Bosna i Hercegovina Izvjełtaj ocjene nabavki u zemlji - ESI

Izvještaj br. 24396 

Bosna i Hercegovina 

Izvještaj ocjene nabavki u zemlji 

jun 2002. 

Osnovne službe 

Region Evrope i centralne Azije 

Dokument Svjetske banke

VALUTA 

Valutna jedinica = Konvertibilna marka (KM) 

US$ 1.00 = KM 2.236257 (mart 2002.) 

FISKALNA GODINA 

1. januar – 31. decembar 

AKRONIMI I SKRAĆENICE 

BER (IEP) Bid Evaluation Report (Izvještaj o evaluaciji ponude) 

BiH Bosnia and Herzegovina (Bosna i Hercegovina) 

CAS (SPZ) Country Assistance Strategy (Strategija pomoći zemlji) 

CFAA (OFOZ) Country Financial Accountability Assessment (Ocjena finansijske odgovornosti u zemlji) 

CPAR (IONZ) Country Procurement Assessment Report (Izvještaj ocjene nabavki u zemlji) 

CPPR (PRPZ) Country Portfolio Performance Review (Pregled rezultata portfolia zemlje) 

CTF (KRG) Consultative Task Force (Konsultativna radna grupa) 

EBF (VBF) Extra-Budgetary Fund (Vanbudžetski fond) 

EBRD European Bank for Reconstruction and Development (Evropska banka za obnovu i razvoj) 

ECA Europe and Central Asia Region (Region Evrope i centralne Azije) 

EU European Union (Evropska unija) 

FBiH Federation of Bosnia and Herzegovina (Federacija Bosne i Hercegovine) 

FDI Foreign Direct Investment (Direktne strane investicije) 

FIAS Foreign Investment Advisory Service (Savjetnička služba za strane investicije) 

FY (FG) Financial Year (Finansijska godina) 

GPA Government Procurement Agreement of the World Trade Organization (Sporazum o Vladinim 

nabavkama Svjetske trgovinske organizacije) 

GTZ Deutsche Gesellschaft für Technische Zusammenarbeit (GTZ) GmbH 

ICB (MKT) International Competitive Bidding (Međunarodni konkurentni tender) 

ICG (MKG) International Crisis Group (Međunarodna krizna grupa) 

IFI (MFI) International Financial Institution (Međunarodna finansijska institucija) 

IMF (MMF) International Monetary Fund (Međunarodni monetarni fond) 

IS (MK) International Shopping (Međunarodna kupovina) 

KM Convertible Mark (Konvertibilna marka) 

LPP (ZJN) Law on Public Procurement (Zakon o javnim nabavkama) 

MOF (MF) Ministry of Finance (Ministarstvo finansija) 

NCB (DKT) National Competitive Bidding (Državni konkurentski tender) 

NGO (NVO) Non-Governmental Organization (Nevladina organizacija) 

NS (DK) National Shopping (Državna kupovina) 

OHR Office of the High Representative (Kancelarija Visokog predstavnika) 

PEIR (PJPI) Public Expenditure and Institutional Review (Pregled javne potrošnje i institucija) 

PIC (SIM) Peace Implementation Council (Savjet za implementaciju mira) 

PMAU (JMRP) Project Monitoring and Auditing Unit (Jedinica za monitoring i reviziju projekata) 

RPA (RSN) Regional Procurement Adviser (Regionalni savjetnik za nabavke) 

RS Republika Srpska 

SAI (VRI) Supreme Audit Institution (Vrhovna revizorska institucija) 

SBD (STD) Standard Bidding Documents (Standardni tenderski dokumenti) 

SES (JEP) Single Economic Space (Jedinstveni ekonomski prostor) 

SFRY (SFRJ) Socialist Federal Republic of Yugoslavia (Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija) 

TA (TP) Technical Assistance (Tehnička podrška) 

UNCITRAL United Nations Commission for International Trade Law (Komisija Ujedinjenih Nacija za 

Međunarodni zakon o trgovini) 

UNDP United Nations Development Program (Razvojni program Ujedinjenih Nacija) 

WGPP (RGJN) Working Group on Public Procurement (Radna grupa za javne nabavke) 

WTO World Trade Organization (Svjetska trgovinska organizacija) 

Regionani potpredsjednik: Johannes F. Linn, ECAVP 

Direktor za zemlju: Christiaan J. Poortman, ECC04 

Vršilac dužnosti Direktora Sektora: Richard B. Westin, ECSCS 

Vođa Projektnog tima: Shaun O. Moss, ECSCS

BiH CPAR Sadržaj 

SADRŽAJ 

Izvršni siže ................................................................................................................................... i 

Uvod ......................................................................................................................................... i 

Opšta ocjena................................................................................................................................ ii 

A. PREDGOVOR.......................................................................................................... vi 

A.1 Datum završetka izvještaja i osnova izvještaja ............................................................. vi 

A.2 Priznanja ....................................................................................................................... vi 

A.3 Vladine organizacije koje su učestvovale .................................................................... vii 

A.4 Tim Svjetske banke...................................................................................................... vii 

B. ISTORIJAT............................................................................................................viii 

B.1 Istorijat zemlje............................................................................................................. viii 

B.2 Portfolio Svjetske banke u BiH..................................................................................... ix 

C. NALAZI..................................................................................................................... 1 

JAVNI SEKTOR......................................................................................................................... 1 

C.1 Zakonski i regulatorni okvir........................................................................................... 1 

C. 2: Procedure, prakse i primjena.......................................................................................... 4 

C.3. Organizacija i resursi ................................................................................................... 13 

C.4: Revizija i antikorupcijske mjere................................................................................... 16 

C. 5: Rezultati menadžmenta javnog sektora........................................................................ 19 

C. 6: Rezultati postignuti kod programa sa podrškom Svjetske banke................................. 22 

C. 7: Ocjena rizika ................................................................................................................ 25 

C.8 Predloženi plan supervizije .......................................................................................... 26 

C.9: Neprihvatljive prakse kod projekata koje finansira Svjetska banka ............................ 28 

PRIVATNI SEKTOR ............................................................................................................... 29 

C.10 Konkurentnost i učešće privatnog sektora ................................................................... 29 

C.11 Izvršenje javnih ugovora.............................................................................................. 29 

C.12 Poslovne prakse............................................................................................................30 

C.13 Nabavka u javnom sektoru iz perspektive privatnog sektora....................................... 31 

D. PREPORUČENI AKCIONI PLAN ...................................................................... 32 

D.1: Preporučene aktivnosti................................................................................................. 32 

D.2 Mjere koje treba poduzeti Vlada.................................................................................. 39 

D.3 Mjere koje trebaju poduzeti Svjetska banka i drugi finansijeri.................................... 39 

D.4 Tehnička podrška ......................................................................................................... 40

BiH CPAR Sadržaj 

D.5 Vremenski okvir........................................................................................................... 40 

D.6 Finansiranje reforme nabavki....................................................................................... 40 

D.7 Plan monitoringa i dalje aktivnosti .............................................................................. 41 

ANEKSI ........................................................................................................................... 42 

Aneks A: Status kedita grupe Svjetske banke u Bosni i Hercegovini....................................... 42 

Aneks B1: Raspodjela odgovornosti za potrošnju po nivoima administracije.......................... 44 

Aneks B2: Usporedba planirane i ostvarene potrošnje na nabavke po kantonima, 2000. (osim 

za Hercegovačko-Neretvanski kanton) ..................................................................................... 45 

Aneks B3: Potrošnja na robu i usluge i kapitalna potrošnja predviđena budžetom oo nivou 

administracije 1999.-2000......................................................................................................... 47 

Aneks C: Dopunsko pismo o procedurama državnih konkurentskih tendera (NCB) ............... 48 

Aneks D: Predloženi akcioni plan za reformu javnih nabavki u Bosni i Hercegovini, 2002.- 

2004. ...................................................................................................................................... 50 

TABELE, OKVIRI I GRAFIKONI 

Tabela 1. BiH: Raspodjela odgovornosti........................................................................ viix 

Tabela 2. BiH: Tekuća struktura portfolia zajmova Svjetske banke ................................. x 

Table 2. BiH: Ograničenja koja upravljaju primjenom metoda nabavke ........................... 7 

Table 3. BiH: Supervizijske funkcije koje vrši MF RS, .................................................. 15 

Table 4. BiH Tekuća i kapitalna potrošnja na javne nabavke.......................................... 20 

Table 5: BiH: Donje granice delegiranih nabavki, sarajevska kancelarija ....................... 24 

Table 6. BiH: Primjenljive donje granice za metode nabavke.......................................... 27 

Okvir 1: Raspon pravila nabavke........................................................................................ 6 

Okvir 2: Metodi nabavke koji se koriste u skladu s odlukom FBiH i zakonom RS......... 12 

Okvir 3: Odredbe o zaštiti prava ponuđača....................................................................... 33 

Okvir 4: Siže rizičnih faktora uključenih u nabavke i preporučene aktivnosti................. 36 

Grafikon 1: Potrošnja na robu i usluge i kapitalna potrošnja predviđena budžetom po 

nivoima administracije, 2000. (u milionima KM) .................................................... 21 

Grafikon 2: Budžet Direkcije za putreve RS, 2001. ......................................................... 22

BiH CPAR Izvršni siže 

UVOD 

IZVRŠNI SIŽE 

Savjet za implementaciju mira je u okviru svoje Briselske deklaracije iz maja 2000. ukazao na 

važnost javnih nabavki za stvaranje "jedinstvenog ekonomskog prostora" u Bosni i Hercegovini. 

Odredbe Državnog Ustava BiH koje zahtjevaju punu slobodu kretanja ljudi, roba, usluga i 

kapitala na cijeloj teritoriji BiH mogu se ispuniti samo ako se uspostavi harmonizovan skup 

pravila nabavke. Javne nabavke su takođe od ključne važnosti za ispunjenje izraženog cilja 

veznog za stvaranje odgovarajućeg okruženja za razvoj proivatnog sektora, uzimajući u obzir da 

za većinu kompanija u privatnom sektoru Vlada predstavlja jednog od najvažnijih klijenata. 

Trenutak u kome se soprovodi ova ocjena je od naročitog značaja, pošto se Bosna i Hercegovina 

nalazi na prekretnici: kako nivo vanjske podrške opada, zemlja mora da sama generiše svoj 

održiv rast. Jezgro održivog rasta i fiskalne stabilnosti predstavljaće striktnije upravljanje 

ograničenim javnim resursima, uključujući održavanje strože kontrole nad rashodima vezanim za 

nabavku i postizanje bolje isplativosti novca uloženog u vladine ugovorne odnose. Reforma u 

oblasti nabavki je sve značajnija, jer BiH ulaže napore da se približi potpisivanju Sporazuma o 

stabilizaciji i saradnji s Evropskom Unijom, koji će, na kraju, zahtijevati harmonizaciju zakona iz 

oblasti javnih nabavki u BiH s zakonodavstvom EU. 

Ova prva ocjena nabavki u BiH razmotriće sve oblasti funkcionisanja javnih nabavki u BiH, 

uključujući zakonski okvir, izvršavanje regulatornih funkcija, režim implementacije, kapacitet 

institucija javnog sektora vezanih za sprovođenje nabavki, kao i uticaje korupcije na nabavke. 

Ova ocjena je izvršena kroz konsultacije s lokalnim partnerima iz ministarstava finansija Države 

BiH, Federacije Bosne i Hercegovine (FBH), Republike Srpske (RS), te Sarajevskog, 

Srednjebosanskog i Hercegovačko-Neretvanskog kantona, te opštine Banjaluka, koje su 

sprovedene u ranim fazama vršenja njihovih ovlaštenja vezanih za funkcionisanje javnih nabavki. 

Prije zaključenja, nacrt ovog izvještaja razmatran je na sastanku Radne grupe za javne nabavke 

(RGJN) koji je održan u Sarajevu, 3. juna 2002., a na kojem su učestvovali viši predstavnici 

Državnog Ministarstva trezora, Federalnog Ministarstva finansija, Ministarstva finansija 

Republike Srpske, Distrikta Brčko, delegacije Evropske Unije i Kancelarije Visokog 

predstavnika. Završna verzija izvještaja zaključena je tek nakon razmatranja u okviru te grupe. 

Ovaj izvještaj CPAR predstavlja neodvojiv dio aktivnosti Svjetske banke (WB) u BiH, koje su 

predstavljene u okviru Strategije podrške zemlji (CAS) iz juna 2000., kao i u okviru ažurirane 

verzije strategije iz oktobra 2001., a uključuje više ključnih tema, konkretno: 

• Osiguranje smanjenja obima i povećanja efikasnosti javnihnabavki: Vlade na svim 

nivoima troše znatne sume na nabavke, pa je povećanje efikasnosti tih rashoda od ključne 

važnosti za smanjenje javne potrošnje. 

• Povećanje nivoa transparentnosti: Poboljšanje stepena dostupnosti informacija o 

prilikama za podnošenje ponuda i o potrošnji na javne ugovore, kao i smanjenje stepena 

slobodnog odlučivanja javnih službenika u vezi s izborom najuspješnijih ponuda, 

predstavljaju važne mjere za povećanje nivoa transparentnosti. 

• Izgradnja institucija: Unapređenje sposobnosti javnih institucija na svim nivoima da na 

efikasan način vrše potrošnju javnih fondova za nabavke, kao i jačanje institicija koje 

regulišu nabavke, predstavljaju neizbježne zadatke vezane za izgradnju institucija. 

i


• Borba protiv korupcije: Rizici vezani za korupciju su u oblasti javnih nabavki posebno 

visoki, a povećanje transparentnosti, stepena preuzimanja odgovornosti, te 

konkurentnosti u oblasti javnih nabavki predstavlja neodvojiv dio borbe protvi korupcije. 

• Promocija pristupa Svjetskoj trgovinskog organizaciji (WTO) i Evropskoj Uniji 

(EU): Reforma zakonodavstva u oblasti nabavki je ključni korak procesa harmonizacije 

zakonodavstva BiH s zakonima EU i Sporazumom o Vladinim nabavkama Svjetske 

trgovinske organizacije (GPA). 

OPŠTA OCJENA 

U nastavku teksta su sažeti ključni nalazi izvještaja CPAR, ukjučujući i procjenu rizika, snage i 

slabosti tekućeg sistema javnih nabavki, te osnovne odlike predloženog plana akcije. 

Funkcija nabavke je 

zanemarena. 

Međutim, javna 

nabavka je ipak bitna 

za BiH. 

Nedostatak Državnog 

zakona o javnim 

nabavkama je 

ozbiljan propust. 

Okruženje u kojem 

se sprovode javne 

nabavke je visoko 

rizično. 

Ključni nalazi i procjena rizika 

Do sada se nijesmatralo da je nabavka ključna funkcija Vlade, takva da 

zaslužuje da joj se posvete specijalizovano osoblje i usmjerene 

organizacione jedinice. 

Svake godine, Vlade na svim nivoima uprave potroše oko 670 miliona 

KM 300 miliona US$) na nabavku robe, usluga i kapitalnih investicija, 

što je oko 15 posto ukupne potrošnje predviđene budžetom i nešto iznad 

7 posto GDP u BiH. Povećanje isplatljivosti javnih nabavki može imati 

znatan uticaj na korištenje ograničenih javnih resursa. Iz iskustava 

drugih zemalja vidi se da kroz konkuretnu javnu nabavku vlade mogu 

da ostvare i do 20 postotne uštede, što bi za BiH značilo uštede veće od 

130 miliona KM (60 miliona US$). 

Država snosi odgovornost za politike u oblasti vanjske trgovine, a to se, 

dijelom, odnosi i na preuzimanje vodeće ulge u upravljanju osdosima s 

vanjskim trgovinskim partnerima BiH, među kojima su najznačajniji 

Evropska Unija (EU) i Svjetska trgovinska organizacija (WTO). Budući 

razvoj ekonomskih odnosa sa obje te strane zahtijevaće da Bosna i 

Hercegovina prilagodi svoje zakonodavstvo u oblasti nabavki 

Direktivama za nabavke EU i Sporazumu o vladinim nabavkama WTO 

(GPA). Međutim, u ovom trenutku, Država nema čak ni svoj zakon o 

javnim nabavkama. To je ozbiljan propust i rad na tome treba dobiti 

visok nivo prioriteta. 

Na osnovu analize zakonskog okvira, djelotvornosti regulatornih 

isntitucija, jačine režima implementacije, kapaciteta njenih 

institucionalnih i ljudskih resursa, kao i prijetnji vezanih za korupciju, 

zaključak ove procjene je da je okruženje za sprovođenje javne nabavke 

u BiH visoko rizično. 

ii


Zajkonski okvir: 

Postojeći pravni 

sistem ima mnogo 

slabosti. 

Sadašnji okviri su u 

razumnoj mjeri 

harmonizovani, a 

Vlade su spremne na 

dalju harmonizaciju. 

Postojeće prakse: 

Nedostaci legislative 

izrodili su mnoge 

negativne prakse u 

oblasti javnih 

nabavki. 

Sve se više zna o 

korisnim stranama 

konkurentskih 

tendera. 

Neki značajni kupci 

koriste standardnu 

tendersku 

dokumentaciju za sve 

nabavke. 

Organizacija i 

resursi: 

Prakse zlouptrebe su 

rezultat slabe 

sprovedbe zakonskih 

odredbi. 

Snaga i slabosti 

Odluka o Postupku nabavke robe, usluga i sklapanja ugovora FBiH i 

Zakon o postupku nabavke robe, usluga i radova RS obezbjeđuju okvir 

za sprovođenje javnih nabavki koji nije sveobuhvatan, pošto ne 

obezbjeđuje jasan skup pravila za sprovođenje javnih tendera, a javnim 

službenicima daje prevvisok stepen slobode pri odlučivanju o dodjeli 

vladinih ugovora. Iako je legislativni akt u Federaciji, konkretno, 

slabiji, uzimajući u obzir da ima status odluke, a ne zakona, nivo 

poštivanja legislative je nizak u oba entiteta, kao i na svim nivoima 

administracije. 

Zakon RS je pravljen po uzoru na odluku FBiH i oni zajedno 

obezbjeđuju u razumnoj mjeri ujednačen režim nabavki u BiH, što 

omogućuje lokalnim ponuđačima da učestvuju na tenderima s druge 

strane entitetske granice. FBiH je svjesna slabosti svoje Odluke i 

spremna je da radi na nacrtu i usvajanju jakog zakona o nabavkama. 

U toku ocjene otkriveni su mnogi primjeri loših praksi i zloupotreba. Na 

primjer, pošto legislativa samo neodređeno prepisuje "razuman period" 

u toku kojeg ponuđači treba da dostave svoje ponude, kupci tu odredbu 

zloupotrebljavaju kako bi ograničili konkurenciju u korist ponuđača 

koji se njima najviše svđa, tako što odrede rok za podnošenje ponuda od 

samo tri dana. Proces vrednovanja ponuda je takođe posebno podložan 

manipulacijama, pošto su legislativne odredbe ne samo neadekvatne, 

već i ograničene. Na primjer, one ne zahtijevaju da tijela koja vrše 

nabavke predoče kriterijume za vrednovanje ponuđačima prije dostave 

ponuda, što je ključan element transparentnosti. 

Uspjesi koji su u oblasti nabavki postignuti korištenjem smjernica 

Svjtske banke ukazali su lokalnim zvaničnicima na prednosti otvorenih, 

konkurentskih tendera, a u vladama nije teško naći ljude koji cijene niže 

troškove i uštede koje se na taj način postižu. 

Nekoliko isksnih kupaca koji su radili s donatorskim finansiranjem, 

uključujući i najvažnija javna komunalna preduzeća, usvojili su 

donatorske standardne tenderske dokumentacije za korištenje u 

programima nabavke koji se finansiraju iz njhovih ličnih izvora. 

Iako je odgovornost za sprovedbu legislative u oblasti nabavki 

povjerena ministarstvima finansija, u praksi te institucije ne sprovode 

svoje regulatorne funkcije zato što nemaju resurse koji bi bili posvećeni 

regulatornim funkcijama i zato što im nedostaje osoblje s neophodnim 

specijalizovanim vještinama. Kao rezultat toga, nivo poštivanja 

legislative u oblasti nabavki je u oba entiteta nizak. 

iii


Kapacitet za 

sprovođenje nabavki 

je slab. 

Aranžmani prema 

kojim se javni 

zvaničnici smatraju 

odgovornim za 

nabavke su 

neogovarajući. 

Osoblje sarajevske 

kancelarije WB 

obučava lokalne 

partnere. 

Revizija i borba 

protiv korupcije: 

Iako su nedavno 

uspostavljene 

funkcije vanjske 

revizije 

korupcija vezana za 

nabavke je i dalje 

značajan problem. 

Privatni sektor: 

Privatni sektor ne 

vjeruje mnogo u 

pravičnost javnih 

tendera. 

Na svim nivoima administracije, nabavku sprovodi neobučeno osoblje 

koje nije specijalizovano za nabavke, a često se nabavke sprovode na 

neodgovarajući način. To još više usložnjava slabosti legislative. 

Kada nezadovoljni ponuđač podnese žalbu protiv postupaka javng 

zvaničnika vezanih za javne nabavke, tu žalbu razmatra ministarstvo 

finansija na odgovarajućem nivou. Prema tome, ponuđačima se 

oduzima pravo na nezavisno razmatranje njihovih žalbi. Zbog 

neefikasnosti sudskog sistema, ponuđači rijetko traže sudsku reviziju. 

Uzevši u obzir da ponuđači ne mogu dobiti naknadu za pretrpljenu 

štetu, javni službenici koji krše pravila nabavke ne smatraju se 

odgovornim. 

Dva člana osoblja specijalizovana za nabavke i locirana u Sarajevu 

troše oko 20 posto svog vremena na obezbjeđivanje obuke za vladino 

osoblje koje radi na implementaciji projekata Svjetske banke, što 

postepeno podiže nivo ekspertskog znanja lokalnog osoblja zaduženog 

za nabavke. Međutim, u ovom trenutku, nijedan nivo vlasti ne 

obezbjeđuje obuku u oblasti nabavke za svoje osoblje. 

Funkcije vanjske revizije su uvedene krajem 2000. kroz uspostavu 

Vrhovnih revizorskih institucija (VRI), na državnom nivou i na 

entitetskim nivoima, pri čemu su aranžmani koordinacije u okviru 

državne VRI, a uspostavljen je i ujednačen zakonski okvir. Iako su VRI 

još na samom početku funkcionisanja, njihov rad je već potvrdio 

ključnu važnost funkcije vanjske revizije za transparentnost i 

pouzdanost sistema finansijskg menadžmenta u javnom sektoru i 

kredibilitet vladinih finansijskih izvještaja. Od njihove uspostave, sve 

tri VRI su uložile znatne napore u izgradnju kapaciteta, istovremeno s 

poduzimanjem znatnih revizija javnih administrativnih institucija, koje 

pokrivaju velijki dio podentiteskog nivoa vlasti. 

Rezultati nedavno izvršenih studija ukazuju da 60 posto opšte javnosti 

smatra da je korupcija široko raširena, a isto misli i 54 posto javnih 

službenika i 52 posto poduzetnika. 73 posto onih koji su ispunili 

anketne listiće smatra da ponuđači moraju da vrše nezvanične isplate da 

bi dobili ugovor u javnom sektoru, a da su te isplate su uglavnom oko 4 

posto ugovorne cijene. U svom Akcionom planu za borbu protiv 

korupcije, objavljenom u teku februara 2002., Vlada je u velikoj mjeri 

prepoznala da rješavanje pitanja korupcije u oblasti nabavki treba da 

bude jedan od njenih prioriteta a identifikovala je i da je usvajanje nove 

legislative u oblasti nabavki ključna komponenta takvih napora. 

Kompanije u privatnom sektoru izražavaju vrlo mali nivo povjerenja u 

sprovođenje javnih tendera i žale se na pretjerane zahtjeve javnih 

službenika za podmićivanjem, na to da se njihove ponude odbijaju zbog 

frivolnih razloga, kao i na sveprožimajući nedostatak transparentnosti u 

procesu vrednovanja ponuda. Mnogi vjeruju da se najuspješniji 

ponuđači na javnim tenderima određuju prije početka tendera, pa zbog 

toga radije ne podnose ponude. 

iv


Potrebni su novi, 

harmonizovani 

zakoni o nabavkama 

na državnom nivou i 

u oba entiteta. 

Zakone treba da 

podrže svobuhvatne 

implementacione 

regulative, 

i standardna 

dokumentacija za 

nabavku. 

Organizaiona 

reforma je 

neophodna za 

poboljšanje 

sprovedbe. 

Javni službenici bi se 

u većoj mjeri trebali 

smatrati 

odgovornima. 

Treba uspostaviti 

sistem obuke javnih 

službenika u oblasti 

nabavke. 

Siže Plana akcije 

Država BiH, FBiH i RS treba da usvoje nove zakone o javnim 

nabavkama, koji su međusobno konzistentni i koji su usklađeni s 

međunarodnim zakonodavstvom u ovoj oblasti, npr. s zakonima EU. 

Treba napraviti nacrt seobuhvatnog skupa implementacionih regulativa, 

a zatim pojasniti kako će se one primjenjivati u praksi. Te regulative 

treba da usvoje i država i oba entiteta, a trebaju biti usvojeni i na 

podentitetskim nivoima. 

Kad novi zakoni i implementacione regulative budu uspostavljeni, 

takođe treba razviti sveobuhvatan skup standardnih dokumenata za 

nabavke robe, javnih radova i usluga, a njihovo korištenje pri u svim 

javnim tijelima za nabavku treba biti obavezno. 

U okviru Državnog Ministarstva trezora treba uspostaviti centralnu 

jedinicu za nabavke, koja će preuzeti vođeću ulogu u pravljenju nacrta 

novog državnog zakona o javnim nanavkama. Država bi takođe trebala 

da ima koordinirajuću ulogu, zajamčenu u okviru novog Državnog 

zakona o nabavkama, pri osiguranju harmonizovanih zakona, 

implementacinih regulativa i praksi na entitetskom i podentitetskom 

nivou administracije. Ministarstvo finansija FBiH i Ministarstvo 

finansija RS trebaju da uspostave posvećene jedinice za nabavke koje bi 

imale uvećana oblaštenja za sprovedbu, što bi trebalo biti definisano u 

okviru novih zakona. Na kantonalnom nivou, na kojem se izvršava 

najveći dio potrošnje na javne nabavke, odgovornost kantonalnih 

sekretarijata finansija za javne nabavke trebala bi biti jasnije definisana 

u okviru novog Federalnog zakona o nabavkama. 

Izvještaj preporučuje više mjera za unapređenje preuzimanja 

odgovornosti, uključujući i imenovanje institucije koja bi vršila 

nezavisnu administrativnu reviziju žalbi ponuđača, kao i zahtjev da 

nadzorna tijela podnose godišnje izvještaje o javnim nabavkama 

odgovarajućim legislativnim tijelima na svom niovu. Jačanje funkcija 

vanjske i unutrašnje revizije je od ključne važnosti, posebno što se tiče 

funkcija Vrhovnih revizorskih institucija vezanih za reviziju transakcija 

u oblasti nabavki. 

U okviru jasno definisane državne strategije za javne nabavke koja 

pokriva sve nivoe administracije, BiH bi trebala da za cilj ima 

uspostavu sistema obuke koji bi bio dugoročno održiv. U ključnim 

centrima trebalo bi identifikovati više obrazovnih institucija koje mogu 

da uspostave i izvrše dogovoreni plan i program za obuku u oblasti 

javnih nabavki. Široko dosežan program kurseva obuke u oblasti javnih 

nabavki neophodan je za unapređenje vještina javnih službenika 

vezanih za izvršavanje funkcije nabavke. 

v

BiH CPAR Predgovor 

A. PREDGOVOR 

A.1 Datum završetka izvještaja i osnova izvještaja 

Ovaj izvještaj je završen 21. juna 2002. 

