OD SENJA DO ZVIJEZDA_katalog učeničkih radova_2022.

„OD SENJA DO

ZVIJEZDA”

katalog učeničkih radova

Pavao Ritter Vitezović

(1652. - 1713.)

Senj, travanj 2022.

„OD SENJA DO ZVIJEZDA”

- Natječaj -

U svrhu razvijanja čitalačke pismenosti te poticanja

djece i mladih na kreativno izražavanje, Grad Senj

organizira Natječaj kao poticaj istraživanju života i djela

Pavla Rittera Vitezovića, istaknutog senjskog polihistora,

književnika i jezikoslovca, u osnovnim i srednjim školama

u Republici Hrvatskoj.

Na Natječaj je pristiglo ukupno:

kategorija OŠ 1.- 4. razred: 28 radova

kategorija OŠ 5.- 8. razred: 39 radova

kategorija SŠ 1.- 4. razred: 35 radova

Povjerenstvo za vrednovanje učeničkih radova:

prof. dr. sc. Zrinka Blažević, povjesničarka i prevoditeljica

djela P. R. Vitezovića

Izv. prof. dr. sc. Lahorka Plejić Poje, pročelnica Odjela za

književnost Matice hrvatske

Ana Vukelić Biondić, prof., Gradski muzej Senj

Ileana Tomljanović, prof., OŠ S. S. Kranjčevića, Senj

Koordinatorica Natječaja: Ana Kadović, prof., Prirodoslovna

škola Vladimira Preloga, Zagreb

Sponzori nagrada: Matica hrvatska i TZ Grad Senj

OSNOVNE ŠKOLE

1. – 4. razred

NAGRAĐENI RADOVI

SENJSKI VITEZ

Naš Senj je

Viteza rodio.

Učen je bio

i u gimnaziju išao.

Volio je riječi

i bio im vjeran.

Njegov mač su bile:

rodoljubne riječi,

domoljubne riječi,

hrvatske riječi.

Volio je svoju domovinu,

a ona ga napustila.

Bio je hrabar

i nije odustajao.

Njegove snažne riječi

i danas se čuju.

LEONA GIDO, 4.A

OŠ S.S. Kranjčević, Senj

mentorica: Anastazija Viatoris

Matijević

PAVAO RITTER

VITEZOVIĆ

Senjanin od rođenja je bio

i odustati nikad

nije htio.

Tiskarski zanat

izučio je slavni

i mnogi mu nisu

bili ravni.

Bio je jezikoslovac

i pravi hrvatski borac!

Nikad nije pao,

već stajati je ostao!

JANA TOMLJANOVIĆ, 4.A



Matijević

IVANA ŠTIMAC, 4.razred

Osnovna škola Perušić

mentorica: Nikolina Orešković

TVRĐAVA NEHAJ

VITEZ NAŠ

O Pavle, Pavle

viteže, voljeni

naš ratniče.

Puno su te mučili,

život ti zagorčali.

Domoljub si

bio ti al’

voljeli te

nisu svi.

Iz mjesta su te izbacili,

dvorac su

ti oduzeli,

nisu te poštovali,

neki su te mrzili.

Katarinom si se oženio

i jako si ju volio,

dijete ti se stvorilo

al’ oboje je umrlo.

Zagrebačka tiskara,

da tvoja je zasluga,

ona je izgorila al’ u

srcima nam ostala.

Puno si lošeg prošao

al’ stajat ti si ostao.

Sav si hrabar bio ti,

volimo te danas svi.

HANA OPALA, 4.A



Matijević

VITEZOVIĆ I TVRĐAVA

HANA OPALA, 4.A

OŠ S.S. Kranjčević,

Senj

mentorica:

Anastazija Viatoris

Matijević

TVRĐAVA NEHAJ

LUKA MARIĆ, 1.B

Osnovna škola Žitnjak

mentorica: Mateja

Drobec

OSNOVNE ŠKOLE

5. – 8. razred

NAGRAĐENI RADOVI

OD SENJA DO ZVIJEZDA

zamišljeni intervju s Pavlom Ritterom Vitezovićem

Svaki učenik u Senju čuo je za Pavla Rittera Vitezovića jer senjska

srednja škola nosi ime najučenijeg čovjeka u Hrvatskoj na prijelazu iz 17.

u 18. stoljeće. Povodom velike obljetnice ovoga velikana, a sa željom

da više saznamo o njegovom životu, nastao je ovaj zamišljeni intervju.

Ja: „Znamo da ste bili daleko ispred svoga doba u učenosti i znanju.

Zanima nas kako ste stekli slavu i postali najučeniji čovjek u Hrvatskoj

ako niste završili potrebne škole? Naime, poznato je da ste prekinuli

školovanje.”

