You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Joyce uskoro spoznao da ne bi mogao pisati ni o čemu drugom doli o<br />
Dublinu i njegovim stanovnicima, tako je i Kafka stalno pisao iz židovske<br />
etike i u sjeni ili svjetlu židovske etničke sudbine.<br />
Drukčiji tip književnosti naravno predstavlja Sofoklo. Njegove su tragedije<br />
imale od samog početka etničko značenje i etičku nakanu. Bile su izričito<br />
politične, naravski politične u značenju grčke riječi polis. Svoje tragedije<br />
Sofoklo piše za Atenu kao polis i uprizoruju se pred Atenjanima kao<br />
građanima polisa. Vrhunac Sofoklova stvaralaštva podudara se s<br />
vrhuncem procvata Atene na svim područjima. Kako ustvrđuje Alfred<br />
Weber, unutar se toga maloga polisa u svega nekoliko desetljeća<br />
oblikovalo ishodište i duhovna jezgra čitave zapadnjačke kulture,<br />
uključujući poimanje čovjeka kao autonomnog bića.<br />
No, sva ta kultura, sav taj silan procvat mišljenja i pjesništva nije mogao<br />
spriječiti katastrofu u vrijeme nakon Sofoklove smrti, samouništenje<br />
atenske demokracije i sumrak atenskoga roda. Ono što je ostalo od<br />
Sofoklove etičko - etničke umjetničke riječi i njezine za polis konstitutivne<br />
uloge nije ništa drugo doli književnost. Malo? Veliko? Veliko, ukoliko je<br />
upravo kao umjetnost, kao poiesis u okviru "socijalnog" i "nacionalnog"<br />
već od samog početka sadržavala "egzistencijalno" ili, kako bi rekao<br />
Heraklit: demonično.<br />
Posrijedi je sentenca iz 119. Heraklitova fragmenta, njegova izreka:<br />
ethos anthropo daimon. Čovjekov ethos, čovjekovo (unutarnje)<br />
prebivalište ili stanište (dakle bit čovjeka kao čovjeka) jest demon ( ili<br />
kafkijanski preokrenuto, a Grcima zacijelo ne posve strano: čovjek je<br />
prebivalište demona). Demon, kao i sinonim theos, grčko je ime za sveto<br />
u vidljivoj ili bar prezentiranoj ( ne možemo reći personificiranoj, jer Grci<br />
još nemaju ni riječ niti pojam za osobu) formi. Sveto kao demonično<br />
jednako je blizu bitku kao i ništini. Po svetome je čovjek ili stvaralac ili<br />
uništavalac. Uništavalac postaje ako sveto institucionalizira i time<br />
sakralizira.<br />
I ono nacionalno, ukoliko ga sakraliziramo, postaje izvor nihilističke<br />
akcije. Sakralizacija nacionalnoga znači totaliziranje te ljudske<br />
komponente, dakle i automatsko zatiranje egzistencijalnog, ontološkog u<br />
čovjeku. Zato Joyce i Kafka bježe, zato literatura kao poiesis bježi pred<br />
nacionalizmom u njegovoj totalnoj i totalitarnoj formi. Bježi pred<br />
nacionalizmom koji se oslanja na Naciju te u njezino ime nastupa<br />
šovinistički - "za narodno dobro" - kako prema vani, tako i prema unutra.
Change language