Fjodor Mihajlovič Dostojevski Zločin i kazna - Moje Instrukcije

Fjodor Mihajlovič Dostojevski
Zločin i kazna
BILJEŠKE O PISCU:
Fjodor Mihajlovič Dostojevski (1821—1881), sin vojnog liječnika, po
završetku jedne privatne škole u Moskvi 1837. stupa u Vojnu inžinjerijsku
školu, gdje ga mnogo više zanima književnost nego učenje. Ističe se u
čitanju zabranjenih djela i žestokim revolucionarnim uvjerenjem. Kad se
1846. pojavilo njegovo prvo djelo -- roman Bijedni ljudi – Bjelinski ga
pozdravlja kao novog Gogolja. U to vrijeme Dostojevski postaje član
kluba Petraševskoga, u kom se potajno kupljaju mladi revolucionari.
Meñu onima koji su 1848. uhapšeni i osuñeni na smrt nalazi se i on.
Nekoliko minuta prije vješanja stiže carevo pomilovanje kojim se kazna
smrću mijenja u pet godina prisilnog rada i daljnje četiri godine izgona u
Sibir. To su bili presudni dogañaji. Iz progonstva se u Petrograd vratio
drugi Dostojevski. Djela koja slijede – Zapisi iz mrtvog doma, Zločin i
kazna, Idiot, Bjesovi, Mladić, Braća Karamazovi itd. – stvara politički
konzervativac. Pored velikog broja romana i pripovijedaka, Dostojevski
piše osvrte, članke, polemike, razvija golemu književnu aktivnost
ureñuući i izdajući sa svojim bratom Mihajlom najprije časopis Vrijeme, a
onda Epoha. U meñuvremenu putuje na Zapad i vraća se razočaran,
uvjeren da je veličina Evrope prošlost, da budućnost pripada Rusiji i
pravoslavlju. Do kraja života on radi tjeran materijalnim nedaćama, ali
prije svega, svojim izuzetnim genijem koji je nadvladao sve slabosti
njegovih uvjerenja i ostavio čovječanstvu djela jedinstvena po snazi, po
problemima, po otkrićima čovjeku našeg vremena. Jer može se sa
sigurnošću reći da je Dostojevski prvi veliki pisac suvremenog svijeta.
Posebno mjesto u tom stvaranju pripada romanu Braća Karamazovi,
njegovu posljednju djelu, u kome je u najzrelijem obliku postavio sve
svoje najznačajnije probleme.

F.M.Dostojevski:
Zločin i kazna
SADRŽAJ
Glavni junak romana je siromašan student prava Rodion Raskoljnikov .
Raskoljnikova progoni ideja o izvršenju “više pravde” koju će ostvariti
ubojstvom Aljone Ivanove, gramzive i podle stare lihvarice, čijim bi se
novcem moglo usrećiti barem sto ljudi i čijim bi nestankom bili zadovoljni
mnogi, uključujući i njenu sestru Lizavetu koju Aljuna muči i iskorištava.
Raskoljnikova zatičemo u početku romana u rascjepu izmeñu
jednostavnosti rješenja koje je smislio i gnušanja nad mogućnošću da se
ta ideja uopće rodila u njegovoj glavi. Raskoljnikov pomno razrañuje i
provjerava plan iako jedan dio njega ne vjeruje u izvršenje plana. Sklop
životnih okolnosti naprosto gura Raskoljnikova u zločin: dobiva majčino
pismo, razgovara u krčmi s Marmeladovim, susreću Sonju, doznaje da će
lihvarica biti sama oko sedam sati. Majčino pismo puno je nemočne
pomirenosti sa životom: sestra Dunja da bi se spasila sramne i
ponižavajuće guvernantske službe kod razvratnika obećala je ruku
bogatom Lužinu, koji traži siromašnu djevojku da bi mu bila pokorna i
zahvalna. Mati se nada da će tako pomoći sinu materijalno, jer je sestra
vezana obvezom vraćanja za Rodionovo školovanje posuñenog novca,
strpljivo podnosila teror Svidrigajlova. Raskoljnikov ne može prihvatiti
sestrinu žrtvu. Teško opterećen time u krčmi susreće Marmeladova,
propalog alkoholičara koji utapa tugu pićem kupljenim novcem koji
zarañuje starija kći Sonja prostituirajući se. Raskoljnikov upoznaje obitelj
Marmeladovih, čija sudbina pokazuje pogubnost djelovanja bijede na
ljudski rod. Najveći je stradalnik Sonja, ali ona im pruža najveće nade.
