WWW.SEMINARSKIRAD.ORG WWW.MAGISTARSKI.COM WWW ...
WWW.SEMINARSKIRAD.ORG WWW.MAGISTARSKI.COM WWW ...
WWW.SEMINARSKIRAD.ORG WWW.MAGISTARSKI.COM WWW ...
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
BESPLATNI GOTOVI SEMINARSKI, DIPLOMSKI I MATURSKI RAD.<br />
RADOVI IZ SVIH OBLASTI, POWERPOINT PREZENTACIJE I DRUGI EDUKATIVNI<br />
MATERIJALI.<br />
<strong>WWW</strong>.<strong>SEMINARSKIRAD</strong>.<strong>ORG</strong><br />
<strong>WWW</strong>.<strong>MAGISTARSKI</strong>.<strong>COM</strong><br />
<strong>WWW</strong>.MATURSKIRADOVI.NET<br />
<strong>WWW</strong>.MATURSKI.NET<br />
<strong>WWW</strong>.<strong>SEMINARSKIRAD</strong>.INFO<br />
<strong>WWW</strong>.MATURSKI.<strong>ORG</strong><br />
<strong>WWW</strong>.ESSAYSX.<strong>COM</strong><br />
<strong>WWW</strong>.FACEBOOK.<strong>COM</strong>/DIPLOMSKIRADOVI<br />
NA NAŠIM SAJTOVIMA MOŽETE PRONAĆI SVE, BILO DA JE TO SEMINARSKI, DIPLOMSKI ILI MATURSKI<br />
RAD, POWERPOINT PREZENTACIJA I DRUGI EDUKATIVNI MATERIJAL. ZA RAZLIKU OD OSTALIH MI VAM<br />
PRUŽAMO DA POGLEDATE SVAKI RAD, NjEGOV SADRŽAJ I PRVE TRI STRANE TAKO DA MOŽETE TAČNO DA<br />
ODABERETE ONO ŠTO VAM U POTPUNOSTI ODGOVARA. U BAZI SE NALAZE GOTOVI SEMINARSKI,<br />
DIPLOMSKI I MATURSKI RADOVI KOJE MOŽETE SKINUTI I UZ NJIHOVU POMOĆ NAPRAVITI JEDINSTVEN I<br />
UNIKATAN RAD. AKO U BAZI NE NAĐETE RAD KOJI VAM JE POTREBAN, U SVAKOM MOMENTU MOŽETE<br />
NARUČITI DA VAM SE IZRADI NOVI, UNIKATAN SEMINARSKI ILI NEKI DRUGI RAD RAD NA LINKU IZRADA<br />
RADOVA. PITANjA I ODGOVORE MOŽETE DOBITI NA NAŠEM FORUMU ILI NA<br />
MATURSKIRADOVI.NET@GMAIL.<strong>COM</strong>
SADRŢAJ<br />
1. UVOD....................................................................................................................1<br />
1.1. Cilj rada........................................................................................................ 2<br />
2. OSIGURANJE, OSNOVNI POJMOVI I VRSTE<br />
OSIGURANJA............................................................................................. ............3<br />
2.1. Razvoj osiguranja u svijetu......................................................................... 3<br />
2.2. Pojam i definisanje osiguranja................................................................... 4<br />
2.3. Temeljna načela osiguranja........................................................................ 5<br />
2.4. Determinante osiguranja............................................................................. 6<br />
2.4.1.Rizik............................................................................................. ........... 7<br />
2.4.2. Premija osiguranja................................................................................ 8<br />
2.4.3. Osigurani slučaj.....................................................................................12<br />
3. VRSTE OSIGURANJA I NJIHOVI RIZICI ................................................... 13<br />
3.1. Rizici ţivotnog osiguranja.......................................................................... 21<br />
3.2. Rizici neţivotnog osiguranja...................................................................... 25<br />
3.3. Katastrofalni rizik....................................................................................... 26<br />
3.4. Čisti i špekulativni rizici.............................................................................. 29<br />
4. UPRAVLJANJE RIZICIMA OSIGURANJA.................................................. 31<br />
4.1.Rizik u osiguranju......................................................................................... 32<br />
4.2. Osiguravajuće kompanije i upravljanje rizikom..................................... 37<br />
4.3. Postupak upravljanja rizikom.................................................................... 40<br />
4.3.1. Identifikacija i mjerenje potencijalnih gubitaka.................................41<br />
4.3.2. Ocjena rizika...........................................................................................43<br />
4.3.3. Metode upravljanja rizicima ................................................................44<br />
4.3.3.1. Metod fizičke kontrole............................................................45<br />
4.3.3.2. Metoda finansijske kontrole......................................................45<br />
4.3.4. Izbor metode pokrića ............. .............................................................47<br />
4.4.Upravljanje osobnim rizicima……....................................................62<br />
4.5. Pravila upravljanja rizikom...............................................................63<br />
5.ZAKLJUČAK........................................................................................................65<br />
6. LITERATURA......................................................................................................68<br />
7.POPIS ILUSTRACIJA.........................................................................................70
1. UVOD<br />
Vrste i oblici osiguranja danas su izuzetno razgranati pokrivajući gotova sva podruĉja<br />
ĉovjekovog djelovanja. Osiguranje podrazumjeva ne samo zaštitu ţivota i imovine, već<br />
zaštitu zdravlja, interesa, odgovornosti za obavljanje odreĊenih djelatnosti, itd.<br />
Zahvaljujući osiguravajućoj djelatnosti ĉovjek ne mora da se bespomoćno prepusti<br />
dogaĊajima kao što su poplava, poţar, grad i mnoge druge opasnosti koje mogu uništiti<br />
njegovu imovinu, oštetiti njegovo zdravlje, ili odnijeti ljudske ţivote. Osiguranjem se<br />
moţe obezbjediti egzistencija najbliţih u sluĉaju smrti, kao i u sluĉaju gibitka opšte i<br />
radne sposobnosti. Zaštita i sigurnost koju pruţa osiguranje danas nema alternativu.<br />
Upravljanje rizicima, kao sastavni dio finansijskog planiranja, traţi identifikaciju rizika<br />
sa kojima se suoĉavaju ljudi ili poslovi i procjenu njihovog finansijskog uticaja u sluĉaju<br />
ostvarenja. Jednom kada se relevantan rizik identifikuje, menadţer rizika mora odrediti<br />
potrebe za osiguranjem na bazi postavljenih finansijskih ciljeva i procjeniti koji će mu od<br />
brojnih alata za upravljanje rizicima pomoći u njihovom ostvarenju. Kako bi donio<br />
razumnu odluku, menadţer rizika mora dobro poznavati koncepcije i funkcije razliĉitih<br />
proizvoda osiguranja koji su dostupni za ublaţavanje gubitka, kao i nove prizvode i<br />
buduće trendove razvoja u osiguranju. Osnovni cilj osiguranja, kako su procjenili<br />
ekonomisti, je da se izvrši transfer resursa od stanja niske graniĉne koristi prihoda na<br />
stanje u kom je graniĉna korisnost prihoda visoka. Ukoliko je osiguranje aktuarski<br />
pravilno, ovaj koncept će se nastaviti sve dok je graniĉna korisnost novca konstantna.<br />
Ukoliko osiguranje nije aktuarski pravilno, osiguranje će biti djelimiĉno i rast će sa<br />
porastom averzije prema riziku. Osiguranje je najefektivnije kada su gubici dovoljno ĉesti<br />
da budu zapaţeni, ali ne dovoljno ĉesti da postanu rutina. Osiguranje rutinskih dogaĊaja<br />
zahtjeva postojanje administrativnih troškova koji se ponavljaju i koji ĉine osiguranje kao<br />
jeftiniji izbor. Osiguranje ekstremno rijetkih rizika takoĊe podrazumjeva postojanje<br />
razumnih troškova, sa malom dobiti od obeštećenja.<br />
Mjerenje rizika je od krucijalne vaţnosti efektivnom menadţmentu rizika svake<br />
finansijske institucije. U zavisnosti od toga koliko je menadţment rizika efektivan,<br />
osiguravajuća kompanija moţe da propadne ili da posluje vrlo uspješno. Kompletno<br />
izbjegavanje rizika moţe rezultirati sa relativno siromašnim finansijskim povratima,
koji će pogoršati konkurentsku poziciju osiguravaĉa i na taj naĉin umanjiti njegovu<br />
prodaju i finansijske performanse. S druge strane, pretjerano preuzimanje rizika moţe<br />
doprinjeti visokim kratkoroĉnim dobitcima ali takoĊe i budućim finansijskim gubicima ili<br />
ĉak nesolventnošću. Uspješne kompanije uĉe kako da kontrolišu rizik kako bi preţivjele i<br />
prosperirale na duge staze. Kompanije moraju voditi politiku rizika, na naĉin koji im<br />
omogućuje kompetetivnost, rast i razvoj.<br />
U radu će biti detaljno opisane dvije osnovne grupe rizika i to rizici osiguranja sa kojima<br />
se suoĉava osiguravajuća kompanija a potiĉu iz same djelatnosti osiguranja, kao i rizici<br />
koji potiĉu iz poslovanja osiguravajuće kompanije. U skladu sa tim, rad je podjeljen kroz<br />
nekoliko cjelina. U prvom se daju osnovne naznake o osnovnim pojmovima i vrstama<br />
osiguranja te kljuĉnim elementima za analizu osnovnih pojmova u osiguranju. Drugi dio<br />
rada opisuje vrste osiguranja i rizike vezane za svaki od njih a sa kojima se suoĉava<br />
osiguravajuća kompanija. Treći dio rada pokazuje rizike u osiguranju te poseban akcenat<br />
daje upravljanju rizicima sa kojima se suoĉavaju osiguravajuće kompanije.<br />
1.1. Cilj rada<br />
Ovim radom nastoje se pokazati osnovne karakteristike osiguranja i rizika u osiguranju.<br />
Kljuĉni koncept u osiguranju jeste upravo vjerovatnoća nastanka odreĊenog sluĉaja,<br />
odnosno rizik nastanka nekog osiguranog dogaĊaja. Stoga se za cilj ovog rada postavlja<br />
upravo definisanje i shvatanje rizika, osnovnih koncepta upravlja rizikom te izbor<br />
razliĉitih metoda.
2. OSIGURANJE, OSNOVNI POJMOVI I VRSTE OSIGURANJA<br />
Prirodne sile koje pruţaju neograniĉene moguĉnosti za razvoj društvene zajednice i za<br />
napredak svakog pojedinca u njoj, ujedno su i ĉinilac koji moţe svojom snagom uništiti<br />
decenijske napore ljudi. Nesrećni sluĉajevi su takoĊe uzrok velikih opasnosti za samog<br />
ĉovjeka, tako da je ljudsko društvo već na samim poĉecima svog postojanja uvidjelo<br />
neophodnost zaštite svojih ĉlanova, kao i ekonomskih vrijednosti koje je mukotrpno<br />
stvaralo. Osiguranje, kao izvor ovih teţnji, predstavlja udruţivanje svih onih koji su<br />
izloţeni istoj opasnosti, odnosno riziku. Osnovna pretpostavka postojanja osiguranja<br />
zapravo i jeste prisustvo rizika. Samo ukoliko postoji odreĊeni rizik, nastaje i ekonomska<br />
potreba za njegovim pokrićem putem osiguranja.<br />
2.1. Razvoj osiguranja u svijetu<br />
Sa prvim opipljivim oblicima osiguranja susrećemo se u praksi kineskih trgovaca još<br />
3000 godina p.n.e. Trgujući na rijeci Jangcekjang trgovci su imali obiĉaj da podijele<br />
robu u više ĉamaca jer je trebalo da je prevezu preko dubokih i nemirnih dijelova rijeke.<br />
Ako se tome doda i rizik od napada razbojnika, razumljivo je ovakvo njihovo ponašanje,<br />
jer su na taj naĉin dijelili rizike, odnosno postizali da im sva roba ne bude istovremeno<br />
izloţena opasnosti. Ukoliko bi neki od ĉamaca sa robom potonuo ili bio opljaĉkan, štetu<br />
su solidarno podnosili svi trgovci 1 . Pisani tragovi o osiguranju se nalaze u<br />
Hamurabijevom zakonu iz 2250.godine p.n.e. u kom je postojala uredba o meĊusobnoj<br />
obavezi uĉesnika u trgovaĉkom karavanu da nadoknade štetu koja bi zadesila nekog od<br />
njih, u sluĉaju pljaĉke od strane razbojnika. Na prve zaĉetke osiguranja nailazimo i u<br />
Siriji i Palestini, gdje su uzgajivaĉi stada osnivali fondove iz kojih bi zajedniĉki<br />
nadoknaĊivali štetu ĉlanu kome bi razbojnici oteli stado. Savrijemeniji oblici osiguranja<br />
su vidljivi od druge polovine XIX vijeka. U ovom periodu drţava stupa na scenu<br />
osiguranja kao jedan od jakih konkurenata.<br />
Uvidjevši znaĉaj osiguranja, njegov ekonomski i socijalni znaĉaj, drţava hoće da iskoristi<br />
pogodnosti osiguranja za svoje interese.<br />
1 E.Vaughan,T.Vaughan; “Osnove osiguranja, upravljanje rizicima”, MATE, Zagreb, 2000 godine, str.452.
Za nju je posebno vaţno akumuliranje kapitala, kojima osiguravaĉi raspolaţu relativno<br />
dug vremenski period. Osiguravajući kapital ĉini izvor akumuliranja sredstava drţavnih<br />
fondova, izuzetno vaţan za savremeni razvitak drţavnog kredita. Prvo osiguravajuće<br />
društvo u istoriji je "Lojd", koji je nastao u 12. vjeku, u istoimenoj kafani u Engleskoj.<br />
"Lojd" je nastao kao rezultat potreba brodovlasnika da naprave zajedniĉki fond iz koga bi<br />
sanirali štete na brodovima i teretu koji su prevozili.<br />
2.2. Pojam i definisanje osiguranja<br />
Društvo je razvilo odbrambeni mehanizam zaštite od rizika, odnosno od posljedica<br />
štetnih dogaĊaja. Tako su se pojavile specijalizovane institucije sa zadatkom da<br />
prikupljaju odreĊena sredstva koja su se kretala u visini oĉekivanih šteta, iz kojih su se<br />
isplaćivale odreĊene nakande pravnim i fiziĉkim licima kod kojih je nastupio štetni<br />
dogaĊaj. Osiguranje u suštini predstavlja udruţivanje svih onih koji su izloţeni istim<br />
opasnostima a sa ciljem da zajedniĉki podnesu štetu koja će zadesiti samo neke od njih.<br />
Dakle, osiguranje poĉiva na naĉelu uzajamnosti i solidarnosti. Sama rijeĉ «osiguranje»<br />
oznaĉava sigurnost, povjerenje u nešto, obezbjeĊenje i izraţava svrhu osiguranja koja se,<br />
uopšteno, sastoji u pruţanju neke sigurnosti. Osiguranje u najširem smislu predstavlja<br />
zaštitu imovinskih interesa fiziĉkih i pravnih lica prilikom realizacije, odnosno<br />
nastupanja osiguranih sluĉajeva, na raĉun fondova osiguranja formiranih naplatom<br />
premija od tih lica. Uslov da bi se rizik osigurao je mogućnost njegove procjene,<br />
odnosno utvrĊivanje vjeovatnoće ostvarenja. Ne mogu se osigurati rizici ĉije je<br />
nastupanje izvjesno, niti rizici ĉije je ostvarivanje nemoguće predvidjeti. Osiguranje<br />
predstavlja poseban vid ekonomske djelatnosti koji je vezan za preraspodjelu rizika<br />
izmeĊu pojedinaca (osiguranika), ugroţenih istim opasnostima. Osiguranjem se bave<br />
specijalizovane organiazcije (osiguravaĉi), koji obezbjeĊuju akumuliranje naplaćenih<br />
premija, obrazovanje osiguravajućih rezervi u vidu fondova i isplatu naknada prilikom<br />
ostvarenja osiguranih sluĉajeva. Veoma je teško dati sveobuhvatnu definiciju osiguranja,<br />
budući da je to jedna multidisciplinarna nauka, istovremeno ekonomska, pravna i<br />
tehniĉka. Sa ekonomskog aspekta, osiguranje je takav posao na osnovu koga se<br />
osiguravaĉ obavezuje da za odreĊeni iznos osiguraniku isplati nakandu štete kada nastupi
osigurani sluĉaj, odnosno da ga obešteti. Sa pravnog aspekta osiguranje prouĉava prava i<br />
obaveze ugovorenih strana – osiguravaĉa i osiguranika. Sa tehniĉkog aspekta, osiguranje<br />
je matematiĉko-statistiĉka kategorija koja se ispoljava kroz atomiziranje rizika, odnosno<br />
njegovo rasporeĊivanje na mnoštvo osiguranika i nivelisanje na znatno niţem nivou.<br />
Osiguranje je institucija koja nadoknaĊuje štete nastale u društvu, u privredi ili kod ljudi<br />
usljed dejstva prirodnih sila i nesrećnih sluĉajeva. Osiguranje je ekonomska institucija<br />
koja pruţa ekonomsku zaštitu osiguranicima od štetnih dejstava i ekonomskih<br />
poremećaja do kojih dolazi kada nastane osigurani sluĉaj, tj.kada se ostvari rizik.<br />
Osiguranje ne moţe da sprijeĉi nastupanje štetnih dogaĊaja ili djelovanje sluĉaja, već se<br />
pomoću njega ostvaruje posredna ekonomska zaštita radi koje osiguranje i postoji.<br />
2.3. Temeljna načela osiguranja<br />
Iako postoje mnoge vrste osiguranja i osiguravajućih društava, za sve vrste osiguranja<br />
vrijedi nekoliko temeljnih naĉela 2 :<br />
- Mora postojati veza izmeĊu osiguranja (stranke pokrivene osiguranjem) i korisnika<br />
osiguranja (stranke koja dobija isplatu u sluĉaju gubitka). Korisnik osiguranja mora<br />
biti neko izloţen potencijalnom gubitku. Naprimjer, ne moţemo ugovoriti policu<br />
osiguranja za sina ili kćer našeg susjeda koji je upravo dobio ili dobila vozaĉku<br />
dozvolu jer mi nismo ti koji su potencijalno izloţeni riziku, gubitku, u sluĉaju da on<br />
ili ona uĉestvuje u automobilskoj nesreći. Razlog za ovo jeste u tome što<br />
osiguravajuća društva ne ţele da ljudi ugovaraju police osiguranja poput listića<br />
igara na sreću.<br />
- Osiguranik se obavezuje osiguravajućem društvu dostaviti potpune i taĉne podatke.<br />
- Osiguranik ne smije profitirati od police osiguranja.<br />
- Ako treća stranka osiguraniku nadoknadi gubitak, obaveza osiguravajućeg društva<br />
umanjuje se za iznos te naknade.<br />
- Osiguravajuće društvo mora imati veliki broj osiguranika, tako da rizik moţe biti<br />
rasporeĊen na veliki broj razliĉitih polica..<br />
2 Frederic S.Mishkin, Stanley G.Eakins, «Finansijska trţišta i institucija», Zgreb, 2005. godine, str.521.
- Gubitak mora biti moguće kvantificirati. Naprimjer, naftna kompanija ne moţe<br />
uplatiti policu osiguranja za neistraţeni izvor nafte.<br />
- Osiguravajuće društvo mora biti u mogućnosti izraĉunati vjerovatnost spomenutog<br />
gubitka.<br />
Cilj primjene ovih naĉela jeste saĉuvati integritet procesa osiguranja. Da njih nema, ljudi<br />
bi moţda došli u napast korištenja osiguravajućih društava za kockanje ili špekuliranje o<br />
budućim dogaĊajima. U najgorem obliku, takvo bi ponašanje moglo narušiti sposobnost<br />
osiguravajućih društava da zaštite osobe kojima je zaštita zaista i potrebna. Pri tome,<br />
pomenuta naĉela pruţaju mogućnost podjele rizika na mnoge police osiguranja te<br />
odreĊivanje cijene svake police koja će rezultirati oĉekivanim povratom. Bez obzira na<br />
ove smjernice, osiguravajuća društva se ĉesto suoĉavaju sa problemom asimetriĉnih<br />
informacija.<br />
2.4. Determinante osiguranja<br />
Osiguranje je jedan od boljih naĉina da sebe liĉno ili svoju imovinu (koju smo stekli ili<br />
stiĉemo u toku radnog i ţivotnog vijeka) saĉuvamo od rizika (na ĉije nastupanje ĉesto<br />
ne moţemo uticati).U ĉemu je suština pojma osiguranje i kako to funkcioniše?<br />
Osiguranje je finansijska aktivnost koja se sastoji u tome da registrovani subjekti na<br />
trţištu (osiguravajuća društva) prikupljaju sredstva (premija osiguranja) od fiziĉkih lica<br />
ili privrednih subjekata (ugovaraĉi osiguranja, osiguranici) da bi im, u sluĉaju<br />
nastupanja rizika koji su predviĊeni ugovorom o osiguranju (polisa osiguranja), isplatili<br />
naknadu štete. Osnovne determinante osiguranja jesu 3 :<br />
3 Ibid; str.254.<br />
- rizik,<br />
- premija osiguranja i<br />
- -osigurani sluĉaj.
