SEMINAR O POLICIJSKOJ REFORMI U BOSNI I HERCEGOVINI ...

SEMINAR O POLICIJSKOJ REFORMI 

U BOSNI I HERCEGOVINI 

Reforma sigurnosnog sektora i Proces stabilizacije 

i pridruživanja 

Iz v j e š t a j 

Sarajevo, 4. do 6. jun 2008

SADRŽAJ 

Uvodna riječ ministra vanjskih poslova Republike Slovenije i predsjedavajućeg Vijeća 

za generalne poslove i vanjske odnose Europske unije, dr. Dimitrija Rupla 5 

Uvodna riječ šefa Policijske misije Evropske unije brigadnog generala Vincenza Coppole 7 

EUPM – kontekst i motivacija 9 

Program seminara 13 

Seminarski akademski izvještaj dr. Judy Batt 

dr. Susan Penksa: „Lekcije prepoznate u BiH: strategije za razvoj domaćih 

17 

reformskih planova” 

dr. Vladimir Prebilič i dr. Uroš Svete: „Bosna i Hercegovina kao sigurnosni 

27 

prioritet Slovenije“ 35 

Sažetak aktivnosti 43 

Uvodna sjednica 43 

Plenarna sjednica 1: Europska unija i vladavina prava na Zapadnom Balkanu 46 

Plenarna sjednica 2: Policija i pravosudna reforma u Bosni i Hercegovini i regionu 

Plenarna sjednica 3: Lekcije prepoznate u Bosni i Hercegovini i strategije za razvoj 

53 

domaćih reformskih planova 59 

Radne grupe po sektorima – lekcije prepoznate u Bosni i Hercegovini 65 

Radna grupa 1: Reforma policije i međunarodna policijska saradnja 65 

Radna grupa 2: Krivično-pravni sistem i pravosuđe 67 

Radna grupa 3: Pitanje granica i migracije 69 

Radna grupa 4: Uloga državnih parlamenata i civilnog društva 70 

Zaključna plenarna sjednica: Bosna i Hercegovina –Kako naprijed? 70 

Učesnici prema abecednom redoslijedu 77 

Dodatna literatura 87

UvoDnA RiJeč miniStRA vAnJSkih poSlovA 

RepUblike SloveniJe i pReDSJeDAvAJUćeg 

viJeć A z A g en eR Alne poSlove i vAnJSke 

oDnoSe eURopSke UniJe, dr. Dimitrija Rupla 

Razvoj i sigurnost su u jakom međusobnom odnosu. Sigurnost je pretpostavka razvoju, 

a razvoj je, dugoročno gledano, pretpostavka sigurnosti. Države imaju zajednički 

interes u odnosu na sigurnost Europe, i sa formiranjem partnerstva bi se morale 

zajedničko suočiti sa izazovima koji donose zajedničke koristi. Trenutno međunarodno 

sigurnosno okruženje suočeno je sa različitim izazovima, u čemu EU nastavlja djelovati 

učinkovito u pravcu podrške miru i stabilnosti, pogotovo kroz saradnju sa UN-om i 

NATO-om. Stabilnost Zapadnog Balkana je od krajnjeg značaja za sigurnost cijele 

EU, a Slovenija posvećuje posebnu pažnju regionu kao i jačanju stabilizacije i tranzicijske 

pravde u okviru Evropske sigurnosne i obrambene politike. 

Slovenija i Centar za evropsku perspektivu su veoma predani cilju postizanja sigurnog 

i održivog sigurnosnog sektora u Bosni i Hercegovini (BiH), koji će donijeti blagodati 

i zemlji i regionu. Jedna od ključnih garancija i instrumenata u tom pogledu je i 

policijska komponenta. Mi snažno podržavamo ciljeve Policijske misije Evropske unije 

(EUPM) na uspostavljanju održive, profesionalne i multietničke policijske službe u 

BiH. Dvadeset i jedan slovenački policajac je do sada učestvovao u EUPM-u, što pokazuje 

posvećenost naše zemlje da pomogne uspostavi moderne, nezavisne, profesionalne 

i multietničke policije u skladu sa međunarodnim standardima. 

U aprilu 2008. godine, Parlament Bosne i Hercegovine je usvojio dva zakona o policijskoj 

reformi. Usvajanje zakona o policijskoj reformi je veoma zadovoljavajući i važan 

korak u omogućavanju daljeg napretka procesa integracija. On je popločao put za potpisivanje 

Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SAA). Potpisivanje SAA je svakako 

od ključnog strateškog značaja i predstavlja krupan uspjeh za zemlju kao i za cijeli 

region. Ja sam veoma zadovoljan da je do potpisivanja SAA došlo tokom slovenačkog 

predsjedavanja Vijećem EU budući da se Slovenija borila da se set ovih sporazuma 

postigne sa svim zemljama regiona. 

Mandat Policijske misije EU (EUPM) je produžen do kraja 2009. godine, a EUPM 

će nastaviti djelovati kao mentor, te vršiti monitoring i inspekciju policijskih snaga 

u Bosni i Hercegovini. U skladu sa usvojenim zakonima, buduće policijske snage će 

odražavati ustavnu strukturu zemlje, dok federalna kontrola može biti uvedena kasn- 

5

6 

S e m i n a r o p o l i c i jS k o j r e f o r m i u Bo S n i i He r c e g o v i n i 

ije, u skladu sa promjenama ustavnog sistema zemlje. Želim pozvati sve političke snage 

u BiH da iskoriste prednost postignutog napretka i nastave na isti način implementirati 

prioritetne zadatke te time prevladaju potencijalna neslaganja između političkih 

partija oko obima buduće ustavne reforme. 

Jačanje evropske perspektive Bosne i Hercegovine u njenom integracijskom procesu 

bio je ključni prioritet tokom slovenačkog predsjedništva Vijećem EU i Slovenija je 

uvijek bila spremna pružiti podršku na planu evropskih poslova. Centar za evropsku 

perspektivu je dao neprocjenjiv doprinos BiH i drugim zemljama Zapadnog Balkana 

svojim projektima osmišljenim prvenstveno kako bi se osnažili administrativni kapaciteti, 

demokratija, ljudska prava i ekonomski razvoj, što su sve ključni kriteriji u 

procesu pridruživanja. Odgovornost za reforme, međutim, ostaje isključiva odgovornost 

vlasti same zemlje. Ja sam uvjeren da jedinstvo predstavlja ključ uspješnog funkcioniranja 

Bosne i Hercegovine i njene uspješne integracije u EU. 

dr. Dimitrij Rupel 

Ministar vanjskih poslova Republike Slovenije i predsjedavajući Vijeća za generalne 

poslove i vanjske odnose Europske unije 

30. jun 2008. 

U voDnA RiJeč šefA policiJSke miSiJe e vRopSke 

UniJe brigadnog generala Vincenza Coppole 

Policijska misija Evropske unije se od 2003. godine bavila reformom policije i sigurnosnog 

sektora u kontekstu Procesa stabilizacije i pridruživanja. Usvajanje dva zakona 

o reformi policije u aprilu, i potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju 

u junu 2008. zaključili su tu fazu procesa. 

Postignuti napredak označio je prekretnicu u nastojanjima EU na planu podrške reformi 

policije, sudstva i drugim aspektima sigurnosti. Stoga je EUPM preduzeo inicijativu 

da Predsjedništvu BiH sugerira da pruži mogućnost za razmišljanje i diskusiju 

ovdje u Sarajevu. Ta je inicijativa naišla na entuzijazam predstavnika država članica 

u Vijeću i Komisiji, zvaničnika Komisije i Vijeća, kao i partnera EUPM-a iz Bosne i 

Hercegovine. 

Ja sam od 2006. godine imao prilike razgovarati i razmišljati o problemima sigurnosnog 

sektora i policijske reforme u teškoj političkoj klimi kakva je ona u Bosni i Hercegovini. 

I dalje to predstavlja dvostruki izazov. Prvo, reforma se dotiče nekih od ključnih 

političkih pitanja zemlje – oko kojih često ima malo ili nimalo dogovora ili zajedničke 

vizije. Drugo, reforme su potrebne kako bi se strukture i politike učinile kompatibilnim 

sa onima u Evropskoj uniji te zemlja pripremila za proces pristupanja. Ta su dva 

izazova potpuno međusobno isprepletena – stoga je bilo teško nama, kao Evropskoj 

uniji, postići rezultate o kojima smo se dogovorili sa vlastima Bosne i Hercegovine. 

Treba, dakle, razmotriti da li su naši EU instrumenti odgovarajući te kako možemo 

povećati njihovu učinkovitost, pri čemu nije od najmanjeg značaja potreba da oni 

postanu učinkovitiji u cijelom Zapadnom Balkanu. 

Izvještaj sa ovog seminara pridonijet će formuliranju jednog obnovljenog pristupa te 

će, nadamo se, donijeti opipljive dobrobiti građanima Bosne i Hercegovine. 

Dozvolite mi da izrazim posebnu zahvalnost predanim uposlenicima EUPM-a i 

ljubljanskog Centra za evropsku perspektivu koji su razraditi koncept seminara i koji 

će dalje nastaviti rad. 

Brigadni general Vincenzo Coppola 

Šef Policijske misije Evropske unije 

Od januara 2006. do oktobra 2008. 

7

Registracija 

eUpm – kontekSt i motivAciJA 

Nina Čepon, CEP 

Stavljanje policijske reforme u kontekst 

Iako je glavni razlog iza Dejtonskog mirovnog sporazuma 1995. godine bio zaustavljanje 

krize koja je trajala više od tri godine u Bosni i Hercegovini, danas je to još 

uvijek vrlo važan dokument jer je utvrdio državne institucionalne strukture. Potpisnici 

su se dogovorili da će policija biti u nadležnosti entiteta, što je rezultiralo najtežom i 

najdužom reformom u zemlji. 

Reforma je bila izuzetno važna jer je Europska komisija naglasila policijsku reformu 

na državnom i entitetskom nivou kao glavni kratkoročni prioritet u svom Izvještaju 

o spremnosti BiH da pregovara o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju sa Europskom 

unijom 2003. godine. Kao takva, reforma je također postala jedan od glavnih 

preduvjeta za potpisivanje SSP-a. Glavni razlog zbog kojeg se policijska reforma pokazala 

tako teškom i kontroverznom je taj što se proces dotakao temelja delikatne etnopolitičke 

strukture zemlje. 

Namjera pomoći EU za BiH je bila modernizacija policijskih snaga u skladu sa europskim 

standardima, kao i poboljšanje učinkovitosti i bolja koordinacija, kako 

bi se racionalizovala postojeća BiH struktura, koja sve zajedno uključuje 15 agencija 

za sprovođenje zakona na različitim nivoima 1 . Ali, međunarodna zajednica je 

htjela prvo prevazići nepovjerenje lokalnih vlasti i suočiti se sa osjetljivom i na neki 

način preopterećenom političkom scenom, koja je upravo prošla reformu odbrane i 

obavještajnog sektora. 

Godinu nakon uspostavljanja EUPM-a u BiH 2003. godine, postalo je jasno da fragmentirana 

i složena struktura BiH usporava napore EUPM-a da modernizuje policijsku 

strukturu u zemlji. Pregled funkcionalnosti od Europske komisije 2005. godine 

opisao je BiH policiju kao podijeljenu, sa viškom osoblja i nesposobnu da surađuje 

preko entitetske linije razgraničenja. Očita potreba je pokazala da, nakon što policija 

postane odgovorna prema građanima, birokratiju treba smanjiti i poboljšati prevenciju 

kriminala. Paddy Ashdown, visoki predstavnik u to vrijeme, proglasio je ove teme svojim 

glavnim prioritetima i uspostavio je Komisiju za restruktuiranje policije. Tokom 

1 Bosna i Hercegovina ima nekoliko nivoa političke strukture ispod nivoa državne vlade. Najvažniji od ovih nivoa je podjela zemlje na dva 

entiteta: Republika Srpska i Federacija Bosne i Hercegovine. Postoji 10 kantonalnih policija u Federaciji BiH, policija u Brčko distriktu, 

Federalna policija, RS policija, Državna agencija za istrage i zaštitu, SIPA, sudska policija i finansijska policija. 

9

10 


2005. godine, nekoliko pregovora je održano, i zaključeni su Vlašićkim pregovorima, 

na kojima su dogovorena takozvana tri EU principa: 

1. sve legislativne i budžetske kompetencije za policijske poslove moraju biti na 

državnom nivou; 

2. ne smije biti političkih intervencija u operativnim policijskim poslovima; 

3. policijske oblasti bi trebale biti uspostavljene prema profesionalnim tehničkim 

kriterijima. 

Neka poboljšanja su postignuta naredne godine, posebno sa tehničkom pomoći 

EUPM-a za novoosnovanu Direkciju za implementaciju restruktuiranja policije. 

Ipak, u oktobru 2006. godine, opći izbori su promijenili političku scenu, pošto je 

Milorad Dodik osvojio izbore u Republici Srpskoj. On je uveo puno oštriju retoriku 

na političku scenu i otvoreno se suprotstavio ideji jedinstvene policijske strukture, 

pozivajući se na Dejton i ustavna prava Republike Srpske da ima svoju policijsku 

strukturu. 

Uz mnogo pritiska međunarodne zajednice, tačnije sa redovnim intervencijama Specijalnog 

predstavnika Europske unije u BiH Miroslava Lajčaka, i uz veliki napor BiH 

vlasti, potpisana je Mostarska deklaracija u oktobru 2007. godine od strane šest glavnih 

BiH stranaka, koje se zalažu „da se poduzmu sve neophodne aktivnosti za implementaciju 

policijske reforme sukladno sa principima Europske unije, koji su nezamjenjivi 

za nastavak procesa pridruživanja BiH Europskoj uniji.“ Akcioni plan za policijsku 

reformu je kreiran na toj bazi, i uspostavljene su dvije radne grupe, odgovorne za dva 

nova zakona usvojena u aprilu 2008. godine u Domu naroda i Predstavničkom domu 

Parlamentarne skupštine BiH – Zakon o nezavisnim i nadzornim tijelima policijske 

strukture u BiH i Zakon o pravcu koordinacije policijskih tijela i agencija za podršku 

policijskoj strukturi. 

Usvojeni zakoni su u skladu s ustrojem zemlje, ali ustavne promjene su preduvjet 

za buduću reformu. Oba zakona uspostavljaju više tijela za koordinaciju i nadzor, 

u skladu s EU zahtjevima, ali ne insistiraju na većoj centralizaciji policije i drugih 

agencija za sprovođenje zakona. Reformski zakoni su uklonili posljednju prepreku za 

potpisivanje SSP-a. Buduće reforme, zajedno sa mišljenjem Vijeća za provedbu mira, 

PIC, su preduvjet za zatvaranje Ureda visokog predstavnika u BiH, u Sarajevu, što bi 

bilo shvaćeno od strane međunarodne zajednice kao znak da su domaće institucije 

sposobne i da hoće da preuzmu kontrolu u svim dimenzijama političkih procesa u 

zemlji. 

Funkcija EUPM-a u BiH 

eupm – k o n t e k S t i m o t i v a c i j a 

Policijska misija Europske unije (EUPM) prva je zajednička misija država članica EU 

pod okriljem Europske sigurnosne i odbrambene politike (ESDP) osnovana 1. januara 

2003. godine za inicijalni period od tri godine. EUPM je uspostavljen nakon UNovih 

međunarodnih policijskih snaga (IPTF) i sastojao se od oko 500 policajaca iz 

ukupno više od trideset zemalja. EUPM je utemeljen na radu IPTF-a, koji je kroz 

sedam godina prisutnosti u BiH puno pažnje poklonio razdvajanju policijskih snaga 

od obavještajnih službi, kao i certificiranje i smanjenje broja policijskih službenika u 

BiH u skladu sa međunarodnim standardima. 

Međutim, politička situacija u vrijeme početka rada EUPM-a bila je nesređena i 

opterećena političkim neslaganjima duž etničkih linija. Osim toga, EU nije imala 

iskustvo u civilnom upravljanju krizom, tako da su ponekad čak i EU političke strukture 

i procesi donošenja odluka sprječavale mogućnost prilagođavanja i reakcija kako 

bi misija bila uspješna što je više moguće. 

Tzv. EUPM I uglavnom je bio usmjeren na jačanje državnih institucija, tačnije Državne 

agencije za istrage i zaštitu (SIPA), Državne granične službe i Ministarstva sigurnosti. 

Na poziv bh. vlasti EU je odlučila osnovati nastavak policijske misije izmijenjenoga 

mandata i kapaciteta. EUPM II trajao je dvije godine (od 1. januara 2006. do 31. decembra 

2007. godine) i pratio je, savjetovao i nadgledao policijske snage BiH u skladu 

sa tri osnovna stupa: 

– podrška u procesu reforme policije, 

– jačanje policije odgovornosti i 

– podrška u borbi protiv organiziranog kriminala. 

Pred kraj 2007. godine, misija EUPM je produžena na još dvije godine (od 1. januara 

2008. do 31. decembra 2009. godine). U te dvije godine, EUPM je nastavio raditi u skladu 

sa ova tri stupa, s posebnim naglaskom na podršku borbi protiv organiziranog kriminala. 

EUPM je također posvetio posebnu pažnju jačanju suradnje između policije i tužilaštava. 

Tokom svih ovih godina EUPM je pomagao razvoju sistema lokalnog upravljanja 

u skladu s najboljim evropskim i međunarodnim praksama, sa posebnim fokusom 

na državni nivo vlasti kroz praćenje, mentorstvo i inspekcijske aktivnosti. EUPM je 

naglašavao značaj lokalnog vlasništva kao jedne od najvažnijih komponenti za reformu 

policije, koja može biti postignuta samo kroz intenzivne rasprave o novim konceptima, 

mogućnostima i opcijama. Konačna odluka o novim konceptima i definisanje detalja 

u vezi s tim bi stoga trebala biti prepuštena domaćim vlastima. Radeći na jedinstvenim 

11

12 


osnovama, EUPM teži održivoj i pouzdanoj policiji. 

Naglašavajući važnost lokalnog upravljanja, mnogi su stručnjaci iz EUPM-a bili dodijeljeni 

domaćim policijskim jedinicama. Osim toga, strani stručnjaci su radili pri 

sekretarijatu Komisije za restrukturiranje policije, Ministarstvu sigurnosti BiH i drugim 

državnim institucijama, kao i u oba entiteta i u institucijama Brčko Distrikta 

BiH. Međutim, međunarodni izvještaji pozivaju na daljnju depolitizaciju policije, 

usklađivanje zakonodavstva na kantonalnoj i entitetskoj razini, suzbijanje korupcije, 

kao i racionalizaciju policijskih struktura. Drugi nedostatak se može primijetiti u 

nastojanju da se uspostave etnički izbalansirane policijske strukture, jer se pripadnici 

manjina osjećaju ugroženi izvan svojih etničkih područja. 

Treba međutim istaknuti da je EUPM prva misija EU-a pod okriljem ESDP-a, iz koje 

se steklo dragocjeno iskustvo, čime se neizostavno prikupljaju iskustva iz naučenih 

lekcija i time pozitivno utiče na sljedeće ESDP misije. Sve to je doprinijelo da EU 

postane globalni faktor ali i tu uvijek, naravno, ima prostora za poboljšanje. 

pRogRAm SeminARA 

Četvrtak, 5. juni 

9:00 – Otvaranje 

10:00 Brigadni general Vincenzo Coppola 


Njena ekselencija gđa Nataša Vodušek 

Ambasadorica Republike Slovenije u Bosni i Hercegovini 

g. Michael Leigh 

Generalni direktor, Ured generalnog direktora za proširenje 

Evropska komisija 

10:30 – Europska unija i vladavina prava na 

12:30 Zapadnom Balkanu 

Moderator: g. Kim Freidberg 

Vođenje operacija, Štab za planiranje i upravljanje civilnim 

misijama, Vijeće Evropske unije 

Panelisti: g. Mijo Krešić 

Zamjenik ministra sigurnosti Bosne i Hercegovine 

g. Antonio Tanca 

Zamjenik direktora za rukovođenje civilnim krizama 

Ured generalnog direktora za spoljne ekonomske odnose 

i političko-vojne poslove 

Vijeće Evropske unije 

g. Virgil-Constantin Ivan-Cucu 

Viši stručnjak za pravdu i unutarnje poslove (predstavlja 

RCC SG), Vijeće za regionalnu saradnju 

2:00 – Reformska akcija na planu policije i sudstva 

3:30 u Bosni i Hercegovini i regionu 

Moderatori: gđa. Andreja Dolničar Jeraj 

Direktorica programa, Centar za evropsku perspektivu 

dr. Uroš Svete 

Centar za obrambena istraživanja, Fakultet društvenih nauka 

Ljubljana 

Panelisti: g. Srđan Arnaut 

Zamjenik ministra pravde Bosne i Hercegovine 

g. Yves de Kermabon 

Šef EULEX-Kosovo 

13

14 



Šef Policijske misije Evropske unije u Bosni i Hercegovini 

4:00 – Radne grupe po specifičnim sektorima – 

6:00 Lekcije identificirane u Bosni i Hercegovini 

Policijska reforma i međunarodna policijska saradnja 

Facilitatori: gđa. Simonetta Silvestri 

Vršilac dužnosti šefa Odjela za policijsku reformu, EUPM 

g. Alexis Hupin 

Izvođenje operacija, Štab za planiranje i upravljanje civilnim 


Krivično pravosuđe i sudstvo 

Facilitatori: gđa. Valerie Wahl 

Koordinatorica Jedinice za krivično pravosuđe, EUPM 

g. Antonio Molinaro 

Izvođenje operacija, Štab za planiranje i upravljanje civilnim 


Pitanja granica i migracija 

Facilitatori: g. Robert Urek 

Savjetnik pri Graničnoj policiji, EUPM 

g. Tibor Kozma 

Vođa tima savjetnika pri Graničnoj policiji, EUPM 

Uloga državnih parlamenata i civilnog društva 

Facilitatori: g. Christian Haupt 

Šef parlamentarnog odsjeka, Odjel bezbjednosne saradnje 

Misija OSCE-a u Bosni i Hercegovini 

g. Philipp Agathonos 

Stalno predstavništvo Austrije pri Evropskoj uniji 

Petak, 6. juni 

9:30 – Lekcije identificirane u Bosni i Hercegovini - 

11:30 Strategije razvoja domaćeg programa reformi 

Moderator: dr. Vladimir Prebilič 

Katedra za studij odbrane, Fakultet društvenih nauka 

Ljubljana 

Panelisti: Njegova ekselencija g. Dimitris Kourkoulas 

Šef Delegacije Evropske komisije u Bosni i Hercegovini 

gđa. Anna Ibrasagic 

Članica Evropskog parlamenta, Komitet za vanjske poslove 

Evropski parlament 

pr o g r a m S e m i n a r a 

g. Osman Topčagić 

Direktor Direkcije za evropske integracije Bosne i Hercegovine 

g. Michael Giffoni 

Šef Radne grupe za Zapadni Balkani i Centralnu Evropu 

Odjel za provedbu politika, Generalni sekretarijat 


Profesorica Susan Penksa 

Westmont College, Santa Barbara i Univerzitet u Sarajevu 

12:00 – Zaključci koje izlaže izvjestilac sa Seminara 

12:15 

dr. Judy Batt 

Viša vanredna profesorica na istraživanju, Evropski institut 

za bezbjednosne studije 

12:15 – Bosna i Hercegovina –Kako naprijed? 

1:15 Zaključna plenarna sjednica 

Kongresna dvorana Njena ekselencija gđa. Nataša Vodušek 

Ambasadorica Republike Slovenijeu Bosni i Hercegovini 

Njegova ekselencija dr. Miroslav Lajčák 

Visoki predstavnik Evropske unije 

g. Kees Klompenhouwer 

Komandant civilnih operacija EU i direktor Štaba za 

planiranje i upravljanje civilnim misijama 




15

Njegova ekscelencija g. Werner Almhofer, Avstrijski ambasador u Bosni i Hercegovini 

dr. Judy Batt, Viša vanredna profesorica na istraživanju, Evropski institut za bezbjednosne studije 

dr. Judy Batt 

SeminAR o policiJSkoJ RefoRmi U boSni i 

heRcegovini 

r e f o r m a S i g u r n o S n o g S e k t o r a i pr o c e S S t a B i l i z a c i j e i 

p r i d r u ž i v a n j a 

Akademski izvještaj 

Ovaj seminar je okupio gotovo 150 učesnika u ključnom momentu za Bosnu i Hercegovinu, 

uoči potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SAA) sa Evropskom 

unijom. Svrha seminara bila je da identificira pouke koje treba izvući iz predugog 

procesa policijske reforme, glavnog faktora koji usporava napredak BiH prema 

evropskim integracijama. Usvajanjem dva važna zakona o policiji, u skladu sa Mostarskim 

sporazumom, omogućio je Bosni i Hercegovini da učini korak naprijed ka potpisivanju 

Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju u junu 2008. godine. Ali policijska 

reforma je još uvijek daleko od potpune, a daljnji napredak na ovom polju će zavisiti u 

velikoj mjeri od jednog šireg i čak zahtjevnijeg zadatka ustavne reforme. 