Vitezović: „ Uspio sam tako što sam puno čitao. Bio sam željan znanja i

iskoristio sam svaku priliku koja mi se ukazala da nešto naučim. Putovao

sam i upoznao mnoge ljude koji su mi prenijeli znanje. Naučio sam

jezike. Uspio sam tako što sam se borio za svoju domovinu i za svoje

rodno mjesto. Ljudi u moje vrijeme to nisu razumjeli, ali me zato danas

pamte kao učenog čovjeka i velikog borca za svoj narod.

Ja: „ Gdje ste nakon Rima boravili i što ste sve radili ?

Vitezović: „ Nakon Rima boravio sam kod nekoliko plemića. Duže

vrijeme sam se zaustavio u Kranjskoj ( mislim da je to današnja

Slovenija) u dvorcu baruna Valvasora. Mislim da ste danas svi upoznati

s djelom toga zanimljivog čovjeka. Kod njega sam marljivo učio

koristeći se njegovom bogatom knjižnicom. Rijetko tko je u to vrijeme

imao tako bogatu knjižnicu. Obožavao sam čitati, a i pisati. Već sam

bio napisao neke knjige. Zavolio sam povijest i zemljopis. Naučio sam

izrađivati bakroreze, privukla me kartografija, a savladao sam i umijeće

tiskarstva. Tiskarstvo me posebno zanimalo. To me uvijek povezivalo s

mojim rodnim Senjom, gradom tiskarstva. Želio sam imati i svoju tiskaru.

Iz knjiga u Valvasorovoj knjižnici naučio sam i njemački jezik.

Ja: „ 1681. godine postali ste zastupnikom rodnog grada Senja u

ugarskom saboru u Šopranju , današnjoj Mađarskoj i na bečkom dvoru.

Koji vam je bio cilj? Što ste željeli postići?

Vitezović: „ Cilj mi je bio zalagati se za prava moga

rodnog grada Senja. Uspio sam u tome. 19. travnja

1683. godine ishodio sam svečanu povelju kojom se

Senju osiguravaju i jamče njegova prava koja je imao

od starine kako bi se grad zaštitio od samovolje

generala i senjskog kapetana Herbersteina i njegovih

nasilničkih postupaka. Oduvijek sam volio Senj, zato sam

se i borio za njega. To je bila moja politička karijera.

Ja: „ Znamo da vas je Hrvatski sabor imenovao za predstavnika

Hrvatske u komisiji za razgraničenje između Hrvatske, mletačke

Dalmacije i turske Bosne. Za što ste se zauzimali?

Vitezović: „ Htio sam dokazati kako novoprisvojeni krajevi

pripadaju kraljevini Hrvatskoj. Nažalost, moj trud nije urodio

plodom kao ni trud koji sam ulagao u dokazivanje pravih granica

Hrvatske. To je bilo 1700. godine kada me pozvao sam kralj

Leopold. Moje znanje nije puno koristilo, granice su utvrđivane na

štetu Hrvatske. To me jako ljutilo i žalostilo.

Ja: „ Imali ste i osobnih tragedija. Kako ste se nosili s njima? Što

Vas je najviše povrijedilo i slomilo?

Vitezović: „ Moje tragedije započele su mojom velikom željom

da se oženim kćerkom bosanskog plemića Pavla Brankovića –

Marijom. Našu ljubav spriječili su njezin otac i braća. Nakon toga

sam se oženio s Katarinom Vojnović te smo dobili sina koji je

ubrzo umro. Vratio sam se u Zagreb gdje sam bio prisiljen pisati

molbe i obijati pragove utjecajnih ljudi ne bih li dobio kakvu

takvu službu, no bez uspjeha. Tako sam u Zagrebu jedva

preživljavao. Jedina mi je utjeha bilo pisanje. Knjige sam sam

tiskao u vlastitoj tiskari. Donio sam tiskarstvo u Zagreb. Nažalost,

nesreće su se nastavile. Već 1706. godine požar mi je uništio

kuću i teško oštetio tiskaru. 1707. godine upao sam u još veće

probleme uzevši u zakup Ščitarjevo u Turopolu, imanje

umobolnog grofa, zagrebačkog kanonika. Prema povelji

samoga kralja Leopolda imao sam pravo da na tom imanju

ostanem pa čak i da ga nakon grofove smrti naslijedim. No na

mene stade povika svećenstva i plemstva, koji su čak osporili

valjanost povelje. Uzalud sam se branio pred saborom. Prognali

su me iz Ščitarjeva pa su mi čak oduzeli i tiskaru. Ostao sam

potpuno sam (bez žene i djece), a onda su me napustili i

posljednji ljudi od kojih sam se nadao pomoći.