Ostat će moralno čista uz sva zla koja je zadese u životu. Raskoljnikov
gotovo podsvjesno donosi odluku, pada u san ispunjen košmarima. Kao
da je upravljan nečim izvan svijesti, pomno i hladno ostvaruje svoj plan.
Nepredviñenu okolnost, prisustvo Lizavete, rješava brutalno, ubija je
zajedno sa sestrom. Opljačkan novac skriva pod kamen ne brojeći ga.
Vraća se u stan i pada u groznicu. Počinje mučna psihološka drama:
borba sa savješću koju vodi Raskoljnikov i borba s istražiteljem
Poefirijem Petrovičem koji oko Raskoljnikova steže “psihološki obruč”.
Pronañeno je više rješenja i pitanja:najekstremnije nude Sonja i
Svidrigajlov. On predlaže bijeg i amoralnost: Sonja priznanje, kajanje i
oprost zaslužen patnjom i žrtvom. U trenutku kada ga Petrovič gotovo
natjera da prizna, upada Nikolaj i priznaje da je ubojsvo počinio u
trenutku pomračene svijesti. Raskoljnikov se dvoumi i odlazi na mjesto
zločina razmišlja o rješenju, nagovještava i priznaje ubojstvo. Osjeća
neumitnost pobjede dobra nad zlom. Pod Sonjinim utjecajem potresen
samoubojstvom Svidrigajlova koji sav svoj novac ostavlja kao
dobročinstvo djeci Marmeladova, okajavši tako svoj razvratni život
Rodion prijavivši se policiji doživljava pročišćenje. Završetak romana nas

izvještava o sudbinama likova. Sonja prati Raskoljnikova u Sibir. Dunja
se iz ljubavi udaje za bratova prilatelja Razumihina. Umire im majka.
Raskoljnikov se razboli. Nakon dugog bolovanja vraća se u život
proćišćen i vedar, pun nade. Sedam preostalih godina u Sibiru čine se
kratke kao tren uz utjehu nañenu u evanñelju i Sonjinoj ljubavi.
TEMA
Raskoljnjikov i njegov zločin,njegove psihičke dileme te na kraju njegova
zaslužena kazna.
IDEJA DJELA
Dobro uvijek pobjeñuje zlo,tj.za svaki počinjeni zločin mora se snositi
primjerena kazna.
MJESTO RADNJE
Rusija
VRIJEME RADNJE
19.st.(radnja se dogaña u svega 9 dana)
KARAKTERIZACIJA LIKOVA
Rodion Raskoljnjikov
On je mlad,inteligentan i obrazovan čovjek koji suosjeća sa siromasima i
spreman im je pomoći.Povučen je u sebe.Ima razvijenu intelektualnu
svijest.Gnjevan je i prezire sadašnji poredak u Rusiji te se tu pretvara u
pravog pobunjenog plebejca spremnog na sve,pa i na zločin kao što je
ubojstvo.Svoju unutrašnju borbu potkuruje mišlju kako bi jedan život
mogao od bijede spasiti tisuće života.Raskoljnjikov je,dakle,pobunjenik
protiv društva,ali on je ujedno i usamljenik što se muči etičkim i
moralnim pitanjima. Njegovi činovi nisu motivirani samo njegovim
shvaćanjem etike,već i bijedom što ga okružuje,socijalnim zlom koje
navodi čovjeka na zločin, Nakon ubojstva hvataju ga strah i
jeza,izgubljen je i uplašen. Iako se zanosi idejom da postoje
tvz.neobični,odabrani ljudi kojima je dopušteno da zbog općeg dobra čine
zločine njega na kraju satire savjest,on popušta u sukobu sa “psihološkim
obručem” oko sebe i priznaje ubojstvo.On je cijelo vrijeme razapet
izmeñu pobune i smirenja,ljubavi i mržnje,on terorizira,razmišlja i
ispovijeda se.U njemu se stalno bore dva karaktera,pa se njegovi
unutrašnji monolozi pretvaraju u unutrašnje dijaloge koji čitaoca stalno
tjeraju na razmišljanje.Već u samom njegovom
imenu,Raskoljnikov,vidimo da je on čovjek u raskolu izmeñu svoje

humane biti i surovosti traženja koju pred njega postavlja životna
stvarnost.
