, r. 1940. 

Doselili 1995.; Stubalj 245; 

tel: 330-129. 

KASIPOVIĆ 

ŠTEFAN, r. 1951.; supruga 

Zora r. Josipović, r. 1959; djeca: 

Ivana r. 1982. 

MIRO Štefanov, r. 1979.; supruga 

Morena r. Kalinić r. 1987.; djeca: 

Rio r. 2009. Doselio 1992.; 

Stubalj 216; tel: 339-677. 

LIPOVAC 

JOSO, r. 1930. Doselio 1993.; 

Stubalj. 

SIDONIJA, r. 1937. Doselila 


ŠIMA ud. Mirka, r. Suton, r. 

1929. Doselila 1994.; Stubalj. 

LOVRIĆ 

DARKO, r. 1968.; supruga 

Jasminka r. Božić; djeca: Matea 

r. 1996., Kristina r. 2001. i 

Marko r. 2010. Doselili 1995.; 

Vrulje 15. 

MALER 

MARIJO p. Pavla, r. 1967. Doselio 


PETAR p. Pavla, r. 1958.; sin 

Dean r. 1980. Doselio 1994.; 

Stubalj. 

MARIĆ 

JELICA ud. Marijana, r. Stanić, r. 

1957.; kći Alenka Potnar, r. 1976. 

i njezin sin Borna r. 2007. Doselili 

1994.; Stubalj, tel: 331-810. 

LJUBICA ud. Jose, r. Josipović; 

kći Božana r. 1965. Doselili 

1993.; Stubalj 175, tel: 335-491. 

LJUBICA ud. Ivana, r. Josipović. 

Doselila 1992.; Stubalj. 

MILE Ivin, r. 1936. Doselio 

1993.; Stubalj 98; tel: 333-715 

MARTINOVIĆ 

IVICA Stipin, r. 1965. Doselio 


STIPO p. Ante, r. 1938.; supruga 

Ruža r. Marić, r. 1943. Doselili 

1993.; Stubalj 59; tel: 338-059. 

ZDRAVKO Stipin, r. 1966. supruga 

Jasna r. Delić, r. 1966.; 

djeca: Izabela r. 1991., Kristijan 

r. 1993. i Antonio r. 2000. 


330-422. 

POMIŠLJAJ 39

MATIJEVIĆ 

PERO, r. 1931.; supruga Kata 

r. Puljić. Doselili 1996.; Stubalj 

120; tel: 334-259. 

MIHALJČUK 

DRAGOLJUB; supruga Marija 

r. Josipović. Doselili 1993.; 

Stubalj 65; tel: 337-408. 

ORLOVAC 

KAJA ud. Franje r. Šalić, r. 

1926. Doselila 1993.; Stubalj; 

tel: 336-394. 

PLETIKOSA 

DINKO p. Velimira, r. 1963.; 

supruga Snježana r. Vidović; 

djeca: Anja r. 1992. i Tin r. 

1994. Doselili 1993.; Stubalj, 

tel: 331-116. 

KARLO, r. 1965.; supruga 

Marijana r. Uradin; djeca: Anamarija 

r. 1997., Karla r. 2000. i 

Lucija r. 2001. Doselili 1993.; 

Stubalj; tel: 340-724. 

VERA ud. Velimira, r. Ćosić, r. 

1941. Doselila 1993.; Stubalj; 

tel: 333-372. 

PULJIĆ 

IVICA, r. 1963.; supruga Dušanka 

r. Kecman; djeca: Alen 

(fak.) i Anita-Denise (sr. š.). Doselili 

1999.; Stubalj 164. 

DOSELJENICI 

RADINKOVIĆ 

KATA ud. Vaskrsja. Doselila 

2002.; Stubalj 78. 

RADMAN 

DRAGICA r. 1931. Doselila 1994.; 

Stubalj – Mikulandre 62. 

MARKO, r. 1957.; supruga 

Vera r. Langundžija; sin Dragan 

r. 1986. Doselili 1994.; Stubalj 

– Mikulandre 62. 

RELJA 

NIKOLA, r. 1947.; supruga 

Marija r. Barać, r. 1952.; sin 

Davor, r. 1987. Doselili 1993.; 

Stubalj 316, tel: 337-631. 

SABLJIĆ 

IVAN, r. 1965.; supruga Ivanka 

r. Kašljević; djeca: Denis r. 

1994. i Tea r. 2001. Doselili 

1998.; Stubalj; tel: 330-825. 

STJEPANČEVIĆ 

ILIJA, r. 1947.; supruga Mira r. 

Josipović, r. 1953.; sin Leo r. 

1983. Doselili 1993.; Stubalj; 

tel: 333-690. 

OLIVER Ilijin, r. 1977.; supruga 

Irena r. Durbić; kći Ema. Doselili 

1993.; Stubalj; 333-690. 

TOMIĆ 

IVICA Stipin, r. 1941.; supruga 

Ruža r. Tomić, r. 1947.; djeca: Jo- 

sip r. 1971. i Anto r. 1972. Doselili 

1997.; Stubalj 217.; tel: 335-661. 

VERIĆ 

JOSIP Nikolin, r. 1960.; supruga 

Zdenka r. Jurić, r. 1963.; kći 

Sandra (fak.). Doselili 1993.; 

Stubalj 7. 

NIKOLA Josin, r. 1931.; supruga 

Marija r. Pejkić, r. 1930. 

Doselili 1993.; Stubalj 7. 

VIDOVIĆ 

ILIJA r. 1934.; supruga Ivanka 

r. Cucek. Doselili 1995.; Stubalj; 

tel: 330-077 

VUKOVIĆ 

ILIJA r. 1958.; supruga Veronika 

r. Josipović; djeca: Manuela 

i Dragan; majka Veronikina 

Dragica Josipović, r. 1934. 

Doselili 1999.; Stubalj 181. 

BOSANSKI BROD 

BAČIĆ 

ANTE, r. 1934.; supruga Margareta 

r. Tisaver. Doselili 1997.; Stubalj 

– Mikulandre; tel: 337-433. 

BOSANSKO GRAHOVO 

KARDUM 

NIKOLA p. Ivana (Gajo), r. 

1937.; supruga Anđa r. Kardum, 

r. 1941. Doselili 2000.; 

Novo naselje 26; tel: 331-606. 

NINE Slavkov, r. 1977.; supruga 

Ivana r. Konjevoda, r. 1981.; sin 

40 POMIŠLJAJ

Antun r. 2007. Doselili 1985.; 

Novo naselje, tel: 340-733. 

NIKOLA r. 1935.; supruga 

Ana r. Grgić, r. 1937.; sin Petar, 

r. 1966.; supruga Suzana 

r. Zelić; djeca Petrova: Nikola 

(VI. r.) i Marko (III. r.). Doselili 

1997.; Novo naselje 60A; tel: 

330-223. 

SLAVKO p. Petra, r. 1944.; 

supruga Janja r. Crnjak, r. 

1959.; sin Stipe r. 1981.; 

supruga Ivana r. Dželalija r. 

1989.; kći Stipina Sara r. 

2009. Doselili 1985.; Novo 

naselje; tel: 332-685. 