Ja: „ Vaš je život bio jako težak, pun uspona i padova.

Što biste poručili mladim ljudima?

Vitezović: „ Moj je život bio težak, pun borbe.Ipak mislim

da se sav moj trud isplatio. Uspio sam. Nisam proživio

ovako bolan život a da sam ostao nezapamćen. Pa čak i

danas, nakon tri stoljeća, u Senju, mojem gradu, ljudi mi

odaju priznanje. Eto, obilježavaju moju obljetnicu. Pišu

priče i pjesme o meni. Znači ipak, ipak sam postigao svoj

cilj. Ostao sam zapamćen. Dakle, vrijedi se truditi i raditi,

jer put do zvijezda nikada nije lagan.

HANA BILOVIĆ, 5.A


mentorica: Ana Nekić

BITKA S TURCIMA

BELMIN ARAP, 8.B


mentor: Ante Vlašić

BLACK OUT POLIPTIH RITTER

SKUPINA UČENIKA: Paulina Šop (7.r.), Ante Bezjak (7.r),

Hana Percela (7.r), Kata Rukavina (7.r), Mara Bajrović (8.r)


mentorica: Ana Škrgatić Bajrović

ANTEMURALE

CHRISTIANITATIS

LANA BABIJ, 8.A

Osnovna škola

Žitnjak


VITEZOVIĆ

ANA LUKAČEVIĆ, 6.B

Osnovna škola

Žitnjak


SREDNJE ŠKOLE

1. – 4. razred

NAGRAĐENI RADOVI

multimedijski rad

POVEZNICA: https://bit.ly/3875Ufs

SKUPINA UČENIKA: Lovro Nekić, Aldo Nađ, Jakov Struić,

Tin Štokić, Andy Miškulin, 1.e razred

SŠ P.R. Vitezovića

mentorica: Jadranka Gostović

multimedijski rad

POVEZNICA: https://bit.ly/3OrWADy

LENA MITROV, 2.L, ROKO SINGER, 2.D

Prirodoslovna škola Vladimira Preloga

mentorica: Lana Rušnov Perić

GLAGOLJSKI ARHITRAVI

GRUPA ZA GLAGOLJICU

Srednja škola Ambroza Haračića Mali Lošinj

mentorice: Zrinka Jensch i Milica Prole

ODGOVOR

GOSPOĐICE SLAVE

Viteže dragi,

pjesniče romantični,

Mile su mi tvoje riječi slatke,

Prožimaju me osjećaji kaotični,

Dok neprestano čitam ove retke.

Kraj tvoje preduge šutnje

I pismom i govorom

Meni je početak pomutnje

I borbe s otporom.

NIKA NAKIĆ, 2.L

Prirodoslovna škola

Vladimira Preloga

mentorica: Svjetlana

Štampar

multimedijski rad

POVEZNICA:

https://bit.ly/3jUQXj9

Još su mi nove ove spoznaje

Jer mlado neiskusno srce

Pravo od lažnog ne razaznaje

I ne podnosi bolne udarce.

Dok se ono nada lijeku,

Iz tvojih usana teku

Ukusni med i mlijeko,

A Kranjska je predaleko.

Unatoč miljama koje nas dijele,

Pronašle su nas Amorove strijele,

Ali ne smijemo doći u napast

Da povrijedimo svoju vrijednu čast.

I pitam se neprekidno dokad

Trajat će ovaj bolni jad,

No ovo nije nikakav jad, već dar

Kojim nas blagoslovi ljubavni čar.

Blago pticama jer skupa je moć

leta,

Ona stajala je jadnoga Ikara

Mnogo gore nego karte kockara,

Stajala ga je dragocjena života!

Iako svaki je dan bezličan,

Naš kraj ne mora biti tragičan,

Uvijek ima nade, ima spasa

Da naša divna strast sve nadglasa!

DONNA KERAN, ANJA BORŠIĆ,

PATRICIA KOMERIČKI, 2.D


Vladimira Preloga

mentorica: Dijana Štruklec

TEA ŠPANIĆ , 1. razr.

SŠ P.R.VITEZOVIĆA, Senj

mentorica: Radica Turina

DRAGI VITEŽE

Čula san i pročitala dost o Tebi. A no ča mi je bilo posebno

važno je da si iz Senja i da si ovdi živil neko vrime. Prvo san o Tebi

znala skoro pa niš, jedino da je Tvoj spomenik zad srednje škole u

ku ja sad gren i ka nosi Tvoje ime.

I to je to, al sad se usudin reč da znan više o Tebi. Pa tako

znan da si rođen ovdi, u Senju, da Ti je majka bila Senjkinja, a otac

iz njemačke familije. U Senju si finil pučku školu, a gimnaziju u

Zagrebu. Puno si putoval i tako učil. Bil si vridan. Volil si libre,

posebno povijest i zemljopis. Živil si u Rimu, bil po Austriji i Ugarskoj.

