temeljni pojmovi kaznenog prava - Sveučilišni odjel za forenzične ...
temeljni pojmovi kaznenog prava - Sveučilišni odjel za forenzične ...
temeljni pojmovi kaznenog prava - Sveučilišni odjel za forenzične ...
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
SVEUČILIŠNI STUDIJSKI CENTAR ZA<br />
FORENZIČNE ZNANOSTI (diplomski studij<br />
Forenzike)<br />
Prof. dr. sc. Anita Kurtović Mišić, redovita<br />
profesorica Kaznenog <strong>prava</strong> Pravnog fakulteta u<br />
Splitu<br />
e-mail: akurtovic@pravst.hr<br />
TEMELJNI POJMOVI KAZNENOG<br />
PRAVA
Kazneno pravo
KAZNENO PRAV0<br />
S A D R Ž A J<br />
OPĆI DIO<br />
Prvi dio: U v o d<br />
I. Pojam i dioba <strong>kaznenog</strong> <strong>prava</strong><br />
1. Pojam <strong>kaznenog</strong> <strong>prava</strong><br />
2. Dioba <strong>kaznenog</strong> <strong>prava</strong><br />
2.1. Materijalno, formalno i izvršno kazneno pravo<br />
2.2. Opće i posebno kazneno pravo<br />
2.3. Redovno i izvanredno kazneno pravo<br />
2.4. Kazneno pravo federacija i federalnih jedinica<br />
2.5. Nacionalno i međunarodno kazneno pravo<br />
2.5.1. Razvitak međunarodnog <strong>kaznenog</strong> <strong>prava</strong><br />
2.5.2. Načela međunarodnog <strong>kaznenog</strong> <strong>prava</strong><br />
2.5.3. Izvori međunarodnog <strong>kaznenog</strong> <strong>prava</strong><br />
3. Odnos <strong>kaznenog</strong> <strong>prava</strong> i drugih grana <strong>prava</strong><br />
3.1. Kazneno pravo i ustavno pravo<br />
3.2. Kazneno i građansko pravo, obiteljsko pravo i trgovačko pravo<br />
4. Pojam i vrste kažnjivih radnji<br />
4.1. Kaznena djela<br />
4.2. Prekršaji<br />
4.3. Disciplinska ili stegovna djela<br />
4.4. Usporedna ili višestruka kažnjivost
II. Znanost <strong>kaznenog</strong> <strong>prava</strong> i ostale kaznene znanosti<br />
1. Pojam, predmet, metode i sustav znanosti <strong>kaznenog</strong> <strong>prava</strong><br />
2. Ostale kaznene znanosti<br />
2.1. Kriminologija<br />
2.2. Kriminalna politika<br />
2.3. Penologija<br />
2.4. Kriminalna statistika<br />
2.5. Kriminalistika<br />
3. Pomoćne nekaznene znanosti<br />
3.1. Sudska (forenzička) medicina<br />
3.2. Sudska (forenzička) psihopatologija<br />
III. Kazneni <strong>za</strong>kon<br />
1. Izvori hrvatskog <strong>kaznenog</strong> <strong>prava</strong>.<br />
1.1. Zakon<br />
1.2. Ustav<br />
1.3. Međunarodno pravo i ugovori<br />
1.4. Pod<strong>za</strong>konski propisi<br />
2. Značaj običajnog <strong>prava</strong>, sudske prakse i kaznenopravne znanosti
3. Tumačenje <strong>kaznenog</strong> <strong>za</strong>kona.<br />
3.1. Općenito o interpretaciji<br />
3.2. Utvrđivanje i kritika <strong>za</strong>konskog teksta<br />
3.3. Vrste tumačenja<br />
3.3.1. Tumačenje prema subjektu<br />
3.3.2. Tumačenje prema metodi<br />
3.3.3. Tumačenje prema opsegu<br />
3.4. Analogija u kaznenom pravu<br />
3.5. Pravilo “in dubio mitius” i sumpsumcija<br />
4. Važenje <strong>kaznenog</strong> <strong>za</strong>kona.<br />
4.1. Pojam važenja <strong>kaznenog</strong> <strong>za</strong>kona<br />
4.2. Vremensko važenje <strong>kaznenog</strong> <strong>za</strong>kona<br />
4.2.1. Stupanje <strong>za</strong>kona na snagu<br />
4.2.2. Prestanak važenja <strong>kaznenog</strong> <strong>za</strong>kona<br />
4.2.3. Osnovno pravilo vremenskog važenja <strong>kaznenog</strong> <strong>za</strong>kona i<br />
obvezna primjena blažeg <strong>za</strong>kona<br />
4.2.4. Vrijeme počinjenja <strong>kaznenog</strong> djela<br />
4.3. Primjena <strong>kaznenog</strong> <strong>za</strong>konodavstva Republike Hrvatske s obzirom<br />
na mjesto počinjenja<br />
4.3.1. Određivanje mjesta počinjenja <strong>kaznenog</strong> djela<br />
4.3.2. Načela primjene <strong>kaznenog</strong> <strong>za</strong>konodavstva<br />
4.4. Primjena <strong>kaznenog</strong> <strong>za</strong>kona na osobe
Drugi dio: K a z n e n o<br />
d j e l o<br />
I. Kazneno djelo<br />
1. Opći pojam <strong>kaznenog</strong> djela<br />
2. Ponašanje čovjeka<br />
2.1. Radnja – činjenje i nečinjenje<br />
2.2. Posljedica<br />
2.3. Uzročna ve<strong>za</strong><br />
3. Određenost djela u <strong>za</strong>konu (biće <strong>kaznenog</strong> djela)<br />
3.1. Biće <strong>kaznenog</strong> djela i obilježja<br />
3.2. Kazna<br />
4. Protupravnost i razlozi isključenja protupravnosti<br />
4.1. Nužna obrana<br />
4.2. Krajnja nužda<br />
4.3. Sila ili prijetnja<br />
4.4. Zakonita uporaba sredstava prisile<br />
5. Krivnja<br />
5.1. Načelo krivnje<br />
5.2. Pojam i elementi krivnje<br />
5.2.1. Ubrojivost i utvrđivanje neubrojivosti<br />
5.2.1.1. Smanjena ubrojivost<br />
5.2.1.2. Samoskrivljena neubrojivost.<br />
5.2.2. Oblici krivnje<br />
5.2.3. Svijest o protupravnosti<br />
5.3. Zabluda i vrste <strong>za</strong>bluda<br />
5.3.1. Zabluda o protupravnosti djela<br />
5.3.2. Zabluda o biću <strong>kaznenog</strong> djela<br />
5.3.3. Zabluda o okolnostima koje isključuju protupravnost
II. Stadiji <strong>kaznenog</strong> djela<br />
1. Mogući stadiji počinjenja <strong>kaznenog</strong> djela.<br />
2. Pripremne radnje.<br />
3. Pokušaj <strong>kaznenog</strong> djela<br />
3.1. Vrste pokušaja<br />
3.2. Dragovoljni odustanak<br />
III. Stjecaj kaznenih djela<br />
1. Pojam i vrste stjecaja kaznenih djela<br />
1.1. Idealni stjecaj<br />
1.2. Realni stjecaj<br />
2. Prividni stjecaj<br />
2.1. Prividni idealni stjecaj<br />
2.2. Prividni realni stjecaj<br />
IV. Sudioništvo<br />
1. Pojam i oblici sudioništva (nužno i dragovoljno sudioništvo)<br />
2. Pojedinačni počinitelj<br />
2.1. Posredni počinitelj<br />
2.2. Supočiniteljstvo<br />
3. Oblici suučesništva<br />
3.1. Poticanje<br />
3.2. Pomaganje<br />
4. Granice odgovornosti i kažnjavanja sudionika
Treći dio: K a z n e n o p r a v n e s a n k c i j e<br />
1. Pojam i vrste kaznenopravnih sankcija.<br />
2. Kazne i kažnjavanje<br />
2.1. Pojam i svrha kazne.<br />
2.2. Sustav kazni. Novčana kazna. Kazna <strong>za</strong>tvora.<br />
Zamjena kazne <strong>za</strong>tvora. Uvjetni otpust.<br />
2.3. Pojam i vrste odmjeravanja kazne.<br />
Sudsko odmjeravanje kazne: opće pravilo<br />
o odmjeravanju kazne. Ublažavanje kazne.<br />
Oslobođenje od kazne. Odmjeravanje<br />
kazne <strong>za</strong> stjecaj kaznenih djela.<br />
Odmjeravanje kazne osuđenoj osobi<br />
3. Mjere upozorenja<br />
3.1. Mjere upozorenja kao vrsta kaznenopravnih sankcija<br />
3.2. Sudska opomena.<br />
3.3. Uvjetna osuda. Uvjetna osuda sa <strong>za</strong>štitnim nadzorom.<br />
4. Sigurnosne mjere<br />
4.1. Pojam i svrha sigurnosnih mjera.<br />
4.2. Vrste sigurnosnih mjera.<br />
5. Primjena sankcija prema mladim počiniteljima kaznenih djela<br />
• Pravni položaj mladih počinitelja (maloljetnika i mlađih punoljetnika) u kaznenom<br />
<strong>za</strong>konodavstvu Republike Hrvatske.<br />
• Maloljetničke sankcije. Odgojne mjere. Svrha, sustav, izbor i primjena odgojnih mjera.<br />
• Kazna maloljetničkog <strong>za</strong>tvora. Pridržaj izricanja kazne maloljetničkog <strong>za</strong>tvora.<br />
• VI. Oduzimanje imovinske koristi stečene kaznenim djelom<br />
• VII. Gašenje kazne i rehabilitacija<br />
• Zastara pokretanja <strong>kaznenog</strong> postupka. Zastara izvršenja kazne i primjene sigurnosnih<br />
mjera.<br />
• 2. Pravne posljedice osude, rehabilitacija i podaci iz kaznene evidencije<br />
• VIII. Amnestija i pomilovanje
Četvrti dio: Odgovornost pravnih osoba <strong>za</strong> kaznena djela<br />
1. Pretpostavke kažnjivosti pravnih osoba<br />
2. Vrste kaznenopravnih sankcija koje se mogu izreći pravnim osobama<br />
POSEBNI DIO<br />
I. Pojam i značenje posebnog dijela <strong>kaznenog</strong> <strong>prava</strong><br />
Sustav posebnog dijela<br />
Glave kaznenih djela<br />
Kaznena djela protiv života i tijela<br />
Kaznena djela protiv sloboda i <strong>prava</strong> čovjeka i građanina<br />
Kaznena djela protiv Republike Hrvatske<br />
Kaznena djela protiv vrijednosti <strong>za</strong>štićenih međunarodnim pravom<br />
Kaznena djela protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa<br />
Kaznena djela protiv časti i ugleda<br />
Kaznena djela protiv braka, obitelji i mladeži<br />
Kaznena djela protiv imovine<br />
Kaznena djela protiv zdravlja ljudi<br />
Kaznena djela protiv okoliša<br />
Kaznena djela protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa<br />
Kaznena djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja<br />
Kaznena djela protiv pravosuđa<br />
Kaznena djela protiv vjerodostojnosti is<strong>prava</strong><br />
Kaznena djela protiv javnog reda<br />
Kaznena djela protiv službene dužnosti<br />
Kaznena djela protiv oružanih snaga Republike Hrvatske
Literatura i izvori<br />
• Kurtović/Tomašević: Osnove <strong>kaznenog</strong><br />
<strong>prava</strong> i postupka, Split, 2002.<br />
• Novoselec: Opći dio <strong>kaznenog</strong> <strong>prava</strong>,<br />
Zagreb, 2007.<br />
• Novoselec i dr.: Posebni dio <strong>kaznenog</strong><br />
<strong>prava</strong>, Zagreb, 2007.<br />
• Kazneni <strong>za</strong>kon (NN 110/97)<br />
• Pravni leksikon, LZ Miroslav Krleža,<br />
Zagreb, 2007.<br />
• Web.str. <strong>za</strong>kon.hr
Sadržaj predavanja:<br />
• Kriminalitet i znanosti o kriminalitetu<br />
• Pojam <strong>kaznenog</strong> <strong>prava</strong><br />
• Kazneno materijalno, formalno i izvršno pravo<br />
• Opći i posebni dio <strong>kaznenog</strong> <strong>prava</strong><br />
• Načelo supsidijarnosti i fragmentarni karakter <strong>kaznenog</strong><br />
<strong>prava</strong><br />
• Načelo <strong>za</strong>konitosti<br />
• Vrijeme i mjesto počinjenja <strong>kaznenog</strong> djela<br />
• Pojam <strong>kaznenog</strong> djela<br />
- opći pojam k.d.<br />
- radnja, posljedica, uzročna ve<strong>za</strong><br />
- biće (opis) k.d.<br />
- protupravnost i razlozi isključenja protupravnosti<br />
- krivnja<br />
- sudioništvo<br />
• Kaznenopravne sankcije
O nazivu “kazneno pravo”<br />
• dva usvojena naziva: “krivično pravo” i “kazneno<br />
pravo.”<br />
• raširen u njemačkoj literaturi i <strong>za</strong>konodavstvu<br />
(Strafrecht), franc. Droit Penal i Code Penal; talij.<br />
Diritto penale i Codice Penale, te u engleskom<br />
jezičkom području Penal Law<br />
• od sankcije kao posljedice koja slijedi <strong>za</strong> počinjeno<br />
djelo, povijesno kazna (poena) dugo je bila jedina<br />
sankcija.<br />
• prigovor: postoje i druga kažnjiva ili protupravna djela<br />
<strong>za</strong> koja se može izreći kazna kao sankcija a ta djela nisu<br />
kaznena djela.<br />
• u anglo-američkom sustavu češći je naziv “krivično<br />
pravo”(criminal law) koji se vezuje <strong>za</strong> pretpostavku<br />
kažnjivosti, atribut “krivično” izveden je od latinskog<br />
naziva “crimen” → počinjeno zlo odnosno zločin<br />
(krivica).
Pojam kriminaliteta i njegove značajke<br />
• negativne socijalne pojave: raznovrsna kršenja pravila<br />
ponašanja kojima se uređeni odnosi → alkoholi<strong>za</strong>m,<br />
skitnja, kockanje, prosjačenje, prostitucija, nasilnički<br />
napadi i sl.<br />
• uži pojam su protupravna ponašanja → pravila<br />
ponašanja društvo uređuje svojim pravnim normama<br />
→ postoje norme koje neka ponašanja <strong>za</strong>branjuju<br />
(prohibitivne norme) i<br />
→ norme koje nalažu građanima određena ponašanja<br />
(<strong>za</strong>povjedne ili imperativne norme).<br />
Ako osoba čini ono što ne smije činiti ili ako ne čini<br />
ono što je dužan učiniti radi se o protupravnom<br />
ponašanju kojim se krši pravna norma<br />
• protupravna ponašanja → pravne sankcije, prisilne<br />
mjere prema pojedincu koji se ne ponaša usklađeno s<br />
pravnim normama
• kriminalitet - uži pojam od pojma<br />
protupravnih ponašanja → iz raznovrsnih<br />
protupravnih ponašanja u pojam<br />
kriminaliteta ulaze samo ona koja je pravni<br />
sustav propisao kao kaznena djela, a<br />
koja <strong>za</strong> društvo predstavljaju najveću<br />
opasnost → <strong>za</strong> takva se djela primjenjuju<br />
kaznenopravne sankcije<br />
• prva značajka kriminaliteta → kriminalitet je<br />
pravno uređena pojava: pravni poredak<br />
svake države <strong>za</strong>konskim normama određuje<br />
što se smatra kriminalitetom i koje su<br />
sankcije propisane <strong>za</strong> počinitelje tih djela
Negativna<br />
socijalna<br />
ponašanja<br />
Protupravna<br />
ponašanja<br />
prekršaji i stegovna<br />
djela<br />
Kaznena djela
• dinamičnost pojma → promjenljivost njegovog<br />
sadržaja<br />
• socijalno uvjetovana pojava → proizlazi iz društvenog,<br />
ekonomskog i političkog ustrojstva jedne države,<br />
kulturnih i socijalnih stajališta određene <strong>za</strong>jednice, pa<br />
promjena uvjeta života mijenja i sam pojam<br />
kriminaliteta<br />
• kaznena dj. koja se danas ne smatraju opasnima<br />
(sklapanje ugovora s đavlom i u svezi s time<br />
spaljivanje vještica u srednjem vijeku, preljub,<br />
nedopušten pojedinačni prijelaz državne granice itd.)<br />
• Socijalnim i tehnološkim razvitkom → novi oblici<br />
ponašanja koja ugrožavaju društvo kao npr.<br />
terori<strong>za</strong>m, organizirani kriminal, zlouporabe čekova i<br />
kreditnih kartica, računalni kriminal itd.<br />
• Inkriminiranje i dekriminali<strong>za</strong>cija
• masovna socijalna pojava → u pojedinim<br />
državama doseže ogromne razmjere<br />
• u RH → izrazit pad broja osuđenih osoba nakon<br />
stjecanja neovisnosti Republike Hrvatske (od 1991.<br />
pa nadalje) - stopa kriminaliteta u Hrvatskoj nije<br />
visoka: broj osuđenih osoba na 100.000 stanovnika<br />
iznosio je 1990. godine 527, a 1996. godine 293.<br />
• U Njemačkoj broj osuđenih osoba <strong>za</strong> kaznena djela<br />
(zločine i prijestupe) na 100.000 kazneno<br />
odgovornih osoba neprekidno prelazi 1.000 U<br />
strukturi kriminaliteta na prvom su mjestu<br />
imovinski i prometni delikti.<br />
• stvaran broj počinjenih kaznenih djela je daleko<br />
veći od broja osuđenih osoba zbog tzv. tamne<br />
brojke kriminaliteta → jedan dio počinjenih<br />
kaznenih djela ostaje neotkriven
preventivne mjere se<br />
poduzimaju prije<br />
počinjenja <strong>kaznenog</strong>a<br />
djela ante delictum<br />
akcije kojima društvo<br />
podiže ekonomsku,<br />
kulturnu, obrazovnu i dr.<br />
razinu života građana kao i<br />
one mjere kojima se<br />
sprječava alkoholi<strong>za</strong>m,<br />
narkomanija, prostitucija i<br />
sl.<br />
represivne mjere koje se<br />
primjenjuju prema<br />
počinitelju <strong>kaznenog</strong> djela<br />
post delictum<br />
represivne mjere su<br />
kaznenopravne sankcije<br />
(npr. kazna <strong>za</strong>tvora,<br />
novčana kazna, uvjetna<br />
osuda) oduzimaju ili<br />
ograničavaju neka <strong>prava</strong><br />
počinitelju <strong>kaznenog</strong>a djela<br />
mjere protiv<br />
kriminaliteta
ZNANOSTI O KRIMINALITETU<br />
• Kriminalitet → predmet znanstvenog<br />
proučavanja više znanstvenih disciplina<br />
• p<strong>odjel</strong>a u dvije temeljne skupine :<br />
• kaznenopravna znanost → normativna<br />
→ čisto pravna i društvena znanost<br />
• kriminologija i njoj bliske znanosti →<br />
empirijske znanosti → nepravne znanosti<br />
koje pripadaju i društvenim i prirodnim<br />
znanostima.
Kaznenopravna znanost<br />
• znanstvena disciplina koja uporabom<br />
znanstvenih metoda izučava, obrađuje<br />
kazneno pravo kao sustav pravnih propisa<br />
materijalnog, procesnog i izvršnog <strong>kaznenog</strong><br />
<strong>prava</strong>.<br />
• Glavni i pretežiti dio predmeta →<br />
kaznenopravna dogmatika ili teorija<br />
<strong>kaznenog</strong> <strong>prava</strong> → znanost koja tumači i<br />
kritički obrađuje pojmove <strong>kaznenog</strong> <strong>za</strong>kona<br />
→ sustav pozitivnih kaznenopravnih<br />
propisa → proučava samo postojeće, važeće<br />
kaznene propise s ciljem tako objasniti te<br />
propise da se pruži što više znanja onima koji<br />
te propise u praksi primjenjuju
• Glavna metoda generalizirajuće<br />
apstrakcije → temeljna pravna metoda s<br />
dvije radnje: generali<strong>za</strong>cija i apstrahiranje<br />
→ anali<strong>za</strong> pojedinih konkretnih slučajeva<br />
→ izdvajanje bitnih <strong>za</strong>jedničkih značajki<br />
→ stvaranje novih, viših općih pojmova koji<br />
u sebi sadrže sve konkretne slučajeve<br />
→ nebitni se elementi apstrahiraju<br />
• Primjer kazneno djelo krađe: <strong>za</strong>jedničkim<br />
elementima ili obilježjima izgrađuje se<br />
pravni pojam krađe → pokriva sve<br />
slučajeve krađe <strong>za</strong>nemarujući ili<br />
apstrahirajući različitosti → viši <strong>pojmovi</strong> →<br />
opći pojma <strong>kaznenog</strong> djela koji pokriva sva<br />
kaznena djela.<br />
- nužna pove<strong>za</strong>nost teorije i prakse
Kriminalna politika<br />
• disciplina unutar kaznenopravne znanosti →<br />
racionalna i planska praktična djelatnost<br />
društva koja se poduzima u cilju sprečavanja<br />
kriminaliteta<br />
• politika prevencije (ante delictum) npr.<br />
mjere kojima je cilj otklon nekih uzroka<br />
kriminaliteta kao borba protiv alkoholizma,<br />
narkomanije itd.<br />
• politika represije (post delictum) izricanje i<br />
izvršenje kaznenopravnih sankcija.