TOMISLAV Nikolin, r. 1973.; 

supruga Zorana r. Gatara, r. 

1976. Doselili 2000.; Novo naselje 

26; tel: 492-064. 

ŽELJKO Slavkov, r. 1973.; supruga 

Klaudija r. Ercegović, r. 

1976.; djeca: Roko r. 1999. i Ivan 

r. 1996. Doselili 1995.; Novo naselje 

85B; tel: 340-629. 

BUGOJNO 

KNEŽEVIĆ 

ANĐA ud. Frane, r. Tomasović, 

r. 1941.; sin Ante r. 1973. 


330-930. 

MARJANOVIĆ 

IVICA r. 1961.; supruga Božana 

r. Veić; djeca: Nikolina r. 

1987., Martina r. 1989. i Ivana 

r. 2002. Doselili 1999.; Novo 

naselje 52; tel: 337-016. 

DOLJANI 

GRBEŠIĆ 

STIPE, r. 1961.; supruga Mara 

r. Miličević; djeca: Hrvoje r. 

1993., Marin r. 1995. i Marijana 

r. 1995. Doselili 1998.; 

Stubalj – Mikulandre 141.; tel: 

DOSELJENICI 

KAKANJ 

MARČIĆ 

BLAŠKO, r. 1966.; supruga 

Jelena r. Marišić; kći Adrijana 

r. 2004. Doselili 2008.; Novo 

naselje 83C 

PAVLE, r. 1983.; supruga Dragana 

r. Livaja; djeca: Dragan r. 

2006. i Branimir r. 2007. Doselili 

2008.; Novo naselje 83C; tel: 

KLJU 

BLAŽEVIĆ 

VINKO, supruga Boja; djeca: Anđela 

(I. sr.) i Irena (VI. r.). Doselili 

1995.; Stubalj; tel: 338-069. 

JAPUNDŽIĆ 

NIKOLA, r. 1949.; supruga 

Milena r. Gavrilović. Doselili 

1995.; Stubalj; tel: 339-978. 

KONJIC 

ŠKOBALJ 

JOZO, r. 1963.; supruga Anica 

r. Glibušić; djeca: Igor (fak.) i 

Kristina (II. r.). Doselili 1998.; 

Stubalj 118; tel: 331-417. 

LIŠTANE 

BARUN 

STIPE p. Mirka, r. 1947.; supruga 

Boja r. Crnjak, r. 1953.; 

djeca: Mate r. 1986. i Ivan r. 

1984. Doselili 1985.; Novo 

naselje 75; tel: 336-317. 

LJUBUŠKI 

VUČIĆ 

BLAGA ud. Mile r. Zovak, r. 

1938.; sin Vlado r. 1960. i njegova 

kći Mirjana r. 1983. Doselili; 

Podlukovnik, tel: 335-259. 

ODŽAK 

KLJAJIĆ 

FRANJO r. 1938.; supruga Jelka 

r. Špiljarić. Doselili 2004.; Stubalj 

– Mikulandre 61; tel: 333-585. 

POSUŠJE 

KOVAČ 

STJEPAN, r. 1952.; supruga 

Davorka r. Devetak, r. 1954.; 

kći Matea (fak.). Doselili 2001.; 

Novo naselje; tel: 337-460. 

SARAJEVO 

AŽMAN 

RADA. Doselila 1996.; Stubalj. 

BOŠNJAK 

DRAGO, r. 1945.; supruga Finka 

r. Duno; sin Davor r. 1976.; supruga 

Vesna r. Vujica i njihova kći 

Anamaria r. 2010. Doselili 1996.; 

Stubalj 68.; tel: 331-082. 

STIPIĆ 

IVICA, r. 1951.; supruga Iris 

r. Devetak, r. 1953. Doselili; 


TRAVNIK 

BILIĆ 

AUGUSTIN, r. 1931.; supruga 

Kata r. Marković. Doselili 

1996.; Stubalj, tel: 339-980. 

MILIĆ 

MILAN r. 1945.; supruga Branka 

r. Jošić; kći Danijela. Doselili 


USORA 

MARTINOVIĆ 

MARIJAN, r. 1964.; supruga 

Marija r. Pranjić; djeca: Ivan r. 

1986. i Nedjeljko r. 1989. Doselili 

1998.; Stubalj–Butkovići 

70.; tel: 330-670. 

ZENICA 

BLAŽEVIĆ 

IRENA ud. Alojzija, r. Vaclav, r. 

1927. Doselila 1993.; Stubalj. 

LEVARDA 

BRANKO, r. 1964.; supruga 

Gordana r. Tolić. Doselili 2002.; 


fra Tomislav Brekalo 

POMIŠLJAJ 41

ARHEOLOGIJA 

CRTICE IZ STARIJE PROŠLOSTI BILICA 

TRAGOVI PRETPOVIJESTI NA BILIČKOM PODRUČJU 

Bilički prostor je sinklinala (korito) koju sa 

sjeveroistoka i juga omeđuju niži brežuljci, 

na zapadu uranja u more, a jugoistočnom 

stranom se produžuje u dubravsku 

udolinu s kojom čini jednu jedinstvenu cjelinu, 

zapravo pitomo, plodno krško polje, 

posebice pogodno za uzgoj vinove loze i 

maslina, napose idealno za bavljenje povrtlarskim 

kulturama. Prostor izvan polja, krš, 

pogodan je za sitno stočarstvo pa, gledajući 

u cjelini, nije pogrešno zaključiti kako je 

zacijelo čovjek oduvijek držao ovo područje 

privlačnim za život i naseljavanje. 

Tragova koji bi pripadali prvim ljudskim 

skupinama što su se ovuda kretali i ovdje 

možda kraće ili dulje boravili, zasad nemamo, 

no sigurni smo da nisu zaobilazili bilički 

prostor, pogotovu prizovemo li činjenicu da 

su preko puta, s druge strane Prukljana, u 

moru, na prevlaci što je nekad spajala otočić 

Stipanac s kopnom, pronađeni kameni artefakti, 

prva oruđa kojima su se služili pradavni 

ljudi koji su krstarili širim područjem kao lovci 

i sakupljači sezonskih plodova pred više 

od četrdeset tisuća godina. Vjerojatno će se 

jednog dana slučajno, kako to obično biva, 

pronaći njihovi tragovi i u Bilicama. 

Naselje Jurasi iznad kojeg se nalazi gradina Umac 

Što je s biličkim područjem bilo u kasnijem 

razdoblju i kako je izgledalo kad je, 

pred osamnaest do dvadeset tisuća godina 

otpočela zadnja oledba, možemo samo 

pretpostaviti. Geolozi i klimatolozi kažu da 

je Jadransko more dosezalo negdje do 

crte Biograd – talijanska obala, s tim da su 

svi naši otoci bili sastavnim dijelom kopna. 

Sukladno tomu, nije postojalo ni Prukljansko 

jezero. No, čovjek je postojao – prilagodio 

se i preživio i taj klimatski udar. Naime, 

njegovi tragovi su sačuvani u dvjema 

pećinama u kanjonu rijeke Čikole nedaleko 

Drniša. Ostaci kamenog oruđa i kosti životinja 

polarnoga kruga svjedoče nam da je živio 

isključivo od lova i da je klima bila dosta 

surova. A Drniš nije daleko pa je ispravno 

pretpostaviti da je, kretajući se za lovinom, 

posjetio i današnji bilički prostor. No, nažalost, 

dokaza za to nemamo. 