Izvještaj je zasnovan na rezultatima razgovora s više od 50 javnih institucija i privatnih 

kompanija u toku posjete misije Svjetske banke Bosni i Hercegovini (BiH) koja je trajala od 19. 

februara do 9. marta 2001. Misija je održala diskusije s institucijama javnog sektora na državnom, 

entitetskom, kantonalnom, opštinskom i gradskom nivou administracije, kao i s mnogim 

kompanijama iz privatnog sektora kako u Federaciji Bosne i Hercegovine (FBiH), tako i u 

Republici Srpskoj (RS). Ocjena je također zasnovana na analizi zakona, dokumenata, ispunjenih 

upitnika i drugih informacija koje je sakupila misija. 

BiH se sastji od dva različita entiteta, FBiH, koja se, opet, sastji od 10 kantona, i RS, koju čine 63 

opštine. Analiza režima nabavke svih javnih institucija bila bi prevelik zadatak, uzimajući u obzir 

resurse dostupne za ovu ocjenu. Ocjena se fokusira na Federalnu vladu u FBiH, Sarajevski, 

Hercegovačko-Neretvanski i Srednjebosanski kanton, Republičku vladu u RS, te vlast u opštini 

Banjaluka, s ciljem predstavljanja slike koja bi bila u razumnoj mjeri repeezentativna. U ocjeni je 

takođe učestvovalo više javnih preduzeća, kako na entitetskom, tako i na opštinskom nivou. 

A.2 Priznanja 

Misija bi željela da ukaže na nesebičnu saradnju i podršku koju je primila od zvaničnika i osoblja 

u javnim organizacijama, državnim agencijama i privatnim kompanijama s kojima su održani 

razgovori. 

Gospodin Christiaan Poortman, direktor Svjetske banke u Bosni i Hercegovini i gospodin Simon 

Gray, vodeći službenik Svjetske banke za Bosnu i Hercegovinu, pružili su neprocjenjive savjete 

vezane za opseg i opšti pravac ocjene prije sprovođenja same misije. Sebnem Akkaya, viši 

ekonomist za Bosnu i Hercegovinu i vođa projektnog tima za Pregled javne potrošnje i institucija 

(PEIR), s kojim je ova ocjena zajednički sprovedena, pružala je savjete i smjernice u toku cijele 

misije i u toku svih faza izrade nacrta. Gspodin Roberto Tarallo, viši ekspert za finansijski 

menadžment i gospodin Siew Chai Ting, viši ekspert za finansijski menadžment u kancelariji 

Svjetske banke u Sarajevu, koji su spriveli povezanu Ocjenu finansijske odgovornosti u zemlji 

(CFAA), obezbijedili su ključne ulazne podatke za pocjenu i izještaj, u vezi s pitanjima 

preuzimanja odgovornosti i revizije. Gospodin Armando Araujo, direktor grupe za politike 

nabavki i usluga imao je ulogu kontrolora izvještaja na istom nivou. Gospodin Joseh Ingram, 

Drektor Svjetske banke za Bosnu i Hercegovinu, kao i osoblje rezidentnih kancelarija Svjetske 

banke u Saraevu i Banjaluci, pružili su neprocjenjivu podršku misiji, a posebno se to odnosi na 

Jasminu Hadžić, Irinu Smirnov, Nerminu Šljivo i Stevana Raonića, koji su pomogli pri 

organizovanju programa misije. Ana Christima Hirata i Mohammad Ilyas Butt su pomogli pri 

formatiranju izvještaja. Suyanne Snell Tesh je pomogla kroz korigovanje izvještaja. 

vi

BiH CPAR Predgovor 

A.3 Vladine organizacije koje su učestvovale 

Ocjena je sprovedena u skladu s konsultacijama s lokalnim partnerima iz ministarstava finansija 

Države BiH (BiH), Federacije (FBiH) i Republike Srpske (RS), kao i ministarstvima finansija u 

Sarajevskom, Srednjebosanskom i Hercegovačko-Neretvanskom kantonu, te opštini Banjaluka. 

Ova inicijalna ocjena CPAR za BiH sprovedena je 18 mjeseci nakon što je na snagu stupila prva 

odluka o nabavci FBiH i u toku perioda izrade nacrta prvog zakona o nabavkama RS. Kako 

Federalna i kantonalna ministarstva finansija u FBiH nisu aktivno sprovodila ovlaštenja koja su 

im dodijeljena odlukom, a legislativa o nabavkama još nije bila uspostavljena u RS, zvaničnici 

koji su bili uključeni u ocjenu u vrijeme posjete misije nisu bili u potpunosti upoznati s pitanjem 

javnih nabavki, što je ograničilo stepen njihovog aktivnog učešća. 

Nacrt izvještaja razmotren je na sastanku radne grupe za javne nabavke (WGPP) koji je održan u 

sarajevu 3. juna 202. Na tom sastanku, viši predstavnici Državnog Ministarstva trezora, 

Federalnog Ministarstva finansija, Ministarstva finansija Republike Srpske, Distrikta Brčko, 

delegacije Evropske Unije, Kancelarije Visokog predstavnka i Svjetske banke razmotrili su i 

prihvatili izvještaj, uključujući i njegove ključne nalaze i preporuke. Ova konačna verzija 

izvještaja sastavljena je tek nakon što je ta grupa razmotrila i usvojila izvještaj. Učesnici sastanka 

saglasili su se da rade zajedno, ali pod vodstvom WGPP, te kroz više češćih, u menjoj mjeri 

formalnih sastanaka, kako bi impementirali preporuke izvještaja. 

A.4 Tim Svjetske banke 

Tim Svjetske banke koji je radio na ovom izvještaju sastojao se od Shauna Mossa, višeg eksperta 

za nabavke pri Regionu Evrope i centralne Azije, koji je bio vođa projektng tima; gospodina 

Nikole Kerlete, analitičara za nabavke pri Kancelariji Svjetske banke u Sarajevu, gospođe Djinite 

Foco, konsultanta, i gospođe Jadranke Majstorović, konsultanta. 

vii

BiH CPAR Istorijat 

B. ISTORIJAT 

B.1 Istorijat zemlje 

Prošlo je više od šest godina od kako je nova struktura vlasti u Bosni i Hercegovini (BiH) 

uspostavljena po prvi put. Kao što je i predviđeno Dejtonskim mirovnim sporazumom, BiH je 

postala jedinstvena suverena država s decentralizovanom administrativnom strukturom: Država 

Bosna i Hercegovina je centralna vlast, a Federacija Bosne i Hercegovine (FBiH) i Republika 

Srpska (RS) su dva konstitutivna entiteta. Ta višeslojna struktura vlasti je dodatno proširena u 

toku maja 2000. kada je oblast Brčkog proglašena autonomnim distriktom. 

Dva entiteta su politički, administrativno i fiskalno autonomna. Oni takođe imaju i različite 

strkture vlasti: Federacija je decentralizovana, pošto se sastoji od 10 kantona s znatnim fiskalnim 

ovlaštenjima, i od njihovih konstitutivnih opština. RS je centralizovana, a vrlo malo funkcija je 

decentralizovano na nivo njenih konstitutivnih opština, a srednjeg nivoa vlasti nema. Politički 

sistem je parlamentarna demokratija, s tročlanim predsjedništvom na Državnom nivou. Država i 

entiteti funkcionišu pod demokratski izabranim vodstvima. Distrikt Brčko u ovom trenutku 

funkcioniše pod prelaznim supervizijskim vlastima Kancelarije Visokog predstavnika (OHR), a 

tako će i ostati dok se ne pojasni njegov konačni status. Ta struktura funkcioniše uz znatnu 

decentralizaciju ovlaštenja za donošenje odluka na vlade na podentitetskim nivoima. U svojim 

odgovarajućim jurisdikcijama, etiteti vrše sve javne funkcije koje Državni ustav nije eksplicitno 

dodijelio Državi (Vidjeti Tabelu 1 - sažeti pregled odgovornosti Države i entiteta). 

Tabela 1: BiH - Raspodjela odgovornosti 

Država Entiteti i/ili podenttetske vlade 

Monetarna politika Sve druge ekonomske i socijalne politike 

Opšta politika vanjskih odnosa Vanjski odnosi s bilateralnim i 

multilateralnim institucijama 

Trgovinska i carinska politika Sve druge poreske politike i poreska uprava 

Regulative o međunarodnom i 

unutarentiteskom krivičnom pravu, 

telejkomunikacionom sistemu, 

transportnom sistemu i kontroli saobraćaja 

Politike vezane za imigraciju, izbjeglice i 

azil 

Unutarentitetski odnosi/pravosuđe i 

policija; regulacija unutarentitetskih sistema 

transporta i telekomunikacija 

Odbrana, povratak i rekonstrukcija, 

obezbjeđuivanje javnih službi; sistem 

socijalne zaštite 

Prema stepenu decentralizacije potrošnje, BiH je po međunarodnim standardma ekstremno 

decentralizovana. Potrošnja državne vlade predstavlja samo marginalni dio (1.5 posto) 

konsolidovane opšte potrošnje BiH predviđene budžetima. Konolidovana potrošnja Federalne 

Vlade predstavlja skoro tri četvrtine potrošnje BiH, a potrošnja RS zauzima preostali dio, 

otprilike jednu četvrtiu. U okviru entiteta, decentralizacija do opštinskog nivoa je ograničena, ali 

u Federacji postoji znatna decentralizacija ka kantonima. Kantoni i opštine, zajedno, odgovorni su 

za više od polovine ukupe konsolidovane opšte potrošnje Federalne vlade, pri čemu Federacija 

predstavja jednu od najdcentralizovanijih vladinih struktura u Evropi. 

U vrijeme posjete misije CPAR u toku februara 2001., nakon pet godina posljeratnog oporavka, 

bruto nacionalni dohodak (GDP) BiH je podignut na otprilike polovinu svog predratnog nivoa. 

Uz znatnu međunarodnu podršku, koja uključuje i zajmove Svjetske banke u sektorima zdravstva 

i obrazovanja, popravljene su infrastrukturne mreže, a škole i zdravstvene ustanove su ponovo 

viii


otvorene. Paralelno s fizičkom rekonstrukcijom, ponovno je izgrađivana i institucionalna 

infrastruktura, počevši od valutnih, trgovinskih i poreskih struktura. Od 1999. fokus je bio na 

reformama prve generacije u oblastima javnog finansiranja, bankarskog sistema, te pravosuđa, uz 

privatizaciju državnih preduzeća. Zajednička posjeta timova koji su pripremali CPAR, Pregled 

fnansijske odgovornosti u zemlji (CFAA) i Pregled javne potrošnje i institucija (PEIR), izvršena 

je, otprilike, na polovini implementacije drugog Kredita za strukturalno prilagođavanje javnog 

finansiranja Svjetske banke, a bila je organizovana u tom periodu da bi se sakupili podaci za 

narednu fazu reformi, koja je kreirana tako da BiH pokrene dalje na putu ka integraciji s širom 

Evropskom privredom. 

Prilagođavanje legislative, procedura i praksi iz oblasti nabavki s standardima Evropske Unije za 

BiH predstavlja važan korak ka postizanju pune ekonomske integracije. Kako se radi o prvoj 

ocjeni nabavki u BiH koju je sprovela Svjetska banka, ovaj izvještaj ukazuje na način na koji se 

taj cilj može postići. Uspostava jakih pravila i praksi za nabavke dovešće do ušteda novca i 

efikasnijeg korištenja javnih resursa, uz motivaciju razvoja privatnog sektora i povećanje nivoa 

povjerenja javnosti u vladu. Izvještaj CPAR dijeli ciljeve izvještaja PEIR koji se odnose na 

postavljanje dijagnoze tekućih snaga i slabosti, te kreiranje druge generacije reformi koje su 

usmjerene na striktan menadžemnt resursa, kako bi se dala podrška tranziciji od zavisnosti od 

vanjske pomoći ka jakoj i samoodživoj vlasti koja može da privuče kako donatorska, tako i 

investiotorska sredsrva na osnovu svojih sopstvenih prednosti. 

B.2 Portfolio Svjetske banke u BiH 

Portfolio Svjetske banke u BiH u ovom trenutku se sastoji od 17 zajmova u ukupnom iznosu od 

317.15 miliona US$ (pogledati Tabelu 2). Finalizovana su dvadeset dva zajma, uključujući dva 

zajma za strukturalno prilagođavanje. Portfolio koji se trenutno implementra uključuje sedam 

novih projekata u ukupnom iznosu od 151.8 US$. 

ix


Tabela 1. BiH: Tekuća struktura portfolia zajmova Svjetske banke 

Zajam br. Ime projekta 

x 

Godina 

potpisivanja 

Godina 

zaključenja 

Iznos 

zajma 

(US$m) 

N001-BOS Hitno pokretanje industrije 1997 2003 10.0 

N003-BOS Osnovne bolničke usluge * 1997 2002 15.0 

N040-BOS Šumarstvo 1998 2002 7.0 

3191-BOS Lokalni razvoj * 1999 2003 15.0 

3202-BOS Osnovno zdravstvo * 1999 2004 10.0 

3262-BOS Projekt privatizacije preduzeća i banaka 1999 2002 50.0 

3257-BOS Projekt za omogućavanja izvoza u preduzećima 1999 2004 12.0 

3269-BOS Pilot Projekt kulturnog nasljeđa 1999 2003 4.0 

3258-BOS Kredit za prilagođavanje javne potrošnje II 1999 2002 72.0 

3351-BOS Projekt razvoja obrazovanja III * 2000 2004 10.6 

3385-BOS Mostarski vodovod i kanalizacija * 2000 2005 12.0 

3400-BOS Hitno zapošljavanje radne snage * 2000 2003 15.0 

3439-BOS Kredit za prilagođavanje socijalnog sektora – TP * 2000 2003 3.55 

3466-BOS Omogućavanje trgovine i transporta * 2001 2004 11.0 

3533-BOS Lokalne inicijative II * 2001 2005 20.0 

3534-BOS Rekonstrukcija električne energije III 2001 2005 35.0 

3538-BOS Razvoj zajednica 2001 2005 15.0 

Ukupno: 17 Projekata 317.15 

* 

Ukazuje na projekte za koje je funkcija kreditirane nabavke djelimično decentralzovana i izvršena u sarajevskoj 

kancelariji Svjetske banke. 

Detaljna raspodjela projekata Svjetske banke u Bosni i Hercegovini predstavljena je u okviru 

Aneksa A.

BiH CPAR Nalazi - Javni sektor 

C. NALAZI 

JAVNI SEKTOR 

Ova sekcija daje kratak pregled osnovnih zakonskih akata koji u ovom trenutku uređuju oblast 

javnih nabavki u Bosni i Hercegovini, dokumentuje opseg primjene važećih instrumenata i stepen 

do kog su tekstovi zakona dostupni javnosti. Sekcija takođe istražuje koje snage u ovom trenutku 

imaju najveći uticaj na potrebu reformi u ovoj oblasti zakonodavstva. 

C.1 ZAKONSKI I REGULATORNI OKVIR 

C.1.1 Do sada izdati zakonski instrumenti 

Jedina legilaslativa koja se direktno odnosi na javne nabavke u FBiH je Odluka o postupku 

nabavke roba, usluga i sklapanju ugovora, koja je stupila na snagu 18. augusta 1998., nakon što je 

objavljena u Službenom glasniku br. 31/98. Odluka je zasnovana na UNCITRAL modelu zakona 

o nabavci roba, usluga i radova iz 1994. 

Odluka daje okvir za sprovedbu javnih nabavki koji nije u potpunosti sveobuhvatan. Njegove 

slabosti uključuju i sljedeće: 

• previsok stepen slobodnog donošenja odluka koji je dopušten javnim službenicima pri 

donošenju odluka vezanih za dodjelu vladinih ugovora, 

• zabrane usitnjavanja porudžbina za nabavke u manje količine ili dijelove niže vrijednosti 

nisu adekvatne. To omogućava da kupci iz javnog sektora vrše usitnjavanje svojih 

potreba kako bi izbjegli korištenje najkonkurentnijeg metoda nabavke, otvorenog tendera. 

• nedostatak konkretnih odredbi protiv korištenja vlasničkih oznaka, uključujući i zaštićena 

imena, za definisanje zahtjeva nabavke, 

• nejasne odredbe vezane za vrednovanje ponuda i nedjelotvorni aranžmani za razmatranje 

pritužbi ponuđača (Vidjeti u Sekciji C.2 detaljan tretman tih pitanja). 

Uz to, status odluke koju je izdala izrpna vlast, a ne zakona koji je usvojio Federalnoi 

zakonodavac, u velikoj mjeri umanjuje važnost nježmog statusa i dovodi do niskog nivoa 

poštivanja odredbi kod javnih institucija na koje se odnosi. Primjena ove odluke je, u najboljem 

slučaju, nekonzstentna i, u najgorem, nepostojeća, u velikom broju institucija. Mnogi službanicoi 

Federalne vlade koji su učestvovali u razgovorima sprovedenim za ovu ocjenu, uključujući neke 

koji su odgovornoi za znatnu potrošnju na nabavke, nisu bili svejsni da ta odluka uopšte postoji. 

Vlada FBiH je, na čemu joj se mora odati priznanje, nakon shvatanja slabosti odluke i 

neophodnosti jače zakonske primjenljivosti, kakvu imaju zakoni, ukazala Svjetskoj banci da je 

spremna da izradi nacrt i da usvoji zakon o javnim nabavkama. i Iako je to dobrodošao napredak i 

iako je razumno očekivati da će novi zakon o javnim nabavkama imati veću snagu od postojeće 

odluke, usvajanje takvog zakona neće, samo za sebe, riješiti problem slabe sprovedbe. 

i Pismo Zamjenika Ministra Feeralnog Ministarstva pravde Svjetskoj banci, datirano 29. marta 2001. 

1


U toku 1998., kad je Federacija izradila nacrt svoje odluke, Svjetska banka je ohrabrila Vladu RS 

da sarađuje s Federacijom pri izradi nacrta harmonizovane legislative. RS u tom trenutku nije bila 

spremna da nastavi s tim, dijelom zbog sporijeg tempa reformi, a dijelom zbog toga što se 

portfolio Svjetske banke u RS razvijao otprilike s godinu dana zakašnjenja u odnosu na 

Federaciju, jer je dijalog između Vlade RS i Svjerske banke bio slabije razvijen. U to vrijeme, 

javne nabavke u RS su i dalje bile regulisane legislativom koja je nasljeđena od ranije 

Jugoslavije. U toku maja 2001. RS je usvojila novi Zakon o postupku nabavke robe, usluga i 

radova za koji je nacrt izradilo Ministarstvo finansija RS (RS MF), oslonivši se isključivo na 

svoje resurse. Zakon RS je modeliran prema odluci Federacije, a razlike su neznatne i svode se 

na proceduralne detalje, pa, prema tome, zakon RS ima iste slabosti koje ima i odluka FBiH. 

Jedan koristan efekt ove usklađenosti je da odluka i zakon obezbjeđuju relativno ujednačen skup 

odredbi koje uređuju javne nabavke u oba entiteta, što u principu olakšava ponuđaču koji je 

lociran u jednom entitetu da dostavlja ponude za ugovore u drugom, što ne znači da ne postoje 

druga ograničenja. To je važno pitanje, jer je u svojoj Briselskoj deklaraciji, datiranoj maja 2000 

Savjet za implamentaciju mira ii ukazao da je, konkretno, javna nabavka jedna od ključnih 

komponenti za stvaranje "jedinstvenog ekonomskog prostota" koji predstavlja ključnu 

ekonomsku reformu u BiH. 

Harmonizovan skup pravila u oblasti nabavki na cijeloj teritoriji BiH takođe je važan kako bi se 

ispunile odredbe Člana 1.4 Državnog ustava Bosne i Hercegovine iii : “U Bosni i Herceogovini 

postojaće sloboda kretanja. Bosna i Hercegovina i entiteti neće ograničavati slobodu kretanja 

ljudi, roba, usluga i kapitala na cijeloj teitoriji Bosne i Hercegovine.” 

Nepostojanje zakona o nabavkama na nivou Države BiH predstavlja očigledan nedostatak 

zakonskog okvira. Iako je Državni budžet relativno skroman (Vidjeti sekciju C.5 u daljem tekstu), 

u poređenju s budžetima FBiH, RS i kantona, Državni zakon o nabavkama je, jasno, poželjan, 

pošto bi stvorio formalniji okvir za harmonizacju zakona dva entiteta. Sljedeći važan faktor koji 

je odučujući za neophodnost Državnog zakona o nabavkama je to što je Državi Ustavom data 

odgovornost za vanjsku trgovinsku politiku, tako da je Država ta koja ima vodeću ulogu u 

upravljanju odnosima s vanjskim trgovinskim partnerima Bosne i Hercegovine, uključujući 

Evropsku Uniju (EU) i Svjetsku trgovinsku organizaciju (WTO). Na državnu vladu će, dakle, u 

budućnosti pasti odgovornost za izvršavanje ključnih koraka vezanih za harmonizaciju zakona o 

nabavkama u BiH s sistemima njenih partnera. 

C.1.2 Raspon primjene postojećih akata 

Raspon primjene kako Federalne odluke tako i zakona RS je relativno sveobuhvatan, kako u 

smislu izvora finansiranja tako i u smislu svih kategorija institucija koje pokrivaju. 

Federalna odluka se odnosi na Federalne administrativne vlasti, Federalne institucije i druga 

tijela. Ona se takođe odnosi na kantonalne vlasti i druga kantonalna tijela, na gradske i opštinske 

uprave ako se finansiranje obezbjeđuje iz kantonalnih, gradskih ili opštinskih budžeta, osim ako 

su kantoni uspostavili svoje zasebne regulative o nabavkama, u kom slučaju su one važeće. Ova 

ocjena nije naišla na dokaze koji bi ukazali da je do toga došlo u ijednom od kantona. Nabavka 

ii “Deklaracja Savjeta za implementaciju mira,” Brisel, 23.i 24. maj 2000. 

www.ohr.int/docu/p20000524a.htm 

iii Ustav Bosne i Hercegovine, 14. decemba 1995., dostupan na 

www.ohr.int/dpa/default.asp?content_id=372 

2


koju vrše javna preduzeća takođe je uređena ovom odlukom, ako se radi o trošenju finansiranja iz 

Federalnog, kantonalnog, gradskog ili opštinskog budžeta. 

Zakon RS se odnosi na republička administrativna tijela, republičke institucije i druge republičke 

agencije koje koriste finansiranje obezbjeđeno u okviru budžeta RS, a na opštine i gradove pod 

uslovom da koriste finansiranje koje je obezbjeđeno u okviru opštinskh ili gradskih budžeta. 

Takođe su pokrivena i javna preduzeća. Uz to, nabavke koje su finansirane iz zajmova koje su 

obezbjedila republička tijela ili za koje su garantovala republička tijela, kao npr. Fond 

zdravstvenog osiguranja, takođe su položne odredbama zakona. 

Okvir 1 u daljem dijelu teksta predstavlja grafički pregled onoga što je pokriveno postojećom 

legislativom o nabavkama, kao i nepokrivenih mjesta. 

Vanbudžetski 

fondovi (3) 

Okvir 1: Raspon pravila nabavke 

Državna Vlada 

Federalna vlada Vlada RS Disktrikt Brčko 

Kantoni 

(10) 

Opštine 

(82) 

Vanbudžetski 

fondovi (4) 

Uređuje Odluka o nabavkama FBiH 

Uređuje Zakon o nabavkama RS 

Nema konkretne legislative o nabavkama na snazi 

C.1.3 Pristup javnosti zakonskim tekstovima vezanim za javne nabavke 

Bosna i Hercegovina ima djelotvoran sistem Službenih glasnika, prema kojem svi zakonski akti 

mogu da stupe na snagu te nakon što budu objavljeni u Glasniku. Iako Glasnik osigurava da 

javnost ima adekvatan pristup pravnim tekstovima u vrijeme njihove objave, u FBiH se pokazao 

neadekvatnim za zadatak informisanja javnih službenika o postojanju odluke o nabavkama. Da bi 

se povećao stepen svijesti o postojanju odluke u FBiH i zakona u RS, što je preduslov za bolju 

sprovedbu, biće neophodna aktivnija raspodjela. 

3 

Opštine 

(63)


C. 2: PROCEDURE, PRAKSE I PRIMJENA 

Ova sekcija predstavlja komentar svih koraka procesa praktične implementacije Oduke o 

nabavkama FBiH i Zakona o postupku nabavke RS, od planiranja nabavke do sprovdebe ugovora, 

i naglašava kako se slabosti ta dva akta redovno ispoljavaju kroz loše prakse nabavke. Ova ocjena 

je zasnovana na razgovorima koji su provedeni u toku ocjene i na odgovorima datim u okviru 

detaljnih upitnika u funkcionisanju nabavki.. 

C.2.1 Planiranje nabavke 

Kod većine kupaca iz javnog sektora planiranje nabavke je slabo, mada je donekle bolje razvijeno 

među javnim komunalnim preduzećima. Kada do njega i dođe, to planiranje je uglavnom 

ograničeno na ono što je potrebno da bi se ispunio godišnji budžetski ciklus. Nakon što se 

budžetske alokacije jednom postave, stepen kontrole koji se sprovodi da bi ugovori bili takvi da 

maksimizuju konkurentnost i osiguraju djelotvornu implementaciju ugovora je nizak ili nikakav. 

Odlaganja i višegodišnji manjkovi u finansiranju takođe se upliću u djelotvorno planiranje 

nabavke u toku finansijske godine. U Vladi Federacije je uobičajeno da ministri poništavaju 

potrošnju na nabavke u toku oktobra i novembra svake godine, kako bi mogli da na kraju godine 

uravnoteže svoje budžete i ispune svud prisutni zahtjev isplate troškova vezanih za plate 

zaposlenih radnika. Takve akcije najčešće dovode do poremećaja ugovorenih plaćanja i izvršenja 

ugovora. Jasno je da veza između planiranja i implementacije budžeta, s jedne strane, i planiranja 

nabavke i sprovođenja ugovora, s druge strane, mora biti ponovno istražena. 

Kao dio povezanog Pregleda javne potrošnje i institucija (PEIR), Svjetska banka je već primijetila 

da isplate plata i ličnih dohodaka predstavljaju vrlo veliki dio troškova svih javnih institucija i da 

istiskuju sve druge vrste troškova. Drugi faktori koji otežavaju ovaj problem su slabosti vezane za 

tehničke kapacitete za planiranje budžeta, česte promjene politika vezanih za prihode u toku 

posljednje tri godine, te loša racionalizacija i prioritizacija potrošnje. Uvođenje uravnoteženije 

upotrebe resursa u okviru strogih budžetskih ograničenja, kako bi se izbjegli ad-hoc rezovi na 

kraju godine, predstavlja jedan od izazova s kojim se PEIR želi suočiti. 

C.2.2 Prihvatljivost ponuđača za učešće u javnim nabavkama 

I u FBIH i u RS učešće u javnim tenderima je otvoremo i za strane i za lokalne ponuđače na 

jednak način, kod svih tendera koji se sprovode prema metodu otvorenog tendera za koji se 

zahtjeva da bude oglašen u međunarodnim medijima. U praksi, međutim, mnogi otvoreni tenderi 

se oglašavaju samo u lokalnim medijima, pošto javne institucije ne mogu da plate cijenu 

postavljanja oglasa u stranim novinama. Oba akta uključuju ograničenja vezana za učešće 

određenih grupa ponuđača, kao što su oni koji u toku tri prethodne godine nisu na uspješan način 

izvršili ugovorne obaveze zasnovane na otvorenom tenderu, oni koji su u postupku stečaja ili 

likvidacije ili oni za koje je proglašen stečaj, kao i oni protiv kojih su pokrenuti postupci zbog 

neplaćanja poreza ili doprinosa za socijalno osiguranje. Preduzeća u vlasništvu vlade u BiH mogu 

da učestvuiju na tenderima i, zaista, postoje dokazi da se znatan broj ugovora dodjeljuje upravo 

takvim preduzećima. 