Glavne teme debate na plenarnim sjednicama seminara bile su razlozi neuspjeha uslovljavanja 

Evropske unije u vezi sa policijskom reformom, i pitanje čiji je to zapravo bio 

neuspjeh – Evropske unije ili lokalnih političkih lidera? Radne grupe, koje su se bavile 

specifičnim sektorskim pitanjima, razmotrile su detaljnije iskustva u četiri područja: 

policijskoj reformi i međunarodnoj policijskoj saradnji; krivičnom pravosuđu i sudstvu; 

pitanjima granica i migracija; te ulogom nacionalnih parlamenata i civilnog 

društva. Njihov rad je bio osnov za debatu šta je to što treba dalje raditi i kako reformska 

agenda može biti pojačana u budućnosti. 

Policijska reforma – Neuspjeh uslovljavanja Evropske unije 

U slučaju policijske reforme u BiH radi se o neuspjehu uslovljavanja Evropske unije. 

Kada se razmisli o poukama koje treba izvući, vrijedilo bi ovo iskustvo postaviti u 

jedan komparativni kontekst. Značajan broj istraživanja je urađen na temu uspjeha i 

neuspjeha politike uslovljavanja Evropske unije u Srednjoj i Istočnoj Evropi (CEE) u 

deceniji koja je prethodila proširenju 2004. godine. Brojne studije slučaja su zaključile 

17

18 


da uslovi Evropske unije, da bi bili učinkoviti, moraju biti vjerodostojni. To znači da 

uslovi moraju biti jasni i konzistentni, te da moraju biti nepristrani, primijenjeni jednako 

na sve kandidate koji teže članstvu u EU, kao i da ne smiju biti otvoreni za 

politička pregovaranja; također, uslovljavanja moraju biti jasno oslonjena na acquis 

communautaire i vezana direktno za imperativ evropskih integracija. Općenito, čini 

se da ispunjavanje tehničkih uslova direktno proizlazi iz acquisa i da je Sporazum o 

pridruživanju lakše postići nego što je to slučaj sa ispunjavanjem „Kopenhaških kriterija“, 

koji neizbježno imaju tendenciju da kriju duboke političke implikacije, dok 

su istovremeno mnogo nejasnije formulirani. Studije slučaja zemalja Srednje i Istočne 

Evrope također pokazuju da se EU suočila sa snažnim otporom lokalnih političkih 

lidera prema ispunjavanju uslova koji su doživljavani kao nešto što je protivno nekim 

vitalnim nacionalnim interesima država aspiranata za članstvo u EU, ili je predstavljalo 

izazov za ključne temelje moći političkih lidera. 

U slučaju policijske reforme u BiH, vjerodostojnost uslovljavanja EU je bila kompromitirana 

na nekoliko načina. 'Tri principa' EU za policijsku reformu brzo su naišla na 

prigovore da nisu proizašli iz bilo kojeg postojećeg acquisa Evropske unije, i da pretpostavljaju 

jedinstveni centralizirani model policije koji nije univerzalno primijenjen 

ni u policijskim sistemima samih država članica EU, koji su doista veoma različiti jer 

odražavaju različite ustavne i administrativne strukture tih država. Neke strukture su 

tvrdile da policijska reforma nije bila samo pogrešan uslov, već da je i primijenjena u 

pogrešnom trenutku: nije bilo jasno zašto policijska reforma treba da bude završena 

prije nego što bi BiH mogla potpisati SAA. Važan stav koji je iznesen na seminaru bio 

je da vjerodostojnost uslovljavanja EU u ključnoj mjeri ovisi o očuvanju jedinstvene 

pozicije EU. Ali u slučaju policijske reforme u BiH, pojedinačne države članice su 

svoja različita gledišta i tumačenja prenosile svojim sagovornicima u BiH. To nejedinstvo 

se može u velikoj mjeri objasniti problematičnim aspektima samog uslovljavanja 

policijske reforme, kao što je već rečeno, ali nema sumnje da je nejedinstvo Evropske 

unije dalje iskompliciralo politički proces postizanja sporazuma u BiH. Ovdje vrijedi 

zapamtiti da je jedinstvenost i koherentnost uslovljavanja EU, kako se primjenjivalo 

na države Srednje i Istočne Evrope, bilo osigurano činjenicom da su države članice u 

velikoj mjeri delegirale odgovornost za upravljanje procesom jednom jedinstvenom 

tijelu, Evropskoj komisiji. Ali, nakon 2004. godine države članice su radije preuzimale 

mnogo aktivniju, direktniju ulogu, kako u postavljanju uslova, tako i u praćenju njihovog 

ispunjavanja, odgovarajući time na zabrinutost koju je iskazivalo javno mnijenje 

u EU nakon proširenja EU 2004-2007. godine uvjereno da uslovljavanje EU nisu bila 

dovoljno rigorozno primijenjeno na nove države članice. Izazov za države članice je bio 

to što su morale ubijediti vlastite glasače da je uslovljavanje EU rigorozno, dok su istovremeno 

morale ostaviti dojam da 'ne podižu prečku' nepravično za nove kandidate 

i potencijalne kandidate na Zapadnom Balkanu. 

dr. Judy Batt: S e m i n a r o p o l i c i jS k o j r e f o r m i u Bo S n i i He r c e g o v i n i 

U svakom slučaju, policijska reforma u BiH pretvorila se u veoma ispolitiziranu 

igru. Do koje mjere je to moglo biti izbjegnuto? Na koncu konca policijska reforma 

je jedno inherentno političko pitanje za svako društvo: ona ne može biti tretirana 

kao čisto tehničko pitanje već mora biti rezultat političkog procesa, pregovora 

i kompromisa. To ne znači da je policijska reforma bila inherentno 'pogrešna' 

vrsta uslova koje je EU postavila pred BiH. Postojala je jasna saglasnost među 

učesnicima u seminaru da je policijska reforma i dalje potrebna BiH; mada su se 

oni složili da je rad policije uveliko poboljšan u posljednjim godinama, on još uvijek 

nije dovoljno dobar da ispuni standarde koji se zahtijevaju od buduće države 

članice EU, te će ona ostati uslov uvršten u integracijsku agendu EU. Učesnici 

su zapazili, međutim, da je uslov policijske reforme krenuo pogrešnim putem: 

prvo, zbog previše rigidnog propisivanja osnovnog modela policije kojeg treba 

implementirati – tj. jedinstven, manje ili više centraliziran model policije koji je 

posebno bio problematičan s obzirom na postojeću ustavnu strukturu BiH i nedostatak 

acquisa EU o policiji, što je u velikoj mjeri stvar svake države da odluči 

na svoj vlastiti način. Rigidnost pretpostavljenog modela ustroja policije doveo je 

do pretjeranog usmjeravanja pažnje na formu na račun konačnog ishoda: tj. što 

je to što reforma ima namjeru postići u smislu poboljšanja stvarnog učinka. A to 

je također dovelo do percepcije političke pristranosti: sumnjalo se da policijska 

reforma ima neku 'skrivenu agendu', da se koristi kao sredstvo za drugi cilj, tj, za 

centralizaciju države. Kao takva, ona je postala beznadežno uvučena u jedno šire 

političko bojište koje se odnosi na ustavnu reformu. Otuda odluka da se prihvati 

da sljedeći koraci u pogledu policijske reforme mogu biti preduzeti samo istovremeno 

i usklađeno sa procesom ustavne reforme. 

Tri principa EU, međutim, ostaju ključne smjernice za policijsku reformu u 

budućnosti, i eksplicitno su prihvaćena od stranaka BiH. Doista, oni su bili 

prihvaćeni još u oktobru 2005. godine te ponovo potvrđeni Mostarskom deklaracijom. 

To bi trebalo da znači da će politička argumentacija i optužbe kako su 'proizvoljni' 

ubuduće biti sklonjene u stranu. Ali hoće li tretman policijske reforme paralelno 

sa ustavnom reformom učiniti stvari politički imalo jednostavnijim? Hoće 

li politička volja da se postigne kompromis i konsenzus biti spremnije iskazana? 

Dosadašnje iskustvo sugerira da neće. Jer ono što je jasno iskazano nije u tolikoj 

mjeri 'nedostatak političke volje', već temeljni sukob političkih volja koje vode u 

duboki politički rascjep u samom srcu bosanske države. Strane su ponudile bar dvije 

fundamentalno inkompatibilne vizije budućnosti BiH. Moglo bi biti logično da se 

prvo krene u ustavnu reformu iz koje će onda uslijediti policijska reforma, ali da li 

će ustavna reforma sama biti uopće moguća ovisi u velikoj mjeri o spremnosti snaga 

na istinske političke pregovore – što je pitanje kojem ću se kasnije vratiti. 

19

20 


Da se sada pozabavimo pitanjem trenutka u kojem je EZ postavila taj uslov policijske 

reforme. Mada to nije bio inherentno pogrešan uslov za BiH, mnogi učesnici 

na seminaru postavili su pitanje da li je ovaj uslov bio postavljen u pogrešnom trenutku. 

Sve više, kako se policijska reforma beskonačno razvlačila te prijetila da doživi 

direktni neuspjeh, ljudi su počeli da pitaju, 'Zašto sada?' Zašto bi policijska reforma 

trebala postati ključni preduslov za SAA kada sam SAA može stvoriti mnogo bolje 

okruženje za postizanje ključne političke saglasnosti? Ovo je argument u prolog toga. 

Proces implementacije SAA pokreće dinamiku koja agendu „gura“ naprijed. Počne li 

od područja gdje se konsenzus može lakše postići, ona snaži iskustvo uspješnog postizanja 

konsenzusa i donosi blagodati koje su rezultat upravo postizanja sporazuma. To 

priprema temelj za daljnju reformu, jača institucije te time doprinosi izgradnji države. 

Insistiranje EU na policijskoj reformi 'unaprijed je opteretilo' taj proces jednim od 

najosjetljivijih političkih zadataka koji je imao inherentni potencijal da potakne na 

političko ponašanje obilježeno konfrontacijom a ne postizanjem konsenzusa. Neuspjeh 

policijske reforme zaprijetio je da blokira mogućnost BiH da krene naprijed 

i iskoristi prednost koju sobom nosi potencijal SAA da generira potrebni poticaj za 

izgradnju države i njenu modernizaciju. 

Ovo je doista jak argument. Ali ipak ostaje pitanje (i zaista je bilo postavljeno na debati 

tokom seminara) da li možemo očekivati da SAA - sada kada je konačno i potpisan – 

bude glatko implementiran; ili će se isti temeljni problem nedostatka političkog konsenzusa 

ponovo pojaviti oko drugih pitanja? Da li je neuspjeh dogovora o policijskoj 

reformi nastao uslijed njegovog čudnog potencijala da generira političku polarizaciju, 

ili je taj neuspjeh prije simptom temeljne tendencije politike u BiH usmjerene na polarizaciju 

koja će u budućnosti stalno dovoditi do neuspjeha oko mnogih drugih pitanja 

koja će iskrsavati tokom implementacije SAA? Ja mislim da je opasno pretpostaviti 

da SAA sam može postojano nastaviti te sam utjecati na tu „prikrivenu“ izgradnju 

države. SAA nije nešto što je prosto „brzo tehničko rješenje“ koje može kompenzirati 

nedostatak političkog konsenzusa, niti on može biti zamjena za politiku. Implementacija 

SAA može itekako ukazati mnogo jasnije upravo gdje, zašto i koja vrsta ustavne 

reforme je zemlji potrebna, ali to po sebi ne garantira da će politički lideri pristati da 

je i provedu. Oni jednostavno mogu izabrati da usporavaju i ustavnu reformu i implementaciju 

SAA ako se domaća politička cijena takve odluke učini previsokom. Jesu li 

nagrade koje nudi implementacija SAA dovoljne da ponište tu cijenu koja figurira u 

kalkulacijama političkih lidera u BiH? 

Politički kontekst 


Mnogi učesnici u debati dotaknuli su se šireg problema prirode politike u 

bosanskohercegovačkom kontekstu, čiji je vrlo jasan primjer bila politika vezana za 

policijsku reformu. Politika u BiH se ne igra kao igra sa prihvaćenim pravilima čiji je 

cilj traganje za uzajamno prihvatljivim političkim rješenjima, već igra u kojoj se želi 

samo dobiti i nipošto gubiti, čiji cilj je gotovo uništenje suprotne strane. Politika često 

izgleda kao vođenje 'rata drugim sredstvima': nastavak starih bitaka iz rata, ako ne 

fizičkih bitaka, onda svakako onih koje se vode ratobornom retorikom konfrontacije 

i zauzimanjem ekstremno tvrdih pozicija koje ukazuju na temeljnu nespremnost da 

se angažira u racionalnom ponašanju „političke trgovine“ i traganju za kompromisom. 

Naravno, nije pomoglo cijelom procesu to što su EU i međunarodna zajednica 

u cjelini postale dio te politike. Umjesto da zauzmu poziciju neutralne strane koja 

postavlja standarde i koja omogućava politički proces, EU i međunarodna zajednica 

neizbježno su na kraju zauzimali strane u mjeri u kojoj su zagovarali određeni model 

jedne jedinstvene policijske strukture, što je doista odgovaralo interesima jedne strane 

mnogo više nego interesima druge. 

Međunarodna zajednica često se žali na ‘nedostatak političke volje’ da se preduzmu reforme 

u BiH, pozivajući se pri tome na akutne probleme koji iskrsavaju kad treba da dođe do 

postizanja političkog konsenzusa. Šta objašnjava te probleme? Dio odgovora je očigledan: 

ovo je još uvijek postkonfliktno društvo i traume iz nedavne prošlosti natkriljuju sve i 

prožimaju svako pitanje. Ali trinaest godina nakon kraja rata, ova neizvjesna situacija nastavlja 

se perpetuirati i danas u jednom širem regionalnom kontekstu, koji ima veoma važnu 

ulogu u odnosu na šanse ostvarenja policijske reforme u BiH. Unutarnja stabilnost BiH 

kao države posebno je osjetljiva na ono što se dešava izvan njenih granica i na regionalnu 

nestabilnost. Nema sumnje da je u protekle dvije godine proces utvrđivanja statusa Kosova, 

kao ključnog političkog pitanja u regionu, imao ogroman utjecaj na šanse ostvarivanja 

policijske reforme u BiH. Pitanje nezavisnosti Kosova je pružilo priliku političarima u Republici 

Srpskoj da ‘podignu svoj ulog’ u debati o policijskoj reformi te da koriste pitanje 

Kosova kako bi osnažili svoju političku poziciju kod kuće u BiH. 

Šire gledano, izazovi uspostavljanja političke volje za provođenje reforme i postizanje 

konsenzusa prisutni su u većoj ili manjoj mjeri u svim zemljama Zapadnog Balkana 

– Bosna je možda samo najekstremniji slučaj problema koji pogađa politiku cijelog 

regiona. Ovaj problem nije samo problem suprotstavljenih etnonacionalnih identiteta 

koji se natječu za kontrolu – ili podjelu – države. Polarizacija na nepomirljive blokove 

i politika koja se igra samo radi pobjede i poražavanja protivnika evidentni su unutar 

etničkih nacija, kao i među njima (kao što je to slučaj danas, naprimjer, u Srbiji ili 

Makedoniji). 

21

22 


Ja sam sve više uvjerena da ključ za trajnu stabilizaciju i za postizanje samoodrživog 

zamajca reformi te, konačno, uspješnu EU integraciju cijelog ovog regiona leži u postizanju 

onog što bi se moglo nazvati ‘zatvaranje knjige’ o finalité politique granica i 

državnosti u regionu. Postojanje otvorenih pitanja granica i državnosti podriva proces 

reformi i umanjuje pokretačku snagu za evropsku perspektivu. Nerazriješena 'nacionalna 

pitanja' opterećuju političku agendu i skreću pažnju i energiju političara. 

Šta znači postići 'zatvaranje knjige'? To je koncept koji proizlazi iz psihologije, a ne 

politologije. Zatvaranje knjige kao stanje uma ne znači obavezno da je čovjek zadovoljan 

realnošću s kojom je suočen ili da se miri s njom. To prije znači priznanje da 

cijena dopuštanja da bol i gorčina prevladavaju čovjekove motivacije može jedino biti 

poražavajuća, čak samoubilačka. Insistiranje na poricanju, ili pokušaj da se realnost 

promijeni bez imanentne šanse na uspjeh mogu potkopati čovjekovu sposobnost da 

postigne ono što mu je važno. 

Ono što bi 'zatvaranje knjige' moglo značiti za Zapadni Balkan bilo bi minimalno 

prihvaćanje da je ta nova finalité politique, koja je sad u začetku, nešto što se ne može 

promijeniti, osim uz sasvim neprihvatljivu cijenu koja bi se plaćala životom i perspektivom 

ljudi ovog regiona. Čini se, međutim, da previše političara, i u BiH i u 

širem regionu, vidi vlastite interese u držanju tih pitanja otvorenim. Čini se da postoji 

nedostatak stvarne volje da se postigne to „zatvaranje knjige“. Političari mogu jednostavno 

ne željeti ostaviti po strani pitanja granica i državnosti zato što to odgovara 

njihovom načinu bavljenja politikom. To ostavlja otvoren prostor za nacionalističku 

političku mobilizaciju, koja je jednostavno lakši oblik politike nego što je bi bilo 

rješavanje veoma kompleksnih pitanja koja se tiču implementacije SAA i pokretanja 

zemlje naprijed. 

Jasno, ovo zatvaranje knjige neće biti postignuto u regionu naprosto tako što će se 

vršiti pritisak na političare ili tako što će se čekati da oni promijene svoje metode. Ključ 

je u promjeni okruženja i to na takav način da lokalni političari shvate da ima smisla 

učiniti taj pomak ka zatvaranju knjige. Tu leži odgovornost međunarodne zajednice 

i iznad svega Evropske unije. To je bez sumnje ono što se EU nadala da će postići 

reafirmacijom 'evropske perspektive' za Zapadni Balkan, eksplicitno se obavezujući 

na proširenje na cijeli region i tražeći od regiona da ostavi prošlost iza sebe. Unatoč 

mnogim beskrajnim a beskorisnim pričama o 'zamoru od proširenja' i predugoj introverziji 

zbog kompleksnosti vlastitih unutarnjih reformi, EU nije održala obećanje. 

Od 2005. godine, cijeli region je napredovao na evropskom kolosijeku. Hrvatska je 

daleko odmakla u pregovorima o pristupanju, Makedonija je postigla status kandidata, 

a sve druge države su potpisale SAA. Ali dinamika reformi još uvijek nije samoodrživa 

zbog otvorenih pitanja granice i državnosti koja i dalje bacaju sjenu na region. Tako će 


krajnji test vjerodostojnosti i predanosti EU Zapadnom Balkanu biti njena spremnost 

– njena vlastita sposobnost da pokaže političku volju – da utvrdi i, tamo gdje je to 

potrebno, osnaži jednu koherentnu viziju finalité politique ovog regiona. To znači prije 

svega, postizanje jedinstvene pozicije po pitanju Kosova. Do sada je, nažalost, učinak 

EU u tom pogledu bio mnogo manji no što je potrebno da bi region u cjelini krenuo 

naprijed ka konačnom zatvaranju pitanja granica i državnosti. 

Šta dalje? 

Policijska reforma je još uvijek 'nezavršeni posao' na BiH agendi, ali se zasad bar 

istražuju različiti putevi napredovanja na tom putu. Učesnici seminara govorili su o 

promjeni pristupa, od pristupa odozgo-nadolje ka pristupu odozdo-nagore. Umjesto 

da se teži krupnom političkom dogovoru, koji je i dalje nedostižan, pragmatičniji 

funkcionalni koraci trebali bi se pokušati izvesti kako bi se našli načini da postojeće 

strukture bolje rade. Fokus treba biti više na rezultatima, a manje na političkom simbolizmu. 

Postepena poboljšanja možda nisu najbolje rješenje, ali mogu donijeti opipljivu 

razliku u praksi. 

Isti pristup možda će se morati primijeniti i na ustavnu reformu, s obzirom na slabe 

šanse da se u bliskoj budućnosti postigne sporazum o jednom sveobuhvatnom paketu 

ustavnih promjena. Možda je greška fiksacija na svojevrsni ‘big-bang’, na promjenu 

Ustava jednom zasvagda. Može biti čak i osuđena na neuspjeh, ako je cilj unaprijed 

definiran na taj način jer se njime podižu politički ulozi a čini da se teško postiže čak 

i sporazum oko manje kontraverznih promjena. Ustavna reforma će neizbježno biti 

dugoročni i otvoreni proces. I ona nije magični lijek za sve boljke: gotovo svaki ustav 

može biti učinjen funkcionalnim ako političari stvarno žele da on bude funkcionalan, 

dok, s druge strane, i najbolje napisani i najvještije uspostavljen ustavni sistem neće 

funkcionirati ako političari to ne žele. 

Jedan opći zaključak koji su potaknule neke debate u specifičnim sektorskim radnim 

grupama bio je da tamo gdje se pokaže nemogućim iznalaženje rješenja problema, put 

naprijed može biti promjena ili proširenje konteksta u koji je taj problem postavljen. 

Obnovljeni napori na polju policijske reforme mogli bi se pokazati uspješnijim ako 

se, naprimjer, proširi krug učesnika u procesu. Nekoliko je govornika zagovaralo veću 

ulogu Parlamenta BiH i civilnog društva i u procesu policijske i ustavne reforme. 

Tvrdilo se da metoda težnje za krupnim dogovorom između šefova partija postignut 

iza zatvorenih vrata nije dao rezultate. Šira javna debata je, dakle, potrebna kako bi 

generiralo jedno bolje informirano i zahtjevnije javno mnijenje. Utrostručeni fondovi 

EU za razvoj civilnog društva na Zapadnom Balkanu su pozdravljeni, mada je ukazano 

23

24 


i na dosta slabe rezultate znatnih međunarodnih investicija u civilno društvo BiH. 

Ako Parlament BiH treba da igra aktivnu ulogu, njegovi članovi bi morali biti spremni 

preuzeti vlastitu odgovornost. Jedan od problema parlamentarizma na Balkanu je 

pretjerana partifikacija politike, što parlamentarcima ostavlja veoma ograničen prostor 

da u slobodnoj debati nezavisno prosuđuju. 

Drugi način na koji bi se mogao stvoriti povoljniji kontekst za policijsku reformu 

bilo bi stavljanje tog pitanja u širu agendu reforme sigurnosnog sektora (SSR). Policijska 

reforma ne smije se uzimati izdvojeno, već kao dio lanca SSR-a. Ova agenda će 

svakako biti promovirana paralelno sa promocijom SAA i to treba da budu važne reforme 

koje jedna drugu učvršćuju, posebno ona koja se provodi na planu pravosuđa. 

Nadalje, nedavno prezentirana 'Mapa puta' za liberalizaciju viznog režima nudi novu 

priliku za jačanje agende policijske reforme. Mapa puta ima potencijal da osvježi i 

obnovi vjerodostojnost uslovljavanja EU na području sigurnosti, te da donese brze i 

opipljive rezultate. Policijska reforma je samo dio šireg paketa reformi koje se trebaju 

implementirati kako bi se vizna ograničenja ukinula. 

Proširenje konteksta također znači jačanje regionalne saradnje kao metoda podrške i 

daljeg razvoja reforme. Kako je jedan učesnik seminara ispravno zapazio, nacionalni 

okvir u kojem su reforme predominantno postavljene može biti dio problema, a ne 

dio rješenja. Već se zapaža sve veći osjećaj predanosti regionalnoj saradnji a prijenos 

odgovornosti na domaće aktere u okviru SEECP-a i novouspostavljenog Vijeća za regionalnu 

saradnju su također pozdravljeni. A opet, ovi pozitivni događaji se suočavaju 

sa novim izazovom sada kad je proglašena nezavisnost Kosova. EU sada ima veliku 

odgovornost da podrži regionalnu saradnju i osigura da ona ne postane talac političkih 

sporova oko učešća Kosova u toj saradnji. 

Ključna riječ za postizanje učinkovitije igre uslovljavanja EU jest 'partnerstvo'. Uslovi 

neće biti djelotvorni ako se doživljavaju kao nametnuti; bolje je da budu prihvaćeni 

kao zajedničko nastojanje obje strane – kako EU, tako i lokalnih političkih lidera. 