Kriminologija<br />
• izučava kriminaliteta s različitih nepravnih stajališta:<br />
biološkog, psihološkog, sociološkog i dr.<br />
• dva dijela:<br />
- kriminalna etiologija → ispituje uzroke<br />
kriminalnih ponašanja<br />
- kriminalna fenomenologija → utvrđuje pojedine<br />
pojavne oblike kriminaliteta: obim i strukturu,<br />
kretanje ili dinamiku kriminaliteta, određene tipove<br />
kriminaliteta (maloljetničku delinkvenciju, imovinski<br />
kriminalitet, organizirani kriminal i dr.)<br />
• nova disciplina viktimologija → istražuje ulogu<br />
žrtve u nastanku <strong>kaznenog</strong> djela.<br />
• ve<strong>za</strong> kriminologije i <strong>kaznenog</strong> <strong>prava</strong> → kazneno<br />
pravo određuje što je kriminalitet → određuje<br />
predmet kriminologije
Penologija<br />
• proučava najefikasnije načine organi<strong>za</strong>cije<br />
izvršenje sankcija, osim s pravnog, izučava<br />
i sa različitih drugih aspekata: socioloških,<br />
penitencijarnim kaznenim pravom koje<br />
pravno uređuje izvršenje kaznenopravnih<br />
izvršavanja kazne <strong>za</strong>tvora i ostalih<br />
kaznenopravnih sankcija<br />
• polivalentna znanstvena disciplina -<br />
psiholoških, medicinskih, pedagoških i dr.<br />
• neposredna ve<strong>za</strong> s izvršnim ili<br />
sankcija
Kriminalistika<br />
• policijska znanost → proučava pitanja i probleme<br />
otkrivanja kaznenih djela i počinitelja<br />
• kriminalistička tehnika → načini pronalaženja i<br />
utvrđivanja tragova i drugih doka<strong>za</strong> u cilju<br />
otkrivanja djela i počinitelja (balistika,<br />
daktiloskopija, grafologija i dr.) → koristi znanja<br />
fizike, kemije, biologije i drugih prirodnih i tehničkih<br />
znanosti<br />
• kriminalistička taktika → izučava metode izvršenja<br />
radnji i izvođenja doka<strong>za</strong> (izvršenje očevida ili<br />
vještačenja, saslušanje svjedoka, ispitivanje<br />
okrivljenika)<br />
• kriminalistička metodika → proučava metode<br />
otkrivanja pojedinih vrsta kaznenih djela s obzirom<br />
na njihove posebnosti (npr. imovinskih kaznenih<br />
djela, seksualne delinkvencije i dr.)
Medicinske znanosti koje omogućavaju<br />
primjenu <strong>kaznenog</strong> <strong>prava</strong><br />
• koriste se i u građanskom i obiteljskom<br />
pravu → naknada štete, utvrđivanja<br />
očinstva itd.<br />
• Sudska (forenzička) medicina →<br />
primjenjuje se pri utvrđivanju i kvalifikaciji<br />
kaznenih djela, posebice kod onih koji <strong>za</strong><br />
posljedicu imaju smrt ili povredu tjelesnog<br />
integriteta osobe.<br />
• tanatologija → proučava uzroke i vrijeme<br />
smrti<br />
• traumatologija → bavi se tjelesnim<br />
ozljedama i njihovom prirodom<br />
• toksikologija → proučava otrove i njihovo<br />
djelovanje na čovjeka
• Sudska (forenzička) psihijatrija ili<br />
psihopatologija → izučava duševna<br />
oboljenja i smetnje koje su značajne<br />
<strong>za</strong> utvrđivanje neubrojivosti i<br />
smanjene ubrojivosti počinitelja<br />
kaznenih djela
Pojam <strong>kaznenog</strong> <strong>prava</strong><br />
• Kazneno pravo se može promatrati u<br />
dvostrukom smislu dva pojma<br />
<strong>kaznenog</strong> <strong>prava</strong>:<br />
posebna grana <strong>prava</strong> u pravnom<br />
sustavu<br />
kazneno pravo kao znanstvena<br />
disciplina<br />
• Poseban značaj <strong>kaznenog</strong> <strong>prava</strong> kao<br />
grane <strong>prava</strong> u pravnom sustavu<br />
ostale grane <strong>prava</strong> uređuju odnose među<br />
pravnim subjektima, a kazneno pravo tim<br />
odnosima ili vrijednostima pruža <strong>za</strong>štitu
Pojam <strong>kaznenog</strong> <strong>prava</strong> kao grane<br />
<strong>prava</strong><br />
• Kazneno pravo sustav <strong>za</strong>konskih<br />
propisa koji ima svoju posebnu svrhu i<br />
sredstva kojima to postiže<br />
• svrha i sredstva razlikuju kazneno<br />
pravo od ostalih grana <strong>prava</strong> (tzv.<br />
diferentia specifica) nijedna druga<br />
pravna grana nema takav cilj i ne<br />
primjenjuje takva sredstva <strong>za</strong> posti<strong>za</strong>nje<br />
toga cilja
Svrha ili cilj <strong>kaznenog</strong> <strong>prava</strong> je <strong>za</strong>štita određenih<br />
vrijednosti od ponašanja kojima se te vrijednosti<br />
povrjeđuju ili ugrožavaju kazneno pravo ima<br />
<strong>za</strong>štitnu svrhu, različito od ostalih grana <strong>prava</strong><br />
koje su regulatorne prirode<br />
Općepriznate kulturne vrijednosti<br />
civiliziranoga društva: vrijednosti i dobra koja<br />
pripadaju pojedincu (osobnost čovjeka i sva njegova<br />
temeljna <strong>prava</strong> i slobode - život, tjelesni integritet,<br />
sloboda, imovina, čast, ugled i ostala ljudska <strong>prava</strong>)<br />
priznate Općom deklaracijom o pravima čovjeka,<br />
Međunarodnim paktom o građanskim i političkim<br />
pravima, Međunarodnim paktom o ekonomskim,<br />
socijalnim i kulturnim pravima od strane <strong>za</strong>jednice<br />
naroda, pa imaju univer<strong>za</strong>lnu prirodu<br />
opće društvene vrijednosti kao npr. ustavno ustrojstvo,<br />
pravni poredak, neovisnost i sigurnost države itd., pa se ove<br />
vrijednosti mogu razlikovati u pojedinim državama<br />
KZ u čl. 1. navodi da se kaznenim pravom <strong>za</strong>štićuju osobne<br />
slobode i <strong>prava</strong> čovjeka te druga <strong>prava</strong> i društvene vrijednosti<br />
<strong>za</strong>jamčene i <strong>za</strong>štićene Ustavom Republike Hrvatske i<br />
međunarodnim pravom
Sredstva <strong>za</strong> ostvarenje<br />
<strong>za</strong>štitne svrhe <strong>kaznenog</strong> <strong>prava</strong><br />
propisivanje koja<br />
su ponašanja<br />
kaznena djela<br />
prohibitivnim<br />
(<strong>za</strong>brambenim)<br />
ili imperativnim<br />
(<strong>za</strong>povijednim)<br />
normama<br />
propisivanje<br />
kaznenopravnih<br />
sankcija<br />
oduzimanje ili<br />
ograničenje<br />
određenih<br />
<strong>temeljni</strong>h <strong>prava</strong><br />
onima koji su<br />
prekršili pravne<br />
norme<br />
primjena<br />
kaznenopravnih<br />
sankcija prema<br />
počiniteljima<br />
kaznenih djela
kazneno pravo je sustav <strong>za</strong>konskih propisa<br />
kojima se <strong>za</strong>štičuju određene vrijednosti od<br />
ponašanja koje te vrijednosti povrijeđuju ili<br />
ugrožavaju tako da se propisuje koja<br />
ponašanja predstavljaju kazneno djelo, te se<br />
predviđa kaznenopravna sankcija koja se i<br />
primjenjuje na počinitelja <strong>kaznenog</strong>a djela<br />
materijalno – formalna definicija<br />
sadrži, pored formalnog elementa (oblika u<br />
kojem se kazneno pravo pojavljuje u sustavu<br />
<strong>za</strong>konskih pravnih pravila), i materijalni element<br />
koji pokazuje sadržaj ili suštinu <strong>kaznenog</strong> <strong>prava</strong><br />
(<strong>za</strong>štitnu svrhu i sredstva <strong>za</strong>štite)<br />
Supsidijarni karakter ultima ratio<br />
societatis primjenjuje se samo <strong>za</strong> ona<br />
ponašanja kojima se tako ugrožavaju ili<br />
povrjeđuju <strong>za</strong>štićene vrijednosti da se njihova<br />
<strong>za</strong>štita ne bi mogla ostvariti bez<br />
kaznenopravne prisile<br />
Fragmentarni karakter <strong>kaznenog</strong> <strong>prava</strong>: <strong>za</strong>štita<br />
samo nekim pravnim dobrima
Dioba <strong>kaznenog</strong> <strong>prava</strong><br />
stara grana <strong>prava</strong> koja se pojavljuje već s prvim oblicima<br />
organizirane <strong>za</strong>jednice. Tijekom vremena kazneno se pravo<br />
razvilo u cjelovit sustav propisa s unutarnjom p<strong>odjel</strong>om na uža<br />
područja<br />
Kazneno pravo u objektivnom i subjektivnom smislu -<br />
teorijska p<strong>odjel</strong>a koja označava ili ukupnost pravnih propisa,<br />
<strong>za</strong>konskih pravila iz svih formalnih izvora koji čine kazneno<br />
<strong>za</strong>konodavstvo (k.p.u objektivnom smislu), ili ovlaštenje<br />
(pravo) na kažnjavanje koje proizlazi iz <strong>kaznenog</strong> <strong>prava</strong> u<br />
objektivnom smislu - kazneno pravo u subjektivnom smislu<br />
predstavlja pravo na kažnjavanje (ius puniendi) koje danas<br />
isključivo pripada državi<br />
Materijalno<br />
kazneno<br />
pravo (k.p. u<br />
užem smislu)<br />
Formalno<br />
(postupovno)<br />
kazneno<br />
pravo<br />
Izvršno<br />
kazneno<br />
pravo
• Materijalno, formalno i izvršno kazneno pravo<br />
tri temeljne skupine pravnih odredaba<br />
• Materijalno kazneno pravo ili kazneno pravo u<br />
užem smislu sadrži odredbe kojima se<br />
propisuju ponašanja koja predstavljaju kazneno<br />
djelo, te sankcije i uvjete <strong>za</strong> njihovu primjenu prema<br />
počiniteljima tih djela: odredbe Kaznenog <strong>za</strong>kona<br />
RH, Zakona o sudovima <strong>za</strong> mladež i Zakona o<br />
odgovornosti pravnih osoba <strong>za</strong> kaznena djela<br />
• Formalno ili postupovno (procesno) kazneno<br />
pravo sadrži odredbe kojima je propisan<br />
postupak suda i državnih tijela pri utvrđenju je li<br />
određena osoba počinila kazneno djelo i jesu li<br />
ispunjeni uvjeti <strong>za</strong> primjenu kaznenopravnih<br />
sankcija: odredbe Zakona o kaznenom postupku,<br />
Zakona o sudovima <strong>za</strong> mladež, Zakona o<br />
odgovornosti pravnih osoba <strong>za</strong> kaznena djela te<br />
Zakona o Uredu <strong>za</strong> suzbijanje korupcije i<br />
organiziranog kriminaliteta (USKOK)
• Kazneno izvršno pravo ili pravo izvršenja<br />
kaznenopravnih sankcija (penitencijarno<br />
kazneno pravo) sadrži odredbe kojima se<br />
uređuje način izvršenja kaznenopravnih<br />
sankcija. Ove odredbe u nekim pravnim<br />
sustavima nisu potpuno izdvojene u<br />
samostalno područje, već se nalaze i u<br />
kaznenom <strong>za</strong>konu i(li) u procesnom pravu<br />
u hrvatskom kaznenom <strong>za</strong>konodavstvu najveći<br />
je dio ovih odredaba sadržan u posebnom<br />
<strong>za</strong>konskom aktu: Zakonu o izvršavanju kazne<br />
<strong>za</strong>tvora ali i u Zakonu o izvršavanju <strong>za</strong>štitnog<br />
nadzora i rada <strong>za</strong> opće dobro na slobodi<br />
odnosno Zakonu o probaciji (2009.)
• Odnos materijalno, formalno i kazneno izvršno<br />
pravo razlikuju se po predmetu pravne regulacije,<br />
ali između njih postoji međusobna ovisnost i<br />
uvjetovanost:<br />
primjena materijalnog <strong>kaznenog</strong> <strong>prava</strong><br />
uvjetovana je primjenom formalnog <strong>kaznenog</strong><br />
<strong>prava</strong> primjena formalnog prethodi primjeni<br />
materijalnog <strong>prava</strong>: postupovno pravo oživotvoruje<br />
odredbe materijalnog <strong>prava</strong> kazneni postupak<br />
vodi se da bi se utvrdilo jesu li ispunjeni uvjeti koje<br />
je propisalo materijalno kazneno pravo<br />
primjena <strong>prava</strong> izvršenja kaznenopravnih<br />
sankcija ovisi o prethodnoj primjeni materijalnog i<br />
formalnog <strong>kaznenog</strong> <strong>prava</strong> da bi se sankcija<br />
propisana materijalnim kaznenim pravom mogla<br />
izvršiti ona najprije treba biti izrečena u kaznenom<br />
postupku
• Opće i posebno kazneno pravo<br />
opće važi <strong>za</strong> sve građane bez obzira<br />
na različitosti koje među njima postoje<br />
posebno kazneno pravo važi samo <strong>za</strong><br />
određene grupe osoba, bilo da su one u<br />
posebnom odnosu ili imaju poseban status:<br />
ranije je postojalo posebno kazneno pravo<br />
koje je važilo <strong>za</strong> plemstvo, a danas neki<br />
pravni sustavi imaju posebno vojno kazneno<br />
pravo.<br />
U hrvatskom kaznenom pravu postoji<br />
posebno maloljetničko kazneno pravo<br />
koje propisuje kaznenopravnu odgovornost i<br />
<strong>za</strong>štitu mladeži, a sadržano je u već<br />
spomenutom Zakonu o sudovima <strong>za</strong> mladež.
• Redovno i izvanredno kazneno pravo - p<strong>odjel</strong>a<br />
ve<strong>za</strong>na uz uvjete važenja<br />
redovno kazneno pravo važi u normalnim<br />
okolnostima života u smislu mirnodopskih uvjeta<br />
(vrijeme mira)<br />
izvanredno kazneno pravo primjenjuje se u<br />
izvanrednim uvjetima života, npr. <strong>za</strong> vrijeme rata:<br />
prema Ustavu RH (čl. 101.) Predsjednik Republike<br />
ima ovlast donošenja uredbi sa <strong>za</strong>konskom<br />
snagom kojima se u interesu obrane zemlje u<br />
doba ratnog stanja ili neposredne ugroženosti<br />
neovisnosti i jedinstvenosti države, te velikih<br />
prirodnih nepogoda mogu obustaviti pojedine<br />
odredbe o ustavnim pravima i slobodama građana<br />
ako uredbe sadržavaju kaznenopravne odredbe,<br />
one tada predstavljaju izvanredno kazneno pravo
• Kazneno pravo federacija i federalnih<br />
jedinica (savezno i republičko kazneno<br />
pravo) u državama s federalnim<br />
ustrojstvom pri čemu se postavlja pitanje<br />
nadležnosti ili p<strong>odjel</strong>e <strong>za</strong>konodavne<br />
ovlasti između federacije i njenih<br />
jedinica: u nekim državama ta se<br />
nadležnost u području <strong>kaznenog</strong> <strong>prava</strong> dijeli<br />
na način da istodobno postoji samostalno<br />
federalno ili savezno kazn. <strong>za</strong>konodavstvo<br />
sa svojim sustavom kaznenih djela, ali i<br />
samostalno kazneno <strong>za</strong>konodavstvo<br />
federalnih jedinica (npr. SAD i Australija).<br />
U drugim postoji samo savezno kazneno<br />
<strong>za</strong>konodavstvo tj. jedinstveni kazneni<br />
<strong>za</strong>konik kao npr. u SR Njemačkoj koja je<br />
federacija ili Švicarskoj (konfederacija).
• Nacionalno i međunarodno kazneno<br />
pravo - p<strong>odjel</strong>a koja danas dobiva sve veće<br />
značenje.<br />
• Nacionalno kazneno pravo koje važi u<br />
pojedinim državama i predstavlja suverenu<br />
državnu vlast zbog postojanja federacija<br />
broj nacionalnih kaznenih <strong>prava</strong> je gotovo<br />
dvostruko veći od broja država (tako samo u<br />
SAD-a ima 53 kaznenopravna sustava)<br />
• Međunarodno kazneno pravo<br />
supranacionalno ili naddržavno kazneno<br />
pravo koje kao sustav kaznenopravnih normi<br />
važi neovisno od nacionalnih kaznenih<br />
<strong>prava</strong>, pa čak i onda ako su mu protivna
Kazneno materijalno pravo<br />
• Kazneno pravo u širem smislu: skup pravnih normi<br />
koje određuju sadržaj i opseg ovlasti države na<br />
kažnjavanje, čine ga kazneno materijalno pravo (ili<br />
kazneno pravo u užem smislu), kazneno procesno pravo<br />
i kazneno izvršno pravo<br />
• Temeljna pretpostavka <strong>za</strong> primjenu tih normi: određeno<br />
ponašanje koje se naziva kazneno djelo<br />
• Dio javnog <strong>prava</strong> - ne temelji na ravnopravnom odnosu<br />
pravnih subjekata nego na podvrgavanju pojedinca<br />
državnoj vlasti<br />
• Provode ga tijela državnog pravosuđa (policija,<br />
državno odvjetništvo, sudovi, organi izvršenja kazni) -<br />
služe se sredstvima prisile
• Kazneno materijalno pravo ili jednostavno kazneno<br />
pravo → propisuje pretpostavke kažnjivosti i<br />
primjenu sankcija<br />
• Pretpostavke kažnjivosti sadržane su prvenstveno u<br />
opisima kaznenih djela (npr. ubojstva u čl. 90. ili<br />
krađe u čl. 216.), ali i u odredbama o nužnoj obrani,<br />
pokušaju, sudioništvu, neubrojivosti itd. → moguće da<br />
neko ponašanje koje je opisano kao kazneno djelo u<br />
konkretnom slučaju ne bude kazneno djelo<br />
• Kaznenopravne sankcije: kazne, mjere upozorenja<br />
(sudska opomena i uvjetna osuda), sigurnosne mjere i<br />
odgojne mjere<br />
• Odredbe m. k. p. nalaze se u Kaznenom <strong>za</strong>konu,<br />
Zakonu o sudovima <strong>za</strong> mladež i Zakonu o odgovornosti<br />
pravnih osoba <strong>za</strong> kaznena djela, ali i u tzv. posebnom ili<br />
sporednom kaznenom <strong>za</strong>konodavstvu (npr. u Zakonu o<br />
trgovačkim društvima)
• Kazneno procesno (postupovno) pravo<br />
→ skup propisa koji određuju pretpostavke<br />
<strong>za</strong> poduzimanje radnji u kaznenom postupku,<br />
ovlaštenike na njihovo poduzimanje, oblik tih<br />
radnji te pravne posljedice <strong>za</strong> slučaj povrede<br />
tih propisa → kazneno formalno pravo<br />
omogućuje da se materijalno kazneno pravo<br />
primijeni na pojedinačni slučaj → sadržano<br />
prvenstveno u Zakonu o kaznenom postupku<br />
• Kazneno izvršno pravo → sustav normi<br />
kojima se uređuje način izvršenja kaznenih<br />
sankcija → sadržano prvenstveno u Zakonu o<br />
izvršavanju kazne <strong>za</strong>tvora
Primjer:<br />
• osoba A u tučnjavi je usmrtila osobu B<br />
• materijalno kazneno pravo najprije daje odgovor na pitanje o kojem se<br />
kaznenom djelu radi (to može biti obično ubojstvo, ali i ubojstvo na mah ili<br />
teško ubojstvo) → moguće da se i ne radi o kaznenom djelu jer je<br />
počinitelj ubio žrtvu u nužnoj obrani. Potrebno je utvrditi i subjektivni<br />
odnos počinitelja prema djelu pa će ubojstvo postojati samo ako je<br />
počinitelj namjerno usmrtio žrtvu, pri čemu će biti dovoljno i da je bio<br />
svjestan da žrtvu može usmrtiti pa je na to pristao. Utvrdi li sud da ne<br />
postoji nijedan razlog koji bi isključivao kazneno djelo, odmjerit će<br />
počinitelju kaznu pri čemu će voditi računa o otegotnim i olakotnim<br />
okolnostima. Ako je počinitelj bio u stanju bitno smanjene ubrojivosti, a<br />
postoji opasnost da bi mogao ponoviti kazneno djelo, sud mu pored kazne<br />
može izreći i sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja<br />
• kada je A usmrtio B-a, kazneno procesno pravo određuje dužnost<br />
redarstvenih vlasti da pronađu počinitelja, dužnost državnog odvjetnika da<br />
pokrene istragu a onda, ako je okrivljenik osnovano sumnjiv, i da podigne<br />
optužnicu te dužnost suda da provede istragu i na temelju provedene<br />
glavne rasprave donese presudu, protiv koje ne<strong>za</strong>dovoljna stranka ima<br />
pravo žalbe o kojoj odlučuje drugostupanjski sud. Protiv pravomoćne<br />
presude mogući su pod određenim uvjetima i izvanredni pravni lijekovi<br />
• ako je A osuđen zbog ubojstva na deset godina <strong>za</strong>tvora, Zakon o<br />
izvršavanju kazne <strong>za</strong>tvora uređuje postupak upućivanja na izdržavanje<br />
kazne, propisuje da će se kazna izvršiti u kaznionici, određuje koja će<br />
<strong>prava</strong> i dužnosti imati <strong>za</strong>tvorenik, pod kojim će uvjetima biti otpušten iz<br />
kaznionice itd.
Opći i posebni dio <strong>kaznenog</strong> <strong>prava</strong><br />
• Slijedi tehničku p<strong>odjel</strong>u u samom Kaznenom<br />
<strong>za</strong>konu → opći dio KZ-a i posebni dio KZ-a<br />
• Opći dio KZ-a sadrži odredbe koje važe <strong>za</strong><br />
sva kaznena djela (čl. 1.-89.) → uređuje<br />
opće pretpostavke kažnjivosti i sankcije →<br />
odredbe Općeg dijela odnose na sva kaznena<br />
djela propisana tim Zakonom i drugim<br />
<strong>za</strong>konima<br />
• Posebni dio KZ-a sadrži opise pojedinih<br />
kaznenih djela i kazne koje se <strong>za</strong> njih<br />
mogu izreći (čl. 90. - 388.)