Isto se može ustvrditi i za vrijeme nakon 

zadnje oledbe, pred nekih dvanaest – trinaest 

tisuća godina, odnosno za vrijeme mezolitika, 

odnosno neolitika, dvaju značajnih 

razdoblja u razvitku ljudske zajednice, kada 

postupno prestaje nomadski način života i 

kad se čovjek stacionira na određenom pro- 

POMIŠLJAJ PO POMI MI MIŠL ŠL ŠLJA JA J J 4 445 

45

storu, gradeći prve nastambe. To je ujedno 

i vrijeme (posebice neolitik – nastupa oko 

6-7 tisuća godina prije Krista) početak bavljenja 

zemljoradnjom i pripitomljavanja životinja 

– stočarstva te proizvodnje keramičkih 

posuda, ali i razvitka naselja i novih društvenih 

odnosa. Ni za to u Bilicama nemamo 

materijalnih dokaza iako, bez svake sumnje, 

ovaj prostor, s obzirom na pašnjake, plodnu 

zemlju i vodu, nije u to vrijeme pretpovijesti 

bio zaobiđen što će, sigurni smo, neka buduća 

arheološka istraživanja i pokazati. 

Potkraj četvrtog i početkom trećeg tisućljeća 

pr. Krista, pronalaskom bakra i 

njegovom uporabom u proizvodnji oruđa, 

oružja i nakita izlazimo iz neolitika i stupamo 

u novo razdoblje – metalno doba. Njegova 

prva faza je bakarno doba ili eneolitik (i 

kalkolitik, prema grčkom: khalkos + lithos = 

bakar kamen), budući se usporedno upotrebljavao 

i bakar i kamen. Karakteristika 

ovog metala je njegova pojava u elementarnom 

stanju u prirodi pa, budući je bio lako 

dostupan, bio je i prvom »ulaznicom« u krug 

metalnih razdoblja. Mekan je to metal i proizvodi 

od njega nisu baš pogodni za neke 

veće zahvate, pa je potpuno razumljivo da 

je kamen, kao oruđe, i dalje ostao u upotrebi. 

No, osnažila je nakitna proizvodnja. 

Značaj bakarnoga doba za naše šire 

prostore, ali i za Europu općenito, je seoba 

indoeuropskih skupina s istoka i postupno 

formiranje plemenskih zajednica. Radi se 

o stočarima koji, dolaskom ovdje, osnažuju 

stočarstvo koje postaje dominantno nad 

poljodjelstvom i ostalim granama privrede. 

Donose metalno (bakreno) oruđe i oružje, 

a u društvenom smislu patrijarhat. Zaposjedaju 

prostor, povezujući se u snažnije 

plemenske skupine i, vjerojatno zazirući od 

susjednih skupina, počinju formirati naselja 

nad dominantnim vrhovima s kojih je moguća 

vizualna kontrola prostora i lakša us- 

ARHEOLOGIJA 

postava eventualne obrane, što je još izraženije 

tijekom sljedećih razdoblja pretpovijesti 

– brončanog i željeznog doba, dakle 

kroz drugo i prvo tisućljeće pr. Krista, kad 

takav tip naselja postaje dominantan, a postupno 

i jedini na širokom prostoru istočne 

jadranske obale, sve od Trsta na sjeveru pa 

do Grčke na jugu i duboko u unutrašnjost 

Istre, Dalmacije, Like, Hercegovine… 

Pronalaskom (vjerojatno slučajnim) novoga, 

čvršćeg metala – bronce, dodavanjem 

bakru kositra, sve više se zahuktava metalna 

industrija u kojoj se javljaju skupine specijalista 

– rudara, metalurga, kovača…, što dovodi 

do snažnijeg razvitka trgovine a time i 

do stjecanja materijalnog bogatstava, što za 

posljedicu ima jačanje pojedinaca i njihovo 

izdvajanje i dominantan položaj u zajednici. 

Dolazi, dakle, do raslojavanja društva. Istovremeno, 

zbog zajedničkog interesa, prvenstveno 

zbog obrane teritorija, javlja se čvršće 

povezivanje skupina i plemenskih zajednica, 

pa potkraj brončanog doba, oko 12. stoljeća 

pr. Krista, na povijesnoj pozornici pojavljuju 

se Iliri kao narodnosna skupina. 

Proces razvitka društva se nastavlja, a 

još snažniji vjetar u leđa daje mu pronalazak 

i uporaba željeza, metala toliko čvrstog 

da je čovjek od njega mogao proizvesti 

predmete čija uporaba je bila neograničena. 

Novi metal na svim poljima preuzima 

primat, osim u proizvodnji nakita gdje, uz 

plemenite metale – zlato i srebro, bronca i 

dalje nosi broj jedan. 

Naravno da pronalaskom novoga i čvršćega 

metala sve više jača oružana moć 

pojedinaca, što neminovno dovodi do sve 

češćih sukoba izazvanih nezasitnim interesima 

onih koji sebi žele prigrabiti sve više 

materijalnih dobara i što značajniju ulogu u 

društvu. Pljačke i otimanje, time i ubojstva 

sve su učestaliji, život sve nesigurniji, pa 

je logično da naselja postaju prave utvrde. 

POMIŠLJAJ 43

Podižu se na položajima koji imaju što više 

prirodnih obrambenih svojstava, zbog čega 

se biraju sve nepristupačniji vrhovi koji, 

redovito, barem s jedne strane posjeduju 

visoke strme litice. Okružuju se snažnim, 

širokim i visokim kamenim bedemima – 

nasipima u čijoj strukturi su suhozidne ćelije 

koje se ispunjavaju sitnijim kamenjem. 

Kombinacijom zida i nasipa dobiva se čvrsta 

obrambena struktura, dodatno osnažena 

dominantnim položajem u prostoru. 

Stvaraju se utvrđena naselja. Obično su 

formirana tako da zajedno čine obrambeni 

sustav određenoga prostora, najčešće 

krškoga polja, koje su gradinski stanovnici 

zajedno dijelili. Ako bi se dogodilo da sve 

gradine nemaju međusobnu vizualnu komunikaciju, 

bila je barem jedna preko koje 

su tu komunikaciju, radi signalizacije protiv 

eventualnog neprijatelja, ostvarivale. I tako 

više od dva duga tisućljeća, sve do dolaska 

Rimljana i uspostave dugotrajnijeg mira nakon 

zadnjeg ilirskog ustanka 6. – 9. godine 

poslije Krista, kada dolazi do postupne romanizacije 

naših prostora i utapanja ilira u 

konglomerat rimskih naroda. 

Bilički prostor, odnosno biličko polje, kao 

i gotovo sva polja našega krša, ima ostatke 

pretpovijesnih utvrđenih naselja, koja su do 

pred dvije tisuće godina imala svoje stanovnike 

i svako svoju specifičnu ulogu u prostoru. 