Uslovi moraju poštovati domaće aktere i ostaviti prostor za političke pregovore među 

njima kako bi se iznašli prihvatljivi rezultati, što znači da uslovi treba da jasnije specificiraju 

rezultate koje treba postići a izbjegavati insistiranje na pitanjima forme ili 

specifičnih modela koji tako lako bivaju plijen tzv. simboličke politike. 

Nezadovoljavajuće iskustvo sa policijskom reformom u BiH je jedan koristan podsjetnik 

na političku slabost EU u BiH i širem regionu. Mada je perspektiva članstva u EU 

nesumnjivo privlačna ljudima na Zapadnom Balkanu i često je jedina stvar oko kojeg 

ta duboko podijeljena društva mogu naći zajedničke interese i zajednički cilj, EU u 

ovom regionu ne može uzeti zdravo-za-gotovo, kao što je to mogla sa zemljama Sredn- 


je i Istočne Evrope 1990-tih godina, da ta perspektiva ima neodoljivu moć privlačnosti 

koja je sposobna da prevlada nerazriješena nacionalna pitanja koja region još uvijek 

nije kadar ostaviti po strani. Tendencija je da se EU u ovom regionu doživljava kao 

slab, podijeljen i prilično nepouzdan partner. EU ima problem vjerodostojnosti koji 

se ne može ignorirati. Igra uslovljavanja Evropske unije treba bolje da funkcionira ako 

se želi da BiH iz kvaziprotektorata sa krajnjom sankcijom Bonskih ovlasti preraste 

u potpuno funkcionalnu buduću državu članicu EU. To zavisi ne samo od lokalnih 

političkih lidera koji su angažirani u različitim tipovima politika, već i od EU i njenog 

konzistentnijeg angažmana i odlučnosti u BiH i regionu u cjelini. 

25

Profesorica Susan Penksa, Westmont College, Santa Barbara i Univerzitet u Sarajevu 

Osman Topčagić, Direktor Direkcije za evropske integracije Bosne i Hercegovine 

Anna Ibrasagic, Članica Evropskog parlamenta, Komitet za vanjske poslove, Evropski parlament 

dr. Susan Penksa 

„lekciJe pRepoznAte U bih: StRAtegiJe zA RAz- 

voJ DomAćih RefoRmSkih plAnovA” 

Uvod 

Potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) između Bosne i Hercegovine 

i Evropske unije, 16. juna 2008. godine završeno je poglavlje političke krize 

koja je ugrožavala napredovanje BiH ka članstvu u EU. Sada je nastupio novi period 

u odnosima između BiH i EU koji je obilježen daljim preprekama i novim šansama. 

Na Zapadnom Balkanu još uvijek su neophodne značajne reforme kako bi se ovaj 

region u potpunosti integrirao u Evropsku uniju. A što se tiče EU, ona se suočava s 

nizom složenih izazova, kako iznutra tako i izvana – iznutra zbog kašnjenja u procesu 

ratifikacije Lisabonskog ugovora, a izvana zbog njenih nastojanja da poboljša svoju 

efikasnost kao faktora koji pruža sigurnost. 

Dok EU dalje razvija svoju vanjsku i sigurnosnu politiku, a međunarodna zajednica 

provodi reformu sektora sigurnosti u drugim problematičnim postkonfliktnim 

područjima, kao što su Kosovo, Irak i Afganistan, mogu se identificirati i implementirati 

značajne lekcije naučene na primjeru reforme policije u BiH. Moje izlaganje 

usmjereno je na potrebu za cjelovitim metodološkim pristupom u usmjeravanju 

programa reformi, značaj uloge vodećeg aktera, složenost uvođenja „lokalnog 

vlasništva“ (odgovornosti domaćih aktera), jačanje učinka Evropske sigurnosne i 

odbrambene politike (ESDP) i stratešku evoluciju u transatlantskim odnosima u 

oblasti sigurnosti. 

Metodologija reformskih procesa 

Reforme sektora sigurnosti i vladavine prava predstavljaju ključne komponente postkonfliktne 

demokratizacije i stabilizacije. Reforma sektora sigurnosti predstavlja jednu 

ciljanu višesektorsku reformu oružanih snaga, policije i žandarmerije, obavještajnih 

službi, pravosudnih i kaznenih institucija, kao i civilnih tijela koja provode demokratsku 

kontrolu i nadzor (definicija OECD). Međunarodne organizacije i donatorske 

vlade su te koje tipično olakšavaju, vode, a u nekim slučajevima čak i nameću paket 

reformi postkonfliktnim zemljama. 

27

28 


Uprkos sve većoj pažnji koja se poklanja značaju reforme sektora sigurnosti i uvođenju 

vladavine prava, postoji hitna potreba za unaprjeđenjem metodoloških strategija reformskih 

mjera. Prečesto dolazi do prekida veze između strateško-konceptualnog 

nivoa u prijestolnicama i političkih i taktičkih aspekata provedbe na terenu. Kreatori 

politike i praktičari se suočavaju s pitanjima o tome koje je najbolje vrijeme i redoslijed 

provođenja reformskih mjera, koje vrste reformi poduzimati i kada, kakvi su uvjeti i 

mandat međunarodnih misija i koju strategiju je najbolje primijeniti – odozdo prema 

gore ili odozgo prema dolje. 

U BiH, mnogi prihvaćeni principi reforme sektora sigurnosti nisu primijenjeni zbog 

nepostojanja cjelovite strategije koja bi usmjeravala ovaj proces. BiH predstavlja prvi 

i najdugotrajniji primjer postkonfliktne stabilizacije i reforme koja se provodila uz 

brojne međunarodne aktere i različit stepen saglasnosti među nosiocima interesa. Reforme 

sektora sigurnosti i vladavine prava nisu bile jasno artikulirane kao ciljevi među 

kreatorima politike u Daytonu, niti je to učinjeno u periodu neposredno nakon rata. 

Reforma sektora sigurnosti je relativno novi koncept, tek 2005./2006. godine Vijeće 

EU i Evropska komisija (EK) izradili su konceptualni okvir reforme sektora sigurnosti 

u okviru EU. 

Reforma policije u BiH je prvo počela pod pokroviteljstvom UN-a, a zatim se nastavila 

uz podršku EUPM-a i Evropske komisije. Prvobitno, reforma policije u BiH bila je 

usmjerena na stvaranje i održavanje demokratske odgovornosti, profesionalizma, efikasnosti 

i institucionalizacije novih sigurnosnih struktura. Mjere izgradnje povjerenja i 

sigurnosti, kontrola naoružanja, reforma odbrane i obavještajnog sektora i zaštita ljudskih 

prava također su bili dio mandata u poslijeratnoj rekonstrukciji BiH. Paralelno s 

tim, pojavio se paket reformi sektora sigurnosti koje su pokrenute zbog funkcionalne 

potrebe za postkonfliktnom stabilizacijom ili zato što bi se njima poboljšalo stanje 

ljudskih prava i općenito potpomogla demokratizacija, u skladu sa Kopenhaškim kriterijima, 

Solunskom agendom i članstvom BiH u Vijeću Evrope i NATO-u. Gledano 

u cjelini, ove reforme su predstavljale program reforme sektora sigurnosti, mada samo 

dijelom cjelovit. 

Značaj vodećeg aktera 

Vodeći akter u reformi i sektora sigurnosti pojačava uspjeh reformskog procesa pokrenutog 

izvana. U BiH međutim, program reforme sektora sigurnosti su određivali brojni 

akteri, te su tako različiti principi primjenjivani u različitim poljima djelovanja. Drugim 

riječima, ove reformske aktivnosti nisu bile međusobno usklađene, a još su manje bile 

usklađene reforme koje su osmišljene i provedene iz neosporno EU perspektive. 

dr. Susan Penksa: „le k c i j e p r e p o z n a t e u BiH: S t r at e g i j e z a r a z v o j d o m a ć i H r e f o r m S k i H p l a n o v a ” 

EUPM je bila prva misija Evropske sigurnosne i odbrambene politike (ESDP). Razumljivo, 

nije postojala uspostavljena politička struktura u kojoj bi EU kontekstualizirala 

rad EUPM-a kao integralne komponente jednog široko zasnovanog, cjelovitog 

projekta EU za reformu sektora sigurnosti. Ovo nije kritika, nego je samo podsjećanje 

na historijski kontekst u kojem se odvijala reforma policije u BiH. 

Uprkos koordinacionoj ulozi koju je Ured visokog predstavnika (OHR) dobio Aneksom 

10 Dejtonskog mirovnog sporazuma, on nije provodio sistematsku strategiju reformi 

u sektorima sigurnosti i vladavine prava. Sjedinjene Američke Države, NATO i 

OSCE su predvodili reformu odbrane koja je predstavljala jednu inicijativu odvojenu 

od razmatranja reforme policije. Aktivnosti nosilaca interesa u sektorima sigurnosti 

i vladavine prava patile su od fragmentacije i nepodudarnosti u pristupu, a posebno 

u pogledu entiteta u BiH i budućih nadležnosti države. U periodu u kojem je 

OHR forsirao reformu pravosudnog sektora 2003. godine, donesena su dva zakona 

o krivičnom postupku. Do formiranja Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) i 

uvođenja provjere sudija i tužilaca došlo je u kasnijoj fazi ovog procesa, što je dovelo 

do dodatnog usložnjavanja problema proisteklih iz nedovoljno usklađenih pristupa – 

unutar sigurnosnog sektora, ali i u sektorima krivičnog pravosuđa i vladavine prava, 

koji su bili izvan programa reforme policije u BiH. 

Za razliku od reforme odbrane gdje je bilo jasno da dva bh. entiteta treba da postignu 

sporazum o jedinstvenoj vojsci na nivou države, zahtjevi za reformu policije nisu bili 

toliko ambiciozni. Ni misija UN-a niti EUPM nisu imale mandat da predvode političku 

debatu o restrukturiranju policije. S vremenom, prioriteti reforme policije su se promijenili 

i usmjerili na restrukturiranje policije, što je predstavljalo politički cilj potekao iz 

Ureda visokog predstavnika, a posebno od Visokog predstavnika Ashdowna. 

EUPM, je na osnovu svog mandata, primjenjivala funkcionalni pristup odozdo prema 

gore, dok je OHR koristio metod odozgo prema dolje. Funkcionalne strategije reforme 

policije Evropske komisije i EUPM-a stopile su se s političkim ciljevima OHR-a 

i ključnih država članica zastupljenih u Vijeću za provedbu mira. Reformu policije 

vodio je OHR u okolnostima u kojima se odvijao proces pregovora o potpisivanju 

Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) i ispunjavanja uvjeta EU, uz strategiju 

provedbe mira i izgradnje države koja je često bila u neskladu s metodologijom pristupa 

Evropskoj uniji i ključnim principima reforme sektora sigurnosti. 

Jednostavno rečeno, period 2005.-2007. godine karakterizirala je izgradnja institucija 

i kapaciteta u sektoru policije i sigurnosti u BiH, ali i preopterećenost procesa. Metod 

Evropske komisije je takav da se omogući maksimalna fleksibilnost i manevarski prostor, 

posebno u početnom periodu pregovaranja o SSP, kada je politički pritisak i utjecaj 

29

30 


EU manji nego u drugim fazama procesa pristupanja. S jačanjem domaćih obaveza 

prema ispunjavanju evropskih prioriteta i većom vidljivošću stimulansa za članstvo u 

EU, utjecaj EK se širi, a šanse za dalji utjecaj na poboljšanje stanja ljudskih i manjinskih 

prava se povećavaju. U BiH, program EK postao je preopterećen, njegova fleksibilnost je 

sužena i to na najslabijoj tačci utjecaja EK – prije nego što je BiH potpisala SSP. 

Premda Visoki predstavnik osim ove ima i drugu funkciju kao Specijalni predstavnik 

EU, ova “EU funkcija” nije bila jasno vidljiva niti dominantna. Program EK postao 

je instrument OHR-a – organizacije koja uključuje države članice Evropske unije, ali 

i one koje to nisu, poput Sjedinjenih Američkih Država i Rusije. Naprimjer, Amerikanci 

koji su radili u OHR-u bili su veoma angažirani u političkom procesu i ponekad 

su izražavali različita stajališta od osoblja ambasade SAD. Nije postojala ni jedinstvena 

perspektiva EU, a posebno u spornim pitanjima poput debate iz 2005. godine o 

međuentitetskoj liniji. 

Prilikom analize reforme policije u BiH i navodnog neuspjeha uvjetovanja od strane 

EU, mora se napraviti razlika između reforme i restrukturiranja policije. Strategije s 

pristupom „odozgo prema dolje“ i „odozdo prema gore“ primjenjivane su istovremeno, 

dijelom zbog nepostojanja vodećeg aktera koji bi provodio jedan usklađen i cjelovit 

program reforme sektora sigurnosti. Proces reforme policije postao je ispolitiziran i 

preopterećen, s izraženim nedostatkom političke volje i konsenzusa među domaćim 

akterima, kao i neusklađenošću između politike i procesa. 

Odgovornost domaćih aktera 

Premda EU nije u potpunosti bila vlasnikom i predvodnikom procesa reforme policije, 

to nisu bile ni bh. vlasti niti njeni građani. U slučaju BiH, reforma policije je forsirana i 

vođena izvana, uprkos vidljivim nedostacima i slabostima u smislu domaćeg vlasništva 

i odgovornosti za taj proces. S vremenom, pregovore o reformama sve je više pokretala 

elita, a uključivali su sve manje učesnika. Opasnost od preopterećavanja reforme sektora 

sigurnosti postaje naglašena u situaciji kada domaća strana ne preuzima u dovoljnoj 

mjeri odgovornost za taj proces, što predstavlja jedan opće prihvaćeni princip vezan za 

dugoročni uspjeh programa reforme sektora sigurnosti. 

U situaciji kad se proces reforme sektora sigurnosti odvija u kontekstu neposredno 

nakon sukoba, nije lako utvrditi i potaći odgovornost domaćih aktera u ranoj fazi 

ovog procesa. To je proces koji sa sobom nosi mnogo dilema i ustupaka. Odgovornost 

domaćih aktera podrazumijeva različite stvari, ovisno o vremenu i redoslijedu 

provođenja reformi, a posebno o zemlji koja je konkretno u pitanju. 


Odgovornost domaćih aktera ne znači samo jačanje političkih obaveza među političkim 

elitama, već ona također podrazumijeva poticanje dijaloga među akterima izvan sektora 

sigurnosti, uključujući i pronalaženje ulaznih tačaka za međunarodne i domaće 

nevladine organizacije i civilno društvo. 

Iskustvo EU u BiH pokazuje sposobnost EU da uči na osnovu iskustva. Trenutno se 

više pažnje usmjerava na ulogu koju bi civilno društvo moglo imati u misijama Evropske 

sigurnosne i odbrambene politike (ESDP), naročito u civilnim operacijama, 

u smislu potrebe boljeg prilagođavanja lokalno definiranim potrebama, a ne samo 

ciljevima utvrđenim izvana. EULEX Kosovo je u ranoj fazi pokrenuo konsultacije 

sa nevladinim organizacijama i razmatra načine na koje može primijeniti rezoluciju 

Vijeća sigurnosti UN 1325 na svoju misiju. 

Pouka iz BiH: Poboljšanje učinkovitosti EU 

Primjer reforme policije u BiH naglašava potrebu za cjelovitim metodološkim pristupom 

reformama sektora sigurnosti i vladavine prava, s vodećim akterom koji će 

olakšati i usmjeravati ovaj proces i uz široku podršku niza sigurnosnih, političkih, 

pravosudnih i organizacija iz civilnog društva. Kad bude donesena odluka o zatvaranju 

OHR-a, EU treba pojačati svoje prisustvo u BiH postavljanjem Šefa delegacije EK/ 

EUSR sa dvije funkcije, kao osobe koja će imati političke i diplomatske vještine i moći 

nastupati kao vodeći koordinacijski akter među osobljem EU. 

EU mora osmisliti i provesti programe koji će više lekcija, utvrđenih u BiH, primijeniti 

u praksi na drugim mjestima. Naprimjer, neki od izazova identificiranih u BiH možda 

su čak i akutniji na Kosovu, gdje će EU djelovati u jednom složenom međunarodnom 

političkom i pravnom okruženju. Postoji očigledna potreba da Evropska sigurnosna i 

odbrambena politika (ESDP) angažira veći broj službenika koji će biti u stanju planirati 

i provoditi civilne operacije u složenim okruženjima, uključujući geografske eksperte, 

stručnjake za organizirani kriminal, reformu sektora sigurnosti i vladavinu prava, kao i 

one s iskustvom u radu pri NATO-u, OSCE-u i UN-u. Naprimjer, u pogledu reforme 

sektora sigurnosti, UNDP, DPKO (Odjel za operacije održavanja mira pri UN-u) i 

OSCE imaju značajno iskustvo iz kojeg EU može naučiti, ako ga na odgovarajući 

način prilagodi specifičnom geografskom, političkom i socijalnom kontekstu u zemlji 

domaćinu i regionu u kojem EU radi. 

Kroz sve svoje instrumente sprječavanja sukoba i upravljanja krizama, EU zahtjeva 

takav nivo integracije i saradnje među akterima iz EU, država članica i civilnog 

društva, koji još uvijek ne predstavlja uobičajenu praksu na nivou pojedinih država. 

31

32 


Krupne institucionalne promjene, od kojih su neke predložene u Lisabonskom 

ugovoru, bile bi korisne za samu EU i povećale bi njenu efikasnost u pružanju sigurnosti. 

EU nije jedina kojoj su neophodno potrebne promjene, međutim, države 

članice moraju inicirati više međuagencijskih konsultacija o sigurnosnim prioritetima 

(uključujući Zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku-CFSP/Evropsku sigurnosnu 

i odbrambenu politiku-ESDP), a zatim utvrditi i staviti na raspolaganje 

kapacitete i ljudske potencijale koji su potrebni za ispunjenje složenih nacionalnih, 

EU i međunarodnih obaveza. 

Transatlantsko partnerstvo u oblasti sigurnosti 

Saradnja između SAD-a i EU predstavlja jednu važnu komponentu u kreiranju 

i održavanju domaćih reformskih programa. Transatlantski konsenzus smanjuje 

mogućnost nacionalnih političkih elita da koriste neslaganja među nosiocima interesa, 

što može usporavati reforme. 

Naravno, SAD nisu uvijek dozvoljavale EU da u potpunosti ostvaruje svoje liderstvo, 

potkopavale su i osporavale evropske inicijative upravo u isto vrijeme kad su javno 

ohrabrivale Evropu da preuzme veću odgovornost kao lider. Pregovarači iz SAD-a nisu 

uvijek imali dovoljno znanja o EU, pravnoj stečevini i strategiji proširenja EU. Na 

najvišem nivou, SAD su isticale da je NATO poželjno mjesto za ostvarivanje saradnje 

između SAD-a i EU na polju upravljanja krizama. Ovaj problem usložnjava i činjenica 

da EU ne nastupa uvijek sa jedinstvenom strategijom i cjelovitim skupom ciljeva, te su 

tako razlike u politikama među državama članicama oslabile utjecaj EU. 

Već i prije izbora slijedećeg američkog predsjednika, svjedoci smo nove faze u transatlantskim 

odnosima. SAD i EU ostvaruju pragmatičnu saradnju na terenu, uključujući 

i onu između vojnih zvaničnika EU i SAD-a. Transatlantska saradnja je vidljiva i u 

BiH i na Kosovu, gdje postoji veoma malo suštinskih razlika u politikama između ova 

dva partnera. A SAD, po prvi put, učestvuju u nekoj operaciji Evropske sigurnosne i 

odbrambene politike (ESDP) – EULEX-u na Kosovu. 

Došlo je do uspostavljanja direktnog bilateralnog odnosa između EU i SAD-a na polju 

upravljanja krizama, nevezano za tradicionalnu saradnju među njima kroz NATO. 

Postoji EU-SAD protokol za razmjenu povjerljivih dokumenata, izjava o upravljanju 

krizama i dogovoreni plan rada u okviru saradnje u oblasti upravljanja krizama. 

Ambasador SAD-a pri NATO-u je 16. oktobra 2007. godine izjavio slijedeće: „Dok 

Sjedinjene Države po cijelom svijetu traže partnere za suočavanje s [globalnim] izazovima 


… sve češće naša prva adresa je Evropska unija. Naravno, adrese su i države članice, ali sve 

više to je i sama ova institucija’. 

U posljednje vrijeme, Ambasador SAD-a pri NATO-u je u dva posebna obraćanja, 

u Parizu i Londonu u februaru 2008. godine, pozvao na jačanje kapaciteta Evropske 

sigurnosne i odbrambene politike (ESDP), uključujući i jednu neovisnu odbrambenu 

komponentu EU, pošto „ESDP koja ima samo meku moć nije dovoljna“. 

Mnogi evropski lideri su potcijenili implikacije preokreta američke politike i usmjeravanja 

na ESDP i transatlantsku saradnju na polju sigurnosti. Države članice EU trebaju 

iskoristiti veću otvorenost SAD-a prema ESDP-u i forsirati jedan dinamičan plan 

transatlantske saradnje na polju sigurnosti. Opasnost je u tome što će kašnjenje u 

ratificiranju Lisabonskog ugovora voditi ka jednom dužem periodu preokupiranosti 

EU samom sobom, sa nedovoljno pažnje koja bi se trebala usmjeriti prvenstveno na 

vlastite ciljeve država članica u oblasti vanjske politike EU i sveobuhvatan odgovor na 

krize, a zatim na nove strateške prioritete u odnosima između EU i SAD-a. 

Uspješno liderstvo EU ovisi i o osobama koje će provoditi i strateško i taktičko liderstvo 

– u prijestolnicama, u Briselu i na terenu. Veća osposobljenost EU će zahtijevati 

političku volju država članica da osiguraju kapacitete – uključujući i, na odgovarajući 

način, obučeno i osposobljeno međunarodno civilno osoblje, prave štabove za planiranje 

i upravljanja krizama i operacije, nove strukture za donošenje odluka o sveobuhvatnom 

odgovoru EU na krize, kao i obnovljen program saradnje između SAD-a i EU. 

Zaključak 

Konkretan primjer reforme policije u BiH pokazuje ograničenja koja smanjuju 

učinkovitost EU u jednom složenom političkom okruženju u kojem EU nije jedini 

akter, u kojem vodstvo dijeli s drugim moćnim akterima i u situaciji u kojoj nema 

dovoljno domaće odgovornosti za program reformi, te uz ograničen konsenzus među 

domaćim akterima oko nadležnosti BiH kao države. 

Postepeno usklađivanje zakona o policiji potpomoglo je proces izgradnje kapaciteta u 

BiH, te je poboljšalo profesionalizam entitetskih i kantonalnih policija. Naravno, još 

uvijek postoji veliki stepen razlika zbog fragmentirane policijske strukture i ekonomskih 

resursa. Ideja o državi BiH još uvijek predstavlja daleki pojam među mnogim 

domaćim zvaničnicima koji i dalje istrajavaju na strategijama pregovaranja koje ne 

vode ni čemu. 

33

34 


Reforma sektora sigurnosti obuhvata jednu složenu kombinaciju tehničkih, političkih 

i pravnih pitanja. Iz tih razloga treba na najmanju moguću mjeru svesti politizaciju, 

polarizaciju i preopterećivanje reformskog programa. U budućnosti, izazov za EU 

i za međunarodnu zajednicu bit će kako podržati program reformi koji će na bolji 

način voditi računa o odgovarajućim uvjetima, vremenu i metodama neophodnim za 

provođenje održivih reformi. 

dr. Vladimir Prebilič i dr. Uroš Svete 

„ boSnA i h eRcegovinA k Ao SigURnoSni 

pRioRitet SloveniJe“ 

Uvod 

Republika Slovenija je jedna od najmlađih zemalja u Evropi. Ona se na političkoj mapi 

Evrope pojavila nakon raspada Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije 1991. 

godine. Neovisnost se morala braniti ratom između Jugoslovenske narodne armije i 

odbrambenih snaga novoproglašene neovisne države. Međutim, 2004. godine, nakon 

samo trinaest godina, Slovenija je dobila poziv da se kao punopravna članica pridruži 

Evropskoj uniji i NATO-u. Pored toga, u periodu od januara do jula 2008. godine, 

Slovenija je kao prva među novoprimljenim državama članicama imala čast i privilegiju 

da predsjedava Vijećem Evropske unije. Zahvaljujući nivou svoje ekonomske 

razvijenosti, Republika Slovenija je postala zemlja donator pomoći za razvoj i time 

preuzela dio odgovornosti za mir i sigurnost u regionu. 