2.4.1.Rizik<br />
Osnovna pretpostavka postojanja osiguranja je prisutsvo rizika. Samo ako postoji<br />
odreĊeni rizik, nastaje i ekonomska potreba za njegovim pokrićem putem osiguranja.<br />
Ţivot pojedinca i firmi pun je rizika, šansi i opasnosti. Trebalo bi iskoristiti šanse, a<br />
opasnosti izbjeći. Rizik se definiše kao neizvjesnost u pogledu ostvarivanja nekog<br />
budućeg dogaĊaja. Neizvjesnost predstavlja odsustvo ubjeĊenosti, sigurnosti, odnosno<br />
odsustvo stanja izvjesnosti. Naizvjesnost postoji kada pojedinci ne posjeduju dovoljno<br />
informacija o okruţenju, te nisu u stanju da kvantifikuju rizik, odnsono ne znaju<br />
vjerovatnoću ostvarenja nepoţeljnog ishoda. Neizvjesnot i izvjesnost su subjektivne<br />
kategorije dok je rizik objektivna kategorija, budući da najveći dio onoga ĉime se<br />
ĉovjeĉanstvo uopšte bavi nosi sa sobom rizik. Rizik je stanje u kome postoji mogućnost<br />
negativnog odstupanja od poţeljnog ishoda koji oĉekujemo ili kome se nadamo. Rizk<br />
postoji u uslovima potpune informisanosti, kada je moguće objektivno utvrditi<br />
vjerovatnoću ostvarenja lošeg ishoda. Sa pravnog aspekta rizik predstavlja mogućnost<br />
nastupanja neizvjesnog dogaĊaja koji ne zavisi od volje zainteresovanih lica i ĉije je<br />
osiguranje dopušteno javnim poretkom i moralom. Osnovna karakteristika rizika<br />
neizvjesnosti moţe biti ugroţena ukoliko uĉesnici u osiguranju svojom voljom<br />
prouzrokuju njegovo ostvarenje. Svaki rizik ne moţe biti obuhvaćen osiguranjem. Da bi<br />
to bio, mora ispunjavati odreĊene uslove 4 :<br />
- mogućnost nastanka dogaĊaja, odnosno mogućnost realizacije rizika;<br />
- mora da postoji neizvjesnost nastanka dogaĊaja,<br />
- da predstavlja opasnost od realizovanja ekonomski štetnog dogaĊaja,<br />
- rizik se mora ponavljati, odnosno ne smije biti izolovan,<br />
- mora da bude nezavisan od volje osiguranika i drugih zainteresovanih lica,<br />
- da je dozvoljen zakonom, javnim poretkom i moralom,<br />
- naophodna je disperzija rizika u prostoru i vrijemenu,<br />
- homogenost rizika.<br />
4 Koĉović,J., Šulejić,P., «Osiguranje», Beograd, 2002. godine, str.60.
U zavisnosti od osobina rizika moţemo govoriti o sljedećim vrstama rizika 5 :<br />
- objektivni i subjektivni,<br />
- ĉisti i špekulativni,<br />
- opšti i pojedinaĉni,<br />
- konstantni i varijabilni, i td.<br />
2.4.2. Premija osiguranja<br />
Osiguravaĉ preuzima na sebe obavezu da pokrije štetu, izazvanu nastupanjem odreĊenog<br />
osiguranog sluĉaja. Prirodno, osiguranik je duţan, sa svoje strane, da plati cijenu koju<br />
formira osiguravaĉ. Osnovna osobina osiguravajućeg posla jeste teretni karakter tog<br />
posla. Premija osiguranja predstavlja cijenu usluge koju osiguravaĉ pruţa osiguraniku.<br />
Imajući u vidu da cijena bilo koje robe, prije svega, zavisi od njenih troškova<br />
proizvodnje, tako i za odreĊivanje visine premije u osiguranju, neophodno je imati u<br />
vidu troškove osiguranja koje ima osiguravaĉ. Rijeĉ premija potiĉe, po nekim autorima,<br />
od latinske rijeĉi praemiun, što znaĉi nagrada, a po drugima od latinske rijeĉi primum što<br />
znaĉi prvi. Prihvatljivije je drugo tumaĉenje s obzirom da je ugovaraĉ osiguranja u<br />
obavezi da prvi uplati premiju-cijenu osiguranja, tj.da ispuni svoju obavezu da bi ugovor<br />
o osiguranju bio valjan. Premija je karakteristiĉna samo za premijsko osiguranje. Ono se<br />
po tome i razlikuje od drugih vrsta osiguranja. Pri uzajamnom osiguranju doprinos<br />
svakog ĉlana zajednice za osiguranje utvrĊuje se unazad, kada je poznat ukupan iznos<br />
šteta svih ĉlanova zajednice. Kod socijalnog osiguranja uplaćuje se doprinos u zavinosti<br />
od primanja osiguranika. Kod obaveznog osiguranja, koje je propisano zakonom, šteta se<br />
pokriva iz budţeta. Premija je iznos koji se uplaćuje u osiguravajući fond. Osiguranje<br />
zapravo i predstavlja pripremu novĉanih sredstava za obnovu uništene imovine.<br />
Premija osiguranja je cijena rizika koja u sebi sadrţi cijenu koštanja osiguranja, odnosno<br />
cijenu usluge uvećanu za odreĊeni iznos rezerve sigurnosti i predstavlja se formulom:<br />
5 Ibid, str125
Ck – cijena koštanja,<br />
Cu – cjena usluga,<br />
R- rezerve sigurnosti.<br />
P = Ck + Cu + R<br />
Na visinu premije, pored rizka, utiĉe i veliĉina osigurane sume, duţina trajanja osiguranja<br />
i kamatna stopa sa kojom se plasiraju sredstva osiguravajućeg fonda. Visina premije je<br />
direktno srazmjerna veliĉini rizika, vrijednosti osigurane sume i duţini trajanja<br />
osiguranja, a obrnuto srazmjerna visini kamatne stope sa kojom se plasiraju sredstva<br />
osiguravajućeg fonda. Sa stanovišta osiguranika, premija je jedinstvena suma novca koju<br />
on plaća kao cijenu osiguranja. To je onaj iznos novca koji je osiguranik duţan da plati<br />
osiguravaĉu za izvršenje obaveze iz ugovora o osiguranju. Sa stanovišta osiguravaĉa<br />
premija se sastoji iz nekoliko elemenata. Ukupna (bruto) premija (komercijalna ili<br />
tarifna) sastoji se iz neto premije i reţijskog dodatka. Reţijski dodatak sluţi za pokriće<br />
troškova poslovanja osiguravajuće kompanije (troškovi zakljuĉivanja ugovora o<br />
osiguranju, troškovi naplate premija, liĉni dohodci i drugi administrativni troškovi). Neto<br />
premiju ĉini tehniĉka premija i dodatak za prevenciju. Dodatak za prevenciju obrazuje<br />
fond preventive koji sluţi za sprijeĉavanje i smanjivanje šteta kod nesrećnih sluĉajeva.<br />
Tehniĉka premija sluţi za izravnanje rizika u osiguranju i treba da iznosi onoliko koliko<br />
je potrebno za isplate iz osiguravajućeg fonda na ime pokrića nastalih šteta pod dejstvom<br />
prirodnih sila i nesrećnih sluĉajeva, kao i za isplatu osiguranih suma kod osiguranja<br />
ţivota. Štedna premija sluţi za nakandu budućih šteta u godinama koje slijede i formira<br />
se iz viška preko stvarno potrebne rizko premije. Ona sluţi za vremensko izravnanje<br />
rizika i dijeli se na premiju sigurnosti i matematiĉku premiju. Premija je iznos koji se<br />
uplaćuje u osiguravajući fond. Ona je bitan element osiguranja i, u osnovi, predstavlja<br />
stvaranje novĉanih sredstava za obnovu oštećene imovine, odnosno, za isplatu<br />
osiguranih suma. Premija je cijena osiguranja. Mada je specifiĉna, premija osiguranja se<br />
ne razlikuje mnogo od drugih vrsta cijena u robnoj privredi.
Ciklus premije podrazumjeva sljedeće funkcije 6 :<br />
- vrednovanje rizika,<br />
- izdavanje polisa,<br />
- fakturisanje i napalata premija,<br />
- plaćanje provizije i ostali troškovi,<br />
- korigovanje premija.<br />
a) Premija u osiguranju ţivota<br />
Premije u osiguranju ţivota kao i u drugim vrstama osiguranja proizilaze iz oĉekivane<br />
ukupne obaveze koja moţe nastati u odreĊenom vrijemenu. Premija osiguranja ţivota<br />
razlikuje se od premija kod ostalih vrsta osiguranja po tome što se njena tehniĉka<br />
premija sastoji iz dva dijela – štedne i riziko premije. Za pokriće obaveza osiguravaĉa<br />
sluţi neto premija, koja se izraĉunava pomoću tablica smrtnosti i ukalkulisane kamatne<br />
stope. Ukupna premija osiguranja ţivota sastoji se od neto premije i dodatke za zakljuĉnu<br />
proviziju, inkaso i administartivne troškove 7 .<br />
b) Plaćanje premije<br />
Po pravilu, premija se plaća unaprijed, što je neophodno da bi osiguravaĉ bio u stanju da<br />
bez odlaganja obezbjedi sredstva potrebna za obnovu imovine. U sluĉaju da je ugovor o<br />
osiguranju zakljuĉen , a premija osiguranja nije plaćena, ne postoji obaveza osiguravaĉa<br />
da plaća nakandu štete, ali samo ako je u pitanju sluĉaj plaćanja premije prilikom<br />
zakljuĉenja ugovora. Postoje dva osnovna naĉina prikupljanja premija 8 :<br />
- Posredniĉko prikupljanje, podrazumjeva agentovo prikupjanje premije od<br />
osiguranika. Agentu za tu uslugu osiguravaĉ plaća proviziju.<br />
- Direktno prikupljanje podrazumjeva da kompanije šalju raĉune direktno<br />
vlasnicima polisa, a oni sa svoje strane doznaĉavaju premiju direktno<br />
kompaniji.<br />
6 Audis of property and liability companies with comfoming changes as od May 1, 1993, AICPA<br />
7 Marović,B., «Osiguranje», Novi Sad, 1997. godne, str.125.<br />
8 Audis of property and liability companies with comfoming changes as od May 1, 1993, AICPA
Premije se ĉesto koriguju, što zavisi od broja šteta koje je osiguranik imao u prehodnom<br />
periodu. Korekcija se vrši putem bonusa i malusa.<br />
c) Bonus i malus<br />
Bonus predstavlja popust na premiju zbog nepostojanja štete u prethodnom periodu<br />
osiguranja, odnosno umanjenje premije osiguranja kod sljedeće obnove osiguranja.<br />
Bonus u osiguranju znaĉi vraćanje izvjesnog dijela premije za ostavreni rezultat.<br />
Nasuprot bonusu stoji malus. Malus je doplata premije koja se zaraĉunava onim<br />
osiguranicima koji su u protekloj ili proteklim godinama, imali odreĊen broj šteta (dvije<br />
ili više). Malus je dakle kazneni dodatak na premiju koju plaća osiguranik.<br />
Malus se primjenjuje u osiguranju motornih vozila gdje se obraĉunava u zavisnosti od<br />
broja šteta.<br />
d) Franšiza<br />
Franšiza se ugovara prilikom zakljuĉivanja ugovora o osiguranju. Franšiza je dio štete<br />
koji osiguranik snosi sam. Taj dio štete se ugovara kao odreĊeni novĉani iznos ili<br />
postotak. Ukoliko je franšiza ugovorena kao postotak, to je iznos koji se dobija u<br />
procentu, ukoliko doĊe do nastanka štete. Kod nekih vrsta osiguranja, franšiza se javlja<br />
kao odbitna stavka. U tom sluĉaju je predviĊeno da osiguranik snosti dio štete u svakom<br />
momentu, bez obzira na na visinu štete. Njena svrha je da se osiguranik stimuliše da<br />
preduzme sve što je u njegovoj moći da do štete ne doĊe ili da bude što manja.<br />
e) Prenosna premija<br />
Ugovori o imovinskom osiguranju zakljuĉuju se na godinu dana. MeĊutim, kako se ti<br />
ugovori ne zakljuĉuju svi 1. januara, nego tokom ĉitave godine, istek njihove vaţnosti<br />
pada u razliĉite datume tokom naredne godine. Dakle, dio premije koji se mora prenijeti<br />
na narednu godinu adekvatno vremenskom periodu dok traje vaţnost ugovora naziva se<br />
prenosna premija.
Osnovica za obraĉun prenosne premije je obraĉunata – fakturisana premija osiguranja<br />
iskazana u knjigovodstvu kompanije, umanjena za onaj dio, koji je ustupljen u<br />
saosiguranje drugim osiguravajućim organiazcijama a uvećana za prenosne premije od<br />
primljenih saosiguranja od drugih osiguravajućih kompanija. Visina premije zavisi od 9 :<br />
- visine naknade iz osiguranja po odštetnim zahtjevima, kao i veliĉine<br />
neisplaćenih odštetnih zahtjeva, koji će biti isplaćeni u idućoj godini,<br />
- veliĉine prinosa koji se moţe ostvariti plasmanom sredstava fonda osiguranja,<br />
- veliĉine reţijskih troškova osiguranja,<br />
- oĉekivanog profita osiguranja.<br />
2.4.3. Osigurani slučaj<br />
Osigurani sluĉaj je dogaĊaj koji predstavlja ostvarenje rizika koji je obuhvaćen<br />
osiguranjem. Za razliku od rizika koji predstavlja opasnost da će se desiti neki<br />
ekonomski štetan dogaĊaj , osigurani sluĉaj je zapravo realizacija rizika, odnosno<br />
ostvarenje tog dogaĊaja. Nastankom osiguranog sluĉaja, nastaje i obaveza osiguravaĉa da<br />
isplati nakandu. U imovinskom osiguranju, osigurani sluĉaj moţe biti poţar, zemljotres,<br />
oluje, grad, poplava, havarija itd. U osiguranju lica, osigurani sluĉaj je doţivljavanje<br />
odreĊene starosti, smrt, povreda i td. Osigurani sluĉaj mora unaprijed da bude predviĊen<br />
sa odreĊenim posljedicama. Potrebno je dakle, da bude predviĊeno 10 :<br />
- vrijeme ostvarenja osiguranog sluĉaja,<br />
- mjesto ostavrenja osiguranog sluĉaja,<br />
- uzroĉna veza izmeĊu predviĊenog dogaĊaja i štete koja se ostvarila,<br />
- obaveza osiguranika kod nastanka osiguranog sluĉaja.<br />
Da bi se izvršila naknada iz osiguranja, bitno je da se osigurani sluĉaj desi u vremenu<br />
trajanja osiguravajućeg pokrića. Za osiguranika nije bitno kada je nastao uzrok štete niti<br />
pak kada je utvrĊena šteta i njena visina, budući da je za obavezu osiguravaĉa vaţno<br />
vrijeme kada je šteta nastala.<br />
9 Harrington,S.,Niehaus G, «Risk Management and Insurance», Boston, 1999., god, str. 125.<br />
10 Marović,B., «Osiguranje», Novi Sad, 1997. godne, str.139.
3. VRSTE OSIGURANJA I NJIHOVI RIZICI<br />
U današnje vrijeme sve moţe da se osigura, pa moţemo reći da su sluĉajevi osiguranja<br />
brojni 11 :<br />
- osiguranje zgrada,<br />
- osiguranje vozila,<br />
- osiguranje lica,<br />
- osiguranje imovine,<br />
- osiguranje od rizika<br />
- osiguranje od odgovornosti,<br />
- osiguranje nogu fudbalera i td;<br />
Dakle, imamo raznovrsne oblike osiguranja jer postoji potreba za istima, tabela br. 1.<br />
Dvije osnovne grupe rizika kojima se bavi osiguranje su rizici ţivotnog osiguranja i rizici<br />
neţivotnog odnosno imovinskog osiguranja. Prije definisanja ovih rizika, treba vidjeti šta<br />
se podrazumjeva pod terminima ţivotnog i imovinskog osiguranja.<br />
Osiguranje života predstavlja zaštitu od novĉanih gubitaka koji su posljedica ostvarenja<br />
neizvjesnih dogaĊaja u našem ţivotu. To moţe biti, na primjer: prerana smrt hranioca<br />
porodice, doţivljavanje odreĊene starosti i nedostatak novĉanih sredstava potrebnih za<br />
zadovoljenje odreĊenih potreba, iznenadna i dugotrajna bolest koja za posljedicu moţe<br />
imati smanjenu zaradu ili povećane troškove lijeĉenja i drugo. Novĉani gubici ili<br />
nedostatak novĉanih sredstava uzrokovani nekom od navedenih situacija moţe se ublaţiti<br />
ili nadoknaditi kupovinom osiguranja ţivota. Osiguranje ţivota je ugovor koji je<br />
zakljuĉen izmeĊu osiguranika i osiguravajućeg društva (osiguravaĉa), gde se osiguravaĉ<br />
obavezuje da će korisniku osiguranja isplatiti odreĊenu sumu novca odjednom ili u<br />
ratama ukoliko se ostvari dogaĊaj predviĊen ugovorom. Taj dogaĊaj moţe biti smrt<br />
osiguranog lica ili neki drugi dogaĊaj kao što je trajna ili kritiĉna bolest. Za uzvrat,<br />
osiguranik plaća ugovoren iznos novca, koji se naziva premija, odjednom, ili u<br />
odreĊenim vrijemenskim intervalima.<br />
11 Šulejić,P.,Koĉović,J., «Osiguranje», Savremena administracija, Beograd, 2002. godine, str.48.
Osiguranje<br />
Slika 1: Vrste osiguranja 12<br />
Prema prirodi<br />
rizika<br />
Prema predmetu<br />
osiguranja<br />
Prema naĉinu<br />
nastanka<br />
Prema naĉinu<br />
organzovanja<br />
Prema broju<br />
osiguranika<br />
Prema naĉinu<br />
izravnanja rizika<br />
Kopneno<br />
Pomorsko<br />
Vazdušno<br />
Osiguranje imovine<br />
Osiguranje lica<br />
Obavezno<br />
Dobrovoljno<br />
Premijsko<br />
Uzajamno<br />
Individualno<br />
Kolektivno<br />
Unutrašnje<br />
Spoljašnje<br />
12 Koĉović,J., Šulejić,P., ”Osiguranje”, Savremena administarcija, Beograd, 2002. godine;str.148.<br />
Transportno<br />
- Osiguranje stvari<br />
- Osiguranje od<br />
graĊ.odgov.<br />
Osiguranje ţivota<br />
Osiguranje od<br />
poslj.nesreć.sluĉ.<br />
Saosiguranje<br />
Reosiguranje
U zavisnosti od ciljeva pojedinaca, ţivotno osiguranje se moţe koristiti u razliĉite svrhe,<br />
kao što su:<br />
- obezbjeĊenje porodice,<br />
- plaćanje hipoteke i drugih obaveza,<br />
- transfer bogatstva ili poslovnih interesa,<br />
- štednja, i drugo.<br />
Kao i kod većine polisa osiguranja, ţivotno osiguranje je ugovor izmeĊu osiguravaĉa i<br />
ugovaraĉa osiguranja, a ukoliko se ostvari osigurani dogaĊaj pokrivem polisom<br />
osiguranja, osiguravaĉ isplaćuje naknadu korisniku osiguranja koji je odreĊen u polisi.<br />
Da bi polisa bila polisa ţivotnog osiguranja, osigurani sluĉaj mora biti vezan za ţivote<br />
ljudi navedenih u polisi. Postoji razlika izmeĊu osiguranika i ugovaraĉa osiguranja, iako<br />
su ugovaraĉ osiguranja i osiguranik ĉesto ista osoba. Ukoliko lice zakljuĉi ugovor o<br />
osiguranju u svoje ime i za svoj raĉun, onda je to lice ujedno i ugovaraĉ osiguranja i<br />
osiguranik. Ugovaraĉ osiguranja je osoba koja plaća premiju navedenu u polisi, a<br />
osiguranik je lice ĉiji je telesni integritet osiguran. Korisnik osiguranja prima naknadu iz<br />
polise nakon nastanka osiguranog dogaĊaja. Ugovaraĉ osiguranja odreĊuje korisnika<br />
polise. Ugovaraĉ moţe da promjeni korisnika, ukoliko polisa nije iskljuĉivo namjenjena<br />
odreĊenom korisniku. Ukoliko je korisnik neopoziv korisnik osiguranja, onda se on mora<br />
sloţiti sa svim izmjenama koje mogu nastati u polisi a tiĉu se direktno njega. U praksi, u<br />
sluĉajevima gdje ugovaraĉ osiguranja nije istovremeno i osiguranik, osiguravajuća<br />
društva su ograniĉila kupovinu polise na onaj iznos koji se smatra kao “osigurljivi<br />
interes”. Za polise ţivotnog osiguranja, ĉlanovi bliske porodice i poslovni partneri su<br />
uobiĉajeno osobe koje imaju osigurljivi interes. Zahtjevi za postojanje osigurljivog<br />
interesa koji su postavile osiguravajuća društva, obiĉno pokazuju da će ugovaraĉ<br />
osiguranja pretrpjeti odreĊene gubitke u sluĉaju da se nešto desi osiguraniku. Ovo<br />
sprjeĉava ljude da ostvaruju korist od kupovine polise iz ĉisto špekulativnih razloga, jer<br />
oĉekuju da će osiguranik umrijeti u odreĊenom vrijemenskom periodu i sliĉno. Polise<br />
ţivotnog osiguranja su pravni ugovori i u uslovima ugovora su opisana ograniĉenja<br />
osiguranog dogaĊaja.