C.2.3 Predkvalifikacija 

4


I odluka o nabavkama Federacije i zakon RS predviđaju upotrebu predkvalifikacije kao 

pomoćnog postupka pri metodu nabavke preko otvorenog tendera, radi identifikacije 

kvalifikovanih ponuđača roba, radova ili usluga za koje se procjenjuje da koštaju > 1,000,000 

KM (> 464,011 US$). Ova ocjena nije pronašla dokaze da se predkvalifikacija zaista koristi, 

vjerovatno zato što, uzevši u obzir nizak stepen potrošnje na nabavke, ima malo ugovora koji 

prelaze pomenutu granicu. 

C.2.4 Učešće stranih ponuđača 

Za razliku od mnogih drugih državnih režima nabavke, u BiH ne postoji finansijska granica koja 

bi razdvajala državne od međunarodnih tendera. U praksi, međutim, institucije koje vrše nabavke 

u opštem slučaju sprovode međunarodne tendere samo kad znaju da se oprema koja im je 

potrebna ne proizvodi u BiH. Uzevši u okbir razaranja u toku rata od 1992. do 1995. koja su 

uništila najveći dio proizvodne osnove zemlje, većina tendera za sofisticiranu opremu sprovodi se 

na međunarodnom nivou. Za razliku od toga, institucije koje sprovode nabavke imaju tendenciju 

da ograničavaju učešće u svim drugim metodama nabavke, osim otvorenih tendera, na lokalne 

ponuđače. Ni odluka Federacije ni zakon RS nemaju odredbi vezanih za davanje prioriteta 

domaćim ponuđačima kroz cjenovne marže. 

C.2.5 Minimalni zahtjevi za učešće 

I odluka i zakon zahtjevaju prijem najmanje tri ponude da bi se tender smatrao važećim. U svim 

slučajevima u kojima se primi manje od tri ponude, kupac mora da ponovo zatraži ponude ili da 

poništi postupak tendera. Iako su u toku ocjene primjećeni određeni izvjštaji koji tvrde da ovaj 

zahtjev dovodi do gubljenja vremena i do dodatnih administrativnoh troškova, mnogi javni 

službenici koji su učestvovali u ocjeni smatraju da je to vrijedno osiguranje protiv manipulacija 

na tenderima. 

5


C.2.6 Metode nabavke 

I odluka Federacije i zakon RS obezbjeđuju isti spektar dopuštenih metoda nabavke. Njihov siže 

je dat u Okviru 2 u nastavku teksta. 

Okvir 2: Metode nabavke u skladu s Odlukom FBiH i Zakonom RS 

Otvoreni tender: Ovaj metod je u odluci uspostavljen kao osnovni metod nabavke robe, radova ili 

usluga za koje se procjenjuje da koštaju više od 50,000 KM (23,200 US$). Tender je otvoren i za 

lokalne i za strane ponuđače na isti način. Tenderi se moraju oglašavati na bosanskom ili hrvatskom 

jeziku u Službenom glasniku, jednim dnevnim novinama u Federaciji i jednom međunarodnom 

izdanju. Institucija koja sprovodi nabavku mora da pripremi adekvatnu tendersku dokumentaciju, da 

obezbjedi ponuđačima razuman vremenski period za priprmu njihovih ponuda, da u tenderskoj 

dokumentaciji definiše vrijeme i mjesto za podnošenje i otvaranje ponuda, da informiše ponuđače o 

izboru najuspješnije ponude, te da ugovor dodjeli ponuđaču koji je podnio "najpovoljniju ponudu", 

uz pretpostavku da su prikupljene najmanje tri ponude. Minimalni sadržaj tenderske dokumentacije 

definisan je u odluci, a uključuje i kriterijum vrednovanja ponuda i nacrt oblika ugovora. Ponovno 

sakupljanje ponuda je obavezno u slučaju da se sakupi maje od tri ponude. Za robu, radove i usluge u 

vrijednosti većoj od 1,000,000 KM (464,011 US$), prije otvorenog tendera može se sprovesti i 

predkvalifikacija. 

Ograničeni tender: Ovo je ograničeni metod nabavke koji se može koristiti za nabavku robe ili 

radova za koje se procjenjuje da koštaju više od 50,000 KM (i) kod kojih postoji ograničen broj 

ponuđača robe ili radova; (ii) u hitnim slučajevima (iii) u slučaju kad je predkvalifikacija već 

izvršena. Akti propisuju da korištenje ovog metoda nabavke zahtijeva prethodnu saglasnost MF 

Feeracije za federalne nabavke ili kantonalnog MF za kantonalne, gradske ili opštinske kupovine. U 

praksi, međutim, takve saglasnosti se rijetko traže ili daju. Ovaj metod nabavke se, po slobodnoj 

odluci institucije koja vrši nabavku, može sprovesti ili kao domaća ili kao međunarodna procedura; 

ako je međunarodna, institucija koja vrši nabavku mora da privuče bar jednu stranu ponudu. U 

drugim aspektima procedura je ista kao i za otvoreni tender. Očigledan nedostatak kod odredbi koje 

uređuju Ograničeni tender je nedostatak gornje granice za ovaj metod, koji daje institucijama koje 

vrše nabavku suviše slobode pri donošenju odluke o korištenju ovog metoda, umjesto konkuretnijeg 

metoda otvorenog tendera. 

Prikupljanje ponuda sa cijenama: Ovaj metod se može koristiti za (i) gotove proizvode (ii) 

potrošne materijale (ii) robu koja je potrebna za svrhe održavanja ili (iv) male radove za koje je 

procijenjena vrijednst pojedinačne nabavke ili ukupna vrijednost nabavke koja se ovim metodom 

izvrši u toku finansijske godine između 60,000 KM (27,840 US$) i 120,000 KM (55,560 US$). 

Institucija koja vrši nabavku mora da sakupi bar tri ponude. Legislativa definiše minimalni sadržaj 

dokumentacije uključene u Poziv na tender kao i opis robe ili radova, nihovih tehnničkih 

karakteristika ili kvaliteta, kao i traženi period dostave. Ponude se mogu dostavljati faksom ili na neki 

drugi način, u pismenoj formi, uz prepostavku da institucija koja vrši nabavku poštuje povjerljivost 

navedenih cijena. Legislativa ne daje smernice o tome se treba izabrati najuspješnija ponuda. 

Direktni pregovori: Prema ovom metodu nabavke, čije je korištenje podložno dobijanju prethodne 

saglasnosti od MF na odgovarajućem nivou administracije (entitetskom ili kantonalnom), institucija 

koja vrši nabavku može da za nabavku robe, radova ili usluga čija je vrijednost manja od 15,000KM 

(6,960 US$) direktno pregovara s jednim ponuačem kada (i) postoji samo jedan dostupan snabdjevač 

(ii) radi se o hitnom slučaju (iii) postoji hitna potreba zbog razloga vezanih za bezbjednost ili u 

vanrednim okolnostima, kao npr. prirodne katastrofe (iv) traži se nabavka dodatnih količina od istog 

snabdjevača kako bi se osigurala konzistentnost s ranijim zalihama do 20 posto iznad vrijednosti 

originalnog ugovora (v) zahtjev ima istraživačke, eksperimentalne, studijske ili razvojne namjene. U 

slučaju da odgovorno MF odbije zahtjev institucje koja vrši nabavku da koristi direktne pregovore, 

nabavka se mora izvršiti prema otvorenom tenderu. 

Ograničeni tender za usluge: Ovaj metod se može koristiti za nabavku usluga u vrijednosti manjoj 

od 5,000 KM (2,320 US$). Pismo poziva mora uključivati instrukcije za ponuđaće, nacrt oblika 

ugovora, kratak opis usluga, rok za podnošenje oonuda, namjeravani metod vrednovanja ponuda i 

vrijeme koje je predviđeno za pregovore. Prije pozivanja ponuda prema ovom metodu, institucija 

koja vrši nabavku mora da izradi pred-listu od bar tri ponuđaća i pripremi procjenu troškova. 

6


Nabavke za koje se procjenjuje da koštaju manje od 50,000 KM isključene su iz primjene oba 

akta. Jedini zahtjev za trakve ugovore je da institucija koja vrši nabavku mora da sakupi bar tri 

ponude. U većini institucija ministar odlučuje o dodjeli takvih ugovora. U komunalnim 

preduzećima tu ulogu ima generalni direktor. Uzevši u obzir slabost odredbi oba akta koje bi 

sprječavale rasparčavanje nabavke koja se zahtjeva u djelove s manjim vrijednostima kako bi se 

izbjegao otvoreni tender, i uzevši u obzir slabost sprovedbe, zabrinjavajuće je da takva potrošnja 

ostaje neregulisana postojećom legislativom iz oblasti nabavki. 

C.2.7 Finansijska ograničenja koja se primjenjuju na metode nabavke 

Sljedeće donje granice odnose se na različite metoda nabavke: 

Tabela 3. BiH: Ograničenja koja upravljaju primjenom metoda nabavke 

Iznad KM Ispod KM Tipovi nabavki Primjenljivi metodi nabavki 

>KM50,000 

n/p Robe 

Radovi 

Usluge 

Otvoreni tender 

>KM50,000 

n/a Robe 

Radovi 

Ograničeni tender (a) 

>KM60,000


• Službenom glasniku RS, i 

• jednim dnevnim novinama u RS; i 

• odgovarajućim međunarodnim novinama. 

Iako nijedan od ta dva akta ne definiše minimalni sadržaj oglasa, izbor objava koje su pregledane 

za svrh ove ocjene pokazao je da su oglasi relativno sveobuhvatni i da sadrže sve informacije koje 

su neophodne da bi ponuđačima omogućile da donesu odluku o podnoenju ponuda. 

Najčešće se koriste izdanja dnevne novine Oslobođenje i Dnevni avaz, koje imaju široku 

distribuciju u Federaciji i koje pokrivaju i bošnjačke i hrvatske oblasti, što je takođe važno. U RS 

se mogućnosti za podnošenje ponuda obično štampaju u dnevnim novinama Glas srpski. 

C.2.10 Tenderska dokumentacija 

Odluka FBiH i zakon RS zahtjevaju da institucija koja vrši nabavku pripremi "adekvatnu 

tendersku dokumentaciju" za čije korištenje može ponuđačima naplaćivati nadoknadu. 

Legislativa ne nudi nikakve smjernice vezane za nivo takvih nadoknada, ali tenderi koji su 

pregledani u sklopu ove ocjene pokazuju da su one u širokom spektru od 50 do 500 KM (23 do 

230 US$). 

Javne institucije nemaju nikakve standardizovane dokumente za nabavku koje bi koristile pri 

javnim nabavkama. Nizak nivo iskustva i vještina vezanih za kreiranje tenderskih dokumenata 

preovlađuje u većini javnih istitucija i rezultuje niskim kvalitetom tenderske dokumentacije, koja 

uvećava slabosti odluke FBiH i zakona RS. Jedna od ozbiljnijih slabosti tih instrumenata odnosi 

se na to da minimalni predviđeni sadržaj tenderske dokumentacije ne uključuje zahtjev da 

tehnički opisi robe trebaju biti neutralnog karaktera i da ne trebaju stvarati tehničke prepreke za 

konkurenciju. Kao rezultat toga, u cijelom javnom sektoru, ali posebno na kantonalnom nivou, 

institucije koje vrše nabavke jednostavno pošalju potencijalnim ponuđačima listu svojih zahtjeva, 

koja se često definiše imenom marke proizvoda i njegovim serijskim brojem, pa ih pozovu da 

podnesu svoje cijene. Ta praksa jasno ograničava učešće, često do te mjere da na tenderu može 

učestvovati samo jedan lokalni ovlašteni prodavac imenovanog stranog proizvođača, što stvara 

ozbiljnu prepreku za konkurenciju. 

Još jedan problem koji je primjećen u toku ocjene je da, pošto javne institucije nemaju soje 

standardizovane tenderske dokumente, mnoge prepuštaju prodavcima da se odluče za formu 

ugovora, pri čemu se koriste prodavčevi uslovi i rokovi. To ne znači samo da javne institucije ne 

koriste svoju kupovnu moć da bi dobile najpovoljnije moguće uslove i rokove ugovora, već i 

rezultuje time da ugovorna pozcija kupca na kraju ne bude u dovoljnoj mjeri zaštićena. 

S svjetlije strane, postoji mali broj relativno sofisticiranih kupaca, posebno među najvažnijim 

javnim komunalnim preduzećima, koji su imali skustva u implementaciji projekata finansiranih iz 

vanjskih sredstava. Većima njih je za korištenje u programima nabavke koji se finansiraju iz 

njhovih sredstava prihvatila standardnu tendersku dokumentaciju (SBD) koju je izdala Svjetska 

banka ili EBRD. 

C.2.11 Vremenski period za pripremu ponuda 

Legislativa sadrži samo neodređen zahtjev da institucije koje vrše nabavku trebaju da ponuđačima 

obezbjede "razuman operiod" za preuzimanje tenderske dokumentacije i podnošenje prijava. 

Prevelik stepen slobode u odlučivanju koji je ovom odredbom dat javnim službenicima 

8


omogućava zloupotrebe, kao na primjer u slučaju koji je primjećen u toku ocjene, u kom je za 

pripremu ponuda dato samo tri dana. U većem javnom tenderu za kupovinu telekomunikacijskog 

kabla ponuđačima je dato samo 10 dana da pripreme svoje ponude - što je u potpunosti 

neadekvatan period za tako veliku nabavku. Jasno je da je ova odredba zakona otvorena za 

manipulacije institucije koja vrši nabavku koja bi možda željela da da prioritet nekom od 

ponuđača i da ograniči konkrenciju drugih ponuđača. U toku sprovođenja ocjene je, s druge 

strane, takođe primjećeno da neki kupci određuju peirod od 21 dana od dana objave poziva za 

dostavu ponuda do dana podnošenja ponuda, što predstavlja realniji period, iako još uvijek 

zaostaje za međunaordno proznatim najboljim praksama, uključujući i standarde EU. 

C.2.12 Pojašnjenje i modifikacija tenderskih dokumenata 

Odluka FBIH i zakon RS propisuju da ponuđač ima pravo da traži pojašnjenja tenderske 

dokumentacije od institucije koja vrši nabavku i obavezuju instituciju kja vrši nabavku da 

odgovori na sve takve zahtjeve koji su podneseni ne kasnije od 14 dana prije isteka roka za 

podnošenje ponuda. Ako institucija koja vrši nabavku odluči da modifikuje tendersku 

dokumentaciju, ili svojom voljom ili kao odgovor na zahtjev ponuđača za pojašnjenjem, 

legislativa ju obavezuje da informiše sve ponuđače koji su kupili tendersku dokumetaciju o 

takvim amandmanima ne kasnije od sedam dana prije isteka roka za podnošenje ponuda. Iako 

legislativa nije eksplicitno riješila to pitanje, može se zaključiti da, ako bi institucija koja vrši 

nabavku željela da izvrši promjene tenderske dokumentacije u trenutku kada je do roka za 

podnošenje ponuda ostalo manje od sedam dana, morala bi biti obavezna da odgodi taj rok na 

odgovarajući način. 

C.2.13 Jezik 

I odluka FBiH i zakon RS propisuju da se ponude podnose na lokalnom jeziku ali da, kod 

otvorenog tendera, strani ponuđači mogu svoje ponude dostaviti na engleskom. 

C.2.14 Cijene i valute u ponudama u ugovorima 

Odluka FBiH propisuje da se cijene u ponudama mogu izraziti u valuti Bosne i Hercegovine, tj. u 

konvertibilnim markama (KM), ili u konvertibilnim valutama, dok zakon RS predviđa da se 

cijene u ponudama izražavaju samo u KM. Mnogi od tenderskih dokumenata koji su pregledani u 

toku ove ocjene nisu uključivali nikakve odredbe vezane za valutu. Pretpostavlja se, dakle, da u 

tim slučajevima, institucija koja vrši nabavku prepušta ponuđaču da odredi u kojoj 

valuti/valutama izražava svoju cijenu u ponudi. Često tretman ponuda koje su izražene u drugim 

valutama u toku vrednovanja ponuda nije eksplicitno naveden u tenderskoj dokumentaciji, tako 

da ponuđač ne zna po kojem kursu će njegova cijena biti konvertovana u toku vrednovanja. To je 

jedna od mnogih prepreka za transparentnost u procesu vrednovanja ponuda. 

C.2.15 Podnošenje i otvaranje ponuda 

Legislativa zahtjeva da tenderska dokumentacija treba da eksplicitno navede rok za 

pravovremeno podnošenje ponuda i vrijeme i mjesto otvaranja ponuda, kao i da institucija koja 

vrši nabavku treba da otvara ponude u onom trenutku, na onaj dan i na onoj lokaciji koja je 

navedena u pozivu na tender. Međutim, ne postoji zahtjev da otvaranje ponuda mora da usljedi 

neposredno nakon roka za podnošenje ponuda, što se smatra jednim od preduslova za 

transparentan proces nabavke. 

U drugim aspektima, legislativa je relativno adekvatna u ovoj oblasti, konkretno 

9


• od institucije koja vrši nabavku zahtjeva se da sve ponude drži zatvorenim do trenutka 

otvaranja, 

• postoji javno otvaranje ponuda, na kojem je uspostavljeno pravo ponuđača da 

prisustvuju, 

• ponude koje zakasne moraju se odbiti, 

• imena ponuđača i cijene ponuda oglašavaju se na javnom otvaranju ponuda, i 

• dokumenti koji sačinjavaju svaku od ponuda moraju se navesti u zapisniku s otvaranja 

ponuda. 

Otvaranje ponuda vrši tročlana komisija čiji članovi trebaju biti imenovani iz redova 

specijalizovanog osoblja institucije koja vrši nabavku ili iz redova nezavisnih eksperata. Direktori 

javnih preduzeća ili institucija su isključeni iz članstva takvih komisija, što je vrijedno osiguranje 

protiv uticaja visokog nivoa na vrednovanje ponuda. 

C.2.16 Garancije ponuda i garancije za ispunjenje ugovornih obaveza 

Legislativa ne sadrži odredbe vezane za garancije ponuda i garancije ispunjenja ugovornih 

obaveza, što u znatnoj mjeri umanjuje stepen zaštite koja se obezbjeđuje javnim institucijama 

protiv neodgovornog ponašanja ponuđača i izvršilaca ugovora. U praksi, mnoge institucije koje 

vrše nabavku, koje su ispitane u toku ove ocjene, a prije svega one koje su imale iskustva s 

nabavkama koje su finansirale međunarodne finansijske institucije, zahtjevaju oba tipa garancija. 

Oni obično zahtjevaju garancije ponuda u visini od 2 posto cijene ponude i garancije izvršenja 

ugovornih obaveza u visini od 10 posto ugovorne cijene. 

C.2.17 Period važenja ponuda 

Legislativa ne propisuje nikakve zahtjeve vezane za minimalni period u toku koga bi ponude 

trebale ostati važeće. Bez obzira na to, većina kupaca navodi taj zehtjev u objavljenim pozivima 

na tender, a uobičajeni period koji se traži je 90 dana. 

C.2.18 Pregled i vrednovanje ponuda 

I u odluci FBiH i u zakonu RS zahtjeva se da komisija za ocjenu ponuda može da započne s 

vrednovanjem samo ako su primljene bar tri ponude, a u suprotnom slučaju tender se smatra 

neuspješnim i automatski dolazi do poziva za podnošenje novih oonuda. 

Iako legislativa zahtjeva da se vrednovanje treba sprovoditi samo u skladu s kriterijumima koji su 

ekspicitno navedeni u tenderskoj dokumentaciji, ta odredba ne postiže adekvatam nivo 

transparentnosti jer su ti kriterijumi u opštem slučaju loše definisani. Kriterijumi koji se obično 

koriste pri vrednovanju ponuda uključuju sljedeće: 

• prethodno iskustvo ponuđača vezano za slične ugovore; 

• ranije iskustvo ponuđača u BiH; 

• kvalitet ponuđene robe; 

• cijena; 

• uslovi isplate koji se nude; 

• period isporuke koji se nudi; 

• finansijska solucija koja se nudi (u slučaju ugovora koje finansiraju snabdjevači). 

Konkretan metod prema kojem će se ti kriterijumi primjenjivati pri vrednovanju u opštem slučaju 

nije unaprijed predočen ponuđačima, što je sine qua non za transparentnost. Za razliku od toga, u 

10


praksi većina komisija određuje konkretan metod vrednovanja tek u toku samog procesa 

vrednovanja ponuda. Uobičajena praksa koja je primjećena u toku ove ocjene je da se u 

preliminarnim fazama vrednovanja eliminišu ponuđači koji nemaju traženo prethodno iskustvo, a 

da se preostale ponude vrednuju krz korištenje sistema pozitivnih poena koji se prema preostalim 

kriterijumima daju svakoj ponudi, kako bi se odredila "najpovoljnija ponuda" i rang svih drugih 

ponuda. Jasno, proizvoljnost s kojom se razvijaju kriterijumi koji se zaista koriste pri evaluaciji 

ponuda i činjenica da se oni ne predočavaju ponuđačima unaprijed znatno smanjuju 

transparetnost i ostavljaju prevelik stepen slobode pri donošenju odluke o dodjeli ugovora u 

rukama članova komisije. 

C.2.19 Obavještenje o dodjeli ugovora i stupanje kupoprodajnog ugovora na snagu 

Nakon što primi zapisnik s otvaranja ponuda i ocjene ponuda od komisije, institucija koja vrši 

nabavku je obavezna da odmah informiše najuspješnijeg ponuđača o tome da je njegova ponuda 

izabrana. Jedan dan kasnije, institucija koja vrši nabavku je obavezna da informiše ponuđače koji 

nisu uspjeli o izboru najuspješnijeg ponušđača. Legislativa konkretno zabranjuje da institucija 

koja vrši nabavku sklopi ugovor s najuspješnijim ponuđačem prije nego što se drugi ponuđači 

obavijeste, što je mjera koja omogućava sprovedbu odredbi koje štite prava ponuđača (vidjeti u 

daljem tekstu). 

C.2.20 Isplata 

Kao što je opisano u paragrafu C.2.1 u prethodnom tekstu, budžetski rezovi su čest uzrok 

kašnjenja isplata predviđenih javnim ugovorima. Drugi faktor koji smanjuje konkurentnost u 

javnim tenderima je široko rašireno korištenje "kompenzacije" kao metoda plaćanja, posebno na 

kantonanom i opštinskom nivou i u javnim preduzećima. Prema takvim aranžmanima, 

snabdjevači dostavljaju robu ili usluge javnoj isntituciji u zamjenu za otpis njihovih dugova 

instituciji koja vrši nabavku, na primjer, poreskih dugova ili dugova za dostavljenu vodu ili 

električnu energiju. U RS je u toku ocjene primjećeno da neka javna preduzeća, posebno u 

opštinskom sektoru vodovoda i energetike, koriste kompenzaciju za plaćanje između 70 i 90 

posto ugovora koje dodijele godišnje. Ne samo da je cilj vrednovanja konkuretnih ponuda ovim 

načinom isplate poništen, već se i neka sektorska javna tržišta djelotvorno ograničavaju na one 

ponuđače koji su klijenti institucije koja vrši nabavku. U tom smislu, široko rasprostranjeno 

korištenje kompenzacija predstavlja znatnu prepreku za ulazak novih ponuđača, kako lokalnih 

tako i stranih, na ta tržišta. Preovlađujuća uloga nenovčanih oblika plaćanja takođe predstavlja i 

znatnu prepreku za implementaciju reformi u oblasti nabavki. 

C.2.21 Dokumentovanje postupka nabavke 

Legislativa zahtjeva da komisija izuradi zapisnik s otvaranja ponuda koji treba da sadrži "sve 

relevantne informacije", ali ne navodi koje informacije bi se trebale dokumentovati. Komisija je 

obavezna da odmah pošalje taj zapisnik kupcu, zajedno s podnesenim ponudama u zasebnoj 

koverti. Pošto nema nikakvih konkretnih odredbi vezanih za to koliko se taj zapisnik treba čuvati, 

postoji rizik da kasnije revizije budu onemogućene. U ograničenom broju slučajeva u kojima je u 

toku ove cjene bilo moguće pregledati zadržane zapisnike vezane za nabavke, oni su u opštem 

slučaju bili loše izrađeni a, u nekim slučajevima, i nepotpuni. 

11


C.2.22 Žalbe ponuđača 

I u odluci FBiH i u zakonu RS odredbe vezane za žalbe ponuđača daju nezadovoljnom ponuđaču 

samo pravo da njegovu žalbu razmotri institucija koja vrši nabavku i, ako on i dalje bude 

nezadovoljan rezultatom tog razmatranja, da žalbu razmotri ministarstvo finansija u relevantnom 

entitetu. Procedura i vremenski rokovi koji su predviđeni za akcije koje trebaju poduzeti različite 

strane sažeti su u Okviru 3. 

Komisija za 

ocjenu ponuda 

informiše kupca 

o rezultatima 

ocjene ponuda 

(isti dan) 

Kupac 

informiše 

najboljeg 

ponuđača i 

1 

dan 

Okvir 3: Odredbe vezane za zaštitu prava ponuđača 

Kupac 

informiše 

ostale 

ponuđače 

3 

dana 

Ponuđač 

gubitnik 

podnosi 

žalbu 

kupcu r 

i 

kopira 

relevantnom 

MF 

8 

dana 

U MF Federacije ministar je odlukom datiranom 20. novembra 2000. imenovao tročlanu komisiju 

koja se sastoji od članova osoblja MF, za razmatranje svih pritužbi koje podnesu ponuđači MF u 

vezi s tenderima koji su sprovedeni za nabavke na Federalnom nivou. U toku 1999., komisiji nije 

podnešena nijedna pritužba, što je činjenica koju MF pripisuje niskom nivou svijesti među 

institucijama koje vrše nabavku i ponuđačima o postojanju odluke FBiH i/ili njenih odredbi 

vezanih za zaštitu prava ponuđača. 

U toku 2000. komisija je razmatrala 15 pritužbi ponuđača i sve su odbijene. Većinu pritužbi su 

podnijeli ponuđači koji su podnijeli ponude čija je cijena bila niža od cijene najuspješnije ponude 

i kojima nije dodijeljen ugovor. Komisija je pregledala tendersku dokumentaciju, zapisnike s 

otvaranja ponuda i izvještaj o ocjeni ponuda institucije koja je vršila nabavku i u svim 

slučajevima je zaključila da je odbijanje ponude s nižom cijenom bilo zasnovano. Iako nijedna od 

15 žalbi podnešenih u toku 2000. nije prihvaećna, MF Federacije tvrdi da već samo podnošenje 

takvih pritužbi ukazuje da je svijest o odluci FBiH povećana u odnosu na prethodnu godinu i da 

procedura za ulaganje zalbi ponuđača funkcioniše na zadovoljavajući način. 