Kroz donošenje Zakona o međunarodnoj saradnji i razvoju Slovenija je utvrdila i 

definisala svoje ciljeve na polju ekonomskog i društvenog razvoja, osiguranja mira 

i sigurnosti i metodološke borbe protiv drugih prijetnji. Međutim, ovaj Zakon nije 

definisao samo oblast međunarodne saradnje, već i prioritetne regione. Prema navedenom 

Zakonu, najveći prioritet u periodu do 2015. godine dat je Zapadnom Balkanu, 

uključujući Bosnu i Hercegovinu. Prilikom planiranja korištenja svojih sredstava, Republika 

Slovenija je 80% sredstava namijenila strateškim, a time i geografski najbližim 

područjima, u ovom slučaju Zapadnom Balkanu. Tokom slovenskog predsjedavanja 

Evropskom unijom, prioriteti se nisu promijenili. Posebna pažnja posvećena je Zapadnom 

Balkanu, koji predstavlja direktan sigurnosni izazov. U tom smislu postignuta su 

dva ključna rezultata: zaključena je mreža Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa 

svim zemljama u regionu osim Kosova i otvoren je dijalog o ukidanju viznog režima 

ili načinima na koje ga zemlje u regionu mogu ostvariti. Tokom predsjedavanja Evropskom 

unijom, važan prioritet u oblasti sigurnosti, razvoja i vanjskih poslova bilo 

je jačanje Evropske sigurnosne i odbrambene politike, gdje je postignut pomak u razvijanju 

civilno-vojnih kapaciteta. Došlo je do poboljšanja saradnje između Evropske 

unije i ostalih organizacija koje se bave odbranom i sigurnošću, naročito NATO-a 

i Ujedinjenih nacija. Na inicijativu Slovenije, ministri odbrane Evropske unije su 

posvetili posebnu pažnju osiguranju stabilnosti i sigurnosti na Zapadnom Balkanu. 

Međunarodna saradnja i razvoj su tokom slovenskog predsjedavanja bili usmjereni na 

ispunjavanje milenijskih ciljeva razvoja, što je potvrdilo Evropsko vijeće. Tokom pred- 

35

36 


sjedavanja, posebna pažnja je posvećena i ostvarivanju prava djece i položaju žena, te 

miru i sigurnosti, s posebnim naglaskom na Zapadni Balkan. 

Slovenija i sigurnost u Bosni i Hercegovini 

U periodu između 1992. i 1995. godine, u Bosni i Hercegovini je došlo do eskalacije 

intenzivnih vojnih sukoba među trima etničkim grupama. Uprkos velikim političkim 

naporima, međunarodna zajednica nije uspjela zaustaviti ove sukobe. Tek je potpisivanjem 

Dejtonskog mirovnog sporazuma 14. decembra 1995. godine i usvajanjem Rezolucije 

UN-a 1031 NATO dobio mandat za provođenje vojnih aspekata mirovnog sporazuma 

koji je zasnovan na Poglavlju VII Povelje Ujedinjenih nacija. Jedinice IFOR-a, 

koje je sačinjavalo 60.000 pripadnika, preuzele su svoje jednogodišnje zadatke već 20. 

decembra 1995. godine. Osnovne dužnosti jedinica IFOR-a definisane su Aneksom 1A 

Dejtonskog mirovnog sporazuma, koji je omogućio zakonitu upotrebu neophodne sile 

u slučaju opstrukcija u provođenju mira ili obavljanju zadataka predviđenih mirovnim 

sporazumom. Na kraju mandata IFOR-a, Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN 1088 

NATO je dobio mandat da svoje snage transformiše u SFOR i preuzme slične zadatke 

u provođenju vojnih aspekata Mirovnog sporazuma onima koje je imao IFOR. Broj 

pripadnika se postepeno smanjio na 20.000 u 2000. godini, te na 7.000 u 2004. godini, 

kada je okončan mandat jedinica SFOR-a, a Evropska unija 2. decembra 2004. godine 

pokrenula operaciju ALTHEA, poznatu i pod nazivom EUFOR. 

Republika Slovenija je svjesna činjenice da se današnje međunarodno sigurnosno 

okruženje suočava s izuzetnim izazovima, kako na međunarodnom, tako i na planu pojedinih 

država. Pojava brojnih novih aktera na polju sigurnosti u formi novih država, 

međunarodnih korporacija, nevladinih organizacija, ne-državnih asocijacija (uglavnom 

u formi prijetnji od organiziranog kriminala i terorizma), a također i sve važnijih 

međudržavnih i transnacionalnih veza, pokazuje izvanrednu složenost današnjeg svijeta 

na polju sigurnosti. S jedne strane, promjene vezane za globalizaciju utjecale su i na 

praksu državne organizacije u pojedinim državama, što se uglavnom vidi kroz aspiracije 

ka privatizaciji sektora sigurnosti (danas postoje brojni primjeri privatnih vojski, privatnih 

kompanija koje pružaju savjete u vojnim i pitanjima sigurnosti, pa čak i privatnih 

obavještajnih kompanija), a s druge strane, zbog globalnih sigurnosnih izazova kao što su 

organizirani kriminal, terorizam, propale države, migracije, pa čak i klimatske promjene, 

države su prisiljene da se više udružuju i usvajaju prakse koje nisu direktno vezane za 

njihovu historiju, tradiciju, norme i vrijednosti. Danas se građani u mnogim državama 

pitaju zašto njihove vojne i policijske jedinice, pa čak i civili, moraju učestvovati u operacijama 

održavanja i izgradnje mira širom svijeta. Istovremeno, ljudi u brojnim zemljama 

koje koriste ovakvu pomoć se pitaju da li to predstavlja tek novu formu (neo)-koloni- 

dr. Vladimir Prebilič i dr. Uroš Svete: „Bo S n a i He r c e g o v i n a k a o S i g u r n o S n i p r i o r i t e t Sl o v e n i j e“ 

dr. Vladimir Prebilič, Katedra za studij obrane, Fakultet društvenih nauka Ljubljana 

dr. Uroš Svete, Centar za obrambena istraživanja, Fakultet društvenih nauka Ljubljana 

jalizma ili kontrole nad njihovim razvojem. Jedan od najboljih primjera koji potvrđuje 

ovakvo gledanje je bez sumnje Bosna i Hercegovina, koja je tokom godina prošla kroz sve 

faze rata, od aktiviranja međunarodnih aktera do takozvane izgradnje mira, prvenstveno 

povezane s izgradnjom države i njenih institucija. 

Analizirajući situaciju u Bosni i Hercegovini nakon 1991.-92. godine, kada su počeli 

oružani sukobi, postaje jasno da uprkos izuzetno važnoj ulozi susjednih zemalja, sukob 

u Bosni i Hercegovini odražava i odnose među trima najvažnijim etničkim grupama, 

koje na budućnost Bosne i Hercegovine gledaju na sasvim različit način. Po našem 

mišljenju, ta činjenica i dalje predstavlja najveći problem s kojim se još uvijek suočavaju 

i međunarodna zajednica (ili, bolje rečeno, Evropska unija) i Bosna i Hercegovina. 

Teško je uspostaviti strukturu vlasti i izgraditi institucije koje su potrebne svakoj zemlji, 

ako se građani i vladajuće političke stranke ne mogu dogovoriti o državnoj strukturi 

ili čak i o tome da li država treba ostati u okviru međunarodno priznatih granica. Ovo 

se u politologiji zove nedostatkom političke volje, što se posebno pokazalo u reformi 

sistema sigurnosti i pravosuđa. Vanjski akteri su situaciju učinili još složenijom, pošto 

je još tokom rata Bosna i Hercegovina postala poligon za politiku moći glavnih aktera 

na Balkanu, Evropske unije, Sjedinjenih Američkih Država, Rusije i islamskih zemalja, 

37

38 


koje su iskorištavale sigurnosni, ideološki i kulturni vakuum. Posljedice nepostojanja 

unutarnjeg i vanjskog jedinstva su se najjasnije pokazale u slučaju Dejtonskog sporazuma, 

koji je uspio zaustaviti ubijanje i nasilje, ali koji s razvojnog, političkog i 

strateškog aspekta nije predstavljao dobru osnovu. Po našem mišljenju, ovaj sporazum 

je cementirao određene razlike koje su se pojavile i bile pojačane tokom oružanog sukoba, 

dok je istovremeno postavio temelje za razvoj države kakvu međunarodna zajednica 

dotad praktično nije poznavala. To je država u kojoj građani imaju vrlo ograničen 

suverenitet, u kojoj međunarodna zajednica i njen visoki predstavnik mogu smjenjivati 

političare, proglašavati i ukidati zakone, uredbe i simbole; država koja se zapravo 

sastoji od dva i pol entiteta (Distrikt Brčko) od kojih se jednim upravlja po federalnom 

principu, a drugim na izrazito centraliziran način. Ukratko, na teritoriji Bosne i Hercegovine 

uspostavljena je tako specifična mješavina ili kombinacija administrativne i 

političke strukture da bi se legitimno mogla nazvati sui generis strukturom. 

I Policijsku misiju Evropske unije treba posmatrati u ovom kontekstu. Međunarodna 

zajednica je isprva stavila veliki naglasak na razvoj političke zajednice i sistema u Bosni i 

Hercegovini. Ovaj projekat bi se s pravom mogao opisati kao neuspješan jer čak 13 godina 

nakon okončanja rata visoki predstavnik međunarodne zajednice i dalje upozorava 

na podijeljenost i raspad države. Međutim ubrzo je postalo jasno da nema budućnosti 

bez reforme sistema sigurnosti i pravosuđa. U tom kontekstu, među ključnim akterima 

međunarodne zajednice, odnosno akterima iz Evropske unije i SAD, pokazao se veliki 

nedostatak jedinstva, što se uglavnom odrazilo na reformu pravosudne uprave. Pravosudni 

sistem u Bosni i Hercegovini se može opisati kao kombinacija anglo-saksonskog i 

kontinentalnog modela, što predstavlja još jedan izuzetak koji pokazuje da građani BiH 

jednostavno nisu u poziciji ili ne žele odrediti svoju političku i državnu budućnost. 

Konačno, i reformu sektora sigurnosti treba analizirati u ovom kontekstu. S obzirom 

na to da je na početku konstatovano da su nove prijetnje u međunarodnom okruženju 

prisiljavale države da više sarađuju ili je saradnja bila neophodna kako bi se one obuzdale, 

a da savremeni sistemi sigurnosti postaju sve sličniji zahvaljujući prirodi saradnje, tada 

Bosna i Hercegovina predstavlja ogromno odstupanje u sasvim drugačijem pravcu. I 

pored toga što je uprkos prigovorima međunarodna zajednica provela i forsirala reformu 

odbrane, oblast unutrašnje sigurnosti i obavještajni segment su i dalje izuzetno rascjepkani, 

netransparentni i ne pružaju veliku nadu u to da će administracija biti u stanju da 

se efikasno bori s organiziranim kriminalom i terorizmom, koji Bosnu i Hercegovinu 

koriste i kao bazu i u svrhu tranzita. Stoga je bilo sasvim logično što je Evropska unija 

reformu policije postavila kao poseban uvjet za potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i 

pridruživanju. Naime, sama komponenta policije predstavlja jednu od ključnih garancija 

i instrumenata vladavine prava. EUPM je, uz koordinaciju sa i pod lokalnim političkim 

vodstvom Specijalnog predstavnika Evropske unije, te u okviru šireg pristupa vladavini 


prava u Bosni i Hercegovini i u regionu, nastojao da putem mentorstva, nadgledanja i 

kontrole uspostavi održivu, profesionalnu i multietničku policijsku službu u BiH, koja 

će raditi u skladu s evropskim i međunarodnim standardima. 

Iako su političari u Bosni i Hercegovini nerado pristali na reformu koja će omogućiti i 

efikasniji rad EUPM-a, ova misija i dalje ovisi o političkoj volji, kako na nivou države, 

tako i još više na entitetskom nivou. Ova politička volja je vrlo promjenjiva i nestabilna. 

Uprkos svemu tome, EUPM III će nesporno okončati svoj mandat 31.12.2009. 

godine i polako će početi s pripremama izlazne strategije. Međutim, i nakon ovog 

datuma, međunarodna zajednica (Evropska unija) će u nekoj formi zadržati svoje prisustvo 

u Bosni i Hercegovini, kao i u policijskim snagama. Razgovori o ovoj temi se već 

vode s/u okviru Vijeća ministara Bosne i Hercegovine. 

Na ovu misiju bi se moglo gledati s više ili manje kritike, ali ona je nesumnjivo ostvarila 

više pozitivan nego negativan učinak na situaciju u pogledu unutrašnje sigurnosti 

u Bosni i Hercegovini. Međutim, s druge strane, na neophodnost provođenja reformi, 

ne samo u smislu postojanja države, već i osiguranja stabilnosti i sigurnosti, ukazuje i 

činjenica da je borba protiv organiziranog kriminala relativno uspješna, premda postoji 

problem kadrova na lokalnom nivou, gdje se nailazi na korupciju. S druge strane, 

provodi se kampanja „USUDI SE« čiji je cilj da ohrabri građane da prijave krivična 

djela i daju informacije o kriminalu u svim oblastima. Činjenica da EUPM osigurava 

barem status quo, odnosno da se uvjeti u agencijama postepeno poboljšavaju, što je 

predviđeno misijom unutar mandata EUPM-a, također se može posmatrati u pozitivnom 

svjetlu. Naprimjer, u okviru granične policije usvojena je strategija IBM (integriranog 

upravljanja granicom), koja će se počet provoditi u praksi zajedno s provedbom 

Akcionog plana. To će u stvari predstavljati ogroman pomak u saradnji među 

raznim policijskim agencijama na polju nadziranja državne granice. Među uvjetima 

Evropske unije je i mapa puta za ukidanje viza, a trenutno se provode i neke druge 

aktivnosti, naprimjer izrada novih biometrijskih pasoša. 

Razvoj slovenskih policijskih kapaciteta 

Učešće slovenske policije u međunarodnim operacijama počinje 1997. godine, kada 

su prvi pripadnici policije učestvovali u misiji u Albaniji. Treba istaći da je slovenska 

policija počela učestvovati u međunarodnim operacijama u isto vrijeme kad je 

počelo i raspoređivanje Oružanih snaga Slovenije na međunarodne operacije. Ubrzo 

nakon što su slovenski policijski službenici stekli prva iskustva u inostranstvu, vlada je 

odlučila da formira kontingent od 30 policijskih službenika koji će biti spremni i osposobljeni 

za izvršavanje ovih zadataka u okviru učešća u međunarodnim civilnim misi- 

39

40 


jama. Međutim, uzajamna saradnja između vojske i policije u ovim misijama se i dalje 

nastavila, a raspoređivanje je vršeno u skladu s raspoređivanjem pripadnika slovenskih 

Oružanih snaga. Tako su slovenski policijski službenici učestvovali u operacijama raznih 

međunarodnih organizacija, naprimjer Evropske unije (EUPM u Bosni i Hercegovini, 

EUPOL Proxima u Makedoniji), Ujedinjenih nacija (UNTAET/UNMISET u Istočnom 

Timoru, UNMIK na Kosovu, IPTF u Bosni i Hercegovini), OSCE-a (KPSS na Kosovu 

i SMMS u Makedoniji), OSCE-a u Srbiji i WEU (MAPE u Albaniji). Kasnije je policija 

učestvovala i u multinacionalnim međunarodnim civilnim misijama pod rukovodstvom 

pojedinih zemalja u okviru privremenih koalicijskih vlasti (npr. SAD u Afganistanu – 

IPTM i u Jordanu – JIPTC). Slovenija je dodijelila i svoje policijske službenike u Kapacitete 

za civilno planiranje i provedbu (CPCC) pri Generalnom sekretarijatu Vijeća 

Evropske unije. Dosad najveće učešće u operacijama održavanja mira u inostranstvu 

Slovenija je ostvarila u okviru UNMIK-a na Kosovu, gdje je istovremeno imala i do 15 

policijskih službenika. Slovenska policija je dosad učestvovala u devet međunarodnih 

misija s ukupno 236 pripadnika. Trenutno (decembar 2008. godine), Slovenija ima 21 

policijskog službenika na službi u misiji u inostranstvu. Na taj način slovenska policija 

ima aktivnu ulogu u sprječavanju sukoba i upravljanju krizama u svijetu. 

Premda se apsolutan broj policijskih službenika raspoređenih u inostranstvu možda čini 

malim, treba istaći da je u posljednjih pet godina u međunarodne operacije održavanja 

mira raspoređeno prosječno 30 policijskih službenika godišnje, što predstavlja 0,3% 

od ukupnog broja zaposlenih policijskih službenika u Sloveniji. Ovaj procenat je sličan 

onom u drugim državama članicama Evropske unije, a čak je i veći od nekih zemalja. 

U Njemačkoj on iznosi samo 0,1%. 

Slovenija u EUPM 

Republika Slovenija se u oktobru 1997. godine pridružila međunarodnoj zajednici 

i pomogla u organizaciji jedinica SFOR-a dajući prve predstavnike Oružanih snaga 

Slovenije – jedan zračni korpus za transport komandi SFOR-a. Ovoj jedinici se 1999. 

godine pridružila jedinica vojne policije u specijalnoj vojnoj jedinici MSU, koja je 

svoje zadatke obavljala do kraja marta 2005. godine, i jedna medicinska jedinica – sanitetski 

vod koji je pružao medicinsku pomoć u kampu Butmir u Sarajevu. U periodu 

od 2003. do 2005. godine, Slovenija je slala vojnike kao doprinos Multinacionalnoj 

brigadi u kojoj su bili pripadnici poljske, portugalske i slovenske vojske. U okviru 

SFOR-a, Slovenija je u Bosni i Hercegovini imala 184 stacionirana pripadnika. Nakon 

transformacije SFOR-a u EUFOR, Slovenija je iskazala svoju spremnost da sarađuje u 

sigurnosnim pitanjima. Zadržala je svoje pripadnike u zračnim snagama i sanitetskim 

jedinicama sa 24 pripadnika slovenskih oružanih snaga u 2008. godini. 


Slovenska policija je u ovoj operaciji održavanja mira učestvovala od samog početka sa 

prosječno četiri policijska službenika, a do danas u EUPM-u je učestvovao ukupno 21 

policijski službenik. Oni na tri različite lokacije u Bosni i Hercegovini (Sarajevo, Banja Luka 

i Bosanska Gradiška) djeluju kao stručni savjetnici na području borbe protiv organiziranog 

kriminala i općih policijskih poslova na nivou Federacije Bosne i Hercegovine i na kantonalnom 

nivou. Mandat misije EUPM-a istekao je 31. decembra 2005. godine, međutim 

ova misija nakon tri godine rada nije ostvarila postavljene ciljeve – uspostavu moderne, 

neovisne, profesionalne i multietničke policije, kvalificirane, opremljene i sposobne da 

preuzme odgovornosti za održavanje pravnog poretka u skladu s međunarodnim standardima 

demokratskih društava. Stoga je Vijeće Evropske unije donijelo zaključak da ciljevi 

ove misije nisu u potpunosti ostvareni. Izrađen je koncept produženja misije i EUPM 2 je 

počela s operativnim radom 1. januara 2006. godine. Pripadnici slovenske policije su i u 

okviru ove misije stacionirani na teritoriji Bosne i Hercegovine od samog početka. To se do 

danas nije promijenilo i četiri policijska službenika svoje zadatke obavljaju u Bosni i Hercegovini. 

Pošto Slovenija nema veliki broj policijskih službenika koje bi u budućnosti mogla 

poslati u misije, uglavnom je usmjerena na visoko-kvalificirano osoblje i potencijalne veoma 

odgovorne dužnosti u misijama. Stoga se može reći da Slovenija želi učestvovati u izgradnji 

unutrašnjeg sigurnosnog sistema i u skladu s time preuzeti odgovornost za ove odluke. 

U svom dosadašnjem radu slovenski policijski službenici su pokazali veliku stručnost 

i profesionalizam. Oni su predstavljali poželjno i cijenjeno osoblje u misiji. Slovenska 

Vlada je donijela odluku da, na osnovu slovenskog domaćeg zakonodavstva, slovenska 

policija i ubuduće nastavi s učešćem svojih stručnjaka u Bosni i Hercegovini. Slovenski 

policijski službenici su na prostoru Bosne i Hercegovine bili vrlo uspješni zahvaljujući 

svom znanju domaćih jezika, zajedničkoj političkoj historiji i razumijevanju kulture i 

tradicije naroda koji u njoj žive. Ove prednosti su posebno važne jer službenici svoje zadatke 

obavljaju u okruženju u kojem žive i uglavnom individualno. U sredini u kojoj žive 

oni nemaju posebnu zaštitu, a po pitanju logistike često su prepušteni sami sebi. Poznavanje 

domaćih jezika predstavlja veliku dodatnu vrijednost jer na taj način oni u radu 

ne ovise o prevodiocima i mogućem nerazumijevanju do kojeg može doći zbog lošeg 

prijevoda. Pored toga, slovenski policijski službenici dobro poznaju kulturnu, političku 

i ekonomsku historiju ovog regiona. Posebnu vrijednost predstavlja moralni kapital i 

ugled koji Slovenija uživa među domaćim stanovništvom koje na njen uspjeh često gleda 

kao na primjer na kojeg se treba ugledati. 

Zaključak 

Pregled dosadašnjeg učešća slovenskih policijskih službenika u operacijama održavanja 

mira i drugim međunarodnim aktivnostima na izgradnji mira i poslijeratnoj rekon- 

41

42 


strukciji pokazuje da je Zapadni Balkan prostor na kome je slovenska policija bila 

i još uvijek je najaktivnija u oblasti izgradnje mira. Slovenski policijski službenici 

učestvuju u različitim misijama, međutim sve misije obuhvataju međunarodnu saradnju 

i razvijanje dobre policijske prakse u zemljama domaćinima. Posebna obilježja 

policijskog rada u operacijama održavanja mira su pomoć građanima, bliska saradnja 

s pripadnicima lokalne policije u njihovom svakodnevnom radu, provođenje različitih 

istraga u području kršenja ljudskih prava i pružanje savjeta lokalnoj policiji u pogledu 

međunarodnih policijskih standarda. Kroz građenje povjerenja u policiju u svim dijelovima 

zajednice, policijski službenici rade na izgradnji miroljubivog civilnog društva 

zasnovanog na individualnoj sigurnosti. 

Za slovensku policiju bi se moglo reći da je kroz svoje učešće u misijama održavanja 

mira stekla ogromno iskustvo. Međutim, ne treba isticati samo ciljeve koje raspoređeni 

pripadnici nastoje ostvariti, nego i bogato iskustvo koje ti pripadnici donose sa sobom 

kući po okončanju misije. Slovenski policijski službenici tipično ova iskustva koriste 

kako bi obogatili poslovni i privatni život i donijeli korist u radu svoje policijske jedinice. 

To je moguće jer oni tokom svoje službe u misiji žive i rade u lokalnoj zajednici, gdje 

mogu iskoristiti mogućnost da uspostave direktne odnose s domaćim stanovništvom 

i nauče više o njihovoj kulturi. Posebno su važna iskustva koja slovenski policijski 

službenici stiču u bliskoj saradnji s drugim pripadnicima policijskih kontingenata. 

U zaključku, Bosna i Hercegovina predstavlja primjer susretanja različitih praksi (da 

ne kažemo čak i strateških kultura), što je pored izuzetno problematičnog unutrašnjeg 

faktora nepostojanja konsenzusa o budućnosti zemlje proizvelo istinski specifičnu 

državnu strukturu koja nažalost još uvijek nije u stanju da samostalno i neovisno 

funkcionira. Činjenica da je ekonomska situacija u zemlji još uvijek katastrofalna, 

jer većina stanovništva živi od pomoći ili podrške dijaspore, činjenica da se Bosna i 

Hercegovina nalazi na rubu tzv. balkanske rute koja ide od centralne Azije i vodi ka zapadnoj 

Evropi, te da je pitanje terorizma sve prisutnije bi se, uz nepostojanje jedinstva 

među međunarodnim akterima, moglo opisati kao jedan od najvećih problema. Bez 

obzira na sve to, građani ove zemlje morat će prije ili kasnije shvatiti da je budućnost 

njihove države u njihovim rukama. Oni mogu očekivati da će dobiti pomoć i savjete 

iz inostranstva, ali će ih oni sami morat procjenjivati i koristiti. Kao što je stanovništvo 

Švicarske shvatilo da je (kon)federacija bolja od raspada (a to je i osnov svakog federalizma), 

tako i Bosna i Hercegovina treba znati da država ne može opstati bez ove vrste 

konsenzusa. U najboljem slučaju, ona može životariti, naravno uz ogroman angažman 

međunarodne zajednice. 

SAŽetAk AktivnoSti 

UVODNA SJEDNICA 

Brigadni General Vincenzo Coppola, Šef Policijske misije Evropske unije u Bosni i 

Hercegovini, u uvodnoj riječi je objasnio da je cilj skupa razgovor o reformi policije i 

sektora sigurnosti u Bosni i Hercegovini, u kontekstu nedavnog potpisivanja Sporazuma 

o stabilizaciji i pridruživanju s Evropskom unijom (EU). On je naglasio da je ovaj 

trenutak važan za EUPM u smislu ocjene dosadašnjih rezultata i razmatranja budućih 

aktivnosti. Policijska misija Evropske unije na reformi policije radi gotovo pet godina, 

dok reformski proces još uvijek nije završen, naglasio je Coppola. 