Specifiĉni dogaĊaji koji se iskljuĉuju iz ugovora su ĉesto naznaĉeni u ugovoru, kako bi se<br />
ograniĉila odgovornost osiguravaĉa. Polise ţivotnog osiguranja se mogu svrstati u dvije<br />
veće kategorije:<br />
- Zaštitne polise – koje pruţaju novĉanu naknadu u sluĉaju ostvarenja<br />
odreĊenih dogaĊaja. Isplata osigurane sume se uglavnom vrši u cjelosti i<br />
odjednom. Uobiĉajena forma osiguranja ove kategorije je terminsko<br />
osiguranje.<br />
- Investicione polise – gdje je glavni cilj štednja, odnosno oplodnja kapitala<br />
uplatom premija.<br />
Ţivotna osiguranja se mogu podeliti u dvije osnovne klase – privremeno i trajno.<br />
Privremeno ili roĉno osiguranje pruţa pokriće ţivotnog osiguranja u odreĊenom<br />
vremenskom periodu, za odreĊenu premiju. Iznos pokrića se odreĊuje na poĉetku<br />
ugovaranja osiguranja i korisnik osiguranja ostvaruje korist, samo ako se desi osigurani<br />
dogaĊaj u toku trajanja polise. U takvoj polisi se ne vrši akumulacija uplaćenih novĉanih<br />
sredstava. Privremeno osiguranje se generalno smatra ĉistim osiguranjem, a premija<br />
pruţa naknadu samo u sluĉaju smrti i niĉega drugog. Tri kljuĉna faktora koja se moraju<br />
uzeti u obzir u sluĉaju privremenog osiguranja su: vrijednost polise (nadoknada korisniku<br />
nakon smrti), iznos premije (trošak osiguranika) i duţina pokrića (period, rok). Vrijednost<br />
polise moţe biti konstantna, a moţe i opadati tokom godina. Period moţe biti jedna ili<br />
više godina, a premija moţe ostati konstantna ili se moţe povećavati. Uobiĉajen tip<br />
perioda se naziva jednogodišnji obnovljivi period. Premije jednogodišnje obnovljive<br />
polise osiguranja se povećavaju svake godine i uobiĉajeno su najisplativije ukoliko se<br />
kupuju na period od jedne ili dvije godine. Još jedan tip privremenog osiguranja je<br />
osiguranje hipoteke, sa uglavnom konstantnom premijom osiguranja. Nominalna<br />
vrijednost polise je ista ili sliĉna iznosu hipoteke vlasnika polise, tako da u sluĉaju smrti<br />
vlasnika polise, hipoteka bude sigurno isplaćena. Vlasnik polise osigurava njegov ţivot<br />
na odreĊeni period. Ukoliko umre prije isteka tog perioda, njegov nasljednik ili korisnik<br />
polise prima isplatu. MeĊutim, ukoliko vlasnik polise ne umre prije isteka perioda, onda<br />
korisnik polise ne dobija ništa. U prošlosti, ove polise su skoro uvijek iskljuĉivale<br />
samoubistvo.
MeĊutim, nakon bezbroj sudskih presuda, u svijetu je sada praksa da ako osigurana<br />
osoba izvrši samoubistvo u toku prve dvije godine, osiguravaĉ će isplatiti uplaćene<br />
premije, a ako osigurana osoba izvrši samoubistvo nakon dvije godine, osiguravaĉ je<br />
obavezan da isplati naknadu iz osiguranja. Polise terminskog osiguranja su kreirane kako<br />
bi zadovoljile specifiĉne potrebe u odreĊenom vremenskom periodu. Terminsko<br />
osiguranje posebno moţe biti od koristi svima onima koji imaju finansijske obaveze koje<br />
se moraju osigurati (kao na primjer uzimanje hipotekarnog kredita prilikom kupovine<br />
kuće). Posebna vrsta privremenog osiguranja je osiguranje sa povratnom premijom. Ova<br />
vrsta osiguranja je uglavnom skuplja od osnovnog privremenog osiguranja jer ima jednu<br />
dodatnu komponentu koju nema osnovno privremeno osiguranje, a to je isplata novca<br />
ukoliko osiguranik ne umre u toku osiguranog perioda. Privremeno osiguranje ţivota je,<br />
za pojedinca koji ga kupuje, uglavnom najpovoljnije osiguranje ţivota. Ono obezbjeĊuje<br />
najveći iznos pokrića za najniţu premiju. U poreĊenju sa proizvodima trajnog osiguranja<br />
ţivota, privremeno osiguranje omogućava pojedincu da štedi novac investiranjem u ovu<br />
vrstu osiguranja, a potom da uloţi tu štednju u profitabilnije investicije.<br />
Trajno osiguranje ţivota je osiguranje ţivota koje ostaje na snazi sve do isteka polise<br />
(njene isplate), osim ukoliko vlasnik polise propusti da plati dospjelu premiju. Polisa ne<br />
moţe biti otkazana zbog bilo kog razloga, osim u nekim sluĉajevima prevare, ili ukoliko<br />
se otkaţe u vremenskom periodu koji je dozvoljen zakonom (to je uobiĉajeno period od<br />
dvije godine). Pošto polisa trajnog ţivotnog osiguranja uvijek mora biti isplaćena,<br />
troškovi trajnog osiguranja su znatno veći od privremenog osiguranja ţivota, jer se<br />
privremeno osiguranje odnosi na ĉistu korist u sluĉaju smrti osiguranika, bez akumulacije<br />
novĉanih sredstava. Zbog ovoga su ĉesto privremena osiguranja i do deset puta jeftinija<br />
od trajnog osiguranja i to za isti iznos pokrića. Mnoge ljude više privlaĉi privremeno<br />
osiguranje zbog njegove cijene i mogućnosti da razliku u novcu, koju ostvari u odnosu na<br />
trajno osiguranje, uloţi u neke druge finansijske proizvode. Kod trajnog osiguranja<br />
ţivota, nivo rizika sa kojim se suoĉavaju osiguravajuća društva se povećava tokom<br />
godina, jer se povećava i broj godina osiguranika, a time i verovatnoća njegove smrti.<br />
Cijena polise trajnog osiguranja mora da pokrije uvećane troškove koje pogaĊaju<br />
osiguravajuće društvo prouzrokovane zbog uvećanog nivoa rizika, tako da je ona za<br />
starije osobe skuplja nego za mlaĊe.
Postoje tri tipa trajnog osiguranja i to:<br />
- osiguranje cjelokupnog ţivota,<br />
- univerzalno osiguranje ţivota i<br />
- osiguranje u sluĉaju doţivljenja<br />
Osiguranje cjelokupnog života je vrsta trajnog osiguranja ţivota koja garantovano traje<br />
tokom cijelog ţivota. MeĊutim, upravo zbog toga, polisa osiguranja cjelokupnog ţivota je<br />
skuplja od univerzalnog ţivotnog osiguranja, ili privremenog ţivotnog osiguranja.<br />
Osnovna prednost ove vrste osiguranja je ta što je novĉana vrijednost ovog osiguranja<br />
garantovana nakon smrti, a moţe se iskoristiti i u toku ţivota. Investiranje u osiguranje<br />
cjelokupnog ţivota se moţe poistovjetiti sa kupovinom kuće ili neke druge nekretnine,<br />
štednjom ili investicionim fondom i moţe se koristiti u razliĉite svrhe kao što su<br />
pokrivanje troškova studiranja, kupovinu nove kuće, ili kao dodatak penziji. Dakle, trajno<br />
osiguranje pomaţe pojedincu u toku njegovog ţivota i pomaţe njegovoj porodici poslije<br />
njegove smrti. Osnovne prednosti ove vrste ţivotnog osiguranja su: garantovana korist<br />
nakon smrti, garantovana novĉana vrijednost, fiksne i unapred poznate godišnje premije,<br />
dok su osnovni nedostaci ove vrste osiguranja nefleksibilnost premije i ta što stopa<br />
prinosa nije velika kao kod nekih drugih vidova štednje.<br />
Univerzalno osiguranje života je vrsta trajnog osiguranja ĉija je glavna prednost u<br />
fleksibilnosti u plaćanju premije, kao i ta što je stopa prinosa potencijalno veća na<br />
akumulirana sredstva od osiguranja cjelokupnog ţivota. Premija i visina odštete nakon<br />
smrti se mogu promjeniti u bilo koje doba dana, ali se za povećanje naknade nakon smrti<br />
traţi dokaz da je osoba još uvijek dobrog zdravlja, kako bi se izbjegle moguće<br />
malverzacije i prevare. Polise ovog osiguranja podrazumjevaju postojanje novĉanog<br />
raĉuna na koji se uplaćuju premije, a uplatom premija se ovaj raĉun povećava. Kamata na<br />
sredstva se uplaćuje na raĉun po stopi koju odreĊuje osiguravajuće društvo. Minimalni<br />
nivo kamatne stope moţe i ne mora biti zagarantovan, što zavisi od tipa univerzalnog<br />
osiguranja. Univerzalno osiguranje ţivota ima odreĊene nedostatke koji primarno potiĉu<br />
iz njegove fleksibilnosti.
Nedostaje fundamentalna garancija da će polise biti pravosnaţne ukoliko se ne isplate sve<br />
premije i takoĊe nedostaje garancija na odreĊenu novĉanu vrijednost.<br />
Polise osiguranja u slučaju doživljenja su ugovori ţivotnog osiguranja kod kojih se<br />
isplata vrši odjednom, nakon odreĊenog perioda (uglavnom deset, petnaest ili dvadeset<br />
godina do odreĊene starosne dobi) ili u sluĉaju ranije smrti. Neke polise se isplaćuju<br />
takoĊe i u sluĉaju kritiĉne bolesti. Novĉana vrijednost odreĊena u polisi je jednaka<br />
nominalnoj vrijednosti koja odgovara odreĊenoj starosnoj dobi. Ta starosna dob su<br />
godine u sluĉaju doţivljenja osiguranika. Ova vrsta osiguranja je znatno skuplja (izraţeno<br />
u godišnjim premijama) od univerzalnog osiguranja ţivota, jer je period do kad se<br />
isplaćuju premije kraći kao i datum doţivljenja osiguranika. Ovo osiguranje se isplaćuje<br />
u sluĉaju smrti ili za sluĉaj doţivljenja osiguranika, nakon proteka odreĊenog broja<br />
godina, ili kada osiguranik napuni odreĊene godine (npr., 65 godina). U “priruĉniku<br />
osiguranja“ koji je napisao Clyde J. Crobough, 1931. godine, su navedene prednosti<br />
polisa za sluĉaj doţivljenja kao:<br />
- metod prinudne štednje,<br />
- predstavalja kombinaciju zaštite i investicija i<br />
- naĉin za kreiranje sredstava za odreĊene namjene.<br />
Ţivotna osiguranja se mogu podjeliti na sljedeće vrste osiguranja i to: prema riziku koji<br />
se osigurava, prema naĉinu isplate osigurane sume, prema naĉinu zakljuĉenja ugovora i<br />
prema naĉinu plaćanja premije 13 .<br />
Prema riziku koji se osigurava, osiguranja ţivota dijele se na:<br />
- osiguranja za sluĉaj smrti (riziko osiguranja),<br />
- osiguranja za sluĉaj doţivljenja,<br />
- osiguranja za sluĉaj smrti i doţivljenja (mješovita osiguranja).<br />
Prema naĉinu isplate osigurane sume imamo:<br />
- isplatom štete,<br />
- isplatom doţivljenja.<br />
13 Avdalović, V., Marović, B., Osiguranje i upravljanje rizikom, 3. dopunjeno i izmjenjeno izd. – Subotica:<br />
Birografika, 2005.godine, str. 49.
S obzirom na naĉin plaćanja premije imamo:<br />
- osiguranja sa jednokratnom uplatom premije,<br />
- osiguranja sa ugovorenim plaćanjem premije u odreĊenom periodu.<br />
Prema naĉinu zakljuĉenja ugovora osiguranja ţivota dijele se na:<br />
- individualna osiguranja,<br />
- kolektivna osiguranja.<br />
Ono što je zajedniĉko svim vrstama ţivotnog osiguranja je sljedeće:<br />
- pruţaju zaštitu i daju finansijsku sigurnost pojedincu, njegovoj porodici ili njegovom<br />
poslovanju,<br />
- pruţaju pokriće od rizika smrti, tako da se rizik smrti pokriva ako nastupi u toku<br />
ugovorenog trajanja osiguranja, dugoroĉnost, jer se ugovori osiguranja ţivota<br />
sklapaju na više godina,<br />
- fiksna premija, pri ĉemu je visina premije za cjelo vrijeme trajanja osiguranja<br />
jednaka,<br />
- štedna komponenta, jer je u ovu vrstu osiguranja uglavnom ukljuĉena i štednja, pri<br />
sklapanju osiguranja mora postojati osigurljiv interes ugovaraĉa, kako bi se<br />
osiguranje moglo sklopiti na drugu osobu, ali uz njenu pisanu saglasnost,<br />
- uvijek se isplaćuje nadoknada, bilo kao isplata štete zbog osiguranog dogaĊaja, bilo<br />
kao isplata ugovorene svote za sluĉaj doţivljenja (osim u nekim vrstama ţivotnog<br />
osiguranja), zaraĉunata bruto premija je naplaćena premija,<br />
- poreske olakšice osobama sa zakljuĉenim ţivotnim osiguranjem u većini drţava.<br />
Osiguranje imovine obezbjeĊuje zaštitu od mnogih rizika koji prijete imovini, kao što je<br />
poţar, provala, poplava i tako dalje. U zavisnosti od vrste opasnosti koje pokriva<br />
osiguranje, razlikuju se i vrste osiguranja imovine, tako da postoji osiguranje od poţara,<br />
osiguranje od poplave, osiguranje od zemljotresa, osiguranje doma i druge vrste<br />
osiguranja. Osnovna svrha osiguranja imovine je nadoknada štete koja bi se dogodila na<br />
osiguranoj imovini zbog nastupanja osiguranog dogaĊaja.
U praksi, imovina se moţe osigurati na dva naĉina: osiguranje od svih opasnosti koje<br />
prijete imovini i osiguranje od opasnosti navedenih u polisi. U sluĉaju osiguranja od svih<br />
opasnosti koje prijete imovini, pokriveni su svi mogući uzroci gubitka osim onih koji su<br />
iskljuĉivo zuzeti i navedeni u polisi. Uobiĉajena iskljuĉenja u ovakvim polisama su štete<br />
nastale zbog zemljotresa, poplava, nuklearnih incidenata, delovanje terorizma i rata. U<br />
sluĉaju osiguranja od opasnosti navedenih u polisi, podrazumjeva navoĊenje konkretnih<br />
uzroka gubitaka u polisi koja pokriva osiguranje.<br />
3.1. Rizici ţivotnog osiguranja<br />
Nakon prouĉavanja ţivotnog i neţivotnog osiguranja i karakteristika njihovih polisa,<br />
mogu se definisati i tipovi rizika kojima su izloţena osiguravajuća društva baveći se<br />
osiguranjem ţivota. OdreĊeni rizici se ne moraju odmah uoĉiti. Oni se akumuliraju i<br />
mogu se manifestovati u budućnosti. To je jedan od razloga zašto je dobar menadţment<br />
rizika kritiĉan za ostvarivanje uspjeha osiguravajuće kompanije na dugoroĉnom nivou.<br />
Tipovi rizika sa kojima se suoĉavaju osiguravaĉi ţivota su:<br />
- Rizik smrtnosti i rizik doţivljenja;<br />
- Rizik bolesti;<br />
- Rizik invaliditeta<br />
Ovi rizici se ponekad nazivaju i biometrijski rizici.<br />
Rizik smrtnosti i doživljenja – je osjetljivost osiguravajućeg društva na povećanu stopu<br />
smrtnosti, odnosno osjetljivost osiguravaĉa koja nastaje kada je stvarna stopa smrtnosti<br />
veća od predviĊene i obraĉunate u premiji. Rizik smrtnosti se moţe pojaviti iz više<br />
razloga. Neki od njih su:<br />
- apsolutno povećanje stope smrtnosti, potencijalno nastale zbog epidemija ili drugih<br />
katastrofa;<br />
- stalno i neprekidno povećanje u stopama smrtnosti, koje potencijalno proizilazi iz<br />
neselektovanog manjka iskustva osiguravaĉa zbog pokušaja stvaranja novih i<br />
konkurentnih proizvoda; kao i pogrešne procjene oĉekivanih kretanja zbog<br />
nedovoljnih podataka ili zbog nedovoljnog iskustva osiguravaĉa.
- Rizikom smrtnosti i doţivljenja se moţe upravljati preko promjene cijena polisa<br />
osiguranja, redovnim revizijama tablica smrtnosti koje se koriste za odreĊivanje<br />
cijena i obaveze osiguravaĉa za isplatu odštetnih zahtjeva, ograniĉenjem ugovornog<br />
perioda i odreĊivanjem nove cijene prilikom produţetka ugovora. Tamo gde je<br />
doţivljenje veće od predviĊenog u tablicama smrtnosti, potrebno je postaviti<br />
dodatne mjere i aţurirati tablice smrtnosti. Prema oĉekivanom neprekidnom<br />
produţenju ţivota osigurane populacije, rizik neoĉekivanog povećanja rizika<br />
smrtnosti na postojećem nivou portfolija se ne smatra znaĉajnim za brigu. MeĊutim,<br />
postoji rizik smrtnosti koji moţe nastati zbog raznih epidemijskih bolesti ili<br />
znaĉajnih dogaĊaja kao što su industrijske nesreće ili teroristiĉki napadi.<br />
Ublaţavanje ove vrste rizika smrtnosti se moţe izvršiti redukcijom polisa<br />
osiguranja i konstantnim monitoringom tablica smrtnosti, ali isto tako i kroz<br />
reosiguranje ekstremnih gubitaka i katastrofa.<br />
Rizik doţivljenja znaĉajno varira prema prirodi ugovora koji ga sadrţi. Za mnoge<br />
proizvode osiguranja je znaĉajno poznavati koliko dugo će ljudi ţiveti. Najoĉigledniji<br />
primjer u privatnom sektoru su penzije i anuiteti. U Engleskoj neki od najvećih rizika<br />
doţivljenja su nastali iz definisanih penzionih šema, a ne osiguravajućih kompanija.<br />
Definisane penzione šeme su naĉin pomoću kog poslodavci obećavaju penzije svojim<br />
zaposlenima na osnovu njihovih plata. Dakle, obećanje doţivotnih penzija dolazi od<br />
poslodavaca, tako da i rizik doţivljenja pada na poslodavce. Dobijanje pravog trenda<br />
doţivljenja je kljuĉ za upravljanje ovim rizikom. MeĊutim, ovo je dosta teško ostvarljivo<br />
u praksi. Jedan od najvećih i najmanje poznatih rizika kojima su izloţeni osiguravaĉi i<br />
reosiguravaĉi, penzijski fondovi i drţava je rizik doţivljenja. Rizik doţivljenja iz<br />
perspektive osiguravajućeg društva ili penzijskog fonda je izloţenost društva<br />
neoĉekivanom smanjenju u stopama smrtnosti 14 . Ovo je suprotno od rizika smrtnosti, koji<br />
predstavlja izloţenost kompanije u povećanju stope smrtnosti. Rizik doţivljenja se razvio<br />
sa povećanjem godina doţivljenja, kombinovanim sa dugoroĉnom prirodom garancija<br />
koje su izdala osiguravajuća društva. To je rizik koji je ĉesto previĊen i iskljuĉen iz<br />
kalkulacije rizika osiguranja.<br />
14 Crawford, T., Haan, R., Runchey, C., (2008.), Longevity Risk Quantification and Management: A<br />
Review of Relevant Literature, Society of Actuaries, str. 5.
