BROJ 16. - Moja Sana

More documents

Recommendations

Info

(POST)RATNE TRAUME str. 12 PRIJEDORSKE TEME Načelnik Kneževa (Skender Vakufa) ne dozvoljava Bošnjacima da na Korićanskim stijenama postave spomen ploču SKRIVAČI KOSTIJU Piše: Edin Ramulić ''Na ovom mjestu su 21.08.1992. godine pripadnici policije iz Prijedora ubili više od 200 prijedorskih civila'' – ovo je tekst spomen ploče koja neće biti podignuta na sedamnaestu godišnjicu ratnog zločina na Korićanskim stijenama. Udruženje Prijedorčanki ''Izvor'' koje će i ove godine organizovati posjetu porodica žrtava tom mjestu stradanja, uputilo je dopis načelniku opštine Kneževo (nekadašnji Skender Vakuf) u kojem ga obavještava da želi podići skromnu ploču još skromnijeg natpisa u kojem se ne pominje ni nacionalni niti vjerski identitet ni žrtava ni počinilaca zločina. Takve ploče se nalaze pored puteva širom Republike Srpske, kao sjećanje na saobraćajne nesreće, ali eto, mjesto gdje je tragično stradalo više od 200 nevinih Prijedorčana neće dobiti svoju ploču jer to smeta vlastima u Kneževu. Načelnik Čedo Vuković u dopisu koji je uputio ''Izvoru'' kaže: ''Jer, bez obzira na protek vremena, rane na svim stranama još uvijek nisu zacijelile. Postavljanje spomen-obilježja na Korićanskim stijenama moglo bi povrijediti nečije rane i izazvati neželjenu reakciju (ja to niti želim niti opravdavam), a ona drugu i tako unedogled u dalje nepovjerenje i optuživanja i ko zna kuda i dokle''. Prvi čovjek Kneževa se poziva na zakone o saobraćaju iako mu je dat jasan opis ploče skromnih dimenzija 60x50 cm koja bi se pričvrstila visoko na stijenu i ni na koji način ne bi ugrozila saobraćaj. Na zakonitost se poziva čovjek koji je pred sudskim vijećem Suda BiH priznao da je učestvovao u sakrivanju četiri tijela žrtava koja su pronađena tek 2003. godine. Čedo Vuković je rukovodio asanacijom terena ispred Civilne zaštite Kneževa i u klasičnu masovnu grobnicu bez ikakvog obilježja, tri kilometra dalje od mjesta zločina, 1992. godine sakrio tijela žrtava. Izvađena su samo ta četiri tijela jer se dizalica pokvarila. 'Čestiti' Kneževljani ''Izvor'' je u svom dopisu iskoristio priliku da izrazi ljudski revolt i zgražavanje zbog činjenice da niko od stanovnika opštine Kneževo nije htio pomoći da se otkriju kosti žrtava, na šta je načelnik Vuković odgovorio: ''Mada je to vama teško prihvatiti, činjenice su ipak malo drugačije. Nije tačno da niko od stanovnika opštine Kneževo nije htio pomoći da se pronađu posmrtni ostaci stradalih. Prava formulacija je 'nije mogao pomoći' jer ni ljudi iz Kneževa nisu imali informacija''. Čedo Vuković kao svjedok optužbe pred Sudom BiH svjedoči da je predvodio tim koji je sakrivao tijela a u dopisu ''Izvoru'' patološki laže da nisu imali informacija. Isto tako je patološki lagao i njegov prethodnik Bore Škeljić na sastanku koji su predstavnici ''Izvora'' imali sa njim 2006. godine. Škeljić je tada odgovorno tvrdio da niko iz Kneževa nije učestvovao u asanaciji terena da bi ga Vuković i ostali svjedoci pred Sudom biH tri godine kasnije demantovali. Samo po sebi nameće se pitanje šta vlasti Kneževa još kriju, jer tijela većine žrtava još uvijek nisu pronađena. Autor ovog teksta je otvoreno tužiteljici Slavici Terzić, koja vodi predmet Korićanske stijene, skrenuo pažnju da je trebala uhapsiti Čedu Vukovića zbog učestvovanja u prikrivanju zločina, što je također ratni zločin, a ne da ga poziva kao svjedoka i da on izbjegava dati bilo kakvu korisnu informaciju o tijelima. Podsjećamo i na to da je upravo Čedo Vuković bio izabran na čelo komisije kada su načelnici opština Kneževo i Travnik 2005. godine pokrenuli inicijativu izgradnje spomen obilježja na Korićanskim stijenama. Stigli su sa tom inicijativom čak do kabineta tadašnjeg člana Predsjedništva BiH Sulejmana Tihića. Prava pozadina te inicijative je bio pokušaj da se od državnih i federalnih vlasti te međunarodne zajednice dobiju sredstva