General Coppola je potvrdio da će potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju 

između Bosne i Hercegovine i Evropske unije imati značajan utjecaj na rad na polju 

reforme policije, pravosuđa i drugih sigurnosnih aspekata. On smatra da se izazovi 

reforme policije u potpunosti prožimaju sa drugim reformama neophodnim kako bi 

strukture policija u Bosni i Hercegovini bile kompatibilne s onima u Evropskoj uniji. 

Brigadni general Vincenzo Coppola, Šef policijske misije Evropske unije 

43

44 


Iz tog razloga, Evropskoj uniji je bilo teško da postigne rezultate dogovorene s vlastima 

Bosne i Hercegovine. 

Međutim, general Coppola je istakao napredak ostvaren u ovoj zemlji kojeg treba održati 

pa i ubrzati u budućnosti, posebno zbog toga što BiH sada ulazi u fazu provođenja 

reforme policije u kojoj je važno da domaće vlasti budu potpuno opredijeljene 

kao temelj ovog procesa. Pored toga, on je naglasio da međunarodna zajednica treba 

i dalje ostati veoma angažirana u ovom procesu. General Coppola je uvjeren da treba 

ispitati da li su instrumenti, koje je koristila EU, još uvijek odgovarajući za postizanje 

ciljeva reforme ili ih možda treba preispitati kako bi se ostvario bolji učinak ne 

samo u Bosni i Hercegovini, već i na drugim mjestima. On je istakao da je generalni 

cilj seminara pokretanje jedne temeljite debate o budućem angažmanu Evropske unije 

u ovakvoj vrsti reformskih procesa u sektoru sigurnosti. Stoga je izjavio da je ovo vrlo 

važna prilika za razmjenu gledišta i iskustava. 

Njena Ekscelencija gospođa Nataša Vodušek, Ambasadorica republike Slovenije u 

Bosni i Hercegovini, rekla je da uvid u uzroke, oblike, obim, razmjere i dubinu organiziranog 

kriminala u svim segmentima društva u Bosni i Hercegovini predstavlja prvi 

i vrlo važan korak u njihovom prevazilaženju. Ona je uvjerena u to da je neophodna 

jaka svijest unutar vladajućih struktura u Bosni i Hercegovini – bez obzira na to kojoj 

političkoj provenijenciji pripadaju – ali i u neophodnost distanciranja države od organiziranog 

kriminala. U tom smislu, istakla je da su društvu u Bosni i Hercegovini 

potrebne hitne, radikalne i odlučne mjere na reformi sistema sigurnosti. Ona je naglasila 

važnost zakona u području organiziranog kriminala, sigurnosno-obavještajnog 

sistema, demokratske i civilne kontrole sigurnosnih agencija i zaštite ličnih podataka. 

Ona smatra da se ovi zakoni moraju shvatiti kao izraz političke volje za provođenje 

promjena i da oni moraju biti dovoljno dugotrajni kako bi postigli svoju svrhu i 

na taj način osigurali stabilnost demokratskog poretka. To također podrazumijeva 

ograničavanje utjecaja političkih stranaka na sistem sigurnosti. Ambasadorica Vodušek 

je svoje izlaganje zaključila riječima da reforma ustava, sektora sigurnosti, pravosuđa 

i medija predstavljaju sredstva za usmjeravanje odnosa u društvu. Svrha zakona treba 

biti modernizacija društva i postizanje vrijednosti evropskih demokracija. 

Gospodin Michael Leigh, Generalni direktor Generalne direkcije za proširenje Evropske 

komisije, istakao je da je, nakon što je Bosna i Hercegovina potpisala Sporazum o 

stabilizaciji i pridruživanju (SSP), zaključena mreža ovih sporazuma između Evropske 

unije i zemalja Zapadnog Balkana. On je objasnio da je osnov politike Evropske unije 

u ovom regionu davanje jasne slike o njihovim vlastitim obavezama. EU će poštovati 

svoje obaveze prema ovom regionu na osnovu stvarnog napretka kojeg ove zemlje 

ostvare u ispunjavanju postavljenih uvjeta. Dogovoreni uvjeti su važni prvenstveno 

Sa ž e t a k at i v n o S t i 

Michael Leigh, Generalni direktor, Ured generalnog direktora za proširenje, Evropska komisija 

za same zemlje. Dodao je da je ispunjavanje ovih uvjeta također važno i radi dalje 

podrške od strane država članica EU u procesu proširenja. 

Na osnovu iskustva EU tokom petog kruga proširenja, on smatra da određeni broj 

pitanja treba rješavati u ranoj fazi procesa proširenja, a to su reforma policije i sektora 

sigurnosti i druga pitanja vezana za vladavinu prava, jačanje demokracije, zaštitu ljudskih 

prava, a posebno prava manjina. On smatra da posebno ohrabruje to što članovi 

porodice Evropske unije usko sarađuju s vlastima Bosne i Hercegovine kako bi se usmjerili 

na rješavanje ovih ključnih pitanja. On je istakao da je pravosuđe djelomično 

reformisano i da je ostvaren napredak u reformi policije. Naglasio je da reforma policije 

predstavlja ključni uvjet za Bosnu i Hercegovinu u procesu stabilizacije i pridruživanja. 

Prema njegovom mišljenju, od temeljnog značaja je stvaranje efikasne i učinkovite 

policije BiH, koja može raditi na cijelom prostoru zemlje i kojoj svi građani ove zemlje 

mogu vjerovati. 

Gospodin Leigh je naglasio da je neophodno usklađivanje zakona ove zemlje sa standardima 

EU. To, međutim, nije samo po sebi dovoljno. Jednako je važno i da se zakoni 

primjenjuju i provode na ispravan način i to će donijeti korist građanima zemalja u 

regionu. 

45

46 


Gospodin Leigh je dodao da je tokom prošle godine uveden novi finansijski instrument, 

Instrument predpristupne pomoći. On je podsjetio na to da je od 1995. godine 

EU Bosni i Hercegovini pružila pomoć u ukupnom iznosu od preko 1,9 milijardi 

Eura, te da će se ova pomoć i dalje nastaviti. 

Gospodin Leigh je istakao da nakon potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i 

pridruživanju, EU očekuje da Bosna i Hercegovina ostvari solidne rezultate u pogledu 

ispunjenja obaveza proisteklih iz ovog Sporazuma. On smatra da je početak dijaloga 

o vizama također pomogao Bosni i Hercegovini da se usmjeri na rješavanje pitanja 

vezanih za vladavinu prava i reformu sektora sigurnosti. Međutim, kako bi postigla 

ukidanje viza u potpunosti, ova zemlja će morat riješiti pitanja definisana u mapi puta, 

koja je prilagođena potrebama Bosne i Hercegovine i precizno navodi korake koje 

treba poduzeti u raznim područjima. 


PLENARNA SJEDNICA 1: EU R O P S k A U N I J A I V L A D A V I N A P R A V A N A ZA- 

P A D N O m BA L k A N U 

Gospodin Mijo Krešić, zamjenik ministra sigurnosti Bosne i Hercegovine ukazao je na 

to da je EU postavila neke preduslove Bosni i Hercegovini za potpisivanje Sporazuma 

o stabilizaciji i pridruživanju (SSP). On je siguran da će dalji napredak u policijskoj reformi 

u skladu sa tri principa EU kao i napredak u saradnji sa Haškim tribunalom, reformom 

javnog radiotelevizijskog emitiranja te reformom javne uprave omogućiti potpisivanje 

ovog sporazuma. Te reforme po njegovom mišljenju istovremeno označavaju 

uspješnu provedbu reformskih politika u jačanju vladavine prava. 

Principi za restrukturiranje policije u BiH, kao zahtjev za započinjanje pregovora 

o SSP, su: 

– Sve nadležnosti za zakonodavna i budžetska pitanja vezana za policiju 

moraju biti prenesene na državni nivo, 

– Nema političkog miješanja u operativni rad policije, 

– Funkcionalna lokalna policijska područja moraju biti utvrđena prema 

tehničkim kriterijima djelovanja policije, pri čemu se operativna komanda 

provodi na lokalnom nivou. 

(Sporazum o Restrukturiranju policijskih struktura u BiH, 5. oktobar 2005.) 

Gospodin Krešić je uvjeren da su Mostarskom deklaracijom, potpisanom u oktobru 

2007. godine, prihvaćeni osnovni ciljevi policijske reforme kao preduslov za potpisivanje 

SSP-a. Diskusije o policijskoj reformi vođene su gotovo tri godine i rezultirale Mostarskom 

deklaracijom. On je naglasio da Policijska misija EU (EUPM) zaslužuje priznanje 

za poticanje diskusija između političkih lidera i da ukupni reformski ciljevi imaju za cilj 

stvaranje jedne funkcionalne, multietničke i profesionalne policijske strukture. Što se tiče 

evropskih principa, naglasio je da sve zakonodavne i računovodstvene ovlasti u policiji 

treba da budu na državnom nivou te da ne smije biti političkog miješanja u policijski 

rad; funkcionalni lokalna policijska područja trebaju se utvrditi na temelju tehničkih 

kriterija rada policije, dok operativne naredbe treba da se provode na lokalnom nivou. 

On je uvjeren da je Mostarska deklaracija usvojila tri principa strukture policijskih snaga 

Bosne i Hercegovine koji su u skladu sa ustavnim rješenjima. Nove i reformirane policijske 

strukture bit će zasnovana na relevantnim odredbama Ustava Bosne i Hercegovine. 

Reforma će biti završena nakon procesa ustavne reforme. 

Gospodin Krešić je specificirao da su sljedeće agencije uspostavljene na nacionalnom 

nivou: Direkcija za koordinaciju policijskih tijela, Agencija za forenzičko istraživanje i 

ekspertizu, Agencija za obrazovanje i profesionalni razvoj, Agencija za policijsku podršku 

47

48 


Mijo Krešić, Zamjenik ministra sigurnosti Bosne i Hercegovine 

kao i Nezavisna i nadzorna tijela policijskih struktura u Bosni i Hercegovini. U svim 

diskusijama je spomenuto da će ta tijela biti uspostavljena kao dio jedinstvene policijske 

strukture u Bosni i Hercegovini. On je naglasio da će lokalni nivo ove nove, jedinstvene 

policijske strukture Bosne i Hercegovine biti reguliran nakon ustavne reforme i na osnovu 

tri navedena principa EU kao i u skladu sa odredbama Mostarske deklaracije. On je 

siguran da je Akcioni plan utvrdio rokove za usvajanje Zakona o policijskoj službi Bosne 

i Hercegovine i policijskim službenicima Bosne i Hercegovine koji će biti usvojen godinu 

dana nakon usvajanja revidiranog Ustava. Naglasio je da su, sa prihvatanjem obaveza iz 

Mostarske deklaracije, domaće vlasti i međunarodna zajednica preuzele na sebe krupan 

zadatak. Ubijeđen je da su na ovaj način definirane policijske strukture Bosne i Hercegovine 

i slijedeći koraci u policijskoj reformi Bosne i Hercegovine. On također vjeruje da su 

diskusije o novom ustavu nezaobilazni dio ukupnog društvenog procesa, te da će proces 

policijske reforme nastaviti u pozitivnom smjeru. 

Podsjetio je prisutne da Bosna i Hercegovina želi biti puna članica regiona i svijeta, što će 

doprinositi stabilnosti i sigurnosti Bosne i Hercegovine i Evrope. Bosna i Hercegovina je 

2006. godine usvojila dokument o sigurnosnoj politici te se vlasti Bosne i Hercegovine 

sada suočavaju sa zadatkom njegove provedbe, zajedno sa programom obuke na planu 

sigurnosne politike. On smatra da je to veoma kompleksan i težak zadatak ali i jedan od 

glavnih ciljeva za strukture vlasti Bosne i Hercegovine. 


U zaključnim opservacijama gospodin Krešić je ukazao na to da Proces stabilizacije i 

pridruživanja (PSP) omogućava uključivanje u proces evropskih integracija te time doprinosi 

regionalnoj sigurnosti i stabilnosti. On je također rekao da je napredak koji je 

postignut u Bosni i Hercegovini i drugim zemljama vidljiv, ali da reformski procesi ne 

smiju biti zaustavljeni. Taj proces treba ubrzati. Demokratija i zakonodavne institucije 

trebaju se razviti i doprinijeti izgradnji jedinstvene i sigurne Evrope. Bosna i Hercegovina 

raspravlja o ustavnoj reformi kako bi olakšala integraciju u Evropsku uniju. On je uvjeren 

da samo kontinuiran rad i dobra uzajamna saradnja svih segmenata društva može dati 

rezultate koji će dovesti do napretka u cjelokupnom sistemu. 

Gospodin Antonio Tanca, Zamjenik direktora za rukovođenje civilnim krizama (Ured 

generalnog direktora za spoljne odnose i političko-vojne poslove, Vijeće Evropske unije) posvetio 

je svoj govor ilustriranju uloge ESDP-a u Bosni i Hercegovini, pogotovo uloge Evropske 

sigurnosne i odbrambene politike (ESDP). Uloga ESDP-a je da pruži podršku nastojanjima 

domaćih aktera u razvoju vladavine prava, borbi protiv organiziranog kriminala 

i korupcije te da tako doprinese trajnoj stabilnosti u regionu kroz podršku Procesu stabilizacije 

i pridruživanja EU. On smatra da je Proces stabilizacije i pridruživanja posljednjih 

godina postigao napredak i da se mora nastaviti. Naglasio je da koristi evropske 

perspektive moraju biti učinjene opipljivijim za ljude u cijelom regionu, koji su većinom 

naklonjeni evropskim integracijama. 

Antonio Tanca, Zamjenik direktora za rukovođenje civilnim krizama (Ured generalnog direktora za spoljne odnose i političkovojne 

poslove, Vijeće Evropske unije) 

49

50 


Gospodin Tanca je izrazio interes EU za uspješnu političku i ekonomsku reformu u regionu, 

pomirenju naroda i napredak ka EU. Iz tog razloga EU mobilizira sve raspoložive 

instrumente specifičnih politika kako bi podržali napredak ka postizanju tih ciljeva. Dodao 

je da se to može postići kroz cijeli niz mjera koje uključuju i sudjelovanje ESDP-a. 

Naglasio je da Policijska misija EU teži ostvariti ciljeve koji su u skladu sa navedenim 

planovima, tj. na polju policijske reforme i borbe protiv organiziranog kriminala. Usto, 

ESDP podržava vladavinu prava i u drugim dijelova Zapadnog Balkana, što potvrđuje 

ranija operacija u Bivšoj jugoslavenskoj republici Makedoniji (sa Policijskom misijom 

EU PROXIMA i Timom EU za pomoć policiji EU) te u skorije vrijeme EULEX na 

Kosovu. Objasnio je da kao jedan od instrumenata ESDP-a, EUPM mora uzeti u obzir 

regionalni pristup koji ne uključuje samo prijetnje koje su specifične za pojedinačne 

zemlje, već i šire. On je izjavio da je do sada postignuto mnogo bitnih rezultata, npr. 

poboljšanje saradnje između policijskih službi u Bosni i Hercegovini, poboljšanje kvaliteta 

istraga, podrška vlastima Bosne i Hercegovine u borbi protiv organiziranog kriminala 

i doprinos političkim pregovorima o policijskoj reformi. Dodao je da je usvajanje 

dva zakona o policijskoj reformi, kao rezultat Mostarske deklaracije i Akcionog plana 

bio neophodan korak u Procesu stabilizacije i pridruživanja koji omogućava potpisivanje 

Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. Podvukao je da je EUPM odigrao ključnu ulogu 

u svemu tome kao veoma važan instrument; njegova učinkovitost zavisi i od zajedničkog 

djelovanja sa drugim instrumentima EU koje teže ispunjenju istog cilja. 

Borba protiv organiziranog kriminala, prema njegovim riječima, ostaje odlučujući faktor 

u napretku Bosne i Hercegovine ka evropskim integracijama. Ukazao je na Izvještaj Ureda 

UN-a za borbu protiv droge i kriminala (UNODC) koji bilježi poboljšanje situacije u vezi 

sa kriminalom i organiziranim kriminalom u Jugoistočnoj Evropi i na Balkanu. Siguran je 

da je to rezultat šire regionalne stabilnosti i demokratije koji su suzbili ratno profiterstvo, 

dok je tješnja integracija sa ostatkom Evrope otvorila granice i smanjila privlačnost nezakonite 

prekogranične trgovine. Gospodin Tanca je također uvjeren da je reforma sigurnosnog 

sektora poboljšala situaciju na planu krivične pravde a da je tješnja regionalna saradnja 

učinila da bude rizičnije baviti se organiziranim kriminalom i da on bude manje profitabilan: 

Tako su mnogi vidovi organiziranog kriminala u ovom regionu u opadanju. 

Gospodin Virgil-Constantin Ivan-Cucu, viši stručnjak za pravdu i unutarnje poslove u 

Vijeću za regionalnu saradnju govorio je o ulozi Vijeća za regionalnu saradnju na polju 

pravde i unutarnjih poslova. U aprilu 2006. godine Evropska komisija i Pakt stabilnosti 

za Jugoistočnu Evropu zajedno su predložili da se uspostavi Vijeće za regionalnu 

saradnju, kao tijelo koje će pružiti podršku novom regionalnom okviru nakon ukidanja 

Pakta stabilnosti. Gospodin Cucu je dodao da je Vijeće za regionalnu saradnju dragocjen 

instrument za promociju stabilnosti i prosperiteta i socijalnog i ekonomskog razvoja u 

Jugoistočnoj Evropi. 


Virgil-Constantin Ivan-Cucu, Viši stručnjak za pravdu i unutarnje poslove , Vijeće za regionalnu saradnju 

Naglasio je da je organizirani kriminal, povezan sa korupcijom u javnom sektoru, veoma 

ozbiljno pitanje u Jugoistočnoj Evropi, posebno trgovina heroinom, trgovina ljudima i 

krijumčarenje oružja. On je međutim naveo i da nedavni Izvještaj o kriminalu i njegovom 

utjecaju na Balkanu koji je objavio UNODC u martu 2008. godine, procjenjuje 

da je “region Balkana jedan od najsigurnijih u Evropi.” Ovaj izvještaj pokazuje da je 

nivo kriminala protiv ljudi i imovine niži nego drugdje u Evropi a da broj ubistava je u 

opadanju u svakoj balkanskoj zemlji. 

Gospodin Cucu je također rekao da je saradnja i reforme na polju pravosuđa, slobode 

i sigurnosti, posebno u borbi protiv organiziranog kriminala i korupcije, reformi sudstva 

i policije, kao i jačanje upravljanja granicama, od posebnog značaja za Zapadni 

Balkan i ključni prioritet za njegovu evropsku perspektivu. Strateški i specifični ciljevi 

su stoga osmišljeni kako bi pripremili zemlje na Zapadnom Balkanu, koje su u procesu 

pristupanja, kandidatkinje ili potencijalne kandidatkinje, da se uvežu u zonu slobode, 

pravde i sigurnosti EU. Zapazio je da su reforma sigurnosnog sektora, poboljšano 

krivično pravosuđe, i tješnja regionalna saradnja učinili organizirani kriminal rizičnijim 

i manje profitabilnim. Kao rezultat, svi tipovi organiziranog kriminala su u opadanju u 

regionu. On vjeruje da su zemlje Jugoistočne Evrope sve svjesnije da regionalna saradnja 

nije samo ključni dio uslovljavanja EU, već služi njihovim vlastitim interesima i da je već 

dala opipljive rezultate. Stoga, regionalna saradnja polju pravde, slobode i sigurnosti di- 

51

52 


rektno doprinosi procesu evropskih integracija. On je naglasio da su agencije za provedbu 

zakona u BiH, policija, tužilaštvo i sudstvo Bosne i Hercegovine aktivni učesnici svih 

regionalnih inicijativa i radnih grupa osnovanih sa specijalnim zadacima na planu pravde 

i unutarnjih poslova, kao što je SECI Centar, SEEPAG, SEPCA, MARRI, RAI. 

Po mišljenju gospodina Cucua koordinacija, koherentnost i kontinuitet posebno su 

važni na polju pravde i unutarnjih poslova, s obzirom na veliki broj uključenih 

aktera. On je uvjeren da će Sekretarijat Vijeća za regionalnu saradnju (RCC) omogućiti 

saradnju i koherentnost na međunarodnom nivou i među državama Jugoistočne Evrope, 

te u regionalnim inicijativama na polju pravde i unutarnjih poslova. Da bi RCC 

postigao vjerodostojnost, on smatra potrebnim da se nastavi konkretno djelovati, i to 

primjenjujući pristup orijentiran na rezultat, te uspješno implementirati projekte. To 

znači prenošenje dobrih praksi i lekcija koje su drugdje naučene u zakonodavstvo zemalja, 

kao i u odluke i politike njihovih vlada. On je identificirao ulogu RCC-a na polju 

borbe protiv prekograničnog kriminala kao jedan od strateških prioriteta Sekretarijata 

RCC. Rekao je da je Regionalna antikorupcijska inicijativa, ranije inicijativa Pakta stabilnosti 

za borbu protiv korupcije (RAI) ključni punkt u regionu na polju borbe protiv 

korupcije. Kao rezultat aktivnosti u zemljama Jugoistočne Evrope, pravni okvir za borbu 

protiv korupcije je bolje usklađen sa standardima koje nalažu međunarodne konvencije: 

Specijalizirana tijela za borbu protiv korupcije su stvorena ili su u procesu uspostave, 

reorganizacije ili jačanja. Dodatni praktični koraci su predviđeni kako bi se ispoštovala 

puna implementacija obaveza definiranih Ministarskom deklaracijom o 10 zajedničkih 

mjera za suzbijanje korupcije u Jugoistočnoj Evropi, koju su podržali ministri pravde 

2005. godine u Briselu. Dodao je da jedan stručnjak za pravdu i unutarnje poslove Sekretarijata 

RCC-a prati razvoj događaja vezan za Udruženje šefova policije Jugoistočne 

Evrope (SEPCA). Od novembra 2007. godine, SEPCA je preuzela odgovornost za aktivnosti 

Policijskog foruma. 

Nadalje, teme obuhvaćene djelovanjem Regionalne inicijative za migracije, azil i izbjeglice 

(MARRI), tijela koje ima sjedište u Skoplju, ključni su element procesa euroatlantskih 

integracija u regionu; gospodin Cucu je naglasio da će RCC nastaviti pažljivo pratiti 

razvoj događaja u tom području. RCC će također podržati obavezu koju je preuzela EU 

da se započne dijalog o viznom režimu na temelju mapa puta sa svim zemljama Zapadnog 

Balkana, dok će stručnjaci RCC-ovog tijela za pravdu u unutarnje poslove raditi 

zajedno sa MARRI-jem kako bi pomogli i Komisiji EU i zemljama Zapadnog Balkana. 

On je dodao da je potreban novi pristup upravljanju granicom. Stručnjaci za pravdu i 

unutarnje poslove će stoga podržati MARRI kako bi se formalizirala saradnja i razvili 

dobri radni odnosi sa relevantnim međunarodnim i regionalnim organizacijama kao što 

je ICMPD – Međunarodni centar za razvoj politike migracija i SEPCA. 


PLENARNA SJEDNICA 2: POLICIJA I P R A VO S U D N A R E f O R m A U BO S N I I 

HE RC E g OV I N I I R E g I O N U 

Gospodin Srđan Arnaut, Zamjenik ministra pravde Bosne i Hercegovine, fokusirao se 

na implementaciju reforme pravosuđa u Bosni i Hercegovini koja je počela kada je 

Vijeće za implementaciju mira u Briselu 2002. godine podržalo osnaženu strategiju 

reforme sudstva. On je objasnio da je postavljen cilj da se nastavi sa reformama, usmjerenim 

na uspostavu profesionalnog i nezavisnog sistema sudova i tužilaštava. Po 

mišljenju gospodina Arnauta, ključni dio strategije je uspostava Visokog sudskog i 

tužilačkog vijeća (VSTV). Pošto sudstvo nije regulirano Ustavom, nakon ovoga je uslijedio 

Sporazum o prijenosu ovlasti sa entiteta na državni nivo. Zakon o VSTV je 

usvojen 2004. godine, kada su izabrani članovi prvog Vijeća. On je naglasio da Visoko 

sudsko i tužilačko vijeće na državnom nivou osigurava harmonizirano i jednoobrazno 

provođenje sudske etike, imenovanje na položaje u sudstvu te disciplinske procedure 

za sve nivoe u cijeloj zemlji. 