Rizik doţivljenja se nalazi u svakom proizvodu gdje je osiguravaĉ izloţen finansijskim<br />
gubicima ukoliko vlasnici polisa ţive duţe od predviĊenog. Ovo se ĉesto dešava kada<br />
isplate osiguravaĉa zavise od duţine ţivota osiguranika.<br />
MeĊunarodno udruţenje aktuara 15 (IAA) definiše ĉetiri komponente rizika smrtnosti i<br />
doţivljenja: nivo, trend, volatilnost i katastrofe. Ovo moţe biti podjeljeno u dvije<br />
kategorije, sistematski i specifiĉni rizik.<br />
Sistematski rizik se odnosi na nemanje korektne osnove za pretpostavke (nivo i trend), a<br />
specifiĉni rizik se odnosi na volatilnost oko osnovnih pretpostavki (volatilnost i<br />
katastrofe).<br />
Specifiĉni rizik se smanjuje sa povećanjem broja osiguranika, meĊutim, sistematski rizik<br />
se ne moţe diversifikovati 16 .<br />
Procjenjuje se da je uticaj sistematskog rizika na penzione fondove i osiguravaĉe<br />
znaĉajan i da se povećava 17 . Nepovoljna iskustva vezana za smrtnost bez obzira da li je<br />
ona veća ili manja od oĉekivane, imaće uticaja na rezerve i zahtjeve za visinom kapitala,<br />
ukoliko, na osnovu trţišne percepcije o varijabilnosti dugova društava za ţivotno<br />
osiguranje, sektor ţivotnog osiguranja ne bude mogao da poveća kapital 18 . Mnogi<br />
ugovori koji sadrţe rizik doţivljenja, takoĊe sadrţe odreĊen procenat i finansijskog<br />
rizika, uglavnom zato što je period trajanja ugovora dosta dug i osiguravaĉi moraju<br />
upotrebiti prvobitne premije kako bi vršili isplate po osnovu tog ugovora tokom niza<br />
godina.<br />
Profitabilnost poslova sa dugoroĉnim anuitetima je ekstremno osetljiva na devijacije od<br />
pretpostavki koje su korišćene da bi se odredila cijena proizvoda, pogotovu zato što su<br />
poslovi sa anuitetima dugoroĉni. Osiguravaĉ pokušava da ostvari profit na razlici izmeĊu<br />
pretpostavljenih cijena i stvarnih dogaĊaja.<br />
15 MeĊunarodno udruţenje aktuara – IAA (eng. International Actuarial Association)<br />
16 Sweeting, P., (May 2007.), "The Market for Mortality", www.the-actuary.org.uk<br />
17 Scotti, V., Effenberger, D., (2007), "Annuities: Private Solution to Longevity Risk", Swiss Reinsurance<br />
Company, Economic Research and Consulting, No 3/2007.<br />
18 Willets, C., Gallop, P., Leandro, A., Lu, C., Macdonald, S., Miller, A., Richards, J., Robjohns, N., Ryan,<br />
P., Waters, R., (2004.), “Longevity in the 21st Century”,<br />
http://www.actuaries.org.uk/__data/assets/pdf_file/0015/31623/sm20040426_longevity.pdf
Buduća povećanja stope doţivljenja, pojaĉana svjesnost o riziku doţivljenja, promjene u<br />
zakonodavstvu i oskudice u kapacitetu trţišta i kapitalu, mogu dovesti do skupljih rata<br />
anuiteta za pojedince 19 . Kako rizik doţivljenja postaje sve znaĉajniji za osiguravaĉe, tako<br />
oni iznalaze naĉine za efektivno upravljanje njihove izloţenosti ovom riziku. Naĉini za<br />
upravljanje rizikom doţivljenja su dizajniranje proizvoda, prirodno hedţovanje,<br />
reosiguranje i drugi. Društva za osiguranje su poĉela da izlaze na trţište kapitala kako bi<br />
našla rješenja za upravljanje i transfer nekih njihovih izloţenosti riziku doţivljenja.<br />
Stroga kontrola i dovoljan broj analiza u procesu dizajniranja proizvoda je znaĉajan naĉin<br />
koji je dostupan osiguravaĉima za upravljanje njihove izloţenosti riziku doţivljenja.<br />
Osiguravaĉi treba da razviju dobru kontrolu da bi identifikovali znaĉajne pokretaĉe rizika<br />
i naĉine da umanje izloţenost ovim rizicima 20 .<br />
Rizik bolesti – se odnosi na rizik promjena u visinama odštetnih zahtjeva i njihovom<br />
vremenskom dospjeću prema fluktuacijama u bolesti ili invalidnosti vlasnika polise.<br />
Osiguravaĉi su izloţeni mnogim vrstama rizika bolesti ukljuĉujući ubrzanje isplata po<br />
osnovu smrti, invalidnosti i iznenadnoj smrti i invalidnosti. Nepovoljan rizik bolesti<br />
obuhvata:<br />
- Povećanje u opštim stopama invalidskog, medicinskog, zubnog osiguranja, kritiĉnih<br />
bolesti i ostalih pokrića;<br />
- Povećanje u stopama odštetnih zahtjeva.<br />
Rizik invaliditeta - predstavlja neizvjesnost u odštetnim zahtjevima prema stopama i<br />
nivoima invalidnosti koji su veći od oĉekivanih i mogu da se, na primjer, pojave u<br />
portfolijima invalidskog i zdravstvenog poslovanja i radniĉkih nadoknada.<br />
Na ostvarenje i oparavak od invaliditeta utiĉe ekonomska sredina, drţavne intervencije,<br />
medicinski troškovi kao i standardi korišteni za procjenu invalidnosti.<br />
19 Willets, C., Gallop, P., Leandro, A., Lu, C., Macdonald, S., Miller, A., Richards, J., Robjohns, N., Ryan,<br />
P., Waters, R., (2004.), “Longevity in the 21st Century”,<br />
http://www.actuaries.org.uk/__data/assets/pdf_file/0015/31623/sm20040426_longevity.pdf<br />
20 Fliegelman, А., Milevsky, А., Robinson, С., (April, 2002.),“Credit Implications of the Payout<br />
Annuity Market on the Life Insurance Industry”, Prepared For Wharton/Pension Research Council<br />
Symposium “Risk Transfers and Retirement Income Security”.
Ovim rizikom se upravlja preko redovnih pregleda istorijskih šablona odštetnih zahtjeva i<br />
oĉekivanih budućih trendova. TakoĊe se ovim rizikom upravlja putem prilagoĊavanja<br />
cijena, provizija i prema tome zaštitnih polisa, a moţe se upravljati putem strategija<br />
medicinske, to jest, zdravstvene selekcije i odgovarajućim pokrićem putem reosiguranja.<br />
3.2. Rizici neţivotnog osiguranja<br />
Nasumiĉni dogaĊaji osiguranog sluĉaja i neizvjesnost oko iznosa koji će se morati<br />
isplatiti kada nastupi osigurani dogaĊaj predstavljaju rizike u neţivotnom osiguranju.<br />
Nasumiĉni dogaĊaji i neizvjesnost oko iznosa koji se isplaćuje ukljuĉuju sledeće rizike u<br />
neţivotnom osiguranju: rizici odštetnih zahtjeva po osnovu osiguranja kuće, automobila,<br />
od odgovornosti, nesreće, prekida poslovanja, putovanja itd. Kljuĉne komponente svih<br />
tipova rizika osiguranja su:<br />
- volatilnost – ovo je rizik nasumiĉnih fluktuacija u frekvenciji ili jaĉini dogaĊaja<br />
rizika osiguranja. Ukoliko je rizik nezavisan i homogen, volatilnost portfolija se<br />
smanjuje sa smanjenjem veliĉine portfolija.<br />
- neizvjesnost – ovo je rizik da će se stvarni ishodi dogaĊaja razlikovati od<br />
predviĊenih modelom, bilo zato što su se promjenile okolnosti od onih koje su<br />
predviĊene modelom, bilo zato što je model ili su parametri modela pogrešno<br />
definisani. Na primjer, veći od oĉekivanih odštetnih zahtjeva po osnovu izdatih<br />
polisa od odgovornosti, nastali zbog promjena u ponašanju klijenata ili sudskih<br />
odluka koji nisu predviĊeni modelom.<br />
- ekstremni dogaĊaji – postoje dogaĊaji koji se retko dešavaju ali imaju jak uticaj. To<br />
su jedinstveni dogaĊaji, odnosno ekstremne forme volatilnosti koje se odvojeno<br />
identifikuju i mjere zbog njihovog uticaja (ĉesto dominiraju u mjerenju rizika,<br />
posebno na visokom nivou povjerenja) i zato što ĉesto zahtjevaju specifiĉno<br />
modeliranje.<br />
Na primjer, vremenske katastrofe od oluja, zemljotresa i poplava, kao i katastrofe koje<br />
napravi ĉovjek, kao na primjer auto koji izazove sudar voza.
Rezerve sigurnosti u neţivotnom osiguranju sluţe za odštetne zahtjeve koji su se desili ali<br />
još nisu isplaćeni (na primjer ostvareni rizik). Neostvareni rizici su ugovori za koje su<br />
primljene premije ali se rizik još nije ostvario.<br />
Ovi rizici se pokrivaju ne zaraĊenim premijama u okviru obaveze osiguravaĉa koje<br />
nastaju od osiguranja i investicionih ugovora. Neostvareni rizici su ugovori za koje je<br />
osiguravaĉ primio premije ali rizik još nije istekao i oni se pokrivaju nezaraĊenim<br />
premijama u okviru obaveza koje nastaju iz osiguranja i investicionih ugovora. Vrijeme<br />
potrebno da bi se identifikovali i podmirili odštetni zahtjevi su vrlo vaţni u procjeni<br />
rizika. Kratkoroĉni odštetni zahtjevi, kao što su motorne štete i štete na imovini se<br />
generalno prijavljuju nakon nekoliko dana ili nedelja i podmiruju se ubrzo nakon toga. Za<br />
rješavanje dugoroĉnih odštetnih zahtjeva kao što su tjelesne povrede ili odštetni zahtjevi<br />
po osnovu odgovornosti mogu biti potrebne i godine. U sluĉaju dugoroĉnih odštetnih<br />
zahtjeva, informacije koje se tiĉu dogaĊaja, kao što su zahtjevani medicinski tretmani, se<br />
ne mogu, zbog same njihove prirode, odmah dobiti. Analiza dugoroĉnih gubitaka je teţa,<br />
zahtjeva detaljniji rad i predmet je većih neizvjesnosti nego analiza kratkoroĉnih<br />
gubitaka.<br />
3.3. Katastrofalni rizik<br />
Pojava dogaĊaja sa katastrofalnim posljedicama ĉiji je nastanak izazvan prirodnim<br />
silama, ali i ljudskim faktorom, postao je jedan od ozbiljnijih problema ĉovjeĉanstva.<br />
Kao katastofalni rizik 21 moţemo oznaĉiti onaj rizik koji predstavlja pojedinaĉnu opasnost<br />
koja prijeti srazmjerno velikom broju ljudi – imovine, a ĉije ispoljavanje ugroţava ne<br />
samo ekonomsku snagu osiguravaĉa, nego i društva u cjelini, odnosno njegovog djela<br />
pogoĊenog ispoljavanju katastrofalnom riziku.<br />
Kojom se brzinom mjenjala frekvencija dogaĊaja sa katastrofalnim posljedicama u<br />
periodu od pribliţno tri posljednje decenije moţemo razumjeti sa sljedećeg grafika koji<br />
objavljuje Insurance Information Institute.<br />
21 Avdalović, V., Ćosić Đ., Avdalović, S., (2008), Upravljanje rizikom u osiguranju, Fakultet tehniĉkih<br />
nauka Novi Sad, str. 125.
Grafikon 1:Broj događaja koji su imali katastrofalne posljedice, 1970- 2008. 22<br />
U svojoj publikaciji iz 2009. godine poznati svjetski reosiguravaĉ Swiss Re objavljuje<br />
podatke o najvećim svjetskim katastrofama koje su zadesile ĉovjeĉanstvo u toku, i u<br />
periodu koji je prethodio 2008. godini.<br />
TakoĊe 23 , istiĉe se u ovoj publikaciji, 2008. godina moţe se oznaĉiti kao jedna od<br />
najskupljih godina u istoriji ljudske civilizacije u pogledu dogaĊaja sa katastrofalnim<br />
posljedicama.<br />
22 Swiss Re, (2009), Sigma, No 2/2009, стр.5<br />
23 Swiss Re, (2008), ’’Natural catastrophes and man-made disasters in 2008’’, стр.65
Tabela 1: Događaji sa posljedicama po zemljama<br />
Rang Datum Zemlja nastanka DogaĎaj Broj ţrtava<br />
1. 14.11.1970. Bangladeš Poplava 300.000<br />
2. 28.7.1976. Kina Zemljotres 255.000<br />
3. 26.12.2004. Indonezija,Tajland Zemljotres 220.000<br />
4. 2.5.2008. Burma Tropski ciklon 138.373<br />
5. 29.4.1991. Bangladeš Tropski ciklon 138.000<br />
6. 12.5.2008. Kina Zemljotres 87.449<br />
7. 8.10.2005.<br />
Pakistan,<br />
Indija,Avganistan Zemljotres 73.300<br />
8. 31.5.1970. Peru Zemljotres 66.000<br />
9. 21.1.1990. Iran Zemljotres 40.000<br />
10. 1.6.2003. Francuska,Italija Poţar i suša 35.000<br />
Prema ovim podacima u toku 2008. godine je u cijelom svijetu od posljedica izazvanih<br />
prirodnim katastrofama, ili u katastrofama izazvanim ljudskim faktorom nestalo ili ţivot<br />
izgubilo preko 240.550 ljudi. Od ukupno 317 katastrofalnih dogaĊaja koji su se dogodili,<br />
137 se svrstava u prirodne katastrofe, dok su preostalih 174 bili uzrokovani ljudskim<br />
faktorom. MeĊu licima koja su nestala ili izgubila ţivot, 97,6% njih je ţivjelo na teritoriji<br />
Azije. Najĉešći uzroci prirodnih katastrofa koji su doveli do ovako fatalnih posljedica bili<br />
su poplavni olujni talasi, cunami i zemljotres. Ukupno nastale štete u toku 2008. godine<br />
procjenjene su prema informacijama ove publikacije na iznos od 269 milijardi ameriĉkih<br />
dolara 24 , što spada u najveći procjenjeni iznos od 2005. godine, kada je niz cunamija na<br />
prostorima SAD izazvao štete u iznosu od oko 262 mlilijarde USD. Glavni grad Japana,<br />
Tokio, gotovo će sigurno pogoditi katastrofalni potres u sljedećih pedeset godina,<br />
zakljuĉak je jednog velikog istraţivanja japanske vlade. Šanse za to su, kako je istaknuto<br />
- 90%. Tokio je poslednji put bio pogoĊen teškim zemljotresom 1923. godine kada je<br />
poginulo najmanje 140 hiljada ljudi.<br />
24 Svi iznosi šteta su korigovani stopom inflacije.
Seizmolozi procjenjuju da u sljedećih deset godina rizik od katastrofalnog zemljotresa u<br />
Tokiu iznosi 30%, nakon 30 godina 70%, a nakon 50 godina 90%.<br />
Postojanje i uticaj katastrofalnih rizika u našoj zemlji ne spada u red ekstremnih rizika u<br />
svijetu, ali je sigurno da i BiH predstavlja podruĉje koje je izloţeno pojedinim rizicima<br />
koji izazivaju štete ogromnih posljedica. MeĊu najĉešće katastrofalne rizike u našoj<br />
zemlji ubrajaju se: rizik zemljotresa, rizik izlivanja visokih voda i rizik olujnih vjetrova.<br />
Rizik zemljotresa je izazvao više dodaĊaja koji su imali katastrofalne posljedice, meĊu<br />
kojima se posebno izdvaja zemljotres u Banja Luci. Opasnosti koje nosi savremeno doba<br />
kao i nastanak dogaĊaja sa katastrofalnim posljedicama stvorili su potrebu za<br />
pronalaţenjem društvenog mehanizma odbrane, potrebu i svijest za kreiranjem jednog<br />
zajedniĉkog instituta osiguranja i zaštite svih pojedinaca. Tako je nastalo osiguranje kao<br />
proizvod jednog dugog razvojnog procesa koji je predvoĊen idejom postojanja potrebe za<br />
ekonomskom zaštitom od rizika.<br />
3.4. Čisti i špekulativni rizici<br />
Čisti rizik je kategorija rizika po kom je gubitak jedini mogući ishod i ne postoji<br />
mogućnost dobitka. Ĉisti rizik se vezuje za dogaĊaje koji su izvan kontrole onoga ko<br />
preuzima rizik, pa prema tome, osoba ne moţe svjesno preuzeti ĉisti rizik. Ništa dobro se<br />
ne moţe desiti ukoliko se ostvari izloţenost ĉistom riziku. Izloţenost poţaru je primjer<br />
ĉistog rizika. Poţar se ili neće desiti, ili ukoliko se desi, kuća, firma, fabrika (imovina) će<br />
izgorjeti i nastaće šteta. Njegova suština je u tome da se od izloţenosti ĉistom riziku ne<br />
moţe ostvariti nikakva korist. Ĉisti rizici se najĉešće i osiguravaju. Ĉisti rizici koji<br />
nastaju za pojedince i poslovne firme mogu se klasifikovati na sljedeći naĉin 25 :<br />
- liĉni rizici,<br />
- imovinski rizici,<br />
- rizici odgovornosti,<br />
- rizici zbog grešaka drugih.<br />
25 Marović, B., Avdalović, V., (2005.),“Osiguranje i upravljanje rizikom”,Birografika,Subotica 2005,str.68
Lični rizici su mogućnost gubitaka prihoda ili imovine koji nastaju kao rezultat gubitaka<br />
sposobnosti da se prihod zaradi.<br />
Pojedinci su izloţeni ovim rizicima usljed prijevremene smrti, usljed starosti, bolesti ili<br />
nesposobnosti i nezaposlenosti 26 : U ovim situacijama mnogi pojedinci i njihove familije<br />
su izloţene finansijskim gubicima. Iz ovog razloga oni se odluĉuju da kupe osiguranje<br />
radi zaštite od prethodno navdenih rizika.<br />
Imovinski rizici mogu imati direktne ili indirektne gubitke. Na primjer, kada se radi o<br />
imovini kompanije, ona ne samo što se suoĉava sa gubitkom vrijednosti imovine, već se<br />
suoĉava i sa gubitkom prihoda jer ne moţe da normalno nastavi svoje poslovanje.<br />
Dakle, imovinski rizici obuhvataju gubitak imovine i gubitak prihoda koji su posljedica<br />
ne korišćenja imovine, što se moţe protumaĉiti i kao ekstra gubitak.<br />
Rizik odgovornosti nastaje kada je osiguravajuće društvo odgovorno za pokriće gubitaka<br />
treće osobe. Ovi rizici su ĉesto obavezni po zakonu. Kategorija rizika povlaĉi za sobom<br />
odreĊen stepen gubitka ili dobitka.<br />
Špekulativni rizik se odnosi na one izloţenosti riziku koje mogu rezultirati ili sa<br />
dobitkom ili gubitkom. Igre na sreću su primjeri špekulativnog rizika, jer se ovde<br />
namjerno ulazi u rizik, zbog mogućnosti dobitka. Svi špekulativni rizici su nastali kao<br />
namjeran izbor i nisu samo rezultat nekontrolisanih okolnosti. Sve investicije, po<br />
definiciji, ukljuĉuju špekulativni rizik, kako investitor nemoţe sa sigurnošću da zna da li<br />
će ona imati uspješan ishod ili ne. MeĊutim, neke investicije su špekulativnije od drugih.<br />
Na primjer, investiranje u drţavne obveznice ima mnogo manji špekulativni karakter od<br />
investiranja u akcije, jer drţavne obveznice nose manje rizika od akcija.<br />
Većina špekulativnih izloţenosti gubicima nisu predmet osiguranja. Neki menadţeri<br />
rizika i njihovi kritiĉari su postavili pitanje da li je odgovarajuće praviti razliku izmeĊu<br />
ĉistih i špekulativnih rizika. Oni smatraju da je funkcija menadţera rizika da zaštiti<br />
organizaciju od gubitka bez obzira da li je izvor gubitka poţar (ĉisti rizik) ili neoĉekivana<br />
devalvacija strane valute (špekulativni rizik). Rizik – sloţenica procjenjena frekvencijom,<br />
jaĉinom i javnom perpcepcijom o šteti, nema vještaĉka akademska ograniĉenja 27<br />
26 Avdalović, V., (2007), ”Osiguranje”, Beogradska bankarska akademija, str 79.<br />
27 Kloman, F., (1995), ”Risk and Response Beyond 2000”, Risk Management, стр. 68.
4. UPRAVLJANJE RIZICIMA OSIGURANJA<br />
Upravljanje rizicima je nauĉni pristup problemu bavljenja rizicima sa kojima se<br />
susreću pojedinci i preduzeća, te znaĉajan faktor ukupnog razvoja.<br />
Upravljanje rizicima nešto je uţe podruĉje nego što to sam izraz govori, jer se<br />
pojedinci i preduzeća susreću sa dosta širokim rasponom rizika od kojih su neki<br />
van dosega funkcije upravljanja. Upravljanje rizicima usmjereno je na dio ukupnih<br />
rizika i to one koji se klasifikuju kao ĉisti rizici.<br />
Pojam "upravljanje rizicima" je širi od pojma upravljanje osiguranjem jer se bavi<br />
i rizicima od kojih se moţemo i od kojih se ne moţemo osigurati izborom<br />
odgovarajuĉih tehnika za upravljanje rizicima.<br />
Upravljanje osiguranjem podrazumjeva upotrebu tehnika osim osiguranja,<br />
na primjer unajmijivanje kao alternativu osiguranju, ali u najveĉem dijelu<br />
ograniĉeno je podruĉje onih rizika od kojih se moţemo osigurati.<br />
MeĊutim, upravljanje rizicima je nešto uţe od ukupnog manadţmenta jer ne sadrţi u<br />
sebi upravljanje poslovnim rizicima, osim u rijetkim sluĉajevima. Neposrednim<br />
upravljanjem bave se struĉne osobe. risk menageri, koji moraju dobro poznavati<br />
rizike kojima je privredni subjekt izloţen. Mnoga preduzeća imaju<br />
visokoobrazovane pojedince koji se specijalizuju u postupanju sa ĉistim rizicima.<br />
Takve osobe moraju imati vlastiti interes za uspješno upravljanje rizikom kako bi<br />
izabrali metodu pokrića rizika koja će najbolje odgovarati prirodi poslovanja. Zahtjeva<br />
se povezanost risk menagera sa svi odjelima privrednog subjekta, naroĉito sa odjelima<br />
kao što su finansijsko raĉunovodstvo, marketing, odjel proizvodnje i kadrova i<br />
drugim odjelima koji moraju djelovati u pravcu kontrole i smanjivanja rizika.