Arhitektura <strong>kaznenog</strong> materijalnog<br />
<strong>prava</strong><br />
POSEBNI DIO<br />
OPĆI DIO
Načelo supsidijarnosti i fragmentarni<br />
karakter <strong>kaznenog</strong> <strong>prava</strong><br />
• Načelo supsidijarnosti: <strong>za</strong>konodavac smije predvidjeti<br />
neko ponašanje kao kazneno djelo samo ako se<br />
<strong>za</strong>dovoljavajuća <strong>za</strong>štita odgovarajućeg pravnog dobra ne<br />
može postići nekim blažim sredstvom → kazna kao<br />
sankcija <strong>kaznenog</strong> <strong>prava</strong> mora biti ultima ratio societatis:<br />
ako se dovoljna <strong>za</strong>štita može postići primjenom sankcija iz<br />
neke druge grane <strong>prava</strong> (prekršajnog, upravnog,<br />
građanskog itd.) > dekriminali<strong>za</strong>cija<br />
• Fragmentarni karakter: k.p. ne štite sva pravna dobra,<br />
nego samo jedan njihov fragment, ulomak, a i to ponekad<br />
samo od određenih vrsta napada - ne smije <strong>za</strong>dirati u sve<br />
sfere društvenog života nego samo u one koje su važne <strong>za</strong><br />
osiguranje mirnog <strong>za</strong>jedničkog života
Načelo <strong>za</strong>konitosti<br />
• Nullum crimen sine lege, nulla poena sine lege -<br />
nema <strong>kaznenog</strong> djela bez <strong>za</strong>kona, nema kazne bez<br />
<strong>za</strong>kona: kaznena djela i kaznenopravne sankcije moraju<br />
se propisati <strong>za</strong>konom<br />
• N.z. ostvaruje garantivnu funkciju <strong>kaznenog</strong><br />
<strong>za</strong>kona: država jamči da kažnjavanje neće ovisiti od<br />
samovolje sudova, nego će biti propisano <strong>za</strong>konima koje<br />
donosi i<strong>za</strong>brani parlament<br />
- potvrđuje se načelo trodiobe vlasti → o tome što treba<br />
biti kažnjivo ne odlučuje sudbena, nego <strong>za</strong>konodavna<br />
vlast<br />
- građanima se jamči pravna sigurnost → svakome se<br />
omogućuje da znade što je <strong>za</strong>branjeno i kakvoj se<br />
sankciji izlaže prekrši li tu <strong>za</strong>branu
• Načelo z. sadrži četiri pojedinačna načela ili <strong>za</strong>htjeva:<br />
1. načelo da <strong>za</strong>kon mora biti pisan (nullum crimen<br />
sine lege scripta),<br />
2. <strong>za</strong>brana analogije (nullum crimen sine lege<br />
stricta),<br />
3. <strong>za</strong>htjev određenosti <strong>za</strong>konskih opisa (nullum<br />
crimen sine lege certa) i<br />
4. <strong>za</strong>brana povratnog (retroaktivnog) djelovanja<br />
<strong>kaznenog</strong> <strong>za</strong>kona (nullum crimen sine lege praevia)<br />
• Zahtjev određenosti i <strong>za</strong>brane povratnog djelovanja →<br />
prvenstveno na <strong>za</strong>konodavca jer mu nameću određena<br />
ograničenja pri donošenju <strong>kaznenog</strong> <strong>za</strong>kona<br />
• <strong>za</strong>htjev da se mora suditi samo na temelju pisanog<br />
<strong>za</strong>kona i <strong>za</strong>brana analogije → primarno na suca jer mu<br />
nameću određena ograničenja u primjeni <strong>kaznenog</strong><br />
<strong>prava</strong>.
• Načelo <strong>za</strong>konitosti → različito u europskom<br />
kontinentalnom i angloameričkom kaznenom pravu:<br />
- europsko kontinentalno kazneno pravo<br />
utemeljeno je na <strong>za</strong>konima tj. na kaznenom <strong>za</strong>koniku<br />
koji u cijelosti uređuje materiju <strong>kaznenog</strong> <strong>prava</strong> →<br />
kaznena djela i kaznene sankcije ne smiju se temeljiti<br />
na običajnom pravu i sudska praksa se ne smatra<br />
izvorom <strong>kaznenog</strong> <strong>prava</strong><br />
- angloameričko kazneno pravo je kazuističko, tj.<br />
orijentirano na rješavanje pojedinačnih slučajeva, izvori<br />
<strong>kaznenog</strong> <strong>prava</strong> su precedenti (odluke u kojima se<br />
prvi put odlučuje o nekom pitanju) i pojedinačni <strong>za</strong>koni<br />
→ precedenti viših sudova obvezni su <strong>za</strong> niže sudove, a<br />
odstupanje je moguće samo na temelju <strong>za</strong>konske<br />
odredbe
Vrijeme i mjesto počinjenja<br />
<strong>kaznenog</strong> djela<br />
• Vrijeme počinjenja djela (tempore criminis):<br />
kazneno djelo počinjeno je u vrijeme kad je počinitelj<br />
radio ili je bio dužan raditi, bez obzira na to kad je<br />
nastupila posljedica iz opisa <strong>kaznenog</strong> djela → usvojena<br />
teorija djelatnosti prema kojoj je mjerodavno<br />
vrijeme radnje, a ne vrijeme nastanka posljedice<br />
→ <strong>za</strong>kon koji se mora primijeniti<br />
→ ubrojivost<br />
→ dob počinitelja<br />
→ rokovi <strong>za</strong>stare<br />
• Mjesto počinjenja djela: kazneno je djelo počinjeno<br />
kako u mjestu gdje je počinitelj radio ili bio dužan<br />
raditi, tako i u mjestu gdje je u cjelini ili djelomično<br />
nastupila posljedica iz <strong>za</strong>konskog opisa <strong>kaznenog</strong><br />
djela → usvojena teorija ubikviteta (lat. ubique =<br />
svagdje)
Vremensko važenje KZ<br />
• → <strong>za</strong>koni se donose, mijenjaju i ukidaju → može se<br />
primjenjivati samo u vremenskom razdoblju koje počinje<br />
danom stupanja na snagu, a <strong>za</strong>vršava danom prestanka<br />
važenja<br />
• Pravilo vremenskog važenja i obvezna primjena<br />
blažeg <strong>za</strong>kona → koji se kazneni <strong>za</strong>kon primjenjuje prema<br />
počinitelju <strong>kaznenog</strong> djela?<br />
• → “prema počinitelju primjenjuje se <strong>za</strong>kon koji je bio<br />
na snazi u vrijeme kad je kazneno djelo počinjeno” →<br />
ako je nakon počinjenja <strong>kaznenog</strong> djela, izmijenjen k. z.,<br />
načelno se ne primjenjuje taj novi <strong>za</strong>kon nego onaj stari,<br />
premda je ukinut → stari k.z. važi i dalje <strong>za</strong> sva kaznena<br />
djela koja su počinjena od trenutka njegova stupanja na<br />
snagu do njegova ukidanja → posljedica usvajanja načela<br />
<strong>za</strong>konitosti u strogom smislu riječi: nullum crimen sine<br />
lege praevia (nema k.d. bez prethodnog <strong>za</strong>kona)<br />
• → <strong>za</strong>brana povratnog ili retroaktivnog djelovanja<br />
<strong>kaznenog</strong> <strong>za</strong>kona: kazneni <strong>za</strong>kon ne može se primijeniti<br />
na slučajeve koji su se dogodili prije njegovog stupanja na<br />
snagu → jamči se pravna sigurnost građana
• retroaktivna primjena nije apsolutno<br />
isključena: obvezna (obligatorna) ako<br />
je novi <strong>za</strong>kon blaži <strong>za</strong> počinitelja → KZ<br />
nalaže obveznu primjenu blažeg<br />
<strong>za</strong>kona (čl.3.st.2.): “Ako se nakon<br />
počinjenja <strong>kaznenog</strong> djela <strong>za</strong>kon<br />
jedanput ili više puta izmijeni,<br />
obvezno će se primijeniti <strong>za</strong>kon<br />
koji je blaži <strong>za</strong> počinitelja” → nije<br />
protivan načelu <strong>za</strong>konitosti jer je u<br />
korist (in favorem) počinitelja i načelo<br />
pravičnosti
Primjena hrvatskog <strong>kaznenog</strong> <strong>za</strong>konodavstva s<br />
obzirom na mjesto počinjenja /primjena u<br />
prostoru/<br />
• svaka država primjenjuje svoje kazneno<br />
<strong>za</strong>konodavstvo na području svoje države.<br />
Kaznena /represivna/ vlast RH prostire se<br />
na području RH → ius puniendi: ovlast<br />
kažnjavanja počinitelja na temelju svog<br />
<strong>kaznenog</strong> <strong>prava</strong> → može li se ta vlast<br />
prote<strong>za</strong>ti i na kaznena djela počinjena izvan<br />
područja RH, odnosno u inozemstvu<br />
• → sudbenost /jurisdikcija/ je ovlast<br />
države da k.d. podvrgne suđenju svojih<br />
sudova → pojam <strong>kaznenog</strong> procesnog <strong>prava</strong><br />
→ pravilo: kad država ima kaznenu vlast<br />
ima i ovlast suđenja, ali nije uvijek tako
• Primjena hrvatskog <strong>kaznenog</strong> <strong>za</strong>konodavstva<br />
na kaznena djela počinjena na području RH<br />
• 1. Teritorijalno načelo → temeljno načelo primjene<br />
<strong>kaznenog</strong> <strong>za</strong>konodavstva → kazneno <strong>za</strong>konodavstvo<br />
RH primjenjuje se na svakoga tko počini kazneno<br />
djelo na njezinu području (čl. 13. st. 1. KZ-a) →<br />
bez obzira tko je počinitelj (domaći ili strani<br />
državljanin ili osoba bez državljanstva), tko je<br />
oštećenik, te o kojem se kaznenom djelu radi →<br />
jedino je bitno da je djelo počinjeno na području RH<br />
→ čl. 89. st. 1. određuje da se područjem RH smatra<br />
kopneno područje, rijeke, jezera, prokopi,<br />
unutarnje morske vode, teritorijalno more, te<br />
zračni prostor iznad tih područja (vjerodostojno<br />
tumačenje).<br />
• → očigledno je da se domaći brodovi i zrakoplovi ne<br />
smatraju “plovećim i letećim teritorijem” jedne države<br />
→ dopunska načela koja proširuju primjenu <strong>kaznenog</strong><br />
<strong>za</strong>konodavstva i kada su djela počinjena na brodu ili u<br />
zrakoplovu.
• Načelo <strong>za</strong>stave broda → KZ u čl. 13. st. 2.<br />
proširuje svoju primjenu i na svakoga tko<br />
počini kazneno djelo na domaćem brodu,<br />
bez obzira gdje se brod nalazi u vrijeme<br />
počinjenja <strong>kaznenog</strong> djela → posebice kad se<br />
brod nalazi na otvorenom moru, kao i u<br />
teritorijalnom moru ili luci druge države →<br />
odnosi se na sve vrste brodova: ratne,<br />
trgovačke, putničke, jahte i dr.<br />
• Načelo registracije zrakoplova → kazneno<br />
<strong>za</strong>konodavstvo RH primjenjuje se i na<br />
svakoga tko počini kazneno djelo u domaćem<br />
civilnom zrakoplovu dok je u letu ili u<br />
domaćem vojnom zrakoplovu bez obzira gdje<br />
se takav zrakoplov nalazi u vrijeme počinjenja<br />
<strong>kaznenog</strong> djela (čl. 13. st. 3.) → uža primjena<br />
kod civilnih zrakoplova (samo dok je u letu)
• Primjena hrvatskog <strong>kaznenog</strong> <strong>za</strong>konodavstva<br />
na kaznena djela počinjena izvan područja<br />
RH → proširenje primjene hrvatskog <strong>kaznenog</strong><br />
<strong>za</strong>konodavstva na kaznena djela koja su počinjena<br />
u inozemstvu.<br />
• Realno /<strong>za</strong>štitno/ načelo → prema čl. 14. st. 1.<br />
kazneno <strong>za</strong>konodavstvo RH primjenjuje se prema<br />
svakome tko izvan njezina područja počini<br />
određena kaznena djela (bilo koje kazneno djelo<br />
protiv RH iz glave XII. KZ-a; kazneno djelo<br />
krivotvorenja novca i vrijednosnih papira RH;<br />
kazneno djelo koje je RH obvezna kažnjavati prema<br />
propisima međunarodnog <strong>prava</strong>, međunarodnih ili<br />
međudržavnih ugovora i kazneno djelo protiv<br />
hrvatskog državnog dužnosnika ili službenika u<br />
svezi s njegovom službom) → određene društvene<br />
vrijednosti (ustavno ustrojstvo, domaći novac i dr.)<br />
<strong>za</strong> koje je RH <strong>za</strong>interesirana da ih apsolutno <strong>za</strong>štiti
• Nacionalno načelo ili načelo<br />
aktivnog personaliteta → prema čl.<br />
14. st. 2. KZ-a kazneno <strong>za</strong>konodavstvo<br />
RH primjenjuje se prema hrvatskom<br />
državljaninu koji u inozemstvu počini<br />
bilo koje drugo kazneno djelo osim<br />
onih koja su obuhvaćena realnim<br />
načelom → samo ako se počinitelj<br />
<strong>za</strong>tekne na području RH ili joj bude<br />
izručen → nužna posljedica ustavne<br />
<strong>za</strong>brane izručenja hrvatskih državljana<br />
stranoj državi i nemogućnosti da im <strong>za</strong><br />
počinjeno kazneno djelo sudi strana<br />
država.
• Univer<strong>za</strong>lno načelo → kazneno <strong>za</strong>konodavstvo<br />
RH primjenjuje se prema strancu koji izvan<br />
područja RH prema stranoj državi ili prema<br />
strancu počini kazneno djelo <strong>za</strong> koje se po tom<br />
<strong>za</strong>konodavstvu može izreći kazna <strong>za</strong>tvora od pet<br />
godina ili teža kazna → supsidijarno je u svojoj<br />
primjeni → djelo je počinjeno u stranoj državi,<br />
počinitelj je stranac, djelo je počinjeno na štetu<br />
strane države ili stranca → zbog čega je RH<br />
<strong>za</strong>interesirana da proširi svoju represivnu vlast i<br />
na ove slučajeve → dva bitna razloga:<br />
– prihvaćanje RH kao članice međunarodne <strong>za</strong>jednice<br />
civiliziranih država obveze međunarodne solidarnosti i<br />
pomoći u borbi protiv kriminala<br />
– ako RH ne bi izručivala niti kažnjavala → načelo aut<br />
dedere aut punire (ili izruči ili kazni) vrlo brzo bi<br />
postala utočište najopasnijih kriminalaca svijeta.
Primjena <strong>kaznenog</strong> <strong>za</strong>kona na<br />
osobe<br />
• opće pravilo → primjenjuje se prema svim osobama<br />
bez obzira na postojanje mnogobrojnih različitosti između<br />
njih: spolnih, vjerskih, rasnih, nacionalnih, socijalnih,<br />
ekonomskih, političkih i dr.<br />
• koje su osobe isključene od primjene k. z. → kategorija ili<br />
kruga osoba na koje se ne primjenjuje kazneni<br />
<strong>za</strong>kon → nemogućnost primjene hrvatskog k. z. prema<br />
određenim osobama predviđena je samim KZ i Ustavom.<br />
• Isključenje primjene <strong>kaznenog</strong> <strong>za</strong>konodavstva<br />
prema djeci → kazneno se <strong>za</strong>konodavstvo ne<br />
primjenjuje prema djetetu koje u vrijeme kad je počinilo<br />
kazneno djelo nije navršilo 14 godina života →<br />
apsolutno isključenje represivne vlasti prema<br />
osobama koje u vrijeme ostvarenja protupravne radnje<br />
nisu navršile četrnaest godina života (kaznenopravni<br />
pojam djeteta) - odricanje države od <strong>prava</strong> kažnjavanja<br />
(ius puniendi): u interesu daljnjeg psihofizičkog razvitka<br />
djeteta, te prepušta roditeljima i tijelima socijalne skrbi<br />
brigu i nadzor nad daljnjim razvitkom
• Ograničenje primjene <strong>kaznenog</strong> <strong>za</strong>konodavstva<br />
prema Ustavu <strong>za</strong> osobe koje uživaju imunitet →<br />
osobe imaju imunitet ili indemnitet kao djelomično<br />
isključenje ili ograničenje kaznene vlasti → čl. 75.<br />
Ustava predviđa da <strong>za</strong>stupnik u Hrvatskom<br />
saboru ne može biti pozvan na kaznenu<br />
odgovornost, pritvoren ili kažnjen <strong>za</strong> izraženo<br />
mišljenje ili glasovanje u Hrvatskom saboru → tzv.<br />
materijalnopravni imunitet (imunitet<br />
neodgovornosti) → štiti <strong>za</strong>stupnika od kažnjavanja u<br />
slučaju da je svojim mišljenjem ili glasovanjem<br />
ostvario <strong>za</strong>konski opis nekog <strong>kaznenog</strong> djela (npr.<br />
uvrede, klevete i sl.) → isti imunitet imaju i suci<br />
Ustavnog suda RH → posebnu vrstu (djelomičnog)<br />
materijalnopravnog imuniteta imaju suci i suci<br />
porotnici koji sudjeluju u suđenju: ne mogu biti<br />
pozvani na odgovornost <strong>za</strong> izraženo mišljenje ili<br />
glasovanje pri donošenju sudbene odluke<br />
• → Predsjednik RH ima imunitet nepovredivosti prema<br />
čl. 105. Ustava.
• → sve navedene osobe uživaju i tzv. procesnopravni<br />
imunitet: <strong>za</strong>stupnik ne može biti pritvoren niti se<br />
protiv njega može pokrenuti kazneni postupak bez<br />
odobrenja H. sabora → sudac ne može u postupku<br />
pokrenutom zbog <strong>kaznenog</strong> djela počinjenog u<br />
obavljanju sudačke dužnosti biti pritvoren bez<br />
odobrenja Državnog sudbenog vijeća → Predsjednik<br />
Republike, <strong>za</strong>stupnik i sudac mogu biti pritvoreni bez<br />
odobrenja Ustavnog suda, Hrvatskog sabora odnosno<br />
Državnog sudbenog vijeća samo ako su <strong>za</strong>tečeni pri<br />
počinjenju <strong>kaznenog</strong> djela <strong>za</strong> koje je propisana kazna<br />
<strong>za</strong>tvora u trajanju dužem od pet godina.<br />
• → na kraju, određene osobe prema međunarodnom<br />
pravu (običajnom ili ugovornom) uživaju imunitete →<br />
npr. šefovi stranih država i njihova pratnja, strani<br />
diplomatski i konzularni predstavnici, predstavnici<br />
određenih međunarodnih organi<strong>za</strong>cija, pripadnici<br />
stranih oružanih snaga → imunitet procesnopravne<br />
prirode i odnosi se na isključenje jurisdikcije<br />
/sudbenosti/ hrvatskih sudova i tijela <strong>kaznenog</strong><br />
postupka.
• Ograničenje primjene <strong>kaznenog</strong> <strong>za</strong>konodavstva<br />
prema osuđenoj osobi → obligatorno<br />
djelomično isključenje prema čl. 62. st. 3. KZ-a →<br />
kad osuđenik <strong>za</strong> vrijeme izdržavanja kazne <strong>za</strong>tvora,<br />
kazne dugotrajnog <strong>za</strong>tvora ili kazne maloljetničkog<br />
<strong>za</strong>tvora počini kazneno djelo <strong>za</strong> koje je <strong>za</strong>konom<br />
propisana kazna do jedne godine <strong>za</strong>tvora ili blaža<br />
kazna → obvezno će se primijenit stegovna mjera<br />
→ veća učinkovitost stegovnog kažnjavanja unutar<br />
penalnih ustanova (<strong>za</strong>brana primanja posjeta, pošiljki,<br />
izla<strong>za</strong>ka i sl.).<br />
• Ograničenje primjene <strong>kaznenog</strong> <strong>za</strong>konodavstva<br />
prema vojnim osobama → fakultativno<br />
djelomično isključenje prema čl. 387. KZ-a →<br />
prema vojnoj osobi kojoj se <strong>za</strong> kazneno djelo protiv<br />
oružanih snaga <strong>za</strong> koje je propisana kazna <strong>za</strong>tvora do<br />
tri godine, umjesto kaznenopravne sankcije može<br />
izreći stegovna mjera utvrđena propisima kojima se<br />
uređuje stegovna odgovornost u oružanim snagama<br />
RH, ako je djelo dobilo osobito lak oblik i ako to<br />
<strong>za</strong>htijevaju interesi službe.
Pojam <strong>kaznenog</strong> djela<br />
• centralno pitanje kaznenopravne znanosti:<br />
• Formalni pojam <strong>kaznenog</strong> djela → sadržan je u <strong>za</strong>konu,<br />
pojam čisto pravne prirode → pravne pretpostavke<br />
kažnjivosti svojstvene svim kaznenim djelima →<br />
odrediti pojam <strong>kaznenog</strong> djela s obzirom na pravne elemente<br />
<strong>za</strong>jedničke svim kaznenim djelima → ti su elementi sadržani<br />
u svakom kaznenom djelu: opća definicija pojma k.d.<br />
koja “pokriva” sve vrste kaznenih djela<br />
• → utvrditi bitne sastojke koji se nalaze u svakom k.d.<br />
→ primjena metode generalizirajuće apstrakcije:<br />
generaliziraju se ili uopćavaju bitni, a apstrahiraju se nebitni<br />
sastojci, pa se sva k.d. koja se u praksi susreću u<br />
najrazličitijim oblicima mogu podvesti pod formalni ili pravni<br />
pojam k.d.