12 

Kupac 

bi trebao 

da odgovori 

na 

žalbu 

ponuđača 

i kopira 

relevantnom 

MF 

3 

dana 

Ponuđač 

može da 

uloži 

žalbu 

MF 

I kopira 

kupcu 

15 

dana 

MF mora 

donijeti 

odluku o 

žalbi 

ponuđača 

Pnuđač može 

da uloži žalbu 

koja je 

odbijena 

sudu


Na podentitetskim nivoima u Federaciji, žalbe bi trebale razmatrati kantonalne ili opštinske vlasti, 

kao npr. kantonalno ministarstvo finansija. U praksi, međutim, pod'feredalne institucije koje su 

učestvovale u ovoj ocjeni informisale su da nije bilo žalbi ponuđača protiv njihovih odluka 

vezanih za nabavke. Uzevši u obzir nedavno usvajanje zakona o nabavkama u RS, prerano je za 

ovcjenu efikasnosti tih odredbi u tom entitetu, pošo sistem žalbi ponuđača tek treba isprobati. 

Lociranje odgovornosti za razmatranje pritužbi ponuđača u resorno ministarstvo vlade je jedna od 

osnovnih slabosti dizajna sistema javne nabavke BiH. To to žalbe razmatra MF znači da se 

ponuđačima uskraćuje pravo da njihove žalbe budu podvrgnute nezavisnoj administrativnoj 

reviziji; malo je onih koji imaju povjerenja u nepristrasnost odluka MF u ovoj oblasti. Opštije 

gledano, Savjetnička služba za strane investicije (FIAS) je takođe otkrila da "nedostatak 

djelotvornih i nezavisnih mehanizama za podnošenje žalbi i za preuzimanje javne odgovornosti 

različitih vladinih agencija" predstavlja značajan demotivacioni faktor za potencijalne strane 

investitore u BiH. iv Pri kreiranju planiranih refomi sistema javnih nabavki BiH, aranžmani za 

osiguranje nezavisne administrativne revizije žalbi ponuđača biće od ključne važnosti, posebno 

uzevši u obzir nepouzdanost sudskg sistema u zemlji. 

C.3. ORGANIZACIJA I RESURSI 

Ova sekcija razmatra raspodjelu odgovornosti za sprovođenje javnih nabavki i nadzor nad javnim 

nabavkama između različitih institucija na pet različitih nivoa vlasti u BiH, razmatra kako se vrše 

nadzorne funkcije i kratko istražuje opcije za kreiranje buduće organizacione strukture vladinih 

institucija koje imaju uticaja na javne nabavke. 

C.3.1 Organizacija funkcije nabavke u okviru javnih institucija 

I odluka o nabavkama FBiH i zakon RS postavljaju odgovornost za sprovođenje javnih nabavki 

na različite javne institucije koje pokriva raspon primjene legislative (Vidjeti Sekciju C.1.2 u 

prethodnom tekstu). 

U većini institucija koje vrše nabavku u BiH obaveza i preuzimanje odgovornosti za sprovođenje 

navabki nisu jasno dodijenjene nekon zasebnom odjelu, menadžeru, ili grupi osoblja. U većini 

slučajeva, radi se o funkciji koja se vrši u cijeloj organizaciji i koju preuzimaju mnogi menadžeri 

i mnogo osoblje, kao dodatak svojim osnovnim radnim funkcijama. Velika većina javnih 

službenika koji vrše nabavke rade to bez ikakve specijalističke obuke vezane za tu temu, što 

doprinosi niskom nivou vještina u vršenju nabavke. Kada se to kombinuje s činjenicom da ti javni 

radnici pokušavaju da primjene zakonski instrument koji sam za sebe ima mana, u smislu 

nedostatka jasnih pravila vezanih za postupke nabavke, nije iznenađujuće da su greške uobičajene 

a da je raspon zloupotreba širok. 

U malom broju velikih javnih organizacija koje imaju znatnu potrošnju na nabavke, nabavke su 

ili locirane u zaseban odjel, koji uz druge administrativne poslove vrši i nabavke, ili u za to 

određenoj jedinici. Na primjer, u Elektroprivredi FBiH, preduzeću koje proizvodi i distribuira 

električnu energiju, Odjel za komercijalne poslove vrši nabavku kao jednu od svojih funkcija. U 

MF Sarajevskog kantona postoji Opšta služba koja, kao svoj osnovni zadatak, vrši nabavke 

kancelarijske opreme za sve odjele Ministarstva, dok druge tražene nabavke, kao npr. javne 

radove, i dalje vrše odjeli za radove kantonalnih MF. Takvi aranžmani predstavljaju poboljšanje u 

iv Bosna i Hercegovina Poslovni zakonski okvir i administrativne prepreke za investiranje” oktobar 2001., 

Savjetnička služba za strane investicije (FIAS). 

13


smislu preuzimanja odgivornosti za nabavke. Ipak, ova ocjena je ustanovila da je, s samo par 

izuzetaka, kapacitet tih jedinica za vršenje nabavke na zadovoljavajući način još uvijek pod 

negativnim uticajem više faktora, pri čemu su najvažniji među njima mnogostruke slabosti 

legislative i nedostatak obučenog osoblja. 

C.3.2 Uloge Federalnog Ministarstva finansija, kantonalnih ministarstava finansija i 

Ministarstva finansija Republike Srpske 

Ovlaštenja za javne nabvke na različitim nivoima administracije u BiH funkcionišu unutar 

kompleksne zakonske i ustavne strukture koju je stvorio Dejtonski mirovni sporazum v kojim je 

završen konflikt u BiH, na osnovu Državnog, Federalnog, Republičkog i kantonalnih ustava. Sve 

u svemu, u zemlji je na snazi 13 ustava, uz jedinstvene odredbe za Distrikt Brčko, koji je trenutno 

pod vlašću međunarodnog supervizora kojeg je imenovao OHR. Kompleksnost administracije 

koja je rezultat tih ustavnih aranžmana naglašena je u jednoj nedavno napravljenoj procjeni na 

Bosna i Hercegovina ima bar 181 ministra na svojih 3.7 miliona stanovnika na pet nivoa 

administracije (državnom, entitetskom, kantonalnom, gradskom i opštinskom) vi . 

Ti ustavni aranžmani daju Dtžavi BiH ograničenu ulogu, a entitetima visok stepen autonomije. 

Sva ovlaštenja koja u Dravnom ustavu nisu eksplicitno data Državi (kao vanjska trgovina i 

carinska politika) prenose se na entitete, FBiH i RS. Uzevši u obzir da Državna vlada ne može 

generisati prihode iz oporezivanja, osim u malom broju konkretnih slučajeva, Državna potrošja na 

tekuće i kapitalne rashode je relativno skromna, a najveći dio potrošnje na nabavke vrši se u dva 

entiteta, FbiH i RS i u kantonima, opštinama i gradovima (Vidjeti Sekciju C5 u daljem tekstu). 

Unutar Federacije zakonodavna i administrativna ovlaštenja su decentralizovana i u svakom od 

deset kantona su uspostavljene paralelne institucije, pri čemu svaki kanton ima između šest i 

dvanaest ministarstava, ukčljučujući i zasebno kantonalno ministarstvo finansija. Federalno MF 

ima supervizijska ovlaštenja nad nabavkama koje se finansiraju iz Federalnog budžeta, a 

odgovarajuća kantonalna MF imaju paralelna ovlaštenja nad nabavkom koja se finansira iz 

kantonalnih, gradskih i opštinskih budžeta. U RS iste funkcije su povjerene Republičkom MF u 

odnosu na nabavke koje se finansiraju iz Republičkog budžeta., dok u opštinama i gradovima 

odgovarajući sekretarijati za finansije obavljaju propisane funkcije. 

Propisane funkcije odgovarajućih ministarstava finansija vezane za nabavke su: 

• obezbjeđenje instrukcija budžetskim korisnicima u skladu s odlukom/zakonom; 

• izdavanje odobrenja i saglasnosti i donošenje odluka u vezi s primjenom odluke/zakona, 

uključujući davanje pterhodne saglasnosti za korištenje metoda ograničenog tendera i 

direktnog pregovaranja za nabavke; 

• kažnjavanje kršenja odredbi odluke/zakona koje vrše budžetski korisnici, kroz 

poništavanje odgovarajućeg iznosa njihovog finansiranja iz budžeta, ako ne sprovedu 

postupak nabavke u skladu s odlukom/zakonom ili ako dodjele ugovor na način koji nije 

u skladu s odlukom/zakonom. 

v Opšti okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini, 14. decembar 1995. 

vi “Nesigurna privreda Bosne: Još nije otvoreno za poslovanje,” Izvještaj Međunarodne krizne grupe za 

balkan, br 155. 7. august 2001. Dostupno na: www.crisisweb.org/projects/showreport.cfm?reportid=375 

14


Ova ocjena je otkrila da se u Federaciji većina tih funkcija u praksi jednostavno ne sprovodi i da 

je nivo poštivanja odredbi odluke nizak. Izgleda da je razlog za to činjenica da se nabavka još ne 

smatra kljčnom funkcijom vlade, koja je dostojna zapošljavanja specijalizovanog osoblja i 

uspostave posebnih organizacionih jedinica. Umjesto toga, u tipičnom slučaju ona se sprovodi 

kao dodatna funkcija, uz ključnu funkciju određenog ministarstva. Nijedan službenik niti jedinica 

Federalnog MF takođe nisu dobili konkretna ovlaštenja za vršenje nadzornih funkcija nad 

nabavkama. Viši službenici u Federalnom MF priznaju da im nedostaju resursi i vještine koje su 

neophodne za nadzor nad javnim nabavkama. Na kantonalnom nivou, neki viši službenici 

kantonalnih MF, s kojima su se za svrhe ove procjene vodili razgovori, bili su u potpunosti 

neobavješteni o svojim obavezama vezanim za nadzor nabavki, koje su im dodjeljene odlukom. 

Kako je zakon o nabavkama RS usvojen tek u maju 2001., još uvijek je relativno rano da bi se 

vidjelo s kolikim stepenom uspješnosti se on primjenjuje. Informacije koje je za ovu procjenu 

obezbjedlo MF RS ukazuju da ono sprovodi bar neke od funkcija koje su mu dodjeljene zakonom 

Tabela 3. BiH: Supervizijske funkcije koje vrši MF RS, 

maj-decembar 2001. 

Funkcija Broj 

Prijave za korištenje direktnog ugovaranja koje su odobrene 25 

Prijave za korištenje ograničenog tendera koje su odobrene 23 

Prijave za korištenje ograničenog tendera koje su odbačeme 9 

Oslobađanje od primjene zakona koje je odobreno 6 

Broj pravnih mišljenja o zakonu koja su dostavljena institucijama kupcima 6 

Izvor: Ministarstvo finansija, Republika Srpska. 

Nažalost, korištenjem tih podataka nije moguće izračunati učestalost korištenja metoda nabavke 

koje nisu otvoreni tender u RS, kako zakon ne obavezuje javne nabavljače da MF obezbjede 

informacije o broju postupaka nabavki koje su sproveli. 

Pod pokroviteljstvom Konsultativne radne grupe EU i BiH (CTF), uspostavljena je Radna gupa 

za javne nabavke (WGPP) za praćenje budućeg razvoja sistema javnih nabavki u zemlji, 

uključujući njegov zakonski i institucionalni okvir, za što EU u okviru svog Projekta jedinstvenog 

ekonomskog prostora (SES) razmatra finansiranje tehničke podrške. Radnom grupom za javne 

nabavke predsjedava Zamjenik Ministra trezora na Dravnom nivou, a ona se sastoji od 

predstavnika državnih ministarstava vanjske trgovine i ekonomskih odnosa, civilnih poslova i 

komunikacija, Integracije EU, te ministarstava finansija FBiH i RS, kao i predstavnika OHR-a, 

UNDP-a i Svjetske banke. Grupa je prvi sastanak održala u toku januara 2002. i na njemu je 

razmotrila predloženi okvir tehničke podrške koju planira EU, kao i organizacione opcije za 

buduće regulisanje javnih nabavki u BiH. 

Iako su ta razmatranja još uvijek u ranim fazama, jedna od opcija koje se razmatraju odnosi se na 

uspostavu centralne jedinice u Državnom Ministarstvu trezora, koja bi preuzela vodeću ulogu u 

razvoju novog Državnog zakona o javnim nabavkama. Jedinica bi s ministarstvima finansija 

FBiH i RS radila na razvoju harmonizovanih zakona u oba entiteta. Uzimajući u obzir 

odgovornost Državne vlade za politiku vanjske trgovine, ona bi trebala da prezume vodeću ulogu 

u razvoju Državnog zakona o nabavkama. Međutim, malo je vjerovatno da bi uspostava takve 

jedinice dovela do hitno potrebnog unapređenja implementacije odredbi na entitetskom, 

kantonalnom, opštinskom i gradskom nivou. Štaviše, kako su iznosi koje Država troši na nabavku 

15


skromni, a najveći dio takve potrošnje vrši se na nivou entiteta i kantona (Vidjeti Sekciju C.5), na 

tim nivoima mora doći do jačanja organizacionih aranžmana, da bi oni imali uticaja tamo gdje se 

troši najveći dio javnog novca. 

C.4: REVIZIJA I ANTIKORUPCIJSKE MJERE 

Ova sekcija razmatra aranžmane unutrašnje i vanjske revizije u BiH, vraća se na ranija 

istraživanja korupcije koja je povezana s nabavkama u BiH, te istražuje i prošle i trekuće 

programe borbe protiv korupcije. 

C.4.1 Tekuće mjere revizije 

Ocjena finansijske odgovornosti u zemlji (CFAA) za BiH, koja je sprovedena istovremeno sa 

ocjenom CPAR, pregledala je postojeće mehanizme kontrole i revizije u javnom sektoru. Ključni 

nalazi studije CFAA koji se odnose na unutrašnje kontrole i vanjsku reviziju bili su sljedeći. 

Unutrašnja kontrola. Sve do svog zatvaranja u toku januara 2001., Zavod za promet i plaćanje 

bio je jedan od ključnih elemenata sistema unutrašnje kontrole za javni sektor u BiH, a ta funkcija 

je nasljeđena iz prijašnjeg sistema SFRJ. ZPP su bili zaduženi za administraciju i kvazirevizorske 

funkcije vezane za širok spektar finansijskih transakcija, uključijući transakcije 

različitih ekonomskih subjekata - kao što su budžetske transakcije, transkacije privrednih 

subjekata i pojedinačnih poreskih obveznika. Pod tim sistemom, funkcije unutrašnje kontrole koje 

je imalo MF bile su ograničene na najosnovniju, dokumentacionu kontrolu nad računovodstvom i 

izvještavanjem jedinica otrošnje, te na nadzor starateljskog tipa. Te funkcije nisu vršene 

sistematski ili kao dio opšte upravne kontrole unutar organizacije, već su bile usmjerene na 

istraživanja s ciljem otkrivanja zloupotreva javnih službenika vezanih za korištenje imovine i 

ekonomskih resursa, umjesto njihovog sprječavanja i/ili minimizovanja njihove učestalosti. U 

tom smislu, one su bile "kontrolne aktivnosti" koje se nalaze negdje između unutrašnje kontrole i 

unutrašnje revizije. 

U ovom trenutku, inspekcijske jedinice MF u oba entiteta i finansijska policija još uvijek vrše taj 

surogat revizorskih funkcija, pri čemu je Finansijska policija posebno aktivna pri istraživanju 

finansijskih prevara. Ipak, inspekcijske jedinice nemaju adekvatne mandate ni odgovarajuće 

osoblje, loše su opremljene i nisu obučene za efikasno i djelotvorno izvršavanje svojih dužnosti. 

Uošte gledano, postojeće finansijske kontrole su karakterisane inspekcijama na licu mjesta, što 

stavlja naglasak na pojedinačne slučajeve, umjesto na uspostavu sveobuhvatnih sistema unurašnje 

revizije - pri čemu je uprava odgovorna za osiguranje funkcionisanja odgovarajuće kontrole za 

ministrastvo/agenciju - koji su dobro koordinirani s novouspostavljenim funkcijama vanjske 

revizije. Kao rezultat toga, revizije i s tim povezane inspekcijske aktivnosti su usitnjene i, ako se 

ne preklapaju, onda ne obezbjeđuju adekvatnu pokrivenost. Postojeće okruženje takođe olakšava 

zaobilaženje finansijske kontrole, pošto se odluke vezane za otpuštanje finansiranja u resornim 

ministarstvima često prenose na nejasan način, pri čemu ima slučajeva kršenja statuta, na primjer, 

koji uključuju iznose za koje ne postoje adekvatna ovlaštenja; nema mnogo prateće kontrole koja 

bi osigurala da je finansiranje potrošeno u skladu s namjenama; računovodstvena i prateća 

dokumentacija nije potpuna, što onemogućava odgovarajuće revizorsko praćenje. S razvojem 

kompjuterizovanih trezorskih sistema u BiH, mnoge osnovne funkcije unutrašnje finansijske 

kontrole će rutinski obavljati jedinica unutar Trezora, daleko od mjesta događaja, kao neodvojiv 

element sistema. Trezori imaju isključivu nadležnost nad prenosom finansiranja i to će znatno 

unaprijediti kontrolu izvršenja budžeta i funkcije upravljanja gotovinom. Štaviše, uvođenje exante 

kontrole zakonitosti tipova i iznosa potrošnje, zasnovanih na budžetskim stavkama koje je 

16


odobrio Parlament, kao i uvođenje finansijskih kontrola nad računovodstvom i izvještavanjem će 

doprinjeti uređenijem i disciplinovanijem menadžmentu javnih finansija. 

Vanjska revizija. Funkcije vanjske revizije su uvedene krajem 2000. kroz uspostavu Vrhovnih 

revizorskih institucija (VRI), jedne na Državnom nivou i po jedne u svakom od entiteta, pri čemu 

su aranžmani koordinacije pod nadležnošće Državne VRI, kao i kroz uspostavu jedinstvenog 

zakonskog okvira. Cilj uspostave VRI bio je da se na djelotvoran način riješe neke hronične 

slabosti vezane za finansijsku transparentnost i preuzimanje odgovornosti za javnu upravu u BiH. 

Iako su VRI još u vrlo ranim fazama razvoja, njihov rad do sada je već potvrdio do koje mjere su 

funkcije vanjske revizije od ključne važnosti za transparentnost i pouzdanost sistema finansijskog 

menadžmenta u javnom sektoru, kao i za kredibilitet Vladinih finansijskih izvještaja. Od svoje 

uspostave, sve tri VRI su uložile znatne napore u izgradnju kapaciteta, istovremeno s 

poduzimanjem znatnih revizija javnih administrativnih institucija, koje čine veliki dio 

podentitetskih vlada. U toku te inicjalne faze, loše računovodstvo i loše finansijsko izvještavanje 

u javnom sektoru je, međutim, predstavljalo osnovnu prepreku za adekvatnu i pravovremenu 

reviziju Vladinih finansija; više budžetskih korisnika i institucija jednostavno nisu bile u 

mogućnosti da VRI dostave svoje finansijske izvještaje. Prema tome, striktna primjena postojećih 

pravila i regulativa o računovodstvu i izvještavanju u javnom sektoru, uz osiguranje da VRI imaju 

puno pravo pristupa računovodstvenoj dokumentaciji transakcija koje se finansiraju iz javnih 

resursa, treba da postane najviši prioritet za Državnu i entitetske vlade u kratkoročnom periodu. 

C.4.2 Mjerenja stepena korupcije u BiH 

U širokim krugovima na korupciju se gleda kao na osnovni problem BiH a korupcija ima direktan 

uticaj na nabavke. Serija dijagnostičkih anti-korupcijskih studija koje je sprovela Svjetska banka 

na zahtjev Vlade BiH u toku 2000. otkrila je sljedeće: 

• 60 posto opšte javnosti smatra da je korupcija "široko rasprostranjena", to gledište 

dijeli 54 posto javnih službenika i 52 posto preduzetnika. 

• Sedamdeset tri procenta ispitanika vjeruje da ponuđači ponekad moraju da vrše 

nezvanične isplate da bi dobili ugovor u javnom sektoru, a 25 posto smatra da je 

takvo podmićivanje uobičajena praksa. 

• Izvještava se da je standardni iznos mita za dobijanje Vladinih ugovora oko 4 posto 

ugovorne cijene. 

• Prilike za korupciju vezane s javnim tenderima pse umnožavaju, zbog više faktora, a 

najvažniji među njima je nedostupnost informacija o tenderima i kompleksnost 

tenderskog procesa. 

• Državna preduzeća i firme koje imaju direktne strane investicije (FDI) su u manjoj 

mjeri osjetljive na promjene zakonskog/regulatornog okvira od novih firmi, manjih 

firmi i privatnih firmi, uglavnom zato što imaju bolji pristup najnovijim 

informacijama o planiranim promjenama zakona i regulativa. 

• Više faktora odvlači ponuđače od ulčestvovanja u javnim tenderima, na primjer: 

nemogućnost da dobiju informacije o prilikama za podnošenje ponuda na 

vrijeme, tako da mogu pripremiti ponudu; 

nelojalna konkurencija; 

netransparentni uslovi tendera; 

preveliki zahtjevi za avansnim uplatama; 

• Dvadeset dva procenta ispitanika smatra da će korupcija dovesti do toga da strani 

investitori ne investiraju u BH, dok 10 posto smatra da će to onemogućiti razvoj 

privatnog sektora. 

17


Druge pouzdane studije vezane za tu temu podržavaju zaključak da je korupcija široko 

rasprostranjena i da predstavlja značajnu prepreku i za FDI i za ekonomske aktivnosti lokalnog 

privatnog sektra. Jedna slična studija, studija međunarodne krizne grupe (ICG) vii zaključila je 

“…korupcija je ono na što se poslovni ljudi najčešće žale. Najuobičajeniji oblik 

korupcije uključuje različite inspektore i niže vladine službenike... Oni koji su na 

vlasti koriste svoj uticaj da dodjele isplative ugovore svojim poznanicima ili 

članovima svojih porodica.” 

Gruba procjena vrijednosti mita vezanog za nabavke u BiH može se dobiti primjenom navodne 

stope mita od 4 posto vrijednosti javne potrošnje, koja je u 2000. iznosila 669 miliona KM 

(vidjeti Sekciju C.5), što daje procjenu od 27 miliona KM, ili, otprilike 12 miliona US$, što se 

godišnje plaća za podmićivanje javnih službenika za dodjelu Vladinih ugovora. Ukupna 

ekonomska cijena korupcije vezane za nabavke vjerovatno je mnogo veća, jer treba uzeti u obzir i 

druge efekte, kao što je pretplaćivanje ugovora, opraštanje ugovaračima koji ne ispune odredbe 

ugovora, te kupovina robe lošeg kvaliteta. 

C.4.3 Tekuće anti-korupcijske mjere 

Uzimajući u obzir njenu poziciju kao osnovne civilne agencije za implementaciju mira u BiH, 

kao i odgovornosti za praćenje implementacije civilnih aspekata Dejtonskog mirovnog sporazuma 

u ime međunarodne zajednice, kao i za koordinaciju aktivnosti civilnih organizacija koje rade u 

BiH, Kancelarija Visokog predstavnika (OHR) je do sada preuzimala vodeću ulogu u 

antikorupcijskim inicijativama. U toku februara 1999. OHR je razvila prvu Antikorupcijsku 

strategiju za BiH, viii koja je kombinovala istraživanje i kažnjavanje pojedinačnih sluajeva prevare, 

korupcije ili privrednog kriminala, koje je vršio Odjel za borbu protiv korupcije (AFD) OHR-a sa 

sistematskom antikorupcijskom strategijom koja je izgrađena na sledećim "stubovima" (i) 

eliminacija prilika za koruciju, (ii) transparentnost i izvještavanje, (ii) kontrola i kažnjavanje i (iv) 

obrazovanje i podizanje nivoa javne svijesti. 

Ta strategija je priznala da je korupcija vezana za nabavke postala dio "prevara i korupcije na 

visokom nivou u vladi", i preporučila je sljedeće: 

• stvaranje sistema nabavki na različitim nivoima vlasti koji bi bili bazirani na 

principima štedljivosti, efikasnosti, odgovornosti i otvorene konkurencije; 

• proširenje modela Jedinica za monitoring i reviziju nabavki (JMRN), koji je 

uspostavljen za monitoring nabavki za projekte koje je finansirala Svjetska banka, na 

sve nabavke u javnom sktoru, nezavisno od izvora finansiranja; 

• izlaganje najvećeg dijela vladinih finansijskih i nabavnih procedura i odluka očima 

javnosti, na osnovu toga što one ne uključuju nikakve osjetljive podatke niti podatke 

koji ugrožavaju ličnu privatnost; 

• da entiteti treba da do marta 1999. usvoje jasne reguative za nabavke koje mogu 

verifikovati nezavisni revizori. 

Iako je OHR uradio mnogo u borbi protiv korucije u BiH, nijedna od tih preporuka nije 

implementirana. U nekim slučajevima, konkretna preporuka je zamjenjena drugim mjerama; na 

vii “Zašto niko neće da investira u Bosnu i Hercegovinu? Pregled prepreka za investicije i samoodrživ 

privredni rast u postdejtonskoj eri,” Međunarodna krizna grupa, 21. april 1999. 

viii “Sveobuhvatna antikorupcijska strategija za Bosnu i Hercegovinu” 15. februar 1999. Dostupno na 

www.ohr.int/ohr-dept/afd/ac-cor-strat/default.asp?content_id=5240 

18


primjer, uspostava vrhovnih revizorskih institucija (VRI) u FBiH i RS pretekla je raniju 

preporuku OHR-a vezanu za proširenje modela JMRN na sve javne nabavke, i, gledajući unazad, 

VRI su adekvatnije institucije za vršenje tih funcija, uzimajući u obzir da su one odgovorne 

zakonodavcima. Kod drugih preporuka je došlo do djelimičnog izvršenja preporuke, kao npr. kod 

usvajanja Zakona o javnim nabavkama RS u toku maja 20o1., mada taj zakon ne ispunjava 

standarde "štedljivosti, efikasnosti, odgovornosti i otvorene konkutencije" koji su predvieni 

preporukom. 

U skorije vrijeme Državna vlada je preuzela aktivniju ulogu u borbi protiv korupcije, i u toku 

februara 2002. objavila je svoj Akcioni plan borbe protiv korupcije, ix koji predviđa ambiciozan i 

sveobuhvatan skup reformi, uključujući novi zakon o javnim nabavkama na Državnom nivou, 

usklađen sa standardima EU, koji bi pratili amandmani entitetske legislative, kako bi ona bila 

usklađena s novim Državnim zakonom. Odgvornost za izradu tog novog zaona povjerena je 

Državnom ministarstvu trezora, te ministarstvima finansija FBiH i RS. Akcioni plan borbe protiv 

korupcije predviđa da će taj posao biti završen do augusta 202., iako se može izraziti određena 

sumnja u to da će taj ambiciozni vremenski raspored biti ispunjen, uzevši u obzir vremenski okvir 

u kojem će tehnička podrška EU za javne nabavke vjerovatno biti dostupna (Vidjeti Sekciju D.4). 

Akcioni plan protiv korupcije takođe predviđa usvajanje drugih zakona koji bi trebali imati 

pozitivan uticaj na buduće funkcionisanje nabavki, uključujući i Zakon o sprječavanju pranja 

novca, Zakon o državnoj službi / javnoj upravi / sprječavanju korupcije, Zakon o konfliktu 

interesa i Zakon o odgovornosti pravnih lica za krivične prekršaje, kao i jačanje postojećih slabh 

institucionalnih aranžmana za borbu protiv korupcije kroz uspostavu kancelarije za borbu protiv 

korupcije i organizovanog kriminala. 

C. 5: REZULTATI MENADŽMENTA JAVNOG SEKTORA 

Namjera ove sekcije je da na osnovu budžetskih podataka koji su trenutno dostupni brojčano 

izrazi finansijsku vrijednost potrošnje na javne nabavke na raličitim nivoima administracije u BiH 

i da istraži nivo do kojeg je, u slučaju jednog većeg javnog kupca u Republici Srpskog, potrošnja 

na nabavke podložna konkurenciji. 