4.1.Rizik u osiguranju<br />
Predmet osiguranja se moţe lakše razumjeti ukoliko se primjene taĉna znaĉenja rijeĉi<br />
korištenih u osiguranju. Termini kao što su gubitak, peril (opasnost), hazard i rizik se<br />
ĉesto koriste u svakodnevnoj konverzaciji, meĊutim, ove rijeĉi primaju odreĊena<br />
znaĉenja kada se koriste radi opisivanja osiguranja.<br />
Rijeĉ gubitak u svakodnevnoj upotrebi, oznaĉava ostati bez neĉega što se prethodno<br />
posjedovalo. Govorimo o ”gubitku memorije“, “gubitku vremena“. Kada se ova rijeĉ<br />
koristi u osiguranju, ona poprima više ograniĉeno znaĉenje. Tipiĉan osigurljiv gubitak je<br />
neţeljeno, neplanirano smanjenje ekonomske vrijednosti. Osigurljivi gubici se mogu<br />
kategorizovati kao direktni i indirektni gubici<br />
Direktni gubici su trenutni, ili prvi rezultat osigurane opasnosti.<br />
Indirektni gubici, ili gubici upotrebe, su sekundarni rezultat osigurane opasnosti.<br />
Na primjer, ukoliko poţar uništi dom, gubitak doma je direktni gubitak. Troškovi<br />
ţivljenja u hotelu dok se kuća obnavlja, je primjer indirektnog gubitka. Ukoliko tornado<br />
uništi restoran, šteta nastala na imovini je direktni gubitak, a gubitak prihoda u periodu<br />
obnavljanja poslovanja, je indirektni gubitak. Dakle, mora postojati prvo direktni gubitak<br />
prije nastanka indirektnog gubitka. Polise osiguranja imovine su specifiĉne kada se<br />
obezbjeĊuje pokriće za direktne ili indirektne gubitke, ili oba zajedno..<br />
Peril se definiše kao uzrok gubitka. Primjeri perila su poţari, zemljotresi, poplave,<br />
kriminalne radnje, napadi srca i drugi. Polise osiguranja obezbjeĊuju finansijsku zaštitu<br />
od gubitaka izazvanih od strane perila. Polise osiguranja koje taĉno identifikuju listu<br />
pokrivenih perila, osiguravaĉi nazivaju specifikovan-peril ugovor. Alternativni format je<br />
pokriće svih gubitaka osim onih koji su specifiĉno iskljuĉeni iz ugovora. Ovu vrstu<br />
polisa, osiguravaĉi nazivaju ugovor sa otvorenim perilom.<br />
Hazardi su uslovi koji uvećavaju frekvenciju ili jaĉinu gubitaka. Primjer hazarda moţe<br />
biti 50 kanti od po 5 litara benzina uskladištenih u podrumu kuće. Uskladišten benzin<br />
sam po sebi ne predstavlja opasnost. MeĊutim, ukoliko se desi poţar, benzin će ga sasvim<br />
sigurno pojaĉati i napraviti veću štetu nego što bi ona bila da ne postoji benzin. Slaba<br />
rasvjeta u dijelovima grada u kojima postoji veća kriminalna aktivnost je hazard, jer<br />
moţe uticati na uvećani nivo kriminalnih aktivnosti, kojih ne bi bilo da postoji dobro<br />
osvjetljenje.
Slabo osvjetljenje samo po sebi neće uzrokovati gubitak, ali ĉinjenica da djeluje kao<br />
podsticaj lopovima na uvećanje kriminalne aktivnosti, ga ĉini hazardom. Ponekad, hazard<br />
povećava i frekvenciju i jaĉinu gubitka, kao što je sluĉaj kada se automobil vozi prebrzo<br />
za postojeće uslove.<br />
Postoje tri vrste hazarda. To su fizički, moralni i psihološki<br />
Fizički hazard je fiziĉki uslov koji je posljedica materijalnih obiljeţja nekog objekta, pri<br />
ĉemu ta obiljeţja povećavaju vjerovatnoću da se neka šteta dogodi. Primjer fiziĉkog<br />
hazarda je klizavi put koji povećava vjerovatnoću da doĊe do automobilske nesreće koja<br />
je posljedica sudara koji u ovom sluĉaju predstavlja opasnost. Ukoliko pojedinac izazove<br />
ili na bilo koji naĉin utiĉe na povećanje štete kako bi pokupio što veću odštetu od<br />
osiguravaĉa, onda je to prevara u osiguranju i gubitak je rezultat moralnog hazarda.<br />
Moralni hazard je neiskrenost ili loš karakter pojedinca što povećava uĉestalost ili jaĉinu<br />
štete. Ukoliko neko zapali zgradu, kako bi pokupio osiguranje, iako je vatra uzrok<br />
gubitka, moralni hazard je zaduţen za uvećanu frekvenciju gubitka. Ukoliko lopov<br />
ukrade na primjer 5.000 eura, a vlasnik prijavi osiguranju da je ukradeno 20.000 eura,<br />
onda je 15.000 eura uĉinjene prevare rezultat moralnog hazarda. Prisutan je u svim<br />
osiguranjima i teško ga je provjeravati. Osiguravaĉi pokušavaju da nadziru moralni<br />
hazard raznim mjerama kao što su:<br />
- provjera podnosioca prijave za osiguranje,<br />
- uspostavljanje razliĉitih mehanizama u tehnici osiguranja (poĉek, izuzeće, doplatci).<br />
Psihološki hazard se odnosi na nehajno i indiferentno ponašanje prema gubitku zbog<br />
postojanja osiguranja. Stav “zašto bi mene bilo briga, ja sam osiguran“ je primjer ove<br />
vrste hazarda. Ukoliko osoba namjerno ostane duţe u bolnici nego što je potrebno kako<br />
bi pokupio veću korist od zdravstvenog osiguranja, onda je ova vrsta hazarda odgovorna<br />
za povećanu veliĉinu gubitka. Osiguravaĉi mogu eliminisati moralni hazard i<br />
minimizirati svjesni hazard paţljivim odabirom osiguranika i ukljuĉivanjem u ugovor<br />
posebnih odredbi, kako bi se zaštitili od hazarda.
Rijeĉ rizik se ĉesto povezuje sa osiguranjem. Postoji mnogo definicija rizika.<br />
Rizik se moţe definisati kao varijacija u mogućim ishodima dogaĊaja, zasnovana na<br />
šansi. Odnosno, što je veći broj razliĉitih ishoda dogaĊaja, veći je i rizik. Drugo<br />
objašnjenje ovog koncepta je: što je veća varijacija oko prosijeĉnog oĉekivanog gubitka,<br />
veći je i rizik. U osiguranju, rijeĉ rizik se povezuje sa izloţenošću gubicima.<br />
Stepen rizika je mjera taĉnosti predviĊanja mogućeg ishoda zasnovanog na šansi. Dakle,<br />
što je veća preciznost predviĊanja mogućeg ishoda dogaĊaja, manji je stepen rizika i<br />
obrnuto, što je teţe predvideti ishod dogaĊaja, veći je stepen rizika. Na primjeru iz<br />
osiguranja ovo moţemo predstaviti ukoliko posmatramo 5000 stambenih kuća koje treba<br />
da se osiguraju od poţara. Postoji ukupno 5001 mogući ishod dogaĊaja, od kojih je jedan,<br />
mogućnost da se poţar i ne dogodi. MeĊutim, ukoliko raspolaţemo sa nekim<br />
informacijama o ovim kućama, kao na primjer, da su sve kuće mlaĊe od pet godina, da su<br />
u dobrom stanju i da u krugu od 5 km od svake kuće se nalazi vatrogasna stanica,<br />
moţemo suziti dijapazon predviĊanja.<br />
Odnosno, rizik je u ovom sluĉaju smanjen sa ovim informacijama. Ukoliko znamo, na<br />
osnovu statistika iz prošlosti, da je oko 1 % prosjeĉne grupe domova sa sliĉnim<br />
karakteristikama izgorjelo, moţemo napraviti još taĉnija predviĊanja. Dodatne<br />
informacije još više smanjuju nivo rizika. Obzirom da osiguravajuća društva raspolaţu sa<br />
taĉnim statistikama o ostvarenim gubicima u prošlosti, ona mogu taĉnije predvidjeti broj<br />
gubitaka i ukupan iznos koliĉine novĉanih sredstava potrebnih za pokriće gubitaka koji će<br />
se desiti u budućnosti. Iz ovoga se moţe zakljuĉiti da operacije u sistemu osiguranja<br />
uvećavaju taĉnost u predviĊanju gubitaka, odnosno, osiguranje smanjuje rizik.<br />
Definicija rizika kao neizvjesnost u vezi ostvarivanja mogućeg gubitka je korisna zato što<br />
pomaţe u objašnjenju zašto ljudi kupuju osiguranje.<br />
Ukoliko neka osoba na primjer ne osigura svoju kuću od poţara, ona će biti nesigurna u<br />
vezi sa tim da li će morati da plati za gubitak od poţara u svom domu. Ona je nesigurna<br />
jer ne zna unaprijed da li će njena kuća izgorjeti ukoliko se desi poţar i koliki će biti<br />
gubitak.
Jednom kada kupi osiguranje od poţara, ona postaje sigurna da neće morati da plati<br />
ukoliko poţar zahvati njen dom. Osiguravajuće društvo će umjesto nje platiti za ove<br />
gubitke.<br />
U ovom sluĉaju je vlasnik kuće prenio svoju nesigurnost, ili rizik, na osiguravajuće<br />
društvo. Iako osiguranik više ne osjeća nesigurnost nakon transfera rizika na<br />
osiguravajuće društvo, tako ni osiguravajuće društvo ne osjeća neizvjesnost u vezi toga<br />
koliki će gubitak osjetiti, ili zahtjev za odštetu. Zbog toga što osiguravajuće društvo<br />
kombinuje izloţenosti riziku od poţara više vlasnika kuća, ono moţe predvidjeti ukupan<br />
iznos potrebne koliĉine novĉanih sredstava ukoliko se ostvari gubitak. Sa ĉinjenicom da<br />
moţe sa velikom taĉnošću predvidjeti gubitak, osiguravajuće društvo smanjuje<br />
neizvjesnost oko broja i veliĉine gubitka koji će se desiti. Osiguravajuće društvo je na<br />
ovaj naĉin redukovalo rizik. Dakle, pojedinci kupuju osiguranje jer smatraju da na taj<br />
naĉin stiĉu ekonomsku prednost, odnosno, ostvaruju ekonomsku korist. Osiguravaĉ će se<br />
sloţiti da proda zaštitu od rizika ukoliko se rizik moţe udruţiti i unapred predvidjeti.<br />
Drţeći se ovih principa, postavlja se pitanje šta je to što ĉini rizik osigurljivim? Koju<br />
vrstu rizika je osiguravaĉ spreman da osigura?<br />
Potencijalni gubitak mora biti znaĉajan i dovoljno veliki kako bi pojedinac bio spreman<br />
da zamjeni nepoznati ekonomski ishod poznatim premijama osiguranja. Gubitak i<br />
njegova ekonomska vrijednost moraju biti dobro definisani i van kontrole vlasnika polise.<br />
Vlasniku polise nije dopušteno da izazove ili podrţi gubitak kojim bi se okoristio ili<br />
doveo do isplate štete iz osiguranja. Nakon što se desi osigurani sluĉaj, vlasnik polise ne<br />
smije da bude u mogućnosti da laţno predstavi veliĉinu gubitka kako bi ostvario veći<br />
iznos iz isplate polise. Gubici pokriveni jednom vrstom osiguranja moraju biti<br />
meĊusobno nezavisni. Ukoliko jednog vlasnika polise zadesi gubitak, to ne bi trebalo da<br />
ima znaĉajnog uticaja na ponašanje drugih vlasnika polisa. Na primjer, osiguravaĉ neće<br />
osigurati sve prodavnice od rizika od poţara, ako su one prostorno povezane (ulici ili<br />
trţnom centru), jer postoji mogućnost da bi poţar koji bi nastao u jednoj prodavnici,<br />
mogao vrlo lako da zahvati i ostale prodavnice, što bi rezultiralo mnogo većim odštetnim<br />
zahtjevima prema osiguravaĉu i on ne bi bio u mogućnosti da ispuni sve svoje obaveze.
Moţe se reći da je rizik podoban za osiguranje, ako je:<br />
- moguć kao dogaĊaj;<br />
- nezavisan od volje osiguranika ili trećeg zainteresovanog lica;<br />
- dovodi do štetnih posljedica;<br />
- neizvjestan, kako u pogledu nastupanja samog dogaĊaja tako i vremena nastupanja<br />
dogaĊaja;<br />
- dopušten zakonom, ugovorom i ako je moralan.<br />
Ispunjenost prethodno navedenih uslova oznaĉava da je rizik osigurljiv.<br />
MeĊutim, ĉinjenica da potencijalni gubitak ne zadovoljava u potpunosti prethodno<br />
navedene kriterijume, ne znaĉi automatski da on ne moţe biti osiguran, već to znaĉi da bi<br />
morao biti tretiran sa posebnom paţnjom, na primjer, morao bi biti zajedniĉki osiguran sa<br />
drugim osiguravaĉem.<br />
Konaĉno, rizik u osiguranju se moţe predstaviti kao opasnost koja prijeti imovini ili licu i<br />
ĉije realizovanje stvara odreĊene posljedice.<br />
Kao pravni pojam, rizik osiguranja predstavlja mogućnost nastupanja neizvjesnog<br />
dogaĊaja koji je moguć, ekonomski štetan, koji ne zavisi od iskljuĉive volje<br />
zainteresovanih lica i ĉije je osiguranje dopušteno zakonom, javnim poretkom i moralom.
4.2. Osiguravajuće kompanije i upravljanje rizikom<br />
Pod rizicima se podrazumjeva vjerovatnoća nastanka negativnih efekata na poslovni i<br />
finansijski rezultat društva i poloţaj društva. Procedure, instrukcije, postupci i radnje<br />
kojima društvo upravlja rizikom u okviru sistema internih kontrola obuhvataju<br />
kvalitativni i kvantitativni naĉin upravljanja tim rizikom. Društvo za osiguranje je duţno<br />
da identifikuje, procjenjuje i mjeri rizike kojima je izloţeno u svom poslovanju i da<br />
upravlja tim rizicima na naĉin kojim će se obezbjediti trajno odrţavanje stepena<br />
izloţenosti rizicima na nivou koji neće ugroziti imovinu i poslovanje društva, odnosno<br />
koji će obezbjediti zaštitu interesa osiguranika, korisnika osiguranja, trećih oštećenih lica<br />
i drugih povjerilaca društva – u skladu sa zakonom i drugim propisima, kao i svojim<br />
aktima. Društvo je duţno da svojim aktima propiše, organizuje i primjeni upravljanje<br />
rizicima koje će omogućiti sveobuhvatno i preventivno identifikovanje rizika, kao i<br />
njihovo mjerenje i procjenu. Upravljanje rizicima društva mora biti u skladu s propisima,<br />
pravilima struke, dobrim poslovnim obiĉajima i poslovnom etikom. Društvo je u svom<br />
poslovanju izloţeno sljedećim osnovnim vrstama rizika: riziku osiguranja, trţišnom<br />
riziku, operativnom riziku, riziku roĉne i strukturne neusklaĊenosti imovine sa<br />
obavezama, riziku deponovanja i ulaganja sredstava društva, pravnom riziku,<br />
reputacionom riziku, kao i drugim rizicima koji zavise od prirode, obima i sloţenosti<br />
poslovanja društva.<br />
Rizik osiguranja je osnovni rizik i predstavlja rizik koji se preuzima u osiguranju. Moţe<br />
se definisati kao nemogućnost društva za osiguranje da apsorbuje preuzete rizike po<br />
osnovu zakljuĉenih ugovora o osiguranju. Samo prisustvo rizika se ne moţe neutralisati,<br />
ali pojedinci i društvo mogu preduzeti aktivnosti kojima će djelimiĉno kontrolisati iznos i<br />
vrijeme ostvarenja rizika i nastanka štete po tom osnovu. Te aktivnosti se nazivaju<br />
upravljanje rizicima i ukoliko su uspješno implementirane, mogu smanjiti troškove<br />
ostvarenih gubitaka. Kompanije koje su usredsreĊene na eliminisanje svih postojećih<br />
rizika nemaju izgleda za profitabilno poslovanje i nisu u mogućnosti da kreiraju<br />
proizvode kojima će izaći u susret krajnjim korisnicima. Kompanije moraju voditi<br />
politiku rizika, na naĉin koji im omogućuje kompetitivnost, rast i razvoj.
Funkcije upravljanja rizicima se mogu svrstati hronološki u tri kategorije:<br />
- Prije nego što se rizik pretpostavi;<br />
- Prepoznavanje rizika;<br />
- Nakon prepoznavanja rizika;<br />
Vaţno je prepoznati da se efektivno upravljanje rizicima suoĉava sa sve tri kategorije.<br />
Prije nego što se rizik pretpostavi –Specifiĉni primjeri ovakvog upravljanja rizicima<br />
ukljuĉuju kreiranje proizvoda i njihovo vrednovanje, postavljanje osnovnih pravila i<br />
ograniĉenja, postavljanje investicione strategije i analizu troškova i koristi. Odluĉujuća<br />
funkcija upravljanja rizikom odreĊuje koliĉinu rizika koja se moţe preuzeti i kolika je<br />
dozvoljena cijena za preuzimanje rizika. Ovo ukljuĉuje koordinaciju i kooperaciju<br />
izmeĊu razliĉitih dijelova kompanije, kao što su marketing, aktuarstvo, investicije i<br />
finansije. Funkcije kao što su strateško planiranje i upravljanje kapitalom takoĊe igraju<br />
znaĉajnu ulogu u odluĉivanju o sveopštim rizicima u organizaciji.<br />
Prepoznavanje rizika - Sljedeća faza u upravljanju rizicima je razumjevanje<br />
pretpostavljenog rizika i voĊenje raĉuna da je kompanija pravilno obeštećena za<br />
pretpostavljanje tog rizika. Ovakva funkcija upravljanja rizicima je široko rasporeĊena<br />
preko cijele osiguravajuće kompanije, sa razliĉitim dijelovima fokusiranim na razliĉite<br />
aspekte. Primjeri ukljuĉuju: upravljanje dugoroĉnim odštetnim zahtjevima, napori<br />
zadrţavanja osiguranika i menadţment troškova. Specifiĉne funkcije ukljuĉuju:<br />
usaglašavanje sredstava i obaveza, upravljaĉke strategije, reosiguranje kao i aranţmani<br />
zaustavljanja gubitaka (stop-loss arrangemets). Ova funkcija se uobiĉajeno zove osnovna<br />
(underwriting), i jedna je od najznaĉajnijih funkcija upravljanja rizicima u osiguravajućoj<br />
kompaniji. Povezani aspekt upravljanja rizicima je kontrola. Kontrolna funkcija ukljuĉuje<br />
internu reviziju i postavljanje ograniĉenja.
Nakon prepoznavanja rizika - U ovoj fazi je osnovno, na primjer, procjena veliĉine rizika<br />
smrtnosti (ili oboljenja) odreĊenog kandidata i voĊenje raĉuna da je naplaćena premija<br />
dovoljna da pokrije rizik, ili procjenjivanje vrijednosti kreditnog rizika odreĊenih<br />
sredstava (npr., komercijalna hipoteka, privatni plasmani), kao i obezbeĊenje da je povrat<br />
na uloţena sredstva dovoljan da pokrije rizik. Nakon što se kompanija sloţila da<br />
pretpostavi rizik za odreĊenu cijenu, ili je izloţenost riziku kao dio normalnog toka<br />
poslovanja, fokus menadţmenta rizika se svodi na minimiziranje stvarnih troškova radi<br />
maksimiziranja profita. Osiguravajuće kompanije bi trebale da zadrţe profit u<br />
prihvatljivim granicama bez redukovanja sveopšteg profita.<br />
Praćenje steĉenih iskustava je veoma vaţno kako bi se obezbjedilo da su pretpostavke<br />
uĉinjene prije odreĊivanja rizika još uvijek validne.<br />
Na primjer, osiguravajuće kompanije redovno sprovode studiju smrtnosti kako bi<br />
obezbjedile da je pretpostavljeni rizik i cijena novog posla odgovarajuća.<br />
Sliĉno, posao se nadgleda kako bi se obezbjedilo da su troškovi i koristi u saglasnosti sa<br />
dizajniranim proizvodom. Ovo omogućava to da proizvod izlazi u susret potrebama i<br />
potrošaĉa i akcionara kao i da je podrška donosiocima odluka koliko je to moguće<br />
efektivna.
4.3. Postupak upravljanja rizikom<br />
Uspješnost poslovanja je osnovni cilj svakog privrednog subjekta, pa odluku o tome<br />
kako se zaštititi, odnosno koje rizike osigurati a koje zadrţati u vlastitom<br />
pokriću, odnosno koje mjere kontrole šteta poduzeti moţe donijeti osoba koja djeluje<br />
neposredno u preduzeću ili ona koja ima potpuno saznanje o tehnološkom procesu i<br />
ostalim relevantnim elementima za ocjenu rizika.<br />
Osnovni cilj upravljanja rizikom je oĉuvanje uĉinkovitosti djelovanja<br />
organizacije, tj. da budemo sigurni da nije sprijeĉena u postizanju drugih<br />
ciljeva zbog ĉistih rizika ili gubitaka koji proizilaze iz tih rizika.<br />
Osnovne funkcije upravljanja rizikom su:<br />
- Ukazati na potencijalne štete i najpovoljniji metod ekonomske zaštite analizom<br />
troškova programa zaštitnih mjera (mjera kontrole šteta), troškova za premije<br />
osiguranja, te troškova drugih metoda upravljanja rizicima;<br />
- Stvoriti sigurnost dioniĉarima i upravi, kao i otkloniti strah od potencijalnih šteta;<br />
- Primjeniti propise o zaštiti objekata i proizvodnih procesa, instaliranje<br />
sigurnosne opreme za zaštitu na radu, obavezno zdravstveno osiguranje za<br />
sluĉaj ozljede na radu i sliĉno.<br />
Upravljanje rizicima je logiĉki proces koji koriste firme i pojedinci kako bi se nosili sa<br />
njihovom izloţenošću rizicima. S obzirom na prirodu posla osiguranja, upravljanje<br />
rizicima je nerazdvojiv dio svih aktivnosti kompanije. Upravljanje rizicima je dinamiĉki<br />
proces i moţe se definisati kao identifikacija, analiza i ekonomska kontrola onih rizika<br />
koji prijete sredstvima ili onim kapacitetima koji donose zaradu. To je strategija<br />
planiranja izvora sredstava prije nastanka šteta, koje će sluţiti za njihovo pokriće kada<br />
nastanu. To je kontinuiran proces upravljanja mogućnošću nastanka štete. Da bi postavili<br />
dobar osnov za upravljanje rizicima, kompanije i pojedinci treba da postave tri pitanja.<br />
Šta moţe poći naopako?<br />
Šta se moţe preduzeti u vezi sa tim?<br />
Kako se rizik moţe pratiti?
