SA2010 Paper Template - hr

162
Agroecology and Organic Agriculture
PRETHODNO PRIOPDENJE
Inventarizacija biljnog materijala u vrtovima i okućnicama Sarajeva u
cilju njihove estetske i funkcionalne determinacije
Jasna Avdiš, Arnela Muftiš, Edina Omeroviš, Nermina Sarajliš
Poljoprivredno-prehrambeni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Zmaja od Bosne 8, Sarajevo, Bosna i
Hercegovina
Saţetak
Svaka drţava, svaki grad imaju svoje specifiţne vrtove, tako Bosna i Hercegovina, samim
tim i Sarajevo imaju svoje vrtove i okušnice. One predstavljaju bosansku tradiciju i dio su
bosanske prošlosti. Bunar, ţesma, kaldrma, sofa, hajat i cviješe ţine elemente koji su
karakteristiţni za vrtove i okušnice, elemente koji ih ţine drugaţijim od drugih vrtova.
Ovim radom utvrŤene su najţešše skupine ukrasnog bilja koje se pojavljuje u vrtovima i
okušnicama Sarajeva. Podaci su skupljani u vrtovima i okušnicama u starom dijelu grada.
Tradicionalnu arhitekturu prati sadnja brojnih vrsta trajnica, sezonskog cviješa, autohtonih
vošnih vrsta, te ljekovitog i zaţinskog bilja.
Analizom arhitektonskih i bioloških elemenata, moţe se ustanoviti da su stari sarajevski
vrtovi i okušnice znatno promijenile nekadašnji izgled i oblik.
Kljuĉne rijeĉi: kulturna baština, vrtovi, okušnica, Sarajevo, identifikacija, cviješe
Uvod
U istraţivanju kulturne baštine u okviru pejzaţne arhitekture kako na podruţju Bosne i
Hercegovine tako i na podruţju Sarajeva, ne smije se zaobiši bosanski kušni vrt ili cvjetna
okušnica, nastala pod utjecajem orijentalno – islamske kulture. Velika ljubav prema
cviješu i prirodi, koja je kod starih orijentalnih naroda bila ponekad uzvišena ţak na
stupanj religije, nesporno je utjecala na slikovit smještaj starog grada u pejzaţ, na
stepenastu izgradnju bosanskih kuša sa doksatima, te kušnim vrtovima i okušnicama, koje
zatvorenim prostorima, oblikovanjem i prirodnim smještajem cviješa i drveša govore više
od pisanih spomenika i narodnih pjesama o smislu i ţeţnji naših pradjedova za cviješem,
ţivopisnim bojama, ţuborom vode i tihom spokojstvu. Ti maleni kušni vrtovi, zapravo
vrtna dvorišta, oploţena prirodnim kamenim ploţama ili kaldrmom od oblutaka, zatvorena
zidovima prema susjedstvu, sluţila su kao dodatni stambeni prostor, u kome se ljeti
odvijao znaţajan dio obiteljskog ţivota. Ovakav individualni vrtni tretman uz svaku kušu,
karakteristiţan je za izgradnju starih bosanskih dvorišta.
Stoga se danas, struţno definirano, moţe reši da je Sarajevo prije zbog mnogobrojnih
kušnih vrtova predstavljalo pravi vrtni grad te da je i vešina drugih bosanskih gradova u to
vrijeme sliţno izgledala, jer je bila formalno utopljena u zelenilu i cviješu.
Cilj ovoga rada je spoznaja osnovnih obiljeţja bosanskih okušnica i vrtova, kao i
identifikacija i vrašanje stare flore bosanskih okušnica i vrtova u cilju njihovog ţuvanja od
zaborava, a sve u svrhu kvalitetnije zaštite ovih površina kao dijela hortikulturne baštine
Bosne i Hercegovine. U radu še se izvršiti detaljna analitiţka istraţivanja i inventarizacija
biljnih vrsta u okušnicama i vrtovima u sastavu sarajevskih kuša iz starog dijela grada,
prostor je upoznat i zabiljeţen fotografijama i skicama. Ovom analizom su obuhvašeni i
neki arhitektonski elementi koji su prisutni u sarajevskim okušnicama i vrtovima (šadrvani,
ţesme, bunari, zidovi, kaldrme i sofe).