Smještena su na sjeveroistočnoj strani 

polja, u lancu Lukovnika, prvenstveno zbog 

obličja terena i za to pogodnih vrhova koje 

Lukovnik posjeduje. Rekognosciranjem terena 

uočena su dva, dok se treći nalazi sjevernije, 

a ostaci četvrtoga na južnoj strani. 

Danas ovakve lokalitete narod zove gradinama, 

a taj naziv se koristi i u stručnim, arheološkim 

krugovima te u literaturi. 

Kao prvu izdvojili bismo gradinu Kolombar, 

smještenu na oko 160 metara visokom 

brdu, iznad zaseoka Krnić. 1 Na južnoj strani 

ARHEOLOGIJA 

počiva na nekoliko metara visokoj litici, dok 

je sa zapada, sjevera i istoka bila opasana s 

do tri metra širokim suhozidnim bedemom, 

ukupne dužine oko 260 metara. Zapadni dio 

bedema posjeduje i danas dobro vidljiv ulaz, 

formiran u obliku lijevka koji se suzuje prema 

unutrašnjosti, stvarajući tako određenu 

vrstu zamke za neželjenog posjetitelja. Po 

površini unutar bedema mogu se zamijetiti 

sitniji ulomci pretpovijesne, tzv. »gradinske«, 

željeznodobne keramike. Tragova stambenih 

zdanja nema. Pogled odavde obuhvaća 

čitavo polje s gradinom Umac na jugoistoku, 

brdski lanac iznad Šibenika s druge strane 

polja, a na zapadu seže do otoka šibenskog 

arhipelaga i u vodičko zaleđe. 

Petstotinjak metara jugoistočno od Kolombara, 

iznad zaseoka Jurasi, na manjem ali 

dominantnom humcu, smještena je gradina 

Umac. Sam vrh humca je kamenit i gol, bez 

ikakvog raslinja, i upravo oko njega ostaci su 

bedema čiji je suhozid mjestimično sačuvan 

do 1,5 m visine. Širina mu je do 4 metra. 

Iako je s južne strane stotinjak metara duga 

litica, bedem se ne zaustavlja na njoj, već se 

spušta preko nje i opasuje južnu padinu te, 

prilagođavajući se obličju terena, elipsoidno 

zatvara gradinski prostor. Petnaestak metara 

širine između litice i bedema, na prisojnoj 

strani, idealna je pozicija za smještaj naselja, 

zaštićena od oštrih sjevernih vjetrova. No 

njegovih tragova nema, a i ostaci keramičkog 

materijala na površini su dosta siromašni. 

Pogled odavde seže preko Bribira i Ostrovice 

na vrhove Velebita na sjeveru, obuhvaća 

čitav lanac Trtra na sjeveroistoku te gradinu 

Kolombar i, preko nje, vodičko – pirovačko 

zaleđe, kao i biličko – dubravsko polje. 

Zapadno od gradine Umac, preko polja, 

u pejsažu dominira brdo Gvozdenovo. 

Na njemu su sačuvani dijelovi obrambenog 

sustava iz II. svjetskog rata – talijanski bunker 

te rovovi i opkopi. Pregledom terena na 

44 POMIŠLJAJ

Gradina Umac - Tloris 

vrhu su uočeni ulomci keramičkih posuda iz 

vremena starijeg željeznog doba. Ostataka 

pretpovijesnih suhozidnih bedema nema, 

ali po svemu sudeći i ovdje je bilo utvrđeno 

gradinsko naselje. Kamen bedema je 

jednostavno bio upotrebljen za gradnju 

bunkera i pratećih sadržaja te u formiranje 

pristupnog puta od podnožja brda prema 

njegovu vrhu. Prema tome, i ovo je položaj 

utvrđenog pretpovijesnog gradinskog 

naselja na prostoru koji je imao ulogu štititi 

biličko polje i pripadajuće mu žitelje. 

Još je jedna gradina u lancu pretpovijesnih 

naselja brončanoga i željeznog doba na 

prostoru Bilica. Radi se o Oštrici, smještenoj 

na istoimenom stožastom brežuljku, s vrhom 

na 110 metru nadmorske visine, sjeverno od 

naselja Vrulje. Prvi vrhu joj je dvostruki suho- 

ARHEOLOGIJA 

zidni bedem, suhozidno formiran, bez pretenzija 

da bi bio čvrsta zaštita, dakle, prilično 

skromnih dimenzija. Na samom vrhu je kamena 

gomila – tumul, 5 – 6 metara promjera. 

Rekognosciranjem unutrašnjosti i padina 

izvan, nije uočen keramički materijal. Pogled 

s Oštrice seže kilometrima uokolo i ona 

je izvanredno mjesto za osmatranje i kontrolu 

šire okolice radi uočavanja eventualne 

opasnosti. Zapravo, s obzirom na snagu bedema 

i na gomilu koja joj dodatno povećava 

visinu, moguće je da joj je to i bila namjena. 

Dakle, sustav utvrđenih pretpovijesnih 

naselja na biličkom prostoru broji četiri gradine, 

koje međusobno vizualno komuniciraju, 

osim s Oštricom koja je u sustavu signalizacije 

s gradinama Kolombar i Umac imala 

vezu preko Gvozdenova, a sve one su u slučaju 

potrebe mogle »komunicirati« s ostalim 

gradinskim naseljima što se pružaju dalje u 

nizu na sjevernom rubu dubravskoga prostora, 

a preko njih i s naseljima na vrhovima 

brežuljaka Donjeg polja, Vrpolja, Perkovića, 

Zagore…, što je garantiralo brzu dojavu i, u 

slučaju opasnosti, uzbunjivanje širega prostora. 

Kako je veza funkcionirala, mi to ne 

znamo, ali pretpostavljamo da se odvijala 

svjetlosnim (vatra) i/ili dimnim signalima. 

Jesu li naše gradine doista bile utvrđena 

naselja? Na pitanje je teško odgovoriti, 

iako nedaleko imamo gradinu koja 

je sigurno bila utvrđeno naselje u pravom 

smislu. Radi se o danilskoj Gradini, koja 

je sačuvala ostatke kuća i koja je čak, nakon 

prvih stoljeća mira za rimske vladavine, 

ponovno »oživjela« u kasnoj antici. Na 

objektima biličkog okružja nema ostataka 

kuća. One su, doduše, mogle biti i drvena 

zdanja koja se do našeg vremena nisu 

mogla sačuvati. Keramički materijal, uočljiv 

na površini, isključuje mogućnost stalne 

naseljenosti unutar bedema, ali konačni 

zaključak mogla bi dati samo sustavna 

POMIŠLJAJ 45

arheološka istraživanja. Do tada, reklo bi 

se da su svi nabrojeni lokaliteti, ipak, služili 

kao refugiji, odnosno skloništa u slučaju 

pogibelji te, naravno, kao osmatračnice 

radi sigurnosti zajednice koja je dijelila 

okolne oranice i pašnjake. 