• → četiri elementa <strong>za</strong>jednička svim kaznenim djelima<br />
1. radnja<br />
2. biće <strong>kaznenog</strong> djela<br />
3. protupravnost<br />
4. krivnja<br />
• → ponašanje /radnja/ čovjeka: obuhvaća i posljedicu i<br />
uzročnu vezu između radnje i nastale posljedice → svako<br />
k.d. predstavlja radnju čovjeka kao voljno ponašanje →<br />
učinci prirodnih događaja i životinja nisu kaznena djela<br />
• radnja mora biti predviđena u <strong>za</strong>konu kao k.d. → načelo<br />
<strong>za</strong>konitosti: nema <strong>kaznenog</strong> djela bez <strong>za</strong>kona (nullum crimen<br />
sine lege) → kaznena djela su samo ona ponašanja<br />
/radnje/ koja su u <strong>za</strong>konu predviđena kao takva →<br />
radnjom se ostvaruje biće k.d.: ukupnost obilježja nekog<br />
k.d. → formalni element jer ukazuje na formu u kojoj su<br />
propisana kaznena djela
• formalni el. ne otkriva motiv ili razlog inkriminacije, sadržaj<br />
pojma k.d. → materijalna definicija pojma k.d.:<br />
protupravnost kao ocjena o nedopuštenosti neke radnje<br />
sa stajališta pravnog poretka, protivnost pravnoj normi<br />
(nullum crimen sine iniuria), povreda pravila ponašanja →<br />
protupravnost u materijalnom smislu: određene radnje su<br />
nedopuštene, jer povrjeđuju naročito vrijedna pravna<br />
dobra, pa su socijalno opasna<br />
• el. protupravnosti nije istovjetan s el. predviđenosti u<br />
<strong>za</strong>konu - može postojati nesklad: radnja koja odgovara<br />
opisu nekog k.d. ne mora nužno biti k.d. → pravni<br />
poredak dozvoljava obranu od protupravnih napada, nema<br />
k.d. premda je ostvareno biće k.d. jer je isključena<br />
protupravnost → nesklad u obrnutom smislu: protupravne<br />
radnje koje nisu predviđene u <strong>za</strong>konu kao k.d. (prekršaji i<br />
stegovna djela)
• Subjektivni element - krivnja kao psihički stav<br />
/subjektivni odnos/ počinitelja prema djelu<br />
zbog kojeg mu se može uputiti prijekor →<br />
nema k.d. bez krivnje počinitelja (nullum<br />
crimen sine culpa) → ako se od počinitelja<br />
moglo <strong>za</strong>htijevati drukčije ponašanje → krivnja<br />
kao nužna pretpostavka <strong>za</strong> kažnjavanje ili<br />
izricanje druge kaznenopravne sankcije<br />
• → Opći pojam <strong>kaznenog</strong> djela: kazneno<br />
djelo je protupravno i skrivljeno<br />
ponašanje /radnja/ čovjeka koje je<br />
predviđeno u <strong>za</strong>konu kao kazneno djelo.
• Učinak osnovnih elementa /pravnih pretpostavki/:<br />
svi su konstitutivni (<strong>temeljni</strong>) <strong>za</strong> postojanje<br />
svakog <strong>kaznenog</strong> djela → ako ne postoji bilo koji<br />
od njih, ne postoji ni samo kazneno djelo →<br />
redoslijed elemenata → isključenje prethodnog<br />
el. čini suvišnim utvrđivanje daljnjih el.:<br />
• radnja,<br />
• ostvarenje bića k.d.,<br />
• protupravno,<br />
• skrivljeno<br />
• → kad su utvrđeni svi el. počinjeno je k.d. i može<br />
se izreći kaznenopravna sankcija
Radnja, posljedica i uzročna ve<strong>za</strong><br />
• Ponašanje čovjeka → činjenje ili nečinjenje<br />
→ radnje nisu misli<br />
→ refleksni pokreti<br />
→ tjelesni pokreti u besvjesnom stanju /u dubokom snu,<br />
nesvjestici, pod narkozom/<br />
→ tjelesni pokreti i<strong>za</strong>zvani neodoljivom silom /vis absoluta/:<br />
pad uslijed vjetra<br />
KZ:Kazneno djelo može se počiniti činjenjem ili nečinjenjem.<br />
• Činjenje → kaznena djela koja se mogu počiniti samo<br />
činjenjem kao npr. krađa, silovanje i dr. → k.d. činjenjem<br />
povrjeđuje se prohibitivna norma<br />
• Nečinjenje → nečinjenje može biti kazneno djelo samo<br />
onda kada se netko nađe u situaciji u kojoj postoji dužnost<br />
na činjenje → k.d. nečinjenja povrjeđuje se imperativna<br />
norma → tzv. <strong>prava</strong> kaznena djela nečinjenjem npr.<br />
nepružanje pomoći i nepružanje medicinske pomoći
• → ne<strong>prava</strong> kaznena djela nečinjenjem:<br />
kaznena djela činjenja počinjena<br />
nečinjenjem → nečinjenjem se<br />
povrjeđuje prohibitivna norma npr.<br />
majka usmrti svoje dijete na način da ga ne<br />
hrani → ne odgovara svatko, nego samo<br />
garant: osoba koja je pravno obvezna<br />
spriječiti nastup posljedice, osoba koja<br />
garantira da do posljedice neće doći<br />
• Garant → pravna dužnost na činjenje
• → garant: određena osoba je pozvana da <strong>za</strong>štiti<br />
ugroženo pravno dobro → pravna obve<strong>za</strong> spriječiti<br />
nastupanje posljedice ili pravna dužnost na<br />
činjenje: sve garantne obveze dijele se u dvije grupe<br />
• dužnost <strong>za</strong>štite nekog pravnog dobra → tri<br />
skupine:<br />
– dužnost <strong>za</strong>štite na temelju prirodne pove<strong>za</strong>nosti →<br />
članovi uže obitelji dužni su otkloniti jedan od drugog<br />
opasnost <strong>za</strong> život i tijelo i kada ne žive <strong>za</strong>jedno: roditelji<br />
prema Obiteljskom <strong>za</strong>konu skrbe o životu i zdravlju svoje<br />
djece, bračni drugovi<br />
– dužnost <strong>za</strong>štite na temelju uske životne <strong>za</strong>jednice → npr.<br />
izvanbračna <strong>za</strong>jednica ili <strong>za</strong>jednica nastala pri nekom<br />
opasnom pothvatu /planinarske ekspedicije/<br />
– dužnost <strong>za</strong>štite na temelju dobrovoljnog preuzimanja<br />
neke obveze → pravnim poslom, ugovorom ili radnim<br />
odnosom (npr. skretničar je obve<strong>za</strong>n poduzeti sve radnje<br />
nužne <strong>za</strong> pravilno mimoilaženje vlakova, pa ako je <strong>za</strong>spao,<br />
premda ništa nije poduzeo, odgovarat će <strong>za</strong> nastupjelu<br />
posljedicu)
• dužnost nadzora nad izvorima opasnosti →<br />
tri skupine:<br />
– dužnost na temelju prethodne opasne radnje ili<br />
prethodnog činjenja → npr. kirurg koji je <strong>za</strong>počeo<br />
operaciju dužan ju je i <strong>za</strong>vršiti, u protivnom odgovara<br />
<strong>za</strong> posljedicu koja je zbog prekidanja operacije<br />
nastupila ili mladić je dužan spriječiti smrt djevojke<br />
kojoj je dao heroin)<br />
– dužnost nadzora nad izvorima opasnosti koji su u<br />
vlasti počinitelja → npr. vlasnik motornog vozila<br />
mora voditi brigu o tehničkoj ispravnosti vozila te<br />
odgovara <strong>za</strong> posljedice prometne nesreće zbog<br />
neispravnosti vozila<br />
– dužnost nadzora nad trećim osobama koje<br />
predstavljaju opasnost → položaj autoriteta u<br />
odnosu na djecu /roditelj koji ne spriječi svoje dijete<br />
u razbijanju izloga odgovarat će <strong>za</strong> oštećenje tuđe<br />
stvari/ ili nadređene vojne, službene i odgovorne<br />
osobe da spriječe kaznena djela podređenih
• → Radnja počinjenja: radnja kojom se<br />
izvršava kazneno djelo, radnja kojom se<br />
uzrokuje posljedica i koja je u biću <strong>kaznenog</strong><br />
djela označena kao radnja počinjenja /kod k.d.<br />
krađe <strong>za</strong>kon određuje da se radnja počinjenja<br />
sastoji u “…oduzme tuđu pokretnu stvar…” →<br />
ponekad propis precizno ne označava<br />
glagolom radnju počinjenja /kod k.d.<br />
ubojstva (“…usmrti drugu osobu.”), u tom<br />
slučaju radnja počinjenja definirana je<br />
posljedicom: tzv. posljedične radnje →<br />
obuhvaćaju svaku radnju kojom je moguće<br />
uzrokovati navedenu posljedicu
• Posljedica → u užem smislu promjena u<br />
vanjskom svijetu uzrokovana radnjom<br />
čovjeka (npr. smrt kao posljedica k. d.<br />
ubojstva)<br />
1. kaznena djela povrede → uništenje ili<br />
drugo realno oštećenje nekog pravnog<br />
dobra (života, tijela, imovine i dr.)<br />
2. kaznena djela ugrožavanja →<br />
dovođenje u opasnost određenog pravnog<br />
dobra → izvanredna situacija u kojoj se,<br />
prema općem iskustvu, svakog časa može<br />
očekivati nastupanje povrede, situacija koja<br />
prethodi nastanku povrede
• Kau<strong>za</strong>litet ili uzročnost: objektivna ve<strong>za</strong><br />
između radnje čovjeka i posljedice koja je<br />
nastupila upravo zbog te radnje<br />
→ uzročnost je pojam objektivne prirode i<br />
prethodi krivnji → ako nema uzročne veze<br />
neće se ni raspravljati o krivnji→ krivnje<br />
nema bez uzročne veze, dok uzročna<br />
ve<strong>za</strong> može postojati i bez krivnje<br />
• iz kompleksa različitih uvjeta koji doprinose<br />
nastupanju određene posljedice izdvajaju se<br />
ljudska ponašanja, radnje → samo su ta<br />
ponašanja kaznenopravno relevantan uzrok
• U praksi u većini slučajeva utvrđivanje uzročnosti<br />
nije sporno → ako je netko pucao u drugu osobu<br />
koja je nakon toga umrla, nitko neće dvojiti da je<br />
pucanje iz vatrenog oružja uzrok smrti<br />
• utvrđivanje uzročne veze je činjeničko pitanje<br />
(questio facti) i u najvećem broju slučajeva na<br />
temelju iskustvenih znanja gotovo uvijek se može<br />
utvrditi je li neko ljudsko ponašanje uzrok neke<br />
posljedice ili nije.<br />
• No, mogući su slučajevi u kojima se pojavljuju<br />
problemi npr. vo<strong>za</strong>č je i<strong>za</strong>zvao prometnu nesreću u<br />
kojoj je povrijeđen drugi vo<strong>za</strong>č koji je potom u<br />
bolnici zbog pogrešnog liječenja umro, ili osoba A<br />
tjelesno ozljedi osobu B, a zbog ozljede dođe do<br />
infekcije, komplikacija i smrti
• je li došlo do prekida uzročne veze → moguće da nakon<br />
jedne radnje bude poduzeta druga radnja ili nastupi neki<br />
događaj koji može eliminirati djelovanje prijašnje radnje i<br />
prekinuti vezu između nje i nastupjele posljedice:<br />
→ npr. osoba A povrijedi osobu B koja u bolnici smrtno<br />
nastrada u požaru → kasniji događaj eliminirao je<br />
prvobitnu radnju i prekinuo uzročnu vezu.<br />
→ Međutim ako je osoba B umrla zbog infekcije ili<br />
pogrešnog liječenja postoji uzročna ve<strong>za</strong>, ona nije<br />
prekinuta → infekcija je nastupila usljed ozljede, greška je<br />
suuzrok → moguća odgovornost i liječnika<br />
• teorija ekvivalencije i formula condicio sine qua<br />
non → teorija jednake vrijednosti svih uzroka koju usvaja<br />
naša sudska praksa → pove<strong>za</strong>na s formulom uvjet bez<br />
kojega se ne može, nužni uvjet → radnja je uzrokom<br />
ako bez nje ne bi došlo do posljedice
Biće (opis) <strong>kaznenog</strong> djela<br />
• skup obilježja nekog k.d. → biće razlikuje<br />
jedno djelo od svih ostalih kaznenih djela →<br />
daje pojam konkretnog ili određenog<br />
<strong>kaznenog</strong> djela<br />
• temeljna, kvalificirana i privilegirana kaznena<br />
djela<br />
• konstitutivna obilježja → temeljno k.d.<br />
• kvalifikatorna obilježja → kvalificirano<br />
/teže/ k.d. → propisana teža kazna nego <strong>za</strong><br />
temeljno k.d.<br />
• privilegirajuća obilježja → privilegirano<br />
/lakše/ k.d. → propisana blaža kazna nego<br />
<strong>za</strong> temeljno k.d.
jednoaktna i višeaktna kaznena djela<br />
• jednoaktna k.d. → sastoji se iz samo jedne<br />
radnje<br />
• višeaktna k.d. → sastoji se iz dvije ili više<br />
radnji<br />
f) opća, posebna i vlastoručna kaznena djela<br />
• opća k.d. /delicta communia/ → može ih<br />
počiniti svatko<br />
• posebna k.d. /delicta propria/ → može počiniti<br />
samo osoba s određenim svojstvom<br />
– <strong>prava</strong> posebna k. d. → svojstvo počinitelja je<br />
konstitutivno obilježje<br />
– ne<strong>prava</strong> posebna k.d. → svojstvo počinitelja je<br />
kvalifikatorno obilježje<br />
• vlastoručna k.d. → počinitelj mora sam<br />
počiniti k.d.
Protupravnost i razlozi isključenja<br />
protupravnosti<br />
• formalna i materijalna protupravnost /nullum<br />
crimen sine iniuria/<br />
a) razlozi isključenja protupravnosti<br />
predviđeni u općem dijelu KZ → nužna<br />
obrana, krajnja nužda, sila ili prijetnja i<br />
<strong>za</strong>konita uporaba sredstava prisile:<br />
teorijski su mogući kod bilo kojeg k.d., ali u<br />
praksi su najčešće sužena na neka k.d., npr.<br />
nužna obrana je najčešća kod k.d. protiv<br />
života i tijela
) tzv. posebni razlozi isključenja protupravnosti koji<br />
su predviđeni kod pojedinih kaznenih djela u<br />
posebnom dijelu <strong>kaznenog</strong> <strong>za</strong>kona (npr. neovlašteno<br />
otkrivanje profesionalne tajne iz čl. 132. stavka 2.;<br />
neprijavljivanje pripremanja <strong>kaznenog</strong> djela iz čl. 299.<br />
stavka 3.; neprijavljivanje počinjenog <strong>kaznenog</strong> djela<br />
iz čl. 300. stavka 3.; odgovornost <strong>za</strong> kazneno djelo<br />
počinjeno po <strong>za</strong>povijedi nadređenoga iz čl. 388.)<br />
c) svi ostali razlozi isključenja protupravnosti koji nisu<br />
predviđeni kaznenim <strong>za</strong>konom nego se spominju u<br />
posebnim <strong>za</strong>konima ili u teoriji (npr. pristanak<br />
oštećenika, povrede pri sportskim takmičenjima,<br />
radnje u ratu i vršenje roditeljskog <strong>prava</strong>)<br />
• prve dvije grupe kojima se dozvoljava ponašanje koje<br />
odgovara opisu djela sadržane su u posebnoj vrsti<br />
normi - permisivnim (ili dozvolbenim) normama -<br />
isključuju protupravnost i time postojanje <strong>kaznenog</strong><br />
djela
Nužna obrana<br />
• obrana koja je prijeko potrebna da počinitelj<br />
od sebe ili drugoga odbije istodobni ili<br />
izravno predstojeći protupravni napad<br />
(osoba A nožem napadne osobu B, a osoba B,<br />
braneći se, teško tjelesno ozlijedi napadača) –<br />
ponašanje osobe B, iako odgovara biću k.d.<br />
teške tjelesne ozljede, neće se smatrati<br />
kaznenim djelom<br />
• KZ permisivnom normom isključuje<br />
protupravnost samoobrane ili nužne pomoći<br />
kao temeljnog <strong>prava</strong> čovjeka priznatog još od<br />
rimskog <strong>prava</strong><br />
• ne može se svaka obrana smatrati nužnom, pa<br />
<strong>za</strong>konodavac postavlja uvjete u čl. 29. koji se<br />
moraju ispuniti da bi se smatralo da ne postoji<br />
kazneno djelo
• elementi nužne obrane: napad i obrana<br />
• Napad: svako ponašanje čovjeka kojim se neposredno<br />
ugrožava ili povrijeđuje neko pravom <strong>za</strong>štićeno dobro, može<br />
biti usmjeren protiv bilo kojeg <strong>za</strong>štićenog dobra druge<br />
osobe - isključivo ljudsko ponašanje (činjenje ili nečinjenje),<br />
napadač je uvijek čovjek. Kakav napad mora biti?<br />
• napad mora biti protu<strong>prava</strong>n: ako je objektivno protivan<br />
pravnom propisu - protupravno djelo (ne mora biti i<br />
kazneno djelo). Ako se radi o pravom dozvoljenom napadu<br />
(npr. uhićenje koje policija vrši temeljem <strong>za</strong>konskih ovlasti),<br />
osoba nema pravo na nužnu obranu jer nedostaje<br />
protupravni napad<br />
• napad mora biti stvaran: ako <strong>za</strong>ista postoji, nije dovoljno<br />
da onaj koji se brani samo misli da napad postoji. Ako<br />
netko pogrešno drži da postoji napad (npr. netko se želi<br />
našaliti i glumeći napad preplaši svoga poznanika u mraku,<br />
a ovaj, pogrešno misleći da napad postoji, teško tjelesno<br />
ozlijedi tobožnjeg napadača), postupa u tzv. putativnoj<br />
nužnoj obrani - ne postoji nužna obrana, jer nema<br />
napada, pa postoji kazneno djelo, a krivnja počinitelja<br />
prosuđuje se prema pravilima o <strong>za</strong>bludi
• Obrana: odbijanje napada od sebe (samoobrana) ili<br />
drugoga (nužna pomoć) - usmjerena je protiv napadača<br />
• obrana mora biti istodobna s napadom: poduzima se<br />
kad napad izravno predstoji i sve dok napad traje.<br />
Obrana se može poduzeti sve dok napad traje, a on traje<br />
sve dok postoji opasnost <strong>za</strong> napadnuto <strong>za</strong>štićeno dobro i<br />
ako povreda već nije u potpunosti nanesena. Napad više<br />
ne traje ako se napadač udaljava ili bježi, pa se djelovanje<br />
protiv njega u tom momentu ne može smatrati nužnom<br />
obranom. Iznimno, samo ako se radi o kradljivcu koji bježi<br />
s ukradenim stvarima, obrana je moguća sve dok on ne<br />
osigura detenciju nad ukradenim stvarima<br />
• Obrana od budućih napada: nije dopuštena nužna<br />
obrana protiv prijetećih, ali udaljenih, neizravnih napada -<br />
tzv. <strong>za</strong>štitne mjere ili mehanička sredstva <strong>za</strong>štite koje<br />
poduzima neka osoba s ciljem sprječavanja eventualnih<br />
budućih napada, dakle onih koji se tek mogu očekivati<br />
(npr. netko postavi žice se električnom strujom u vočnjak,<br />
otruje grožđe ili postavi eksplozivnu napravu)
• obrana mora biti prijeko potrebna:<br />
napadnuta osoba nije mogla drugačije odbiti<br />
napad nego samo povredom nekog<br />
napadačevog dobra - prosuđuje se u svakom<br />
konkretnom slučaju - nema nužne obrane kad<br />
odrasla osoba, da bi <strong>za</strong>ustavila napad nekog<br />
djeteta, ovome nanosi tešku tjelesnu ozljedu,<br />
jer se u tom konkretnom slučaju napad mogao<br />
odbiti i na drugačiji način, premda se ne može<br />
ni <strong>za</strong>htijevati da napadnuti žrtvuje neke svoje<br />
interese da bi izbjegao napad (tzv. defanzivna<br />
obrana) - ne traži od napadnutog da bježi ili se<br />
na drugi način ukloni napadaču.
