Pismo roditelja TIME ? OUT METODA - Familylab Hrvatska

Poštovani g. Juul,
Pismo roditelja
TIME – OUT METODA
Imamo kćer koja će uskoro navršiti 4 godine. Naša svakodnevica je iznimno
užurbana. Izgleda da smo jedna od onih obitelji koja doživljava ozloglašeni konflikt
između radnog i obiteljskog života. Općenito smo mišljenja da su djeci potrebni čvrsti
okviri i želimo da se naša kćer naučiti lijepo ponašati za stolom i da lijepo sjedi za
vrijeme objeda. Već neko vrijeme to se razvilo u dramu i ona ne želi niti lijepo sjediti,
niti normalno jesti. Smatramo da smo jasno izrazili naša očekivanja i puno smo puta
objasnili zašto je potrebno naučiti pristojno jesti. Sada smo počeli koristiti ”time-out”
metodu (viđenu u emisiji ”Dadilja” na TV-u). Smjestimo je u njezinu sobu i zatvorimo
vrata. Nakon nekoliko minuta uđemo u sobu. U početku kada bismo ušli u sobu naša
kći bi jako plakala. Sada je tiha i ljuta i pojede svoju hranu preko volje. Smirena je i
čini sve kako mi želimo. No mi bismo željeli da se i njeno raspoloženje popravi. Da li
činimo nešto krivo?
Majini roditelji
Moj neposredni odgovor na Vaše pitanje je jasno ”DA” pa mi dopustite da to
objasnim i da Vam na kraju predložim alternativu. Za početak zamislimo kako letimo
helikopterom i gledamo situaciju ”iz zraka”:
Vidimo dvoje velikih i odraslih, odgovornih, inteligentnih i iskusnih ljudi u beznadnoj
borbi za vlast protiv jedne sićušne i malene četverogodišnje djevojčice. Pa to je
sasvim van proporcija – izvan svih mjerila! Odgoj kao borba za vlasti je uvijek loše
rješenje, loš način jer sve tri strane gube: roditelji, dijete i ništa manje kvaliteta
njihovog odnosa – neovisno o tome tko na kraju postaje pobjednik.
Ponašanje djece uvijek je i ishod njihovog odnosa s roditeljima. Djeca se rađaju s
različitim temperamentom, a on je često sličan temperamentu jednog od roditelja.
Temperament djeteta ujedno nosi i različite mogućnosti, odnosno potencijale. Kako
će se oni razvijati prvenstveno ovisi o vodstvu roditelja. Drugim riječima – roditelji su
odgovorni za taj razvoj.

Kada se u odnosu desi konflikt, odgovornost nikada ne snosi samo jedna strana. A
kada se konflikt dogodi između odrasle osobe i djeteta, odgovornost je uvijek na
odraslima. Zato je nerazumno i neodgovorno kriviti vašu kćer za ove konflikte – a to
je upravo ono što činite kada ju šaljete u izolaciju. Vaša poruka je jasna: mi nismo
zadovoljni sa situacijom, a za to si kriva ti!
Kada je roditelj frustriran zbog svog odnosa s djetetom, dijete nikada nije krivo za to.
To je odgovornost roditelja – odgovornost prema tome da promjene nešto u svom
doprinosu nastaloj situaciji. Svaki put kada dijete okrivljujemo, narušavamo njegov
osobni integritet i smanjujemo njegovu životnu vitalnost. Krivnja i sramota su
poznati osjećaji koji najviše doprinose samouništenju i ne bi ih trebalo usađivati u
djetetovu dušu.
Ja Vam ne želim reći da ste neodgovorni – daleko od toga! Željeti, na primjer, naučiti
svoje dijete uljudnom ponašanju za stolom je vrlo odgovorno.
Međutim ozračje unutar obitelj, također kvaliteta odnosa između oca i majke rijetko
kad ovisi o tome što činimo, a puno više o tome kako to činimo.
Televizijske emisije kao što je Dadilja zanemaruju ovu jako važnu dimenziju i umjesto
toga predstavljaju lažnu realnost u kojoj se na prvi pogled sve svodi na odgoj – koji je
ispravan, pogrešan ili sasvim nikakav. Propagiraju i prenose pristup koji, gledano na
duži rok, ne ispunjava niti rečenicu obećanog.
Svojim ”lošim” ponašanjem Vaša kćer Vam poručuje da nešto s vašim odnosom nije
uredu – da se ona tu ne osjeća najbolje. Vaša zadaća je da preispitate sebe zbog
čega je to tako. To ne znači da ste bili loši roditelji; to samo znači da ste pogriješili u
nekim slučajevima - i to je sasvim uredu, sve dok preuzimate odgovornost i
mijenjate svoje ponašanje. Svaki roditelji pogriješi svako toliko ali se naše
kompetencije izgrađuju jedino ako učimo na svojim greškama.
Ne poznajem Vašu obitelj i zato ne mogu objasniti što je pošlo krivo. Ali kao što ste
naveli - možda imate preopterećenu svakodnevicu i opterećeni ste time kako da sve
funkcionira - u toj mjeri da se Vaša kćerka počela osjećati više kao opterećenje nego
kao blagoslov Vašem zajedništvu.
Često vidimo takvu vrstu osamljenosti kod današnje djece, a prije ili kasnije to će
utjecati i na ljubavni odnos odraslih. Kada usmjerimo svu našu energiju na posao i
održavanje obiteljskog života, izgubimo osjećaj da smo vrijedni u životima članova
naše obitelji, također i oni gube osjećaj da su vrijedni u našim životima.
Možda Vam kćer upravo to pokušava reći –
”Sada zbilja trebate prestati! Kako bi bilo da se samo ugodno družimo?”
Familylab Hrvatska / www.familylab.hr / info@familylab.hr/ www.facebook.com/familylab.hr

