SLOVENSKA ANTIGONA U INTERTEKSTUALNOM ZRCALU

Simpozij OBDOBJA 31
(D. Smole, Antigona; J. Anouilh, Antigona), intertekstualna adaptacija (M. Gavran,
Kreontova Antigona), intertekstualni nastavak (T. P. Marovi}, Antigona, kraljica),
parodija (Lj. \urkovi}, Tiresijina la`) i kontrafaktura (D. Ivani{evi}, Antiantigona).
Iako postoje preklapanja odre|enih tipova me|uknji`evnoga povezivanja, valja
izdvojiti njihove dominantne uloge. Funkcija intertekstualnih transpozicija
problematiziranje je identiteta, {to je ujedno i glavna odrednica filozofske drame.
Nastavak i parodija kao intertekstualni tipovi ponajvi{e reinterpretiraju antigonsku
temu/likove i predo~avaju stilske opreke. Analizirana kontrafaktura funkcionira kao
o{tar kriti~ki komentar aktualizirane dru{tvene i politi~ke zbilje. Osim navedenih
glavnih intertekstualnih uloga knji`evnih djela antigonskoga niza, svakako se mogu
navesti i one, zajedni~ke ve}ini me|utekstualnih povezivanja: knji`evna monta`a,
antiiluzionizam, otklon od knji`evne tradicije i persifla`a.
Opisani tipovi nisu definirani u odnosu na citat ili aluziju, odnosno pojedina~ne
elemente djela, nego u odnosu na cjelovit antigonski predtekst te Smoleov, od svih
najkompleksniji, intertekst. Osim toga, tipovi su nabrojani i s obzirom na stupanj
variranja teme, stila, likova i kronotopa originala, ali i s obzirom na Smoleovu dramu
kao ogledni intertekst. U literarnim transpozicijama najmanja su odstupanja od Sofoklove
Antigone, a teme nazna~ene u dvjema transpozicijama pro{iruju se ili osvjetljavaju
iz filozofskoga kuta gledanja. Gavranova literarna adaptacija primjer je antigonske
prerade s ciljem znatnijega prevrednovanja knji`evnih konvencija u knji`evnoj
tradiciji i stereotipiziranih likova u kolektivnoj svijesti. U antigonskom nastavku
prikazano je {to se sa starim protagonistima dogodilo poslije zavr{etka slu`bene
tragedije izvrtanjem njihovih idejnih pozicija te uklapanjem njihovih potomaka u
radnju. U parodiji su poveznice s izvornim tekstom jo{ uvijek prisutne, no sastavnice
mitske pri~e tako su preoblikovane da u kona~nici dobivaju komi~an smisao. Napokon,
me|uknji`evne su poveznice u kontrafakturi najvi{e oslabljene zbog izmijenjenoga
kronotopa, jezika/stila, imena pa i karaktera likova.
Literatura
ANOUILH, Jean, 1963: Antigona. Zagreb: Zagreba~ko dramsko kazali{te.
CESAR, Ivan, POGA^NIK, Jo`e, 1991: Slovenska knji`evnost. Zagreb: [kolska knjiga.
\URKOVI], Ljubomir, 2010: Tiresijina la` (Porodi~na hronika u dva ~ina). Cetinje: Ivpe.
ESHIL, SOFOKLO, EURIPID, 2005: Gr~ke tragedije. Zagreb: Mozaik knjiga.
GAVRAN, Miro, 2001: Odabrane drame. Zagreb: Mozaik knjiga.
IVANI[EVI], Drago, 1981: Izabrana djela: pjesme: novele: Ljubav u koroti. Zagreb: Nakladni zavod
Matice hrvatske.
JUVAN, Marko, 2009: History and Poetics of Intertexutality (Comparative Cultural Studies). West
Lafayette, Indiana: Purdue University Press.
MAKOVI], Zvonko (ed.), 1988: Intertekstualnost & intermedijalnost. Zagreb: Zavod za znanost o
knji`evnosti.
MAROVI], Ton~i Petrasov, 1992: Odbrana djela 2: proza, drame. Split: Knji`evni krug Split.
ORAI] TOLI], Dubravka (ed.), 1993: Intertekstualnost & autoreferencijalnost. Zagreb: Zavod za
znanost o knji`evnosti Filozofskog fakulteta Sveu~ili{ta u Zagrebu.
SMOLE, Dominik, 1962: Antigona. Zagreb: Dramska biblioteka Scena.
SOLAR, Milivoj, 1996: Teorija knji`evnosti. Zagreb: [kolska knjiga.
288