• Prekoračenje nužne obrane: slučaj u kojem je obrana<br />
intenzivnija od one koja bi bila dostatna <strong>za</strong> odbijanje<br />
istodobnog protupravnog napada - ispunjeni su svi uvjeti<br />
<strong>za</strong> postojanje nužne obrane osim jednog - ne postoji<br />
odgovarajući srazmjer, poduzeta obrambena radnja nije<br />
bila prijeko potrebna - napadnuti je prešao dozvoljenu<br />
granicu prijeko potrebne obrane, poduzeo je intezivniju ili<br />
jaču obranu - predstavlja kazneno djelo počinjeno u<br />
prekoračenju nužne obrane.<br />
• kako se ipak radilo o situaciji postojanja istodobnog<br />
protupravnog napada, <strong>za</strong>kon takvog počinitelja<br />
privilegira, pa sudu daje ovlaštenje da počinitelja<br />
<strong>kaznenog</strong> djela počinjenog u prekoračenju nužne obrane<br />
blaže kazni: prekoračenje nužne obrane je fakultativan<br />
razlog <strong>za</strong> ublažavanje kazne<br />
• ako je do prekoračenja došlo uslijed jake razdraženosti<br />
ili prepasti i<strong>za</strong>zvane napadom sud može počinitelja i<br />
osloboditi od kazne: i fakultativan razlog <strong>za</strong><br />
oslobođenje od kazne
Krivnja<br />
• načelo krivnje nulla poena sine culpa -<br />
temeljno načelo <strong>kaznenog</strong> <strong>prava</strong>: “Nitko ne<br />
može biti kažnjen niti se prema njemu<br />
može primijeniti druga kaznenopravna<br />
sankcija ako nije kriv <strong>za</strong> počinjeno djelo.”<br />
• sud uvijek u kaznenom postupku mora utvrditi<br />
krivnju koja se ne pretpostavlja, naprotiv,<br />
pretpostavlja se nedužnost. Zbog toga teret<br />
dokazivanja krivnje leži na optužbi<br />
• nedovoljno je da je netko svojom radnjom<br />
prouzročio <strong>za</strong>branjenu posljedicu, mora biti i<br />
kriv. Uputiti prijekor se može samo onoj osobi<br />
koja je imala i određeni psihički stav prema<br />
počinjenom djelu, samo tada <strong>za</strong>služuje<br />
društveni prijekor
Pojam i elementi krivnje<br />
• unutarnja psihička ve<strong>za</strong> koja povezuje počinitelja i<br />
njegovo djelo. KZ prihvaća psihološko-normativnu<br />
koncepciju krivnje koja povezuje određeni psihološki<br />
sadržaj s normativnim sadržajem krivnje.<br />
• čl. 39. KZ propisuje sadržaj krivnje: “Kriv je <strong>za</strong> kazneno<br />
djelo počinitelj koji je u vrijeme počinjenja djela bio<br />
ubrojiv, koji je postupao s namjerom ili iz nehaja, kad je<br />
<strong>za</strong>konom propisano kažnjavanje i <strong>za</strong> taj oblik krivnje, a<br />
bio je svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da<br />
je njegovo djelo <strong>za</strong>branjeno.”<br />
• tri elementa (ili obilježja) koja čine sadržaj krivnje:<br />
1. ubrojivost, 2. namjera ili nehaj i 3. svijest o<br />
<strong>za</strong>branjenosti djela.<br />
• nužno je utvrđenje postojanja svakog od ova tri<br />
elementa, ako nedostaje jedan od njih, nema krivnje →<br />
konstitutivna obilježja krivnje
• Ubrojivost: normalno psihičko stanje počinitelja ili<br />
stanje duševnog zdravlja u vrijeme počinjenja djela →<br />
počinitelj normalno funkcionira u području svoje<br />
svijesti i volje da bi mogao postupati skrivljeno, →<br />
ubrojivost se pokazuje kao pretpostavka ili<br />
sposobnost <strong>za</strong> krivnju, jer samo ubrojiv čovjek može<br />
postupati namjerno ili nehajno i imati svijest o<br />
<strong>za</strong>branjenosti djela.<br />
• Namjera (dolus) i nehaj (culpa): stupnjevi krivnje<br />
koji predstavljaju psihičke kategorije svijesti i volje →<br />
dvije sastavnice psihičkog života čovjeka koje se<br />
mogu stupnjevati, pomoću kojih se i određuje psihički<br />
odnos počinitelja prema počinjenom djelu → oblici<br />
krivnje su psihološki element sadržaja krivnje.<br />
• Svijest o <strong>za</strong>branjenosti djela → normativni<br />
element sadržaja krivnje jer počinitelj mora biti<br />
svjestan nedopuštenosti svoga djela, mora biti<br />
svijestan da je svojim ponašanjem prekršio normu
Ubrojivost i utvrđivanje neubrojivosti<br />
• Počinitelju se može uputiti prijekor samo ako mu se<br />
njegov postupak može osobno ubrojiti ili uračunati →<br />
nužno je da čovjek posjeduje sposobnosti i mogućnosti<br />
ispravnog djelovanja<br />
• Ubrojivost je psihičko svojstvo ili psihički status<br />
počinitelja u vrijeme počinjenja djela (in tempore<br />
criminis) → svojstvo normalnog i duševno zdravog<br />
čovjeka da ispravno rasuđuje i u skladu s tim odlučuje:<br />
skup intelektualnih i voljnih elemenata koji omogućuju<br />
normalno rasuđivanje ili shvaćanje značenja svoga djela<br />
(intelektualna sposobnost) i daju sposobnost vladanja<br />
svojom voljom (voluntativna ili voljna sposobnost)<br />
• Čovjek je svjesno i slobodno biće, pa se polazi od toga da<br />
je većina ljudi duševno zdrava odnosno da ima is<strong>prava</strong>n<br />
duševni aparat u smislu pravilnog odvijanja svih psihičkih<br />
funkcija → ubrojivost se javlja kao pravilo, a neubrojivost<br />
iznimka, ubrojivost se pretpostavlja, dok se neubrojivost<br />
uvijek mora u slučaju sumnje utvrđivati
• KZ u čl. 40. st. 2. određuje pojam<br />
neubrojivosti → daje uputu sudu kako će<br />
utvrditi neubrojivost ako posumnja u<br />
duševno zdravlje počinitelja: “Neubrojiva je<br />
osoba koja u vrijeme ostvarenja <strong>za</strong>konskih<br />
obilježja <strong>kaznenog</strong> djela nije bila u<br />
mogućnosti shvatiti značenje svojeg<br />
postupanja ili nije mogla vladati svojom<br />
voljom zbog duševne bolesti, privremene<br />
duševne poremećenosti, nedovoljnog<br />
duševnog razvitka ili neke druge teže<br />
duševne smetnje.”<br />
• tri metode utvrđivanja neubrojivosti:<br />
biološka, psihološka i mješovita metoda
• Biološka ili etiološka metoda → utvrđenje<br />
postojanja abnormalnog, patološkog stanja: osoba<br />
je neubrojiva ako je u vrijeme ostvarenja <strong>za</strong>konskih<br />
obilježja <strong>kaznenog</strong> djela kod nje postojala neka<br />
duševna bolest, privremeni duševni poremećaj ili<br />
nedovoljni duševni razvitak, bez obzira je li takvo<br />
patološko stanje kao uzrok utjecalo na psihičke<br />
(intelektualne i voljne mogućnosti) funkcije<br />
počinitelja → utvrđenje postojanja patološkog<br />
stanja npr. duševne bolesti automatski dovodi do<br />
neubrojivosti<br />
• Psihološka metoda → utvrđenje postojanja<br />
psihičkih smetnji: osoba je neubrojiva ako u vrijeme<br />
ostvarenja <strong>za</strong>konskih obilježja <strong>kaznenog</strong> djela nije<br />
mogla shvatiti značenje svoga djela ili vladati<br />
svojom voljom, bez obzira da li postoji patološko<br />
stanje koje je prouzročilo tu nemogućnost
• Mješovita ili biološko-psihološka<br />
metoda utvrđenja neubrojivosti →<br />
utvrđenje postojanja kako patološkog stanja<br />
tako i psihičkih smetnji: potrebno je najprije<br />
utvrditi postojanje određene bolesti ili<br />
poremećaja kao uzroka neubrojivosti, te<br />
da je taj uzrok doveo do posljedica tj. do<br />
nemogućnosti shvaćanja značaja svoga<br />
djela ili vladanja svojom voljom<br />
• KZ usvaja mješovitu ili biološko-psihološku<br />
metodu utvrđenja neubrojivosti u čl. 40. st.<br />
2.: navode se kako uzroci tako i posljedice<br />
neubrojivosti → neubrojiva je ona osoba<br />
koja je imala psihičke smetnje zbog<br />
postojanja određenih patoloških stanja
• Uzroci neubrojivosti ili patološka stanja su:<br />
1. duševna bolest, ili<br />
2. privremena duševna poremećenost, ili<br />
3. nedovoljni duševni razvitak ili<br />
4. neka druga teža duševna smetnja<br />
• patološki poremećaji <strong>za</strong>konski su određeni alternativno što<br />
znači da je dovoljno utvrditi postojanje jednog od njih<br />
• Duševna bolest ili psiho<strong>za</strong>: oboljenje centralnog nervnog<br />
sustava koje dovodi do poremećaja pojedinih ili većine<br />
psihičkih funkcija u području inteligencije, osjećaja, volje i<br />
dr. Dijele se na organske → manifestiraju se fizičkim<br />
promjenama na mozgu (npr.povrede mozga, senilna<br />
demencija ili progresivna parali<strong>za</strong>), funkcionalne → ne<br />
mogu se utvrditi organski uzroci, ali kod kojih nastaju<br />
promjene u psihi ličnosti (npr. shizofrenija, paranoja, ili<br />
manično-depresivna psiho<strong>za</strong>), trajne (neizlječive) i<br />
privremene (izlječive) koje mogu biti povremene<br />
(npr.delirium tremens) ili periodične (npr.maničnodepresivna<br />
psiho<strong>za</strong> koja se pojavljuje u ciklusima ili<br />
intervalno)
• Privremena duševna poremećenost: prolazno<br />
duševno stanje privremenog ili kratkotrajnog poremećaja<br />
psihičkih funkcija svijesti i volje → poremećaj traje dok<br />
traje učinak i<strong>za</strong>zivača takvog stanja npr. razna trovanja<br />
(alkoholom, narkoticima, kemijskim sredstvima i sl.),<br />
potres mozga, uzroci nepatološke prirode (stanje hipnoze,<br />
stanje sna, mjesečarstvo, dugotrajna iscrpljenost ili<br />
premorenost) ili afektna stanja visokog stupnja (bijes,<br />
strah, mržnja, šok i sl.) → ne ostavlja psihičke posljedice<br />
kao što je slučaj kod privremenih duševnih bolesti<br />
• Nedovoljni duševni razvitak ili oligofrenija:<br />
nerazvijenost psihičkog aparata ili <strong>za</strong>kržljalost centralnog<br />
nervnog sustava uzrokovana ili nasljednim faktorima,<br />
infektivnim oboljenjima tijekom trudnoće, poroda ili ranog<br />
djetinjstva, ili dugotrajnom socijalnom izolacijom →<br />
debilnost, imbecilnost, idioti<strong>za</strong>m, kreteni<strong>za</strong>m i sl.<br />
• Druge teže duševne smetnje: uveden zbog postojanja<br />
duševnih smetnji koje mogu utjecati na psihičke funkcije<br />
rasuđivanja i odlučivanja, a nisu ni duševne bolesti, ni<br />
privremeni poremećaji, ni nedovoljni duševni razvitak (npr.<br />
psihopatije, teže neuroze, poremećaji nagona i sl.)
• dva pravila kojih se sud mora pridržavati kod utvrđenja<br />
neubrojivosti:<br />
• pravilo in tempore criminis → (ne)ubrojivost se<br />
ocjenjuje prema vremenu počinjenja protupravne radnje<br />
tj. je li osoba u vrijeme kad je radila ili bila dužna raditi<br />
mogla shvatiti značenje svoga postupanja i vladati svojom<br />
voljom. Pri tome je bitno utvrditi o kojem se uzroku<br />
neubrojivosti radi, jer ako se npr. radi o maničnodepresivnoj<br />
psihozi počinitelj, premda je duševno<br />
bolestan, može djelo počiniti u vrijeme tzv. slobodnog<br />
intervala (lucida intervala kada nije ni u stanju manije, ali<br />
ni depresije), pa je ubrojiv. Prethodni poremećaj nije<br />
relevantan <strong>za</strong> krivnju, dok kasniji duševni poremećaj može<br />
biti procesna smetnja <strong>za</strong> vođenje <strong>kaznenog</strong> postupka;<br />
• pravilo in concreto → (ne)ubrojivost se utvrđuje u<br />
odnosu na konkretno kazneno djelo, jer je moguće da ista<br />
osoba u odnosu na neko kazneno djelo koje je počinila<br />
bude ubrojiva, a u odnosu na drugo neubrojiva (npr.<br />
počinitelj koji je epileptičar ili piroman)
• S obzirom da je ocjena ubrojivosti i njenoga<br />
stupnja pravno pitanje na koje treba odgovoriti<br />
sud, ali to ne može bez pomoći psihijatra, Zakon<br />
o kaznenom postupku propisuje da sud mora<br />
odrediti psihijatrijsko vještačenje ako se pojavi<br />
sumnja da je isključena ili smanjena ubrojivost<br />
okrivljenika.<br />
• Sud ne posjeduje potrebna medicinska znanja,<br />
pa mu <strong>za</strong> utvrđivanje neubrojivosti u kaznenom<br />
postupku pomažu vještaci medicinske struke<br />
(forenzički ili sudski psihijatri) koji u svom<br />
nalazu moraju utvrditi postojanje patološkog<br />
stanja kao mogućeg uzroka, dok u mišljenju<br />
daju <strong>za</strong>ključak je li kod počinitelja postojala<br />
sposobnost rasuđivanja i odlučivanja.<br />
• Premda vještak daje stručnu ekspertizu, važno je<br />
naglasiti da konačnu odluku o ubrojivosti<br />
odnosno neubrojivosti počinitelja donosi sud
• Kaznenopravni učinak neubrojivosti: prema čl. 40.<br />
st.1. KZ-a neubrojiva osoba nije kriva i prema njoj se ne<br />
može primijeniti nijedna kaznenopravna sankcija.<br />
Neubrojiva osoba može se smjestiti u psihijatrijsku<br />
ustanovu prema odredbama Zakona o <strong>za</strong>štiti osoba sa<br />
duševnim smetnjama<br />
• Kako je ubrojivost element krivnje, pa ako počinitelj nije<br />
ubrojiv nema ni krivnje, tako se ne može provesti ni<br />
temeljno načelo krivnje prihvaćeno u čl. 4. KZ-a ( “Nitko<br />
ne može biti kažnjen, niti se prema njemu može<br />
primijeniti druga kaznenopravna sankcija ako nije kriv <strong>za</strong><br />
počinjeno djelo”)<br />
• Ako je <strong>za</strong> osobu koja je ostvarila <strong>za</strong>konska obilježja<br />
nekog <strong>kaznenog</strong> djela sud u kaznenom postupku utvrdio<br />
da je bila neubrojiva, u odnosu na nju mogu se<br />
primijeniti samo odredbe Zakona o <strong>za</strong>štiti osoba s<br />
duševnim smetnjama (odredbe o tzv. prinudnoj<br />
hospitali<strong>za</strong>ciji ili prisilnom smještaju u psihijatrijsku<br />
ustanovu ako je neubrojiva osoba zbog teže duševne<br />
smetnje opasna po sebe ili druge)
Smanjena ubrojivost<br />
• Neubrojivost se ne može stupnjevati, ali ubrojivost<br />
može → koja može dovesti do smanjenja krivnje, jer se<br />
radi o osobi koja je, premda otežano, ipak mogla<br />
shvatiti značenje svojeg ponašanja i vladati svojom<br />
voljom<br />
• stanje počinitelja u vrijeme počinjenja djela kod kojeg<br />
su njegove mogućnosti shvaćanja svojih postupaka ili<br />
mogućnosti vladanja svojom voljom bile smanjene<br />
uslijed duševne bolesti, duševne poremećenosti,<br />
nedovoljnog duševnog razvitka ili neke druge teže<br />
duševne smetnje, pa se stoga razlikovanje između<br />
neubrojivih i smanjeno ubrojivih temelji na kvantiteti<br />
• smanjeno ubrojiva osoba je ubrojiva, premda su njene<br />
intelektualne i voluntativne mogućnosti zbog defektnog<br />
biopsihološkog stanja takve da joj je otežano ponašanje<br />
sukladno društvenim i pravnim pravilima. Smanjena<br />
ubrojivost ne <strong>za</strong>htijeva, kao što to traži neubrojivost, da<br />
počinitelj nije mogao uopće shvatiti značenje svojega<br />
djela. Njemu je samo otežana spoznaja o djelu.
• S. u. smanjuje krivnju u smislu da je počinitelj podoban <strong>za</strong><br />
krivnju, ali uz manji stupanj sposobnosti <strong>za</strong> nju. I kod<br />
utvrđivanja smanjene ubrojivosti primjenjuje se metoda<br />
propisana <strong>za</strong> utvrđenje neubrojivosti → sud najprije mora<br />
utvrditi postojanje jednog od četiri moguća biološka temelja, pa<br />
potom utvrditi da je zbog toga počiniteljeva mogućnost<br />
spoznaje značenja određenog djela ili mogućnost vladanja<br />
svojom voljom bila otežana.<br />
• Kaznenopravni učinci smanjene ubrojivosti: smanjeno<br />
ubrojiv počinitelj je ubrojiv i zbog toga kriv i <strong>za</strong>služuje prijekor<br />
→ manji stupanj krivnje <strong>za</strong>htijeva i manju kaznu, pa smanjena<br />
ubrojivost u znatnoj mjeri predstavlja fakultativan razlog <strong>za</strong><br />
ublažavanje kazne<br />
• Pored kažnjavanja, a pod uvjetom da postoji opasnost da<br />
razlozi <strong>za</strong> smanjenu ubrojivost mogu i u budućnosti poticajno<br />
djelovati na počinjenje <strong>kaznenog</strong> djela, sud može počinitelju<br />
izreći i sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog<br />
liječenja → ne može biti samostalna kaznenopravna sankcija,<br />
već se uvijek primjenjuje uz kaznu <strong>za</strong>tvora, te se tada radi o<br />
liječenju u <strong>za</strong>tvorenoj ustanovi, ili uz uvjetnu osudu i rad <strong>za</strong><br />
opće dobro kod kojih se mjera primjenjuje na slobodi.
Samoskrivljena neubrojivost<br />
• Od pravila prema kojemu osoba koja je bila<br />
neubrojiva u vrijeme poduzimanja protupravne<br />
radnje nije kriva, te se ne može kazniti niti se<br />
prema njoj mogu primijeniti kaznenopravne<br />
sankcije postoji jedan izuzetak: čl. 41. KZ-a “ne<br />
smatra se neubrojivim počinitelj koji se<br />
svojom krivnjom doveo u stanje u kojem nije<br />
mogao shvatiti značenje svojeg postupanja ili<br />
nije mogao vladati svojom voljom uporabom<br />
alkohola, droga ili drugim sredstvima, ako je<br />
u vrijeme kad se dovodio u takvo stanje<br />
kazneno djelo što ga je počinio bilo<br />
obuhvaćeno njegovom namjerom ili je glede<br />
tog <strong>kaznenog</strong> djela kod njega postojao nehaj,<br />
a <strong>za</strong>kon propisuje kažnjivost i <strong>za</strong> taj oblik<br />
krivnje.”
• vo<strong>za</strong>č koji mora upravljati kamionom, premda svjestan da u<br />
pijanom stanju može nepropisnom vožnjom i<strong>za</strong>zvati prometnu<br />
nesreću, opije se i prouzroči nesreću u kojoj smrtno nastrada<br />
pješak: u vrijeme počinjenja i<strong>za</strong>zivanja prometne nesreće vo<strong>za</strong>č<br />
kamiona je bio neubrojiv, ali mu se može uputiti prijekor jer je<br />
on ostvario uzrok posljedice (sam se, svojom krivnjom, doveo u<br />
stanje neubrojivosti), a posljedicu je ostvario skrivljeno (tzv.<br />
prethodna krivnja) - pravna figura samoskrivljene neubrojivosti<br />
omogućuje punu kažnjivost počinitelja ako su kumulativno<br />
ispunjeni sljedeći <strong>za</strong>konski uvjeti:<br />
• da se svojom krivnjom doveo u stanje neubrojivosti (stanje<br />
u kojem nije mogao shvatiti značenje svojeg postupanja ili nije<br />
mogao vladati svojom voljom) uporabom alkohola, droga ili<br />
drugim sredstvima (privremena duševna poremećenost kao<br />
uzrok neubrojivosti);<br />
• da je počinitelj bio ubrojiv u vrijeme kad se dovodio u<br />
takvo stanje, te<br />
• ako je u vrijeme kad se dovodio u takvo stanje kazneno djelo<br />
što ga je počinio bilo obuhvaćeno njegovom namjerom ili je<br />
kod njega postojao nehaj, a <strong>za</strong>kon propisuje kažnjivost i <strong>za</strong> taj<br />
oblik krivnje
• kod samoskrivljene neubrojivosti utvrđivanje<br />
ubrojivosti i krivnje pomiče se unatrag u<br />
prethodni stadij, ne u vrijeme počinjenja<br />
<strong>kaznenog</strong> djela, nego u vrijeme kad se<br />
počinitelj <strong>za</strong>počeo dovoditi u stanje<br />
neubrojivosti. Prema tome, samoskrivljena<br />
neubrojivost je iznimka od pravila in<br />
tempore criminis koje se inače primjenjuje<br />
u svezi utvrđivanja (ne)ubrojivosti.<br />
Kaznenopravni učinak samoskrivljene<br />
neubrojivosti je postojanje krivnje takvog<br />
počinitelja, a time i kažnjivosti
Oblici krivnje<br />
• dva osnovna oblika krivnje: namjera i nehaj. To su<br />
ujedno i stupnjevi krivnje, pa je namjera teži, a nehaj<br />
lakši oblik (stupanj) krivnje. Također, namjera je<br />
redovni, a nehaj izniman oblik krivnje, jer se <strong>za</strong><br />
namjeru uvijek kažnjava, dok se <strong>za</strong> nehaj kažnjava samo<br />
ako je to izričito predviđeno <strong>za</strong>konom (čl. 43. st. 1. KZ-a:<br />
“Kažnjivo je samo postupanje s namjerom da se počini<br />
kazneno djelo, osim kad je <strong>za</strong>konom izričito propisano<br />
kažnjavanje i <strong>za</strong> nehaj.”)<br />
• vrlo je značajno pravilno utvrditi s kojim oblikom krivnje<br />
počinitelj postupa, jer o stupnju krivnje ovisi <strong>za</strong>služuje li<br />
uopće počinitelj prijekor u obliku kazne (ako je djelo<br />
namjerno počinjeno uvijek se kažnjava, dok se <strong>za</strong><br />
nehajno počinjenje ne kažnjava uvijek), kao i težina<br />
osude (<strong>za</strong> namjerno počinjenje djela predviđena je teža<br />
kazna nego <strong>za</strong> nehajno počinjenje istoga djela).<br />
Utvrđivanje počiniteljevih unutarnjih psihičkih procesa<br />
vrši se na temelju vanjskih okolnosti
• Namjera (dolus) ima dva oblika koja se razlikuju prema<br />
stupnju svijesti i volje: izravna namjera (dolus directus)<br />
kad je počinitelj bio svjestan svojega djela i htio njegovo<br />
počinjenje, te neizravna namjera (dolus eventualis) kad<br />
je počinitelj bio svjestan da može počiniti djelo, pa na to<br />
pristaje (čl. 44. KZ).<br />
• Namjera sadrži dva elementa podobna <strong>za</strong> stupnjevanje:<br />
svijest i volju. Svijest je intelektualna sastavnica koja mora<br />
obuhvaćati sve okolnosti iz <strong>za</strong>konskog opisa <strong>kaznenog</strong> djela<br />
(radnju, posljedicu, uzročnu vezu i druge okolnosti<br />
počinjenja). U sadržaju svijesti ne postoji razlika između<br />
izravne i neizravne namjere, jer počinitelj mora uvijek biti<br />
svjestan svih okolnosti djela. Ali, svijest se može<br />
stupnjevati, jer može se biti više ili manje siguran u<br />
izvjesnost nastupanja posljedice ili ta činjenica može biti i<br />
potpuno neizvjesna. Element volje pokazuje suglašavanje<br />
počinitelja s posljedicom njegovog djela, pa se također<br />
može stupnjevati ovisno o tome da li počinitelj posljedicu<br />
hoće ili je indiferentan prema njoj. Ovo razlikovanje<br />
stupnjeva intelektualnih i voluntativnih sastavnica krivnje<br />
poslužilo je <strong>za</strong>konodavcu da razlikuje i dvije vrste namjere.
• Nehaj (culpa) je lakši oblik krivnje <strong>za</strong> kojeg je, ako je<br />
predviđena kažnjivost, propisana blaža kazna (blaža<br />
vrsta ili manji posebni minimum odnosno maksimum<br />
kazne).Članak 45. KZ-a predviđa dvije vrste nehaja:<br />
svjesni nehaj i nesvjesni nehaj.<br />
• Svjesni nehaj (luxuria) postoji kad je počinitelj bio<br />
svjestan mogućnosti počinjenja djela, ali je<br />
lakomisleno smatrao da se to neće dogoditi ili<br />
da će to moći spriječiti.<br />
• Intelektualni element je <strong>za</strong>stupljen u svijesti počinitelja<br />
o mogućnosti nastupanja posljedice odnosno njegovom<br />
predviđanju posljedice kao moguće. Glede volje, ona<br />
ne postoji, ali je počinitelj olako smatrao da posljedica<br />
neće natupiti ili da će je on spriječiti (npr. vo<strong>za</strong>č se<br />
odluči na pretjecanje drugog vozila, te iako je svjestan<br />
da može naići vozilo iz suprotnog pravca, smatra da<br />
ono neće naići ili da će izbjeći nesreću ako se to<br />
dogodi). Svjesni nehaj ne sadrži volju (htijenje ni<br />
pristajanje) nego neopreznost ili samopouzdanje<br />
počinitelja.
