32. nedjelja kroz godinu B Blago siromasima duhom, njihovo je ...
32. nedjelja kroz godinu B Blago siromasima duhom, njihovo je ...
32. nedjelja kroz godinu B Blago siromasima duhom, njihovo je ...
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Evanđel<strong>je</strong> Marko 12,38-44<br />
U ono vri<strong>je</strong>me: Govoraše Isus mnoštvu u pouci svojoj: "Čuvajte se pismoznanaca,<br />
koji rado idu u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovima, prva s<strong>je</strong>dala u<br />
sinagogama i pročelja na gozbama; proždiru kuće udovičke, još pod izlikom dugih<br />
molitava. Stići će ih to oštrija osuda!"<br />
Potom s<strong>je</strong>de nasuprot riznici te promatraše kako narod baca sitniš u riznicu. Mnogi<br />
bogataši bacahu mnogo. Dođe i neka siromašna udovica i baci dva novčića, to <strong>je</strong>st<br />
<strong>je</strong>dan kvadrant. Tada dozove svo<strong>je</strong> učenike i reče im: "Doista, kažem vam, ova <strong>je</strong><br />
sirota udovica ubacila više od svih koji ubacuju u riznicu. Svi su oni zapravo ubacili<br />
od svoga suviška, a ona <strong>je</strong> od svo<strong>je</strong> sirotin<strong>je</strong> ubacila sve što <strong>je</strong> imala, sav svoj žitak."<br />
Za razmišljan<strong>je</strong><br />
U današnjim čitanjima dvaput slušamo o udovici: o udovici iz Sarfate u Starom zav<strong>je</strong>tu i o<br />
udovici u hramu u izv<strong>je</strong>šću iz Novoga zav<strong>je</strong>ta. Ono što upada u oči, <strong>je</strong>st to da ob<strong>je</strong> čine nešto u<br />
ci<strong>je</strong>losti: sve što im <strong>je</strong> potrebno za život, sve daruju: <strong>je</strong>dna udovica da<strong>je</strong> sve proroku, a druga<br />
hramu. I ono važno što danas treba reći <strong>je</strong>st kratko i jasno: istinska v<strong>je</strong>ra <strong>je</strong> sve ili ništa, bez<br />
obzira na situaciju.<br />
Ostali ko<strong>je</strong> susrećemo u evanđelju daju mnogo, ali sve <strong>je</strong> to samo nešto od njihova suviška.<br />
Udovica, naprotiv, da<strong>je</strong> sve što ima, svoj čitav život. Ona <strong>je</strong> razum<strong>je</strong>la o čemu se radi u odnosu<br />
prema Bogu: ne di<strong>je</strong>lić, ne neki nevažni ostatak našega života treba pripadati Bogu, nego sve ili<br />
ništa. Isus <strong>je</strong> došao da bi nam to objasnio i to pred nama živio. On ni<strong>je</strong> došao da sudi i osuđu<strong>je</strong>,<br />
nego da nam otvori oči za veću stvarnost i da nas pozove da svo<strong>je</strong> brige i muke prebacimo na<br />
n<strong>je</strong>ga. Onaj tko u n<strong>je</strong>ga nema pov<strong>je</strong>renja ne može ga niti prihvatiti kao onoga koji daru<strong>je</strong><br />
rasterećen<strong>je</strong>, oslobođen<strong>je</strong> i mir. Tko se ne odrekne svoga imanja, ne oslobodi se onoga od čega <strong>je</strong><br />
ovisan, osta<strong>je</strong> ovisan i o svojim brigama. Tko samo nešto da<strong>je</strong>, neće nikad biti slobodan.<br />
Takvo nas razmišljan<strong>je</strong> dovodi do sasvim drugači<strong>je</strong>g shvaćanja pojmova "potpuno" i "nešto".<br />
Ponašan<strong>je</strong> pismoznanaca <strong>je</strong>, izvana promatrano, u redu. Oni daju toliko, koliko im se čini da <strong>je</strong><br />
potrebno i pravedno. Ali u stvarnosti daju zato, da bi nešto dobili, da bi dobili čast. I time oni<br />
više ne sto<strong>je</strong> u službi Boga, nego Boga iskorištavaju za svo<strong>je</strong> svrhe. Njihovo davan<strong>je</strong> više ni<strong>je</strong><br />
"darovan<strong>je</strong> sebe", nego posta<strong>je</strong> trgovinom: koliko ili što mogu očekivati, ako dadnem toliko i<br />
toliko?<br />
Tko od Boga traži nekakvu uzvratnu uslugu, tko se, dakle, Bogu daru<strong>je</strong> da bi na neki drugi način<br />
bio nagrađen, ni<strong>je</strong> se potpuno darovao. Istinski v<strong>je</strong>rnik živi u svi<strong>je</strong>sti da pred Bogom egzistira<br />
neograničeno. Neki duhovni autori iz prošlosti to su ovako izrazili: Čitav naš život mora biti<br />
stalna molitva. Ta rečenica ne znači ništa drugo, nego da smo pozvani tako živ<strong>je</strong>ti da se u svemu<br />
ori<strong>je</strong>ntiramo prema Bogu. Bogu treba pripadati ne dio, ne neki ostatak našega života, nego sve ili<br />
ništa, bezuv<strong>je</strong>tno i bezpridržajno. Onda ćemo bez mnogo dodatnog truda iskusiti, kako sami sebe<br />
ponovno pronalazimo, kako nam se život stostruko vraća...<br />
Vienna International Religious Centre office@virc.at
Change language