45 th Croatian & 5 th International Symposium on Agriculture

Agroekologija i ekološka poljoprivreda
Materijal i metode
Izradi ovog rada je prethodio je obilazak terena, pri ţemu su evidentirani elementi
tradicijske arhitekture, ambijent okušnica i vrtova s najvaţnijim sadrţajima, a nakon toga
ocjena floralnih komponenti (ukrasnog drveša i grmlja, voša, cviješa i ljekovitog bilja) u
estetskom i funkcionalnom smislu.
Obavljeni su intervjui s vlasnicama avlija starih sarajevskih obitelji koje su zabiljeţene u
literaturnim izvorima.
Istraţeni su izvori, odnosno dokumentacija koja govori o izgledu starih okušnica i vrtova u
vrijeme kada su nastali, iako su literaturni izvori koji su korišteni za ovu svrhu veoma
oskudni i nepotpuni, ovaj rad je pokušaj da se prikupe podaci o biljkama koje su uzgajane
u tom periodu.
Analiza postoješeg stanja okušnica i vrtova raŤena je na podruţju Opšine Stari grad, a
analizom su obuhvašene okušnice i vrtovi sljedeših objekata: Svrzina kuša, Kusumagiša
kuša, Dautoviša kuša, Handţiša kuša, Naniša kuša i Spahiša kuša.
Rezultati i rasprava
Na osnovu analize postoješih arhitektonskih i bioloških elemenata, moţe se ustanoviti da
su stare sarajevske okušnice i vrtovi znatno promijenile izgled i izgubile nekadašnji sjaj,
bez obzira na to što još uvijek imaju svoje specifiţnosti, kao što su: bunari, kaldrma,
šadrvani i drugo. Od biljnog materijala vešina je išţezla, meŤutim još uvijek se mogu naši
neke vrste koje su specifiţne za stara dvorišta- okušnice.
Okušnice su sarajevskim kušama davale poseban ţar i ljepotu. S okušnicom je kuša imala:
cvijetnjak, hladnjak, vodu i miris, ukratko, pruţala je osješaj posebnog zadovoljstva.
Avlijom dominira bijela boja zida, sivkasta boja kaldrme i zelena boja šimšira ili nekog
drugog zimzelenog ţbuna. Ove tri boje su predstavljale pozadinu na kojoj se posebno istiţu
cvjetovi crvene boje, zbog ţega ova boja dominira avlijom. Crvena boja cviješa je
omiljena, prisutna u mnogo nijansi, a slijede je ţuta i bijela. Od arhitektonskih elemenata u
sarajevskoj okušnici od davnina do danas su prisutni: zid, ograda, kaldrma, sofa i ţesma.
Voda se javila kao posljedica orijentalnog vrtnog stila. Ljepoti ambijenta okušnice i vrta
znaţajno su doprinosile ţesme s kamenim koritima iz kojih je neprestano tekla voda i
ţuboreši kanalima otjecala kroz dvorište. Šadrvani su bili prisutni u imušnijim kušama, i
svojim prisustvomi ţuborom vode tokom ljetnih dana su u vrt unosili prijatnu svjeţinu.
Obvezno dvorište ili visokim zidom ograŤeni prostor ispred kuše, sastavni je dio gotovo
svake tipiţne sarajevske gradske kuše, a sastoji se od muške i ţenske okušnice. Zidovi
kuša su bijeli što isto tako ţini prepoznatljivom sarajevsku ali i bosansku okušnicu (slika 1.
i 6.). Sve sarajevske okušnice su bogate bujnim zelenilom, drvešem, grmljem, a posebno
trajnicama i sezonskim cviješem, ţija je površina daleko veša u odnosu na kamene, drvene
i bijelo obojane plohe zidova. To zelenilo je sasvim dovoljno da ostavi ugodan dojam
svjeţine i slikovite, sjenkama prošarane i suncem obasjane okušnice. Biljni materijal
sarajevskih okušnica ţini: grmlje, trajnice, jednogodišnje cviješe, dvogodišnje cviješe i
lukoviţasto i gomoljasto cviješe. Grmovi u okušnicama su bili prisutni iskljuţivo zbog
lijepog mirisa i boje. Najzastupljeniji su: Buxus sempervirens L. (šimšir), Jasminum
fruticans L. (jasmin), Rosa sp. (ruţa), Syringa vulgaris L. (jorgovan) i Viburnum opulus L.