Citat koji potvrñuje Raskoljnjikovu unutrašnju borbu:
“Za Raskoljnjikova nastadoše neobični dani:kao da je odjednom pala
pred njim magla i zatočila ga u bezizlaznu,tešku samoću.Sjećajući se
toga vremena kasnije,nakon dugog razmaka,nagañao je da mu se
gdjekada mračila svijest i da je tako potrajalo,uz neke prekide,sve do
konačne katastrofe.......Miješao je na primjer jedan dogañaj s drugim,a
drugi opet smatrao posljedicim kakvog dogañaja koji je postojao samo u
njegovoj mašti.Gdjekada ga je zaokupljalo bolesno i mučno uzbuñenje,pa
se dapače prevračalo i u panični strah.Ali se se sjećao takoñer da je
bivalo časova,sati,pa možda i dana punih apatije,koja ga je zaokupljala
kao protivnost preñašnjem strahu,-apatije,nalične na ono
bolesno,ravnodušno stanje u gdjekojih ljudi na samrti.Uopće za tih
posljednjih dana kao da je i sam nastojao da izbjegne jasnom i potpunom
poimanju svoga stanja; neke vazdanje činjenice,koje iziskuju da budu
odmah objašnjene,tištale su ga osobito; još kako bi se volio osloboditi i
umaći nekim brigama,koje kad bi zaboravio u svom položaju,zaprijetila bi
mu potpuna,neminovna propast.”
Citat u kojem je vidljiv Raskoljnjikov unutarnji monolog:
“Tog braka neće biti dok ja živim,i neka gospodin Lužin ide do ñavola!
-Jer je očevidna stvar-mrmljao je u sebi, smješkajući se i slaveći
unaprijed svoje odluke-Ne mama,ne,Dunja,nećete vi mene prevariti...I
još se ispričavaju što nisu pitale za savjet,nego su bez mene riješile
stvar!Koješta!Misle one da sada više ne mogu raskinuti;da vidimo,može li
se ili ne može!Divna li mi izgovora:”Takav je,veli,poslen čovjek
PetarPetrovič,takav poslen čovjek da se ni ženiti ne može drugačije nego
na diližansi ili čak u vlaku”Ne,Dunječka,sve to ja vidim i znam o čemu ti
namjeravaš mnogo govoriti sa mnom...”
No zašto je Raskoljnjikov ubio staru lihvarku?Očigledno da bi svoju
porodicu spasio bijede,poštedio svoju sestru koja je da bi mu pomogla u
školovanju bila spremna da se uda za jednog bogatog,surovog
čovjeka.Ali on je izvršio ubojstvo i da bi sebi dokazao da nije običan
čovjek koji poštuje moralne zakone koje su drugi stvorili,već sposoban da
sam stvori vlastiti zakon ida snosi ogroman teret odgovornosti,da svojem
životu opovrgna grižnju savjesti i da podmuklim
sredstvima(ubojstvom)postigne dobar cilj bez imalo predrasuda prema
svojoj unutrašnjoj ravnoteži i svom vrlom životu.Počinio je on ovo
ubojstvo i stoga što je jedna od omiljenih ideja Dostojevskog bila da
širenje materijalističkih ideja može uništiti moralne vrijednosti mladih i
napraviti ubojicu čak i od sasvim dobrog mladića koga bi nesretni stjecaj
okolnosti lako mogao gurnuti u zločin.