• Nesvjesni nehaj (negligentia) je najblaži oblik krivnje<br />
i postoji kad počinitelj nije bio svjestan da može<br />
počiniti djelo, iako je prema okolnostima i<br />
prema svojim osobnim svojstvima bio dužan i<br />
mogao biti svjestan te mogućnosti. Značajka je<br />
nesvjesnog nehaja da nema ni elementa svjesti ni<br />
volje, već se radi o nemarnosti, neopreznosti ili<br />
nepažnji počinitelja.<br />
• Dužnost se procjenjuje objektivnim kriterijima ili<br />
okolnostima (utvrđenim standardima pažnje čovjeka<br />
koji vrši određenu djelatnost), a mogućnost<br />
subjektivnim kriterijima (osobnim piho-fizičkim<br />
svojstvima konkretnog počinitelja).<br />
• Nesvjesni nehaj pove<strong>za</strong>n je sa svim djelatnostima<br />
uvećanog rizika (npr. postupanja u prometu, industriji,<br />
zdravstvu, <strong>za</strong>štiti okoliša) u kojima se stvaraju i kriteriji<br />
ili standardi <strong>za</strong> ocjenu dužne pažnje (od prosječne do<br />
profesionalne pažnje odnosno pažnje uvećanog<br />
stupnja).
Svijest o protupravnosti<br />
• nužno je utvrditi je li počinitelj u konkretnom slučaju znao<br />
ili mogao znati da se ne ponaša onako kako društveni i<br />
pravni poredak <strong>za</strong>htijeva. Za krivnju nisu značajni osobni<br />
stavovi pojedinca, njegova osobna uvjerenja niti njegova<br />
subjektivna ocjena vlastitog čina<br />
• Kod većine <strong>za</strong>konskih opisa kaznenih djela (npr. silovanja,<br />
ubojstva, krađe i dr.) počinitelj je svjestan da radi nešto<br />
nedopušteno. Međutim, danas u uvjetima u kojima je<br />
kazneno pravo “pokrilo” gotovo sva područja društvenog<br />
života, moguće je da počinitelj <strong>za</strong>ista nije znao niti je<br />
mogao znati da radi nešto nedopušteno. Stoga je bilo<br />
potrebno napustiti fikciju da svi građani poznaju sve<br />
pravne norme, te kao element krivnje izdvojiti poseban i<br />
samostalni element - svijest o protupravnosti djela. Prema<br />
tome, nema krivnje ako počinitelj nije znao niti je mogao<br />
znati da ono što radi nije dopušteno odnosno ako je<br />
postupao u dobroj vjeri (bona fide) da ne čini nikakvo zlo
• Pri utvrđivanju ovog elementa krivnje sudska<br />
praksa u većini slučajeva ne bi trebala imati<br />
nikakvih poteškoća, jer tko zna da usmrćuje<br />
drugoga ili da oduzima tuđu stvar istovremeno zna<br />
da radi nešto što ne smije raditi (iako ne mora znati<br />
propise koji to <strong>za</strong>branjuju). Kod najvećeg broja<br />
“klasičnih” kaznenih djela (onih koja su prema<br />
općoj svijesti i savjesti štetna i opasna <strong>za</strong> temelje<br />
<strong>za</strong>jedničkog života) može se pretpostaviti<br />
počiniteljeva svijest o protupravnosti djela bez<br />
posebnog utvrđivanja, ali ako se pojavi sumnja da<br />
počinitelj nije bio svjestan protupravnosti svoga<br />
djela, sud mora doka<strong>za</strong>ti postojanje svijesti.<br />
Također, postoje i kaznena djela koja se još uvijek<br />
nisu tako ukorijenila u opću svijest i moral, te je<br />
kod njih poznavanje <strong>prava</strong> nužna pretpostavka <strong>za</strong><br />
ocjenu jesu li nedopuštena.
SUDIONIŠTVO<br />
• Pojam i oblici sudioništva (nužno i<br />
dragovoljno sudioništvo)<br />
• Pojedinačni počinitelj (posredni<br />
počinitelj, supočiniteljstvo)<br />
•Oblici sudioništva u užem smislu:<br />
poticanje i pomaganje.<br />
•Granice odgovornosti i kažnjavanja<br />
sudionika
Pojam i oblici sudioništva (nužno i<br />
dragovoljno sudioništvo)<br />
• Pojam: sudioništvo (concursus plurium ad delictum)<br />
postoji kada više osoba sudjeluje u počinjenju jednog<br />
<strong>kaznenog</strong> djela pri čemu te osobe mogu imati različite<br />
uloge. Sudjelovanje više osoba može biti nužno i<br />
dragovoljno.<br />
• Nužno sudioništvo: kod kaznenih djela kod kojih je<br />
prema prirodi stvari nužno sudjelov. više osoba odnosno<br />
već biće k.d. pretpostavlja sudjelovanje više osoba<br />
- konvergentni delikti: svi sudionici na isti način idu <strong>za</strong><br />
posti<strong>za</strong>njem istog cilja, npr. dogovor <strong>za</strong> počinjenje k.d.<br />
- divergentni delikti: različiti interesi sudionika npr.kod<br />
k. d. sudjelovanja u tučnjavi fizički se obračunava tri ili<br />
više osoba<br />
- delikti susretanja: sudionici imaju različite uloge, ali<br />
se njihovi interesi susreću npr. kod k.d. dvobračnosti<br />
nužno sudjeluju dvije osobe ili kod lihvarskog ugovora
• Dragovoljno sudioništvo: više osoba dragovoljno se<br />
odlučuje na <strong>za</strong>jedničko počinjenje <strong>kaznenog</strong> djela - vrlo<br />
opasan oblik kriminaliteta koji teže ugrožava društvo od<br />
kriminaliteta pojedinca, u temeljima globaliziranog<br />
organiziranog kriminaliteta stoji dragovoljno sudioništvo.<br />
• Pretpostavka dragovoljnog sudioništva: istodobno<br />
postojanje subjektivne i objektivne veze između<br />
sudionika<br />
- subjektivna ve<strong>za</strong>: svi sudionici imaju svijest o<br />
<strong>za</strong>jedničkom djelovanju s drugim osobama<br />
- objektivna ve<strong>za</strong>: kazneno djelo rezultat je djelatnosti<br />
svih sudionika (svaki sudionik je poduzeo određenu radnju<br />
kojom je suuzrokovao nastupanje posljedice)<br />
• Primjer: počinjenje <strong>kaznenog</strong> djela teške krađe<br />
provaljivanjem u kojem jedna osoba obija bravu, druga<br />
ulazi u prostoriju i oduzima tuđe pokretne stvari, treća<br />
čeka u automobilu da bi preuzela plijen. Četvrta osoba je<br />
nagovorila prve tri da počine provalnu krađu, dok je peta<br />
osoba nabavila alat <strong>za</strong> obijanje brave
• sve su navedene osobe svjesne da<br />
<strong>za</strong>jednički sudjeluju u počinjenju<br />
<strong>kaznenog</strong> djela koje je rezultat radnji<br />
svih sudionika. Međutim, vrlo su različite<br />
uloge koje osobe mogu imati u počinjenju<br />
djela, pa je i njihov doprinos različit<br />
• utvrđivanje uloge ili određivanje oblika<br />
sudioništva vrlo je značajno zbog<br />
kažnjavanja sudionika<br />
• dva modela rješavanja pitanja uloga ili<br />
oblika: ekstenzivni i restriktivni pojam<br />
počiniteljstva
Pojam jedinstvenog počinitelja<br />
(ekstenzivni pojam)<br />
• Austrijski KZ “Tretman svih sudionika kao<br />
počinitelja“ prihvaća pojam jedinstvenog<br />
počinitelja: ne razlikuje počinitelje i sudionike<br />
– sve osobe koje daju neki kau<strong>za</strong>lni doprinos<br />
počinjenju djela smatraju se počiniteljima. Pri<br />
tome se razlikuje:<br />
1. neposredni počinitelj<br />
2. počinitelj navođenjem (poticatelj)<br />
3. počinitelj pridonošenjem (pomagatelj)<br />
- <strong>za</strong> sve njih vrijedi isti kazneni okvir iz<br />
norme posebnog dijela <strong>kaznenog</strong> <strong>za</strong>kona jer<br />
svi doprinosi jednako vrijede
Dualistički model (restriktivni pojam<br />
počinitelja)<br />
• prihvaćen u njemačkom kaznenom pravu - dvije<br />
temeljne skupine:<br />
• počinitelj: onaj tko osobno sudjeluje u<br />
počinjenju djela<br />
• sudionici: sve ostale osobe koje na drugi<br />
način pridonose počinjenju djela – poticatelj<br />
i pomagatelj<br />
• sudionici se ne mogu kazniti normom posebnog<br />
dijela koja se odnosi samo na počinitelja, pa su<br />
nužne odredbe općeg dijela o kažnjivosti<br />
poticanja i pomaganja<br />
• u primjeru: prve tri osobe su supočinitelji,<br />
četvrta osoba je poticatelj, dok je peta osoba<br />
pomagatelj
Dualistički model hrvatskog KZ<br />
• oblici sudioništva su: supočiniteljstvo, poticanje i<br />
pomaganje (čl. 35. st. 2. KZ-a: “Sudionici u počinjenju<br />
<strong>kaznenog</strong> djela su: supočinitelji, poticatelj i<br />
pomagatelj.”). To je sudioništvo u širem smislu<br />
• poticanje i pomaganje su sudioništvo u užem<br />
smislu (suučesništvo), jer poticatelj i pomagatelj ne<br />
čine kazneno djelo već svojim doprinosom sudjeluju u<br />
kaznenom djelu druge osobe<br />
• KZ razlikuje pojedinačnog počinitelja <strong>kaznenog</strong> djela i<br />
sudionika: ako osoba sama čini kazneno djelo<br />
pojedinačni počinitelj se smatra samostalnim<br />
počiniteljem, a ako pojedinačni počinitelj ima<br />
poticatelja ili pomagatelja on se naziva glavnim<br />
počiniteljem.<br />
• polazna točka <strong>za</strong> razlikovanje svih učesnika u istom djelu<br />
na počinitelje i sudionike je upravo pojam počiniteljstva.
Pojedinačni počinitelj<br />
• “Pojedinačni počinitelj <strong>kaznenog</strong> djela je osoba<br />
koja vlastitim činjenjem ili nečinjenjem ili<br />
posredstvom druge osobe počini kazneno djelo.”<br />
(čl. 35. st. 1.)<br />
• neposredno ili posredno poduzimanje<br />
radnje počinjenja u smislu ostvarenja bića<br />
<strong>kaznenog</strong> djela je primarna i bitna materijalna<br />
oznaka počiniteljstva<br />
• Kazneni <strong>za</strong>kon prihvaća uži ili restriktivni<br />
pojam počinitelja: samo ona osoba koja je<br />
sama ili preko druge osobe počinila onu<br />
radnju koja je u <strong>za</strong>konu određena kao<br />
radnja počinjenja, dok su sve ostale osobe<br />
sudionici odnosno poticatelji i pomagatelji
Posredni počinitelj<br />
• Kazneni <strong>za</strong>kon uvodi pravnu figuru posrednog<br />
počinitelja koji ne ostvaruje sam kazneno djelo, već<br />
se koristi drugom osobom kao sredstvom<br />
(oruđem) kao neposrednim počiniteljem <strong>za</strong> ostvarenje<br />
svoje kriminalne namjere: druga osoba je samo<br />
sredstvo u njegovim rukama (primjer: naredi 5-<br />
godišnjem djetetu da donese tuđu stvar, dijete je samo<br />
sredstvo dok je on počinitelj krađe)<br />
• bitni momenat <strong>za</strong> postojanje posrednog počinitelja koji<br />
djeluje iz po<strong>za</strong>dine je iskorištavanje vlasti nad<br />
drugim.<br />
• ovakav specifičan odnos dviju osoba nije moguće<br />
tretirati ni kao supočiniteljstvo (jer nedostaje svijest i<br />
volja o <strong>za</strong>jedničkom počinjenju djela) niti kao<br />
sudioništvo (jer sudionici samo sudjeluju u djelu druge<br />
osobe). Zbog toga se posredni počinitelj smatra<br />
počiniteljem djela
• počinjenje <strong>kaznenog</strong> djela po drugoj osobi može se<br />
pojaviti u nekoliko slučajeva:<br />
a) kad sredstvo ne ostvaruje obilježja <strong>kaznenog</strong><br />
djela (npr. počinitelj koristi <strong>za</strong>bludu žrtve ili je prisiljava<br />
da se sama ozlijedi ili usmrti: navede žrtvu da dodirne<br />
električni vod pod naponom – posredni je počinitelj<br />
ubojstva)<br />
b) slučaj tzv. neslobodnog sredstva – kad neposredni<br />
počinitelj djeluje u krajnjoj nuždi (npr. pod prisilom<br />
posrednog počinitelja koji pištoljem prijeti liječniku da<br />
izvrši protu<strong>prava</strong>n prekid trudnoće, ili čuvar logora je<br />
posredni počinitelj koji je prisilio jednog <strong>za</strong>točenika da<br />
ubije drugoga i ovaj je to u krajnjoj nuždi i počinio)<br />
c) kada neposredno djelujući (sredstvo) ne postupa s<br />
namjerom npr. u <strong>za</strong>bludi je o biću <strong>kaznenog</strong> djela (npr.<br />
gazda koji je svoju neuku kućnu pomoćnicu, koja nije<br />
znala da je novac krivotvoren, poslao na tržnicu da<br />
proda 10 krivotvorenih novčanica posredni je počinitelj<br />
k.d. krivotvorenja novca)
d) kad je sredstvo nesposobno <strong>za</strong> krivnju (neubrojiva<br />
osoba, dijete i sl.)<br />
e) kad sredstvo nema osobno svojstvo koje se traži po<br />
biću djela tzv. “dolozno sredstvo bez potrebne<br />
kvalifikacije” (npr. službena osoba <strong>za</strong>moli drugu osobu<br />
koja nema taj status da unese neke neistinite podatke u<br />
službenu ispravu i počini kazneno djelo krivotvorenja<br />
službene isprave – premda sredstvo postupa s namjerom<br />
ne može biti počinitelj nego samo pomagatelj jer nema<br />
svojstvo službene osobe dok je službena osoba posredni<br />
počinitelj)<br />
f) kad se počinitelj koristi organiziranim aparatom moći<br />
– počinitelj <strong>za</strong> pisaćim stolom – njemački Savezni sud<br />
1994. g. osudio je kao posredne počinitelje članove<br />
Nacionalnog vijeća obrane bivšeg DDR-a <strong>za</strong> ubojstva koja<br />
su po njihovom nalogu počinili graničari
Supočiniteljstvo<br />
• Čl. 35. st. 3. KZ-a: supočinitelji <strong>kaznenog</strong><br />
djela su dvije ili više osoba koje na temelju<br />
<strong>za</strong>jedničke odluke počine kazneno djelo tako<br />
da svaka od njih sudjeluje u počinjenju<br />
(tzv.supočiniteljstvo u užem smislu) ili na drugi<br />
način bitno pridonosi počinjenju <strong>kaznenog</strong><br />
djela (supočiniteljstvo u širem smislu)<br />
• Bitan uvjet supočiniteljstva je <strong>za</strong>jedničko<br />
počinjenje djela koje se može ostvariti ili<br />
sudjelovanjem u radnji počinjenja ili<br />
poduzimanjem neke druge djelatnosti koja je<br />
izvan bića djela
• Koja je to druga radnja koja je po značenju jednaka<br />
radnji počinjenja?<br />
• čl. 35. st. 4. KZ: poticatelj i pomagatelj su oni sudionici<br />
koji ne vladaju počinjenjem <strong>kaznenog</strong> djela<br />
• <strong>za</strong>ključak da su supočinitelji sve osobe koje i na drugi<br />
način, a ne samo radnjom počinjenja, vladaju djelom<br />
(teorija vlasti nad djelom)<br />
• <strong>za</strong>jednička funkcionalna vlast nad djelom uključuje<br />
<strong>za</strong>jedničku odluku o počinjenju djela te <strong>za</strong>jedničko<br />
počinjenje (objektivni doprinos svakog supočinitelja<br />
predstavlja bitni dio ostvarenja plana o kojemu ovisi<br />
samo počinjenje)<br />
• stoga, nije svaka djelatnost izvan radnje počinjenja<br />
samo <strong>za</strong>to što je poduzeta u sklopu plana izjednačena s<br />
radnjom počinjenja - to je samo ona djelatnost s<br />
kojom se upravlja procesom počinjenja djela<br />
(tzv.efektivna vlast)
• tko je tko od više sudionika u ostvarenju istoga djela<br />
vrlo je složeno u teoriji <strong>kaznenog</strong> <strong>prava</strong><br />
• odredbe Općeg dijela KZ upućuju na polazni kriterij<br />
diferenciranja - <strong>za</strong>konsko biće <strong>kaznenog</strong> djela<br />
• onaj tko je stvarno realizirao djelo iz tog bića je<br />
počinitelj, dok je sudionik (poticatelj ili pomgatelj)<br />
onaj tko je tome samo pridonio<br />
• postoji teorijski sukob između dva stajališta: je li<br />
odlučujući kriterij razlikovanja sudionika utemeljen na<br />
p<strong>odjel</strong>i rada ili na vlasti nad djelom<br />
• teorija p<strong>odjel</strong>e rada može dovesti do značajnog<br />
sužavanja pojma poticatelja i pomagatelja, jer bilo<br />
koja radnja poduzeta u vrijeme počinjenja djela i u okviru<br />
dogovora o <strong>za</strong>jedničkom počinjenju učesnika čini<br />
(su)počiniteljem (npr.u slučaju grupe koja je planirala i<br />
počinila provalnu krađu u kojoj je jedna osoba nabavila<br />
oruđe <strong>za</strong> provaljivanje, druga je čuvala stražu, a treća je<br />
sama počinila krađu, sve bi osobe bile supočinitelji)
• u nas prihvaćena teorija vlasti nad djelom<br />
odlučujućim kriterijem razlikovanja<br />
(su)počinitelja i poticatelja ili pomagatelja drži<br />
stvarno objektivno značenje radnje<br />
• poticatelj i pomagatelj nikada ne upravljaju<br />
procesom počinjenja djela<br />
• neposredni počinitelj: ima izravnu vlast nad<br />
djelom,<br />
• posredni počinitelj: ima vlast nad drugom<br />
osobom,<br />
• supočinitelj: ima funkcionalnu vlast<br />
• vrlo važnu ulogu može imati i ona osoba koja<br />
sama ne poduzima radnju počinjenja, npr. vođa<br />
grupe koji na mjestu počinjenja rukovodi akcijom<br />
ostvarenja djela
• supočinitelj može biti samo onaj tko može biti<br />
počinitelj djela tj. mora imati sva potrebna<br />
svojstva kao i individualni počinitelj - u kaznenim<br />
djelima sa specijalnim subjektom (delicta<br />
propria) supočinitelj može biti samo ona osoba<br />
koja ima posebno svojstvo koje <strong>za</strong>konsko biće<br />
djela traži <strong>za</strong> počinitelja<br />
• kod složenih kaznenih djela supočinitelj je onaj<br />
tko je poduzeo i samo jednu od radnji<br />
obuhvaćenih u <strong>za</strong>konskom biću<br />
• naknadno ili sukcesivno supočiniteljstvo -<br />
slučaj kada se jednom počinitelju dok poduzima<br />
radnju počinjenja, a prije dovršenja djela,<br />
priključi drugi supočinitelj
Oblici sudioništva<br />
• Sudionicima u užem smislu riječi ili<br />
suučesnicima u hrvatskom kaznenom pravu<br />
smatraju se poticatelj i pomagatelj (čl. 35.<br />
st. 4. KZ-a). Oni svojim ponašanjem pridonose<br />
počinjenju tuđega djela, postupaju cum animo<br />
socii. Pretpostavke <strong>za</strong> postojanje suučesništva<br />
su: postojanje glavnog počinitelja djela,<br />
uzročna ve<strong>za</strong> između radnje poticanja ili<br />
pomaganja i počinjenog djela, te krivnja<br />
poticatelja ili pomagatelja.
