28. nedjelja kroz godinu B Pomolih se i razbor dobih, zavapih i ...

ponovi: "Djeco, kako je teško u kraljevstvo Božje! Lakše je devi kroz ušice iglene
nego bogatašu u kraljevstvo Božje."
Oni se još većma snebivahu te će jedan drugome: "Pa tko se onda može spasiti?"
Isus upre u nj pogled i reče: "Ljudima je nemoguće, ali ne Bogu! Tä Bogu je sve
moguće!"
Petar mu poče govoriti: "Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom." Reče Isus:
"Zaista, kažem vam, nema ga tko ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili majku, ili oca, ili
djecu, ili polja poradi mene i poradi evanđelja, a da ne bi sada, u ovom vremenu, s
progonstvima primio stostruko kuća, i braće, i sestara, i majki, i djece, i polja – i u
budućem vijeku život vječni."
Za razmišljanje
Japanski učitelj Nan-In primio je u posjet jednog sveučilišnog profesora, koji se zanimao za zen.
Nan-In mu je poslužio čaj. Napunio je svom gostu šalicu, ali je utakao dalje. Profesor je gledao tu
šalicu i više se nije mogao suzdržati: "Ta već je puna! Ne stane ništa više u nju!" Nan-In mu
odgovori: "Točno kao ova šalica i ti si pun svojih shvaćanja. Kako ti mogu približiti što je to zen,
ako najprije ne isprazniš svoju glavu?"
Čuli smo danas da je nešto slično rekao i Isus: "Prodaj sve što imaš, ... onda dođi i slijedi me!"
"Prodaj sve što imaš!" – iz reakcija na ove riječi biva jasno da je Isus rekao nešto neočekivano i
zahtjevno. Čovjek se prestrašio i otišao. Učenici su preneraženi. I taj mladić i učenici su vjerno i
poslušno slijedili Mojsijev zakon i zato je materijalno bogatstvo za njih bilo znak Božje
naklonosti. I sad bi se mladić trebao odreći tog znaka prividne naklonosti?
Pri svoj njihovoj vjernosti zakonu previdjeli su nešto bitno: da su se previše trudili oko izvršavanja
druge ploče deset zapovijedi koja daje smjernice za ophođenje s bližnjima i pri tom previdjeli prvu
ploču, ploču Božje ljubavi, koja govori o Božjoj naklonosti i dobroti te je time temelj i izvorište
svih zapovijedi. Ljubav prema bližnjemu je nešto dobro i važno, ali bez ljubavi prema Bogu i
samo zato da bi za to od Boga bili nagrađeni postaje ta ljubav prema bližnjemu zaprekom i
sredstvom za cilj. Isusu je mnogo više stalo do toga da se odvojimo od svih idola, od stroge
vjernosti svakom slovu zakona, a za volju samoga zakona. Spoznati namje da nemamo pravo od
Boga nešto zahtijevati za naša dobra djela, nego da smo život dobili kao poklon da bismo
vjerovali i tu vjeru i život dalje predali.
U prvom čitanju nabrajaju se mnoge žudene stvari: drago kamenje, zlato, srebro, zdravlje i
Ijepota. No onaj koji pripovijeda ipak više cijeni mudrost i razboritost koje moli od Boga. Jer sve
ostale stvari su prolazne. Mudrost, naprotiv, darovana onome koji za nju moli, jest uistinu znak
Božji i nešto sasvim drugačije od ljudske lukavosti i prpredenosti da bi se obogatilo. Uistinu
mudar čovjek pokušava se isprazniti i osloboditi se ovisnosti. Tako stoji s otvorenim i praznim
rukama pred Bogom da bi sve stvari mogao promatrati Božjim očima i Bogu prepustiti da ispuni
njegovu šalicu.
Vienna International Religious Centre
office@virc.at