Progonstvo u Sibir za Raskoljnjikova znači novi život,a utjehu i mir nalazi
u Sonji i u evanñelju.
“Pod uzglavljem mu je ležalo evanñelje.Uzme ga makinalno.Njena je to
knjiga,ona ista iz koje mu je čitala o uskrsnuću Lazarevu.Na početku
robije mislio je da će ga Sonja mučiti religijom,da će mu sve govoriti o
evanñelju i narivavati mu knjige.Ali na preveliko čudo njegovo nije ni
jedanput progovorila o tom,nije mu ni jedanput ponudila evanñelje.On ga

je sam zaiskao od nje kratko vrijeme prije svoje bolesti i ona mu je šuteći
donijela knjigu.Dosad je nije ni rasklapao.Nije je rasklopio ni sada,ali
jedna mu misao sine glavom:”Zar mogu njena uvjerenja sad ne biti i
mojim uvjerenjima?Njena čuvstva,njene težnje bar...”I Sonja je cio taj
dan bila uzrujana,a na noć opet oboljela.Ali tako je sretna bila,tako
neočekivano sretna da se gotovo uplašila svoje sreće.Sedam
godina,samo sedam godina!Na početku svoje sreće tih se sedam godina
čini njima pogdjekada kao da je to sedam dana.I ne zna on da mu se
novi život ne poklanja,nego da ga mora skupo platiti,mora ga platiti
velikim budućom podvigom...”
Sonja Marmeladova
Ona je prostitutka čista srca.Vrši zločin na sebi da bi prehranila mačehinu
djecu i pijanog oca.Mirna je,pati u sebi,čita Bibliju(evanñelje) i vjeruje u
Boga.Voli Raskoljnjikova i ona je ta u kojoj on vidi spasenje.
“Sjede jedno do drugoga,tužni i utučeni,kao da su nakon bure izbačeni
sami samcati na pustu obalu.Raskoljnjikov gleda Sonju i osjeća kolika je
njena ljubav prema njemu,i začudo mu odjednom bude teško i bolno što
ima nekoga da ga ovako ljubi.Jest,čudno je i užasno bilo to čuvstvo!Idući
k Sonji osjećao je da mu je u njoj sva njegova nada i sve spasenje;mislio
je da će stresti sa sebe bar jedan dio svojih muka,a sada,gdje se cijelo
srce njeno obratilo k njemu,osjetio je i spoznao da je kudikamo nesretniji
nego što je bio prije.”
Nasuprot razumnom i buntovnom Raskoljnjikovu Sonja je smirena i
osjećajna.Njen je karakter apologija ljubavi i patnje u ime drugih
ljudi.Njena je ljubav spram Raskoljnjikova toliko velika da mu želi pomoći
u njegovoj patnji,želi da on podijeli teret i patnju s njom;zato ga i slijedi
u Sibir.
“....Ta zajedno ćemo patiti,zajedno ćemo i križ nositi!
-Daj!-reče Raskoljnjikov.
Nije htio da je ogorči.Ali odmah trgne opet ruku koju je bio pružio za
križem.
-Neću sada Sonja.Bolje će biti kasnije-dometne da je umiri.
-Jest,jest,bolje,bolje-prihvati Sonja zanosno.
-Kad počne tvoja patnja,onda ćeš ga objesiti.Doći ćeš k meni,ja ću ti
ga objesiti,pomolit ćemo se i krenut ćemo.”
Iz svojeg prvotnog nesretnog i jadnog života na kraju doživljava sreću s
Raskoljnjikovim.