Gospodin Arnaut je također spomenuo imenovanje i ponovno imenovanje svih sudija 

i tužilaca u Bosni i Hercegovini sa izuzetkom Ustavnog suda, kao izuzetno važno jer je 

omogućilo lustraciju u sudstvu. On vjeruje da je Bosna i Hercegovina jedina zemlja u regionu 

koja je ovu proceduru provela. Reforma nije stala kod imenovanja sudija i tužilaca 

već su važni koraci učinjeni u organizacionom pogledu, tako da je broj prvostepenih 

sudova smanjen za 41 posto. Broj kantonalnih i okružnih sudova nije promijenjen. On 

je dodao da je od 2004. godine Visoko sudsko i tužilačko vijeće, ili treći stub sudske 

vlasti, imalo suštinske ovlasti na polju upravljanja sudovima zato što je to jedini put da se 

garantiraju autoritet i ovlasti koje imaju razna ministarstva u Bosni i Hercegovini. On je 

naglasio da je važan segment sudstva finansiranje, gdje reforma nije mogla biti uspješno 

provedena pošto finansiranje obezbjeđuju različiti segmenti asimetrične administrativne 

strukture u Bosni i Hercegovini. Finansije se ne alociraju sudstvu na osnovu prioriteta i 

potreba, već na osnovu sredstava kojima raspolažu različiti nivoi vlasti, što može izazvati 

ozbiljne prepreke u funkcioniranju sudstva. 

Nadalje, gospodin Arnaut je kazao da ogroman broj neriješenih predmeta iz prethodnih 

godina predstavlja jedan od glavnih izazova s kojim je suočena sudska reforma. 

Mada su mnogi od tih slučajeva nebitni, oni ipak predstavljaju teško opterećenje za 

sudstvo. Tu situaciju nije izazvala sporost sudija. Vlada je stoga pokrenula inicijativu 

da se pomogne rješavanje tih predmeta ii ubrza postupak promjenom uslova u kojima 

sudstvo funkcionira. On je naglasio, naprimjer, reformu vezana za registraciju 

preduzeća, proceduru bankrota. Te su reforme uglavnom provedene u entitetima. U 

2003. godini zakonodavna reforma nastavljena što je dovelo do usvajanja novih zako- 

53

Srđan Arnaut , Zamjenik ministra pravde Bosne i Hercegovine 

54 


na i sistematizacije, koncepata, rješenja i mogućnosti za sudstvo. Reforme će zahtijevati 

još neko vrijeme kako bi im se svi u Bosni i Hercegovini prilagodi. 

Sudska reforma je element u jačanju lanca provedbe zakona; policija je drugi. On 

je uvjeren da sudstvo treba biti potpuno nezavisno i treba imati punu institucionalnu 

autonomiju. Istovremeno, sudstvo treba doprinijeti jačanju ukupnog sistema i 

da nezavisnost, stoga, ne isključuje njegovu odgovornost i podnošenje računa za funkcioniranje 

i saradnju kako sa zakonodavnom, tako i sa izvršnom vlašću. G. Arnaut je 

ukazao na to da je teško strukturalno promijeniti tužilaštvo i usvojiti potrebne zakone 

ako se istovremeno ne provodi i reforma i uloga policije. 

Bosna i Hercegovina je usvojila dva zakona, koja čine osnov za reformu policijske 

strukture u budućnosti. Gospodin Arnaut je objasnio kako je cilj zemlje modernizirati 

te strukture kroz uspostavu jednog harmoniziranog sistema policijske strukture. 

Nadalje je kazao da su sudstvo i policija doživjeli reforme. Policija će doživjeti daljnje 

strukturalne reforme. Istovremeno i sudstvo i policija su međusobno povezani i stoga 

treba da imaju i veoma jasno definiranu funkcionalnu saradnju. Korak ka boljoj saradnji 

se, stoga, zasniva na sporazumu o metodama poboljšanja rada policijske strukture 

i tužilaštva. Tužilaštvo i policija su nedavno potpisale su memorandum kako bi 


dalje poboljšale svoju saradnju. Zaključio je naglašavajući važnost ustavne reforme. 

Reformirani Ustav će definirati i ulogu i poziciju sudstva, kao i Visokog sudskog i 

tužilačkog vijeća. 

Gospodin Yves de Kermabon, Šef EULEX-Kosovo, naglasio je da će EULEX Kosovo 

biti najveća misija ESDP-a koju je ikada poduzela Evropska unija. Činit će je približno 

2000 međunarodnih predstavnika i 1000 lokalnih službenika. On je naglasio da će to 

također biti prva misija koja će imati izvršni mandat. EULEX Kosovo je historijska 

misija zbog njene integrirane prirode, pošto obuhvata policiju, pravosuđe i carinu. 

Gospodin de Kermabon je ukazao na brojne izazove koji stoje pred misijom da bi 

se ona stvarno integrirala. Ukazao je na to da misija ima izvršne ovlasti u određenim 

specifičnim područjima, konkretno u borbi protiv korupcije, borbi protiv organiziranog 

kriminala i ozbiljnog kriminala, te suzbijanju lokalnih i građanskih nemira. Objasnio 

je da je pravni osnov Misije – Zajednička akcija Vijeća – usvojen 4. februara. 

Svih dvadeset i sedam država članica je odlučilo učestvovati u formiranju snaga. Uz 

njih su i Norveška, Turska, Sjedinjene Države i Švajcarska odlučile učestvovati u misiji. 

I Hrvatska bi mogla biti pozvana da pošalje svoje predstavnike kako bi bili dio osoblja 

Misije. Dosad je raspoređeno oko 220 međunarodnih članova Misije, uz šezdeset 

domaćih službenika u sklopu Tima Evropske unije za planiranje (EUPT). 

Yves de Kermabon, Šef EULEX-Kosovo 

55

56 


Gospodin de Kermabon je u zaključku identificirao četiri glavna izazova s kojim se 

suočava Misija EULEX Kosovo. Prvo -tehnički aspekti i oni su uspješno ispunjeni. 

Drugi izazov je operativni, jer kompleksno okruženje na Kosovu zahtijeva saradnju sa 

znatnim brojem međunarodnih aktera, uključujući partnere u EU porodici, osobito 

Evropsku komisiju, ali i druge međunarodne organizacije poput UNMIK-a, KFOR-a, 

OSCE-a i NVO-e. Treće - tu su i etički izazovi vezani za promociju vrijednosti EU 

na Kosovu. Četvrto – Misija treba biti sposobno uvjerljivo projicirati evropsku perspektivu 

regiona. 

Brigadni general Vincenzo Coppola, Šef Policijske misije Evropske unije, objasnio je da 

EUPM postoji od januara 2003. a da je provođenje policijske reforme u Bosni i Hercegovini 

počelo 2004. godine. Prvi pokušaj na planu policijske reforme učinjen je pod 

sponzorstvom Evropske komisije i bivši premijer Belgije, gospodin Martens. U aprilu 

2005. godine taj je pokušaj politički propao. Krajem 2005. godine, učinjen je još 

jedan pokušaj, zasnovan na tri principa EU koja su politički lideri kao takve prihvatili: 

Donesena je i odluka o uspostavi Direkcije za implementaciju restrukturiranja policije. 

General Coppola je dalje objasnio da je Direkcija radila godinu dana; međutim, 

ovaj drugi pokušaj također je propao na političkom nivou. U ljeto 2007. novi Visoki 

predstavnik gospodin Lajčak neuspješno je nastojao da se dođe do sporazuma zasnovanog 

na Izvještaju Direkcije. U oktobru 2007. godine lideri šest vodećih političkih 

Bosne i Hercegovine postigli su sporazum u drugom pokušaju. Usvojili su akcioni 

plan i uspostavili radnu grupu sa zadatkom izrade nacrta dva zakona o reformi policije. 

Sporazum postignut u oktobru 2007. je bio sasvim ograničenog dometa, pogotovo u 

poređenju sa ranijim prijedlozima. To implementaciju otežava budući da je sporazumu 

nedostajala supstanca. 

General Coppola je sugerirao i da je zbog sporazuma postignutog u Mostaru, radna 

grupa imala ogromne teškoće u izradi dva zakona te se mogla stoga dogovoriti tek 

oko minimuma. Kakva god da se reforma treba postići u Bosni i Hercegovini ili bilo 

kojoj drugoj zemlji, ona zahtijeva fundamentalnu političku podršku. Tehnička implementacija 

može biti teška ali ostaje nemoguća bez političkog dogovora. Taj proces bi 

pojednostavila velika spremnost za provođenje reforme i sporazum političkih lidera 

oko koncepta policijske reforme. Nepostojanje političke volje izaziva glavni problem 

za tehničke stručnjake i instruktore koji nastoje postići zajedničku poziciju. Reforme 

zahtijevaju zajedničku poziciju, osim ako ne budu nametnute. Dva su osnovna 

koncepta reforme: jedna može ili krenuti „odozgor nadolje“, što znači da se uzme 

određena funkcija države, npr. sigurnost ili policija, te je potpuno promijenite. Drugi, 

koji bi se mogao opisati prema potrebama. General Coppola smatra da bi drugi pristup 

možda stvarao manje problema za institucije koje se trebaju promijeniti i omogućio 

da politički lakše „prođu“. 


Srđan Arnaut, Zamjenik ministra pravde Bosne i Hercegovine 

Brigadni general Vincenzo Coppola, Šef policijske misije Evropske unije 

Yves de Kermabon, Šef EULEX-Kosovo 

Da li reformu policije i sudstva treba voditi odvojeno ili koordinirano kroz jedan 

sveobuhvatni pristup? Reforma policije i sudstva međusobno povezane. Stoga znatne 

promjene trebaju biti sinhronizirane. Reforma policije bez reforme sudstva i obratno 

nosi sobom rizik da cijeli sistem bude disfunkcionalan. 

Kada se počne angažirati u procesima reforme sigurnosnog sektora, međunarodna zajednica 

treba uključiti lokalne vlasti u svakom od pojedinačnih koraka procesa 

odlučivanja, ne samo u implementaciji. Neće biti dovoljno od njih samo zahtijevati 

implementaciju. Žalosno je da se međunarodna zajednica, uključujući EUPM, 

angažirala u procesu policijske reforme 2004. godine a da nije postigla ciljeve, unatoč 

ogromnim uloženim ljudskim resursima i projektima Evropske komisije. Stoga, 

primjer Bosne i Hercegovine treba pažljivo razmotriti kako bi se izbjegli slični problemi 

u budućnosti. 

Upravo u tim okolnostima je EUPM slijedio komplementarnu strategiju pristupa 

odozgo nadolje koja je dala malo rezultata u posljednje tri i pol godine. Otud i pristup 

odozdo prema gore sa ciljem harmonizacije postojećih zakona u svjetlu principa 

EU. 

57

58 


Teškoće sa jednim jedinstvenim zakonom u nedostatku jedinstvene policijske strukture 

su jasne, ali postoje šanse da se harmonizira 15 zakona za 15 policijskih institucija. 

EUPM je stoga radio na mehanizmima koordinacije policije u Bosni i Hercegovini. 

Važno je uspostaviti strukturu za koordinaciju koja se temelji na procedurama i zakonima. 

General Coppola je zaključio ukazujući na to da su trenutak pokretanja, pristup i metod 

u slučaju reforme policije u Bosni i Hercegovini kao i nedostatak političkog dogovora 

i predanosti, prije nego se u taj poduhvat krenulo doprinijeli njegovom skromnom 

krajnjem rezultatu. 


PLENARNA SJEDNICA 3: LE k C I J E P RE P O Z N A t E U BO S N I I HE RC E g O- 

V I N I I S t R A t E g I J E Z A R A Z VO J D O m A ć I H R E f O R m S k I H P L A N O V A 

Njegova ekselencija gospodin Dimitris Kourkoulas, Šef Delegacije Evropske komisije u 

Bosni i Hercegovini, skrenuo je pažnju na odgovornost domaćih aktera koja po njemu 

ima veoma specifično značenje u Bosni i Hercegovini zbog njenog specijalnog statusa 

nakon okončanja rata. Ipak je naglasio da se, unatoč tom specijalnom statusu 

i osobenoj ulozi međunarodne zajednice, Bosna i Hercegovina tretira kao sve druge 

zemlje u regionu. Reformski prioriteti zemlje pripremljeni u konsultaciji sa domaćima 

vlastima. On vjeruje da je koncept odgovornosti domaćih aktera značajan ne samo 

u predpristupnom i predintegracijskoj fazi, već i kada zemlja postane puna članica 

Evropske unije. Gospodin Kourkoulas smatra da rezultati koje su postigle vlade i 

administracije zemalja regiona nisu uvijek pozitivni zato što postoji tendencija 

vjerovanja da će EU sve riješiti. Nepovjerenje u sposobnost vlastitih vlada i administracije 

jedan je od razloga koji stoje iza tog stava. Nijedna zemlja ne može imati koristi 

od učešća u Evropskoj uniji ako nema jake i efikasne strukture vlade i administracije. 

Većinu pitanja, koja treba rješavati prije i nakon pristupanja, mogu rješavati samo 

domaće vlasti i društvo date zemlje. EU je vrlo spremna prihvatiti da određena zemlja 

preuzme punu odgovornost nad upravljanjem finansijskom pomoći EU. Za sada je u 

BiH Delegacija Evropske komisije odgovorna za kompletan ciklus provedbe svakog 

projekta. To se, međutim, čini u veoma bliskoj saradnji sa gospodinom Osmanom 

Topčagićem, direktorom Direkcije za evropske integracije. Ovaj proces treba shvatiti 

kao obuku kako bi administracija kasnije bila sposobna na pošten način koristiti strukturalne 

i druge EU fondove. Naglasio je da bez administrativnog kapaciteta u BiH, 

neće biti očekivanih koristi. Ima nedavnih primjera nekih novih država članica, gdje 

je Evropska komisija morala obustaviti finansiranje zbog nedostatka administrativnih 

kapaciteta. On je također zabrinut zbog zakonodavstva u zemlji. Većina evropskih 

propisa koje treba uvesti u pravni sistem Bosne i Hercegovine rezultat je dugih godina 

konsultacija. Problem stoga nije sadržaj zakona, već njihovo prenošenje tih direktiva u 

unutarnji pravni poredak. Evropska komisija čini sve da promovira ovaj veoma važan 

princip domaće odgovornosti. Tu su, nadalje, nastojanja da se u fazi programiranja 

finansijske pomoći uključi i civilno društvo. Tu su i konsultacije sa vlastima i civilnim 

društvom radi pripreme godišnjeg izvještaja o napretku Evropske komisije. 

Gospodin Kourkoulas je naglasio da je ovih dana generalni direktor Evropske komisije 

predao vlastima Mapu puta u vezi sa bezviznim režimom za Bosnu i Hercegovinu. 

Podvukao je da je to važan korak jer sadrži konkretnu listu zahtjeva koje treba ispuniti 

kako bi se omogućilo da EU ukine vizni režim za građane Bosne i Hercegovine. Mnogo 

tih zahtjeva je direktno vezano za sigurnost, tj. za lične karte, pasoše, politiku zemlje 

59

60 


Profesorica Susan Penksa, Westmont College, Santa Barbara i Univerzitet u Sarajevu 

Osman Topčagić, Direktor, Direkcija za evropske integracije Bosne i Hercegovine 


Dimitris Kourkoulas, Šef Delegacije Evropske komisije u Bosni i Hercegovini 

Michael Giffoni, Šef Radne grupe za Zapadni Balkani Srednju Evropu, Odjel za provedbu politika, Generalni sekretarijat, 


dr. Vladimir Prebilič, Katedra za studij obrane, Fakultet društvenih nauka Ljubljana 

u vezi sa ilegalnim migracijama, politiku readmisije itd. Druga područja obuhvaćena 

Mapom puta uključuju napredak u borbi protiv organiziranog kriminala, terorizma i 

korupcije, međunarodnu pravosudnu saradnju u krivičnim pitanjima, međunarodnu 

saradnju u krivičnim pitanjima i, općenito, saradnju na provedbi zakona. Podsjetio 

je da sporazum u okviru Evropske unije i Bosne i Hercegovine o liberalizaciji viznog 

režima i readmisiji već postoji te da se njegova primjena pažljivo. Za sada, napredak je 

bio dobar. 

Ambasador Kourkoulas je zaključio ukazujući na važnost ustavne reforme. Građani 

Bosne i Hercegovine i politički lideri koje su oni odabrali jedini su koji se mogu složiti 

o ustavnoj strukturi koja treba biti kompatibilna sa osnovnim principima Evropske 

unije. Što se tiče pitanja policijske reforme, zaključio je da implementacija dva reformska 

zakona, usvojena prije nekoliko mjeseci, kao i nastavak procesa policijske reforme 

ostaju prioriteti planova vezanih za EU. Napredak na tom planu i dalje je važan za 


Mapu puta za liberalizaciju viznog režima. Dodao je da je ovo možda prvi put da je 

nešto bilo konsenzusom dogovoreno u vezi sa policijskom reformom u BiH. 

Gospodin Osman Topčagić, Direktor Direkcije za evropske integracije u Bosni i Hercegovini 

naglasio je da potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju označava 

novu fazu na putu BiH ka evropskim integracijama. Njime je iskazano priznanje za 

sve reforme provedene u vezi sa postavljenim uslovima. Objasnio je da je 1998. godine 

Vijeće usvojilo Deklaraciju o specijalnim odnosima između BiH i EU, označavajući 

time početak još intenzivnijih i bolje strukturiranih odnosa između EU i BiH, čime je 

Evropska komisija kao i obično preuzela vodeću izvršnu ulogu. Zajednička konsultativna 

radna grupa (Joint Consultation Task Force - JCTF) je potom uspostavljena. 

On je rekao da je postalo jasno već nakon prvog sastanka svih predstavnika BiH i 

kolega iz Brisela da BiH nema dovoljne kapacitete da postigne napredak u evropskim 

integracijama. Proces evropskih integracija za BiH je time postao istovremeno i proces 

izgradnje potrebnih administrativnih i institucionalnih kapaciteta u Bosni i Hercegovini 

kroz proces usvajanja zakona koji su zemlji potrebni. On je uvjeren da su instrumenti 

CFSP/ESCP-a pri tome dominantni, kroz prisustvo specijalnog predstavnika, 

vojne misije, policijske misije te donedavno monitoring misije. Odao je priznanje za 

doprinos tih misija kroz koje se odvija najveći dio odnosa između EU i BiH. Njih je 

potrebno analizirati te izvući lekcije kako ići naprijed. 

Gospodin Topčagić je nastavio ukazujući na to da je Zajednička konsultativna radna 

grupa 2000. godine definirala još jednu Mapu puta sa 18 uslova potrebnih za Bosnu 

i Hercegovinu kako bi se kvalificirala za izradu Studije izvodljivosti. Rezultati Studije 

izvodljivosti razrađeni su u novembru 2003. godine. Naglasio je da su oni bili svjesni 

da je to značilo usvajanje 46 zakona i uspostavu ili poboljšanje statusa 27 institucija, 

što je predstavljalo veoma ozbiljan reformski paket. Plan je bio da se to uradi u roku od 

jedne godine. Međutim, ispostavilo se da su neka pitanja bila praktično teško izvodljiva 

i zahtijevala dodatno vrijeme kako bi se postigao konsenzus. To se odnosi prvenstveno 

na policijsku reformu, ali i na usvajanje paketa vezanih za sistem i servise javnog emitiranja. 

Nastavio je ukazavši da je na kraju 2005. godine dostignuta faza započinjanja 

pregovora o SSP-u. Bosna i Hercegovina se dobro pripremila za pregovore zato što su 

ciljevi bili jasni. BiH je, naime, željela otvoriti sljedeću fazu procesa. Prvo je trebala 

biti razjašnjena uloga Ureda Visokog predstavnika u tom procesu. Evropska komisija 

je potvrdila da Bosna i Hercegovina može dobiti pozitivnu Studiju izvodljivosti, pregovarati 

i potpisati SSP, mada je OHR-a sa Bonskim ovlastima prisutan u zemlji: 

međutim, jedan uslov je postavljen: OHR ne koristi Bonske ovlasti po pitanjima koja 

su obuhvaćena SSP-om. G. Topčagić je objasnio da je to rješenje postavilo okvir za 

dalji proces evropskih integracija: Svih 46 zakona vezanih za proces integracije usvo- 

61

62 


Osman Topčagić, Direktor, Direkcija za evropske integracije Bosne i Hercegovine 


Dimitris Kourkoulas, Šef Delegacije Evropske komisije u Bosni i Hercegovini 

jeno je u normalnoj parlamentarnoj proceduri. On je posebno naglasio da ti zakoni 

nisu bili nametnuti, kao što je to bio slučaj ranije. On vjeruje da je to jedini način da 

se postigne napredak u ovom procesu te da to treba biti model za budući rad Bosne i 

Hercegovine. 

Gospodin Topčagić je priznao da su ranije započete reforme na planu sudstva, kao što 

su i iskustva drugih zemalja pokazala, pokazale da je za njihovu pripremu, a posebno 

provedbu, potrebno više vremena. Ocijenio je rezultate postignute u tim područjima, 

kao i u drugim područjima, veoma impresivnim. Naglasio je također da je Bosna 

i Hercegovina prije potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju već imala 

uspostavljene instrumente unutarnjeg tržišta kakvi su karakteristični za visoko razvijena 

liberalna društva; postojanje nezavisnih regulatora, usvajanje zakona, uspostava 

Konkurencijskog vijeća, Zakon o državnoj pomoći već su pripremljeni, zakoni i procedure 

o javnim nabavkama uvedeni po pravilima EU, jednako kao i propisi u sektoru 

energetike i komunikacija. Naglasio je da su to rezultati uslovljavanja koji su 

primijenjeni u ranijoj fazi. On je također proces evropskih integracija definirao kao 

jedan predvidljiv proces, što je omogućilo da se pripreme izvrše unaprijed. Trenutno se 

završava dokument pod naslovom „Program integracije Bosne i Hercegovine u EU“. 


Taj program treba dati sveobuhvatan odgovor na obaveze koje proizlaze iz Evropskog 

partnerstva i Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. Za g. Topčagića, Bosna i Hercegovina 

je također na dobrom putu jer preuzima odgovornost za proces programiranja 

tehničke i finansijske pomoći EU. 

Gospodin Michael Giffoni, Šef Radne grupe za Zapadni Balkan i Centralnu Evropu 

u Vijeću Evropske unije je naveo da je tokom seminara više pita postavljeno pitanje 

odgovornosti domaćih aktera. On smatra da je došlo vrijeme da se izraz „naučene 

lekcije“ ostavi za sobom i da se treba zadovoljiti nastojanjem da se identificiraju neke 

lekcije ali bez pretenzije da su one u potpunosti naučene. Što se tiče Policijske misije u 

Bosni i Hercegovini, on je uvjeren da je mnogo toga postignuto u suočavanju sa strukturalnim, 

organizacijskim i problemima odnosa, ali da i dalje postoji zastoj u pogledu 

takozvanih glavnih operativnih principa, odnosno koherentnosti sa drugim institucijama, 

saradnje s njima i fleksibilnosti. Dodao je da je još mnogo toga ostalo da se uradi 

u pogledu odgovornosti domaćih aktera i strategija razvoja domaćih programa. 

Gospodin Giffoni je naglasio značaj odgovornosti domaćih aktera kao i potrebe da se 

angažiraju civilno društvo i parlamentarne institucije. Identificirao je pitanje odgovornosti 

kao odlučujuće u prelasku sa prve faze reforme policije na sljedeće. On to 

prepoznaje i kao odlučujuće pitanje u fazi koja slijedi nakon potpisivanja Sporazuma 

o stabilizaciji i pridruživanju. Dodao je da pitanje odgovornosti domaćih aktera treba 

biti stavljeno u jedan dijalektički kontekst i da ga treba ispuniti sadržajem, a ne samo 

se usmjeravati na pretpostavljene instrumente, kao što je Parlament ili drugi segmenti 

civilnog društva. On je uvjeren da civilno društvo u Bosni i Hercegovini postoji te da 

je civilno društvo na Balkanu čak vitalnije nego u mnogim zemljama EU. Ipak priznaje 

da problem nije u njihovom nepostojanju, već u njihovom izopačenom odnosu sa 

vlastima, pošto je on zasnovan na svojevrsnom vertikalnom modelu koji je upravo 

suprotan planu EU. On je sugerirao da je ovo pitanje u kojem EU treba da intervenira 

kroz promociju modela koji odražava vrijednosti EU i modela odnosa sa vlastima koji 

se ne temelji na vertikalnim strukturama, već na svojevrsnim horizontalnim vezama 

između civilnog društva i vlasti koje ih trebaju predstavljati. 