Postal si uvažen pa Te Senj 1681. leta mencoval za svog poslanika

u Ugarski sabor. Divin Ti se ča si u ratu protiv Turčinov bil u

borbama ko pravi Senjanin. Svaka Ti čast.

Kako si volil libre, otprl si u Zagrebu knjižnicu i uredil

štampariju. Štampal si kalendare i svakakove letke. Volila bi da

san Te poznavala i da san naučila kako se to dela jerbo mi je vajk

bila želja da i ja čagod štanpan.

Isto tako znan da si bil pegula (da Ti sve ni išlo niz dlaku).

Štamparija Ti je izgorila u požaru i ondat Ti je oduzeta, ča ni u redu

i ni pošteno jer se svakon to more dogodit.

Znan da Tvoj život ni bil baš kako bi Ti til jerbo su Ti umrli žena i

sin, al zaspravlje ni bil za ne Tvoje besede kadi si rekal da se ne bi

vratil u nijedan dan svog života. Ja verujen da ni sve bilo tako

crno i da si imal lipši momentov. A no ča bi poručila svin ljudin ki

su Te ostavili, kad Ti je bila najveća potriba, kad si se boril za

koricu kruva, da se nisu lipo ponili prema Tebi i da to ni bilo ljucki.

Par besedov ča se mene tiče: Ti si kriv ča ja danas moran

pisat -č i -ć. Moja profesorica dobro zna da mi je to slaba točka. I

jerbo si Ti to predložil, morala san se i to učit da navučem dvojku.

Dragi Viteže, prvo svega,Ti si čovik ki je bil školan i vridan.

Ti ćeš vajk bit zapisana povijest ka nikad neće bit izbrisana ni

zaboravljena. Znaju Te i slave. I naša Hrvacka danas.

Tea, Tvoja školanka iz prvog razreda gimnazije

SIGET MOJ ZADESI SUDBA NESRETNA…

KORINA KOLOVRAT, 2.L


mentorica: Ida Cvetković

UČENIČKI RADOVI PO

KATEGORIJAMA

Grad u zagrljaju

Lana Jurčević,4.a

OŠ S. S. Kranjčevića, Senj

mentorica: Kristina Čigoja

Nehaj

Martin Jurišić, 4. razred



Nehaj

Silvana Ivanišević



Nehaj

Marta Bronzović



Pavao Ritter

Vitezović - portret

Alessio Rapisarda, 4. r.

Hrvatska nastava u

Trstu, Italija

mentorica: Diana

Njegovan

Tvrđava Nehaj

Josipa Jurišić



Pavao Ritter

Vitezović

Mia Marenić, 4. a

OŠ S. S. Kranjčevića,

Senj

mentorica:

Anastazija Viatoris

Matijević

Tvrđava Nehaj

Ivana Štimac, 4. razr.


mentorica: Nikolina

Orešković

Tvrđava Nehaj

Lucija Turić



Tvrđava Nehaj

Noa Dunđer, 1.b


mentorica: Mateja Drobec

Tvrđava Nehaj

Nikola Oroz, 1.b



Tvrđava Nehaj

Marija Šestić, 1.b


mentorica: Mateja

Drobec

Tvrđava Nehaj

Karlo Čolić, 1.b



Tvrđava Nehaj

Jan Pejić, 1.b



Tvrđava Nehaj

Irena Bevanda, 1.b



Tvrđava Nehaj

Amar Oršuš, 1.b


mentorica: Mateja

Drobec

Vitez naš

Sara Lopac, 4.a



Matijević

Vitezović u glagoljici

Sara Lopac, 4.a



Vitezović u oblacima

Lucija Barbić, 4.a

OŠ S.S. Kranjčevića, Senj


Vitezović u srcu

Jana Tomljanović,

4.a

OŠ S.S.

Kranjčevića, Senj

mentorica:

Kristina Čigoja

Vitezović u

vremenu

Tiffany Šimunović

OŠ S.S.

Kranjčevića, Senj

mentorica:

Kristina Čigoja

Vitezovićev

dodir

Dina Vukelić, 4.a

OŠ S.S.