Uzevši u obzir da ni MF FBiH ni MF RS ne sakupljaju i ne objavljuju nikakve informacije 

vezane za potrošnju na javne nabavke, pokušaj brojčanog izražavanja tih rashoda izvršen za 

namjene ove ocjene oslonio se na budžetske paodatke koje su objavili izvori kao što su OHR i 

Međunarodni monetarni fond (MMF), kao i na podatke koje je Svjetska banka sakupila u toku 

rada na izvještaju PEIR. 

Javna nabavka predstavlja značajnu komponentu ukupne potrošnje u Bosni i Hercegovini 

predviđene budžetom - u 2000. je zauzimala 14.7 posto ukupne potrošnje predviđene budžetom, 

odnosno 7.2 posto GDP (Vidjeti tabelu 5). U usporedbi s drugim, bogatijim zemljama - na 

primjer, s Evropskom Unijom, koja troši između 11 i 12 posto GDP na javne nabavke - jasno je 

da su tekuće budžetske poteškoće u BiH smanjile sposobnost vlada da investiraju u razvoj fizičke 

infrastrukture u zemlji i u obezbjeđenje boljih javnih službi. U stvari, iznosi koji su predstavljeni 

u daljem tekstu ne predstavljaju ukupnost javne potrošnje na nabavke, pošto ne pokrivaju 

potrošnju na nabavke koje vrše javna komunalna preduzeća, koja je izvan budžeta. Kako su javna 

ix “Akcijski plan za borbu protiv korupcije” februar 2002. Izdalo Ministarstvo vanjske trgovine i 

ekonomskih odnosa, Vijeće ministara BiH; Ministarstvo pravde, Vlada FBIH; Ministarstvo pravde, Vlada 

RS, dostupno na www.prsp.info/english/index2.htm 

19


komunalna preduzeća većinom opštinska preduzeća na pod-entitetskom nivou, to naglašava 

važnost ohrabrivanja implementacije i sprovedbe pravila nabavke na podentitetskom nivou. 

Tabela 5. Tekuća i kapitalna potrošnja u BiH predviđena budžetima, 1999.-2000. 

(u milionima KM) 

1999. 2000. 

GDP 8,323 9,261 

Ukupna potrošnja 4,161 4,553 

Od čega… 

Roba i usluge 402 402.6 

Kapitalna potrošnja 296 263 

Ukupna potrošnja na nabavke 698 669.2 

kao % Ukupne potrošnje 16.77% 14.70% 

kao % GDP 8.39% 7.23% 

Napomena: Iznosi uključuju sve nivoe administracije i vanbudžetske fondove. 

Ako te iznose razdjelimo prema nivou administracije, jasno je da se relativno ograničena uloga 

Državne Vlade, koja je predviđena Dejtonskim sporazumom, odražava na njen budžet; ona troši 

samo 3 posto ukupne potrošnje na nabavke (Vidjeti Grafikon 1 u daljem tekstu). U Federaciji, 

dok Vlada FBiH troši samo 7 posto ukupnog iznosa (54 miliona KM), kantoni drže 33 posto (256 

miloiona KM), što odražava činjenicu da oni imaju primarnu odgovornost za obezbjeđenje javnih 

službi. U RS, Vlada je u budžetu predvidjela potrošnju od samo 19 miliona KM (2 posto), što, još 

jednom, odražava daleko veću ulogu koju Republička Vlada ima u obezbjeđenju javnih službi u 

RS nego što Federalna Vlada ima u FBiH. Iznosi takođe pokazuju važnost vanbudžetskih fondova 

(VBFova) kao finansijera javnih nabavki: ukupna potrošnja VBFova FBiH i RS iznosi 167 

miliona KM, odnosno 21 posto ukupne potrošnje. Među tri osnovna VBF - Fonda zdravstvenog 

osiguranja, Penzionog fonda i Fonda za zapošljavanje - zdravstveni fondovi su najveći potrošači, 

jer troše znatne sume na nabavku lijekova i medicinske opreme. 

20


Grafikon 1: Potrošnja na robu i usluge i kapitalna potrošnja po nivoima 

administracije, predviđena budžetima za 2000. (u milionima KM) 

165,94 

89,88 

38,74 

19,02 

128,02 

Detaljna raspodjela potrošnje na robu i usluge i kapitalne potrošnje predviđene budžetom na sve 

nivoe administracije i vanbudžetske fondove (VBFove) za 1999. i 2000. predstavljena je u 

Aneksu B1. Što se tiče izvršenja budžeta, Anks 2 predstavlja detaljnu usporedbu ostvarene 

potrošnje i potrošnje predviđene budžetom za devet od deset kantona FBiH u toku 2000. Ti 

podaci prikazuju ukupnu potrošnju od preko 28 posto, odnosno 39.8 miliona KM, s velikim 

varijacijama u izvršenju u različitim kantonima, u rasponu od 3 posto (61,089 KM) u 

Podrinjskom kantonu do potrošnje preko predviđene sume za 61 posto (7.1 miliona KM) u 

Unsko-Sanskom kantonu. Kanton koji troši najviše, Sarajevski kanton, potrošio je 11.4 miliona 

KM (18 posto) više od predviđenog, iako je to dijelom kompenzovano 7-postotnim povećanjem 

prihoda. 

Detaljniji pregled budžeta za 2001. jednog od najvećih javnih potrošača u RS, Republičke 

Direkcije za puteve, daje ilustrativne pokazatelje nivoa do kojeg javne nabavke mogu biti 

izložene konkurenciji. Grafikon 2 prikazuje raspodjelu godišnjeg budžeta Direkcije za 2001., koji 

je iznosio 60.5 miliona KM. 

21 

26,40 53,78 

255,8 

Drzava Vlada FBiH Kantoni FBiH VBFovi FBiH 

Opstine FBiH Vlada RS VBFovi RS Opstine RS


Grafikon 2: Budžet Direkcije za puteve Republike Srpske za 2001. 

0,7 

0,2 

3,50 

1,0 

4,50 

2,50 

14,00 

1,0 

1,50 1,50 

Rashodi za redovno održavanje (25 miliona KM) i zimsko održavanje (5 miliona KM), koji su 

predviđeni budžetom, unaprijed su usmjereni u direktno ugovaranje s regionalnim javnim 

komunalnim preduzećima u opštinama u kojima se planira izvođenje radova na putevima. Iako se 

planira da se u toku 2002. ta javna komunalna preduzeća privatizuju, nakon čega će Direkcija za 

puteve biti obavezna da te ugovore dodjeljuje preko konkurentnog tendera, sigurno je da se 

postavlja pitanje da li se isplativo korištenje ograničenih budžetskih resursa može postići time što 

se polovina potrošnje jednog od najvećih potrošačkih tijela ugovori bez izlaganja konkurenciji. 

Ovaj slučaj takođe ilustrativno prikazuje uticaj strukture ponude na tržištu i sporog tempa 

programa privatizacije BiH na konkurentnost u javnim nabavkama: kako još nije privatizovano 

nijedno regionalno javno komunalno preduzeće za održavanje puteva, a ponuda privatnog sektora 

je i dalje nerazvijena, Direkcija za puteve je, djelotvorno, stavljena u situaciju u kojoj je teško 

postići konkurentnost. 

C. 6: REZULTATI POSTIGNUTI KOD PROGRAMA S PODRŠKOM SVJETSKE BANKE 

Ova sekcija razmatra dosadašnje iskustvo vezano za rezultate koje je vlada postigla u vezi s 

nabavkama koje su izvršene u skladu s smjernicama za nabavke Svjetske banke, za projekte koje 

je finansirala Svjetska banka. Sekcija dalje ukazuje na osnovne probleme koji utiču na rezultate 

nabavki. Ona takođe razmatra iskustva vezana za decentralizaciju ovlaštenja za donošenje odluka 

Svjetske banke vezanih za nabavke, odnosno povjeravanja te nadležnosti sarajevskoj kancelariji 

Sjetske banke počevši od marta 2000. Sekcija zatim predlaže seriju mjera koje treba poduzeti da 

bi se povećala čvrstina fiducijarne/povjereničke kontrole budućih nabavki za projekte koje će u 

BiH finansirati Svjetska banka. 

C.6.1 Razvoj portfolia Svjetske banke 

5,00 

Neposredno nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, portfolio Svjetske banke u BiH 

bio je pod dominaciom hitnih projekata koji su bili usmjereni na rekonstrukciju i rehabilitaciju 

infrastrukture. Donje granice finansiranja za nabavku bile su visoke u poređenju s drugim 

zemljama regiona, pa su uspostavljene dvije Jedinice za monitoring i reviziju nabavki (JMRN), u 

Sarajevu i u Banjoj Luci, radi vršenja monitoringa u toku procesa baziranog za uzorcima i ex-post 

revizija nabavki, kako bi se olakšalo preuzimanje povišenih rizika koji su bili rezultat hitne 

prirode aranžmana nabavke i visokog stepena korupcije u zemlji. JMRN su imale korisnu ulogu u 

nadgledanju nabavki na terenu, kao i u prenošenju znanja o nabavkama do dvadesetak jedinica za 

22 

25,0 

Redovno odrzavanje 

Zimsko odrzavanje 

Izgradnja i rekonstrukcija 

Radovi na odronima 

Radovi na mostovima 

Konsultantske usluge 

Mjerenje saobracaja 

Sufinansiranje 

Provizije ZPP i banaka 

Kupovina zemljišta 

Administracija 

Rezerve


implementaciju projekata, čije osoblje nije malo iskustava vezanih za nabavke prema 

smjernicama Svjetske banke. To što je osoblje za nabavke Jedinica za implementaciju projekata 

znalo da je bilo pod nadzorom u toku cijelog ciklusa nabavke je bez sumnje doprinjelo povećanju 

stepena poštivanja smjernica i povećalo je povjerenje međunarodne donatorske zajednice u vezi s 

rješavanjem problema potencijalnih prijetnji vezane za korupciju. 

Pri daljem razvoju portfolia Svjetske banke, druga generacija projekata koje je finansirala 

Svjetska banka bila je u sve većoj mjeri povezana s reformama politika, a priroda nabavki koje su 

bile uključene u te projekte se propoircionalno mijenjala (na primjer, kroz uključivanje 

kompleksnijih zadataka vezanih za konsultantske usluge)., što je rezultovalo time da su agencije 

za implementaciju koje su bile uključene u taj proces bile suočene s novim izazovima. Kao dio 

ove promjene, priroda portfolia zajmova je promijenjena, od projekata vezanih za infrastrukturu 

ka većem učešću projekata u oblastima kao što su zdravstvo, reforma tržišta rada i obrazovanje. 

Do sada su nabavke za projekte koje je finansirala Svjetska banka vršile jedinice za 

implementaciju projekata (PIU), umjesto resornih ministarstava samih vlada. Smatrano je da je 

takav organizacioni aranžman neophodan da bi se privuklo i zadržalo osoblje s neophodnim 

nivoom kvalifikacija i iskustva za vršenje nabavki. Međutim, i vlade i Svjetska banka sada imaju 

zajednički cilj koji uključuje preusmjeravanje aktivnosti koje su do sada vršile PIU u redovne 

funkcije vlade. S tim u vezi, kao dio najnovijeg Pregleda uspješnosti portfolia za zemlju (CPPR) 

za Bosnu i Hercegovinu, koji je sproveden u toku marta i aprila 2001., dogovorena je strategija 

koja će ojačati proces postepenog prelaska aktivnosti PIU nazad u okvir vladinih funkcija i koja 

će racionalizovati i konsolidovati funkcije postojećih PIU. Predviđa se da će ti koraci dovesti do 

cilja - izgradnje vladinih kapaciteta do nivoa koji bi omogućio resornim ministarstvima da 

uspješno preuzmu pripremu, implementaciju i monitoring projekata, kroz korištenje svojih 

sopstvenih resursa. 

C.6.2 Uobičajeni problemi kod nabavke 

Četvrti Pregled portfolia nabavki u zemlji (CPPR) x otkrio je da su rezultati nabavki za projekte 

koje je finansirala Svjetska banka bili u opštem slučaju zadovoljavajući, iako je primjećeno 

nekoliko neuspjeha, vezanih za nemogućnost agencija za implementaciju da redovno ažuriraju 

planove nabavke, a otkriveno je i da je većina PIU imala probleme vezane za identifikaciju 

osoblja kompetentnog za nabavke. Uzevši u obzir osjetljivost političkih i kulturnih pitanja u BiH, 

uobičajena praksa u Federaciji je da se pozicije direktora i zamjenika direktora PIU uvijek 

popunjavaju ljudima iz dvije najveće zajednice, bošnjačke i hrvatske. Neophodnost postizanja te 

ravnoteže je u nekim slučajevima dovela do toga da su te ključne pozicije zauzeli nekvalifikovani 

kandidati. 

Novija iskustva ukazuju da većina projekata i dalje ima problema vezanih za vrednovanje 

ponuda, koje često traje predugo i često je kompromitovano političkim uticajima i kršenjem 

povjerljivosti informacija. Izvještaji o vrednovanju ponuda često nisu dovoljno precizni i jasni da 

bi ih Svjetska banka bez odlaganja prihvatila. Izvori takvih problema uključuju i to što su članovi 

komisije za vrednovanje ponuda često nedovoljno kvalifikovani za taj zadatak, što dovodi do 

prekida procesa vrednovanja ponuda i, u mnogim slučajevima, do njegovog razvlačenja koje 

može trajati i do nekoliko sedmica. U portfoliu Bosne i Hercegovine, broj pritužbi vezanih za 

nabavke koje su pozajmljivač i Svjetska banka primili je među najvišim u regionu ECA. Nije 

iznenađujuće da se većina pritužbi odnosi na vrednovanje ponuda. 

x Pregled portfolio nabavki za zemlju, Bosna i Hercegovina, 19. april 2001. 

23


C.6.3 I neki pozitivni rezultati 

U nabavkama koje su u BiH izvršene prema smjernicama Svjetske banke bilo je i nekih 

pozitivnih rezultata koje vrijedi spomenuti. Takođe, u vladama nije teško pronaći ljude koji su 

imali razloga da prihvate korisnost konkurentskih tendera. Na primjer, kod nabavke udžbenika 

kroz državni konkurenstski tender (NCB), Federalno Ministarstvo obrazovanja je platilo 

udžbenike iz matematike 2.70 KM po knjizi, a udžbenike za engleski jezik 2.50 KM po knjizi, 

dok je ranije plaćalo između 8.00 KM i 10.00 KM za knjige koje koje su bile lošijeg kvaliteta, a 

koje su nabavljane kroz državne procedure nabavki i finansirane sredstvima samog Ministarstva. 

Otkriveno je da su jedinične cijene za javne radove u toku implementacije Drugog hitnog projekta 

rekonstrukcije obrazovanja konstantno padale, od 232 US$ po kvadratnom metru do 102 US$ po 

kvadratnom metru za izgradnju školskih učionica, što je dijelom rezultat rasta ponude na tržištu 

javnih radova u Federaciji. S druge strane, u RS nisu ostvarene proporcionalne uštede, jer je tamo 

građevinski sektor i dalje relativno nerazvijen u usporedbi s FBiH. 

C.6.4 Decentralizacija fiducijarnih/povjereničkih funkcija nabavke 

U toku marta 2000. Svjetska banka je odobrila djelomično delegiranje fiducijarnih/povjereničkih 

funkcije nabavke za devet tekućih projekata i četiri projekta u fazi pripreme (Vidjeti Tabelu 2 u 

prethodnom tekstu) na rezidentnu kancelariju u Sarajevu, što je omogućilo osoblju sarajevske 

kancelarije zaduženom za nabavke da izdaje "no-objection" saglasnost za ugovore u vrijednosti 

manjoj od granica navedenih u sljedećoj tabeli: 

Tabela 5: BiH: Donje granice delegiranih nabavki, sarajevska kancelarija 

Tip nabavke Finansijsko ograničenje 

Javni radovi < 5.0 miliona US$ (nakon preračunavanja valute) 

Roba < 2.5 miliona US$ (nakon preračunavanja valute) 

Usluge (osim konsultantskih) < 1.0 miliona US$ (nakon preračunavanja valute) 

Konsultantske usluge < 1.0 miliona US$ (nakon preračunavanja valute) 

Do sada su sva iskustva vezana za delegiranje bila pozitivna, a većina agencija za implementaciju 

s kojima je u toku ove ocjene razgovarano izrazila je gledište da to što se saglasnost izdaje na 

lokalnom nivou ubrzava proces odobravanja i čini Svjetsku banku pristupačnijom. Dva člana 

osoblja sarajevske kancelarije zadužena za nabavke takođe troše oko 20 posto svog vremena na 

obezbjeđenje obuke, kako formalne tako i obuke u toku vršenja zadataka, za osoblje PIU koje 

radi na implementaciji projekata Svjetske banke, što postepeno povećava nivo stručnosti među 

osobljem lokalnih partnerskih organizacija koje je zaduženo za nabavke. 

C.6.5 Revizija nakon nabavke 

Svjetska banka je do sada sprovela samo ograničen broj revizija nakon sprovođenja nabavki za 

projekte u BiH. Osoblje Svjetske banke je u novembru i decembru 2000. osprovelo pregled 11 

izvršenih ugovora koji su finansirani u okviru Drugog projekta rekonstrukcije energetskog 

sektora, pri čemu su svi ugovori bili ugovori za nabavku informacione tehnologije i kancelarijske 

opreme, a nabavka je izvršena u skladu s metodama Državne kupovine (NS) i Međunarodne 

kupovine (IS). Revizija izvršenih nabavki nije otkrila ni najmanje nepoštivanje smjernica za 

nabavke Svjetske banke: za sve ugovore su dobijene bar po tri ponude, a sva kupljena roba je 

dostavljena u skladu s ugovorima. Takvi rezultati su u velikoj mjeri posljedica relativno visokog 

nivoa iskustva tijela koja su vršila nabavke za taj projekt, odnosno, tri Elektroprivrede, koje su uz 

to imale i podršku stranih konsultanata. 

24


C.6.6 Mjere za jačanje fiducijarnih/povjereničkih osiguranja projekata koje finansira 

Svjetska banka 

Da bi se dodatno smanjio rizik za fondove Svjetske banke koji se isplaćuju za nabavke u okviru 

projekata koje banka finansira u BiH, Svjetska banka treba da preduzme sljedeće korake: 

• Pri procjeni novih projekata, poduzeti procjenu institucionalnih kapaciteta svih agencija 

koje su uključene u projekt i koje treba da vrše nabavke prema smjernicama Svjetske 

banke. Ako se pokaže da su ti kapaciteti sabi, izraditi detaljan plan akcije za zamjenu i/ili 

razvoj kapaciteta za sprovođenje nabavki na zadovoljavajućem nivou; 

• Pripremiti detaljan plan nabavke koji će Svjetska banka prihvatiti u toku procjene. Od 

osoblja Svjetske banke se očekuje da savjesno prate događanja i osiguraju da se planovi 

redovno ažuriraju, a da tamo gdje dođe do propusta i Pozajmljivač i banka odmah bez 

odlaganja aktivnosti za ispravljanje grešaka; 

• U slučaju da projekte koje finansira Svjetska banka implementiraju PIU, vođe projektnih 

timova Svjetske banke i osoblje zaduženo za nabavke treba da osiguraju da se osoblje tih 

PIU imenuje nakon konkurentnog procesa i da ima odgovarajuće kvalifikacije. 

• Vođe projektnih timova Svjetske banke i osoblje zadiženo za nabavke treba da ostvare 

blisku saradnju s Pozajmljivačem kako bi osigurali da javni službenici koji su imenovani 

u komisije za ocjenu ponuda budu u potpunosti kvalifikovani, da zadatku posvete 

odgovarajuće vrijeme i da u komisijama budu i eksperti s odgovarajućim tehničkim 

znanjima. 

• Donje granice za reviziju prije izvršenja treba da ostanu relativno niske, npr. >100,000 

US$ za robu, tako da većina ugovora upadne u grupu koja je podložna reviziji prije 

izvršenja koju sprovodi Svjetska banka. 

• Projektni timovi Svjetske banke moraju osigurati povećanje broja revizija posije izvršenja 

koje se sprovode, do nivoa koji za kraj 2002. predviđaju različiti Razvojni kreditni 

sporazumi. 

• Nabavke koje se vrše prema manje konkurentnim metodama, uključujući međunarodnu 

kupovinu i državnu kupovinu, treba svesti na minimum, za sve nove projekte (kako po 

ugovoru tako i po ukupnim ograničenjima, vidjeti Sekciju C.8 u daljem tekstu). 

• Regionalni savjetnik za nabavke (RPA), najviši zvaničnik Svjetske banke za nabavke za 

region Evrope i centralne Azije (ECA), treba da savjesno prati sve pritužbe ponuđača 

vezane za nabavke. 

• Jedinica za istraživanje Svjetske banke treba da ustražuje sve navode o prevarama i 

korupciji vezanoj za nabavke. 

C. 7: OCJENA RIZIKA 

Sve ocjene rizika uključenih u sistem državne javne nabavke u nekoj zemlji trebale bi biti 

zasnovane na fazi razvoja njenog zakonskog okvira, djelotvornosti njenih regulatornih institucija, 

snazi njenog režima implementacije zakona, kapacitetu institucionalnih i ljudskih resursa i 

prijetnji koju predstavlja korupcija. 

• zakonski okvir u BiH je ne samo nepotpun već i nedovoljno čvrst da bi obezbjedio jasno 

okruženje za vršenje javnih nabavki zasnovano na pravilima, jer sadrži dva odvojena 

instrumenta, jedan u Federaciji a jedan u RS, koji imaju različit pravni status, a u isto 

vrijeme Državni zakon o nabavkama ne postoji. Oba entiteta nisu obezbjedila detaljne 

instrukcije vezane za procedure za sprovođenje javnih tendera, što je dovelo do 

smanjenja transparentnosti i omogućilo da javni službenici imaju prevelik stepen slobode 

u vršenju svojih ovlaštenja za donošenje odluka vezanih za javne ugovore. 

25


• Iako su, i u FBiH i u RS, regulatorne funkcije u oblasti javnih nabavki povjerene 

odgovarajućim ministarstvima finansija, njihova odgovornost za vršenje nadzora nije 

jasno definisana, posebno ne na podentitetskim nivoima, a ovlaštenja MF vezana za 

osiguranje poštivanja zakonskih odredbi su takođe nejasna. Sve institucije kojima su data 

ovlaštenja nemaju ni adekvatan budžet ni osoblje koje bi im omogućilo da djelotvorno 

vrše svoje dužnosti. 

• Režim implementacije koji osigurava sprovođenje legislative iz oblasti nabavki je u BiH 

naročito slab. Vanjska revizija je još u vrlo ranoj fazi razvoja a postojeći mehanizmi za 

razmatranje pritužbi ponuđača nisu dovoljno objektivni. Kao rezultat toga došlo je do 

smanjenja stepena do kog su javni službenici spremni da preuzmu odgovornost za svoje 

odluke vezane u vezi s nabavkama koje vrše. 

• Uz mali broj izuzetaka, institucije javnog sektora koje vrše nabavke su loše opremljene 

za vršenje tog zadatka. Većina ministarstava nema organizacione jedinice koje bi bile 

isključivo zadužene za vršenje nabavki, a osoblje koje izvršava te zadatke to u najvećem 

broju slučajeva nije obučeno za to. Cijeloj zemlji nedostaje planski sistem obuke iz 

oblasti nabavki. 

• U BiH je široko rasprostranjeno mišljenje da je korupcija stvaran i sveprožimajući 

problem, koji je posebno težak u oblasti javnih nabavki, uzimajući u obzir znatnu 

potrošnju svih nivoa administracije u toj oblasti. 

Prema svim navedenim parametrima, okruženje za sprovedbu javne nabavke u BiH je visoko 

rizično. U tom smislu, BiH se može usporediti s drugim zemljama u regionu Evrope i centralne 

Azije koje su tek nedavno otpočele proces reforme javne nabavke i čija okruženja za vršenje 

nabavki su u nedavnim izvještajima CPAR takođe ocijenjena visokorizičnim, što uključuje 

Saveznu Republiku Jugoslaviju, nekadašnju jugoslovensku Republiku Makedoniju, Albaniju, 

Tursku i Rusku Federaciju. 

C.8 PREPORUČENI PLAN SUPERVIZIJE 

Uzevši u obzor da je BiH sa stanovišta nabavki rangirana kao visokorizična zemlja, pristup 

Svjetske banke supreviziji treba biti u adekvatnoj mjeri oprezan. Konkretni pristupi superviziji bi 

trebali da uključuju sljedeće: 

• Svjetska banka bi trebala da sprovodi ocjene kapaciteta za nabavke za sve institucije 

kojima je povjerena implementacija novih projekata koje finansira Svjetska banka. 

• Uzevši u obzir nedostatak bilo kakvih redovnih kapaciteta za obuku lokalnog osoblja za 

nabavke u BiH, za sve nove projekte Svjetske banke trebali bi se sprovoditi seminari pri 

pokretanju projekata, pri pokretanju svakog novog projekta, koji bi trebali sadržavati bar 

dva dana obuke iz oblasti nabavki vezanih za konkretnu oblast projekta. 

• Kod ugovora za javne radove, trebalo bi se zahtjevati imenovanje konsultanata koji bi 

vršili superviziju kreiranja i izgradnje. 

• Osoblje Svjetske banke zaduženo za nabavke trebalo bi da s naročitom pažnjom revidira 

izvještaje o vrednovanju ponuda (BER) i da insistira na punom i detaljnom objašnjenju 

argumentacije preporuka koje su dovele do dodjeljivanja ugovora. U slučajevu da 

agencija za implementaciju inicijalno preda BER s nedovoljnim informacijama on bi se 

trebao vratiti agenciji za implementaciju s zahtjevom da se obezbjede pune informacije 

koje argumentuju preporuke. 

• Svjetska banka bi kroz kreditne sporazume i/ili subsidijarne kreditne sporazume trebala 

obavezati sve agencije za implementaciju da uspostave i održavaju registar sredstava za 

svu robu i radove koji se finansiraju iz fondova Svjetske banke. 

26


• Vođe projektnih timova Svjetske banke trebali bi da osiguraju da svaka supervizijska 

misija sprovede reviziju poslije izvršenja i da izvještaj centralnoj kancelariji koji podnose 

sve supervizijske misije sadrži i specifičan aneks koji bi se bavio revizijom poslije 

izvršenja nabavke a koji bi se bez odlaganja trebao poslati regionalnom savjetniku za 

nabavke. Eksperti za nabavke Svjetske banke, kako oni koji su locirani u Sarajevu tako i 

oni koji su u centrali, trebali bi imati punu ulogu u ispunjenju tog cilja. 

• U toku naredne godine ili dvije Svjetska banka bi trebala sprovesti nezavisan pregled 

nabavki u BiH. 

• Ako Svjetska banka bude prihvatila metod nabavki prema otvorenom tenderu, u skladu s 

Zakonom o javim nabavkama, kao metod NCB u projektima koje finansira, onda bi 

trebala da posveti dodatnu pažnju superviziji tog konkretnog metoda. 

Tabela 6 prikazuje donje finansijske granice koje se preporučuju za metode nabavki u BiH. 

Tabela 7. BiH: Primjenljive donje granice za metode nabavke 

Metoda nabavke Donja granica 

ICB: radovi > 500,000 US$ 

NCB: radovi < 500,000 US$ 

Manji radovi < 100,000 US$ 

ICB: roba > 100,000 US$ 

Međunarodna kupovina: roba < 100,000 US$ 

Državna kupovina: roba < 35,000 US$ 

Svjetska banka bi za sve projekte trebala da sprovede reviziju prije izvršenja za: 

• sve ugovore za robu i radove za koje se nabavka vrši prema ICB metodu; 

• prva dva ugovora za robu i radove za koje se nabavka vrši prema metodu NCB (što se 

može modifikovati u zavisnosti od prirode, broja i veličine ugovora); 

• ugovore s konsultantskim firmama vrijedne > 50,000 US$; i 

• ugovore s pojedinačnim konsultantnima vrijedne > 25,000 US$. 