(hudika). U bosanskim okušnicama šimšir se od davnina najţešše sadio kao soliterna biljka
koja je puštana da slobodno raste, dok se danas sve više teţi orezivanju (slika 2).
45. hrvatski i 5. međunarodni simpozij agronoma
163

164
Agroecology and Organic Agriculture
Slika 1. Izgled zida Svrzine
okućnice
Slika 2. Orezani šimšir u
sarajevskoj okućnici
45 th Croatian & 5 th International Symposium on Agriculture
Slika 3. Ruţa penjaĉica u
okućnici
Najzastupljenija ruţa u sarajevskim okušnicama od davnina je bila ruţa Ťulberšeţerka
(Rosa damascena Mill.), koja je danas sve manje i manje zastupljena. U okušnicama su
posebno saŤene ruţe penjaţice (slika 3.), koje su se vešinom sadile uza zid kuše, tako da bi
se bijeli zidovi isticali zajedno s ruţom. Od trajnica u sarajevskim okušnicama najviše su
zastupljeni: Aster amellus L. (jesenje astre), Convallaria majalis L. (ŤurŤevak),
Delphinium ajacis (L.) Schur. (delfinium), Hemerocallis x hybrida (hemerokalis), Lupinus
polyphyllus Lindl. (lupina, vuţika), Paeonia officinalis L. (boţur), Phlox paniculata L.
(plamenac), Sedum spectabile Boreau (sedum) i Stachys lanata Jacq. (zeţje uši).
Jednogodišnje cvjetne vrste koje su prisutne u sarajevskim okušnicama su: Althaea rosea
L. (sljez), Antirrhinum majus L. (zijevalica), Calendula officinalis L. (neven), Callistephus
chinensis (L.) Nees, Chrysanthemum carinatum Schousboe (krizantema), Impatiens
balsamina L. (lijepi deţko), Ipomoea tricolor Cav. (ladoleţ), Petunia x hybrida (petunija),
Portulaca grandiflora Hook. (prkos), Salvia splendens Sellow ex Schult. (ukrasna
kadulja), Tagetes erecta L. (visoka kadifica), Tagetes patula L. (niska kadifica),
Tropaeolum majus L. (dragoljub, latifa) i Zinnia elegans Jacq. (cinija). Najzastupljenije
dvogodišnje cvjetne vrste u okušnicama su: Cheiranthus cheiri L. (zimski šeboj) (Slika
br.4.), Dianthus barbatus L.(turski karanfil) Digitalis purpurea L. (naprstak) i Viola x
wittrockiana L. (mašuhica).
Slika 4. Cheiranthus cheiri u
okućnici
Slika 5. Kaldrma u Handţića
okućnici
Slika 6. Svrzina kuća u
Sarajevu – muška okućnica
U sarajevskim okušnicama od lukoviţastog i gomoljastog cviješa najţešše su prisutni:
Lilium candidum L. (bijeli ljiljan), Tulipa sp. (tulipan) i Hyacinthus orientalis L. (zumbul).
Uz zidove kuše i ogradu svaki vrt preteţno ima ruţu Rosa damascena, (Ťulberšešerka),
dok ostalo cviješe raste bez nekog posebnog reda, izmiješano vošem i površem. U
vrtovima se nalazi i nisko raslinje koje nema mjesta u okušnicama radi njihovih malih
dimenzija: Sambucus nigra L. (zova), Robinia pseudoacacia L. (bagrem) i Tradescantia
fluminensis Vell. (puzavac). U sarajevskim vrtovima najţešše se nalazi bar jedan od ovih

Agroekologija i ekološka poljoprivreda
elemenata: voše, površe, ljekovito i zaţinsko bilje. U sarajevskom vrtu se ne moţe susresti
mnogo drvenastih vrsta, tek jedno ili dva drveta, ovisno o veliţini vrta i sunţevom
osvjetljenju. To je u vešini sluţajeva neka voška, drvo iz šume ili iz drugog kraja, koje
bogato cvjeta i što je još vaţnije ugodno miriše. Najznaţajnije vošne vrste prisutne u vrtu
su: Cydonia oblonga Mill. (dunja), Malus sylvestris (L.) Mill. (jabuka), Prunus avium L.
(trešnja), Prunus cerasifera Ehrh. (dţanarika), Prunus domestica L. (šljiva) i Pyrus
communis L. (kruška). Od ostalih vošnih vrsta moţe se naši: Juglans regia L. (orah),
Mespilus germanica L. (mušmula), Prunus cerasus L. (višnja), Rubus fruticosus L.