Današnji izgled naših gradina ni približno 

ne predočuje njihovu sliku iz vremena 

nastajanja i egzistiranja. Naime, tijekom 

vremena, kroz dva duga tisućljeća, često 

su služile kao »rudnici« kamena, gotovog 

građevinskog materijala za gradnju kuća, za 

ARHEOLOGIJA 

Gradina na brežuljku Oštrica uz auto cestu 

podizanje zidova oko privatnih posjeda, a u 

zadnje vrijeme njihovi bedemi nestaju kao 

podloga asfaltnim cestama, svugdje gdje 

do njih može doprijeti kamion i građevinski 

stroj, što nije u redu i čemu bi trebalo stati 

na kraj. Jer, gradine su neodvojivi dio našeg 

pejzaža i čuvari uspomena na prošlost ovoga 

prostora. Svakim otetim kamenom, svakim 

zahvatom bagera, svakim kamionom, 

dio te uspomene blijedi i nepovratno nestaje. 

Zato, čuvajmo ih i sačuvajmo! 

Marko Menđušić 

Molitva Svetoj Obitelji 

Sveta nazaretska Obitelji, tvojoj nebeskoj zaštiti predajemo sve naše obitelji. 

Isuse, učini da u svakoj obitelji vladaju odnosi ljubavi i povjerenja. Nauči djecu 

poslušnosti roditeljima, marljivosti u školskim i drugim obavezama. Oslobodi ih od utjecaja 

zla i zaštiti od svake ovisnosti. Daj da rastu u mudrosti i Božjoj milosti kao što si ti 

rastao u svojoj Obitelji. 

Marijo, naša Majko, tvojoj dobroti preporučamo srce svake žene i majke. Udijeli 

joj otvorenost životu, strpljivost i smisao za žrtvu. Daj da skupa sa svojim mužem bude 

vlastitim primjerom prva odgojiteljica vjere svojoj djeci. 

Sveti Josipe, skrbniče Isusa i Marije, izmoli očevima otvorenost Božjem vodstvu, 

posao koji će raditi u marljivosti i poštenju i vrijeme koje će posvetiti svojoj ženi i djeci. 

Isuse, Marijo i Josipe, predajemo vam sve obitelji, a na poseban način one koje 

su najpotrebnije vaše pomoći. Bdijte nad nama i čuvajte nas u svojoj ljubavi! Amen. 

46 POMIŠLJAJ

Prvi studij arhitekture 

osnovan je u Zagrebu 

1919. godine. U prvoj generaciji 

profesorom postao 

je i arhitekt iril Ivekovi 

(1864.–1933.). Roen je 

u Klanjcu (Hrvatsko Zagorje), 

a njegov mlai brat 

Oton poznati je slikar motiva 

iz hrvatske prošlosti. 

Školovao se u Beu od 

1890. do 1896. iril Ivekovi 

radio je u Sarajevu 

kao samostalni arhitekt kod 

Bosansko-hercegovake 

zemaljske vlade gdje je po 

njegovim projektima izme- 

u ostalih izvedena i poznata 

sarajevska vijenica. 

Od 1896. – 1922. prelazi 

u Zadar gdje radi kao arhitekt 

za bogoštovne zgrade i 

kao graevinski savjetnik. 

U tom je razdoblju izradio 

NARODNO GRADITELJSTVO 

ĆEMERI (BUNJE) U BILICAMA 

projekte za niz crkava u 

Dalmaciji kao npr: u Vrgorcu, 

Prološcu, Drnišu (pravoslavna 

crkva), Riicama, 

Kominu, Lovreu, Klisu, 

Dolu na Hvaru, Lokvii- 

ima, Selcima na Brau, 

Novalji na Pagu, Škabrnji 

(1991. razorena), Zagvozdu 

itd. Nadalje vodio je konzervatorske 

radove na spomenicima 

kulture kao što 

su crkve sv. Donata i sv. 

Krševana u Zadru, katedrali 

u Trogiru… Vršio je zatim 

arheološka istraživanja 

kao npr. u Piramatovcima i 

Bribiru… a bavio se i književnim 

radom (objavio je 

jednu dramu i dva romana). 

Studij arhitekture na Visokoj 

tehnikoj školi u Zagrebu 

(sada Arhitektonski 

fakultet) osnovan je 1919. 

godine. Ve 1920. iril Ivekovi 

imenovan je profesorom 

a 1922. imenovan je 

pravim (redovnim) lanom 

JAZU (danas HAZU – Hrvatska 

akademija znanosti i 

umjetnosti). 

Prvih godina studij 

upisuje do deset studenata 

godišnje. Ve drugu 

generaciju studenata 

vodi na terensku nastavu 

po Dalmaciji od Zadra i 

Knina do Dubrovnika. U 

toj generaciji je bio i kasniji 

profesor arhitekture 

Zvonimir Vrkljan koji mi 

je o tome osobno priao. 

Tamo je Ivekovi radei 

više od dvadesetak godina 

upoznao ljude. Izmeu 

ostalih mjesta vodi ih na 

izuavanje emera (bunja) 

u Bilice i Donje Polje kod 

POMIŠLJAJ 47

Šibenika. Rade arhitektonske 

snimke (nacrte) i 

fotogra je. Temeljem toga 

istraživanja iril Ivekovi 

1925. godine u Zborniku 

Kralja Tomislava objavljuje 

prvi veliki struni rad 

o bunjama u Hrvata. 

Strunjaci smatraju da 

su Hrvati kada su se doselili 

u ove krajeve svoje 

skromne nastambe gradili 

od drva kako su to navikli 

u svojoj pradomovini. I u 

ovim je krševitim krajevima 

tada bilo više šume nego 

danas. Drži se sigurnim da 

su dolazei u ove krajeve 

našli i suhozidne gradnje, 

meu kojima i bunje i nastavili 

tu tradiciju na itavom 

jadranskom podruju 

od Istre do Konavala. 

Razliitih su oblika i nazivlja. 

U Istri ih zovu kažuni, 

u Dalmaciji i na otocima 


bunje, dalmatinskom zaleu 

emeri (turcizam, gdje emer 

ujedno znai svod), na 

otoku Hvaru trimi. Zovu ih 

zatim i poljarice, pudarice, 

kažele, kuerice… Zajedniko 

im je da se grade od 

kamena u suho, dakle bez 

veznog sredstva (maltera). 

Grade se uglavnom u polju 

kao sklonište od nevremena 

i sunca. Bar u Dalmaciji 

emer Petroviâ u Bilicama 

bunje su iznimno znale biti 

podignute i uz kuu (u dvorištu, 

avliji) i služile su kao 

kokošinjci, svinjac ili pak 

kao štalica za magarca. 

Gotovo su redovito kružne 

osnove (tlocrta), iznimno 

kvadratine. Zidovi u visini 

od oko 1 metra su podeblji 

od lomljenog kamena a iznad 

te visine nastavlja se svod od 

kamenih ploa. Svaki se red 

ploa pomalo prepušta prema 

središtu graevine a u 

laganom nagibu prema van 

iz razloga kako bi se kišnica 

ocjeivala prema vani. 

Svod se ne bi na tjemenu 

zatvorio nego bi se ostavila 

okrugla rupa promjera 30-ak 

do 40-ak cm koja bi se onda 

zatvorila kamenom ploom 

na koju bi se onda postavio 

klinast kamen okrenut uvis. 