Iz prethodnog se moţe zakljuĉiti da je upravljanje rizicima proces koji se sastoji od<br />
nekoliko koraka.<br />
Postupak upravljanja rizikom prolazi kroz nekoliko faza, a to su:<br />
- identifikacija rizika;<br />
- ocjena rizika;<br />
- izbor metode upravljanja rizicima<br />
- izbor odgovarajuće metode pokrića rizika.<br />
4.3.1. Identifikacija i mjerenje potencijalnih gubitaka<br />
Prije nego što se moţe išta uĉiniti sa rizicima sa kojima se susreće preduzeće, mora<br />
ih se biti svjesno, odnosno moraju se otkriti rizici kojima je preduzeće izloţeno.<br />
Identifikacija rizika je osnovni element procesa upravljanja rizikom. Ako ţelimo da<br />
pravilno i uĉinkovito odredimo metodu pokrića rizika, onda moramo taĉno<br />
identifikovati izvor štete i utvrditi njenu objektivnu veliĉinu. Neki su rizici<br />
relativno oĉiti dok postoje mnogi drugi koji se teţe uoĉavaju i ĉesto se previĊaju.<br />
Da bi se smanjilo to previĊanje rizika, u upravljanju rizikom se koriste odreĊeni<br />
pristupi problemu identifikacije rizika. Najĉešće korišteni alati su: propisi za provjeru<br />
politike osiguranja, upitnici za analizu rizika,šeme dijagrama toka, analiza<br />
finansijskih izvještaja i drugo.Proces identifikacije poĉinje sa prepoznavanjem ĉetiri<br />
kategorije gubitka i to:<br />
- direktan gubitak svojine,<br />
- gubitci po osnovu prihoda i ekstra troškovi koji nastanu kao posljedica gubitka<br />
imovine,<br />
- gubitci koji potiĉu od sudskih tuţbi,<br />
- gubitci izazvani smrću, invaliditetom, ili neplaniranim penzionisanjem kljuĉnog<br />
osoblja.
Procjena ukupnog gubitka koji moţe nastati je vaţan korak u procesu upravljanja<br />
rizicima.<br />
Razlikujemo dvije kategorije maksimalnog gubitka:<br />
-maksimalno mogući gubitak, i<br />
- maksimalno najvjerovatniji gubitak.<br />
Maksimalno mogući gubitak je gubitak koji moţe nastati u najgorem scenariju, dakle<br />
ne postoji veći gubitak od tog. To je na primjer potpuno uništenje imovine. MeĊutim,<br />
ovaj gubitak i nije najvjerovatniji, tj., vjerovatnoća je da će imovina u sluĉaju ostvarenja<br />
štetnog dogaĊaja biti uništena maksimalno u iznosu od 30%. Dakle u datim normalnim<br />
okolnostima, najvjerovatnije maksimalan iznos štete koji moţe nastati predstavlja<br />
maksimalan najvjerovatniji gubitak.<br />
Jednom kada se procjeni maksimalno mogući i maksimalno vjerovatni gubitak, menadţer<br />
rizika moţe razviti plan da njime upravlja.<br />
Dalji razvoj programa upravljanja rizicima ukljuĉuje odabir najboljih kombinacija<br />
tehnika upravljanja rizicima za dati stepen izloţenosti.<br />
Jednom kada se rješenje pronaĊe, prelazi se na njegovu implementaciju.<br />
Svaka odluka koja se donese se mora paţljivo ispitati, jer pretpostavke o gubicima koje<br />
su bile ispravne nekoliko godina prije toga, ne moraju i danas biti validne. TakoĊe, sve<br />
odluke se moraju revidirati u svjetlu oĉekivanih ishoda u periodu kada su one donešene.
4.3.2. Ocjena rizika<br />
Jednom kada su identifikovani rizici, oni se moraju ocjeniti. Ocjena rizika je faza u<br />
procesu upravljanja rizikom u kojoj se utvrĊuje intenzitet i uĉestalost pojedinog rizika<br />
na bazi podataka o kretanjima šteta u prošlosti. Procjena rizika zahtjeva<br />
odreĊivanje nekih prioriteta. Moţe se utvrditi da mnogi rizici, i ako se ostvare, neće<br />
predstavljati veliki problem za pojedinca ili poduzeće. jer bi šteta i ako nastane bila<br />
malena pa je stoga nije potrebno kontrolirati, dok za neke štete koje su velike i<br />
uĉestale to predstavlja problem i treba im dati prioritet. Malene štete koje se ĉesto<br />
ponavljaju potrebno je tretirati na drugaĉiji naĉin od velikih šteta koje se rijetko<br />
dogaĊaju. Jedan set kriterija koji se moţe koristiti pri uspostavljanju ranga prioriteta<br />
je da se svi rizici podjele u tri vrste i to 28 :<br />
- Kritiĉni rizici, to su sva izlaganja u kojima potencijlni gubici takvih razmjera da<br />
bi rezultirali bankrotom subjekta;<br />
- Vaţni rizici, ukljuĉuju ona izlaganja u kojima potencijalni gubici ne bi doveli do<br />
bankrota, ali bi zahtjevali od pojedinaca ili poduzeća procjenu kako bi<br />
nastavila poslovanje, i<br />
- Nevaţni rizici, su izlaganja u kojima bi potencijalni gubici bili podmireni<br />
postojećim sredstvima ili tekućim prihodom.<br />
Za ocjenu rizika bitni elementi su: uĉestalost štete, intenzitet štete i vrijednost<br />
predmeta osiguranja 29 . Uĉestalost (frekvencija) štete je broj ponavljanja<br />
ostvarivanja rizika u odreĊenom razdoblju. Ona pokazuje da li se šteta javlja<br />
ĉesto ili tek povremeno. Intenzitet (veliĉina) štete je postotak ošteĉenja<br />
osiguranog predmeta. Štete se mogu kretati u rasponu do maksimalne<br />
vrijednosti imovine, pa na osnovu toga štete mogu biti potpune ili<br />
djelimiĉne.Vrijednost predmeta osiguranja je temelj za odreĊivanje visine štete.<br />
28 Emmet, V.,Therese,V.,”Osnove osiguranja – upravljanje rizicima”, MATE, Zagreb, 2000. godine, str.32.<br />
29 Andijagević,S.,Petranović,V.,”Ekonomika osiguranja”, Alfa Zagreb, 1999. godine, gl1320.
4.3.3. Metode upravljanja rizicima<br />
Nakon što se identifikuju i procjene rizici, naredni korak jeste razmatranje pristupa koji bi<br />
se mogao koristiti u upravljanju rizicima, te izbor tehnika za korištenja svake od njh.<br />
Upravljanje rizikom poznaje dva osnovna pristupa sa kojima se susreću pojedinci ili<br />
organizacije, a to su:<br />
- Metod fiziĉke kontrole i<br />
- Metod finansijske kontrole (finansiranje rizika).<br />
Metod fiziĉke kontrole zasniva se na minimiziranju rizika gubitka kojemu je<br />
entitet izloţen i on obuhvata metod izbjegavanja rizika i metod smanjenja veliĉine<br />
rizika.<br />
Metod finansijske kontrole se temelji na usklaĊivanju raspoloţivih sredstava za<br />
pokrivanje gubitka, a koji proizilazi iz rizika koji prestaju nakon primjene tehnike<br />
kontrole rizika. Ova metoda obuvata zadrţavanje rizika, transfer rizika i osiguranje.<br />
4.3.3.1. Metod fizičke kontrole<br />
Izbjegavanje rizika je metoda koja se primjenjuje u sluĉaju kada je moguće<br />
unaprijed otkloniti mogućnost nastupa odreĊenog nepovoljnog dogaĊaja, na primjer<br />
odgoditi putovanje zbog loših vremenskih prilika ili izbjeći gradnju kuće u poplavnom<br />
podruću i sl.<br />
Ovu metodu koriste osobe sa visokim stupnjem odbojnosti prema riziku. Kao<br />
prednost ove metode navodi se da se njom otklanja sama mogućnost nastupa<br />
štete. MeĊutim, ova se metoda ne moţe uvijek primjeniti jer se neki rizici ne mogu<br />
izbjeći, npr.smrt ĉovjeka.<br />
Smanjenje veliĉine rizika je metoda koja se provodi fiziĉkim sredstvima<br />
(mjerama tehniĉke zaštite, dislokacijom riziĉnih postrojenja i sl.), edukacijom<br />
(marketinške kampanje o nepušenju), i uvoĊenjem standardizacije u poslovanju.<br />
Ovom metodom smanjuje se uĉestalost i/ili intenzitet štete.
Intenzitet štete se moţe smanjiti na primjer ugradnjom sprinkler sustava,<br />
automatskom signalizacijom poţara i sl. Funkcija preventive kljuĉni je segment ove<br />
metode. Mjere kontrole šteta sastoje se u sprjeĉavanju (preventivi) i smanjenju<br />
(represivi) šteta odgovarajućim sredstvima, naprimjer podizanjem brana i nasipa,<br />
ugradnjom zraćnih jastuka u automobile, instalacijom alarmnih sistema i sliĉno.<br />
4.3.3.2. Metoda finansijske kontrole<br />
Zadrţavanje rizika (samoosiguranje ili vlastito pokriće rizika) je pokriće rizika<br />
kojim privredni subjekt zadrţava rizik u cijelosti ili samo jedan dio, a eventualne štete<br />
pokriva vlastitim sredstvima 30 . Ovu metodu mogu primjenjivati samo velika<br />
poduzeća koja raspolaţu dovoljno velikim brojem objekata koje treba osigurati i<br />
koje su sliĉne prirode, na primjer skladišta, sliĉne vrijednosti, koji su razmješteni<br />
na naĉin da ih nije moguće oštetiti ili uništiti jednim štetnim dogaĊajem.<br />
Zadrţavanje rizika moţe biti:<br />
- Aktivno, kada se svjesno zadrţava dio rizika naprimjer ugovaranjem<br />
samopridrţaja u šteti, a sve sa ciljem smanjenja izdvajanja za premiju, i<br />
- Pasivno, kada je zadrţavanje rizika nesvjesno zbog nepoznavanja opasnosti,<br />
indiferentnosti subjekta prema opasnosti.<br />
Prednosti zadržavanja rizika u vlastitom pokriću su 31 :<br />
- Direktna zainteresiranost poduzetnika za primjenu mjera kojima će se smanjiti i<br />
kontrolirati rizik, a time i velićina štete;<br />
- Jednostavnost u naknadi štete unutar samog privrednog subjekta:<br />
- Vlastito upravljanje unaprijed formiranim fondovima za pokriće<br />
oĉekivanih šteta u preduzeću.<br />
30 Andijagević,S.,Petranović,V.,”Ekonomika osiguranja”, Alfa Zagreb, 1999. godine, str.16.<br />
31 Andijagević,S.,Petranović,V.,”Ekonomika osiguranja”, Alfa Zagreb, 1999. godine, str.28.
Nedostaci zadržavanja rizika u vlastnom pokriću su 32 :<br />
- Nemogućnost pokrića gubitka ako nastanu katastrofalne štete, ili sukcesivne<br />
štete kada formirani fondovi ne bi bili dovoljni za njihovo pokriće,<br />
- Nemogućnost ostvarenja osnovnog naĉela osiguranja, a to je izravnanje<br />
rizika u vlastitom portfoliju kod nedovoljnog broja riziĉnih objekata;<br />
- Povećanje troškova radi redovne revizije vlastitih rizika (koju inaĉe obavlja<br />
osiguravatelj), i drugo.<br />
Samoosiguranje je naĉin pokrića rizika koji nema niti stvarne niti formalne veze sa<br />
institutom osiguranja iz razloga što ne postoji osnovna pretpostavka za izravnanje<br />
rizika, odnosno uzajamnost i solidarnost.<br />
Transfer rizika je metoda prijenosa rizika na drugoga. Na primjer, kod leasinga<br />
kod kojeg se rizik prenosi na korisnika leasinga i na osiguranje. Pored leasinga<br />
rizik se moţe prenositi i na druge naĉine:<br />
- Ugovorom, gdje proizvoĊaĉ preuzima na sebe popravak neispravnog<br />
proizvoda u garantnom roku;<br />
- Kupovinom i prodajom futures ugovora na organiziranim berzama i sl.<br />
Prednost ove metode ogleda se u tome što se mogu prenositi rizici koji nisu<br />
komercijalno osigurljivi ali i zbog toga što se radi o niţim troškovima naknade u<br />
odnosu na premiju.<br />
Nedostatak ove metode je u tome što se transfer rizika ne mora ostvariti zbog<br />
nedoreĉenosti ugovora ili što, na primjer ,korisnik leasinga ne moţe pokriti štetu pa<br />
rizik i dalje ostaje na davaocu leasinga.<br />
Osiguranje je najpraktiĉnija i najsigurnija metoda pokrića rizika jer se njom pruţaju<br />
sljedeće pogodnosti:<br />
- Garancija da će se po nastupu osiguranog rizika isplatiti osigurana svota;<br />
- Osiguranjem se organizuje zajednica rizika, jer štete koje su nastale kod<br />
pojedinaca se raspodjeljuju na sve ĉlanove zajednice;<br />
32 Andijagević,S.,Petranović,V.,”Ekonomika osiguranja”, Alfa Zagreb, 1999. godine, str.31.
- Ulaganje, tehniĉka sredstva osiguravatelj ulaţe i time ostvaruje dohodak koji se po<br />
pravilu vraća osiguranicima kao sniţenje premijske stope, povrat dijela premije ili<br />
kao udio u ostvarenoj dobiti.<br />
Subjekti koji se odluĉe za osiguranje kao metodu pokrića rizika, najprije trebaju da<br />
odrede rizike koje će pokriti osiguranjem. Prednost kod odabira imaju oni rizici koji<br />
su obavezni po zakonu, zatim rizici koji mogu prouzrokovati veliku štetu, te rizici koji<br />
mogu izazvati manje štete.<br />
Naredna aktivnost je odabir osiguravatelja gdje se prvenstveno gleda kvalitet<br />
usluga koje osiguravatelj pruţa, cijenu osiguranja kao i ugled kojeg osiguravatelj<br />
uţiva na trţištu.<br />
4.3.4. Izbor metode pokrića<br />
Na izbor metode pokrića rizika utiĉu mnogi faktori meĊu kojima su<br />
najznaĉajniji sljedeći: uĉestalost i intenzitet štete, maksimalna moguća visina štete,<br />
troškovi i dostupnost novih metoda pokrića i drugi.<br />
Dosadašnja iskustva govore da rizik najprije treba izbjeći ako je to moguće, a za one<br />
koje nije moguće izbjeći treba ocjeniti moguĉnost kontrole šteta, zadrţavanja<br />
rizika ili njegovog transfera.<br />
Izbjegavati treba one rizike koji imaju visok stupanj uĉestalosti i visok intenzitet šteta.<br />
Za rizike koji se ne mogu izbjeći treba predvidjeti preventivne odnosno represivne<br />
mjere kojima će se smanjiti njihov intenzitet ili uĉestalost. Posljedice ostvarenja<br />
rizika rješavaju se na nekoliko naĉina, od kojih su najvaţniji sljedeći:<br />
- Upravljanje rizikom izbjegavanjem;<br />
- Upravljanje rizikom zadrţavanjem;<br />
- Upravljanje rizikom prenosom;<br />
- Upravljanje rizikom podjelom;<br />
- Upravljanje rizikom preventivom;<br />
- Upravljanje rizikom umanjenjem;<br />
- Upravljanje rizikom saosiguranjem;<br />
- Upravljanje rizikom reosiguranjem.
Upravljanje rizikom izbjegavanjem – ponekad je najbolji naĉin upravljanja izloţenosti<br />
riziku izbjegavanje svih mogućih situacija u kojima se rizik moţe pojaviti. Izbjegavanje<br />
rizika znaĉi da je mogućnost nastanka rizika eliminisana. U praksi, to znaĉi, na primjer,<br />
ne uvoĊenje novog proizvoda za koji se ne zna da li će biti prihvaćen, ne zapoĉinjanje<br />
riziĉne proizvodnje ili prekid postojeće, ili odabir lokacije u kojoj ne postoji mogućnost<br />
ostvarivanja konkretnog rizika. MeĊutim, neki rizici se ne mogu izbjeći, kao na primjer<br />
rizik od prijevremene smrti ili rizik djelatnosti firme, dok se neki rizici ne mogu<br />
eliminisati, već samo umanjiti. Za neke izloţenosti riziku, izbjegavanje je jedina<br />
racionalna alternativa. Osnovno pravilo je da kada su mogućnost nastanka i veliĉina<br />
gubitka veliki, izbjegavanje je najĉešće najbolji, a ponekad i jedini naĉin upravljanja<br />
rizikom.<br />
Upravljanje rizikom zadržavanjem – znaĉi da će posljedice gubitka snositi strana koja<br />
je izloţena riziku, odnosno, ukoliko doĊe do ostvarenja rizika, vrši se zadrţavanje i<br />
finansijskih posljedica. Postoji svjesno i nesvjesno zadrţavanje rizika. Ĉesto je<br />
zadrţavanje rizika dobro promišljena odluka menadţera rizika, odnosno, rizik je preuzet<br />
sa punim razumjevanjem potencijalnog gubitka, kao i razumjevanjem da će posljedice<br />
snositi sam pojedinac ili firma. Ova odluka se donosi obiĉno u sljedećim sluĉajevima:<br />
kada su troškovi zadrţavanja rizika mali i finansirani iz tekućih novĉanih sredstava,<br />
rezervi stvorenih za ove sluĉajeve ili nekih drugih rezervi, kada je vjerovatnoća nastanka<br />
kao i jaĉina pretpostavljenog gubitka vrlo mala, kada troškovi prevencije ili smanjenja<br />
gubitka nisu opravdani i kada nema drugih boljih alternativa. Nesvjesno zadrţavanje<br />
rizika se dešava kada ne postoji znanje o postojanju rizika i samim tim ne preduzimanje<br />
nikakve akcije u vezi sa tim. MeĊutim, ĉinjenica da nemamo svijest o našoj izloţenosti<br />
riziku, zato što nismo uspjeli da ga identifikujemo, ne znaĉi da on i ne postoji.
Upravljanje rizikom prenosom – oznaĉava da strana koja je izloţena gubitku, prenosi<br />
rizik na drugu stranu, koja postaje originalni nosilac rizika. Prenos rizika je proces<br />
osiguranja od gubitaka, gdje se pojedinac zaštićuje od rizika gubitaka kupovinom ili<br />
prodajom nekog dobra za koji se procjenjuje da neće imati gubitak. Prenos rizika je<br />
odlika svih transakcija osiguranja, jer je nesigurnost oko toga ko će platiti gubitak<br />
prenijeta sa pojedinca na zajednicu osiguranja.<br />
Prenošenje rizika na neku kompaniju koja nije osiguravajuće društvo se moţe izvršiti na<br />
nekoliko naĉina i to: prenos rizika putem ugovora, preko koga pojedinac preuzima na<br />
sebe mogućnost gubitka kod druge osobe. Na primjer, kupac nekog kućnog aparata se<br />
obezbjedio od mogućih kvarova na njemu kupovinom aparata koji ima garanciju. Na taj<br />
naĉin rizik je prenijet sa kupca na prodavca. Rizik se moţe prenijeti i putem tzv.<br />
bezazlenih ugovora – “hold-harmless agreements”. Bezazleni ugovori su ugovori koji se<br />
sastavljaju prije nastanka štete, u kojoj se jedna strana slaţe da izvrši procjenu<br />
odgovornosti druge strane ukoliko se ostvari gubitak. Na primjer, investitor moţe<br />
zahtjevati od izvoĊaĉa radova da procjeni sve moguće sluĉajeve u kojima se moţe<br />
ostvariti gubitak, zajedno sa visinom njegove odgovornosti i to prije poĉetka izvoĊenja<br />
radova. Hedţing je još jedna vrsta ne osiguravajućeg prenosa rizika, u kom se rizik<br />
nastanka gubitka od jednog posla, pokriva drugim. To je jedna vrsta obezbjeĊenja, koja<br />
se moţe primjeniti na razne naĉine. Njena suština je u sljedećem, uzmu se dvije simultane<br />
pozicije, koje neutrališu jedna drugu, tako da se namjesti situacija da hedţer ne moţe ni<br />
da izgubi ni da dobije. Najpraktiĉnije ilustracije hedţinga se mogu vidjeti na trţištu<br />
hartija od vrijednosti. .<br />
Upravljanje rizikom podjelom – Rizik se moţe podijeliti kada postoji aranţman podjele<br />
gubitaka. Podjela gubitaka se moţe izvršiti putem osnivanja akcionarskog društva, kao i<br />
osiguranjem, jer je sama suština osiguranja prenos i podjela rizika na zajednicu rizika.