(kupina), Rubus idaeus L. (malina). Vinova loza (Vitis vinifera L.) se višestruko koristi u
vrtovima. Pravi hlad, a ujedno ima i dekorativnu funkciju. Njeni mladi listovi (japrak) sluţe za
sarmu, a grozdovi se jedu u svjeţem stanju i djelimiţno ostavljaju u skladištima i ţardacima
nanizani na uţe i suše za zimu. Autohtone sorte jabuke koje su prisutne u vrtovima su:
Gradaţaţka Zelenika, Kanjiška, Srebreniţanka i Staklara. Autohtone sorte kruške koje se
mogu naši u bašţama su: Avranška, Jeribasma, Karamanka, Malatija, Miššija itd.
Najraširenija sorta šljive koja je bila prisutna u avlijama je Poţegaţa, ali zbog šarke bolesti
koja je napala ovu sortu šljive danas je samo ponegdje prisutna. Površe se obiţno sadi u
sredini vrta, i sadi se koliţina površa dovoljna da podmiri potrebe ţlanova domašinstva.
Najţešše se sije: Allium cepa L. (crni luk), Apium graveolens L. (celer), Beta vulgaris L.
(cikla), Brassica oleracea L. (kupus), Capsicum annuum L. (paprika), Cucumis sativus L.
(krastavac), Cucurbita pepo L. (bundeva), Daucus carota L. (mrkva), Lactuca sativa L.
(salata), Petroselium sativum Hoffm. (peršin), Phaseolus vulgaris L. (grah), Solanum
lycopersicum L. (rajţica), Solanum melongena L. (patlidţan), Solanum tuberosum L.
(krumpir) i Zea mays L. (kukuruz). U starijim sarajevskim vrtovima ţesto su se uzgajali i
pojedini primjerci biljaka koje su pored dekorativnih osobina istovremeno bile korištene i
zbog svoje aromatiţnosti i ljekovitosti. Najprisutnije su: Althaea officinalis L. (bijeli sljez),
Artemisia annua L. (bejturan), Levisticum officinale L. (miloduh), Melissa officinalis L.
(matiţnjak), Mentha piperita L. (menta), Nepeta cataria L. (macina trava), Ocimum
basilicum L. (fesliŤen, bosiljak), Plantago lanceolata L. (bokvica), Ruta graveolens L. (ruta,
sedefţiš), Thymus pulegioides L. (majţina dušica), Urtica dioica L. (kopriva) i druge.
Zakljuĉak
Na osnovu analize arhitektonskih i biljnih elemenata u okušnicama i vrtovima sarajevskih
kuša, kao i analizom pisanih dokumenata koji govore o njima u vrijeme Otomanskog
Carstva moţe se zakljuţiti da se do danas saţuvalo vrlo malo takvih okušnica, ali njihovi
principi oblikovanja mogu se i danas primjeniti u kušnim vrtovima. U tom smislu treba
prateše zelenilo na principima starih cvjetnih okušnica obnoviti, oţuvane i kultivirane vrste
cviješa i dalje njegovati i što je najvrijednije, kult cviješa i ljubav prema prirodi kod
bosanskog stanovništva, saţuvati i razviti i u novim urbaniziranim prostorima, i tamo gdje
se štiti ili obnavlja stara bosanska arhitektura i njen ambijent. Sarajevske okušnice i vrtovi
imaju svoju dugu tradiciju a sastavni elementi gotovo svake sarajevske okušnice su voda,
boja i miris. Cviješe u okušnicama je od davnina birano na osnovu lijepe boje i lijepog
mirisa, što se do danas saţuvalo. Boja i miris se manifestiraju u primjeni ukrasnog drveša i
grmlja, uglavnom se radi o biljkama s lijepim mirisnim cvjetovima. Cviješe se nalazilo u
sofama i sadilo se u pukotine kaldrme, a takoŤer se nalazilo i u saksijama, za potrebe
ukrašavanja otvorenih dijelova kuše. Kaldrma je nezamjenjivi element i veoma znaţajna u
komunikacijiskom smislu, a uz samu kaldrmu se sadio veliki broj cvjetnih vrsta, ljekovitog
i zaţinskog bilja. Voda se u okušnicama nalazi u svim svojim modifikacijama, a gotovo
nezaobilazni elementi sarajevske okušnice su ţesme i bunari. Od grmova u sarajevskim
okušnicama najţešše su prisutni: šimšir, jasmin, ruţa, jorgovan i hudika. Trajnice koje su