za asfaltiranje prilaznog puta do spomen obilježja, koji ''sasvim slučajno'' prolazi pored zimskog centra koji se na tom putnom pravcu gradi. Porodice žrtava i ''Izvor'' su tada osujetili tu inicijativu pa je ovo klasična odmazda vodećih ljudi u Kneževu. Ovih dana traje ekshumacija, tačnije skupljanje skeletnih ostataka po šumi u dnu provalije. Jedno tijelo je pronađeno pored dobro utabane ribarske staze uz samu rijeku Ilomsku. Čestiti stanovnici Kneževa su sedamnaest godina gledali i šutirali kosti žrtava a da se niko, baš niti jedan stanovnik nije našao i to prijavio. Od Čede Vukovića koji je u neobilježenu masovnu grobicu trpao nevine Prijedorčane ništa drugo se i nije moglo očekivati. Ploču će porodice žrtava ponijeti na obilježavanje 21. augusta i vratiti sa sobom. Spomen ploča je ionako namijenjena za one u dalekoj budućnosti, kada ne bude bilo živih svjedoka zajedničkog zločinačkog poduhvata prijedorske policije i ''čestitih'' Kneževljana.
PAVIĆU STALO DA PROTJERANI LOGORAŠI OSTANU NA ‘’EVROPSKOM PUTU’’ Bivši logor Omarska je i ove godine pohodila kilometarska kolona vozila. Svoje prisutvo najavio je i jedan član Predsjedništva BiH pa se na pisti okupilo oko dvije hiljade ljudi. Impozantna brojka, a opet ni blizu onoj koja je prošla kroz ovaj logor. Jednog dana su čuvari izbrojali 3334 zatočenika od čega 37 žena i 28 maloljetnika. No taj broj je daleko veći jer je od 25. maja pa do 21. augusta 1992. godine kroz logor prošlo barem još toliko ljudi. Odatle su prebacivani do Manjače i Trnopolja ili bi ih odveli nad jame Hrastova glavica i Lisac i na druga stratišta i tamo pogubili. Između 700 i 900 logoraša nije preživjelo, najčešće su skapavali na pisti i četiri objekta logora. Svi zatočenici su prošli nezamislive torture i Omarska je sasvim sigurno najgore i najstravičnije mjesto u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. Tamo se nije samo ubijalo već je provođeno sistematsko iživljavanje i ponižavanje nad bespomoćnim ljudima. U presudi Miroslavu Kvočki i drugima to je ovako opisano: ''Omarska nije bilo mjesto u kojem se sa logorašima sporadično okrutno postupalo, ili u kojem su životni uslovi naprosto bili teški. Bila je to paklena sredina u kojoj su muškarci i žene bili lišeni najosnovnijih životnih potreba i čovječnosti. Omarska je bila mjesto gdje su ljude tukli svakodnevno i uz upotrebu đavolskih sredstava mučenja. Niko nije mogao biti u zabludi da je Omarska samo loše vođen zatvor - ona je bila zločinački poduhvat koji je smišljeno funkcionisao na način kojim se uništavao um, tijelo i duh ljudi koji su tu bili zatočeni." Posjetu su organizovali Udruženje logoraša Prijedor'92, Udruženje logoraša Kozarac i Udruženje Prijedorčanki ''Izvor'', U zajedničkoj izjavi poručili su: ''Tražimo od Vlade Republike Srpske i kompanije Mittal steel koja je suvlasnik ovog prostora da nam u vlasništvo preda sva četiri ova objekta koja su korištena za mučenje i ubijanje nevinih ljudi. Ovo mjesto mora postati memorijalni centar koji će zauvijek podsjećati na stradanje nevinih ljudi. Tražimo da isele ove objekte jer je sramotno i necivilizacijski da se na mjestu patnje i bola zarađuje novac. Ovim prostorom moraju upravljati preživjeli logoraši i porodice ubijenih i nestalih logoraša. Hoćemo da već iduće godine ovdje posjećujemo memorijalni centar a ne upravne i uslužne zgrade rudnika.'' Haris Silajdžić se tog dana obratio posjetiocima, ali osim načelne podrške podi- zanju spomenika, ostatak govora nije imao nikakvih dodirnih tačaka sa Omarskom i njenim logorašima. Iskoristio je priliku da opravda svoj nekadašnji govor koji je održao pred članicama UN-a, govorio je o zakonima koji se tek trebaju donijeti i koji bi navodno trebali riješiti status logora i logoraša, ali je prećutao to kako je bez riječi aminovao da se Sudu Bosne i Hercegovine ove godine budžet skreše sa 12 na 10 miliona maraka. Istog Sedamnaest godina od postojanja logora