Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
LJETOPIS<br />
MILANA SUFFLAYA<br />
1879. 9. studenoga, rođen je u Lepoglavi, kao najmlađe dijete<br />
učitelja Augustina Sufflaya (1847. - 190?.) i Franciske<br />
rod. Welle von Vorstern (1847. — 1910.), ugarske Njemice<br />
iz Osijeka. Imao je dvije starije sestre: Angelu (? - 1953.)<br />
i Zlatu (1873. - 1956.). Obje su završile učiteljsku školu.<br />
Cijeloga života bio je s njima tijesno povezan.<br />
1889. Upisao se u zagrebačku Gornjogradsku gimnaziju. Kao<br />
vrlo nadaren đak postao je pitomcem Zaklade koju je<br />
1838. v osnovao njegov predak, kapetan Alojzije Sufflay.<br />
"Lik Sufflaya omladinca fiksirao je Većeslav Vilder, koji<br />
mu je bio najžučljiviji protivnik u najkritičnije njegovo<br />
doba. Bit će da je upravo zato vjeran lik, nimalo uljepšan.<br />
Vilder ga prikazuje kao najtemperamentnijeg suučenika,<br />
kolovođu diskusija i buna protiv nastavnika,<br />
urednika hektografiranoga đačkog lista 'Nada'." (Josip<br />
Horvat) "Drugi su ga smatrali 'genijalnom glavicom'. Bio<br />
je utjelovljena ambicioznost. U svemu nastojao biti prvi.<br />
Prvak i u — mačevanju, koje je onih godina uveo u srednjoškolsku<br />
nastavu Iso Kršnjavi. Tjelesno slabunjav, možda<br />
je htio fizičku krhkost nadoknaditi borbenom vještinom."<br />
(Horvat)<br />
1897. 27. lipnja, maturirao je kao učenik "prvoga reda s odlikom".<br />
Ravnatelj škole bio je Mirko Divković, profesori su<br />
mu bili, među ostalima, Josip Sarkotić, dr. Jambreković,<br />
dr. Benigar i dr. Stjepan Bosanac, a školski kolege Vladko<br />
Maček, Josip Belobrk, kasniji rektor zagrebačkog Sveučilišta,<br />
Branko Senoa, sin Augusta Šenoe, budući akademski<br />
slikar i Većeslav Wilder, kasnije poznati publicist<br />
i političar jugoslavenske orijentacije. Ujesen se upisuje<br />
na Mudroslpvni fakultet zagrebačkog Sveučilišta,<br />
gdje studira povijesne znanosti. Tijekom studija otkriva<br />
rijetke sposobnosti, a profesor Tadija Smičiklas smatra<br />
ga svojim najdarovitijim studentom, pa mu već tada povjerava<br />
uređivanje zbornika "Codex diplomaticus regni<br />
Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae" - "Među vršnjacima,<br />
26<br />
možda i među profesorima, ima najširu naobrazbu. I jezičnu.<br />
U panonskoj su Hrvatskoj inteligenti znali njemački,<br />
u primorskoj talijanski. To je obično bilo sve. Uprkos<br />
sistemu, bijele su vrane koji umiju madžarski. Sufflay<br />
kao sveučilištarac, pored njemačkoga, čita engleski, francuski,<br />
talijanski, madžarski, sve slavenske jezike, latinski,<br />
starogrčki i srednjogrčki. Narednih je godina naučio<br />
albanski, novogrčki, hebrejski i svladao sanskrt. Filologiju<br />
je smatrao glavnom pomoćnom historijskom naukom."<br />
(Horvat)<br />
1901. Postigao je stupanj doktora filozofije na temelju disertacije<br />
Hrvatska i zadnja pregnuća istočne imperije pod žezlom<br />
triju Komnena (1075-1180), koju je iste godine i<br />
tiskao u Zagrebu.<br />
1903.-04. Studirao je na Institutu za austrijsku povijest u Beču.<br />
Bečka akademija tiskala mu je kao svoje izdanje oveću<br />
studiju Die dalmatinische Prwaturkunde (1904.), koja je<br />
ocijenjena kao rad koji otvara\jove poglede na balkanski<br />
segment povijesti srednjovjekovne^Europe. Tu^se susreće<br />
s temom, koja će ga ubrzo sasvim zaokupitiiproslost Albanije.<br />
1905.-08. Živio je u Budimpešti, zaposlen kao asistent u Narodnom<br />
muzeju, što mu je omogućio tadašnji prvak mađarske historiografije<br />
Ljudevit Thallóczy, koji je još u Beču zapazio<br />
njegovu iznimnu darovitost. Imao je samo 45 forinti<br />
plaće, "manje nego svršeni pitomac kadetske škole. Da je<br />
živio oskudno, naslućuje se iz pisma sestri Zlati, kojoj<br />
piše kako se kloni prolaziti glavnom ulicom jer tamo čovjek<br />
'jače osjeća svoje siromaštvo'." (Horvat) Tih godina<br />
objavljuje radove u mađarskim znanstvenim edicijama,<br />
ali ta aktivnost još nije temeljito istražena. U ediciji<br />
"Szàzadok" "objavio je i raspravu o jednoj Zvonimirovoj<br />
listini, porekao joj autentičnost, proglasivši je poznijim<br />
falsifikatom." (Horvat)<br />
1908. Na poziv bana Pavla Raucha došao je u Zagreb i postao<br />
izvanrednim sveučilišnim profesorom na katedri za pomoćne<br />
povijesne znanosti. "Sufflay se od prvoga dana<br />
našao u viru bjesomučnog političkog rvanja. Đaci su proglasili<br />
bojkot protiv njega, četiri semestra ne dolaze na<br />
njegova predavanja. Sad se tek pročula njegova rasprava<br />
0 dubioznosti Zvonimirove listine. Proglašena je izdajom<br />
1 hulom narodnih svetinja. No deset godina kasnije općenito<br />
je prihvaćena Sufflayeva analiza." (Horvat) Tada je<br />
još politički sasvim "bezbojan".<br />
1912. Izabran je za redovitog profesora.<br />
27
Change language