Gospodin Giffoni je nadalje rekao da aktivnosti u vezi sa policijom ne bi trebala da se 

analizira samo u kontekstu odnosa policije i vlasti, već kao dio vlasti koji je u samoj 

njenoj strukturi pošto je to način na koji ga može percipirati civilno društvo u BiH - kao 

efektivnog kontrolora organiziranog kriminala i drugih glavnih prijetnji. On smatra 

da odgovornost domaćih aktera treba da se razmatra samo ukoliko postoji mogućnost 

uspostave modela određenih vrijednosti i principa. Naglasio je da će to biti izazov i u 

sljedećoj, odlučujućoj fazi Procesa stabilizacije i pridruživanja. Provedba sporazuma 

63

64 


zahtijeva temeljne administrativne kapacitete. Omogućavanje da domaći akteri vode 

taj proces, po njegovom mišljenju, znači da EU treba da promovira model javne uprave 

koja je na službi građana kao pružalac usluga - a ne kao kontrolor. Sugerirao je 

da samo na taj način potpisivanje SSP-a može zaista postati prethodnica u procesu 

integracija Bosne i Hercegovine u EU, uključujući i elemente potrebnih promjena 

institucionalnog okvira. 

Gospodin Giffoni je zaključio da koncept Evropske unije kao jedne „zajednice zakona“ 

ne smije da bude nešto čime se bave vlasti i javno mnijenje Bosne i Hercegovine ili institucija 

i javnog mnijenja EU. To treba da bude jedan dijalektički element i sama EU 

treba da ima na umu kada razrađuje svoje strategije u nastojanju da potakne domaće 

reformske programe i artikulira svoje prisustvo i utjecaj na terenu. G. Giffoni vjeruje 

da se, kada se govori o integracijskom procesu Zapadnog Balkana u EU, još uvijek u 

velikoj mjeri pretpostavlja da postkomunističke balkanske države trebaju pristupiti 

EU tek kada riješe svoje probleme. Međutim, po njemu, uski nacionalni okviri su dio 

problema na Zapadnom Balkanu, a ne dio rješenja te da je upravo sad trenutak kada 

treba razgovarati o odgovornosti domaćih aktera za evropske integracije. 


RADNE gRUPE PO SEktORImA – LEkCIJE PREPOZNAtE U 

BOSNI I HERCEgOVINI 

Sastanak prve radne grupe za 'Reformu policije i međunarodne policijske saradnje' 

je otvorio g. Alexis Hupin (CPCC) koji je, nakon kratkog uvoda, dao riječ gospođi 

Simonetti Silvestri (EUPM). Ona je izlaganje započela s Mostarskom deklaracijom, 

kojom su bh. politički lideri dogovorili provođenje reforme policije u dvije faze. 

U prvoj fazi su odobrili zakone koji propisuju reformu policije i njenu sprovedbu, 

koja bi trebala uslijediti u sljedećih šest mjeseci osnivanjem sedam novih institucija. 

Druga faza trebala bi se realizirati nakon ustavne reforme u skladu s tri principa EU. 

Sporazum postignut u martu 2008. godine potvrdio je osnivanje sedam novih institucija 

kroz dva različita zakona. Druga faza, koja će se realizirati nakon ustavne reforme, 

treba predvidjeti jedinstvenu policijsku strukturu u BiH i promijeniti odnos 

novih institucija i lokalne policije. 

Šta bi moglo biti potencijalna poteškoća u uspostavi novog jedinstvenog tijela, upitala 

se gospođa Silvestri. Ona je naglasila da nema prioriteta vezanih za postupak 

uspostave ovog policijskog tijela, te je u tom smislu EUPM posvećen da se postignu 

dva glavna cilja. Jedan od njih je restruktuiranje policije, u skladu s izvornim planom 

iz 2004. i 2006. godine, kao i sa zakonskim usklađivanjem trinaest policijskih uprava. 

Po njenom mišljenju, EUPM će i dalje pružati podršku za uspostavu tih tijela, 

a također i nadzirati taj proces. Nakon potpisivanja SSP-a, EUPM će pratiti 

proces zajedno s delegacijom Europske komisije. Prema njenim riječima, strategija 

EUPM-a bi Upravnom odboru policije omogućila izvršnu ulogu trajne državne institucije 

BiH. 

G. Hupin je postavio teoretsko pitanje, da li bi reforma policije u BiH utemeljena na 

tehnokratskoj procjeni u funkcionalnom pregledu, a koju prate ustavne reforme, bila 

najprihvatljivijia. G. Hupin ovakav pristup smatra previše ambicioznim. Gospođa 

Silvestri pojasnila je da zakoni o reformi policije koji su usvojeni ove godine reguliraju 

rad tri institucije na državnom nivou (Interpol, SIPA i Granična policija) ali 

ne i one u nadležnosti kantona i entiteta. G. Zlatko Miletić to je potvrdio i složio se 

da je, zbog nefunkcionisanja SIPA-e i Granične policije, Federalna policija preuzela 

neke od njihovih dužnosti. Kao rezultat takvog stanja u kojem se ne zna ko je tačno 

odgovoran za šta, nadležnosti zakonodavnih institucija u Federaciji BiH se preklapaju. 

G. Uroš Pena iz MUP-a RS-a se osvrnuo na pitanje svrhe i cilja reforme policije. 

Po njegovu mišljenju, glavni cilj je postići da BiH bude sigurna zemlja, što je, po 

njegovim riječima, i postignuto bez potpune reforme. Međutim, on se nije složilo 

da je reforma pravosuđa, u što su mnogi uvjereni, završena. Zbog ukidanja funkcije 

65

66 


Alexis Hupin, Izvođenje operacija, Štab za planiranje i upravljanje civilnim misijama, Vijeće Evropske unije 

Simonetta Silvestri, Vršilac dužnosti šefa Odjela za policijsku reformu, EUPM 

Nikolaos Paliogiorgos, Savjetnik za međunarodnu policijsku saradnju, EUPM 

istražnog sudije 2003. godine, tužioci su postali zaduženi za cijeli istražni proces te, 

zbog toga, i previše opterećeni. On je naglasio da su brojke najbolji dokaz da se za 

promjene u pravosuđu i dalje treba zalagati. 

G. Hazim Rančić iz Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH vjeruje da reforma 

policije, nametnuta od EU (s obzirom na ispunjavanje 4 preduvjeta za potpisivanje 

SSP-a, a to su: suradnja sa Hagom, reforma javne uprave, zakon o javnom RTV 

servisu i reforma policije, osvrćući se pri tome na ovaj posljednji) neće poboljšati 

trenutnu situaciju nego će je samo još i više zakomplicirati. On je zatim naveo da 

će nove institucije duplicirati postojeće strukture, kao recimo obrazovne programe 

policijskih službenika i forenzičke aktivnosti. G. Rančić se složio sa gospodinom 

Coppolom da principi hijerarhije, nadređenosti i koordinacije u BiH ne funkcionišu. 

G. Hupin se osvrnuo na tvrdnju gospodina Rančića i objasnio da policijska reforma 

nije započela da bi se ispunili preduvjeti za potpisivanje SSP-a nego da bi se, na prvom 

mjestu, poboljšala situacija u BiH, što bi se nastavilo s reformama u sigurnosnom 

sektoru. G. Miletić se pridružio raspravi i dodao da je reforma policije započeta 

iz pogrešnog ugla, bez šireg političkog dogovora i ustavne ili potpune pravne reforme. 

Šefovi policijskih uprava, zato, nisu imali smjernice za svoj rad. On vjeruje 


da je saradnja među njima prilično dobra, ali je zbog birokratskog sistema u BiH, 

koji je previše kompliciran i težak, ponekad manje komplicirano raditi sa susjednim 

državama, nego s kolegama iz drugog entiteta. Gospođa Silvestri potpuno se složila 

s opaskom o birokratskom teretu, te je pozvala na razmjenu praktičnih ideja da se 

suradnja između entitetskih i kantonalnih policijskih tijela olakša. 

Sastanak druge radne grupe pod nazivom 'Krivično-pravni sistem i pravosuđe' 

je vodila gospođa Valerie Wahl (EUPM) zajedno sa g. Antoniom Molinarom 

(CPCC). Oni su predstavili svoja radna iskustva i pozvali druge učesnike da predstave 

svoja. U uvodu je gospođa Wahl, prisjetivši se historijata pravosudne reforme 

u BiH, istaknula probleme u suradnji između policije i tužitelja. Policija i tužitelji 

po njenom mišljenju i dalje imaju problema s razumijevanjem uloga koje su dobili 

usvajanjem novih zakona kao i sa razumijevanjem njihove međusobne interakcije. 

Ona je uvjerena da je decentralizacija rezultirala manjkom hijerarhije, djelomično i 

zbog prethodno nepostojeće saradnje. Jedan od nedostataka u krivičnoj i pravosudnoj 

reformi je i mandat EUPM-a, jer su mentorstvo i nadzor aktivnosti koje EUPM 

ima isključivo u domenu reforme policije, ali ne i u radu tužilaštava. U tom smislu, 

saradnja EUPM-a sa tužilaštvom zavisi od dobre volje tužitelja. Ona je zaključila da 

Antonio Molinaro, Izvođenje operacija, Štab za planiranje i upravljanje civilnim misijama, Vijeće Evropske unije 

67

68 


su policijska i pravosudna reforma trebale biti razmatrane u ranijim fazama a zatim 

uklopljene u ustavne reforme kako bi ta tri procesa mogla biti razmatrana i razvijana 

zajedno. 

Gospođa Alja Kazić iz Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova temu je elaborirala 

s lokalne tačke gledišta. Ona je objasnila da je Krivični zakon podijeljen u 

četiri zasebna krivična zakona te da su policijske kompetencije podijeljene čak i više. 

Pronalaženje rješenja za decentralizaciju policije je, stoga, od velike važnosti za reformu. 

Gospođa Kazić je naglasila da je dogovor trebao podrazumijevati jedan krivični 

zakon, jer BiH ima saobraćajne i sigurnosne propise jedinstvene za cijelu državu. 

Ona je identificirala nekoliko praktičnih primjera iz svakodnevnog rada policijskih 

službenika, tačnije probleme prilikom izricanja mjera pritvora, previsoko postavljene 

preduvjete za korištenje posebnih istražnih postupaka, poteškoće s izvršenjem sankcija, 

nedostatak odgovarajućeg pritvorskog smještaja za osobe s posebnim potrebama 

kao i maloljetne delinkvente. Također je istaknula koliko je važna uloga EUPM-ove 

pomoći u prevazilaženju svih navedenih problema i izrazila svoje zadovoljstvo radom 

Visokog sudskog i tužilačkog vijeća. 

BiH se nalazi na raskrsnici s obzirom na odluke koje treba donijeti, dodala je gospođa 

Wahl. S obzirom na Vrhovni sud, koji bi bio zadužen za rješavanje specifičnih zločina 

(kao što je sada Sud BiH), kao i za usklađeno tumačenje zakona diljem države, ona je 

naglasila da je ključno da svi akteri razmotre mogućnosti unaprjeđenja trenutnog institucionalnog 

poretka. G. Joško Mandić izlagao je u optimističnijem tonu, navodeći 

neke od uspjeha u reformi pravosuđa koja su se u BiH dogodile u posljednjih pet 

godina a za koje bi, po njegovom mišljenju, u nekim drugim zemljama trebalo i deset 

godina. On smatra da nije teško napraviti popis pogrešaka i problema. Puno je teže 

prioritetizirati odluke i iznaći rješenje tih problema. To bi trebao biti zadatak državnih 

vlasti, smatra on. Osvrnuvši se na apsorpcione kapacitete BiH, naglasio je da je saradnja 

između policije i tužitelja, po njegovom mišljenju, odlična „imajući u vidu količinu 

posla koju imaju, probleme s kojima se susreću, sistem u kojem rade kao i generalnu 

situaciju u državi“. Ipak, on je svjestan tri paralelna procesa, od kojih je svakom od njih 

potrebna strategija i plan: izgradnja kapaciteta policijskog sistema, jačanje kapaciteta 

tužilačkog sistema i dodatno poboljšanje već postojeće saradnje između njih. 

Na kraju sesije, učesnici su raspravljali o ulozi Odjela za krivičnu odbranu i odnosu 

između EUPM-a i OHR-a. Istaknuli su da se međunarodne organizacije međusobno 

razlikuju u pogledu pristupa, koncepata a ponekad i interesa. Iz tog razloga, o 

određenim temama treba raspravljati u sklopu jedne od relevantnih međunarodnih 

organizacija. Učesnici su zaključili da je EUPM, u odnosu na gore navedene aspekte, 

od samog početka trebao imati širi mandat u reformi pravosuđa. 


Trećom radnom grupom za 'pitanja granica i migracije' su predsjedavala dva 

zvaničnika EUPM-a. Obojica su proveli neko vrijeme u BiH i imaju bogata iskustva 

sa temama o kojima se razgovaralo. Gospodin Tibor Kozma je otvorio diskusiju 

opisujući problem ilegalne migracije. On je objasnio tri ključna elementa migracijskog 

sistema: rad vlasti u inostranstvu (suradnja sa drugim državama kroz državna 

diplomatska predstavništva), nadzor na graničnim prijelazima i unutrašnja migracijska 

kontrola. Objasnio je da je Bosna relativno mlada država, koja tokom jugoslavenskog 

perioda nije imala vanjske granice i zato nema neophodnu ekspertizu, 

iskustva, opremu i ustanove u sva tri pomenuta elementa. 

Eksperti EUPM-a surađuju sa svojim lokalnim kolegama svakodnevno, iako njihov 

mandat ne pokriva ništa osim mentorstva, monitoringa i savjetovanja. Na takav 

način, oni puštaju bosanske činovnike da odluče da li će preuzeti vještine u svojoj 

radnoj rutini. Bliski kontakti sa lokalnim kolegama i efektivno izvještavanje misije 

daju ključnim liderima EUPM-a esencijalne informacije za procjene sadašnjih 

i budućih potreba. Put koji je prošla Granična policija u zadnjih osam godina je 

izvanredan, po mišljenju gospodina Kozme. Od praktično nepostojeće, BiH je uz 

međunarodnu pomoć razvila državnu i dinamičnu organizaciju sa pravom opremom, 

pravnom pozadinom i institucionalnim okvirom. 

Trenutno, glavni cilj EUPM-a je rad na profesionalnoj kvaliteti Granične policije i 

postizanje Šengenskih kriterija koliko je to moguće kroz implementaciju Cjelovitog 

upravljanja granicama. Njegova glavna osobina je percepcija graničnog upravljanja 

na mnogo široj bazi nego samo „odbrana teritorije na liniji razgraničenja“. Jedan od 

problema koji još uvijek opterećuje graničnu policiju je nedostatak ljudske snage, što 

je posljedica poteškoće da se zaposle i zadrže ljudi zbog malih plata. Druge poteškoće 

s kojima se BiH mora nositi su duge granice. Postoji 89 graničnih prijelaza na dužini 

od 1551 kilometra, od kojih neki nisu još zvanično označeni a neki još nisu deminirani. 

Jedan od interesantnih detalja koje je istakao gospodin Robert Urek iz EUPM-a 

je viđenje granica od strane bosanskog stanovništva. Oni su se morali priviknuti 

na pasoške kontrole na nekim mjestima čak i ako idu iz jednog bosanskog grada u 

drugi. Ovo je bila velika novina za neke građane a još komplikovanije su procedure 

s vizama, za one koji čekaju ulazak u EU. Olakšice viznog režima su sigurno jedna 

od prednosti koju Bosanci priznaju kad su u pitanju pregovori sa EU. Zvaničnici 

EUPM-a su ubjeđeni da bi mogućnost bezviznog putovanja za BiH građane, pored 

ostalih prednosti, povećala obim turizma i ne bi imala nikakve negativne uticaje na 

graničnu sigurnost BiH. Po mišljenju gospodina Ureka, jedan od glavnih problema 

Granične policije su finansije, dok se budžet nije mijenjao u zadnjih osam godina. 

69

70 


Robert Urek, Savjetnik pri Graničnoj policiji, EUPM 

Tibor Kozma, Vođa tima savjetnika pri Graničnoj policiji, EUPM 

Karl-Heinz Schenk, Glavni savjetnik pri Graničnoj policiji, EUPM 

Shodno tome, teško je zadržati i motivisati uposlenike, koji su bili entuzijastični da se 

zaposle u Graničnoj policiji kad je osnovana, zbog dobrih plata, nove opreme i dobre 

perspektive. Trenutno, oni se odlučuju da napuste policiju i rade u drugim agencijama. 

Sve to rezultira manjkom od oko 30% radne snage koja je potrebna. Učesnici na 

sastanku su upoznati sa cjelovitom graničnom kontrolom i zaključili su da Granična 

policija daje sve od sebe u datim okolnostima, i da je pomoć međunarodne zajednice 

još uvijek od odlučujuće važnosti. 

Četvrtom radnom grupom 'Uloga državnih parlamenata i civilnog društva' je 

predsjedavao gospodin Christian Haupt, iz ureda OSCE-a u Sarajevu, koji je dao 

duboki uvid u strukturu i ulogu državnog Parlamenta i entitetskih parlamenata. On je 

dao precizan pregled rada parlamenata u zadnjih osam godina i objasnio je promjene 

koje su se desile u tom periodu. 2000. godine, nadzorne komisije su oformljene na 

entitetskom nivou, dok je na državnom nivou ovakva institucija oformljena tek nedavno. 

Gospodin Haupt je predstavio pravne osnove za komisije, i istakao posebnost 

BiH; naime, Komisija za odbranu i sigurnost na državnom nivou je zajedničko tijelo 

Doma naroda i Predstavničkog doma zbog ograničenog broja parlamentaraca. Također 

je interesantno zbog istog razloga što se o tako važnim temama raspravlja samo u jed- 

Radna grupa: »Uloga državnih parlamenata i civilnog društva 


noj komisiji, što je rezultiralo učešćem vrlo utjecajnih članova (političara) u komisiji, 

ali i reputacijom najznačajnije, profesionalne i učinkovite komisije u Parlamentu. Ovo 

je također komisija koja je zadužena za usvajanje legislative o sigurnosnoj reformi, 

uključujući i nedavnu reformu policije, što daje OSCE-u odličnu priliku da pomogne, 

savjetuje i skrene pažnju na posebne teme. 

Mandat OSCE-a pokriva niz aktivnosti, ali najefikasnije, po mišljenu gospodina 

Haupta, su tematske posjete, koje su organizovane u cijelom regionu i Europi. Učesnici 

su imali priliku vidjeti najbolje prakse i u isto vrijeme su podnijeli vladi svoja mišljenja, 

prijedloge i korake ka poboljšanju. Ovo je također doprinijelo poboljšanju ekspertize 

i shodno tome reputacije ovih parlamentaraca, dok većina vodećih političara i šefova 

institucija postaje sve više svjesna uloge parlamenta i shvata da „parlament ne uzrokuje 

nevolje – parlament je zapravo najbolji prijatelj kojeg imaju; ako imaju probleme sa 

nadređenima, mogu razgovarati s parlamentarcima, oni nekad mogu pomoći.“ Stečena 

iskustva su uveliko doprinijela aktivnijem pristupu Komisije, koja priprema mnogo 

amandmana na predložene zakone i nije više samo pasivni akter koji odobrava sve što 

dođe na sto. Jedan učesnik je naglasio da je EUPM prvi priznao aktivnosti i interes 

Komisije koja je diskutovala o policijskoj reformi i trebala se uključiti u mnogo više 

71

72 


diskusija nego prije. Drugi učesnik je dodao da će primjeren nadzor parlamenta, velika 

civilna ekspertiza „za potporu nadzoru“ i ispravan pristup „tako da nadzirani ne bi bili 

poniženi“ biti odlučujući faktori uspjeha nadzora. 

U drugom dijelu, eksperti su se dotakli civilnog društva, kao i njegovih aktivnosti 

i uloge u BiH. Složili su se da je rat ostavio Bosance nezainteresovane za politiku, i 

također tek rijetko mobilizovane masovnije. Društvo reaguje presporo i ne poklanja 

dovoljno pažnje politikama o kojima se raspravlja u političkim krugovima. Dodatno, 

pitanje ekspertize parlamentaraca je postavljeno, na jednoj strani, i civilnih inicijativa 

na drugoj. Civilne inicijative su prepoznate kao rezultante u usmjerenom društvu, koje 

može imati neke poteškoće u bliskoj budućnosti, nakon povlačenja međunarodnih organzacija, 

trenutno prisutnih u BiH. Što se tiče ekspertize članova parlamenta, neki su 

učesnici kritikovali njihovo učešće i suradnju samo sa međunarodnim organizacijama, 

što također može objasniti generalno nepovjerenje u političare. Odgovor na komentar 

je skrenuo fokus na nereagovanje domaćih institucija, koje bi trebale davati sve 

potrebne informacije parlamentu gotovo automatski, ali umjesto toga, parlamentarci 

često susreću „mentalitet što je moguće većeg sakrivanja i nepružanja informacija.“ Još 

jedan učesnik je iznio drugu stranu novčića, objašnjavajući probleme ministarstava, 

koja se suočavaju sa stalnim nedostatkom sredstava, ekspertize i znanja, potrebnih za 

suočavanje sa izazovima koji dolaze. Neki lokalni političari su izrazili nemogućnost 

da učestvuju u svim sastancima ili da budu spremni za svaki. Diskusija je zatvorena 

nekim pitanjima i odgovorima, koji su pojasnili preostale nejasnoće oko parlamentarnog 

nadzora. 


ZAkLJUČNA PLENARNA SJEDNICA: BO S N A I HE RC E g OV I N A – 

kA k O N A P R I J E D? 

Njena ekselencija, gospođa Nataša Vodušek, Ambasadorica Republike Slovenije u Bosni 

i Hercegovini, ocijenila je seminar uspješnim, jer je pokazao jasnu posvećenost svih 

učesnika iz međunarodne i lokalne sfere reformama sektora sigurnosti u Bosni i Hercegovini. 

Ipak, dodala je da moramo biti realistični i razumjeti da su pitanja seminara 

samo dio cjelokupnih aktivnosti na jačanju europske perspektive Bosne i Hercegovine. 

Ona je uvjerena da će implementacija mape puta liberalizacije viznog režima zahtjevati 

nastavak reformi i naglasila je važnost „sveobuhvatnog pristupa“, pristupa koji je 

također Slovenija koristila dok je predsjedavala Vijećem EU, trudeći se da uključi što je 

moguće više aktera i da postigne vidljive i praktične rezultate. Ona vjeruje da je jedan 

od temeljnih principa nastavak posvećenosti reformskom procesu, kojem zamah daju 

vlasti u Bosni i Hercegovini. 

Njegova ekselencija dr. Miroslav Lajčak, Visoki predstavnik Evropske Unije je rekao da 

je usvajanje zakona o reformi policije u Aprilu otvorilo put Bosni i Hercegovini da uđe 

u formalni ugovorni odnos sa Europskom Unijom, te je tako otvorilo sljedeće poglavlje 

u naporima te zemlje da postane u potpunosti funkcionalna država unutar Euro-Atlantskog 

okvira. On je dodao da Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju treba donijeti 

promjene u načinu interakcije izmedju bosanskohercegovačkih vlasti i Europske unije, 

kao i veći osjećaj odgovornosti sa njihove strane za breme reformskog procesa. Naglasio 

je da će proces reformi biti isto tako važan kao i krajnji cilj integracije. Bez obzira 

na veću ulogu bosanskohercegovačkih vlasti u budućnosti, instrumenti Europske unije 

će i dalje imati veoma važnu ulogu u podršci reformama u zemlji, gdje pravosuđe i 

unutrašnji poslovi neće biti na zadnjem mjestu. On je izrazio podršku Unije europskoj 

perspektivi Bosne i Hercegovine u vidu finansijske pomoći kroz instrumente predpristupne 

pomoći i u vidu ispostave širokog spektra CFSP i ESDP instrumenata, kao 

EUPM, i naravno ured EUSR. 

Gospodin Lajčak je prepoznao ovaj momenat kao izuzetno pogodan za vodeće kreatore 

politike u Bosni i Hercegovini, kao i za predstavnike institucija Europske unije, 

da zajedno ocijene dosad postignuti progres i da ispitaju kako se nositi sa budućim 

izazovima. Što se tiče implementacije usvojenih zakona o reformi policije, on misli da 

je to prostor gdje će BiH ministar sigurnosti morati biti proaktivan, kako bi osigurao 

da se sedam novih policijskih institucija na državnom nivou osnuju. On predlaže da 

EUPM igra centralnu ulogu u praćenju implementacije ovih zakona, sa ciljem da se 

u potpunosti iskoristi njihov potencijal za poboljšanje koordinatorske uloge bosanske 

države u stvarima policije. U drugoj fazi, zakoni kažu da će lokalni nivo, kao dio 

73

74 


nove jednistvene strukture policije u BiH, biti regulisan nakon ustavne reforme u 

BiH. Cjelokupni proces ustavne reforme će dati odgovore u kojoj mjeri će reforma 

pravosuđa i sigurnosnog sektora biti tretirana od strane bosanskohercegovačkih vlasti. 