Koji je funkcionalni razlog 

48 POMIŠLJAJ

tome možemo nagaati kao 

npr. da bi se ta ploa makla 

radi izlaska dima ako se u 

bunji ložila vatra. No onaj 

kamen na ploi bio je koliko 

teret koji je stabilizirao 

plou, toliko i likovni akcent 

kojeg je narodni graditelj i te 

kako dobro znao osjetiti. Ponekad 

su emeri (bunje) bili 

samostojee graevine ali 

eše u sklopu gromile, što 

je na odreen nain i logino 

jer je kamen nadohvat ruke. 

Ponekad su bunje u skupinama 

dvije do tri. 

Zašto su se bunje u pojedinim 

podrujima našeg 

kraškog podruja gradile 

a u drugima nisu teško 

je kazati. Jedan od uvjeta 

svakako je bilo postojanje 

ploastoga kamena u 

prirodi. No ni ta »teorija« 

izgleda ne stoji jer tamo 

gdje ploastoga kamena u 

prirodi ima ponajviše kao 

što je benkovaki kraj, bunje 

uope nema. 

Vratit emo se bilikim 

bunjama. Manji otklon od 

uobiajenog tipa emera u 

Bilicama je »Šuplja gromila« 

od koje su nacrti i fotogra 

ja objavljeni u spomenutom 

radu. Narod pria, 

piše Ivekovi, da su taj emer 

u staro vrijeme sagradili 

hajduci koji su ondje 


Crnica - Bilice, Bunja s pet prstenova 

potpuno sigurno stanovali. 

Osim ovog u radu su objavljeni 

nacrti emera »Brdine«, 

»Stare bunje« i emera 

»Petrovia«. Uz to, u radu 

su objavljene i fotogra je 

»Šuplje gromile«, »Starog 

emera« i emera »Brdine«. 

Bilikim emerima 

(bunjama) bavio se kasnije 

još jedan veliki istraživa 

hrvatskog narodnog graditeljstva 

zagrebaki arhitekt 

Aleksandar Freudenreich 

(ita se Frojdenrajh) (1893. 

– 1974.). Izuavao je hrvatsko 

narodno (seosko, ruralno) 

graditeljstvo po itavoj 

Hrvatskoj, o tome objavio 

desetine tekstova kao i dvije 

knjige: »Narod gradi na 

ogoljenom krasu« – 1962. i 

»Kako narod gradi« – 1972. 

Osobno sam 1993. o stotoj 

obljetnici njegova roenja 

napisao malu monogra ju 

»Arhitekt Aleksandar Freudenreich«. 

Bunje je istraživao 

u Istri, na otocima Bra- 

u i Hvaru kao i u Bilicama. 

U prvoj knjizi objavljuje 

fotogra ju bunje s tri 

prstena kao i jednu bunju 

s pet prstenova s nacrtima 

i fotogra jom. To je po veliini 

i formi jedna od najspektakularnijih 

bunja u 

Hrvatskoj. No meutim u 

potpisu pod ovom bunjom 

stoji CRNICA (Bilice kod 

Šibenika – bunja s pet prstenova). 

Trebalo bi ovom 

prigodom utvrditi da li se 

radi o lokalitetu Crnica na 

podruju Bilica ili je došlo 

do neke grješke. 

POMIŠLJAJ 49

Bunje, emeri i kako 

se sve ove zovu suhozidne 

graevine, stvar su prošlosti? 

Tako bi možda i sam 

zakljuio da prije desetak 

godina nisam u Primoštenu 

Burnom vidio u jednom na 

novo iskrenom vinogradu 

i novu bunju. Bunju sagra- 

enu ne na stoljetni nego 

tisuljetni nain kako ih je 

gradio tamošnji ovjek. 


1. 3. 

4. 

2. 

Šuplja gromila u Bilicama: 1. uzdužni prosjek; 2. tloris; 3. i 4. prosjek 

Šuplja gromila 

Bilike bunje uz svoju 

graditeljsku vrsnou imaju 

dodatnu kulturološku vrijednost. 

Vrijednost po onome 

što je opisano u ovom 

kratkom tekstu, tj. da su ih 

istraživala dva velika ako ne 

i najvea hrvatska istraživa- 

a graditeljske baštine, i to 

objavili, arhitekti iril Ivekovi, 

daleke 1925. godine 

i Aleksandar Freudenreich 

takoer ve daleke 1962. 

godine. Biliani mogu biti 

ponosni na svoje emere 

(bunje) kao na dio svoje 

kulturne baštine. Bilice su 

i turistiko mjesto a baština 

je, kažu, zlatna poluga razvoja 

naroito turistikoga. 

Dobro bi bilo da se emeri 

sauvaju a jedan broj za to 

pogodan da se uredi, prezentira 

i pokazuje gostima. 

Zdravko Živkovi, 

dipl. inž. arh. – Ministarstvo 

kulture Republike Hrvatske 

50 POMIŠLJAJ

DUHOVNA MISAO 

NEMOJ REĆI… 

Nemoj rei Oe, ako se svaki dan ne ponašaš kao sin. 

Nemoj rei naš, ako živiš izoliran u svojoj sebinosti. 

Nemoj rei koji jesi na nebesima, ako misliš samo na zemaljske stvari. 

Nemoj rei sveti se ime tvoje, ako to Ime vrijeaš, psuješ ili uzalud izgovaraš. 

Nemoj rei doi Kraljevstvo tvoje, 

ako ne želiš živjeti ljubav i mir. 

Nemoj rei budi volja tvoja, ako je ne 

prihvaaš kada je bolna. 

Nemoj rei kako na nebu tako i na zemlji, 

ako ne moliš za ostvarenje 

nauma Božjega. 

Nemoj rei kruh naš svagdanji daj 

nam danas, ako se ne brineš za 

gladnu brau, beskunike i neprosvijeene. 

Nemoj rei i otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim, 

ako nisi siguran da si opraštao i oprostio. 

Nemoj rei ne uvedi nas u napast, ako imaš namjeru ostati u grijehu ili dalje 

griješiti. 

Nemoj rei izbavi nas od zla, ako se ne boriš protiv zla. 

Nemoj rei amen, ako još nisi shvatio molitvu Oe naš! (Nepoznati autor) 

NIJE VAŽNO 

• Čovjek je nerazuman, nelogičan, sebičan. Nije važno, voli ga! 

• Ako činiš dobro, pripisat će to tvojim sebičnim ciljevima. Nije važno, čini dobro! 

• Ako ostvariš svoje ciljeve, naći ćeš lažne prijatelje i iskrene neprijatelje. Nije 

važno, ostvaruj svoje ciljeve! 

• Dobro koje činiš, sutra će biti zaboravljeno. Nije važno, čini dobro! 

• Poštenje i iskrenost učinit će te ranjivim. Nije važno, budi iskren i pošten! 

• Ono što si godinama stvarao, u času bi moglo biti razrušeno. Nije važno, stvaraj! 

• Ako pomažeš ljudima, možeš loše proći. Nije važno, pomaži im! 

• Daješ li svijetu najbolje od sebe, on će ti uzvratiti udarcima. Nije važno, daj najbolje 

od sebe! 

(Molitva bl. Majke Terezije) 

POMIŠLJAJ 51

Blagdani su posebni dani koji nas uvijek 

i iznova vesele. Obasjavaju nas 

svojom toplinom, ljubavlju i radošu. 