Svjetska banka bi trebala bar jedan od pet ugovora koji se podvrgavaju reviziji poslije izvršenja 

podvrgnuti i svojoj reviziji poslije izvršenja. Osoblje Svjetske banke zaduženo za nabavke koje je 

locirano u rezidentnoj kancelariji trebalo bi da osigura zakazivanje i sprovedbu dovoljnog broja 

revizija poslije izvršenja, da bi se ovaj predloženi odnos postigao što je prije moguće, a u svakom 

slučaju do kraja kalendarske 2002. 

Uzevši u obzir nedovoljnu razvijenost konsultantskih usluga u BiH (Vidjeti Sekciju C.10 u 

daljem tekstu), liste prihvatljivih konsultanata za konsultanske zadatke uključene u projekte koje 

finansira Svjetska banka bi se mogle sastojati isključivo od lokalnih konsultantskih firmi samo u 

slučaju da se procjenjuje da će zadatak koštati manje od 100,000 US$. Projektni timovi Svjetske 

banke bi trebali da, za svaki projekt zasebno, razmotre da li postoji dovoljan broj kvalifikovanih 

firmi za obezbjeđenje adekvatne konkurentnosti po konkurentnoj cijeni. 

U slučaju da su fondovi Svjetske banke prosljeđeni kao zajam preko finansijskh posrednika u 

skladu s paragrafom 3.12 Smjernica za nabavke Svjtske banke, nabavka i dodjela ugovora za robu 

i radove za koje je procjenjeno da koštaju manje od 250,000 S$ po ugovoru mogu se sprovoditi u 

skladu s uobičajenim poslovnim praksama koje su prihvatljive sa stanovišta Svjetske banke. 

27


C.9: NEDOPUSTIVE PRAKSE KOD PROJEKATA KOJE FINANSIRA SVJETSKA BANKA 

Sljedeće prakse, koje su primjećene u okviru legislative iz oblasti nabavki u BiH, trebale bi biti 

promjenjene za Državne konkurentske tendere (NCB) koje finansira Svjetska banka: 

• kao preduslov za podnošenje ponuda ne treba zahtjevati registraciju ponuđača; 

• poziv na podnošenje ponuda treba biti objavljen u bar jednim državnim dnevnim 

novinama s širokom distribucijom, s periodom od bar 30 dana za pripremu i 

podnošenje ponuda; 

• za velike ili kompleksne radove trebale bi se zahtjevati pred-kvlifikacije; pozivi za 

pred-kvalifikacije za podnošenje ponuda trebali bi se objavljivati u bar jednim 

državnim dnevnim novinama s širokom distribucijom, bar 30 dana prije roka za 

podnošenje prijava za pred-kvalifikaciju. Minimalni zahtjevi u vezi s iskustvom, kao 

i tehnički i finansijski zahtjevi, trebaju biti eksplicitno navedeni u predkvalifikacionoj 

dokumentaciji: 

• preduzeća u vlasništvu vlade trebaju biti prihvatljiva kao učesnici u tenderu samo ako 

mogu da dokažu da su zakonski i finansijski nezavisna, da rade u skladu s zakonom o 

preduzećima i da nisu zavisna agencija vlade ili vlasti koja sklapa ugovor; 

• pozajmljivač bi za nabavku robe, radova ili usluga trebao da koristi srandardnu 

tendersku dokumentaciju Svjetske banke; 

• ponude se trebaju otvarati javno, odmah nakon roka za podnošenje ponuda, a ako je u 

pozivu navedeno da ponude trebaju biti dostavljene u dvije koverte, obje koverte (i 

tehnička i finansijska) trebaju biti otvorene u istom trenutku; 

• vrednovanje ponuda mora se vršiti striktno u skladu s kriterijumima koji su 

proglašeni u okviru tenderske dokumentacije a ugovori će se dodjeljivati najviše 

vrednovanom ponuđaču koji je u dovoljnoj mjeri prhvatljiv; 

• pregovori o visini cijene s najuspješnijim ponuđačem se ne bi trebali sprovoditi, osim 

ako je ponuđena cijena znatno iznad tržišne cijene ili znatno iznad procjene koju je 

tijela koje vrši nabavku, a i onda samo ako se pregovori vode da bi se pokušalo doći 

do zadovoljavajućeg ugovora kroz smanjenje obima i/ili kroz prenos rizika i 

odgovornosti koji mogu biti odraženi u smanjenju ugovorne cijene; 

• kod nabavki robe i radova od svih ponuđača bi se trebalo tražiti da podnesu garanciju 

ponude u iznosu koji je određen u okviru tenderske dokumentacije; ta garancija, 

može, po želji ponuđača, biti u obliku akreditiva ili bankovne garancije izdate od 

strane renomirane banke; 

• ugovori za javne radove s dužim rokom trajanja (npr. dužim od jedne godine) 

sadržavaće odgovarajuću klauzulu za adekvatno prilagođavanje cijene; 

• ne treba odbijati sve dospjele ponude i pozivati na podnošenje novih bez prethodne 

saglasnosti Svjetske banke; 

• kada je broj ponuda koje su primljene manji od tri, ponovno prikupljanje ponuda ne 

treba biti izvršeno bez prethodne saglasnosti Svjaske banke. 

Format dopunskog pisma za buduće aranžmane kredita/zajmova koje će potpisivati BiH i 

Svjetska banka priključen je u okviru Aneksa C. 

28

BiH CPAR Nalazi-Privatni sektor 

PRIVATNI SEKTOR 

Ova sekcija razmatra sepen do koga je privatni sektor u BiH spreman da obezbjedi ponudu koja 

zadovoljava potražnju javnog sektora, opisuje prakse nabavki u privredi u privatnom sektoru i 

daje pogled na sistem javnih nabavki u zemlji iz perspektive kompanija iz privatnog sektora s 

kojima je razgovarano u toku ocjene. 

C.10 KONKURENTNOST I UČEŠĆE PRIVATNOG SEKTORA 

U 1999. privatni sektor je bio odgovoran za samo 35 posto GDP BiH, što je iznos koji je znatno 

ispod prosjeka u drugim zemljama jugoistočne Evrope. Taj skroman nivo privrednih aktivnosti 

privatnog sektora je u velikoj mjeri posljedica sporog početka i nesigurnog napredovanja 

programa privatizacije, koji se zahuktao tek tokom 1999. 

Industrijska proizvodnja u BiH je pretrpjela znatan udarac u toku rata koji se vodio od 1992. do 

1995., što nije samo posljedica razaranja mnogih fabrika, već i prekida tradicionalnih trgovinskih 

veza. Dok je bila dio SFRJ, Bosna je uživala prednosti kncentracije industrijske proizvodnje na 

svojoj teritoriji. Novije procjene xi ukazuju da je industrijski udio u GDP pao na oko 22 posto i u 

FBiH i u RS, iako je od u toku 2001. zabilježen skroman rast s vrlo uskom osnovom koja je 

preostala nakon rata. Najveći industrijski sektor je proizvodni sektor, koji uključuje tekstilnu 

industriju, drvnu industriju, industriju baznih metala i prehrambenu industriju. 

BiH se prije rata mogla pohvaliti građevinskim sektorom koji je mogao da podnese međunarodnu 

konkurenciju i koji je postizao izuzetne uspjehe vezane za dobijanje velikih infrastrukturnih 

ugovora u zemljana koje su bile članice Pokreta nesvrstanih. Međutim, kao posljedica rata, došlo 

je do propasti tog tržišta. Vođen visokim nivoima posljeratnih investicija u infrastrukturu, 

građevinski sektor je u 1997. imao rast od 18 posto, a u 1998. je imao rast od 29 posto, prije nego 

što je došlo do usporavanja rasta u 1999., kad je stopa iznosila 25 posto. U toku 2000. došlo je do 

znatnog pada, pošto su aktivnosti na rekonstrukciji usporene, što je pratio oštar pad proizvoda u 

građevinskom sektoru u drugoj polovini 2001. U RS je proizvod građevinskog sektora pao za 27 

posto u toku prvih devet mjeseci 2001., u usporedbi s prethodnom godinom. 

Uzevši u obzir ograničen stepen privrednih aktivnosti privatnog sektora u BiH, kao i oštra 

smanjenja proizvodnje i izgradnje koje je ubrzao rat, zahtjevi kupaca iz javnog sektora se rijetko 

mogu u potpunosti ispuniti kapacitetima lokalnog privatnog sektra. 

Sektor konsultantskih usluga u BiH je i dalje nedovoljno razvijen i, osim možda u sektorima 

inžinjerstva, postoji mali broj lokalnih konsultantskih firmi koje su sposobne za nezavisno vršenje 

većih konsultantskih zadataka. Vćina lokalnih firmi za znatne zadatke koji se finansiraju iz 

vanjskih izvora podnosi ponude zajedno s većim, stranim konsultantskim firmama, ili kao njihov 

pod-ugovarač. 

C.11 IZVRŠENJE JAVNIH UGOVORA 

Rezultati lokalnih izvršilaca javno finansiranih ugovora za javne radove su različiti. Postoji manji 

broj renomiranih ugovarača, koji su uglavnom iz privatnog sektora i koji su na osnovu procvata 

posljeratne izgradnje, finansirane iz vanjskih izvora, postali relativno jaki, pa te rezultate prenose 

i na ugovore koje finansira vlada. Ti ugovarači su dobili i na zdovoljavajući način izvršili ugovore 

koje su finansirali Svjetska banka, EU, EBRD i lokalni izvori. Međutim, posji daleko veći broj 

xi Jedinica za ekonomske informacije: Profil države Bosne i Hercegovine, 2001. 

29


ugovarača, kako u javnom tako i u privatnom vlasništvu, koji su i dalje oslabljeni kolapsom 

lokalnih i regionalnih tržišta izazvanog ratom i koji nisu uspjeli da preusmjere svoj spektar 

djelovanja. Neki od tih ugovarača su i do 60 posto kasnili s izvršenjem ugovora za radove koji su 

im dodjeljeni na lokalnim tenderima. Kolizija i pokušaji namještanja ponuda među lokalnim 

ugovaračima izazivaju visok stepen zabrinutosti među javnim kupcima: lokalna kancelarija jedne 

veće međunarodne finansijse institucije je izvjestila da je usporedba ponuda koje su dostavili 

lokalni ugovarači za jedan od njenih projekata otkrila "savršenu pravu liniju" što se tiče nivoa 

cijena koje su podnijeli lokalni ugovarači. Jasno je da vladini nabavljači moraju i dalje vrlo oštro 

sprječavati takve zloupotrebe. 

Zbog istorijata nelikvidnosti u lokalnom bankarskom sektoru i, u mnogim slučajevima, zbog 

nesigurnog finansijskog stanja samih banaka, mnogi ugovarači u BiH su iskusili poteškoće 

vezane za obezbjeđenje bankovnih garancija, garancija ponuda i garancija izvršenja ugovornih 

obaveza. To dovodi do relativno visokog stepena učestalosti neprimjerenih ponuda za projekte 

koje finansiraju međunarodne finansijske institucije, za koje su takvi instrumenti obavezni. 

Kao i mnoge druge oblasti prava, i ugovorno pravo u BiH u ovom periodu prolazi kroz reforme. 

Njemačka organizacija za tehničku podršku GTZ pruža podršku za izradu novog nacrta zakona o 

obaveznim odnosima, koji uključuje odredbe vezane za mnoge tipove ugovora. Istraživanje koje 

je sprovedeno u toku pripreme Kredita za prilagođavanje poslovnog okruženja xii otkrilo je da je, 

iako su mišljenja o tehničkoj adekvatnosti postojećeg zakona, nasljeđenog iz pravnog sistema 

bivše Jugoslavije, podijeljena, ipak široko prihvaćeno da: 

“sistem sprovedbe ugovornih obaveza u BiH ima ozbiljne nedostatke. Preduzeća su se u 

jednakoj mjeri žalila da sudski sistem često ne osigurava izvršenje ugovora. Sudovi 

omogućavaju ugovornim dužnicima da odlažu izvršenje, a ta odlaganja često traju po 

više godina. Takođe, sudovi ne primjenjuju zakone na ujednačen način... Čak i ako se 

na kraju dobije presuda, nju je teško sprovesti u realnosti, zbog ograničenja mehanizama 

za izvršenje koji su predviđeni zakonom.” 

Ta primjedba je konsistentna s nalazima ove ocjene, koja je otkrila da je neplaćanje ozbiljna 

poteškoća koja onemogućava razvoj snabdjevača i ugovarača u privatnom sektoru (Vidjeti 

Sekciju C.13 u daljem tekstu). 

Prepoznati nedostaci sudskog sistema u BiH u vezi s osiguranjem izvršenja ugovornih obaveza 

dodatno su pogoršani nedvoljnom razvijenošću privredne arbitraže u zemlji. Iako je osnovni 

zakonski okvir za privrednu arbitražu u velikoj mjeri prisutan u Zakonu o administrativnim 

postupcima, praksa komercijane arbitraže ne postoji, a Bosni nedostaju i institucije koje bi 

obezbjeđivale arbitraže i posredničke usluge. 

C.12 POSLOVNE PRAKSE 

Uzimajući u obzir nesigurnost poslovnih odnosa u periodu neposredno poslije rata, sveprisutnopst 

korupcije i nedostatak povjerenja poslovne zajednice u sudstvo, u vezi s osiguranjem poštivanja 

ugovornih obaveza, poslovne prakse vezane za nabavke su okarakterisane izbjegavanje svake 

vrste rizika, što dovodi do toga da se dugoročnim trgovinskim odnosima s snabdjevačima kojima 

se vjeruje daje prevelika važnost. Privatne kompanije rijetko organizuju konkurentne tendere. 

xii Identifikaciona misija za Kredit za prilagođavaje poslovnog okruženja: Izvještaj poslije misije o 

Poslovnom zakonskom okviru i režimu sprovedbe u Bosni i Hercegovini, maj 2001. 

30


U privatnom sektoru su primjećene su sljedeće tekuće prakse. 

• Direktno ugovaranje je metod koji je u širokoj upotrbi; 

• Pregovori o cijenama se podrazumijevaju; 

• Ako postoji konkurencija, ugovor se skoro uvijek dodjeljuje ponudi koja predviđa najnižu 

cjenu i ispunjava osnovne tehničke specifikacije. 

• Kupovina robe na domaćem tržištu se uglavnom vrši preko jednostavnih narudžbenica, 

koje se plaćaju u gotovini i, u mnogim slučajevima, bez računa. 

• Većina poslovih odnosa između preduzeća se zasniva prije svega na povjerenju, koje se 

gradi na osnovu zadovoljavajućih rezultata u prošlosti. Priatne kompanije se čuvaju 

ulaska u odnose s novim snabdjevačima, što rezultuje ograničenjem konkurentnosti 

izbora. Neke kompanije održavaju zadovoljavajuće poslovne odnose s istim 

snabdjevačima u toku nekoliko godina, bez ikakvog razmatranja ponude njihovih 

konkurenata. 

• Visoka je učestalost neizvršavanja ugovornih obaveza. Uzevši u obzir slabost sudstva, 

mnoga preduzeća radije ne ulaze u formalne procedure sporova, nego umjesto toga 

izaberu da takve slučajeve razriješe kroz neformalne pregovore. 

C.13 NABAVKA U JAVNOM SEKTORU IZ PERSPEKTIVE PRIVATNOG SEKTORA 

“Da li ćete dobiti ugovor zavisi od toga da li poznajete prave ljude, ne od toga da li poznajete regulativu” 

Generalni direktor jedne komapnije za proizvodnju, dizajn i inžinjering u Bosni 

mart 2001. 

Kompanije iz privatnog sektora s kojima su u toku ove ocjene održani razgovori izrazile su nizak 

stepen povjerenja u sprovedbu javnih tendera, žaleći se na pretjerane zahtjeve za podmićivanjem 

javnih službenika, kao i na to da se njihove ponude u toku otvaranja ponuda odbijaju uz 

navođenje frivolnih razloga. Mnogi ponuđači su naveli da su rezultati većine tendera široko 

poznati u krugu blisko povezanog lokalnog proizvdnog sektora prije izvršenja samih tendera, iako 

su neki bili do te mjere iskreni da priznaju da to je ponekad išlo i u njihovu korist. Najveći dio se 

žalio na nedostatak transparentnosti procesa vrednovanja ponuda, navodeći pri tom primjere 

dodjele ugovora ponudama koje su propuštale da uključe osnovne stavke, ali čija je ugovorna 

cijena bila naknadno uvećana znatno iznad inicjalne ugovorne cijene, da bi se, navodno, 

nadoknadio taj propust. Mnogi su se žalili da ih, čak i kad dobiju ugovor, institucija koja vrši 

nabavku natjera da, kao uslov za potpisivanje ugovora, pristanu da za svaku stavku predvide 

najnižu cijenu ponuđenu za tu stavku u drugim dostavljenim ponudama. 

Iako su neki ponuđači uočili da je došlo do poboljšanja kvaliteta dokumentacije vezane za 

nabavke, posebno među onih javnim komunalnim preduzećima koja su za svoje nabavke 

prihvatila dokumentaciju Svjetske banke ili EBRD, ipak su se žalili da to poboljšanje s druge 

strane negativno kompenzuje nedostatak striktnosti pri primjeni procedura nabavke. Na kraju, svi 

snabdjevači, a posebno ugovarači u građevinskom sektoru, žalili su se na poteškoće vezane za 

isplatu, koje su obično posljedica vrlo kompleksnih procedura isplate, koje često zahtjevaju 

potpise tri različita službenika (Bošnjaka; Hrvata i Srbina). Kako većini ugovora nedostaju 

klauzule vezane za arbitražu, kao i odredbe koje bi omogućile ugovaračima da naplaćuju kamate 

zbog kašnjenja isplata, izgleda da sveprisutnost problema neplaćanja predstavlja značajnu 

kočnicu za razvoj poslovanja u privatrnom sektoru. 

31

BiH CPAR Preporučeni Akcioni plan 

D. PREPORUČENI AKCIONI PLAN 

D.1: PREPORUČENE AKTIVNOSTI 

Ova sekcija predstavlja niz preporuka koje su kreirane radi uklanjanja ralzičitih slabosti okruženja 

javnih nabavki u Bosni i Hercegovini, koje su idenifiokovane u prethodnim sekcijama. Preporuke 

su grupisane prema osnovnim oblastima usmjerenja, uključujući zakonsku reformu, prakse i 

procedure nabavke, povećanje stepena preuzimanja odgovornosti, organizacionu reformu i 

izgradnju kapaciteta. 

U Pismu razvojne politike datiranom 4. aprila 2002. i upućenom Svjetskoj banci, Vlade BiH, 

Federacije i Republike Srpske su se obavezale da će "usvojiti jake, harmonizovane zakone o 

nabavkama na svom nivoima vlasti za sve javne institucije" i iskazale su svoju namjeru da 

"prilagode okruženje za učešće privanog sektora u javnim nabavkama." Postizanje tih 

ambicioznih ciljeva zahtjevaće implemntaciju niza reformi koje su i sveobuhvatne i koordinirane. 

Namjera preporuka koje su predstavljene u ovoj sekciji je pruže podršku Bosni i Hercegovini na 

putu ka postizanju tih ciljeva. Aneks D predstavlja detaljnu listu zadataka s vremenskim 

rasporedom i indikacijama pokazatelja vezanim za odgovornost i monitoring. 

D.1.1 Reforma zakonskog okvira 

Država Bosna i Hercegovina, federacija i Republika Srpska treba da usvoje nove zakone o 

javnim nabavkama (ZJN), koji trebaju biti međusobno konzistentni i u skladu s 

međunarodnim regulativama u toj oblasti, npr, sa zakonom EU. 

Na sastanku radne grupe za javne nabavke u Sarajevu 3. juna 2002. različiti nivoi vlasti su se 

saglasili da rade zajedno, kako kroz RGJN tako i na češćim, manje formalnim radnim sastancima, 

da bi napravili nacrte takvog skupa zakona u skladu s vremenskim okvirom koji je zacrtan u 

Akcionm planu, koji je ovom izvještaju priključen kao Aneks D. Iako je proces zakonodavstva u 

Bosni i Hercegovini uvijek kompleksan, a konkretnie odredbe svakog od akata će morati biti 

detaljno prorađene u toku izrade nacrta legislative, jasno je da je poželjno da Državni zakon o 

javnim nabavkama uspostavi osnovna pravila, koja bi se zatim trebala reflektovati u entitetskim 

zakonima. Uz to, Država bi trebala da preuzme sveobuhvatnu koordinacionu ulogu, koja bi 

trebala biti definisana u državnom zakonu o javnim nabavkama, koji bi joj trebao dati ovlaštenja 

da osigura harmonizaciju zakona, implementacionih regulativa i praksi na drugim nivoima, na 

primjer kroz reviziju nacrta akata na entitetskom i na drugim nivoima prije nego što ti akti budu 

stavljeni na snagu. RGJN i različiti nivoi administracije će morati biti u mogućnosti da angažuju 

vanjskog pravnog eksperta koji bi im pružio podršku pri izradi nacrta. Kao dio procesa izrade 

nacrta, kantoni u FBiH bi trebali biti konsultovani, kako bi osiguralo da sve postojeće kantonalne 

instrukcije koje mogu doći u konflikt s novim zakonom Federacije budu identifikovane i da se 

naprave aranžmani kako bi se ti instrumenti prilagodili novom zakonu. 

Treba izraditi nacrt sveobuhvatnog skupa implementacionih regulativa kako bi se podržali 

novi ZJN. Te regulative trebaju usvojiti i Država i oba entiteta. Kad se uspostave novi 

zakoni i implementacione regulative, treba takođe razviti niz standardnih tenderskih 

dokumenata (SBD) za nabavke robe, javnih radova i usluga, kao ključni instrument za 

poboljšanje kvaliteta i konzistentnosti procesa javne nabavke, a njihovo korištenje treba 

postati obavezno za sve javne institucije koje vrše nabavke. Te SBD treba uvesti na način 

32


koji će osigurati da javne institucije koje vrše nabavke razumiju dokumente i da imaju 

podršku kroz obezbjeđenje obuke koja će objasniti pravilno korištenje tih dokumenata. 

Da bi se smanjile varijacije u upotrebi novih ZJN, od ključne važnosti će biti uspostava 

svebuhvatnog skupa implementacionih regulativa kreiranih na taj način da u najvećoj mogućoj 

mjeri pojašnjavaju i konkretizuju odredbe ZJN. Još jednom, implementacione regulative koje 

usvoje Država i dva entiteta trebaju biti harmonizovane do najvećeg mogućeg stepena, u skladu 

sa samim ZJN. 

Postojeća slabost aranžmana privredne arbitraže i stanje nesigurnosti u vezi s ugovornim 

odnosima predstavljaju osnovna ograničenja za mogućnost privrede BiH da raste i privlači strane 

investicije. 

Prema tome, Vlada bi trebala da pokrene reforme kako bi osigurala izvršenje ugovornih 

obaveza, što uključuje i reformu Zakona o administrativnim postupcima., kako bi se 

spriječila odlaganja, i reformu Zakona o izvršenju, kako bi se osiguralo djelotvorno 

izvršenje presuda. 

Vlada bi trebala da omogući privredne arbitraže i posredovanje i da uspostavi privredne 

sudove ili specijalizovane privredne sekcije u okviru sudskog sistema. 

Da bi se riješio problem negativnog efekta koji nedostatak arbitražnih pravila i institucija 

za arbitražu ima na potencijalne strane ponuđače, kao hitnu mjeru treba osigurati da 

ugovori između javnih kupaca iz BiH i stranih ugovarača, snabdjevača ili konsultanata 

predviđaju međunarodnu arbitražu prema međunarodno priznatim pravilima arbitraže, 

kao što su pravila UNCITRAL-a, pri čemu bi arbitraže sprovodile međunarodno priznate 

arbitražne institucje. 

D.1.2. Prakse i procedure nabavke 

Brojne slabosti Odluke FBiH i Zakona RS, koje su identifikovane u Sekciji C.2 u prethodnom 

tekstu, trebale bi biti uklonjene kroz izradu nacrta novih ZJN i implementacionih regulativa. 

Takođe treba smanjiti i, gdje god je moguće, eliminisati rizike vezane za zloupotrebe i korupciju 

u javnim nabavkama koji su posljedica tih nedostataka i koji su identifikovani u ovoj ocjeni i u 

dijagnostičkim studijama za borbu protiv korupcije. Naizraženiji među tim rizicima su opisani u 

Okviru 3, gdje su date i preporuke za njihovu eliminaciju. 

Okvir 3: Siže rizičnih faktora nabavke i preporučene aktivnosti 

Rizik Faktori koji stvaraju / 

povećavaju rizik 

Preporuke 

Ponuđači nisu svjesni da postoje 

pravila koja uređuju način na koji 

oni trebaju dostavljati ponude za 

ugovore u javnom sektoru, ili im 

ta pravila nisu jasna. 

Kuci u javnom sektoru lako mogu 

da usitne potrebne nabavke u 

dijelove niže vrijednosti da bi 

izbjeli otvorene tendere 

Sve firme nemaju jednaku mogućnost 

pristupa najnovijim informacijama o 

zakonskom i regulatornom okviru u 

oblasti nabavki. 

Relevantne odredbe u postojećoj 

legislativi su neadekvatno formulisane 

i ne sprovode se. 

33 

1. MF FBiH i RS treba da ponovo izdaju relevantnu legislativu i da ju stave 

na raspolaganje svim ponuđačima na njihov zahtjev. 

2. Svi nivoi administracije treba da pređu na objavljivanje zasnovano na 

internetu,kroz pokretanje internet stranice posvećene javnim nabavkama. 

Sva tekuća legislativa i implementaciona regulativa koja se odnosi na 

javne nabavke treba biti objavljena na internet stranici i ažurno održavana. 

1. Odredbe novih ZJN koje sprječavaju rasparčavanje zahtjeva nabavke 

trebaju se jasno formulisati. 

2. Novi ZJN trebaju jasno predvidjeti da je otvoreni tender osnovni metod i 

metod koji se primjenjuje u svim slučajevima koji nisu pokriveni drugim 

metodama. 

3. Korištenje svih drugih metoda nabavke osim otvorenog tendera za ugovore 

čija je procjenjena cijena iznad definisane donje granice treba biti 

podložno prethodnom odobrenju odgovornog MF.




Tijela koja vrše nabavke u 

velikoj mjeri koriste 

ograničene metode nabavke 

(Ograničeni tender itd.) 

umjesto Otvornog tendera. 

Tijela koja vrše nabavke skraćuju 

period kako bi dali pred- 

nost omiljenim ponuđačima. 

Informacije o tenderima se ne 

stavljaju na raspolaganje svim 

ponuđačima na isti način. 

Strani ponuđači imaju 

posebne poteškoće vezane za 

pristup informacijama o 

Otvorenim tenderima. 

Ponuđači smatraju da je 

proces tendera suviše 

komplikovan 

Uslovi tendera nisu 

transparentni 

Oslanjanje na prdavčeve 

forme ugovora slabi ugovornu 

poziciju tijela koje vrši 

nabavke. 

Ponude se pri otvaranju 

ponuda odbijaju iz frivolnih 

razloga 

Nedostatak gornje finansijske granice 

u Odluci FBiH i Zakonu RS 

vezane za korištenje Ograničenog 

tendera daje kupcima previsok 

stepen slobode pri odlučivanju. 