Kranjčevića, Senj

mentorica:

Kristina Čigoja

Vitezović ulazi u grad

Ana Maria Krmpotić, 4.a


mentorica: Kristina

Čigoja

Bitka s Turcima

Martina Jurakić, 8.b

OŠ Žitnjak


Djeva i njen vitez

Patricija Črnko, 8.b

OŠ Žitnjak


Hrvati pobjeđuju Turke

Matija Robić, 8.b

OŠ Žitnjak


Kula Nehaj

Tia Atilija, 5.b

OŠ Žitnjak


Kula Nehaj

Nika Bevanda, 8.a

OŠ Žitnjak


Nakon bitke

Nika Tolić, 8.a

OŠ Žitnjak


Nehaj

Marko Ljevar, 8.b

OŠ Žitnjak


Nikola Šubić Zrinski

Mihael Kuzmec, 8.a

OŠ Žitnjak


P. R. V. - do zvijezda

Mara Bajrović, 8.r.

OŠ S. S. Kranjčevića – PŠ V. Novaka

Sv. Juraj

mentorica: Milena Cerović-Miklić


Ante Bezjak

OŠ S.S.Kranjčevića – PŠ V.

Novaka Sv. Juraj



Paulina Šop

OŠ S. S. Kranjčevića –

PŠ V. Novaka Sv. Juraj

mentorica: Milena

Cerović-Miklić


Hana Percela



mentorica: Milena

Cerović-Miklić

P. R. V. sa srećom

putuj, poštuj one što

vrijedni su toga.

Matija Podnar



mentorica: Milena

Cerović-Miklić

P. R. V. sa srećom putuj, poštuj one

što vrijedni su toga.

Fran Tomljanović




P. R. V. sa srećom

putuj, poštuj one što

vrijedni su toga.

Tamara Prodanić,

8.b

OŠ S. S. Kranjčevića

mentorica: Milena

Cerović-Miklić

P. R. V. sa srećom putuj, poštuj

one što vrijedni su toga.

Ljerka Biondić, 8.b



P. R. V. sa srećom putuj, poštuj one

što vrijedni su toga.

Laura Prpić, 8.b



P. R. V. sa srećom putuj,

poštuj one što vrijedni su

toga.

Darija Butorac, 8.b


mentorica: Milena Cerović-

Miklić

P. R. V. Od Senja

Ela Labinac Četta


– PŠ V. Novaka

Sv. Juraj

mentorica: Milena

Cerović-Miklić

P. R. V. Od Senja

Nina Lončarić, 6.a


– PŠ V. Novaka

Sv. Juraj

mentorica: Milena

Cerović-Miklić

Pavao Ritter Vitezović - portret

Sarah Kekely, 6. r.

Hrvatska nastava u Trstu, Italija

mentorica: Diana Njegovan


Francesco Javier, 6. r.




Ana Rončević, 8.a


Sv. Juraj



Ivana Katalinić


Sv. Juraj



Samuel De Meo, 5. r.



Reprodukcija

Vitezovićeve Karte

cijelog hrvatskog

kraljevstva

Dane Bajrović, 5.r


mentor: Darjan Bajrović

Senjska gradska

vrata

Karla Filipec, 5.r

OŠ Žitnjak


Senjski grb

Lucija Majdandžić, 8.a

OŠ Žitnjak


Pavao Ritter Vitezović – život i smrt

Jakša Butorav, 6.b

OŠ S. S. Kranjčevića – PŠ V. Novaka Sv. Juraj


Turska pustošenja

Karlo Gašparović, 6.b

OŠ Žitnjak


U boj – u boj

Karlo Gašparović, 6.b

OŠ Žitnjak


Vitez spreman za boj

Emina Mustafovska, 8.a,

OŠ Žitnjak


Vitez Riter Pavao

Armando Antunović, 8.a

OŠ Žitnjak


Pozdrav, dragi čitatelji!

Vjerojatno me poznajete kao Pavla Rittera Vitezovića,

hrvatskog književnika koji je za života pridobio puno titula.

Odlučio sam napisati svoju autobiografiju kako bih vam

približio svoj život.

Rođen sam u Senju 7. siječnja 1652. godine. Moja

majka bila je Hrvatica, a otac Nijemac. U glagoljaškom

Senju sam pohađao i završio osnovnu školu, a gimnaziju

sam pohađao kod jezuita u Zagrebu.

Kada sam završio šesti razred, tako zvanu retoriku, prekinuo sam

školovanje i otputovao u Rim. Proveo sam tamo neko vrijeme. Vidio

sam razne znamenitosti, proučavao sam crkvene knjige i družio se s

učenim plemićima. Čak sam i papu upoznao!

Nakon toga sam se preselio u Kranjsku, mislim da se to danas

zove Slovenija. Tamo sam boravio u dvorcu baruna Valvazora,

poznatog polihistora. (Osoba koja posjeduje općenito znanje iz

mnogih područja znanosti, erudit.) Bio je jako mudar i prenio mi je

svoje znanje. Znao je puno o povijesti Hrvatske i Kranjske, i bio je

vješt u bakrorezu. Jako je puno čitao. Kod njega sam marljivo učio

koristeći se njegovom knjižnicom. Kako je ona bila velika! Volio sam

povijest i zemljopis, ovladao sam vještinom tiskarstva i bakroreza.