JEZIK I STIL
Roman o zločinu Rodiona Raskoljnjikova,studenta koji je izgradio cijelu
teoriju da bi ubio staru lihvaricu,a zatim je bio natjeran imperativom
svojih psihičkih doživljaja i vještim djelovanjem sudskog istražitelja da to
ubistvo prizna i podnese tešku kaznu,bez sumnje je najcjelovitiji roman
Fjodora Mihajloviča Dostojevskog,roman s najskladnijom strukturom i
ravnotežom pojedinih njegovih elemenata,najvećom dinamikom i

najpotpunijom sadržajnošću.To je njegov prvi problematsko-filozofski
roman izgrañen na osnovi kriminalne fabule,koji ujedno razvija
psihološko oblikovanje karaktera sve do prodiranja u psihopatološke
pojave,a ujedno sadržava u sebi i značajne elemente socijalnoanalitičkog
postupka koji je toliko značajan za europski,a posebno za
ruski realizam.U ovom djelu kao da se ukrštava,a ujedno i račva
problematika ne samo ruskog,nego i europskog romana XIX.st.,a
nagovještaju se i mnogi postupci suvremenog romana.”Detektivska” tj.
kriminalna fabula poslužila je Dostojevskom da s pomoću stvorene
napetosti privuče i zadrži čitaoca,ali ne samo na golom zbivanju,već i na
problematici kojom je pisac htio da ga zarazi.Kriminalna fabula ne služi
tu,dakle,kao u suvremenom kriminalnom romanu,da odvuče čitaoca od
temeljne
problematike društva i čovjeka u njemu,već naprotiv da mu naturi mnoge
probleme uključujući ovamo i filozofske,pa čak da mu naturi i njihova
rješenja u smislu piščevih religioznih ideala.Meñutim fabula nije
funkcionalna samo u tom najužem smislu.Upravo ona daje romanu i ono
unutrašnje jedinstvo zbivanja i karaktera,upravo ona koncentrira
čitaočevu pažnju na odreñeni čin.(Raskoljnjikov zločin)i vrlo kratko
“trajanje romana”(samo devet dana),a ujedno daje unutrašnju dinamiku i
snagu koja privlači čitaoca prema vrlo širokoj problematici.Čitaoc je ovom
koncetracijom fabule prisiljen da ulazi najprije u unutrašnju
Raskoljnjikovljevu borbu pred ubojstvo u njezinim raznolikim
psihološkim,moralno-etičkim i intelektualnim aspektima,zatim u
Raskoljnjikovljevu borbu sa svojom savješću poslije ubojstva i dvoboj s
istražiteljem Petrovičem,a na kraju i u Raskoljnjikovljev unutrašnji svijet
kad on pod Sonjinim izravnim utjecajem prima konačno svoju kaznu,a
ujedno doživljava preporod u smislu piščevih ideoloških ideja.Uprvo ta
fabula omogućila je Dostojevskom da uz Raskoljnjikova naniže i cijeli niz
socijalno i ideološki značajnih karaktera,koji uza svoj strogo funkcionalni
smještaj,znače,svaki za sebe,posebni društveni i ideološki
problem.Porodica Marmeladovih i njihova bijeda su,na primjer, jedan od
najjačih argumenata za izvršenje zločina no na takvim se
karakteristikama Dostojevski nigdje dulje ne zadržava,njihovi su portreti
samo skice koje nekada ostaju u trajnom sjećanju čitaočevu zahvaljujući
elementima groteske koju pisac često upotrebljuje,ali svaki od njih u
romanu ipak živi sa svojim problemima-i sa svojim ideološkim stavom.
U Zločinu i kazni Dostojevski je podreñujući opisnost dinamičnosti
fabule,stvorio u prvom redu atmosferu krčmi, petrogradskih
potkrovlja,uličnih prizora i policijskih kancelarija,služeći se vrlo često
gotovo rembrantovskim postupkom kontrastiranja svjetla i
mraka,opisivanja tamnih uličica kojih tama dolazi još više do izražaja kad
je djelomično osvjetlimo difuznim svjetlom plinskih svjetiljki.( opis
Raskoljnjikove sobe:“To je zapravo bila krletka pet-šest koraka u dužinu.