Upravljanje rizikom preventivom – Uspješnom prevencijom ostvarenja rizika, se moţe<br />
smanjiti uĉestalost gubitaka. Preventiva se moţe koristiti u svim situacijama u kojima<br />
postoji izloţenost riziku, ali samo ako su koristi od njene upotrebe veće od njenih<br />
troškova. Glavna svrha prevencije gubitaka je da se saĉuva ljudski ţivot, odnosno da se<br />
smanje ili potpuno eliminišu šanse koje mogu dovesti do ozljede ili smrti ljudi.<br />
Neki se gubici mogu direktno pripisati hazardima na radnom mjestu, kao na primjer,<br />
neadekvatna ventilacija ili osvjetljenje, loše odrţavanje mašina, ili neadekvatno<br />
obezbjeĊenje. Drugi gubici su više vezani za ljudske nedostatke kao što su greške zbog<br />
loše procjene, neadekvatan trening supervizora, ili nedovoljo obraćanje paţnje prema<br />
bezbjednosnim zahtjevima. Da bi se smanjili potencijalni gubici koji mogu nastati po<br />
ovim i drugim osnovama, moţe se razviti i usvojiti dobar program kontrole gubitaka.<br />
MeĊutim, da bi se postigli ţeljeni ciljevi, neophodno je konstantno zalaganje i paţnja i to<br />
kako od rukovodećeg osoblja, tako i od menadţmenta za upravljanje rizicima. Postoji<br />
bliska veza izmeĊu prevencije gubitaka i premije osiguranja. Što je efektivnija prevencija<br />
gubitaka, to je niţe premija osiguranja. Tako da menadţment rizika ĉesto ima<br />
odgovornost za nadgledanje ovih aktivnosti. Primjeri aktivnosti prevencije gubitaka su<br />
sigurnosni sistemi u firmama koje posluju sa gotovinom, obuka vozaĉa, pakovanja hrane<br />
u dugotrajnoj ambalaţi, naljepnice i etikete sa upozorenjima na lijekovima i opasnim<br />
hemikalijama, itd. Postoji pravilo, da ako je uĉestalost gubitaka velika, prevencija<br />
gubitaka bi trebala biti jedna od razmatranih alternativa za rješavanje ovih problema.<br />
Rezultati preventivnih aktivnosti su uoĉljivi, jedino dok su koristi ostvarene iz sve rjeĊe<br />
nastalih situacija gubitaka veće od troškova uĉinjenih napora prevencije. MeĊutim, pošto<br />
se ciljevi mnogih preventivnih aktivnosti odnose na oĉuvanje ljudskog ţivota, javlja se<br />
etiĉki problem postavljanja pitanja o svrsishodnosti preventivnih aktivnosti, tj.,<br />
posmatranje ovih aktivnosti preko analize troškova-koristi, odnosno, ostvarivanja koristi<br />
od ĉuvanja ljudskog ţivota.
Upravljanje rizikom umanjenjem – Uspješna primjena ovakvog naĉina upravljanja<br />
rizicima, moţe smanjiti veliĉinu gubitka. Ove aktivnosti imaju za cilj da minimiziraju<br />
uticaj gubitka. Ovo se moţe postići spreĉavanjem ili kontrolom. Odliĉan primjer<br />
umanjenja rizika je automatski protivpoţarni sistem. Ovaj sistem nije dizajniran da<br />
sprijeĉi pojavu vatre, već da sprijeĉi njeno proširenje i time još veći gubitak. TakoĊe,<br />
organizovanje sigurnosnih obrazovnih programa za radnike takoĊe mogu minimizirati<br />
vjerovatnoću nastanka poţara ili nesreća na radu, redovni pregledi i popravke sigurnosnih<br />
ureĊaja, zaštita imovine unajmljivanjem ĉuvara, te poboljšanje protivprovalnog alarmnog<br />
sistema. Ovaj sistem se uglavnom treba primenjivati kada je vjerovatnoća nastanka štete<br />
velika, i kada se ne moţe izbjeći. Kao i kod prevencije gubitaka, napori preduzeti za<br />
umanjenje gubitka, su opravdani jedino dok su uštede od ovih aktivnosti veće od njihovih<br />
troškova.<br />
Upravljanje rizikom saosiguranjem – Poslovi saosiguranja su zakljuĉivanje i izvršavanje<br />
ugovora o osiguranju sa više osiguravaĉa koji su se sporazumjeli o zajedniĉkoj raspodjeli<br />
rizika, odnosno, saosiguranje podrazumjeva uĉešće dva ili više osiguravaĉa neposredno u<br />
zakljuĉivanju ugovora o osiguranju, tako da svaki osiguravaĉ preuzima pokriće preuzetog<br />
dijela rizika. To je poseban odnos u kome više osiguravaĉa, na osnovu zajedniĉke polise,<br />
osiguravaju isti interes na istoj stvari od istih rizika za isto vrijeme. Kod saosiguranja se<br />
emituje jedna polisa osiguranja koja sadrţi najmanje dva ili više osiguravaĉa za pokriće<br />
rizika jednog osiguranika. Saosiguranje predstavlja posao horizontalne i konaĉne<br />
raspodjele rizika, u kojoj svaki osiguravaĉ osiguraniku nadoknaĊuje štetu proporcionalno<br />
preuzetom riziku. Posao saosiguranja moţe nastati na dva naĉina:<br />
- automatski (kada se osiguravaĉi meĊusobno dogovaraju o raspodjeli rizika shodno<br />
mogućnostima tj. samopridrţaju) i<br />
- fakultativno (kada se osiguravaĉima nudi dio rizika, a oni nakon razmatranja<br />
prihvataju ili odbijaju da pokriju ponuĊeni rizik).
U praksi se najĉešće definiše vodeći saosiguravaĉ, odnosno kompanija koja je ovlašćena<br />
od ostalih osiguravaĉa da u sluĉaju nastanka osiguranog sluĉaja izvrši procjenu i<br />
likvidaciju štete, odnosno raspodjelu štete na ostale saosiguravaĉe, a rjeĊe se poslovi<br />
saosiguranja obavljaju zajedniĉki, odnosno putem svih osiguravaĉa. Podjela osiguranja se<br />
moţe izvršiti i prema plasmanu viška rizika, i to na:<br />
- aktivne i<br />
- pasivne poslove.<br />
Aktivni poslovi u saosiguranju su poslovi kojima osiguravaĉ od drugih osiguravaĉa<br />
preuzima dio rizika, a pasivni poslovi su kada plasira dio saosiguranja. Saosiguranje je<br />
naĉin udruţivanja osiguravaĉa i njihovog zajedniĉkog nastupa na trţištu i pokazuje da se<br />
osiguravaĉi ne moraju samo boriti za osiguranike, nego im pruţiti dodatnu sigurnost.<br />
Njihov nastup moţe biti zajedniĉki, a ne kompetetivni u vidu konstantnog sniţavanja<br />
premije. U izrazitoj borbi da se pridobije osiguranik, odnosno što veći trţišni udio,<br />
osiguravaĉi nemaju vremena za sagledavanje potencijala pojedinih rizika, pa se povećava<br />
mogućnost pogrešne procjene, najĉešće formiranjem premija izvan aktuarskih i ostalih<br />
strukovnih kriterijuma, bez korištenja sinergijskog efekta trţišta saosiguranja. Takva<br />
situacija stvara nepovjerenje izmeĊu osiguravaĉa, tako da svaki od njih ţeli da zadrţi<br />
cijeli rizik ili da ga prenese izvan zemlje na reosiguravaĉa, za šta objektivno nema<br />
razloga. Naime, saosiguranjem, osiguravaĉi ništa ne gube, naime, osiguravaĉ koji predaje<br />
dio rizika u saosiguranje u svojim rezultatima poslovanja će uvijek prikazivati istu<br />
ukupnu izdatu premiju osiguranja za cijeli rizik, pa i onaj dio koji predaje u saosiguranje,<br />
a umanjiće bilans prihoda za iznos premije predate u saosiguranje. Dakle, osnovne<br />
prednosti saosiguranja su te da nema potrebe za traţenjem dodatnih kapaciteta za<br />
ugovaranje osiguranja na inostranom trţištu reosiguranja, nego se koriste kapaciteti<br />
domaćih osiguravaĉa. Premija predata u saosiguranje se tretira kao i premija predata u<br />
reosiguranje i što je najvaţnije ostaje unutar zemlje. Premija primljena u saosiguranje,<br />
kao i naknade primljene iz osnove reosiguranja, tretiraju se kao prihod.<br />
Osiguravaĉ koji je primio premije u saosiguranje povećava svoje prihode, ali njegov<br />
pokazatelj izdatih premija ostaje isti. Jaĉa se meĊusobno povjerenje izmeĊu osiguravaĉa.<br />
Vrši se diverzifikacija portfelja osiguravaĉa.
Jaĉaju objektivni kriterijumi za ocjenu i procjenu rizika. Štiti se interes potrošaĉa.<br />
Konkurencija osiguravaĉa se usmjerava na manje riziĉna podruĉja, na kvalitet servisa i<br />
ostalih usluga koji osiguravaĉi pruţaju osiguranicima.<br />
Upravljanje rizikom reosiguranjem - Reosiguranje je osiguranje za osiguravaĉe. To je<br />
sporazum izmeĊu osiguravaĉa (cedenta) i reosiguravaĉa: reosiguravaĉ se obavezuje da<br />
osigura cedenta od cjelokupnog ili djelimiĉnog gubitka koji moţe zadesiti osiguravajuću<br />
kompaniju po osnovu izdatih polisa osiguranja. Zauzvrat, cedent plaća premiju i pruţa<br />
informacije potrebne za procjenu i upravljanje rizicima pokrivene ugovorom o<br />
reosiguranju. Većina klijenata reosiguravajućih kompanija su osiguravajuća društva iz<br />
svih klasa osiguranja. Koliko će reosiguranja kupiti, zavisi od osiguravaĉevog poslovnog<br />
modela, veliĉine osnovnog kapitala, rizika i preovlaĊujućih trţišnih uslova. Generalno to<br />
su:<br />
- Osiguravaĉi ĉiji su portfoliji izloţeni katastrofalnim dogaĊajima, kao što su oluje,<br />
poplave ili zemljotresi, imaju jaku potrebu za pokrićem reosiguranja;<br />
- Manja osiguravajuća društva imaju veću potrebu za reosiguranjem nego velike<br />
internacionalne kompanije koje diverzifikuju njihove rizike preko velike baze<br />
klijenata;<br />
- Osiguravaĉi koji prodaju više vrsta osiguranja imaju relativno bolji portfolio od<br />
specijalizovanih osiguravaĉa i imaju manju potrebu za reosiguranjem od onih koji<br />
se fokusiraju na samo nekoliko vrsta osiguranja ili na samo odreĊenu grupu<br />
klijenata;<br />
- Portfolija komercijalnog tipa koja su izloţena malom broju rizika ali je ta izloţenost<br />
izuzetno visoka (npr. vazduhoplsovstvo) imaju potrebu za više reosiguranja od<br />
liĉnih portfolija sa velikim brojem malih i homogenih rizika (kao što je npr. auto<br />
osiguranje);
- Osiguravaĉi ţivotnog osiguranja sa proporcionalno većim brojem ugovora koji<br />
sadrţe elemente smrtnosti ili invaliditeta pretenduju više ka kupovini reosiguranja<br />
od osiguravaĉa ţivota koji sadrţe visok nivo štednih premija;<br />
- Osiguravaĉi koji se šire na nove proizvode ili ulaze na nova geografska podruĉja<br />
ĉesto kupuju usluge reosiguravaĉa kako bi iskoristili njihovu ekspertizu i dobili<br />
finansijsku pomoć. Ovo je posebno vaţno u ţivotnom osiguranju;<br />
- Osiguravaĉi koji napuštaju odreĊena trţišta ili izbacuju odreĊene proizvode iz svoje<br />
ponude ĉesto koriste reosiguranje kako bi prenijeli na reosiguravaĉa obaveze po<br />
osnovu sklopljenih ugovora koje nastavljaju da postoje poslije ukidanja tog posla;<br />
- Zakonodavne vlasti i rejting agencije znaĉajno utiĉu na traţnju za reosiguranjem,<br />
jer je reosiguranje naĉin sa kojim se obezbjeĊuje dodatni kapital i ojaĉava bilans.<br />
Kao što se moţe vidjeti iz donjih grafikona, osiguravaĉi neţivotnih osiguranja dominiraju<br />
po broju ostvarenih cesija sadrţeći više od 80% svih cesija.<br />
Razlog je u tome što se proizvodi osiguranja ţivota najviše sastoje od štednje koja nosi<br />
mali broj rizika i time nosi manju potrebu za reosiguranjem.<br />
Skoro 50% neţivotnih cesija potiĉe iz Sjeverne Amerike.<br />
Zapadna Evropa u 2003. godini uĉestvuje sa 34% ukupnih svjetskih cesija, dok ostalih<br />
17% uglavnom dolazi iz Azije.<br />
Što se tiĉe ţivotnog reosiguranja, situacija je sliĉna kao u neţivotnom, osim što je skoro<br />
dvije trećine od ukupno ostvarenih cesija zakljuĉeno u ovom regionu ( S. Amerika), a u<br />
zapadnoj Evropi 25%.
Južna Amerika<br />
1%<br />
Azija<br />
9%<br />
Zapadna Evropa<br />
34%<br />
Azija<br />
3%<br />
Zapadna Evropa<br />
25%<br />
Neživotne cesije<br />
Ostalo<br />
5%<br />
Južna Amerika<br />
3%<br />
Životne cesije<br />
Ostalo<br />
4%<br />
Sjeverna Amerika<br />
49%<br />
Sjeverna Amerika<br />
67%<br />
Grafikon 2: Životne i neživotne cesije
Korist od reosiguranja. Reosiguranje igra znaĉajnu ulogu za osiguravaĉe. Ono<br />
obezbjeĊuje:<br />
- smanjuje volatilnost rezultata iz osnovnog poslovanja,<br />
- smanjuje pritisak na osnovni kapital i obezbjeĊuje fleksibilnost u finansiranju,<br />
- pristup u uslugama reosiguravaĉa i njegovoj ekspertizi, posebno u oblasti razvoja<br />
proizvoda, formiranju cijena i upravljanju odštetnim zahtjevima.<br />
Ove koristi se odnose i na ţivotna i na neţivotna osiguranja, meĊutim, zbog razliĉitih<br />
fokusa, u nejednakoj mjeri.<br />
Neživotna osiguranja: smanjenje volatilnosti rezultata iz osnovnog poslovanja i<br />
povećanje kapaciteta, jedan od najĉešćih razloga zbog kog osiguravajuća društva za<br />
neţivotna osiguranja kupuju reosiguranje je zaštita osnovnog kapitala od velikih<br />
odstupanja, od oĉekivanih gubitaka. Ovo je jako znaĉajno u sluĉaju velikih katastrofa.<br />
Na primjer, osiguravajuće kompanije širom svijeta su doţivjele snaţne udare i mogući<br />
talas insolventnosti kada su oluje Lotar i Martin prostrujale kroz Evropu u Decembru<br />
1999. godine, ili u sluĉaju velikih poplava u centralnoj i istoĉnoj Evropi u Avgustu 2002.<br />
godine. Naredni grafikon ilustruje kako je reosiguranje stabilizovalo neto razultate<br />
poslovanja, odnosno, rezultate koji su realizovani u osiguranju nakon reosiguranja<br />
francuskog neţivotnog osiguranja u poslednjoj dekadi.<br />
Još jedna vaţna korist od reosiguranja koju ostvaruju neţivotna osiguranja je ta što im<br />
reosiguranje omogućava da sa istom koliĉinom kapitala ostvare veće poslovanje tako što<br />
kupovinom reosiguranja, osiguravaĉi prenose rizik na reosiguravaĉe i konsekventno<br />
nemaju potrebu za odvajanjem kapitala za pokriće ovih rizika. Mogućnost prihvatanja<br />
više rizika, sa istom koliĉinom kapitala, znaĉi da osiguravaĉi mogu da povećavaju svoje<br />
poslovanje i na taj naĉin ostvare veću ekonomsku korist. Reosiguravaĉi igraju znaĉajnu<br />
ulogu u procjeni i osiguranju rizika.
Grafikon 3: Stabilizujući efekat reosiguranja na rezultate poslovanja francuskih<br />
neživotnih osiguravača
U prošlosti, reosiguravaĉi su bili kljuĉni u obezbjeĊenju kontinuirane raspoloţivosti<br />
osiguravaĉevih kapaciteta u uslovima trţišnih poremećaja.<br />
Tipiĉan primjer ove njihove uloge je predstavljao rast trţišta reosiguranja na<br />
Bermudskim ostrvima, koji se desio u vrijeme ameriĉke krize sredinom 80-tih godina,<br />
kada su premije porasle i do 300% i kada je bilo izuzetno teško za osiguravaĉe da<br />
obezbjede pokriće. Reosiguravaĉi su takoĊe znaĉajni za osiguravajuća društva zbog svog<br />
meĊunarodnog i dugogodišnjeg iskustva. Iskustva reosiguravaĉa u upravljanju odštetinim<br />
zahtjevima moţe povećati efikasnost osiguravaĉa u upravljanju odštetnim zahtjevima, što<br />
je naravno znaĉajno i za osiguravaĉa i za vlasnike polisa. Ţivotna osiguranja kupuju<br />
reosiguranje kako bi minimizirala potencijalno negativan uticaj velikih rizika: na primjer,<br />
osiguravaĉi ţivota ĉesto ţele da ograniĉe njihovu izloţenost visokim osiguranim sumama<br />
za individualne rizike ili da izbjegnu akumulaciju rizika smrtnosti.<br />
Ovakvi ugovori o zaštiti su posebno uobiĉajeni u Evropi i Japanu i pomaţu u<br />
stabilizovanju osiguravaĉeve zarade.<br />
Dalje, dugoroĉni ugovori o reosiguranju štite osiguravaĉa od varijacija u odštetnim<br />
zahtjevima, na primjer, varijacija u smrtnosti tokom vremena.<br />
Kao i neţivotna osiguranja i osiguravaĉi ţivota ĉesto kupuju reosiguranje kako bi<br />
ostvarili korist od njegove ekspertize u osiguranju i menadţmentu odštetnih zahtjeva, kao<br />
i odreĊivanju cijena i razvoju proizvoda.<br />
Reosiguravaĉi tipiĉno posluju na globalnom nivou i prema tome imaju široko i duboko<br />
razumjevanje trţišta i njegovih proizvoda, kao i podatke od široke osigurane populacije.<br />
Na trţištima gdje se osiguravaĉi prvenstveno fokusiraju na štednju i investicije<br />
(na primjer u Velikoj Britaniji i SAD-u), reosiguravaĉi ţivota dozvoljavaju<br />
osiguravaĉima da prenesu nekad i znaĉajan iznos rizika smrtnosti i rizika od nesrećnog<br />
sluĉaja, omoguĉavajući im da se koncentrišu na njihove investicione aktivnosti.<br />
Kao i u neţivotnim poslovima, transfer rizika i mogućnost ostvarivanja koristi od<br />
ekspertize reosiguravaĉa, dopušta osiguravaĉima ţivota da redukuju nivo potrebnog<br />
kapitala i da iskoriste ovako uvećan kapital u druge svrhe, kao na primjer, ekspanziju<br />
poslovanja u nove linije proizvoda i nove geografske prostore.
Slika 2: Mikro i makro dimenzije reosiguranja
Konaĉno, reosiguranje omogućava osiguravaĉima da upravljaju rizicima i kapitalom na<br />
najefikasniji naĉin, ĉineći osiguranje još sigurnijim i jeftinijim.<br />
U isto vrijeme, ono širi ponudu osiguravaĉevih proizvoda i pokrića.<br />
Reosiguranje uvećava stabilnost osiguranja dozvoljavajući osiguravaĉu da zaštiti svoje<br />
bilanse od neoĉekivanih gubitaka, bolje razumije pretpostavljen rizik i ispravno ocjeni<br />
rizik i formirane cijene svojih proizvoda.<br />
Na taj naĉin, rezultati poslovanja postaju manje volatilni, znaĉajno smanjujući<br />
vjerovatoću da nastali gubici istroše osiguravaĉev kapital.<br />
Supervizori i rejting agencije priznaju stabilizirajući efekat reosiguranja, pozitivno<br />
ocjenjujući osiguravaĉe kada ukljuĉuju reosiguranje u kalkulaciju za zahtjevanim<br />
iznosom osnovnog kapitala. Bez reosiguranja mnogi veliki i kompleksni rizici ne bi bili<br />
osigurljivi. MeĊutim, korist od reosiguranja, nije ograniĉena samo na pojedinaĉnog<br />
osiguravaĉa ili osiguranika. Omogućavajući inovacije i obezbjeĊujući odrţanje rizika na<br />
najefikasniji naĉin izmeĊu razliĉitih uĉesnika u ekonomiji, reosiguranje postaje<br />
nerazdvojiv dio doprinosa osiguranja ekonomskom rastu i društvenom blagostanju.<br />
Osiguravaĉi kada reosiguraju jedan dio poslovanja, redukuju rizik iz osiguranja.<br />
MeĊutim i oni treba da pretpostave kreditni rizik reosiguravaĉa (rizik od nemogućnosti<br />
reosiguravaĉa da ispoštuje preuzete finansijske obaveze).<br />
Zbog toga je za osiguravaĉa kljuĉno da je reosiguravaĉ finansijski stabilan. Reosiguravaĉi<br />
su implementirali sofisticiran naĉin upravljanja rizicima kako bi ispoštovali svoje<br />
finansijske obaveze.<br />
Jedan od ciljeva menadţmenta upravljanja rizicima je garantovanje dugoroĉnog opstanka<br />
kompanije za reosiguranje. Uloga menadţmenta rizika je identifikacija, nadgledanje i<br />
modeliranje rizika i njihovih meĊuzavisnosti, kao i da obezbjedi da je nivo rizika<br />
postavljen na nivou koji je podnošljiv za kompaniju.<br />
Radi uspješnog izvršenja ovih zadataka, kljuĉno je postojanje kooperacije sa jednicama<br />
zaduţenim za osiguranje, jedinicama za upravljanje plasmanima i menadţmentom<br />
kapitala. Proizvodi reosiguranja su tako dizajnirani da podmiruju osiguravaĉeve potrebe<br />
za zaštitom bilansa i smanjenjem pritiska na osnovni kapital.<br />
Tradicionalni ugovor o reosiguranju primarno obuhvata osiguravaĉev rizik iz osiguranja<br />
za plaćene premije po osnovu reosiguranja.