Kad ih »dotakneš« doživiš ljepotu druženja, 

zajedništva, ispune te sreom i ljubavlju. 

Takvu ljepotu i sreu svi uenici 

naše škole, roditelji i mi uitelji doživljavamo 

tijekom cijele školske godine. 

U našu školu i u naše uionice blagdanski 

»šušur« uvukao se ve poetkom 

prosinca 2010. kad nam je na vrata pokucao 

blagdan sv. Nikole. Vrijedne ru- 

ice naših uenika izraivale su šarene 

ŠKOLSKE AKTIVNOSTI 

DOGAANJA U BILIKOJ ŠKOLI 

izmice i pjevali pjesme o sv. Nikoli 

nadajui se poklonu. Kako su djeca bila 

dobra sv. Nikola ih je tog prosinakog 

dana obradovao slatkišima. Srei i veselju 

nije bilo kraja. 

U okrilju tog blagdanskog raspoloženja 

»rodila« se ideja da uenici zajedno 

sa svojim uiteljicama i uz pomo roditelja 

izrauju božine estitke. estitke su 

uenici izraivali na satu likovnog i kroz 

izvanredne aktivnosti na kojima su se 

pridružili i roditelji. Uz pomo i blagoslov 

našeg župnika uenici i roditelji su 

estitke prodavali nakon nedjeljne mise 

pred župnom crkvom. Hvala svima! 

Božina predstava je tradicionalno 

u našoj školi najvažnije i najljepše dogaanje 

tijekom cijele godine. Slavimo 

Isusovo roenje i radujemo se životu. I 

ove godine u predstavi su sudjelovali svi 

uenici., a program je bio raznolik i zanimljiv. 

Uionica je bila tijesna za sve one

koji su htjeli pogledati predstavu. Prvašii 

su se predstavili igrokazom »Što bih 

poklonio Isusu«. Drugašii su kao male 

pahuljice kitili bor i ekali Boži. Treaši 

su izveli igrokaz »Božino drvce«, a 

etvrtaši su nas recitacijama, igrokazom 

i plesom uveli u božinu aroliju. 

estitkom SRETAN BOŽI I INI- 

TE DOBRO završila je još jedna božina 

sveanost. 

Za sve »zaljubljene« blagdan sv. Valentina 

bio je poseban. Obilježili smo ga 

14. veljae razmjenom ljubavnih poruka 

i pjesama, a panoe su preplavila ukrašena 

srca i estitke u koje mogu stati sve 

naše ljubavi. Uiteljice su, dobivši materijale 

od župnika, nauile djecu o pravom 

znaenju 

blagdana sv. 

Valentina. 

Posljednji 

pokladni tjedan 

protekao 

je u velikim 

pripremama 

za maškare. 

Vlast u školi 

preuzeo je krnje 

(kojeg su 

izradili uenici 

4. r.), a kljue- 

vi naše škole predani su uenicima. Krnje 

je preuzeo krivicu za sve naše nevolje, 

velike i male. Djeca su odluila organizirati 

ludu zabavu. Tog 4. ožujka u školu 

su pohrlili šareni klaunovi, gusari, babe i 

didovi, neustrašivi ratnici, ciganke, vile, 

bubamare, pipi duge arape i razni likovi 

iz arobnog svijeta mašte. 

Birane su i najbolje maske po razredima 

kojima su dodijeljene prigodne 

nagrade. Gusar (Stipe Bura) odnio 

je pobjedu u 1. r., razigrana Bubamara 

(Julijana Mikulandra) u 2. r. Sponzoruša 

Fi (Ive aleta – Car) jednoglasno je 

pobijedila u 3. r., a Dida (Anela Bura) 

i Baba (Kata aleta-Car) u 4 r. A Krnje 

koji je za sve bio kriv ostao je ipak živ! 

»Bogu uvijek 

imamo na emu 

zahvaljivati«, rekao 

bi naš fra Tome 

koji je sve zabilježio 

fotoaparatom i 

sudjelovao u velikoj 

igri. Hvala još 

jednom svima! Vidimo 

se ponovno! 

eka nas »putovanje« 

u nove 

igre i nove izazove. 

Miranda Duji 

POMIŠLJAJ 53


PROSLAVA SVETKOVINE 

UZNESENJA BLAŽENE DJEVICE MARIJE 

GOSPE OD POMIŠLJAJA 

15. kolovoza 2011. 

DAN OPĆINE BILICE 

Trodnevnica: 

• Petak (12. 8.) u 18,30 sati. 

Misu predslavi i propovijeda fra Mirko Klarić, župnik Meteriza. 

• Subota (13. 8.) u 18,30 sati. 

Misu predslavi i propovijeda fra Perica Maslač, 

župni vikar župe Gospe van Grada. 

• Nedjelja (14. 8.) u 10,30 sati. 

Župnu misu predslavi i propovijeda fra Tomislav Brekalo, župnik. 

Prije misnih slavlja molit ćemo Gospinu krunicu i litanije, a dva 

svećenika će biti na raspolaganju za ispovijed 

GOSPA OD POMIŠLJAJA 

15. kolovoza 2011. - ponedjeljak - 10,30 sati 

Svečanu procesiju i misno slavlje predslavi fra Damir Ćiro Čikara, župni 

vikar sa Šubićevca. 

Večernju misu u 18,30 sati slavit će fra Ante Vukušić, župnik Dubrave. 

54 POMIŠLJAJ

ŽUPNE OBAVIJESTI 

Mise 

NEDJELJOM I ZAPOVJEDNIM 

BLAGDANIMA u 10,30 sati. 

DNEVNA MISA – po dogovoru. 

Pobožnosti 

Prije svake mise molimo sva otajstva 

krunice i litanije. 

U korizmi vršimo pobožnost križnoga 

puta prije misnih slavlja. 

Ispovijed 

Župljani koji žele mogu se ispovjediti 

prije svake mise nedjeljom i zapovjednim 

blagdanima od 9,45 – 10,30 sati. 

Ako nekome ne odgovara ovaj termin 

može dogovoriti sa župnikom drugi 

termin ili duhovni razgovor u franjevakom 

samostanu sv. Ante na Šubievcu. 

Ispovijed bolesnika i starijih osoba 

po kuama, koji žele, treba dogovoriti 

sa župnikom. 

Na vrijeme treba prijaviti svoje bolesnike 

i starije osobe župniku za božinu 

i uskrsnu ispovijed. 

Bolesnici iz župe koji se nau u bolnici 

neka se jave bolnikom kapelanu 

fra Mati Topiu (mob: 098/870-009) za 

ispovijed ili bolesniko pomazanje. 

Župni vjeronauk 

Župni vjeronauk se održava u Bilicama, 

u zgradi škole subotom: 

Za prvopriesnike u 9,45 sati 

Za krizmanike (8. r.) u 10,45 sati 

Za ministrante u 11,30 sati. 

Crkveni zbor 

Probe za crkveni zbor održavaju se 

povremeno (obino subotom naveer) 

u dogovoru sa zborovoom Božom 

Mihaljeviem. 

OBAVIJESTI I DOBROČINITELJI 

Prilozi za Gospinu 

sliku i oltar 

(Od 28. 11. 2010. do 12. VI. 2011.) 