• Sudioništvo u užem smislu pretpostavlja<br />
postojanje djela glavnog počinitelja o kojemu<br />
ovisi, pa je u hrvatskom kaznenom pravu<br />
prihvaćen tzv. akcesorni sustav koji <strong>za</strong>htijeva<br />
da je počinitelj svojom djelatnošću na<br />
protu<strong>prava</strong>n način ušao u kažnjivu zonu,<br />
tj. da je djelo dovršio ili pokušao. Pri tome,<br />
kažnjivost poticatelja i pomagatelja ne ovisi o<br />
kažnjivosti glavnog počinitelja (limitirani ili<br />
ograničeni akcesorni sustav)<br />
• sudioništvo u načelu pretpostavlja namjerno<br />
djelo glavnog počinitelja, ali prihvaćena teorija<br />
limitirane akcesornosti omogućava postojanje<br />
sudioništva i onda kada počinitelj nehajno<br />
počini djelo
Poticanje<br />
• namjerno suuzrokovanje <strong>za</strong>branjene posljedice na način<br />
da se stvara ili učvršćuje odluka o počinjenju<br />
<strong>kaznenog</strong> djela kod druge osobe.<br />
• neposredno i posredno p. - potiće se neku drugu<br />
osobu da ona potakne glavnog počinitelja (poticanje na<br />
poticanje)<br />
• radnja poticanja može biti svaka radnja koja može<br />
utjecati na stvaranje odluke (npr. nagovaranje, molba,<br />
obećanje, savjetovanje i sl.)<br />
• poticanje se mora odnositi na određenu osobu, s time<br />
da može biti upravljeno i na određeni širi krug osoba<br />
(npr. na nekom skupu gdje se osobe vremenski i<br />
prostorno mogu odrediti ), ali neće se raditi o poticanju<br />
kao obliku suudioništva ako se odnosilo na potpuno<br />
neograničeni krug osoba (npr. poticanje putem tiska)<br />
• poticanje mora biti upravljeno na počinjenje<br />
određenog <strong>kaznenog</strong> djela
• poticatelj odgovara samo ako je postupao namjerno<br />
(moguće je i nehajno poticanje, ali je kaznenopravno<br />
irelevantno)<br />
Čl. 37. (1) Tko drugoga s namjerom potakne na<br />
počinjenje <strong>kaznenog</strong> djela kaznit će se kao da ga je sam<br />
počinio.<br />
• s obzirom da radnja poticanja ima dvostruki cilj, tako i<br />
poticateljeva namjera ima dvostruki sadržaj:<br />
a) poticatelj hoće ili pristaje na to da kod poticanog (gl.<br />
počinitelja) stvori ili učvrsti odluku o počinjenju<br />
kazneneog djela (tzv. psihička posljedica poticanja),<br />
b) poticatelj hoće ili pristaje da gl. počinitelj i počini<br />
kazneno djelo (tzv. materijalna posljedica poticanja)<br />
• poticatelj, kao i gl. počinitelj, mora biti svjestan svih<br />
obilježja <strong>kaznenog</strong> djela (npr. neće se smatrati<br />
poticateljem kod <strong>kaznenog</strong> djela rodoskrvnuća osoba<br />
koja potiće prijatelja da počini spolni odnošaj s osobom<br />
<strong>za</strong> koju ne zna da je sestra njegovog prijatelja, jer je<br />
krvno srodstvo obilježje ovoga djela)
• teorija akcesornosti: poticanje je kažnjivo ako je glavni<br />
počinitelj “ušao” u kažnjivu zonu (već kažnjivim<br />
pripremanjem, kažnjivim pokušajem ili dovršenim djelom)<br />
i ako je radnja protupravna<br />
• iznimka kojom KZ prihvaća teoriju o samostalnoj prirodi<br />
suučesništva (principalna teorija) prema kojoj postoji<br />
kažnjivost poticatelja iako glavni počinitelj nije poduzeo<br />
ništa kažnjivo: neuspjelo poticanje: Tko drugoga s<br />
namjerom potakne na počinjenje <strong>kaznenog</strong> djela <strong>za</strong> koje<br />
je pokušaj kažnjiv, a djelo ne bude niti pokušano, kaznit<br />
će se kao <strong>za</strong> pokušaj toga <strong>kaznenog</strong>a djela.<br />
• neuspjelo poticanje: radnja poticanja je poduzeta, ali<br />
poticani nije ušao u kažnjivu zonu (npr. poticatelj nije<br />
uspio stvoriti odluku kod poticanog, dakle izostala je<br />
psihička posljedica poticanja, ili ako je izostala materijalna<br />
posljedica poticanja jer je poticani stvorio odluku o<br />
počinjenju <strong>kaznenog</strong> djela, ali nije uspio dovršiti niti<br />
pokušati počinjenje <strong>kaznenog</strong> djela)<br />
• neuspjeli poticatelj se kažnjava samostalno, premda ne<br />
postoje glavni počinitelj i njegovo kazneno djelo
Pomaganje<br />
• namjerno pridonošenje počinjenju tuđeg <strong>kaznenog</strong><br />
djela. Pomagatelj olakšava počinjenje djela osobi koja je<br />
već stvorila odluku da počini djelo - Čl. 38. (1) Tko<br />
drugome s namjerom pomogne u počinjenju <strong>kaznenog</strong><br />
djela kaznit će se kao da ga je sam počinio, a može se i<br />
blaže kazniti.<br />
• radnja pomaganja je u pravilu činjenje, ali moguće je i<br />
nečinjenje (npr. čuvar skladišta prema prethodnom<br />
dogovoru <strong>za</strong>spe).<br />
• fizičko pomaganje (npr. stavljanje počinitelju na<br />
raspolaganje sredstava <strong>za</strong> počinjenje <strong>kaznenog</strong> djela,<br />
uklanjanje prepreka i sl.)<br />
• psihičko p. (npr. davanje savjeta ili uputa kako da se<br />
počini kazneno djelo, unaprijed obećano prikrivanje<br />
<strong>kaznenog</strong> djela, počinitelja, tragova ili predmeta<br />
pribavljenih kaznenim djelom i sl.)<br />
• neposredno i posredno p. (osoba A izradi oružje i preda<br />
ga osobi B da bi ona pomogla osobi C)
• pomaganje je moguće samo prije ili tijekom<br />
počinjenja <strong>kaznenog</strong> djela<br />
• izuzetak je slučaj u kojem pomagatelj djeluje poslije<br />
počinjenja <strong>kaznenog</strong> djela (npr. prikriva počinitelja) a<br />
unaprijed je tu pomoć obećao<br />
• unaprijed obećana pomoć smatra se vrstom pomaganja<br />
odredbom čl. 38. st. 2. KZ-a: “Pomaganjem se smatra<br />
osobito: davanje savjeta ili uputa kako da se počini<br />
kazneno djelo, stavljanje počinitelju na raspolaganje<br />
sredstava <strong>za</strong> počinjenje <strong>kaznenog</strong> djela te unaprijed<br />
obećano prikrivanje <strong>kaznenog</strong> djela, počinitelja, sredstava<br />
kojima je djelo počinjeno, tragova <strong>kaznenog</strong> djela ili<br />
predmeta pribavljenih kaznenim djelom.”<br />
• ako se radi o pomoći poslije počinjenja <strong>kaznenog</strong> djela<br />
koja nije unaprijed obećana, postoji tzv. pogodovanje ili<br />
doticaj s kaznenim djelom koje ne spada u sudioništvo<br />
nego je samostalno kazneno djelo predviđeno čl. 301. KZa.<br />
• pomagatelj odgovara ako je postupao namjerno, dok<br />
nehajno pomaganje nije kažnjivo.
Granice odgovornosti i<br />
kažnjavanja sudionika<br />
• <strong>za</strong>jednička odredba: čl. 36. KZ-a<br />
• svi supočinitelji odgovaraju u skladu sa svojom<br />
namjerom ili nehajom<br />
• poticatelj i pomagatelj odgovaraju u skladu sa<br />
svojom namjerom<br />
• supočinitelj neće odgovarati <strong>za</strong> kvantitativni<br />
(ostvarenje različitih oblika istog osnovnog djela) ili<br />
kvalitativni (ostvarenje bitno različitog od<br />
dogovorenog) eksces drugoga supočinitelja, jer to nije<br />
bilo obuhvaćeno njegovom namjerom (sporazumom o<br />
djelu kao <strong>za</strong>jedničkom odlukom s bitnim sadržajem<br />
planiranog <strong>kaznenog</strong> djela)
• poticatelj i pomagatelj odgovaraju u granicama<br />
svoje krivnje (namjere), pri čemu oni ne moraju<br />
znati sve pojedinosti, detalje djela (kao što su<br />
mjesto, vrijeme, način i dr.): njihova namjera ne<br />
mora biti isto tako konkretizirana kao namjera<br />
samoga počinitelja, ali se mora podudarati u<br />
bitnom sadržaju, zbog mogućih slučajeva<br />
ekscesa, te je stoga potrebno točno utvrditi na<br />
što se ona odnosila.<br />
• eksces predstavlja relevantno neslaganje između<br />
namjere počinitelja i namjere sudionika
• poticatelj se kažnjava kao da je djelo sam počinio<br />
(on je idejni <strong>za</strong>četnik ili autor djela)<br />
• pomagatelj se može blaže kazniti - najlakši oblik<br />
sudioništva - fakultativan razlog (temelj) <strong>za</strong><br />
ublažavanje kazne<br />
• poticatelj i pomagatelj odgovaraju samo u okviru<br />
stadija ostvarenja djela do kojega je došao glavni<br />
počinitelj<br />
• utjecaj strogo osobnih okolnosti zbog kojih <strong>za</strong>kon<br />
isključuje krivnju, dozvoljava oslobođenje od<br />
kazne ili ublažavanje kazne uzimaju se u obzir samo<br />
onom počinitelju ili sudioniku kod kojega te<br />
okolnosti postoje (npr. jedan od sudionika je<br />
maloljetna osoba, neubrojiva osoba ili smanjeno ubrojiva<br />
i dr)<br />
• svaki sudionik (supočinitelj, poticatelj ili pomagatelj)<br />
koji dragovoljno spriječi počinjenje <strong>kaznenog</strong> djela<br />
može se osloboditi od kazne
• kažnjavanje <strong>za</strong> tzv. neuspjelo poticanje kao namjerno<br />
poticanje na počinjenje <strong>kaznenog</strong> djela <strong>za</strong> koje je<br />
pokušaj kažnjiv, a djelo ne bude niti pokušano -<br />
radi se o pokušaju poticanja, pa će se neuspjeli<br />
poticatelj kazniti kao <strong>za</strong> pokušaj <strong>kaznenog</strong>a djela na koje<br />
se poticanje odnosilo (što znači da se može i blaže kazniti).<br />
• kako kazniti osobu koja je u počinjenju djela sudjelovala s<br />
više različitih uloga, npr. najprije je potaknula druge<br />
osobe na počinjenje <strong>kaznenog</strong> djela, <strong>za</strong>tim je nabavila<br />
sredstva <strong>za</strong> počinjenje djela, te na kraju <strong>za</strong>jedno s ostalima<br />
poduzela radnju počinjenja - ista je osoba bila poticatelj,<br />
pomagatelj i supočinitelj: nema stjecaja oblika<br />
sudioništva, pa će ova osoba odgovarati samo <strong>za</strong><br />
supočiniteljstvo<br />
• pravilo: teži oblik sudioništva isključuje lakše oblike<br />
- počiniteljstvo isključuje kažnjivost <strong>za</strong> sve ostale oblike<br />
sudjelovanja u počinjenju djela, dok poticanje isključuje<br />
kažnjavanje <strong>za</strong> pomaganje
Kaznenopravne sankcije<br />
• Pojam i vrste kaznenopravnih sankcija<br />
• značajka bilo koje pravne sankcije → i<strong>za</strong> nje uvijek<br />
stoji državna prinuda odnosno represija<br />
• primjena kaznenopravne sankcije ne ovisi o osobi<br />
koja je počinjenim kaznenim djelom oštećena, ona<br />
se uvijek primjenjuje u interesu <strong>za</strong>jednice, a ne u<br />
interesu pojedinca<br />
• kaznenopravna sankcija predstavlja oduzimanje<br />
ili ograničavanje nekog <strong>prava</strong> osobi prema kojoj<br />
se primjenjuje (npr. oduzimanje slobode, imovine i<br />
sl.). Zbog toga je sustav sankcija vrlo važno pitanje<br />
<strong>kaznenog</strong> <strong>prava</strong> jedne države
• karakteristike kaznenopravne sankcije:<br />
• prinudne mjere kojima je cilj sprečavanje<br />
kriminaliteta ili <strong>za</strong>štita društva od kriminala<br />
• premda im to nije cilj, predstavljaju <strong>za</strong>pravo<br />
određeno zlo <strong>za</strong> počinitelja (čl. 7. KZ-a)<br />
• mjere određene samo <strong>za</strong>konom u skladu s<br />
načelom <strong>za</strong>konitosti djela i kaznenopravne sankcije<br />
(čl. 2. st. 1. KZ-a)<br />
• mjere koje se primjenjuju samo prema<br />
počiniteljima kaznenih djela (nulla poena sine<br />
crimen) koji su krivi (nulla poena sine culpa)<br />
• mjere koje može izricati samo sud na temelju<br />
provedenog postupka koji je određen <strong>za</strong>konom<br />
• mjere kod kojih je <strong>za</strong>konom određeno trajanje<br />
njihove primjene, te se nijedna kaznenopravna<br />
sankcija ne može propisati i primijeniti na<br />
neodređeno vrijeme (čl. 5. st. 2. KZ-a)
• vrste kaznenopravnih sankcija koje se mogu propisati i<br />
primijenjiti prema počinitelju u hrvatskom kaznenom<br />
<strong>za</strong>konodavstvu su: kazne, mjere upozorenja (sudska<br />
opomena i uvjetna osuda), sigurnosne mjere i<br />
odgojne mjere (čl. 5. st. 1. KZ-a)<br />
• opća svrha propisivanja i primjene kaznenopravnih<br />
sankcija: da svi građani poštuju pravni sustav i da nitko<br />
ne počini kazneno djelo, te da se počinitelji kaznenih<br />
djela ubuduće tako ponašaju.<br />
• s obzirom na značaj <strong>temeljni</strong>h ljudskih sloboda i <strong>prava</strong>,<br />
<strong>za</strong>konom je proklamirano i načelo ograničenja u<br />
propisivanju sadržaja kaznenopravnih sankcija i<br />
njihovoj primjeni: “Određujući sadržaj kaznenopravnih<br />
sankcija i način njihove primjene, počinitelju <strong>kaznenog</strong><br />
djela mogu se ograničiti njegove slobode i <strong>prava</strong> samo u<br />
mjeri koja odgovara vrsti kaznenopravne sankcije i<br />
njezinoj posebnoj svrsi određenoj <strong>za</strong>konom, bez<br />
prouzročenja tjelesnih bolova ili duševnih patnji,<br />
nečovječnog postupanja ili ponižavajućeg odnosa, uz<br />
poštovanje ljudskog dostojanstva i osobnosti.”
Kazne i kažnjavanje<br />
• Pojam i svrha kazne (apsolutne, relativne i<br />
mješovite teorije)<br />
• Sustav kazni (glavne i sporedne kazne): novčana<br />
kazna, kazna <strong>za</strong>tvora (<strong>za</strong>tvor i kazna dugotrajnog<br />
<strong>za</strong>tvora), <strong>za</strong>mjena kazne <strong>za</strong>tvora (kratkotrajne<br />
kazne <strong>za</strong>tvora, rad <strong>za</strong> opće dobro na slobodi), uvjetni<br />
otpust<br />
• Pojam i vrste odmjeravanja kazne (<strong>za</strong>konsko i<br />
sudsko odmjeravanje). Sudsko odmjeravanje<br />
kazne: opće pravilo o odmjeravanju kazne (olakotne i<br />
otegotne okolnosti), ublažavanje kazne (ograničeno<br />
i neograničeno), oslobođenje od kazne,<br />
odmjeravanje kazne <strong>za</strong> stjecaj kaznenih djela<br />
(jedinstvena kazna i metode njenog izricanja:<br />
kumulacija, apsorpcija i asperacija), odmjeravanje<br />
kazne osuđenoj osobi
Značajke kazni<br />
• kazna mora imati sljedeće karakteristike:<br />
→ mora biti osobna tj. mora pogađati samo<br />
počinitelja (međutim, svaka kazna posredno<br />
pogađa i druge osobe)<br />
→ mora biti razmjerna tj. odgovarati stupnju<br />
krivnje, vrsti i težini djela<br />
→ mora biti djeljiva tj. takva da se može<br />
dozirati prema količini<br />
→ mora biti opoziva ili popravljiva<br />
→ mora biti humana ili čovječna tj. ne smije<br />
i<strong>za</strong>zivati patnje
KAŽNJAVANJE PRAVNIH OSOBA<br />
• Zašto kažnjavanje pravnih osoba <strong>za</strong> kaznena djela?<br />
• mnoga područja svakodnevnog života pod utjecajem su<br />
određenih djelatnosti pravnih osoba koje nam nabavljaju<br />
hranu, vodu i osiguravaju osnovne životne potrebe -<br />
osiguravaju opstanak i razvitak društva<br />
• pravne osobe nisu samo puka fikcija, doista postoje,<br />
<strong>za</strong>uzimaju značajnu ulogu unutar društvene organi<strong>za</strong>cije i<br />
sposobne su prouzročiti štetu jednako kao i čovjek<br />
• je li pravično i sukladno načelu jednakosti postupati<br />
prema pravnim osobama kao prema fizičkim i smatrati ih<br />
odgovornima <strong>za</strong> kaznena djela koja su počinjena u<br />
obavljanju njihove djelatnosti?<br />
• je li danas doista potrebno i nužno <strong>za</strong>htijevati od pravnih<br />
osoba da poštuju temeljne vrijednosti <strong>za</strong>štičene kaznenim<br />
pravom?
• tri razloga koja ukazuju na potrebu uvođenja kaznene<br />
odgovornosti pravnih osoba:<br />
1. očigledno je da su teški oblici gospodarskog<br />
kriminaliteta danas uglavnom posljedica djelovanja ne<br />
usamljenog pojedinca nego ni<strong>za</strong> osoba u trgovačkim<br />
društvima s težnjom ostvarivanja dobiti pod svaku<br />
cijenu (prema njemačkim izvorima oko 80% teškog<br />
gospodarskog kriminala počinjeno je unutar trgovačkih<br />
društava. Tržišna konkurencija tjera gospodarske<br />
subjekte na stjecanje profita, ne birajući sredstva, pa se<br />
različita kaznena djela - prijevare, pranje novca, utaje<br />
pore<strong>za</strong>, zlouporabe stečaja, djela na štetu potrošača i sl.<br />
mogu pripisati ne samo pojedincima nego i pravnoj<br />
osobi u čije su ime i <strong>za</strong> čiji račun počinjena<br />
2. tehnološki razvoj društva doveo je do počinjenja<br />
takvih kaznenih djela (npr. protiv okoliša) kod kojih je<br />
tzv. “zbiljski počinitelj” doista pravna osoba, a ne<br />
pojedinac (npr. radnik koji je u tvornici ispustio otpad u<br />
rijeku)
3. postoje i pravne osobe koje su ili osnovane radi<br />
činjenja kaznenih djela ili se nakon osnivanja pretežito<br />
bave kriminalnom djelatnošću - stjecanje ne<strong>za</strong>konite<br />
dobiti predstavlja osnovni pokretač kriminalnog<br />
djelovanja takvih pravnih osoba koje su <strong>za</strong>pravo samo<br />
fasada <strong>za</strong> pravu zločinačku organi<strong>za</strong>ciju - počinjeno<br />
kazneno djelo u korist pravne osobe nije samo izraz<br />
volje pojedinca nego je rezultat tzv. grupnog duha ili<br />
(kriminalne) kulture korporacije<br />
• u određenim slučajevima vrlo složenih struktura<br />
korporacija uopće se ne može identificirati pojedinac<br />
kao počinitelj djela<br />
• napuštanje načela societas delinquere non potest<br />
(pravna osoba ne može počiniti kazneno djelo)
Poredbeno stanje:<br />
• kaznena odgovornost pravnih osoba u angloameričkom<br />
sustavu common law poznata je gotovo dva stoljeća:<br />
• englesko kazneno <strong>za</strong>konodavstvo od XIX. stoljeća<br />
poznaje tzv. corporate criminal liability<br />
• u američkom pravu ova je odgovornost uvedena<br />
početkom XX. stoljeća<br />
• potreba kažnjavanja pravnih osoba prepoznata je već u<br />
Preporuci Vijeća Europe br. R (88) 18 od 20. listopada<br />
1988. (Liability of Enterprises Having Legal Personality<br />
for Offences Committed in the Exercise of their<br />
Activities) kojom se traži uvođenje odgovornosti<br />
poduzeća <strong>za</strong> kaznena djela počinjena u okviru njihove<br />
djelatnosti čak i onda kada kazneno djelo ne predstavlja<br />
predmet djelatnosti poduzeća
Obveze po međunarodnim dokumentima<br />
Vijeća Europe i Europske unije<br />
• Kaznenopravna konvencija o korupciji VE (Hrvatski<br />
Sabor potvrdio 27. rujna 2000.) u čl. 18. izričito<br />
obvezuje zemlje potpisnice da u svom <strong>za</strong>konodavstvu<br />
predvide odgovornost pravnih osoba <strong>za</strong> kaznena djela<br />
aktivnog podmićivanja, trgovanja utjecajem i pranja<br />
novca<br />
• Corpus Iuris (norme <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu financijskih interesa EU)<br />
predviđa odgovornost pravnih osoba <strong>za</strong> kaznena djela<br />
na štetu proračuna EU<br />
• Konvencija VE o kaznenopravnoj <strong>za</strong>štiti okoliša iz 1996.<br />
• Konvencija o <strong>za</strong>štiti financijskih interesa EU od 26.srpnja<br />
1995., Drugi Protokol Konvencije o <strong>za</strong>štiti financijskih<br />
interesa EU od 19. lipnja 1997., te tzv. Zelena knjiga o<br />
kaznenopravnoj <strong>za</strong>štiti financijskih interesa EU i<br />
osnivanju Europskog tužiteljstva
• sve više europskih država uvodi kažnjivost pravnih osoba<br />
donošenjem posebnih <strong>za</strong>kona ili uređenjem te odgovornosti<br />
unutar Kaznenog <strong>za</strong>kona<br />
• Nizozemska: prihvatila kažnjavanje pravnih osoba najprije<br />
samo <strong>za</strong> gospodarska kaznena djela posebnim <strong>za</strong>konom iz<br />
1951. godine, pa Kaznenim <strong>za</strong>konom iz 1976. proširila<br />
njihovu kažnjivost <strong>za</strong> sva kaznena djela<br />
• Francuska: samim Kaznenim <strong>za</strong>konom iz 1994. godine<br />
• Slovenija: najprije predvidjela kažnjivost pravnih osoba<br />
Kaznenim <strong>za</strong>konom iz 1994. godine, a posebni Zakon o<br />
kaznenoj odgovornosti pravnih osoba kojim je detaljno<br />
uredila tu odgovornost je donesen 1999. godine<br />
• kažnjivost pravnih osoba prihvaćaju i Švicarska, Finska,<br />
Švedska, Danska, Portugal, Norveška, Belgija i Mađarska<br />
• države kontinentalnog kruga zbog teorijskih problema koji<br />
proizlaze iz prihvaćenog koncepta krivnje oklijevaju s<br />
uvođenjem kažnjavanja pravnih osoba <strong>za</strong> kaznena djela -<br />
neke od njih predviđaju tzv. neizravne oblike kaznene<br />
odgovornosti pravnih osoba (npr. Njemačka od 1968.<br />
godine predviđa kažnjavanje pravnih osoba <strong>za</strong> prekršaje u<br />
osnovi kojih su kaznena djela koja <strong>za</strong> račun pravne osobe<br />
počine određene fizičke osobe)
Teorijski modeli krivnje pravne<br />
osobe<br />
• protivnici ideje kažnjavanja pravnih osoba kao osnovni<br />
argument istiću upravo nedostatak vlastite volje<br />
pravne osobe potrebne <strong>za</strong> krivnju<br />
• teorija identifikacije (model izvedene ili posuđene<br />
krivnje ili teorija alter ega) - tradicionalna metoda<br />
common law-a prema kojoj je kaznena odgovornost<br />
pravnih osoba postavljena na sljedeći način:<br />
- ako pojedinac koji u hijerarhijskoj strukturi pravne osobe<br />
ima ovlast donošenja odluka (metaforički predstavlja<br />
"volju” pravne osobe) počini kazneno djelo u korist<br />
pravne osobe, djelo (actus reus) i krivnja (mens rea)<br />
mogu se pripisati samoj pravnoj osobi. Pravna osoba se<br />
na taj način “identificira” s djelom i smatra izravno<br />
odgovornom <strong>za</strong> radnje tzv. “mozgova”<br />
- krivnja određene fizičke osobe koja čini djelo <strong>za</strong> račun<br />
pravne osobe postaje krivnja same pravne osobe, pa<br />
postoji paralelno individualna odgovornost i odgovornost<br />
pravne osobe
• teorija “kolektivnog znanja” ili cjeline, poznata u SAD-a<br />
kao teorija agregacije: kaznena odgovornost pravnih<br />
osoba temelji se na sastavljanju ili skupljanju svih<br />
djela i krivnja različitih fizičkih osoba koje su<br />
djelovale unutar pravne osobe - ako je činjenje ili<br />
nečinjenje više osoba <strong>za</strong>jednički dovelo do počinjenja k. d. i<br />
ako se psihički elementi svih sudionika mogu ubrojiti u<br />
krivnju, pravna osoba smatra se kazneno odgovornom - ova<br />
teorija sprječava pravnu osobu da “<strong>za</strong>kopa” svoju<br />
odgovornost duboko unutar njezine složene strukture u<br />
kojoj ne bi bilo moguće izdvojiti krivog pojedinca<br />
• teorija vikarijske odgovornosti ili “respondeat superior”:<br />
<strong>za</strong>stupljena u amer. pravu, proširuje kažnjivost pravne<br />
osobe na njenu odgovornost <strong>za</strong> postupke fizičke osobe<br />
na koju je prenijela svoje obveze. Pravna osoba<br />
odgovara <strong>za</strong> radnje bilo koje fizičke osobe (bilo kojeg<br />
namještenika, pa i sasvim podređenog) koja djeluje u<br />
okviru obve<strong>za</strong> svog radnog mjesta i <strong>za</strong> račun pravne osobe<br />
- uvijek se može smatrati odgovornom <strong>za</strong> k. d. koja počini<br />
njezin <strong>za</strong>poslenik u obavljanju svog posla - time se<br />
sprječava da pravne osobe prenošenjem ne<strong>za</strong>konitih<br />
djelatnosti na <strong>za</strong>poslenike izbjegnu kaznenu odgovornost
• teorija objektivne odgovornosti pravne osobe: <strong>za</strong><br />
kaznenu odgovornost dovoljno je da je pravna osoba<br />
prouzročila povredu ili ugrožavanje pravnog dobra –<br />
odustajanje od krivnje<br />
• teorija autonomne (vlastite) krivnje pravne osobe<br />
(Corporate Mens Rea): fikcija osobnosti pravnih entiteta<br />
pokazuje da ne postoji razlog zbog čega pravo ne bi<br />
istovremeno prihvatilo i fikciju krivnje pravne osobe -<br />
dapače pravo pitanje nije sadržano u tome je li teorija<br />
krivnje pravne osobe utemeljena na fikciji nego je li ona<br />
najbliža stvarnosti i percepciji pravne osobe. Zastupljena<br />
u SAD-a pod pojmom “corporate ethos standard” ili<br />
“strategic mens rea” u smislu ozračja ili politike<br />
korporacije koja dopušta ili čak ohrabruje počinjenje<br />
kaznenih djela.<br />
• novije teorije propusta menagmenta (odgovornost<br />
utemeljena na propustu u organi<strong>za</strong>ciji djelatnosti pravne<br />
osobe) i krivnje zbog propusta reakcije<br />
(odgovornost pravne osobe <strong>za</strong> propuštanje reakcije na<br />
počinjeno djelo od strane njenih <strong>za</strong>poslenika).