Već tada sam razmišljao o vlastitoj tiskari. ( Kasnije sam je i osnovao

u Zagrebu, gradu kojem sam donio tiskarstvo.)

Onda sam se iz Kranjske vratio u Senj te sam postao zastupnik

grada Senja u ugarskom saboru u Šopranju i na bečkom dvoru.

Točno se sjećam kada sam 19. travnja 1683. godine ishodio povelju

kojom se Senju osiguravala i jamčila njegova prava te ga štitila od

nasilnog kapetana Herbersteina. Oduvijek sam volio Senj i bilo mi je

jako važno zaštiti ga. Čak bih i riskirao svoj vlastiti život samo da

zaštitim svoj ljubljeni grad.

U službi bana Nikole Erdődyja sudjelujem u borbama protiv

Osmanlija. Između ostalih u bitki za Siget. Kada smo oslobodili Liku i

Krbavu, postao sam ličkim podžupanom. Ta titula mi je jako puno

značila jer sam napokon dobio priznanje za svoj trud i rad. No to mi

nije ništa poboljšalo financijsku situaciju, kao ni titula „zlatnog

viteza” ni barunstvo.

Poslije rata, koji je trajao dugi niz godina, ban me je uzeo za

svog dvorskog časnika, a Hrvatski sabor mi je odredio ulogu

zastupnika Hrvatske u komisiji za razgraničenje između Hrvatske,

Dalmacije i Bosne. Dokazivao sam da Dalmacija i Bosna trebaju biti

pripojene Hrvatskoj, no to moje dokazivanje nije provedeno u

praksu iz političkih razloga.

Nakon toga dogodile su mi se razne osobne tragedije.

Umrli su mi sin i žena, u požaru sam izgubio kuću i tiskaru,

a uzeli su mi i imanje u Ščitarjevu u Turopolju koje sam

prema kraljevoj povelji trebao i naslijediti poslije smrti

zagrebačkog kanonika. Živio sam vrlo siromašno, gotovo

na rubu gladi.

Uvrijeđen i slomljen napustio sam Hrvatsku i pokušao se

skrasiti u Beču. Ni Ostatak moga života proživio sam vrlo

usamljenički, napušten i zaboravljen od svih.

Od tada je prošlo nekoliko stoljeća i vaše sjećanje i

zanimanje za mene, dragi moji čitatelji, jasan su

pokazatelj da sav moj trud i mučenje nije bilo uzaludno. I

da sam s pravom stekao glas najučenijeg čovjeka svog

vremena u Hrvatskoj.

Bartol Krmpotić, 5.b


mentorica: Ana Nekić

Barunski grb Pavla Rittera

Ana Bacher, 1.a


mentorica: Marica Štokić

Crtež biste P.R.Vitezovića

od ac. slikara Petra Kosa

Barbara Devčić, 2.a



Ab ovo

Odlučih da je napokon došao čas

odgađati ne mogu, prejak me poriv goni.

Ovime svoje zvanje, time i sudbinu, pečatim,

posvetivši se naumu čestitom i odveć bitnom.

Vrijeme je da turobna, surova povijest moje domovine ispričana bude,

a sebi tu odgovornost povjeravam.

Iz želje goruće i naklonosti nesvladive kanim zabilježiti pripovijest,

vijekovima zanemarenu, da se vazda pamti.

Za sve minule godine patnjom prožete, pisan ću trag ostaviti,

u čast i iz ljubavi prema domovini.

Moje je zvanje lišeno slasti slave, tek pero imam,

a što je ono u poredbi s mačem robusnim?

Iako život domovini na bojnom polju ustupiti neću,

bezvremenost podarit ću joj spisima svojim.

Povijest i svi njezini nebrojeni gubici postupno blijede,

no ja ću ih riječju svojom oličiti.

Da se sve do nebesa i ušiju bogova pročuje,

Hrvatsku ću opjevati i stihom je oplakati.

Da zasluženu počast domovini odam,

trsit ću se čitavim bićem, sve do posljednjeg slova.

Predahnuti neću sve dok ne odslužim njoj,

dužan sam posljednjih dvije stotine godina opjevati.

In medias res

Otkad preuzeh časnu dužnost povjesničara i glasnika

pomisao na domovinu ni u jednom me trenu ne napušta.

Što više bujaju riječi, to sam s njom povezaniji;

svaka povreda i poraz u me usađuju gorčinu neviđenu.

Uzeh pisati osobno, progovarajući u njezino ime,

glasom premorenim, no odvažnim i ustrajnim.