Sa svojim požutjelim, prašnjavim i odlijepljenim tapetama vrlo je
bijedno izgledala i bila je tako niska da je u njoj svaki malo viši čovjek
osjećao zebnju i sve mu se činilo da će glavom udariti u tavanicu. I
namješta je bio u skladu sa stanom: tri ne baš ispravne stare stolice, u
uglu obojen sto, na kome se nalazilo nekoliko teka i knjiga; već samo po

tome koliko je na njima bilo prašine, moglo se vidjeti da ih već odavno
nije dotakla ničija ruka; i, najzad, glomazna sofa, nekad presvučena
cicom, a sad sva u krpama, koja služi Raskoljnjikovu kao postelja. Često
je on na njoj spavao onako kako bi došao, ne svlačeći se, bez deke i
pokrivajući se starim, iznošenim studentskim kaputom, sa jastukom pod
glavom, pod koje je podmetao sve rublje što je imao – i prljavo i čisto –
da bi mu uzglavlje bilo više. Ispred sofe je stajao mali stol.”)
Upravo je po svom naglašenom urbanizmu,koji se takoñer ispoljio i u
dinamici,uzastopnom i kontrastnom redanju prizora,ovog
romana,Dostojevski vjesnik novih putova velikog dijela ruske i europske
proze.
Stalnoj unutrašnjoj borbi i sukobu sa”psihološkim obručem”oko njega-
Raskoljnjikova-odgovara i stilski postupak unutrašnjeg
monologa(citat:prije naveden),kao i česti dijalozi kojima obiluje ovaj
roman.Zamišljen isključivo kao monolog ubojice u prvom licu(Ich-
Form)ovaj je roman izrastao u djelo u kojem pripovjedač pripovjeda o
Raskoljnjikovljevoj sudbini,gotovo ga ne ispuštajući iz vida i vrlo često
prepuštajući ga da bude bilo to u unutrašnjim monolozima nasamo s
čitaocem,bilo da izriče svoja mišljenja i polemizira sa svojim protivnicima
ili suglašava sa srodnicima.Uz sve navedeno roman obiluje mudrim
mislima i porukama koje su pretežno Raskoljnjikove,te izrečene u
njegovim razmišljanjima.(npr.”Što god je korisno čovječanstvu,to je i
plemenito.Ja razumijem samo jednu riječ:korisno!
Vlast zadobiva samo onaj koji se usudi da se sagne i da ju uzme.Radi se
samo o jednom:treba se samo usuditi!
Ne radi se o vremenu nego o vama samom.Budite sunce i svi će vas
ugledati.Sunce treba prije svaga da bude sunce.
Samo ako si plemenit,sve drugo možeš steći talentom,znanjem
razboritošću genijalnošću.-Šešir-što npr.znači šešir?Šešir je tričarija,ja ću
ga kupiti kod Zimmermanna;ali što se pod šeširom čuva i šeširom
pokriva,to ja ne mogu kupiti!”)Takoñer se u djelu mogu naći umjetničke
pjesničke slike(npr.”Ljuta guja povrijeñenog samoljublja svu noć mu je
pila srce”.-koja je ujedno i metafora
“I cio taj rajski dan mojeg života i cijelo to veče ja sam i sam proveo u
poletnim sanjarijama...”)
I za kraj:Romani Dostojevskog i pored sve svoje “filozofičnosti” nisu
filozofija;oni su književnost koja to iskustvo može prenijeti čitaocima
jedino i isključivo na onaj način kakav pripada samo umjetničkoj
književnosti.On je začetnik jednog razvoja u umjetničkoj prozi koji
misaono previranje i borbu mišljenja čini svojom središnjom temom.Zbog
toga se struktura suvremene književnosti naprosto ne može razumjeti
bez Dostojevskog;tko nije pročitao njegove romane,teško da može
shvatiti ono”o čemu se radi”u suvremenoj prozi i o čemu to zapravo njen
velik dio govori.
Uzeto sa “Lektirice Network”-a
url : http://www.lektire.net/
e-mail : info@lektire.net