Neovisno o tome što djevojčica pokušava poručiti, predlažem sljedeće: sjednite svi
skupa na miru i recite joj: ”Bili smo toliko nesigurni oko toga što da poduzmemo da
smo te počeli kažnjavati za nešto za što ti uopće nisi bila odgovorna. Jako nam je žao
zbog toga i nećemo to više raditi. Nismo još sasvim sigurni što bismo trebali
poduzeti, ali ćemo svakako preuzeti odgovornost za to”.
U medijima često izgleda kao da ”time out” metoda stvarno pomaže. Često to i
može biti kratkoročno rješenje. Ukoliko su odrasli stvarno uporni i dosljedni rezultati
možda potraju i duže vrijeme. Uvijek vrijedi pravilo da jači može vršiti pritisak nad
slabijim, međutim za to se kasnije plaća visoka cijena. Mnoga djeca nakon toga
najčešće vode životnu bitku protiv osjećaja krivnje i srama te niskog osjećaja vlastite
vrijednosti i često ostaje loš odnos prema roditeljima. Ovakva vrsta maltretiranja
nema veze s odgojem. To se zove dresura koja na djetetovoj duši ostavlja rane koje
ne zacjeljuju, iako dijete u drugim situacijama dobiva pohvale.
Korištenje ”time-out” metode može biti odlično rješenje, ali jedino ako ju koristimo
zajedno. Kada se konflikt odvija u destruktivnoj slijepoj ulici – u borbi za vlasti,
možete otići s djetetom u drugu prostoriju i zajedno sjesti i razmisliti o situaciji.
Često se desi, kada odrasli uspiju na kratko zašutjeti, da dijete predloži konstruktivno
rješenje.
I za kraj jedno dobro pravilo: ukoliko razmišljate o tome da li nad djetetom koristiti
neku metodu onda najprije dobro razmislite da li biste tu metodu primijenili na
Vašem partneru ili voljenoj osobi. Ukoliko ste dio odraslog svijeta koji još uvijek ne
može priznati da su djeca ljudi i Vaš odgovor na ovu dilemu je NE (ne biste metodu
primijenili na odraslima, ali biste ju primijenili na djetetu) onda je to najvjerojatnije
loše i za Vaše dijete, kao što bi bilo neugodno i ponižavajuće za odraslu osobu.
Obiteljski objed predstavlja zajedništvo onda kada su svi za stolom dobrodošli
upravo takvi kakvi jesu i u skladu s tim kako se u tom trenutku osjećaju. Sasvim je
uredu u obitelji graditi kulturu prema kojoj svi poštuju pravila dvoje odraslih ljudi,
kao i njihovo shvaćanje što je to zapravo dobro ponašanje za stolom. Ali nije
pametno zahtijevati da članovi obitelji stavljaju poklopac na svoje osjećaje ili
zabraniti negodovanje prema njihovom zajedničkom odnosu.
Jesper Juul
Familylab Hrvatska / www.familylab.hr / info@familylab.hr/ www.facebook.com/familylab.hr