Moje srce – Tvoje svetište! - Hrvatska schönstattska obitelj
Moje srce – Tvoje svetište! - Hrvatska schönstattska obitelj
Moje srce – Tvoje svetište! - Hrvatska schönstattska obitelj
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Kada i koliko? Pitanje kada ću početi, kada<br />
ću se odlučiti na put svetosti i koliku<br />
žrtvu za takav put trebam dati?<br />
Pitanje „kada” ne smije postojati, nego<br />
treba početi danas, a ne sutra. Recimo:<br />
„Danas želim učiniti jedan novi korak;<br />
danas ću reći jednu ljubaznu riječ, danas<br />
ću napraviti prvi korak prema pomirenju<br />
u <strong>obitelj</strong>i ili u susjedstvu i ja ću danas napraviti<br />
jedno dobro djelo”. Kada samo jedan<br />
koračić u ovom pravcu učinimo na-<br />
Što mi znači <strong>svetište</strong>?<br />
Mario Hiriart se rodio 23. 7. 1931. u Santiagu<br />
u Chileu. 1947. godine je prvi put<br />
susreo patra Kentenicha. 1948. godine je<br />
počeo studij na inženjerskom fakultetu i<br />
bio je suosnivač neke schönstattske grupe.<br />
1957. godine je stupio u zajednicu Marijine<br />
braće. Od 1960. radio je na sveučilištu<br />
Santiago, u Schönstattskoj <strong>obitelj</strong>i preuzeo<br />
je voditeljske zadaće. 1961. zadnje<br />
formuliranje njegovog osobnog ideala:<br />
„Kao Marija <strong>–</strong> živi kalež, nositelj Krista”.<br />
14. 7. 1964. zadnji susret s ocem Kentenichom,<br />
15. 7. umro je u Milwaukeeu s<br />
nepune 33 godine.<br />
„Madrecita (Majčice), vjerujem da Svetište<br />
za mene znači: kolijevku mog duhovnog<br />
života, izvor milosti i sjecište,<br />
gdje u mom nutarnjem životu susreće<br />
zemlja nebo i odakle se moje <strong>srce</strong> diže<br />
prema nebu.<br />
Kolijevka mog duhovnog života. To je tako<br />
jasno, Madrecita mia! Prije nego što sam<br />
upoznao tvoje Svetište, živio sam kršćanski<br />
eticizam, ali ne integralno kršćanstvo.<br />
Ovaj razvitak je bio organski (prirodan),<br />
ali da dalje organski rastem, trebam korak<br />
12<br />
pravili smo novi korak na putu svetosti.<br />
Dakle, kada krenem ozbiljno i s određenim<br />
žarom neću više postavljati pitanje koliko<br />
trebam napraviti koraka, jer će se uvijek<br />
činiti da nisam dovoljno napravio. Svaki i<br />
najmanji korak je dragocjen i svaki se stapa<br />
u veliki hod ljubavi s našom dragom Majkom<br />
na putu prema rajskim visinama.<br />
Zato učini taj prvi i najteži korak te kreni<br />
prema svetosti!<br />
Franjo Mandić<br />
naprijed. Sasvim mi je jasno, Madrecita, da<br />
sam taj korak samo u Bellavisti mogao učiniti,<br />
kod tvog Svetišta. Bio je to korak pravog<br />
prodora u nadnaravni svijet. Stoga bih<br />
rekao, da sam se u tvom Svetištu rodio za<br />
nadnaravni život. Bilo je moja kolijevka, u<br />
kojoj si me ti, Majko, naučila jezik nadnaravnog<br />
govora: Osim činjenice da sam tamo<br />
tebe susreo, počeo sam jako sporo <strong>–</strong> jer<br />
ništa ne mogu brzo napraviti <strong>–</strong> upoznavati<br />
sve druge osobe koje su dostojne tvoje<br />
ljubavi; tamo sam se prije svega sjedinio s<br />
tvojim božanskim Sinom u Euharistiji. Ali<br />
tamo sam korak po korak i otkrivao ostatak<br />
nadnaravnog svijeta <strong>–</strong> i još uvijek sam<br />
u tom procesu „korak po korak”.<br />
S pravom mogu stoga reći, Madrecita, da<br />
sam u tvom Svetištu otvarao oči za svjetlo<br />
božanskog života. To ne vrijedi samo<br />
za prošlu povijest, nego još više kao sadašnja<br />
činjenica. Stvarno je sadašnje iskustvo<br />
da samo u onoj mjeri razumijem tvoj<br />
svijet i usvajam ga, ukoliko se u svetištu<br />
tebi predajem kao malo dijete i dopuštam<br />
da me ljuljaš u zipki. Samo tako se puni<br />
kalež nadnaravnim životom.
Change language