Kada ovaj proces počne, EUSR će dati podršku, i potrebe pravosuđa i unutrašnjih 

poslova neće biti zaboravljene, naglasio je on. Dalje, gospodin Lajčak je shvatio podršku 

BiH ministarstvu sigurnosti i agencijama na državnom nivou (granična policija, SIPA i 

službe za strance) kao drugi po veličini izazov u domenu javne sigurnosti. Po njegovom 

mišljenju, EU je izdvojila značajne resurse za pokretanje i razvoj ovih agencija i kroz 

budući angažman će osigurati njihovu održivost i modernizaciju u skladu sa planovima 

pravosuđa i unutrašnjih poslova. Gospodin Lajčak misli da sektor pravosuđa treba 

biti ojačan, u smislu da pokrije obaveze koje proizlaze iz Sporazuma o stabilizaciji i 

pridruživanju. 

U zaključku, gospodin Lajčak je ocijenio bosanskohercegovački napredak prema usvajanju 

ključnih državnih dokumenata, strategije pravosudnog sektora i strategije za 

rješavanje slučajeva ratnih zločina, kao početak iza kojeg treba slijediti implementacija. 

On se nada da će nakon potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, policijska 

i pravosudna reforma uću u više tehničku fazu. Ipak, i u najboljem slučaju, on 

vjeruje da EU treba ostati uključena na političkom nivou, na način koji je specifičan 

za Bosnu i Hercegovinu. 

Kees Klompenhouwer, Komandant civilnih operacija EU i direktor Štaba za planiranje i upravljanje civilnim misijama, Vijeće 

Evropske unije 


Gospodin Kees Klompenhouwer, Komandant civilnih operacija EU i direktor Štaba za 

planiranje i upravljanje civilnim misijama, Vijeće Evropske unije, je objasnio da je Štab 

za planiranje i upravljanje civilnim misijama osnovan da bi se planiralo i upravljalo 

svim operacijama rješavanja civilnih kriza Europske unije u cijelom svijetu. On misli 

da je u Bosni i Hercegovini postignut ogroman napredak u uspostavljanju mira, ali i u 

polju instrumenata koje EU ima na raspolaganju da doprinese stabilnosti. Ipak, on je 

dodao da uspjeh ostaje krhak i treba dodatno jačanje sa pragmatičnim pristupom. On 

je ocijenio da potpis na Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju predstavlja prekretnicu, 

ali i momenat da se počne misliti o budućnosti. Zato je važno napomenuti da 

je Vijeće EU odlučilo da se rad EUPM-a treba prebaciti na instrumente za zajednicu 

do decembra 2009. Gospodin Klompenhouwer je naglasio namjeru da se zajedno sa 

Europskom komisijom ispita kako nastaviti sa izgrađivanjem profesionanih policijskih 

snaga BiH u budućnosti. On je izrazio zadovoljstvo radom EUPM-a i posvećenošću 

njenog profesionalnog kadra. Zaključio je priznanjem važnosti izlaska u susret policije 

pravosuđu, kao i organizaciji u borbi protiv organizovanog kriminala, koji umnogome 

doprinosi političkim problemima u zemlji. 

Brigadni general Vincenzo Coppola, Šef Policijske misije Europske Unije je dao završni 

osvrt na kraju seminara. Činjenica da je tako mnogo ljudi pokazalo interes za temu 

Brigadni general Vincenzo Coppola, Šef Policijske misije Evropske unije 

75

76 


seminara može se okarakterisati kao uspjeh, prema njegovom mišljenju. On je potvrdio 

da policijska reforma ne može biti provedena odvojeno od drugih reformi zbog 

veza sa njima, kao što je reforma ustava. On vjeruje da je seminar ukazao na potrebu za 

fokusiranjem na realnost u zemlji, kao i da se ta realnost mijenja. On je potvrdio da se 

EUPM kontinuirano adaptirao prema promjenjivoj situaciji, jer je misija počela 2003. 

godine sa potpuno drugačijim mandatom. Tri godine kasnije, Vijeće EU je prepoznalo 

potrebu da se potpuno promijeni mandat, struktura i opseg misije. Od 2006. godine, 

misija počiva na tri stuba; podrška policijskoj reformi, borba protiv organizovanog 

kriminala i odgovornost policije. On je objasnio da je misija kontinuirano adaptirala 

svoju strukturu kako bi se nosila sa mandatom, ali i kako bi se nosila sa promjenjivom 

situacijom. Tako je fleksibilnost bila važna naučena lekcija. 

UčeSnici pRemA AbeceDnom ReDoSliJeDU 

1. Gospodin AGATHONOS Philipp 

Stalno predstavništvo Austrije pri Evropskoj uniji 

2. Gospođa ANKRAVA Stella 

Stalno predstavništvo Latvije pri Evropskoj uniji 

3. Gospodin ARCANA Yves 

Glavni savjetnik, Regija Mostara, EUPM 

4. Gospodin ARNAUT Srđan 

Zamjenik ministra pravde Bosne i Hercegovine 

5. Gospodin ASKOLA Kaarlo 

Glavni savjetnik, Regija Sarajeva, EUPM 

6. Gospodin BAKTAI Erik 

Odjeljenje bezbjednosne politike i borbe protiv hemijskog i atomskog naoružanja 

Ministarstvo vanjskih poslova Republike Mađarske 

7. Njegova ekselencija gospodin BANU Daniel 

Ambasador Republike Rumunije u Bosni i Hercegovini 

8. Gospodin BARRETO Jose Miguel de Amaral Costa 

Tim za inspekcije, EUPM 

9. BATT dr. Judy 

Viša vanredna profesorica na istraživanju, Evropski institut za bezbjednosne 

studije 

10. Gospodin BERTHOUD Julien 

Kabinet glavnog zamjenika visokog predstavnika 

Ured visokog predstavnika 

11. Gospođa BOŠTJANČIČ Ivana 

Rukovoditeljica projekta, Centar za evropsku perspektivu Ljubljana 

12. Gospodin BRONKHORST Daniel 

Politički savjetnik, EUPM 

13. Gospodin BUCEK Zdenek 

Stalno predstavništvo Republike Češke pri Evropskoj uniji 

14. Gospodin CAMACHO Jose Navarro 

Rukovoditelj programa, Španska agencija za razvoj međunarodne saradnje 

77

78 


15. Brigadni general COPPOLA Vincenzo 

Šef Policijske misije Evropske unije u Bosni i Hercegovini 

16. Brigadni general D’ALESSANDRO Roberto 

Zamjenik komandanta EUFOR-a 

17. Gospodin DASSEN Koenraad 

Stalno predstavništvo Belgije pri Evropskoj uniji 

18. Gospodin DE KERMABON Yves 

Novoimenovani šef EULEX-Kosovo 

19. Gospodin DELION Michel 

Tim za podršku za Kosovo, Štab za planiranje i upravljanje civilinim misijama, 


20. Gospođa DIZDAREVIĆ Leila 

Specijalna savjetnica komandanta, Glavni štab NATO-a Sarajevo 

21. Gospođa DOLNIČAR JERAJ Andreja 

Direktorica programa, Centar za evropsku perspektivu 

22. Gospodin DUKIĆ Siniša 

Lokalni politički službenik, EUPM 

23. Gospodin DONLEY Brian 

Glavni savjetnik pri SIPA-i, EUPM 

24. Gospodin ENDERS Tilman 

Zamjenik šefa Misije, Ambasada Federalne Republike Njemačke Sarajevo 

25. Gospodin ENGEL Drew 

Zamjenik glavnog tužitelja i šef Specijalnog odjeljenja za organizovani kriminal 

Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine 

26. Njegova ekselencija gospodin FALLAVOLLITA Alessandro 

Ambasador Republike Italije u Bosni I Hercegovini 

27. Gospođa FARROU Anna 

Stalno predstavništvo Republike Grčke pri Evropskoj uniji 

28. Gospodin FLESSENKEMPER Tobias 

Šef Ureda za koordinaciju sa EU/MZ, EUPM 

29. Gosopođa FRAGOULOPOULOU Despina 

Prvi sekretar i zamjenica šefa Misije 

Ambasada Republike Grčke Sarajevo 

30. Gospodin FREIDBERG Kim 

Vođenje operacija, Štab za planiranje i upravljanje civilnim misijama 


uče S n i c i p r e m a a B e c e d n o m r e d o S l i j e d u 

31. Gospodin GIFFONI Michael 

Šef Radne grupe za Zapadni Balkan i Centralnu Evropu 

Odjel za provedbu politika, Generalni sekretarijat, Vijeće Evropske unije 

32. Gospodin GOBIN Jean-Luc 

Zamjenik šefa, Odjel za borbu protiv organizovanog kriminala, EUPM 

33. Gospodin GONZATO Silvio 

Administrator, Komitet za inostrane poslove, Evropski parlament 

34. GRIMALDI, Dominique 

Bezbjednosni ataše, Ambasada Republike Francuske Sarajevo 

35. Gospodin GRK Peter 

Stalno predstavništvo Slovenije pri Evropskoj uniji 

36. Gospođa HADŽIHASANOVIĆ Lejla 

Političko-vojni službenik za vezu, Glavni štab NATO-a Sarajevo 

37. Gospodin HADŽOVIĆ Denis 

Generalni sekretar, Centar za bezbjednosne studije Sarajevo 

38. Gospodin HARRINGTON Tim 

Stalno predstavništvo Irske pri Evropskoj uniji 

39. Gospodin HATZIYIANNIS Stavros 

Stano predstavništvo Kipra pri Evropskoj uniji 

40. Gospodin HAUPT Christian 

Šef parlamentarnog odsjeka, Odjel bezbjednosne saradnje 


41. Gospodin HEIDER Ulrich 

Direktor, Odjel za bezbjednosnu saradnju 


42. HUIBERTS dr. Susanne 

Holandska akademija za odbranu 

43. Gospodin HUPIN Alexis 

Izvođenje operacija, Štab za planiranje i upravljanje civilnim misijama 


44. Gospodin HYGEN Hans 

Šef Pravnog ureda, EUPM 

45. Gospođa IBRISAGIC Anna 

Članica Evropskog parlamenta, Komitet za vanjske poslove 

Evropski parlament 

79

80 


46. Gospodin IVAN-CUCU Virgil-Constantin 

Viši stručnjak za pravdu i unutrašnje poslove, Vijeće za regionalni saradnju 

47. Gospodin JAHIER Khan 

Stalno predstavništvo Nizozemske pri Evropskoj uniji 

48. Gospođica JANCEWICZ Tatiana 

Pravna savjetnica šefa Misije, EUPM 

49. Gospođa JUSUFBEGOVIĆ Ivana 

Lokalna politička službenica, EUPM 

50. Gospođa KARHU Kaisa-Reetta 

Stalno predstavništvo Finske pri Evropskoj uniji 

51. Gospodin KLOMPENHOUWER Kees 

Komandant civilnih operacija EU i direktor Štaba za planiranje i upravljanje 

civilnim misijama 


52. Gospodin KOPUŠAR Edvard 

Zamjenik šefa Misije, Ambasada Republike Slovenije Sarajevo 

53. Gospođa KOŠIR Alenka 


54. Njegova ekselencija gospodin KOURKOULAS Dimitris 

Šef Delegacije Evropske komisije u Bosni i Hercegovini 

55. Gospodin KREŠIĆ Mijo 

Zamjenik ministra sigurnosti Bosne i Hercegovine 

56. Gospodin KUJAČA Nikola 

Međunarodni program pomoći pri obuci iz krivičnog istraživanja (ICITAP) 

57. Njegova ekselencija LAJČAK dr. Miroslav 

Visoki predstavnik Evropske unije 

58. Gospodin LEIGH Michael 

Generalni direktor, Ured generalnog direktora za proširenje 

Evropska komisija 

59. Gospodin LUJIĆ Mirko 

Direktor Državne agencije za istrage i zaštitu Bosne i Hercegovine 

60. Gospodin LYONS Jim 

Međunarodni program pomoći pri obuci iz krivičnog istraživanja (ICITAP) 

61. Gospodin MACEK Tomas 

Politički savjetnik, Ured specijalnog predstavnika Evropske unije 


62. Gospodin MANDIĆ Joško 

Šef projekta, Jačanje kapaciteta tužiteljstava 

Visoko sudsko i tužilačko vijeće Bosne i Hercegovine 

63. Gospodin MARTTILA Pekka Kristian 

Savjetnik na projektu, Jedinica za rukovođenje civilnim krizama 

Ministarstvo vanjskih poslova Finske 

64. Gospodin MATHIEU Frédéric 

Jedinica za Zapadni Balkan, Ured generalnog direktora za spoljne ekonomske 

odnose i političko-vojne poslove 


65. Njena ekselencija gospođa MAVROSKELIDOU Constantina 

Ambasadorica Republike Grčke u Bosni i Hercegovini 

66. Gospodin McKECHNIE Boyd 

Šef, Politički ured, EUPM 

67. Gospodin MEHMEDOVIĆ Šemsudin 

Drugi potpredsjednik Zajedničke bezbjednosne i obavještajne komisije za 

nadziranje rada Obavještajno-sigurnosne agencije Bosne i Hercegovine 

Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine 

68. Gospodin MEKTIĆ Dragan 

Direktor Službe za poslove sa strancima Bosne i Hercegovine 

69. Gospođa MERCIECA Joanne 

Stalno predstavništvo Malte pri Evropskoj uniji 

70. Pukovnik MEZZAVILLA Maurizio Detalmo 

Glavni štab, Arma dei Carabinieri 

71. Gospodin MILETIĆ Zlatko 

Direktor policije, Ministarstvo unutrašnjih poslova Federacije Bosne i Hercegovine 

72. Gospođa MINONDO Blanca Yanez 

Zamjenik koordinatora, Španska agencija za razvoj međunarodne saradnje 

73. Gospodin MOLINARO Antonio 

Izvođenje operacija, Štab za planiranje i upravljanje civilnim misijama 


74. Gospodin MOLS Stijn 

Šef Diplomatskog ureda Kraljevine Belgije Sarajevo 

75. Njegova ekselencija gospodin MOTAI Futao 

Ambasador Japana u Bosni i Hercegovini 

81

82 


76. Gospodin NAKAMURA Takafemi 

Politički savjetnik, Ambasada Japana Sarajevo 

77. Njegova ekselencija gospodin NEHRING Niels-Jørgen 

Ambasador Kraljevine Danske u Bosni i Hercegovini 

78. Gospodin NIKOLOV Valentin 

Politički savjetnik, EUPM 

79. Gospodin NORMARK Per 

Političko-vojni savjetnik komandanta EUFOR-a 

Ured specijalnog predstavnika Evropske unije 

80. Gospodin OKOLIĆ Mirko 

Predsjednik Zajedničke bezbjednosne i obavještajne komisije za nadgledanje 

rada Obavještajno-sigurnosne agencije Bosne i Hercegovine 

Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovina 

81. ORSINI, Dominique 

Glavni politički savjetnik, EU Tim za planiranje za Kosovo 

82. Gospođa OTACHEL Maryla 

Stalno predstavništvo Poljske pri Evopskoj uniji 

83. Gospodin PENA Uroš 

Direktor policije, Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske 

84. Profesorica PENKSA Susan 

Westmont College, Santa Barbara i Univerzitet u Sarajevu 

85. Gospodin PJEVIĆ Marko 

Lokalni politički službenik, EUPM 

86. Gospođa PLACE Céline 

Stalno predstavništvo Francuske pri Evropskoj uniji 

87. Gospođa PLEPYTÉ-JARA Audra 

Stalno predstavništvo Litvanije pri Evropskoj uniji 

88. PREBILIČ dr. Vladimir 

Katedra za studij odbrane, Fakultet društvenih nauka Ljubljana 

89. Gospođa PRINS Margriet 

Kabinet glavnog zamjenika visokog predstavnika 

Ured visokog predstavnika 

90. Gospodin RANČIĆ Hazim 

Član Zajedničke odbrambene i sigurnosne komisije 



91. Gospođa RAVAUD Caroline 

Specijalna predstavnica generalnog sekretara, Vijeće Evrope 

92. Gospodin SAFIN Marek 

Prvi sekretar, Ambasada Republike Slovačke Sarajevo 

93. SAKEMBAEVA dr. Saltanat 

Šef, Terenski ured Livno, Misija OSCE-a u Bosni i Hercegovini 

94. Gospođa SAMPOLSKA Anna 

Ambasada Republike Poljske Sarajevo 

95. Gospodin SANCHEZ PELAEZ Leonardo 

Stalno predstavništvo Španije pri Evropskoj uniji 

96. Gospodin SARJANEN Ari 

Zamjenik šefa Misije, EUPM 

97. Gospodin SCHENK Karl-Heinz 

Glavni savjetnik pri Graničnoj policiji, EUPM 

98. Gospodin SEDAR Damijan 


99. Gospodin SEPP Tanel 

Stalno predstavništvo Estonije pri Evropskoj uniji 

100. Gospodin SEREZLIĆ Edin 

Međunarodni program pomoći pri obuci iz krivične istrage (ICITAP) 

101. Gospođa SILVESTRI Simonetta 

Vršilac dužnosti šefa Odjela za policijsku reformu, EUPM 

102. Gospodin SMOLEK Juraj 

Glavni savjetnik, Regija Banja Luka, EUPM 

103. Gospođa STADLER Sabina 

Jedinica za Zapadni Balkan, Ured generalnog direktora za spoljne ekonomske 

odnose, Političko-vojne poslove, Vijeće Evropske unije 

104. Gospođa SUCUOĞLU Gizem 

Treći sekretar, Ambasada Republike Turske Sarajevo 

105. SVETE dr. Uroš 

Centar za odbrambena istraživanja, Fakultet društvenih nauka Ljubljana 

106. Gospodin ŠARABA Slobodan 

Drugi potpredsjednik Zajedničke odbrambene i bezbjednosne komisije 


107. Gospodin ŠOFRANAC Predrag 

Politički savjetnik, Ured visokog predstavnika 

83

84 


108. Gospodin TANCA Antonio 

Zamjenik direktora za rukovođenje civilnim krizama 

Ured generalnog direktora za spoljne ekonomske odnose i političko-vojne poslove 


109. Gospodin TILLMAN James 

Direktor, Međunarodni program pomoći pri obuci za krivično istraživanje 

(ICITAP) 

110. Gospodin TOLKSDORF Dominik 

Istraživač, Centar za istraživanje primijenjene politike, Univerzitet u Minhenu 

111. Gospodin TOPČAGIĆ Osman 

Direktor Direkcije za evropske integracije Bosne i Hercegovine 

112. Gospodin TRAVESI Jose Maria 

Viši finansijski savjetnik, EUPM 

113. Gospodin TUFFREY Neil 

Viši savjetnik za imigracije, EUPM 

114. Gospodin TURKMENOGLU Orhan 

Političi savjetnik, EUPM 

115. TURSI dr. Federico 

Šef Jedinice za organizovani kriminal i bezbjednost na granicama 

Komanda združenih snaga Napulj 

116. Pukovnik VACCA Alfredo 

Načelnik štaba i šef Odjela za borbu protiv organizovanog kriminala, EUPM 

117. Gospodin VANO Ivan 

Stalno predstavništvo Slovačke pri Evropskoj uniji 

118. Gospodin VEIGA Orlando 

Stalno predstavništvo Portugala pri Evropskoj uniji 

119. Profesor VETSCHERA Heinz 

Akademski istraživač, Centar za obuku u operacijama za podršku miru Sarajevo 

120. General-major VILLALAÍN Ignacio Martín 

Komandant EUFOR-a 

121. Gospodin VISENTIN Gabriele 

Komisija za civilne aspekte upravljanja krizama, Evropska komisija 

122. Njena ekselencija gospođa VODUŠEK Nataša 

Ambasadorica Republike Slovenije u Bosni i Hercegovini 

123. Gospodin VONDRAK Karel 

Prvi sekretar, Ambasada Češke Republike Sarajevo 


124. Njegova ekselencija gospodin VOSSKÜHLER Karel E. 

Ambasador Kraljevine Nizozemske u Bosni i Hercegovini 

125. Gospođa WAHL Valerie 

Koordinatorica Jedinice za krivično pravosuđe, EUPM 

126. Gospodin WIEMAN Jan 

Policijski ataše, Ambasada Kraljevine Nizozemske Sarajevo 

127. Gospodin WINTER Jorg Robert 

Šef, Tim za inspekcije, EUPM 

128. Gospodin WINTOP Claus 

Stalno predstavništvo Danske pri Evropskoj uniji 

129. Gospođa ZOZOLLY Maja 

Savjetnica šefa Misije, Misija OSCE-a u Bosni i Hercegovini 

130. Gospodin ZRNO Branko 

Predsjednik Zajedničke odbrambene i bezbjednosne komisije 


131. Gospođa ZVIZDIĆ Dalida 

Rukovoditeljica projekta, Britanska ambasada Sarajevo 

132. Gospodin ŽELEZNIK Boris 

Glavni savjetnik, Regija Tuzla, EUPM 

85

DoDAtnA liteRAtURA 

Merlingen, Michael in Ostrauskaite, Rasa (ed.). 2006. European Union peacebuilding 

and policing: governance and the Europan security and defence policy. London. 

Routledge. 

Merlingen, Michael in Ostrauskaite, Rasa (ed.). 2008. European security and defence 

policy: an implementation perspective. London. Routledge. 

Kavalski, Emilian. 2007. Extending the European Security Community: Constructing 

Peace in the Balkans (Library of European Studies). London. I B Tauris & Co 

Ltd. 

Brusset, Emery (…). Peacebuilding and Reconciliation Across the Border: Evaluation 

of the Impact of the Cross Border Measures 5.3 and 5.4 of the European Union 

Programme for Peace and Reconciliation 2000-2006. Border Action. 

Smith, Karen. 2008. European Union Foreign Policy in a Changing World. Cambridge. 

Polity. 

Knowles Smith, Hazel. European Union Foreign Policy: What it is and What it does. 

London. Pluto Press. 

White, Brian. 2001. Understanding European Foreign Policy. London. Palgrave Macmillan. 

Marsh, Steve in Mackenstein, Hans. 2004. The International Relations of the EU. 

London. Longman. 

Stoker, Donald J. (ed.). 2008. Military advising and assistance: from mercenaries to 

privatization, 1815-2007. London. Routledge. 

Tardy, Thierry. 2005. Peace operations after 11 September 2001. London. F.Cass 

Dannreuther, Roland (ed.). 2004. European Union foreign and security policy: towards 

a neighbourhood strategy. London. Routledge. 

Biscop, Sven in Andersson, Jan Joel (ed.). The EU and the European security strategy 

: forging a global Europe. London. Routledge. 

Merlingen, Michael. The Case of the EU Police Mission in Bosnia. Alternatives: Global, 

Local, Political. vol.30, no.3, 2005. 

Merlingen, Michael. ESDP Police Missions: Meaning, Context and Operational Challenges. 

European Foreign Affairs Review. vol.10, no.2, 2005. 

87

88 

centAR zA evRopSkU peRSpektivU 

Centar za evropsku perspektivu je 2004. godine osnovala Vlada Slovenije. Inauguracija 

je obavljena 2006. i od tada CEP igra aktivnu ulogu u promociji procesa evropskih 

i euroatlantskih integracija. CEP je nezavisna i neprofitna organizacija usmjerena na 

zemlje Zapadnog Balkana kao prvi prioritet. Uglavnom je angažiran u područjima 

sigurnosti, proširenja EU, izgradnje kapaciteta i institucionalnog jačanja. U skoro 

tri godine postojanja, Centar je uspješno realizirao preko 50 projekata (konferencije, 

seminari, obuka) te uglavnom pružao konceptualnu, tehničku i finansijsku pomoć u 

multidisciplinarnim područjima. CEP prima zahtjeve za projekte od zemalja korisnica 

te ih prilagođava i ostvaruje prema njihovim potrebama i zahtjevima. On djeluje 

u tijesnoj saradnji sa nacionalnim i međunarodnim institucijama i tijelima. Iskustvo 

Slovenije u procesu pristupanja EU i uspostavljanja institucija javne uprave, koje dijele 

zajedničko porijeklo sa administrativnim strukturama zemalja Zapadnog Balkana, 

pruža dragocjene prilike za prenošenje dobrih praksi Slovenije. 

Jable Castle 

Grajska cesta 1 

1234 Loka pri Mengšu 

Slovenia 

Tel: + 386 1 560 86 00 

Fax: + 386 1 560 86 01 

E-mail: cep@cep.si

SEMINAR O POLICIJSKOJ REFORMI U BOSNI I HERCEGOVINI ...

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?