Što se više okružujem poviješću zemlje, to me više opsjeda;

i sam se počinjem osjećati njoj nalik.

Za rukom mi je pošlo ispripovijedati stotinu godina,

na polovici sam, no kraju ne nazirem traga.

Odmičući od davnine, osjetim da dublje zadirem,

je li moguće u povijesti zapeti, u današnjicu se ne vratiti?

Kad sve nanešene nepravde zemlji svojoj spoznajem,

sveobuhvatna me sjeta obuzima, no uz nju i jarki gnjev.

Proteklih dvije stotine godina obilježiše mirijada sukoba krvavih,

posve nezasluženih i za Hrvatsku razornih.

Ponajviše me od svega toga mori što nitko za njih čuo nije,

trpljeni su tihom boli, lišeni suosjećanja!

Neopisiva nesreća zapala je domovinu moju,

no na krikove užasa svi su se oglušili.

Katkad mi se pričiniti zna da ni sam Bog vapaje ne čuje,

Hrvate u zaboravu ostaviše da trunu.

Međutim, u trenutnom zatišju domovini pomoći moram;

premda vitez nisam, ovo mi prezime nije nizašto dodijeljeno.

Još stotinu godina krvoprolića i grozota me iščekuje,

svaku pojedinu minuciozno opisati moram.

Sve ovo činim da bih ucviljenoj domovini podario dostojanstvo,

utjehu za sve jade kojima bijaše podvrgnuta.

Finis opus (non) coronat

Napokon osvane dan koji okončava moj rad,

naum je naposljetku u djelo proveden.

Nakon nebrojenih sati i grčeva u zapešću desnice,

besane su noći plodom urodile.

Ovjenčao sam domovinu njezinom poviješću,

odao joj počast najbolje što mogu.

Godina je 1703. i posljednjih dvjesto godina konačno su bezvremene,

ljubljena je Hrvatska mojim spisima ovjekovječena.

Privedoh djelo kraju, izvršivši dužnost iz odanosti domovini;

no, spokoj me ne prožima i odmor zaobilazi.

Misli i prizori brojnih bitaka mi se pred očima vrzmaju,

mnome kola neki neutaživi nemir.

Prisjećam se neprestano svih nedaća koje su Hrvatsku, jadnu,

bespomoćnu, zadesile;

budućnost sazidana temeljem prošlosti neizvjesna je.

Silno i srčano vjerovati želim u blagostanje,

unatoč internoj slutnji nadam mu se.

U konačnici moja je nakana Hrvatsku u vječnosti zabilježiti,

trag njezin utabati i plam sjećanja zanavijek razbuktati.

Moja me domovina, pogotovo rodni Senj nadahnuše željom,

doživotnom i nepokolebljivom, da ih proslavim.

Sve svoje nade, dragosti, jedino i samo u domovinu polažem,

vrijednu hvale i pamćenja, svoju premilu Hrvatsku.

Lana Fontana, 2.d


mentorica: Lana Rušnov Perić

Konstelacija zvijezda

Lara Baotić, 2.m


Vladimira Preloga

mentorica: Ana Koletić

House Ritter

Nattan Dragičević, 2.l



Lamentatio Segniae

Vida Medarić, 1.a



multimedijski rad

POVEZNICA: https://bit.ly/3OtAcJW

Nehaj

Larisa Bertović, 2.d


Vladimira Preloga

mentorica: Dijana

Štruklec

Obličje ptice

Petra Hukar, 2.m


Vladimira Preloga


multimedijski rad

POVEZNICA: https://bit.ly/3vx5Fm7

Odabir zvanja

Franka Kačan, Nina Firšt, Antonio Orlović, 2.l


mentorica: Svjetlana Štampar

Pavao Ritter Vitezović -

portret

Petar Maksim Bekić, 1. r.




portret

Maja Prizmić, 3.a

SŠ P. R. Vitezovića, Senj

mentorica: Ana Tomljanović


portret

Vjeko Raguž




portret

Laura Dabac, 1.a



ODABIR ZVANJA

Pavao Ritter Vitezović razmišljao je mjesecima o svojoj

budućnosti, ponajviše o tome koje će zvanje odabrati.

Jednoga dana prespavao je kod gospodina baruna

Wolfganga Adama Mordoxa. Probudivši se, odlučio je

otići u dvorac Bogenšperk. Stigavši u dvorac nakon

nekoliko sati putovanja, počne razmišljati o savjetu koji mu

je barun uputio – da živi mirnim redovničkim životom.

PAVAO: (Pogledom odmjeri dvojicu redovnika koji su prolazili pored

njega.) S pravom mi je predložen ovakav život – služiti Bogu na čast

nekima je sasvim dovoljno da budu zadovoljni. (Glas mu poprimi

sanjarski ton.) Živjeti jednostavnim životom, čista srca, bez svjetovnih

briga…

(Tada se pred njim pojavi mačonoša Mars s ratnom kacigom.)