Zakon o odgovornosti<br />
pravnih osoba <strong>za</strong> kaznena<br />
djela (25.3.2004.)<br />
• sadrži pretpostavke kažnjivosti pravnih osoba <strong>za</strong><br />
kaznena djela i kaznenopravne sankcije koje se pravnim<br />
osobama mogu izreći (materijalnopravne odredbe)<br />
• sadrži odredbe o postupku <strong>za</strong> kaznena djela pravnih<br />
osoba (procesnopravne odredbe)<br />
• temeljno načelo, koje je omogućilo da tekst bude<br />
relativno kratak (svega 37 članaka), - načelo<br />
supsidijarne primjene općeg <strong>kaznenog</strong><br />
<strong>za</strong>konodavstva i na pravne osobe: posebno su<br />
uređena samo ona pitanja koja su specifična <strong>za</strong><br />
odgovornost pravnih osoba, dok se u svim ostalim<br />
pitanjima i na pravne osobe primjenjuju Kazneni <strong>za</strong>kon,<br />
Zakon o kaznenom postupku i Zakon o Uredu <strong>za</strong><br />
suzbijanje korupcije i organizira. kriminaliteta
Koje pravne osobe odgovaraju<br />
• <strong>za</strong> kaznena djela mogu odgovarati samo oni entiteti koji<br />
imaju svojstvo pravne osobe: Kaznenopravna<br />
konvencija o korupciji i Drugi Protokol Konvencije o<br />
<strong>za</strong>štiti financijskih interesa EU od 1997. sadrže istu<br />
definiciju pravne osobe kao svakog entiteta koji ima<br />
takav status prema nacionalnom <strong>za</strong>konodavstvu, osim<br />
država, državnih tijela ili međunarodnih organi<strong>za</strong>cija<br />
• pravnu osobnost prema hrvatskom pravu imaju<br />
trgovačka društva, ustanove, <strong>za</strong>druge, udruge, sindikati,<br />
političke stranke i dr. - društva koja nemaju status<br />
pravne osobe, a to su u hrvatskom pravnom sustavu<br />
samo tajno društvo, ortakluk i udruga koja nema<br />
svojstvo pravne osobe, ne mogu odgovarati <strong>za</strong> kaznena<br />
djela<br />
• strane pravne osobe izjednačene su s domaćim: pravne<br />
osobe u smislu ovoga Zakona su i strane osobe koje se<br />
po hrvatskom pravu smatraju pravnim osobama (čl. 1.<br />
st. 2.)
• čl. 6. predviđa isključenje odnosno ograničenje<br />
odgovornosti <strong>za</strong> neke pravne osobe:<br />
(1) Republika Hrvatska kao pravna osoba ne može<br />
se kazniti <strong>za</strong> kazneno djelo.<br />
(2) Jedinice lokalne i područne (regionalne)<br />
samouprave mogu se kazniti samo <strong>za</strong> kaznena<br />
djela koja nisu počinjena u izvršavanju javnih<br />
ovlasti.<br />
• ograničena odgovornost jedinica lokalne i područne<br />
(regionalne) samouprave samo kada se ne radi o<br />
kaznenim djelima počinjenim u izvršavanju javnih<br />
(državnih) ovlasti: te jedinice ne mogu odgovarati <strong>za</strong><br />
kaznena djela kada postupaju iure imperii, ali mogu kada<br />
postupaju iure gestionis, tj. kada se pojavljuju kao<br />
ravnopravni subjekti u trgovačkom poslovanju i drugim<br />
djelatnostima koje nisu prerogativa javne vlasti<br />
(primjerice, i općina može odgovarati <strong>za</strong> kaznena djela<br />
počinjena u javnom prijevozu, školskim kantinama,<br />
prijevozu smeća, snabdjevanju vodom itd.)
Temelj odgovornosti pravnih<br />
osoba<br />
• temelj kaznene odgovornosti pravne osobe je kazneno<br />
djelo odgovorne osobe: čl. 3. st. 1. Pravna osoba<br />
kaznit će se <strong>za</strong> kazneno djelo odgovorne osobe ako<br />
se njime povređuje neka dužnost pravne osobe ili<br />
je njime pravna osoba ostvarila ili trebala ostvariti<br />
protupravnu imovinsku korist <strong>za</strong> sebe ili drugoga.<br />
• odgovorna osoba: ona fizička osoba koja vodi<br />
poslove pravne osobe ili joj je povjereno<br />
obavljanje poslova iz područja djelovanja pravne<br />
osobe (čl. 4.) - u prvom planu su osobe koje <strong>za</strong>stupaju<br />
pravnu osobu, tj. osobe koje mogu sklapati pravne<br />
poslove <strong>za</strong> pravnu osobu pa pri tome mogu i <strong>za</strong> njen<br />
račun počiniti i kaznena djela (fizičke osobe koje imaju<br />
ovlast <strong>za</strong>stupanja pravne osobe na temelju <strong>za</strong>kona,<br />
statuta, ugovora, odluke organa upravljanja ili punomoći)
Prihvaćeni model izvedene ili<br />
posuđene krivnje<br />
• kažnjivost pravnih osoba počiva na načelu uračunavanja<br />
krivnje odgovorne osobe pravnoj osobi: Odgovornost<br />
pravne osobe temelji se na krivnji odgovorne<br />
osobe (čl. 5. st. 1.) - prihvaćena klasična teorija<br />
identifikacije odnosno teorija posuđene krivnje<br />
• kod fizičke osobe kao odgovorne osobe moraju postojati<br />
svi sastojci krivnje koje predviđa čl. 39. Kaznenog<br />
<strong>za</strong>kona (ubrojivost, namjera ili nehaj i svijest o<br />
protupravnosti)<br />
• mogući su slučajevi u kojima neće postojati odgovornost<br />
pravne osobe zbog toga jer je odgovorna osoba bila u<br />
neotklonjivoj <strong>za</strong>bludi o protupravnosti (posebice kod<br />
gospodarskih kaznenih djela)<br />
• sve okolnosti koje utječu na krivnju odgovorne osobe,<br />
bilo da je isključuju ili samo ublažavaju, prenosive su,<br />
te utječu na kažnjivost i pravne osobe - odgovornost<br />
pravne osobe usuglašena je s načelom krivnje
• problem: što ako se ne može identificirati odgovorna<br />
osoba tj. ako se ne može otkriti fizička osoba koja je<br />
počinila kazneno djelo u interesu pravne osobe ili se ne<br />
može sa sigurnošću utvrditi da je odgovorna osoba kriva<br />
jer je ona sudu nepoznata ili nedostupna ili se protiv nje<br />
ne može voditi postupak<br />
• iznimka čl. 5. st. 2.: Pravna osoba kaznit će se <strong>za</strong><br />
kazneno djelo odgovorne osobe i u slučaju kad se<br />
utvrdi postojanje pravnih ili stvarnih <strong>za</strong>preka <strong>za</strong><br />
utvrđivanje odgovornosti odgovorne osobe.<br />
• pravne <strong>za</strong>preke: imunitet odgovorne osobe, stvarne<br />
<strong>za</strong>preke: smrt odgov.osobe ili ako je ona nepoznata<br />
• u tom slučaju sud mora utvrditi da je odgov.osoba<br />
počinila kazneno djelo, dopušteno je dokazivati da je<br />
odgovorna osoba postupala u krajnjoj nuždi ili da nije<br />
bila kriva (npr. da je odgovorna osoba bila u <strong>za</strong>bludi<br />
koja isključuje krivnju)
Posebnosti sustava<br />
kaznenopravnih sankcija <strong>za</strong><br />
pravne osobe<br />
• tri vrste kaznenopravnih sankcija <strong>za</strong> pravne osobe:<br />
- kazne:<br />
- novčana kazna<br />
- ukidanje pravne osobe<br />
- uvjetna osuda<br />
- sigurnosne mjere:<br />
- <strong>za</strong>brana obavljanja određenih djelatnosti ili poslova<br />
- <strong>za</strong>brana poslovanja s korisnicima državnog i lokalnih<br />
proračuna<br />
- <strong>za</strong>brana stjecanja dozvola, ovlasti, koncesija ili subvencija<br />
- oduzimanje predmeta
Novčana kazna<br />
• glavna k. <strong>za</strong> pravne osobe<br />
• odstupanje od sustava dnevnih dohodaka, ali će sud pri<br />
utvrđivanju visine novčane kazne uzeti u obzir ukupni<br />
prihod pravne osobe<br />
• čl. 9.: Novčana kazna može se izreći u rasponu od<br />
5.000 kuna do 5.000.000 kuna<br />
• zbog primjene načela <strong>za</strong>konitosti (da kazne moraju biti<br />
određene) potrebno je <strong>za</strong> svako kazneno djelo propisati<br />
poseban okvir novčanih kazni - četiri okvira prema čl.<br />
10.:<br />
- <strong>za</strong> k.d. <strong>za</strong> koja je propisana najveća mjera od 1 god.<br />
<strong>za</strong>tvora može se izreći novčana k. od 5.000 do<br />
2.000.000 kuna<br />
- <strong>za</strong> k. d. s najvećom mjerom <strong>za</strong>tvora od 5 godina<br />
<strong>za</strong>tvora od 10.000 do 3.000.000 kuna<br />
- <strong>za</strong> k. d. s najvećom mjerom od 10 godina <strong>za</strong>tvora od<br />
15.000 do 4.000.000 kuna<br />
- <strong>za</strong> k. d. s najvećom mjerom od 15 godina <strong>za</strong>tvora ili<br />
težom od 20.000 do 5.000.000 kuna
Kazna ukidanja pravne osobe<br />
• najteža, ali i iznimna, kazna <strong>za</strong> pravne osobe: gubitak<br />
pravne osobnosti<br />
• čl. 12.: može se izreći samo ako je pravna osoba<br />
osnovana radi činjenja kaznenih djela ili je svoje<br />
djelovanje pretežito iskoristila <strong>za</strong> počinjenje<br />
kaznenih djela - pri tome, nije odlučna vrsta i težina<br />
kaznenih djela već zločinačka priroda pravne osobe<br />
• ograničenje kazne ukidanja pravne osobe sastoji se u<br />
tome što se ona ne može izreći jedinicama lokalne<br />
i područne (regionalne) samouprave, političkim<br />
strankama – izbjegavanje mogućih zlouporaba kojima<br />
bi se ugrozio demokratski i višestranački sustav<br />
• uz kaznu ukidanja sud može izreći i novčanu kaznu<br />
• način izvršenja: nakon pravomoć.presude provodi se<br />
likvidacija p.o.
Uvjetna osuda<br />
• usvojena koncepcija uvjetne osude iz članka 67. KZ-a<br />
• čl. 13.: Sud može pravnoj osobi umjesto<br />
novčane kazne izreći uvjetnu osudu tako da<br />
istodobno odredi da se novčana kazna neće<br />
izvršiti ako pravna osoba u vremenu koje sud<br />
odredi, a koje ne može biti kraće od jedne niti<br />
dulje od tri godine, ne počini novo kazneno<br />
djelo<br />
• skraćen rok provjeravanja: od 1 do 3 godine<br />
• pretpostavka <strong>za</strong> izricanje u.o.: lakša k.d. odnosno da<br />
je propisana kazna <strong>za</strong>tvora do tri godine <strong>za</strong> to djelo i<br />
da je u konkretnom slučaju izrečena novčana kazna<br />
do 50.000 kuna
Sigurnosne mjere<br />
• četiri mjere koje se izriču uz kaznu - dopunske sankcije ili<br />
sporedne kazne (imaju punitivne elemente sadržaja)?<br />
• sigurnosne mjere koje se sastoje u <strong>za</strong>brani mogu trajati<br />
od jedne do tri godine<br />
• <strong>za</strong>brana obavljanja određenih djelatnosti ili<br />
poslova može se izreći u odnosu na jednu ili više<br />
djelatnosti ili poslova čijim je obavljanjem pravna osoba<br />
počinila kazneno djelo ako bi daljnje obavljanje<br />
određenih djelatnosti ili poslova bilo opasno <strong>za</strong> život,<br />
zdravlje ili sigurnost ljudi ili imovine, ili <strong>za</strong> gospodarstvo,<br />
ili ako je pravna osoba već bila kažnjavanja <strong>za</strong> isto ili<br />
istovrsno kazneno djelo. i ne može se primijeniti prema<br />
jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave i<br />
političkim strankama
• <strong>za</strong>brana stjecanja dozvola, ovlasti, koncesija ili<br />
subvencija koje izdaju državna tijela ili jedinice<br />
lokalne i područne (regionalne) samouprave sud može<br />
izreći pravnoj osobi ako postoji opasnost da bi takvo<br />
stjecanje dozvola, ovlasti, koncesija ili subvencija moglo<br />
poticajno djelovati na počinjenje novoga <strong>kaznenog</strong><br />
djela<br />
• <strong>za</strong>brana poslovanja s korisnicima državnog i<br />
lokalnih proračuna može se izreći pravnoj osobi ako<br />
postoji opasnost da bi takvo poslovanje moglo<br />
poticajno djelovati na počinjenje novoga <strong>kaznenog</strong><br />
djela<br />
• opasnost podrazumijeva opravdanu vjerojatnost da će<br />
se omogućiti ili olakšati počinjenje novoga djela. Sud će<br />
utvrditi postojanje navedene opasnosti upravo<br />
dovođenjem u svezu s počinjenim kaznenim djelom od<br />
strane pravne osobe
Posebnosti mjere oduzimanja<br />
imovinske koristi<br />
• i<strong>za</strong> većine kaznenih djela koja će počiniti pravne osobe<br />
skriva se imovinska korist. Ni pravna osoba ne može<br />
<strong>za</strong>držati imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom<br />
(čl. 20. st. 1.): Sud će pravnoj osobi oduzeti<br />
imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom<br />
• pojam imovinske koristi: svako povećanje ili<br />
sprječavanje smanjenja imovine pravne osobe do<br />
kojeg je došlo počinjenjem <strong>kaznenog</strong> djela (čl. 20.<br />
st. 2.)<br />
• uputa sudu: imovinska korist ostvarena kaznenim<br />
djelom oduzima se presudom kojom je utvrđeno<br />
počinjenje <strong>kaznenog</strong> djela, pri čemu će visinu<br />
imovinske koristi sud procijeniti uvidom u<br />
cjelokupnu imovinu pravne osobe i dovođenjem<br />
u svezu s počinjenim djelom (čl. 20. st. 3.)
• u slučajevima nemogućnosti oduzimanja<br />
imovinske koristi koja se sastoji od novca,<br />
<strong>prava</strong> ili stvari sud će obve<strong>za</strong>ti pravnu osobu<br />
na isplatu protuvrijednosti u novčanom<br />
iznosu, ali je dodana i nova odredba prema<br />
kojoj će sud pri određivanju novčanog<br />
iznosa uzeti u obzir tržišnu vrijednost<br />
stvari ili <strong>prava</strong> u vrijeme donošenja<br />
odluke (čl. 20. st. 4.)<br />
• imovinska korist oduzet će se i kad se po bilo<br />
kojem pravnom temelju nalazi kod drugoga,<br />
ako je prema okolnostima pod kojima je<br />
ostvario određene vrijednosti znao ili mogao i<br />
bio dužan znati da su vrijednosti ostvarene<br />
kaznenim djelom - time je propisana <strong>za</strong>štita<br />
savjesnog stjecatelja
Javno objavljivanje presude<br />
• javno objavljivanje presude: posebna mjera, uz jednu<br />
specifičnost kojom se pojačava generalnopreventivni<br />
učinak kažnjavanja pravnih osoba<br />
• ta mjera u čl. 83. KZ-a ograničena je na kaznena djela<br />
počinjenja u sredstvima javnog priopćavanja, kada su u<br />
pitanju pravne osobe nema tog ograničenja, nego sud<br />
objavljivanje presude može odrediti kada s<br />
obzirom na značenje <strong>kaznenog</strong> djela utvrdi da<br />
postoje opravdani razlozi da se javnost obavijesti<br />
o pravomoćnoj presudi (čl. 21. st. 1.)<br />
• sud će odrediti da se presuda objavi u cijelosti ili u<br />
dijelu, te rok u kojem se mora objaviti, pri čemu javno<br />
objavljena presuda može sadržavati ime oštećenika, ali<br />
samo uz njegov pristanak. Sud će odrediti u kojem ili u<br />
kojim će se sredstvima javnog priopćavanja objaviti<br />
presuda, dok će sredstva javnog priopćavanja objaviti<br />
navedenu presudu o trošku osuđene pravne osobe
Kaznena djela <strong>za</strong> koja mogu<br />
odgovarati pravne osobe<br />
• pravne osobe ne mogu odgovarati <strong>za</strong> sva kaznena<br />
djela: treba li uopće određivati katalog kaznenih djela<br />
<strong>za</strong> koja će odgovarati pravne osobe (francuski KZ), ili<br />
je jednostavnije predvidjeti da pravne osobe mogu<br />
odgovarati načelno <strong>za</strong> sva kaznena djela predviđena u<br />
<strong>za</strong>konodavstvu (angloameričko kazneno pravo –<br />
sudska praksa)<br />
• prihvaćano je rješenje po kojem pravne osobe mogu<br />
odgovarati <strong>za</strong> sva kaznena djela ve<strong>za</strong>na uz odredbu<br />
članka 3.: pod uvjetima iz st. 1. pravna osoba<br />
kaznit će se <strong>za</strong> kaznena djela propisana<br />
Kaznenim <strong>za</strong>konom i drugim <strong>za</strong>konima u kojima<br />
su propisana kaznena djela<br />
• ne bi postojala kažnjivost <strong>za</strong> ona djela kojima se ne bi<br />
mogla povrijediti neka dužnost pravne osobe niti bi<br />
njima pravna osoba ostvarila ili trebala ostvariti<br />
protupravnu imovinsku korist <strong>za</strong> sebe ili drugoga (npr.<br />
silovanje ili sudjelovanje u tučnjavi)
Jedinstveni postupak<br />
• temeljno procesno načelo - jedinstvo postupka<br />
protiv fizičke (odgovorne) i pravne osobe (čl.<br />
23.) - kumulacije kažnjivosti pravnih i fizičkih osoba<br />
posljedica je prihvaćanja materijalnopravnog načela<br />
izvedene odgovornosti pravne osobe iz <strong>kaznenog</strong><br />
djela odgovorne osobe: <strong>za</strong> kazneno djelo pravne<br />
osobe i odgovorne osobe provest će se<br />
jedinstveni postupak i donijeti jedna presuda<br />
• kazneni postupak može se iznimno voditi samo protiv<br />
pravne osobe: ako se protiv odgovorne osobe<br />
zbog pravnih ili drugih razloga ne može<br />
pokrenuti ili voditi kazneni postupak, postupak<br />
će se <strong>za</strong>početi i provesti samo protiv pravne<br />
osobe