Uslovi za korištenje ograničenh 

metoda nabavke su definisani 

pretjerano fleksibilno. 

Slabe odredbe legislative 

zahtjevaju samo "razuman period" 

Postupci Otvorenih tendera se ne 

oglašavaju u međunarodnim 

medijima jer tijela koja vrše 

nabavku ne mogu da plate 

troškove reklamiranja. 

Postojeća legislativa nije 

precizna, jasna i daje suviše 

slobode tijelima koja vrše 

nabavku u vezi s definisanjem 

procedura za pojedinačne tendere 

Postojeća legislativa nije 

precizna, jasna i daje suviše 

slobode tijelima koja vrše 

nabavku u vezi s definisanjem 

procedura za pojedinačne tendere. 

Tenderska dokumentacija i oblici 

ugovora koji se trenutno koriste 

su slabi. 

Tenderska dokumentacija i oblici 

ugovora koji se trenutno koriste 

su slabi. 

Postojeće zakonske odredbe 

propisuju odbijanje ponuda pri 

otvaranju ponuda kao dio provjere 

dokumentacije. 

34 

Preporuke 

4. Odgovorno MF treba preuzeti aktivniju ulogu u razmatranju 

prijava za odobrenja za nekorištenje metoda Otvorenog tendera. 

5. Novi ZJN trebali bi da zahtjevaju da u svim slučajevima u kojima 

tijelo koje vrši nabavke koristi metode koje nisu Otvoreni tender 

ono mora da u dokumentaciju o postupku nabavke uključi izjavu o 

osnovi i okolnostima na koje se oslonilo pri argumetovanju 

korištenja tog drugog metoda. 

1. Novi ZJN treba da uvedu gornju granicu za korštenje ograničenih 

tendera. 

2. Novi ZJN treba da jasnije definišu uslove za korištenje drugih 

metoda nabavke. 

1. Novi ZJN treba da uvedu obavezne minimalne rokove za 

podnošenje ponuda u skladu s zakonom EU. 

1. Novi ZJN treba da uvedu obavezne minimalne rokove za 

podnošenje ponuda u skladu s zakonom EU. 

2. Novi ZJN treba da zahtjevaju da se mogućnost podnošenja ponuda 

oglašava u državnim / entitetskim novinama s širokom distribucijom 

i na internet strani za javne nabavke, kad se ona pokrene. 

3. Mogućnosti podnošenja ponuda za ugovore čija je procjenjena cijena 

iznad određene donje granice trebaju se oglašavati na engeskom 

jeziku na internet stranici za javne nabavke. To bi trebalo da povuče 

i stvaranje internet strane za oglašavanje mogućnosti podnošenja 

ponuda, što bi učinilo tendersku dokumentaciju dostupnom 

ponuđačima i omogućilo objavljivanje rezultata tenderskih procesa i 

odgovarajućih ugovora (sistem elektronskih objava ponuda). 

1. Novi ZJN i, posebno, prateće implementacione regulative, treba da 

definišu detaljne procedure za sve metode nabavke. 

1. Novi ZJN i, posebno, prateće implementacione regulative, treba da 

definišu detaljne procedure za sve metode nabavke. 

2. Država, FBiH i RS treba da pripreme i razdjele standardne 

dokumente za tendere (SBD) za nabavke robe,radova i usluga, 

konztistentne s novim ZJN i regulativama, koji sadržem jasne 

instrukcije zabponuđače vezane za pripremu ponuda, i koje ih čine 

obaveznim za sve javne kupce. 

3. Novi ZJN treba da zahtjevaju da se kriterijumi za vrednovanje 

ponuda moraju izraziti objektivno i tako da se mogu odrediti, i da 

trebaju biti otkriveni ponuđačima unaprijed u tenderskoj 

dokumentaciji. 

1. Država, FBiH i RS treba da pripreme i razdjele standardne 

dokumente za tendere (SBD), konztistentne s novim ZJN i 

regulativama, koji sadržem jasne instrukcije zabponuđače vezane za 

pripremu ponuda, i koje ih čine obaveznim za sve javne kupce. 

1. Novi ZJN treba da zahtjevaju da se nijedna ponuda ne smije odbiti 

pri otvaranju i da se ocjena da li ponude poštuju zahtjeve tenderske 

dokumentacije treba vršiti samo u toku vrednovanja ponuda. 

2. Zahtjevi novih ZJN koji se odnose na minimalni obavezni sadržaj 

pisanih izvještaja o postupku nabavke treba da traže da tijela koja 

vrše nabavku dokumentuju fazu u u toku koje su ponude odbijene, 

kao i na osnovu čega su odbijene.




Ponuđači i snabdjevači / Prava javnih kupaca nisu 

ugovarači mogu da povuku zaštićena, pošto legislativa ne 

ponude bez plaćanj kazne zahtjeva garancije ponuda i 

garancije 

obaveza 

izvršenja ugovornih 

Javni službenici imaju 

previsok stepen slobode pri 

odlučivanju o dodjeli ugovora 

Neadekvatno dokumentovanje 

omogućava javnim 

službenicima da skrivaju 

aktivnosti vezane za nabavke i 

onemogućavaju revizije 

Prava ponuđača nisu na 

adekvatan način zaštićena od 

grešaka, propusta i 

nezakonitih postupaka javnih 

službenika 

Plaćanje mita javnim 

službenicima 

Odredbe za vrednovanje ponuda u 

postojećoj legislativi su previše 

subjektivne. 

Legislativa zahtjeva da tijela koja 

vrše nabavke unaprijed otkriju po- 

nuđačima kako će se kriterijumi 

ocjene primjenjivati u toku ocjene 

Odredbe legislative vezane za 

sakupljanje i zadržavanje 

dokumentacije vezane za 

postupak nabavke nisu adekvatne 

Mehanizam pritužbi ponuđača ne 

daje ponuđačima odgovarajuću 

zaštitu 

D.1.2 Organizaticiona reforma 

35 

Preporuke 

1. Novi ZJN treba da uvedu zahtjeve vezane za garancije ponuda i 

garancije za izvršenje ugovornih obaveza. Uzevši u obzir teškoće 

koje lokalni ponuđači imaju pri dobijanju garancija (Vidjeti C.11 u 

prethodnom tekstu), preporučuje se da se zahtjevi za garancijama 

eliminišu iz svih tendera osim onih najviše vrijednosti, i da se, da bi 

se zaštitila pozicija javnih kupaca, u zakon uvede odredba da 

ponuđač koji osvoji javni tender ali ne potpiše rezultujući ugovor 

treba biti kažnjen, na primjer suspenzijom iz učestvoanja u javnim 

tenderima u toku jedne godine. 

1. Novi ZJN treba da zahtjevaju da se kriterijumi za vrednovanje 

ponuda moraju izraziti objektivno i tako da se mogu odrediti, i da 

trebaju biti otkriveni ponuđačima unaprijed u tenderskoj 

dokumentaciji. 

1. Zahtjevi novih ZJN vezani za minimalni obavezni sadržaj pismenih 

izvještaja o postupku nabavke treba da budu stroži, da propišu koje 

informacije se dokumentuju i koje dokumente treba sačuvati. 

1. Ojačati odredbe novih ZJN vezane za pritužbe ponuđača. 

2. Novi ZJN treba da imenuju instituciju koja će sprovoditi nezavisno 

administrativno razmatranje pritužbi ponuđača. 

3. Nezavisno tijelo za razmatranje pritužbi treba da objavljuje rezultate 

svojih razmatranja. 

1. Ojačati mehanizam vezan za pritužbe ponuđača i olakšati 

ponuđačima da se žale u slučaju da javni službenici traže mito. 

2. Povećati unutrašnju reviziju i reviziju VRI vezanu za transakcije 

nabavki. 

3. Uvećati kazne za neetičko ponašanje ili korumpiranost javnih 

službenika ili ponuđača. 

Kratak pregled organizacione strukture za podršku reformama javnih nabavki u zemljama u 

tranziciji u regionu centralne i istočne Evrope u toku prethdne dekade otkriva da je model koji je 

dobro funkcionisao u više zemalja model nezavisne kancelarije za javne nabavke, locirane van 

resornog ministastva koja je u većini slučajeva odgovorna drektno premijeru ili vladi / vijeću 

ministara. Taj model je, na primjer, uspješno praćen u Poljskoj (www.uzp.gov.pl), Litvaniji 

(www.vpt.lt) i Slovačkoj (www.uvo.gov.sk). Druge zemlje su izabrale uspostavu nezavisne 

komisije za javne nabavke ili odbora za javne nabavke, što je model koji je praćen u Republici 

Crnoj Gori (www.nabavka.cg.yu) i u Turskoj. U svim tim slučajevima, ključna odlika te agencije 

je nezavisnost, koja je neophodna kako bi agencija bila u mogućnosti da osigura promjenu zakona 

o nabavkama bez podložnosti političkim uticajima. Nezavisnost je takođe preduslov da bi to tijelo 

djelotvorno funkcionisalo pri vršenju administrativnih razmatranja pritužbi ponuđača, što je 

takođe funkcija koja se najčešče povjerava tim organizacijama. 

U BiH, uzevši u obzir identifikovanu slabost postojećih javnih institucija i velličinu i 

kompleksnost vladine birokratije (Vidjeti Sekciju C.3.2), postoji specifičan rizik da bi uspostava 

novih institucija najvjerovatnije proizvela jednako slabe, ako ne i slabije institucije. Prema tome, 

izgleda da je adekvatno istražiti kako se organzacioni nadzor nad javnim nabavkama može ojačati 

u okviru postojećih institucija. RGJN će izrazila svoju namjeru da uspostavi Centralnu jedinicu za


nabavke na državnm nivou u okviru Državnog Ministarstva trezora i da toj jedinici povjeri 

vodeću ulogu u izradi nacrta novog državnog zakona o javnim nabavkama u ime države. 

Izvještaj CPAR podržava preporuke vezane za uspostavu centralne jedinice za nabavke u 

okviru Državnog Ministarstva trezora. 

Međutim, jednako je važna potreba da se pokriju organizacioni zahtjevi na entitetskom i 

podentitetskom nivou, posebno iz razloga što se tamo, kao što pokazuju podaci predstavljeni u 

Sekciji C.5 i Aneksu 5, vrši najveći dio potrošnje na nabavke. Prema tome izvještaj CPAR 

preporučuje sljedeće: 

Ministarstvo finansija Federacije i Ministarstvo finansija RS trebaju da uspostave svoje 

jedinice za nabavke. 

Te jedinice ne moraju biti velike da bi izvršavale funkcije koje se od njih traže. Zaista, one mogu 

da se sastoje od po samo tri osobe i, prema tome, da djelotvorno budu budžetski neutralne. 

Najvažnije je uzeti u obzir da bi oba MF trebala da posvete određene resurse vršenju ključnih 

nadzornih i regulatornih funkcija vezanih za javne nabavke. Konkretna funkcije svake od tih 

jedinica se trebaju razraditi u toku procesa izrade nacrta novih ZJN i definisati u okviru njih. Na 

sastanku RGJN održanom 3. juna 2002. Ministarstvo finansija RS je izjavilo da je već zacrtalo 

organizacioni plan restruktuiranja koji će stvoriti baš takav "kompleks" posvećen javnim 

nabavkma, u skladu s vremenskim okvirom koji je predviđen Akcionim planom (Vidjeti Aneks 

D). 

Na podentitetskim nivoima je takođe važno istražiti opcije za jačanje implementacije i nadzora 

nad nabavkama, posebno u kantonima u Federaciji koji imaju najvišu potrošnju (Vidjeti Aneks B) 

Uloga i funkcije kantonalnih sekretarijata za finansije vezane s javnom nabavkom koja se 

vrši unutar njihovih kantona trebaju biti jasno definisane u novom Federalnom Zakonu o 

javnoj potrošnji. 

Svaki kantonalni sekretarijat za finansije treba da imenuje višeg služenika za vršenje 

funkcija vezanih za nabavke nad kojim kanton ima mandat. 

U nekim od kantona sam nivo potrošnje naizgled ne opravdava zasebne jedinice za nabavke, dok 

drugi kantoni imaju relativno visoku potrošnju na nabavke. Jasno je da postoji argumentacija za 

odvajanje određenih resursa za nabavke, pošto je to ekspertski zadatak, ili na bazi odjel-po-odjel 

ili na bazi stavki zejdničkih za sve korisnike, kako se trenutno rad u Odjelu za opšte poslove MF 

Sarajevskog kantona. Takvo koncentrisanje resursa će omogućiti da se u budućnosti ulože napori 

vezani za profesionalizaciju funkcije nabavki, što će omogućiti da osoblje čija je jedina funkcija 

izvršavanje nabavki dobije ekspertsku obuku u unaprijedi svoje vještine kroz iskustvo. 

D.1.3 Povećanje steena preuzimanja odgovornosti 

Od ključne je važnosti da vlasti na svim nivoima administracije u BiH shvate da je izrada nacrta i 

usvajanje novih, harmonizovanih zakona o javnim nabavkama samo dio složene slagalice 

međusobnog uvezivanja komponenti koje su neophodne za izgradnju djelotvornog režima 

poštivanja odredbi i izvršenja obaveza u vezi s javnim nabavkama. Druge neizbježbe komponente 

moraju uključivati: 

36


• jasnu političku volju i dokazanu vodeću ulogu javnih ličnosti u vezi s borbom protiv 

korupcije i konflikta interesa; 

• djelotvorne mjere za osifuranje da javni službenici prate nove zakone o nabavkama; 

• jaku nadzornui funkciju javnih tijela nad javnim nabavkama, uključujući centralne 

zakonodavne institucije, zakonodavne institucije na nivou entiteta, kantonalne skupštine, 

vrhovrne revizorske institucije (VRI) i građansko drptvo; i 

• dostupnost funkcionalnog mehanizma razmatranja žalbi oštećenih ponuđača, podržanog 

nezavisnim administrativnim revizijma (vidjeti dalji tekst). 

Sve reforme koje se predlažu u okviru ovog izvještaja doprinjeće izgradnji takvog režima u BiH i 

sve one jačaju jednu ili više gorenavedenih komponenti. Druge bitne preporuke uključuju i 

sljedeće: 

Da bi se ojačao nadzor javnih tijela, od institucija kojima je povjereno vršenje javnih 

funkcija vezanih za javne nabavke na svakom od nivoa admnistracije (Državno 

Ministarstvo trezora, Ministarstvo finansija Federacije, Ministarstvo finansija RS, 

kantonalni sekretarijati za finansije) trebalo bi se zahtjevati da podnose godišnje izvještaje 

o javnim nabavkama odgovarajućim zakonodavnim tijelima na svom nivou. 

Ti godišnji izvještaji trebaju se objavljivati kako bi se građanskom društvu dala prilika da 

provjeri da li se nova pravila nabavke prate. 

Novi ZJN trebaju od svih tijela koja vrše nabavke zahtjevati da objavljuju obavještenja o 

dodjeljenih ugovorima za javne nabavke bez odlaganja, odmah nakon efektivnosti ugovora. 

Uzevši u obzir postojeći nedostatak specijalizovanih vještina vezanih za nabavke i tehničkih 

vještina potrebnih za sprovođenje revizija koje su specifične za funkciju nabavke, VRI bi 

trebale da koriste prava koja im daju njihovi osnivački statuti, da angažuju 

"specijalizovane konsultante" - tj. nezavisne revizore - za izvršavanje nezavisnih tehničkih 

revzija i revizija poštivanja zakonskig odredbi kod transakcija vezanih za nabavke. 

Odjei za unutrašnje revizije javnih institucija bi trebali da redovno sprovode revizije 

poslovnog procesa za funkciju nabavke, kako bi osigurali da se procedure tendera striktno 

prate. 

Svako veće tijelo koje vrši nabavke treba da razvije svoj spostveni pravilnik za javne 

nabavke, koji jasno i sveobuhvatno definiše pravila nabavke na način koji je u potpunosti 

konzistentan s važećom legislativom. Taj pravilnik treba biti dostupan svim javnim 

službenicima koji vrše transakcije vezane za nabavke. 

Što se tiče povećanja stepena preuzimanja odgovornosti kod javnih službenika, posebno za 

njihove aktivnosti koje su vezane za vršenje nabavki, ključne reforme koje su potrebne uključuju 

implementaciju procedura za kažnjavanje javnih službenika koji nisu svjesni važeće legislatve ili 

koji ju krše, te jačanje sistema pritužbi ponuđača. Ova druga mjera bi za cilj trebala imati 

osiguravanje da prava ponuđača da ulažu žalbe u slučaju da javni službenici krše odredbe važeće 

legislative budu u potpunosti uređena i definisana u legislativi te da, ako ponuđač bude 

nezadovoljan odgovorom tijela koje je vršilo nabavku na njegov inicijalni protest, on ima pravo 

na nezavisno administrativno razmatranje žalbe. Uzevši u obzir preporuke koje su u prethodnom 

tekstu date u vezi sa usposatavom odjela za nabavke u okviru resornih ministarstava na različitim 

nivoima, jasno je da ti odjeli ne mogu da vrše nezavisna razmatranja žalbi. Prema tome, treba 

37


identifikovati još jednu instituciju koja će vršiti tu ključnu funkciju. Izbor te institcije nije pitanje 

koje bi trrebao riješiti ovaj izvještaj. Umjesto toga, to treba biti tema za diskusiju s vladom, o 

kojoj se odluka mora donijeti u vrijeme izrade nacrta novih zakona o nabavkama. U 

međuvremenu, izvještaj CPAR preporučuje sljedeće: 

Vlade na svim nivoima trebaju uspostaviti procedure za obavještavanje i, ako je potrebno, 

kažnjavanje javnih službenika koji ignorišu ili krše odredbe važećih zakona o nabavkama. 

Radna grupa za javne nabavke treba da istraži opcije za izbor institucije/institucija koje će 

vršiti nezavisna administrativna razmatranja žalbi ponuđača i koje će davati preporuke 

relevantnim ministarstvima koje bi se trebale odraziti u izradi nacrta novih ZJN. 

Jedna od organizacionih opcija za rješavanje žalbi ponuđača koja bi se u toku implementacije 

programa reformi trebala u potpunosti istražiti mogla bi biti uspostava komisija za žalbe na 

državnom nivou i na nivoima entiteta, koje bi uključivale predstavnike nivoa administracije 

protiv kojeg je uložena žalba. Na primjer, u Federaciji, kad Federalna komisija za žalbe bude 

razmatrala pritužbu koja je uložena protiv kantona, mogla bi da pozove predstavnike tog kantona 

(ali ne i samog tijela koje je vršilo nabavku) da učestvuju u radu komisije. 

Uzevši u obzir da je preuzimanje odgovornosti kod javnih institucija i službenika osnovna tema 

Ocjene finansijske odgovornosti u zemlju (CFAA) za BiH, koja se podnosi vladi, preporuke te 

ocjene ovdje neće bit ponovljene. Dovoljno je napomenuti da CFAA ukazuje na to da je osnovna 

promjena koja bi dovela do jakog okruženja kontrole vezana za institucionalizaciju unutrašnje 

kontrole i, kako unutrašnje, tako i vanjske revizije unutar institucija javnog sektora u BiH. 

D.1.4 Obuka i izgradnja kapaciteta 

Kao što je ova ocjena već identifikovala (Vidjeti Sekciju C.3.1 u gornjem tekstu), jedan od 

ključnih razloga zašto je javna nabavka u BiH trenutno toliko podložna greškama i 

zloupotrebama je činjenica da ju vrše javni službenici koji nisu eksperti za tu funkciju i koji nisu 

imali nikakvu obuku vezanu za nabavke. Prma tome, jasno je da pstoji velika potražnja za 

obukom javnih služabenika iz oblasti nabavki. 

Dobre vijesti su da će planirana tehnička podrška EU u iznosu od 1.5 miliona Eura za javne 

nabavke u BiH vjerovatno sadržati znatnu komponentu obuke. Treba imati na umu da se obuka 

treba izvršiti u dobro planiranom, sistematskom i sveobuhvatnom okviru. To je od ključne 

važnosti, ne samo za unapređenje kvaliteta nabavke koju vrše javni službenici već i za ipodršku 

djelotvornoj implementaciji u uspješnoj realizaciji planiranog programa reformi nabavke. S tim 

ciljem, izvještaj CPAR preporučuje sljedeće: 

Državno Ministarstvo trezora, MF FBiH i MF RS treba da razviju državnu strategiju 

obuke za javne nabavke, koja treba da pokrije sve nivoe administracije i koja bi za 

centralni cilj trebala da ima stvaranje sistema obuke koji je samoodrživ u dugoročnom 

periodu. 

Podrška vladi pri razvoju takve strategije obuke mogla bi da bude dio tehničke podrške EU. 

Strategija bi trebala da, kao minimum, definiše bar broj javnih službenika koji trebaju primiti 

obuku, stepen obuke, institucije koje će ih zaposliti i lokacije održavanja obuke, te dati preporuke 

za državni plan i program za obuku iz oblasti nabavki i za jezgro sadržaja kurseva obuke. Važno 

je da se višim vladinim zvaničnicima obezbjede kratki prilagođeni kursevi vezani za važnost 

38


ključnih principa dobrog menadžmenta nabavke, a da obimniji skup kurseva koji su u većoj mjeri 

tehničke prirode bude obezbjeđen vršiocima funkcije nabavke. Ti obimniji kursevi bi trebali da, 

na primjer, uključuju principe javne nabavke, povećanje stepena svijesti o odredbama postojećih 

zakona o javnim nabavkama i implementacionim regulativama (kako bi se umanjila učestalost 

problema koji su identifikovani u Sekciji C.13 u prethodnom tekstu, gdje je otkriveno da su javni 

službenici potpuno neupoznati s legislativom koja se odnosi na njihove aktivnosti), procedure 

nabavke, korištenje standardnih dokumenata za nabavke, pisanje tehničkih specifikacija, 

kriterijume i metodologije za vrednovanje ponuda, pravila nabavke međunarodnih finansijskih 

institucija, etiku javnh nabavki, važnost akcionog plana za borbu proti korupcije BiH, ugovorno 

pravo, održavanje dokumentacije, rješavanje žalbi ponuđača, rješavanje konflikata, menadžment 

projekata i administraciju ugovora. 

Kako bi se promovisala uspostava održivog sistema obuke za javne nabavke, u ključnim 

centrima trebalo bi identifikovati više obrazovnih institucija koje mogu da uspostave i 

izvrše dogovoreni plan i program za obuku u oblasti javnih nabavki. Univerziteti i tehničke 

više škole trebaju se motivisati da u tehničke predmete uključe menadžment projekata i 

moele nabavke, na prmjer u inžinjerske univerzitetske programe. 

Kada taj državni program obuke za nabavke bude uspostavljen i nakon što bude određeno 

vrijeme funkcionisao, treba uvesti zahtjeve da samo ono osoblje koje je uspješno završilo 

traženu obuku može da zauzima radna mjesta u javnim službama posvećena nabavkama i 

da bude uključeno u rad komisija za vrednovanje. 

Vlasti u javnom sektoru na svim nivoima takođe trebaju preuzeti na sebe zadatak da pomognu 

ponuđačima iz privatnog sektora da podugni nivo svijesti i razumjevanje pravila tendra, pogotovo 

za sve zakone koji će se usvojiti u budućnosti. Ponuđači takođe trebaju biti informisani o tome 

kako na najbolji način mogu da pristupe informacijama o mogućnostima podnošenja ponuda i da 

budu obučeni da pišu prihvatljive ponude. 

S tim ciljem, Državno Ministarstvo trezora, MF FBiH i MF RS trebaju da, kao 

srednjoročnu mjeru, razviju kratke informacione seminare za obuku ponuđača, da bi 

unaprijedili njihovu svijet o mogućnostima podnošenja ponuda, objasnili im nove zakone o 

nabavkama i obučili ih da pripremaju prihvatljive ponude. 

D.2 MJERE KOJE TREBA PODUZETI VLADA 

Jasno je da vlasti u Bosni i Hercegovini na državnom, entitetskom i različitim pod-entitetskim 

nivoima imaju primarnu odgovornost za implementaciju planiranih reformi u oblasti nabavki. 

Konkretno, Državno Ministarstvo trezoira, MF FBiH i MF RS imaju zadatak da zajedno rade na 

izradi nacrta za nove, harmonizovane zakone o javnim nabavkama u toku drugog i trećeg kvartla 

2002., da bi ih odobrile odgovarajuće vlade i da bi bili podnešeni odgovarajućim zakonodavcima 

na usvajanje. Slično, implementacija Akcionog plana koji je predstavljen u okviru ovog izvještaja 

je takođe nešto za što vlade imaju primarnu odgovornost. 

D.3 MJERE KOJE TREBAJU PODUZETI SVJETSKA BANKA I DRUGI FINANSIJERI 

Sve zainteresovane strane ne treba da gledaju na završetak rada na izvještaju CPAR kao na kraj, 

već početak procesa. Na osnovu iskustava Svjetske banke u drugim zemljama, uspješna 

implementacija reformi iz oblasti nabavki mogla bi trajati nekoliko godina. Čak i kad prve 

refirme budu uspostavljene, i dalje će biti potreban kontinualan razvoj, pogotovo zato što je BiH 

39


na putu harmonizacije svog zakonskog okvra s zakonskim okvirom EU. U toku cijelog tog 

procesa Svjetska banka će održavati aktivan dijalog s vlastima u BiH kroz periodične posjete 

eksperata za reforme u oblasti nabavki i preko svog osoblja koje je locirano u BiH, kako bi se 

promovisala djelotvorna reforma javne nabavke i kako bi se obezbjedila tehnička podrška, ako 

bude potrebna. Svjeska banka će takođe osigurati da njeno pravno osobje i osoblje za nabavke 

bude na raspolaganju za razmatranje i dostavu komentara na nove nacrte zakona, 

implementacionih regulativa i tenderske dokumentaciju. 

Svjetska banka treba da nastavi s održavanjem seminara za obuku iz oblasti nabavke za osoblje 

agencija za implementaciju koje su odgvorne za projekte finansirane sredstvima Svjetske banke. 

Dosadašnji seminaru Svjetske banke koji su održani u BiH bili su uspješni u tom smislu da su 

javnim službnicima ukazali na prednosti transparentnog i konkurentnog sstema nabavki i povećali 

stepen informisanosti o međunarodnim praksama nabavke. Sljedeći takav seminar treba se 

zakazati za fiskalnu godinu 2003. (juli 2002.- juni 2004.). 

D.4 Tehnička podrška 

Vlade u BiH na svim nivoima koji su uključeni u nabavke trebaće tehničku podršku za 

implementaciju ovog programa reformi na pravovremen i djelotvoran način. Hitno je potrebno da 

se Državnom Ministarstvu trezora, MF FBiH i MF RS obezbjedi espertska pravna pomoć za 

izradu nacrta novih, harmonizovanih zakona o javnim nabavkama. 

EU već planira tehničku podršku u iznosu od 1.5 miliona Eura za javne nabavke, ali opis zadataka 

i rokova (Terms of Reference) još nije izrađen. EU je prihvatila da se u toku pripreme tih TOR 

konsultuje s Svjetskom bankom, da bi se osiguralo da su TOR čvrsto bazirani na nalazima i 

preporukama ovog izvještaja. Očekuje se da će konsultanti koje će finansirati EU doći na teren u 

toku oktobra 2002. 

D.5 Vremenski okvir 

Vremenski određen akcioni plan koji čini Aneks D ovog izvještaja i koji pokrva osnovne 

preporuke koje daje ovaj izvještaj razmatran je s RGJN na njenom sastanku u Sarajevu, održanom 

3 juna 2002. i sve strane su ga prihvatile.. 