Ova pokrića su blisko povezana sa originalnim polisama koje je izdao osiguravaĉ, sa<br />
sliĉnim elementima i uslovima.<br />
Postoje dvije forme tradicionalnog pokrića: ugovorno i fakultativno.<br />
Ugovorno reosiguranje se koristi kada se reosigurava cijeli, precizno definisan portfolio.<br />
Ovi ugovori su dominantni i u ţivotnom i u neţivotnom reosiguranju.<br />
Fakultativno reosiguranje sadrţi uglavnom pokriće za veliki broj rizika koji se ne<br />
uklapaju u ugovorna portfolija i zahtjevaju pojedinaĉnu evaluaciju i reosiguranje.<br />
U oba tipa reosiguranja se pravi razlika izmeĊu proporcionalnog i neproporcionalnog<br />
pokrića. Ugovori i za ţivotno i za neţivotno osiguranje su sliĉnog tipa.<br />
Ono po ĉemu se uobiĉajeno razlikuju je vremenski okvir i predmet ugovora o<br />
reosiguranju. Ugovor za neţivotno reosiguranje se uobiĉajeno obnavlja svake godine, dok<br />
ugovori ţivotnog reosiguranja normalno glase na isti period kao i originalna polisa izdata<br />
od osiguravaĉa.<br />
Posljednjih godina su se pojavile nove tehnike transfera rizika, koje su obuhvaćene pod<br />
terminom altrnativni transfer rizika (ART).<br />
Najvaţniji instrumenti ukljuĉuju ograniĉeno osiguranje i za ţivotna i za neţivotna<br />
reosiguranja, kao i višegodišnji ugovori neţivotnog reosiguranja koji pokrivaju više<br />
rizika. Oba tipa ugovora u stvari predstavljaju nadogradnju tradicionalnog reosiguranja.<br />
Po svojoj prirodi, ograniĉeni ugovori reosiguranja sadrţe većinom elemente podjele<br />
gubitaka, koji ograniĉavaju transfer rizika na reosiguravaĉa.<br />
Porijeklo ovih ugovora potiĉe iz perioda ameriĉke liability krize iz sredine 1980-tih<br />
godina. Ograniĉena reosiguranja su dizajnirana da sadrţe transfere odreĊenih rizika koji<br />
bi postajali neosigurljivi tokom krize.<br />
Pod višegodišnjim ugovorima neţivotnog reosiguranja koji pokrivaju više rizika,<br />
reosiguravaĉi se obavezuju da će platiti štetu samo kada akumulirani gubici, od više<br />
razliĉitih rizika kroz produţeni (ĉesto trogodišnji) period, premaše već priliĉno visok<br />
prag. Premije za ove ugovore su niske, zato što su dizajnirane da pokriju samo<br />
akumulirane gubitke niske frekventnosti i velike jaĉine koji bi predstavljali pretjerano<br />
opterećenje na osiguravaĉe ili velike korporacije.
Ova vrsta ugovora takoĊe redukuje administrativne troškove. Kao zakljuĉak se moţe<br />
izvesti sljedeće: mjerenje rizika je od krucijalne vaţnosti efektivnom menadţmentu<br />
rizika.<br />
U zavisnosti od toga koliko je menadţment rizika efektivan, osiguravajuća kompanija<br />
moţe da propadne ili da posluje vrlo uspješno.<br />
Kompletno izbjegavanje rizika moţe rezultirati sa relativno siromašnim finansijskim<br />
povratima , koji će pogoršati konkurentsku poziciju osiguravaĉa i na taj naĉin umanjiti<br />
njegovu prodaju i finansijske performanse.<br />
Sa druge strane, pretjerano preuzimanje rizika moţe doprinjeti visokim kratkoroĉnim<br />
dobicima ali takoĊe i budućim finansijskim gubicima ili ĉak nesolventnošću kompanije.<br />
Uspješne kompanije uĉe kako da kontrolišu rizik kako bi preţivjele i prosperirale na duge<br />
staze.<br />
4.4.Upravljanje osobnim rizicima<br />
Osobni rizici vezani su uz gubitak sposobnosti zaraĊivanja dohotka i preranu smrt,<br />
starosnu ovisnost, bolest i onesposobljenost, nezaposlenost i sl. Osobni rizici se<br />
uglavnom izraţavaju kao smanjenje dohotka ili bogatstva pojedinca i njegove<br />
porodice. Kao i kod imovinskih rizika tako i kod osobnih rizika se mogu izdvojiti<br />
pojedine faze upravljanja.<br />
Kao prva faza upravljanja osobnim rizicima navodi se identifikacija rizika. Ona se<br />
sastoji u sagledavanju okolnosti sa kojima će pojedinac biti suoĉen u budućnosti.<br />
Znaći ova faza treba odrediti potrebe za finansijskim sredstvima što će pruţiti<br />
sigurnost pojedincu ili obitelji u budućnosti. Najĉešće korištene metode u<br />
upravljanju osobnim rizicima su izbjegavanje rizika i osiguranje. Na donošenje<br />
odluke o pokriću osobnih rizika putem osiguranja utiĉu mnogi faktori 30 :<br />
- socijalno osiguranje u nekoj drţavi;<br />
- mogućnost grupnih osiguranja;<br />
- starost osobe, spol, zdravstveno stanje u porodici:<br />
- dostupnost drugih oblika štednje;<br />
- stepen razvijenosti finansijskog trţišta i drugo.
4.5. Pravila upravljanja rizikom<br />
Na osnovu dosadašnjeg iskustva i razvoja teorije rizika, u praksi su stvorena odreĊena<br />
pravila upravljanja rizicima. Tu su neka od pravila:<br />
- Ne riskiraj više nego što sebi moţeš dopustiti da izgubiš;<br />
- Uzmi u obzir i sluĉajnost;<br />
- Ne riskiraj puno za malo.<br />
Ovakva jednostavna pravila predstavljaju osnovni okvir u sklopu kojeg se mogu<br />
donositi odluke pri upravljanju rizikom.<br />
Prvo i sigumo najvaţnije pravilo je „Ne riskiraj više nego što sebi moţeš dopustiti<br />
da izgubiš“, koje nam govori sa kojim rizicima nešto treba uraditi. Najvaţniji<br />
faktor koji odreĊuje rizike na koje se treba osvrnuti jeste maksimalni mogući<br />
gubitak koji oni mogu uzrokovati. Neki od tih gubitaka mogu biti toliki da<br />
unište sredstva pojedinca ili poduzeća, dok drugi ukljuĉuju samo manje<br />
finansijske posljedice. Pitanje velićine rizika koji se moţe zadrţati je veoma<br />
sloţeno. Nivo zadrţavanja za odreĊena podruĉja izloţenosti direktno je vezana<br />
uz ukupni iznos gubitka koji poduzeće moţe podnijeti, novĉanom toku, rezervama<br />
likvidnosti, kao i mogućnosti pribavljanja sredstava u sluĉaju nuţde.<br />
Razina gubitka koji sebi moţemo dopustiti se mijenja ,tokom vremena, a u<br />
zavisnosti od izvora koji su nam na raspolaganju.<br />
Ako pojedinac moţe odrediti vjerojatnost dogaĊanja gubitka,on je u boljoj poziciji<br />
za upravljanje rizikom za razliku kada to ne moţe.<br />
MeĊutim, moguće je nekad dati i neprimjerenu vaţnost takvim vjerojatnostima<br />
jer je ona manje vaţna od potencijalne veliĉine gubitka ako do njega doĊe.<br />
Visoka ili niska vjerojatnost gubitka predstavlja koristan pokazatelj, koji je od<br />
instrumenata najprikladniji za upravljanje datim rizikom.<br />
Visoka vjerojatnost pokazuje da osiguranje nije ekonomski opravdan naĉin<br />
upravljanja rizikom. Na osnovu iskustva osiguravatelj procjenjuje iznos koji se mora<br />
prikupiti da bi se pokrili oĉekivani gubici. Osim pokrića gubitka, premija<br />
takoĊer mora pokriti troškove poslovanja društva.
Najgora su osiguranja ona kod kojih je gubitak najvjerovatniji. Što je viša<br />
vjerojatnost gubitka, viši će biti prosjeĉni troškovi po osiguraniku i više će biti<br />
premije.<br />
Najpovoljnija kupovina osiguranja je ona kod koje je vjerojatnost niska i moguća<br />
veliĉina gubitka velika. Najgore kupovine su one kod kojih je veliĉina mogućeg<br />
gubitka mala i vjerojatnost gubitka velika.<br />
Postoje mnogi sluĉajevi gdje potencijalni gubitak ne mora rezultirati<br />
bankrotom, ali kod kojeg bi prijenos rizika ipak bio poţeljan.<br />
Treće pravilo govori da bi trebala postojati razumna veza izmeĊu troškova prijenosa<br />
rizika i vrijednosti koja se prenosi. Ovo pravilo daje smijernice u dva pravca.<br />
Prvo, rizici se ne bi trebali zadrţati kada je njihov mogući gubitak veliki<br />
(puno) u odnosu na premiju ušteĊene zadrţavanjem (malo). S druge strane,<br />
postoje brojni sluĉajevi kod kojih je premija nesrazmjerno visoka u odnosu na<br />
preneseni rizik. Premija prestavlja puno, dok je mogući gubitak malo. Na osnovu<br />
ovoga moţemo zakljuĉiti da je potrebno odrediti stvarnu razinu zadrţavanja za<br />
svaki pojedini rizik pojedinaĉno na osnovu odnosa troškova i koristi koji<br />
proizilaze iz ovog pravila.
5. ZAKLJUČAK<br />
Osiguranje je danas jedna od najznaĉajnijih i najprofitabilnijih aktivnosti u ekonomiji<br />
evropskih drţava, a ima takvu tendenciju razvoja i u BiH. Osiguranje zavisi od njegovih<br />
klijenata, koji su svjesni opasnosti sa kojima se njihova imovina suoĉava, zbog<br />
komplikovanih poslovnih procesa, neoĉekivanih prirodnih promjena, nenamjernih akcija<br />
i nesrećnih dogaĊaja, koji se ne mogu izbjeći ĉak i ako se preduzmu sve sigurnosne<br />
mjere.<br />
U skladu sa postavljenim ciljem rada da se istim nastoji pokazati osnovne karakteristike i<br />
rizik osiguranja, te pitanje upravljanja rizikom osiguranja, mogu se donijeti sljedeći<br />
zakljuĉci:<br />
- Rizik koristimo kao nešto što nas stalno okruţuje, za njega se moţe reći da<br />
predstavlja neizvjesnost budućeg dogaĊaja. Svako se prema riziku odnosi na<br />
razliĉit naĉin,tako da su neki spremni prihvatiti više a drugi manje rizika. Upravo<br />
iz ovog razloga, spremnosti na prihvatanje rizika, ljudi se odluĉuju na osiguranje<br />
nekih budućih dogaĊaja kako bi smanjili veliĉinu riziĉne posljedice;<br />
- Kao što se uoĉava, osnovna pretpostavka postojanja osiguranja je prisustvo<br />
rizika. Samo ako postoji odreĊeni rizik, nastaje i ekonomska potreba za<br />
njegovim pokrićem putem osiguranja. Ţivot pojedinaca i firmi pun je rizika.<br />
šansi i opasnosti. Naravno, šanse bi trebalo iskoristiti a opasnosti izbjeći. Kod<br />
šansi i opasnosti javlja se rizik da će šanse biti propuštene, a da će nam se<br />
opasnosti koje ţelimo izbjeći ipak desiti;<br />
- Ĉinjenica je da će nauĉnom i struĉnom elaboracijom te konstantnim<br />
istraţivanjem rizika, što je jedan od stalnih budućih zadataka, osiguranje iz<br />
ovoga razviti grupnu, ţivotnu i materijalnu sigurnost, te će postati još znaĉajniji<br />
subjekt u finansijskom i privrednom svijetu uopšte.<br />
Osiguravajuća društva moraju da osiguraju profitabilno poslovanje koje će biti<br />
prilagoĊeno njihovim klijentima, jer se prodaja osiguranja bazira na povjerenju klijenata.<br />
Veoma je bitno racionalno upravljati rizicima osiguranja kako bi se odrţalo uspješno i<br />
sigurno poslovanje društva.
Svaka aktivnost moţe sadrţati drugaĉiji rizik koji se isto moţe razvijati sa razvojem<br />
poslovanja. Osiguravaĉ mora definisati visinu premije osiguranja koja će odgovarati<br />
visini rizika koji se pokriva, kako bi mogao ispuniti svoje obaveze a istovremeno ostati<br />
konkurentan na trţištu. Upravljanje rizikom osiguranja, osiguravajuća društva moraju<br />
reflektovati u sinergijskoj vezi izmeĊu rizika, premije, prodaje osiguranja, likvidacije<br />
šteta i fondova osiguranja.<br />
Cijena proizvoda i usluga na trţištu zavisi od ponude i traţnje tih dobara.<br />
Cijena osiguranja je premija, koju mora da plati kupac, odnosno osiguranik.<br />
Cijena je vaţan element trţišta, jer definiše prihode osiguravaĉa.<br />
OdreĊivanje cijene premije zavisi od dva faktora i to:<br />
- od uĉestalosti ili vjerovatnoće nastanka dogaĊaja i<br />
- od visine oĉekivanog gubitka.<br />
Premija mora da pokrije gubitak, koji je preuzelo osiguravajuće društvo, i mora da<br />
obezbjedi rezerve sigurnosti koje omogućavaju društvu da pokrije dugoroĉni rizik i<br />
obezbjedi dobro poslovanje društva.<br />
Osiguravajuća društva distribuiraju rizik do mnogih opasnih objekata u opasnim<br />
grupama, gde se vrši kompenzacija opasnosti.<br />
Zajedniĉke štete se distribuiraju do svih opasnih objekata, koji su ukljuĉeni u opasnu<br />
grupu, do onih koji su pogoĊeni i koji nisu pogoĊeni opasnošću.<br />
Osiguranje i kompenzacija opasnosti se mogu izvršiti izmeĊu mnogih opasnih objekata i<br />
subjekata u opasnoj ili reciproĉnoj grupi. Osiguravajuća društva rade kao nedepozitne<br />
finansijske institucije, koje ĉine dugoroĉne i sigurne investicije prikupljenih fondova od<br />
osiguranika. Oni se suoĉavaju sa razliĉitim investicionim rizicima, koji sprjeĉavaju<br />
profitablnost. Najviše od svega, sva dešavanja na trţištu akcija navode na razmišljanje da<br />
su klasiĉni rizici osiguranja ĉesto dio investicija, najviše na trţištima kapitala.<br />
Osiguravajuće društvo se u svom poslovanju pored rizika osiguranja suoĉava i sa rizicima<br />
koji nastaju direktno kao posljedica poslovanja osiguravajućeg društva.<br />
Kao i drugi finansijski subjekti koji posluju na finansijskom trţištu, osiguravajuća društva<br />
se suoĉavaju sa trţišnim rizikom, rizikom roĉne i strukturne neusklaĊenosti imovine sa<br />
obavezama, a pored ovog i sa drugim rizicima koji proizilaze iz poslovanja i to sa<br />
operativnim rizikom, pravnim i reputacionim rizikom.
Mjerenje ovih rizika je od krucijalne vaţnosti efektivnom menadţmentu rizika.<br />
U zavisnosti od toga koliko je menadţment rizika efektivan, osiguravajuća kompanija<br />
moţe da propadne ili da posluje vrlo uspješno.<br />
Menadţment osiguravajućeg društva odluĉuje sa kolikim nivoom rizika su spremni da<br />
posluju. Ukoliko je poslovna strategija društva kompletno izbjegavanje rizika i<br />
poslovanje u maksimalno sigurnim uslovima, onda to moţe rezultirati sa relativno<br />
siromašnim finansijskim povratima koji će pogoršati konkurentsku poziciju osiguravaĉa<br />
i na taj naĉin umanjiti njegovu prodaju i finansijske performanse.<br />
MeĊutim sa druge strane, pretjerano preuzimanje rizika moţe doprinjeti visokim<br />
kratkoroĉnim dobicima ali takoĊe i budućim finansijskim gubicima ili ĉak<br />
nesolventnošću kompanije.<br />
Uspješne kompanije uĉe kako da kontrolišu rizik, tj., kako da se suoĉavaju sa novim i<br />
starim izazovima istovremeno obezbjeĊujući pokriće i sigurnost u poslovanju, kako bi<br />
preţivjele i prosperirale na duge staze.<br />
Pred osiguravajuća društva se postavljaju izazovi balansiranja izloţenosti rizicima uz<br />
istovremenu zaštitu osiguranika od posljedica nastupanja štetnih dogaĊaja.<br />
Pojedinaĉnom analizom rizika osiguranja i rizika osiguravajućeg društva se izuzima<br />
jedna posebna vrsta rizika a to je rizik od pogrešne procjene rizika osiguranja koji<br />
uzrokuje poremećaje u poslovanju osiguravajućeg društva i njegove koncepcije<br />
upravljanja rizicima koji nastaju iz njegovog poslovanja.<br />
Kada se ostvari rizik osiguranja na ĉiju pojavu osiguravajuće društvo nije raĉunalo,<br />
odnosno nije pripremilo adekvatnu akciju, onda ova greška u procjeni rizika osiguranja<br />
neće samo uticati na taj segment poslovanja društva. Naime, greška u procjeni rizika<br />
osiguranja će imati i posljedice na poslovanje, a samim tim i na upravljanje rizicima<br />
osiguravajućeg društva.
6. LITERATURA<br />
1. Avdalović, V., Marović, B., Osiguranje i upravljanje rizikom, treće dopunjeno i<br />
izmjenjeno izd. – Subotica: Birografika, 2005.godine,<br />
2. Andrijašević, S., Petranović,V.,, "Ekonomika osiguranja" Alfa Zagreb.1999. godina;<br />
3. Avdalović, V., Ćosić Đ., Avdalović, S.: Upravljanje rizikom u osiguranju, Fakultet<br />
tehniĉkih nauka Novi Sad, 2008.<br />
4. Avdalović, V.: Osiguranje, Beogradska bankarska akademija, 2007.<br />
5. Campbell, Tim and William Kracaw, Financial Risk Management: Fixed Income<br />
and Foreign Exchange, Harper Collins College Publishers, 1993.<br />
6. Crawford, T., Haan, R., Runchey, C., Longevity Risk Quantification and<br />
Management: A Review of Relevant Literature, Society of Actuaries, 2008.<br />
7. Conant, Desoutter, Long, & MacGrogan.. Managing for Solvency and Profitability<br />
in Life and Health Insurance Companies, LOMA Publications, Georgia, 1996.<br />
8. Erić, D., ”Finansijska trţišta”, Ekonomski fakultet,Beograd, 2003. godine,<br />
9. E.Vaughan,T.Vaughan; “Osnove osiguranja, upravljanje rizicima”, MATE, Zagreb,<br />
2000 godine,<br />
10. Frederic S.Mishkin, Stanley G.Eakins, «Finansijska trţišta i institucija», Zgreb,<br />
2005. godine, str<br />
11. Friedberg, L., Webb, A., (2005.), “ Life is Cheap: Using Mortality Bonds to Hedge<br />
Aggregate Mortality Risk”, Boston College, str. 20<br />
12. Harrington,S.,Niehaus G, «Risk Management and Insurance», Boston, 1999., god;<br />
13. Ivanišević, M, ”Poslovne finansije”, Ekonomski fakultet, Beograd, 2000. godine;<br />
14. Koĉović,J., Šulejić,P., ”Osiguranje”, Savremena administarcija, Beograd, 2002.<br />
godine;<br />
15. Marović,B., «Osiguranje», Ekonomski fakultet Subotica, Univerzitet u Novom<br />
Sadu, 1997. godne;<br />
16. Marović, B., Avdalović, V.: Osiguranje i upravljanje rizikom, Birografika,<br />
Subotica, 2005.<br />
17. Scotti, V., Effenberger, D., (2007), "Annuities: Private Solution to Longevity Risk",<br />
Swiss Reinsurance Company, Economic Research and Consulting, No 3/2007.
18. Tasić,A., ”Osnovi osiguranja”, Ekonomksi fakultet, Savremena administracija,<br />
Beograd, 1976. god;<br />
Ostala literatura:<br />
1. Zakon o društvima za osiguranje u privatnom osiguranju, Sl.novine FBiH,2005.<br />
godine;<br />
2. Zakon o agenciji za osiguranje BiH, 2004. godine<br />
3. Bazelski komitet za superviziju banaka, (2004), “International Convergence of<br />
Capital Measurement and Capital Standards (Bazel II) “<br />
4. Curtis, S., (Maj 1997), C-1 RISK, Canadian Institute of Actuaries<br />
5. Audis of property and liability companies with comfoming changes as od May 1,<br />
Internet:<br />
1993, AICPA<br />
Riskglossary, http://www.riskglossary.com/link/legal_risk.htm, Februar 2009. godina<br />
http://www.irmi.com/online/insurance-glossary/terms/l/legal-risk.aspx
7. POPIS ILUSTRACIJA<br />
Grafikon 1:Broj dogaĊaja koji su imali katastrofalne posljedice, 1970- 2008. str. 27.<br />
Grafikon 2: Ţivotne i neţivotne cesije, str.55.<br />
Grafikon 3: Stabilizujući efekat reosiguranja na rezultate poslovanja francuskih<br />
neţivotnih osiguravaĉa, str 57.<br />
Slika 1: Vrste osiguranja, str.14.<br />
Slika 2: Mikro i makro dimenzije reosiguranja, str.59.<br />
Tabela 1: DogaĊaji sa posljedicama po zemljama, str.28.