najţešše prisutne su: jesenje astre, ŤurŤica, delfinium, hemerokalis, lupina, boţur, plamenac,
45. hrvatski i 5. međunarodni simpozij agronoma
165

166
Agroecology and Organic Agriculture
sedum i zeţije uši. Od jednogodišnjeg cviješa u sarajevskim okušnicama najţešše su
prisutni: sljez, zijevalica, ljetnja astra, neven, krizantema, lijepi deţko, ladoleţ, petunija,
prkos, salvija, kadifica, dragoljub i cinija, a od dvododišnjeg: zimski šeboj, naprstak, turski
karanfil i mašuhica. Lukoviţasto i gomoljasto cviješe koje se najţešše koristilo zbog svog
mirisa i boja u sarajevskim okušnicama su: bijeli ljiljan, tulipan i zumbul. Površe, voše,
ljekovito i zaţinsko bilje vešinom su smješteni u vrt, a njihova koliţina prvenstveno ovisi o
veliţini vrta i potrebe domašinstva za istim. Iz navedenog se moţe zakljuţiti da bi trebalo
raditi na oţuvanju i njegovanju tradicije predaka i prirodnog bogastva okušnica i vrtova kako
bi i buduše generacije mogle znati nešto više o svojoj prošlosti.
Literatura:
Avdiš J., Mijatoviš T. (2004.): Metode obnove kao uslov oţuvanja estetskog i funkcionalnog
karaktera zelenih površina. Sarajevo.
Ţerejevski-Janjiš Z. ( 1974.): Sarajevske bašţe i avlije. Sarajevo.
Deanoviš A. (1966.): Vrtna arhitektura. Enciklopedija likovnih umjetnosti, Zagreb.
Drljeviš H., (1985.): Bosanska cvjetna avlija. Vrtna umjetnost Jugoslavije, Zagreb, Fakultet
poljoprivrednih znanosti Sveuţilišta u Zagrebu – Centar za povijesne vrtove i razvoj krajne u
Dubrovniku.
Gološ Dţ. (1997.): Cviješe u avlijama i bašţama Sarajeva. Kantonalni zavod za zaštitu
spomenika, Sarajevo
Kurto N. (2001.): Arhitektura Bosne i Hercegovine i razvoj bosanskog stila. Sarajevo.
Kurto N. (2003.): Historija vrtne umjetnosti i hortikulture. Postdiplomski studij, Sarajevo.
Ljujiš-Mijatoviš T., Švrakiš A. (2006): Vrtna arhitektura bosanskih avlija kao dio kulturne
baštine. Kantonalni zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeŤa, Sarajevo
Maly K. (1936.): ―Zur Kenntnis der flore bosnish–hercegovinisehen. Bauerngärten ‖ Ausname
der Nutzpflanzen Sarajevo
Mijatoviš T., Avdiš J. (2005.): Identifikacija i mogušnost oţuvanja autohtone flore. Radovi
Poljoprivrednog fakulteta, Sarajevo.
Šabanoviš H. (1967.): Putopis Evlije Ţelebije. Svjetlost, Sarajevo.
Zlatar B., (1996.): Zlatno doba Sarajeva. Svjetlost, Sarajevo.
Inventarisation of plant material in gardens and house yards of Sarajevo
for the purposes of their aeshtethic and functional determination
Abstract
Every country and every town have their own specific gardens, and Bosnia and
Herzegovina and Sarajevo have their house yards and gardens. They represent bosnian
tradition and are a part of bosnian history. Different wells, drinking fountains, cobble,
sofas, hayats, and flowers are the distinctive elements of bosnian gardens and house yards.
This work defines the most common groups of ornamental plants in house yards and
gardens of Sarajevo. The data were collected in house yards and gardens in the old part of
the town. Traditional architecture is accompanied by planting numerous perennials,
annuals, native fruit trees and medical and culinary herbs. Analysing architectural and
biological elements shows that the appearance and shape of old gardens and house yards of
Sarajevo was considerably changed.
Key words: cultural heritage, garden, house yard, Sarajevo, identification, flowers
45 th Croatian & 5 th International Symposium on Agriculture