MARS: Mladiću, znaj da će ti rat i bojno polje donijeti najčasniju

slavu! Reci mi, ima li nešto časnije od nas hrabrih mačonoša koji se

upuštamo u bitku za bitkom ne tražeći ništa osim da služimo svojoj

domovini? Nema! Dobro razmisli, a kada odlučiš da je ovaj put

najbolji za tebe, potraži mene, plemenitog i hrabrog Marsa!

(Mars ode, a Pavao poprimi zamišljen izraz lica.)

PAVAO: Istina je da bi mi rat donio slast slave. Nema ničeg boljeg

od hrabrog mladića koji s čašćubrani svoju domovinu oslanjajući se

samo na svoju snagu. Odlučio sam – Paladin štićenik bit ću ja!

(Tada mu pogled skrene na prekrasnu djevu u društvu jedne

prijateljice. Ne mogavši odoljeti, uputi joj smiješak. I ona mu se

nasmiješi natrag, ali prijateljica je pozove i njih dvije nastaviše svojim

putem. Pavao se nasloni na obližnji zid s poraženim izrazom lica.)

PAVAO: A možda i ne… Možda bi najbolje bilo da se u braku

skrasim. Usput bih mogao poći putem učenjaka i pisati pjesme iako

ne mogu poreći da mi je latinski malo zahrđao. Četiri godine bez

učenja Latinskog… Samo se bojim da mi pjesme ne bi donijele puno

prihoda. Kakva bi žena htjela muža koji jedva kruh svagdašnji

plaća? No, moram priznati da me obiteljski život svejedno privlači.

Teško je pronaći veselje bez žene i djece koja te svaki dan kod kuće

čekaju.

(Zatrese glavom i pokuša se koncentrirati. Iza njega se pojavljuje

onaj par redovnika, Mars i prekrasna djeva. Svi gestikuliraju Pavlu

kao da žele da pođe putem koji su oni odabrali.)

PAVAO: Što odabrati? Svaki životni put ima svoje prednosti!

Hoću li krenuti u rat u nadi da steknem najčasniju slavu?

Hoću li osnovati obitelj i živjeti svjetovnim životom? Ili se pak

odreći svega svjetovnog i kao redovnik živjeti blaženim

životom?

(Pavlu se ozari lice.)

PAVAO: Znam!

(Ostali nestanu iz vidika.)

PAVAO: Posavjetovat ću se s barunom Wolfgangom. Njegova će mi

mudrost zasigurno pomoći u ovoj nedoumici. On će znati što je

najbolje za mene – biti kloštar, gojenac Marsov ili učenik Minervin.

(Užurbano krene natrag prema barunu, no ubrzo zastane

zamišljenoga lica.)

PAVAO: A da samo budem redovnik kako mi je na početku i

predložio? Dominik Ferketin, 2.l



Pavao Vitezović_Laurus

auxiliatoribus Ungariae_

rukopisna naslovna strana

Petra Katalinić, 1.a



Sejnčica izvorni snimak

naslovne strane

Luna Janušić, 1.a



Podsjeti me na

glagoljicu

GRUPA ZA GLAGOLJICU

Srednja škola Ambroza

Haračića Mali Lošinj

mentorice: Zrinka

Jensch i Milica Prole

Posveta gospođici Slavi

Tara Komes, 2.m

Prirodoslovna škola Vladimira

Preloga


Vitezović i senjske

znamenitosti

Luka Krmpotić, 2.e



Vitezovićev SENJdvič

Nika Bayer,

Ana Petrović,

Matija Dražetić, 2.l


Vladimira Preloga

mentorica: Svjetlana

Štampar

Pavao Ritter Vitezović – senjska

književna zvijezda

Senjska književna zvijezda

Natalia Vukelić, 3.r

Prva sušačka hrvatska gimnazija

mentorica: Tina Fabijančić

Snovi

Nina Lea Kovačević, 2.m



Tvoje jučerašnje vino,

sredilo me fino

Petra Makek, 2.l


Vladimira Preloga


Vitez iz Senja

Barbara Devčić, 2.a


mentorica: Jasmina Rebrović

Vlastoručni potpis P.R.Vitezovića

Tea Španić, 1.a



Zamišljeni Vitezović

Karolina Nekić



Vitezovićev bakrorez iz

Valvasarove Topografije

Helena Rukavina, 1.a



Vidim da vlada svud metež što

zatire red

Chiara Matoš, 2.l



OD SENJA DO ZVIJEZDA_katalog učeničkih radova_2022.

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?