D.6 Finansiranje reforme nabavki 

Najvjerovatnije će u kratkoročnom perodu osnovni izvor finansiranja za tehničku podršku koja će 

Bosni i Hercegovini biti potrebna za implementaciju preporuka koje su sadržane u ovom 

izvještaju biti Evropska Unija, koja će već odredila finansiranje za tehničku podršku za javne 

nabavke u BiH. EU je prihvatila da na TOR za tu TP u fazi nacrta radi zajedno sa Svjetskom 

bankom, da bi se osiguralo da konačna verzija TOR bude čvrsto bazirana na nalazima i 

preporukama ovog izvještaja. 

U zavisnosti od toga da li će sa Sjetskom bankom biti postignut dogovor o preporukama i 

Akcionom planu koji su sadržani u ovom izvještaju, Svjetska banka će također razmotriti 

finansiranje jednog dijela obimnog spektra aktivnosti koje program refomi uključuje. Jasno je da 

će postojati potreba da se osigura da aktvinosti koje će finansira EU i sve aktivnosti koje će 

možda finansirati Svjetska banka budu koordinrane i komplementarne. 

40


D.7 Plan monitoringa i daljih aktivnosti 

Ključna grupa za monitoring i osiguranje nastavka aktivnosti vezanih za akcioni plan je RGJN. 

Da bise pružila podrška RGJN i vladama pri praćenju djelotvornosti planiranih reformi, takođe se 

predlaže da TOR za konsultante koje će finansirati EU treba da uključe i podršku za razvoj plana 

monitoringa, uključujući detaljan skup pokazatelja uspješnosti i rezultata sistema javne nabavke 

na svim nivoima administracije, kao i podršku za razvoj plana za sakupljanje neophodnih 

podataka. 

RGJN bi trebala da održava sastanke jednom u tri mjeseca, a prije svakog sastanka Državno 

Ministarstvo trezora, MF FBiH i MF RS treba da podnesu izvještaje koji bi dali detaljan opis 

napretka koji je na izvršenju preporuka postignut u prethodnom kvartalu i predložili radni 

program za naredni kvartal, koji se treba saglasiti s RGJN. 

41

Zajam br. 

IBRD xiv 

ANEKSI 

ANEKS A: STATUS KREDITA GRUPE SVJETSKE BANKE U BOSNI I HERCEGOVINI 

STATUS KREDITA GRUPE SVJETSKE BANKE U BOSNI I HERCEGOVINI 

IZVJEŠTAJ O ZAJMOVIMA BANKE xiii 

(Na dan 31. decembra 2001.) 

42 

US$ miliona 

(minus poništeno) 

Aneksi 

Fiskalna 

Godina Projekt Zajam Neisplaćeno 

4038-BOS 1996Zajam za konsolidaciju A 28.6 0.0 

4039-BOS 1996Zajam za konsolidaciju B 284.9 0.0 

4040-BOS 1996Zajam za konsolidaciju C 307.1 0.0 

Ukupno 620.6 0.0 

Od čega: Vraćeno 24.9 

Ukupno sada u rukama Svjetske banke 595.7 0.0 

TFBH xv (isplata u 

toku) 

TF-024030 1996Hitni kredit za obnovu 45.0 0.0 

TF-024031 1996Hitna rekonstrukcija farmi 20.0 0.0 

TF-024032 1996Hitni Projekt za vodosnabdijevanje 20.0 0.0 

TF-024033 1996Hitni projekt za transport 35.0 0.0 

TF-024034 1996Hitni Projekt za gradsko grijanje 20.0 0.0 

TF-024035 1996Hitna rehabilitacija žrtava rata 5.0 0.0 

TF-024040 1996Hitna rekonstrukcije obrazovanja 5.0 0.0 

Ukupno 150.0 0.0 

IDA 

2897-BOS 1996Hitna rekonstrukcije obrazovanja 5.0 0.0 

2896-BOS 1996Hitna rehabilitacija žrtava rata 5.0 0.0 

2902-BOS 1997Hina Projekt za opravku kuća 15.0 0.0 

2903-BOS 1997Hitna rekonstrukcija energetskog sektora 35.6 0.0 

2904-BOS 1997Hitni javni radovi i zapošljavanje 10.0 0.0 

2905-BOS 1997Hitno Projekt za čišćenje mina 7.5 0.2 

2906-BOS 1997Hitna demobilizacija i reintegracija 7.5 0.0 

2914-BOS 1997Kredit za podršku tranziciji 90.0 0.0 

xiii Status tih projekata je opisan u zasebnom izvještaju o svim projektima u fazi izvršenja koje finansira 

Svjetska banka / IDA, koji se dvaput godišnje ažurira i koji se 30. aprila i 31. oktobra dostavlja izvršnim 

direktorima. 

xiv Zajmovi za konsolidaciju A, B i C odobreni su 13. juna 1996. a postali su efektivni 14. juna 1996. 

xv Trust Fund

Zajam br. 

STATUS KREDITA GRUPE SVJETSKE BANKE U BOSNI I HERCEGOVINI 

IZVJEŠTAJ O ZAJMOVIMA BANKE xiii 

(Na dan 31. decembra 2001.) 

43 

US$ miliona 

(minus poništeno) 

Aneksi 

Fiskalna 

Godina Projekt Zajam Neisplaćeno 

N001-BOS 1997Hitni 

projekt garancija za ponovno poketanje industrije 10.0 0.0 

N002-BOS 1997Hitni projekt za mikro preduzeća i lokalne inicijative 7.0 0.0 

N003-BOS 1997Osnovne bolničke službe 15.0 0.3 

N032-BOS 1998Rekonstrukcija transporta II 39.0 0.0 

N035-BOS 1998Rekonstrukcija obrazovanja II 11.0 0.0 

3028-BOS 1998Projekt podrške za rakonstrukciju 17.0 0.0 

3029-BOS 1998Hitni projekt za prirodni gas 10.0 0.0 

3070-BOS 1998Hitni polit kredit (RS) 5.0 0.0 

3071-BOS 1998Energija II 25.0 1.4 

N040-BOS 1998Šumarstvo 7.0 1.5 

3090-BOS 1998Javno finansiranje I (Strukturalno prilagođanje) 63.0 0.0 

3191-BOS 1999Lokalni razvoj 15.0 12.6 

3202-BOS 1999Osnovno zdravstvo 10.0 7.0 

3262-BOS 1999Projekt privatizacije preduzeća i banaka 50.0 23.6 

3257-BOS 1999Projekt za unapređenje izvoza u preduzečima 12.0 7.6 

3269-BOS 1999Pilot projekt za kulturno ansljeđe (LIL) 4.0 2.3 

3258-BOS 1999Drugi kredit za javno finansiranje (Strukturalno prilagođanje) 72.0 18.5 

3351-BOS 2000Projekt za razvoj obrazovanja III 10.6 8.1 

3385-BOS 2000Projekt vodovoda i kanalizacije u Mostaru 12.0 9.2 

3400-BOS 2000Hitno zapošljavanje radne snage 15.0 13.4 

3439-BOS 2000Kredit za strukturalno prilagođavanje socijalnog sektora - TP 3.55 3.30 

3466-BOS 2001Unapređenje trgovine i transporta u JIE 11.0 10.9 

34650-BOS 2001Strukturalno prilagođavanje socijalnog sektora (SOSAC I) 20.0 0.0 

35330-BOS 2001Lokalne inicijative II 20.0 19.8 

35340-BOS 2001Rekonstrukcija energetskog sektora III 35.0 33.1 

35380-BOS 2001Razvoj zajednica 15.0 14.8 

3531- BOS 2001Tehnička podrška za privatizaciju 19.8 19.6 

Ukupno 709.6 207.2 

Suma 859.6 207.2

Zadaci vezani za 

potrošnju 

Politike vezane za 

imigraciju, izbjeglice i 

azil 

Pravosuđe 

Unutrašnji poslovi i 

Policija 

44 

Aneksi 

ANEKS B1: RASPODJELA ODGOVORNOSTI ZA POTROŠNJU PO NIVOIMA ADMINISTRACIJE 

Država 

Politike vezane za 

imigraciju, 

izbjeglice i azil 

Implementacija 

međunarodnog i 

međuentitetskog 

krivičnog prava 

Komunikacije Regulacija 

Međuentitetskog 

sistema telekoma 

Javni saobraćaj Reguliše 

-državni transportni 

sistem 

-Međuentitetsku 

Mreža socijalne zaštite 

i pomoći 

kontrolu saobraćaja 

Socijalna pomoć-zajednička 

(programi za 

izbjeglice) 

Entiteti 

Federacija Republika Srspka 

Federacija Kantoni Opštine Republika Opštine 

Izbjeglice i 

Izbjeglice i 

raseljena lica 

raseljena lica 

Unutrašnji 

poslovi/pravosuđe i 

policija 

Unutarentitetska 

regulacija 

Policija Unutrašnji 

poslovi/pravosuđe i 

policija 

Kantonalna 

regulacija radio i 

TV stanica 

Unutarentitetski Regulacija unutar 

kantona 

Penzijski sistem 

FBiH (u 

konsolidaciji) 

Socijalna pomoć 

kategorijama 



Unutarentitetska 

regulacija 

Unutarentitetski 

Lokalna policija 

Penzijski sistem RS Socijalna pomoć 

Energetika Mreža za prenos 

Mreža za prenos 

električne nergije 

električne nergije 

Putevi Autoputevi 

Lokalni putevi Autoputevi 

Lokalni putevi 

Željeznice 

Željeznice 

Odbrana (vojska) 100 posto 100 posto 

Ekonomska i socijalna 

politika 

100 posto 100 posto 

Programi 

rekonstrukcije 


Obrazovanje -Univerziteti i -Pretškolsko -Univerziteti i -Pretškolsko 

naučni instituti -osnovnoškolsko, naučni instituti -osnovnoškolsko, 

-Plate nastavnika dio održavanja -Plate nastavnika dio održavanja 

-Subvencije za -Školski autobusi -Subvencije za -Školski autobusi 

školske zgrade 

-Svi niovi 

obrazovanja 

-Srednje škole školske zgrade 

Zdravstvena zaštita Primarna zaštita Ambulantne službe Primarna zaštita Ambulantne 

Bolnice 

Medicinski 

Bolnice 

službe 

Instituti za med. materijali 

Instituti za med. Medicinski 

istraživanja - FBIH 

istraživanja materijali 

FZO (fragment) 

– FZO RS 

Čistoća 

(odvoz smeća) 


Tretman kanalizacije 100 posto 100 posto 

Vodovod i javne 

komunalne usluge 


Stanovanje i 

urbanizam 

Politika stanovanja Urbanizam Politika stanovanja Urbanizam 

Kultura, sport, 

Muzeji 

Kultura, sport, Muzeji 

Kultura, sport, 

rekreacija, parkovi, 

Pozorišta 

parkovi, ulična Pozorišta 

parkovi, ulična 

ulična rasvjeta 

rasvjeta 

rasvjeta 

Požarna zaštita 100 posto 100 posto 

Biblioteke 100 posto 100 posto 

Zaštita okoliša i 

korištenje prirodnih 

resursa 

Zajednička odgovornost Zajednička odgovornost

ANEKS B2: USPOREDBA PLANIRANE I OSTVARENE NABAVKE PO KANTONIMA U 2000. (OSIM ZA HERCEGOVAČKO -NERETVANSKI) 

Nabavka materijala i usluga u kantonima, 2000. 

Una Sana 

Plan 

Una Sana 

Ostv. 

Variansa Posavina 

Plan 

Posavina 

Ostv 

45 

Variansa Tuzla- 

Podrinje 

Plan 

Tuzla-Podrinje 

Ostv 

Variansa Zenica-Doboj 

Plan 

Zenica-Doboj 

Ostv. 

Variansa Gorazde- 

Nabavka materijala 2,941,260 5,453,090 461,660 576,043 3,553,970 5,534,363 2,458,000 2,244,722 315,510 664,725 

Odrzavanje 452,810 4,487,892 321,170 1,104,412 1,961,035 2,163,513 1,563,900 1,492,522 783,686 1,079,061 

Ugovorene usluge 2,251,612 4,503,502 449,358 939,705 3,454,602 8,325,724 1,737,400 2,647,298 429,043 367,029 

Medjusuma za nabavku materijala i usluga 5,645,682 14,444,484 8,798,802 1,232,188 2,620,160 1,387,972 8,969,607 16,023,600 7,053,993 5,759,300 6,384,542 625,242 1,528,239 2,110,815 582,576 

Kapitalna potrosnja u kantonima, 2000. 

Nabavka zgrada 742,877 542,197 560,000 14,679 1,250,000 10,758,733 3,000,000 - 160,612 25,325 

Nabavka opreme 2,103,500 1,943,550 395,000 793,693 150,000 3,567,030 3,000,000 1,918,099 40,000 83,697 

Nabavka drugih stalnih sredstava 1,650,000 1,281,996 - 43,506 - 31,210 - 119,336 157,000 6,484 

Rekonstrukcija i investiciono odrzavanje 1,584,479 655,020 300,000 96,382 7,500,000 36,245 7,500,000 14,124,443 401,568 - 

Medjusuma - Ukupna kapitalna potr. 6,080,856 4,422,763 -1,658,093 1,255,000 948,260 -306,740 8,900,000 14,393,218 5,493,218 13,500,000 16,161,878 2,661,878 759,180 115,506 -643,674 

Ukupno, materijali i usluge + kapitalna potrosnja 11,726,538 18,867,247 7,140,709 2,487,188 3,568,420 1,081,232 17,869,607 30,416,818 12,547,211 19,259,300 22,546,420 3,287,120 2,287,419 2,226,321 -61,098 

Variance % 61% 43% 70% 17% -3% 

Drina 

Plan 

Aneksi 

Gorazde- 

Drina 

Ostv. 

Variansa

ANEKS B2 (nastavak) 

Srednja 

t l 

Bosna 

Plan 

Srednja 

Bosna Ostv. 

Variansa Neretva 

Plan 

Neretva 

Ostv. 

Variansa Zap. Hercegovina 

Plan 

Zap. Hercegovina 

Ostv. 

Variansa Sarajevo 

Plan 

46 

Sarajevo 

Ostv. 

Variansa Herceg- 

Bosna 

Plan 

Herceg- 

Bosna Ostv. 

Variansa Ukupno 

iAll 

Kantoni 

Plan 

1,167,370 2,649,708 0 0 970,629 2,777,081 17,678,293 9,517,555 503,630 761,548 30,050,322 30,178,835 

919,591 1,844,405 0 495,765 936,185 7,742,565 6,531,875 353,200 406,559 14,593,722 20,046,424 

3,861,005 3,586,631 0 921,618 1,354,055 18,522,291 42,494,383 423,600 1,590,892 32,050,529 65,809,219 

5,947,966 8,080,744 2,132,778 0 0 0 2,388,012 5,067,321 2,679,309 43,943,149 58,543,813 14,600,664 1,280,430 2,758,999 1,478,569 76,694,573 116,034,478 39,339,905 

- 261,337 0 3,784,000 1,782,097 2,334,728 2,619,376 - 546,980 11,832,217 16,550,724 

2,363,649 1,138,080 0 800,000 851,582 7,974,924 6,768,455 260,000 425,748 17,087,073 17,489,934 

- - 0 400,000 30,698 5,138,000 3,951,664 300,000 - 7,645,000 5,464,894 

4,405,411 5,012,834 0 0 2,500,000 4,764,020 4,944,500 3,824,352 1,900,000 20,081 31,035,958 28,533,377 

6,769,060 6,412,251 -356,809 0 0 0 7,484,000 7,428,397 -55,603 20,392,152 17,163,847 -3,228,305 2,460,000 992,809 -1,467,191 67,600,248 68,038,929 438,681 

12,717,026 14,492,995 1,775,969 0 0 0 9,872,012 12,495,718 2,623,706 64,335,301 75,707,660 11,372,359 3,740,430 3,751,808 11,378 144,294,821 184,073,407 39,778,586 

Aneksi 

Ukupn 

Kantoni 

Ostv. 

14% Nema podataka 

27% 18% 0.3% 28% 

Variansa

ANEKS B3: POTROŠNJA NA ROBU I USLUGE I KAPITALNA POTROŠNJA PREDVIĐENA BUDŽETOM, PO NIVOIMA ADMINISTRACIJE, 1999.-2000. 

Nivo administracije Ukupna potrosnja % prom- Iznos alociran za 

previdjena 

budzetom 

jene nabavku robe i usluga 

Drzava 218,3 

Federacija 

Vlada Federacije 800,7 

47 

% promjene 

% promjene 

% promjene 

Aneksi 

1999 2000 1999 2000 1999 2000 1999 2000 1999 2000 

266,9 

984,4 

22% 15,7 

23% 19,7 

26,4 

17,9 

Kantoni 1,326.8 1,345.2 1% 131.9 119,2 

VBFovi 1,038.4 1.163.7 12% 104.9 114,7 

Opstine 276,2 

293,6 

6% 45.9 48,8 

Ukupno za Federaciju 3,442.1 3.786.9 10% 302.2 300,6 

Republika Srpska 

Vlada RS 765,8 

VFB-ovi 340,0 

801,8 

441,1 

5% 98,3 

30% 31,6 

Opstine 110,6 114,9 4% 14,6 

Ukupno za RS 1,216.4 1,218.4 12% 144,5 

Suma 4,876.8 4,876.8 11% 462,3 

92,6 

35,0 

15,1 

142,8 

469,8 

69% - 

-8% 15,7 

-10% 231,2 

9% 4,3 

6% 38,7 

1% 289,9 

-6% 42,3 

11% 2,6 

Iznos alociran 

za kapitlnu 

potrosnju 

4% 3,7 

-1% 48,6 

2% 338,5 

- 

35,9 

136,6 

13,3 

41,1 

226,9 

73,3 

3,7 

3,9 

80,9 

307,8 

0% 15,7 

129% 35,4 

-41% 363,1 

209% 109,2 

Ukupni iznos 

alociran za 

nabavke (roba i 

usluge + 

kapitalna 

potrosnja) 

6% 84,6 

-22% 592,1 

73% 140,6 

42% 34,2 

5% 18,3 

66% 193,1 

26,4 

53,8 

255,8 

128,0 

89,9 

527,5 

165,9 

38,7 

19,0 

223,7 

-9% 800.8 777,6 

Nabavke kao 

% ukupne 

potrosnje 

predvidjene 

budzetom 

68% 7% 10% 

52% 4% 5% 

-30% 27% 19% 

17% 11% 11% 

6,3% 31% 31% 

-10,9% 17% 14% 

18% 18% 21% 

13% 10% 9% 

4% 17% 17% 

16% 16% 16% 

-3% 16% 14%

48 

Aneksi 

ANEKS C: DOPUNSKO PISMO O PROCEDURI NACIONALNIH KONKURENTSKIH TENDERA 

(NCB) 

International Development Association 

1818 H Street, N.W. 

Washington, D.C. 20433 

United States of America 

Poštovani: 

BOSNA I HERCEGOVINA 

U vezi: Kredita br. ___-BOS 

( Projekt) 

Predstavke i garancije vezane za 

Procedure državnih konkurentskih tendera 

[Datum] 

U vezi s Rasporedom 3 Razvojnog kredinog sporazuma datiranog gorenavedenim 

datumom, između Bosne i Hercegovine i Međunarodne razvojne asocijacije (Asocijacije) za 

gorenavedeni projekt: 

Bosne i Hercegovina daje sljeeće predstavke [formulacije će dodati rezidentni pravnik] 

A. Registracija 

(a) Podnošenje ponuda neće biti ograničeno na unaprijed registrovane firme. 

(b) U slučaju da se zahtjeva registacija, (i) ponuđačima će biti dat razuman period u 

toku kog mogu izvršti proces registracije i (ii) registracija ponuđača neće biti odbijena iz razloga 

koji nisu vezani za njihovu sposobnost ili resurse za uspješno izvršenje ugovora, koji će biti 

verifikovane u toku pred-kvalifikacije. 

(c) Strani ponuđači neće biti unaprijed isključeni iz podnošenja ponuda. Ako se 

zahtjeva proces reghistracije, stranom ponuđaču koji bude proglašen najuspješnijim ponuđačem 

daće se razuman period u toku koga se može registrovati. 

B. Objavljivanje 

Pozivi na tender će biti objavljeni u bar jednom državnom dnevnom listu s širokom 

distribucijom s periodom od bar 30 dana za pripremu i podnošenje ponuda. 

C. Predkvalifikacija 

U slučaju da se za obimne ili složene radove zahtjeva pred-kvalifikacija, pozivi za predkvalifikaciju 

ponuda će biti objavljeni u bar jednom državnom dnevnom listu s širokom 

distribucijom bar 30 dana prije roka za podnošenje prijava za pred-kvalifikaciju.

49 

Aneksi 

Minimalni zahtjevi vezani za iskustvo, kao i minimalni tehnički i finansijski zahtjevi biće 

eksplicitbno navedeni u pred-kvalifikacionim dokumentima. 

D. Učešće preduzeća u vlasništvu vlade 

Preduzeća u vlasništvu vlade u Bosni i Hercegovini biće prihvatljiva kao učesnici u 

tenderu samo ako mogu da pokažu da su zakonski i finansijski nezavisna, da rade u skladu s 

privrednim zakonima i da nisu zavisna agencija vlasti koje ugovaraju. Štaviše ona će biti 

podvrgnuta istim zahtjevima vezanim za garancije ponuda i garancije izvršenja ugovornih 

obaveza kao i svi drugi ponuđači. 

E. Tenderska dokumentacija 

Tijela koja vrše nabavke će koristiti adekvatne standarde tenderske dokumente za 

nabavke robe, radova ili usluga, koji su prihvatljivi sa stanovišta Asocijacije. 

F. Otvaranje i vrednovanje ponuda 

(a) Ponude će se otvarati javno, odmah nakon isteka roka za podnošenje ponuda. 

(b) Vrednovanje ponuda će se vriti strogo u skladu s kriterijumima koji s objavljeni u 

tenderskoj dokumentaciji i koji se mogu noivčano izraziti. 

(c) Ugovori će se biti dodjeljeni onom kvalifikovanom ponuđaču koji je dostavio 

ponudu koja uključuje najnižu cijenu, ako je negova ponuda ocjenjena u znatno mjeri 

prihvatnljivom, a pregovori o cijenama se neće voditi. 

G. Prilagođavanje cijene 

Ugovori za javne radove s dugim trajanjem (npr. duže od osamnaest (18) mjeseci) 

sadržavaće odgovarajuću klauzulu za prilagođavanje cijene. 

H. Odbijanje ponuda 

(a) Sve ponude neće biti odbijene i neće se pozivati na podnošenje novih ponuda bez 

prethodne saglasnosti Asocijacije. 

(b) Ako je broj ponuda koje su primljene manji od tri, ponovno pozivanje na podnošenje 

ponida neće se vršiti bez prethodne saglasnosti Asocijacije. 

S poštovanjem, 

Bosna i Hercegovina 

______________________ 

Ovlašteni predstavnik

ANEKS D: PREDLOŽENI PLAN AKCIJE ZA REFORMU SISTEMA JAVNIH NABAVKI U BOSNI I HERCEGOVINI, 2002.-2004. 

Br Ime zadatka Početak Kraj Trajan 

je 

2002 | 2003 | 2004 

Q2 | Q3 | Q4 | Q1 | Q2 | Q3| Q4 | Q1 | Q2| Q3 |Q4 

Admin. Odgov. Monitor 

ing 

Indikatori 

1 Izrada nacrta novog državnog ZJN 1.10.2002. 31.3.2003. 130d Državno MF RGJN Mjesečni izvještaji RGJN 

Zakoni dostupni u obliku nacrta i u 

konačnoj formi 

2 Izrada nacrta novog ZJN FBiH 

1.10.2002. 31.3.2003. 130d MF FBiH RGJN Mjesečni izvještaj RGJN 

3 Izrada nacrta novog RS ZJN 

1.10.2002. 31.3.2003. 130d MF RS RGJN Mjesečni izvještaj RGJN 

4 Vlade usvajaju nacrte ZJN 1.4.2003. 30.4.2003 22d MF BiH, FBiH RGJN Vladine odluke na nivou Države, FBiH 

i RS 

i RS. Dostupni nacrti zakona 

5 Vlade podnose nacrte ZJN 

1.5.2003. 1.5.2003. 0d MF BiH, FBiH RGJN Mjesečni izvještaj RGJN 

zakonodavcima 

i RS 

6 Zakonodavci razmatraju nacrte ZJN 1.5.2003. 30.6.2003. 43d Zakonodavci RGJN Mjesečni izvještaj RGJN 

7 Novi ZJN stupaju na snagu 1.7.2003. 1.7.2003. 0d Potpisi 

predsjednika 

8 Priprema implementacionih regulativa 3.2.2003. 1.7.2003. 107d MF BiH, FBiH 

i RS 

9 Usvajanje imšplementacionih regulativa 1.7.2003. 31.7.2003. 23d MF BiH, FBiH 

i RS 

10 Priprema standardnih dokumenata za 2.6.2003. 30.9.2003. 87d MF BiH, FBiH 

tendere 

i RS 

50 

RGJN Objava u službenim glasnicima 

RGJN Mjesečni izvještaj RGJN 

Regulative dostupne u formi nacrta i 

konačnoj formi 

RGJN Regulative objavili i BiH i entiteti 

RGJN Mjesečni izvještaj RGJN 

STD dostupni u formi nacrta i konačnoj 

formi 

RGJN STD objavili i BiH i entiteti 

11 Usvajanje standardnih tenderskih 

1.9.2003. 31.3.2004. 153d MF BiH, FBiH 

dokumenata 

i RS 

12 Uspostava centralne jedinice za nabavke 3.6.2002. 3.7.2002. 23d Državno MF RGJN Mjesečni izvještaj RGJN 

Jedinica radi 

13 Uspostava odjela za nabavke FBiH 3.6.2002. 3.7.2002. 23d MF FBiH RGJN Mjesečni izvještaj RGJN 

Jedinica radi 

14 Uspostava odjela za nabavke RS 3.6.2002. 3.7.2002. 23d MF RS RGJN Mjesečni izvještaj RGJN 

Jedinica radi 

15 Kanotonalna MF imenuju službenike 

zadužene za nabavke 

31.7.2002. 31.12.2002 110d Kantonalna MF RGJN Odluke kantonalnih vlada 

16 Godišnji izvještaji o javnim nabavkama 31.12.2003 31.12.2003 0d MF BiH, FBiH, RGJN Objavljen godišnji izvještj 

podnešeni zakonodavcima 

RS, kantona 

17 Godišnji izvještaji o javnim nabavkama 31.12.2004 31.12.2004 0d MF BiH, FBiH, RGJN Objavljen godišnji izvještj 

podnešeni zakonodavcima 

RS, kantona 

18 Imenovanje tijela za sprovedbu 

8.1.2003. 8.1.2003. 0d Vlade Države, RGJN Institucija radi 

administrativne revizije žalbi ponuđača 

FBiH i RS 

19 Priprema državne stragije za obuku za 3.3.203. 30.6.2003. 88d MF BiH, FBiH, RGJN Pripremljen nacrt i finalna forma 

javne nabavke 

RS, kantona 

strategije 

20 Razvoj plana i programa za obuku za 6.2.2003. 30.10.2003 109d MF BiH, FBiH, RGJN Mjesečni izvještaj RGJN 

nabavke 

RS, kantona 

21 Identifikacija institucija za sprovedbu 6.2.2003. 1.10.2003. 88d MF BiH, FBiH, RGJN Poduzet proces izbora 

programa obuke 

RS, kantona 

22 Sprovedba seminbara za obuku iz 1.10.2003 1.2.2005. 350d Izabrane institu- RGJN Održani prvi kursevi 

nabavke 

cije 

Aneksi

Bosna i Hercegovina Izvjełtaj ocjene nabavki u zemlji - ESI

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?