GOD. 15. BOŽIĆ, 2010. g. Br. 1 (24) - Franjevačka provincija ...

Pozdrav i blagoslov
Došao je kao povijesna osoba u liku malog
djeteta. Dolazi nam na sakramentalan
način i doći će na koncu vremena.
Sjećat ćemo se i ovog Božića tog radosnog
događaja. Upitat ću se kako ću
se ponijeti kao čovjek vjernik? Kojim ću
očima gledati svijet oko sebe? Koje ću
zaključke izvući za sebe i svoju obitelj?
Gdje je moje srce? Kako doći do prave i
potpune radosti? …..
Sve oko nas govori nam da se nešto
događa. Mnogo tomu doprinose i sredstva
javnog priopćivanja. Nažalost mnogi
samo površno, ne ulazeći u bit Božića.
Za takve je važno prodati svoj proizvod
i zaraditi. Drugima je Božić dan kada za
trpezom ima svega u izobilju. Okićeni
borovi, svjetlucanje svjetla, razni nakiti i
darovi pod borom… Samo to nije pravi
Božić za čovjeka vjernika.
Istina, toliko smo se puta uvjerili da
ništa od rečenoga ne može ispuniti čovječje
srce. Nismo i ne možemo s tim
biti sretni i zadovoljni jer nas nešto iznutra
grize, izjeda. Nedostaje nam ono bitno,
ono istinsko usrećujuće koje nitko i
ništa ne može čovjeku dati doli on jedini
naš Usrećitelj.
Mi ćemo čestitati Božić jedni drugima
i zaželjeti sreću i radost u Novoj
godini da nam Nova bude puno bolja i
radosnija. Ali kako? Zar bez Boga? Evo
što nam u svoje vrijeme izreče papa sv.
Leon Veliki na sam Božić: Neka se nitko
ne odvaja od ove radosti. Svi imamo jedan
jedini razlog općeg veselja: naš je Gospodin
uništio grijeh i smrt i kao što nikoga
nije našao bez grijeha, tako je došao da nas
sve spasi…Neka se raduje pravednik, jer
2
se približuje pobjedi. Nek se veseli grešnik,
jer je pozvan na oproštenje, neka kliče od
radosti i nekršteni jer je pozvan na život.
Bog, dakle, nikom nije zatvorio svoja
vrata, a svima je otvorio svoje srce. Svi
možemo pristupiti ako hoćemo. Okupljeni
oko božićnih jaslica koje smo
napravili u svojim domovima ili crkvama
vidimo u središtu maloga Isusa te
ostajemo zadivljeni i zahvalni jer je on
tu radi nas i našega spasenja. Ljubav ga
je nagnala na to i poći će još dalje, do
prolijevanja krvi za nas. Bilo bi dobro da
se upitaš i odgovoriš: “Je li doista Isus
središte tvoga života?” Ako jest, onda ćeš
mu doći svake nedjelje, a ne samo nekoliko
puta godišnje. Učiš li svoju djecu da
mu dolaze i da mu se klanjaju, a ne da
ga psuju? Moliš li mu se svaki dan i preporučaš
li mu svoju obitelj, svoj dom,
svoje posjede? Učiš li u njegovoj školi
poniznosti? Puno bi bilo pitanja na koja
bismo trebali odgovoriti i ovoga Božića
ali je doista važno koliko odgovaram na
njegove pozive koje mi upućuje preko
savjesti.
Slava na visinama Bogu i na zemlji
mir ljudima, miljenicima njegovim, pjesma
je koju pjevamo iz sveg grla u božićne
dane. Molimo Novorođenoga Kralja
da ona postane naš životni program – da
postane naš život.
Božićni mir i radost neka se razlije
našim domovima i neka zavlada u svačijem
srcu.
Bilo ti sretno Kristovo rođenje i blagoslovljena
Nova 2011. godina!
Vaš župnik fra Frano Laco i
časna sestra Jasna Kasalo