smrti u Prijedoru, od Tužilaštva Bosne i Hercegovine tražimo da procesuira isljednike koji su svakodnevno dolazili u ovaj i druge prijedorske logore i provodili saslušanja nevinih ljudi, uvijek praćena mučenjem, često i sa smrtnim posljedicama. Tražimo od Tužilaštva da se utvrdi pojedinačna odgovornost za sljedeće isljednike ispitivače. Njihova imena su: Ranko Mijić, Mirko Ješić, Ranko Bucalo, Goran Nović, Dragan Radaković, Drago Meakić, Rade Knežević, Ilija Bijelić, Duško Jelisić, Radomir Rodić, Grozdan Mutić, Obrad Despotović, Nebojša Tomčić, Nebojša Babić, Nenad Lakić, Miroslav Zorić, Ratko Milosavljević, Mišo Rodić, Zoran Krneta, Žarko Tejić, Mirjana Janković, Slavko Bereta, Živko Dragosavljević, Draško Zec, Milenko Tomić i drugi koje preživjeli logoraši tek treba da prijave. Tražimo od Tužilaštva da reaguje najhitnije jer neki od ovih isljednika se nalaze na pozicijama sa kojih direktno utiču na život preživjelih logoraša i porodica ubijenih i nestalih. Načelnik odjeljenja boračkoinvalidske zaštite u opštini Prijedor Mišo Rodić maltretira porodice žrtava i ne dopušta im da ostvare status civilnih žrtava. Odbija im zahtjeve ili ih drži neriješene u svojoj fioci. Iz obraćanja organizatora posjete PRIJEDORSKE TEME onog suda koji pruža najveću satisfakciju logorašima – procesuira ratne zločince. Sa članom Predsjedništva BiH je došla i predsjednička garda, dvojica gardista (od kojih je jedan za glavu veći od onog drugog) položili su predsjednički vijenac pred ulaz u ''bijelu kuću'' čime je ceremonijal bio završen. Za Marka Pavića je tek tada počeo. Kako bi opravdao svoje sakrivanje u mišju rupu pred najvišom državnom delegacijom Pavić se poslužio uobičajenom laži, kao eto, tek iz medija je saznao da je Silajdžić bio u Omarskoj. Organizatori su uredno obavijestili Pavića ali je trebalo stisnuti pa otići tamo i okupljenim logorašima ponoviti svoj nacionalistički stav koji glasi: ‘’Kada u jednakoj poziciji budu Tuzlanska kolona, dobrovoljačka, Viktor Bubanj itd, neće biti nikakvih problema da se obilježi i logor u Omarskoj. Dotle, čekaćemo zakon. Od bilo kakve izgradnje koju Silajdžić obećava da će pomoći, nema ništa. Neka on pomogne bivše logoraše, građane Prijedora, na njihovom evropskom putu''. Marko Pavić je ovim još jednom potvrdio da je njemu itekako stalo da logoraši ostanu dovijeka na evropskim putevima, daleko od svog zavičaja, protjerani i poniženi, naročito onim spomenikom u logoru Trnopolje koji su Pavićevi borci podignuli sa opštinskim novcem ne čekajući krovni zakon. E.R. PROCESUIRATI ISLJEDNIKE Od Tužilaštva Bosne i Hercegovine zahtijevamo da procesuira najodgovornije za uspostavljanje prijedorskih logora a to su članovi Kriznog štaba opštine Prijedor, odnosno Savjeta za narodnu odbranu kako se prvobitno zvao. Preostali članovi koji nisu procesuirani su: Dragan Savanović, Slavko Budimir, Ranko Travar, Boško Mandić, Rade Javorić te oficiri Vladimir Arsić i Radmilo Zeljaja.'' Čak trojica nabrojanih u ovom trenutku su direktori javnih preduzeća i ustanova u Prijedoru. Od Tužilaštva Bosne i Hercegovine tražimo da utvrdi odgovornost uprave Rudnika željezne rude Ljubija na čelu sa Ostojom Marjanovićem i Slobodanom Balabanom koji su učestvovali u uspostavi ovog logora u krugu rudnika i čije su mašine i radnici sakrivali tijela ubijenih. Tražimo od Tužilaštva da ih sasluša i dobije informaciju gdje su sakrili 1173 nestala Prijedorčana za koliko još tragamo. LOGOR OMARSKA str. 13
Page 3 and 4: UMJESTO UVODNIKA ''Entropija je te
Page 5 and 6: POZITIV Bruceloza na sanskoj općin
Page 7 and 8: ude prirodno i istinito i razumljiv
Page 9 and 10: str. 9
Page 14 and 15: PROÐE LJETO str. 14 PRIJEDORSKE TE
Page 16 and 17: NAUKA I TEHNIKA str. 16 Dve milijar
Page 19 and 20: ČUDOTVORNI ASPIRIN Aspirin® ili a
Page 21 and 22: str. 21
Page 23: INTERNET MARIFETLUCI ‘’Bratstvo

BROJ 16. - Moja Sana

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?