20 kn: Slavko Kardum; 50 kn: Dragan aleta 

p. Dane, Marija Orlovi, Velimir Petrovi, 

Danica Blaji ud. Šime, Marina Slavica, Jakov 

Mikulandra, Slavko Bura p. Nike, Ivan Mikulandra, 

Slavko Slavica, Marino aleta, Tomislav 

Grubiši s ob., Neda Brali, Gordana Mihaljevi, 

Ljubo aleta – Car, Paško Dželalija, Ankica Mikulandra, 

obitelj Krni, Marina aleta-Car, Mile 

Vudrag, Barbara Pera; 100 kn: Ante Kneževi, 

Ljuba Grubiši p. Marka, Miranda Pašava, Živko 

Lugovi, Ljubi Višnji, Frane Grubiši, Obitelj 

Paška Jakšia, Obitelj Duška Štefan, Josip Roga, 

Velimir Mikulandra, Dragan Juras, Dunja Mihaljevi, 

Katja Juras Ostoji, Nedjeljko Lugovi, 

Mile aleta, Marijo Roga s obitelji, Zvonko Slavica, 

Tomislav Slavica, Mišo Mikulandra, Jelica 

Džaja ud. Marka, Milena Buva p. Živke, Tomislav 

Džaja sin Darka, Joško i Vedrana Gatara, Mladin 

Slavica, Zdravka Mihaljevi, Tome Erceg, Danica 

Slavica, Obitelj Ažman, N.N., Vinko aleta – Car, 

Ive Mikulandra p. Mije, Ana Josipovi, Dubravko 

Josipovi, Ljiljana Slavica, Mate Laa, Tona aleta 

– Car, Zdravka Slavica, Stipe Grubiši, Zlata i 

Vlatko Bušac, Neda Rak,Antonija Gali, Jadranka 

aleta-Car, Vinko Mikulandra p. Marka, Senka 

Kundid s ob., Anka Gatara, Ankica Mikulandra, 

Željko Nimac, Goran aleta – Car, Danica Slavica 

p. Jose, Mladen Slavica, Marina aleta, Ivan 

Mikulandra, Marija Periši, Lucija aleta, Zdravka 

Mihaljevi, Ante Slavica p. Pere; 120 kn: Mira 

Grubiši; 140 kn: Janja Raji; 150 kn: Miro Slavica, 

Anto Juri, Ivo Lugovi; 200 kn: Marko aleta 

– Car, Ivica Mikulandra Piuk, Joso Mihaljevi, 

Mate i Kristina Slavica, Ivica i Dara Gatara, 

Dinko i Snježana Pletikosa, Živko aleta – Car, 

Joško Grubiši Živkov, Vlado Kovaevi, Senka 

Vrljevi, Obitelj Lovri, Obitelj Juras, Jelica Mari 

ud. Marijana, Ankica aleta – Car s obitelji, 

Jakov Mikulandra, Katja Juras-Ostoji, Davor Piližota 

s ob., Joško Grubiši, Jozo Škobalj, Vedrana 

Gatara, obitelj Tonija Slavice, Ozren Slavica, 

Anka Gatara; 300 kn: Milanda Mikulandra, Nevenka 

aleta; 500 kn: Mario i Ljubica Bura; 1000 

kn: Kata Radinkovi; 50 eura: N.N. 

POMIŠLJAJ 55

DOBROČINITELJI 

PRIJATELJI - DAROVATELJI 

župnog lista Pomišljaj 

200 kn: Dragan i Nevenka Borić, Josip i Nada Jakšić, Ana 

i Stipe Benat; 100 kn: Zdenko Ćaleta - Car, Vinko Pližota, Ivo 

Lugović, Ankica Mikulandra ud. Marka; 50 kn: Donatela Jakšić, 

Zoran Lugović; 40 kn: Božo Mikulandra; 30 kn: Jelica Marić, Tomislav 

Slavica, Anita Jakšić, Drina Jakšić, Dinka Slavica, Marinko 

Slavica, Marija Slavica, Zlatko Lugović, Željko Nimac. 

Prilozi umjesto vijenaca za obnovu crkve 

† Milka Mikulandra 

200 kn: Ive Mikulandra 

DAROVI ZA CRKVU UMJESTO 

VIJENACA 

Umjesto vijenaca i aranžmana na grob pokojnika 

možete dati svoj prilog za obnovu crkve 

Gospe od Pomišljaja! 

Prigodom tiskanja osmrtnice ili objave u 

novinama stavite obavijest: 

Oni koji žele mogu umjesto vijenaca 

dati svoj prilog za obnovu crkve 

Gospe od Pomišljaja. 

SADRŽAJ: 

Župnikova uvodna rije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 

Papa Benedikt XVI. u Hrvatskoj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3 

Obitelj i Crkva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5 

Vjera lijei . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10 

Gospa - Pomonica kršana . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12 

50 lipa dnevno kroz 5 godina za 50. obljetnicu župe. . . . . . 15 

Foto pitalica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18 

Foto vijesti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19 

Znate li...? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20 

Biliki župnici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21 

Proširenje crkve 1914. g. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26 

»Zemlja ne pripada ovjeku« . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27 

Hrvatski sveci i blaženici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29 

Zvonici i zvona . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33 

Hrvatska - zemlja bogata vodom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35 

Naši doseljenici iz BiH . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38 

Tragovi pretpovijesti na Bilikom podruju . . . . . . . . . . . . 42 

emeri (Bunje) u Bilicama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 47 

Dogaanja u Bilikoj školi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52 

Župne obavijesti - Prilozi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55 

POMIŠLJAJ 

LIST ŽUPE UZNESENJA 

MARIJINA – BILICE 

Ivana Mažuranića 3 A 

22000 ŠIBENIK 

Telefon: 022/311 471 

Mobitel: 098/447 622 

www.zupabilice.hr 

zupabilice2@net.hr 

Izdavač: 

Župa Uznesenja Marijina - Bilice 

Glavni i odgovorni urednik: 

fra Tomislav Brekalo, župnik 

Uredničko vijeće: 

fra Tomislav Brekalo, Marija Jozić 

– Mihaljević, Branka Mikulandra, 

Ivo Lugović, Miranda Dujić, 

Perica Brkičić, Dara Gatara 

Grafička priprema: Zvonko Bare 

Lektor: prof. Jelena Lojić - Pokrovac 

List izlazi dva puta godišnje, 

uz dopuštenje crkvenih 

i redovničkih poglavara. 

List se uzdržava dobrovoljnim 

prilozima župljana i dobročinitelja. 

Tisak: Jafraprint d.o.o. Solin 

OIB Župe: 

46680856735 

Matični broj (MBS/MBO): 

01153293 

Žiro račun: 

Privredna banka Zagreb 

2340009-1110127632 

Naslovna stranica: 

Obnovljena slika Gospe od Pomišljaja 

Druga stranica korica: 

Ovogodišnji prvopričesnici 

Treća stranica korica: 

Maškaruše: Miranda, Vesela i Josipa 

Zadnja stranica korica: 

Proslava Valentinova u školi 

56 POMIŠLJAJ

u Bilicama

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?