Lovreć - Opanci - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja

Lovreć - Opanci 

LIST ŽUPE SV. DUH A GOD. 3. BOŽIĆ 2011. BROJ 1. (3.)

Uvodna riječ 

Dragi župljani, braćo i sestre u Kristu! ........................................................1 

Teološki kutak 

Značenje božićne tajne ................................................................................3 

Što to na Božić pokreće ljude? .....................................................................7 

I Bogojavljenje je Božić .............................................................................10 

Godina vjere ..............................................................................................13 

Sve moje tišine ..........................................................................................15 

Iz naše župe 

Sv. Nikola, biskup, svečano proslavljen u župi ...........................................16 

Hodočašće sv. Vlahi ...................................................................................16 

Obiteljski zbor Kalajdžić uljepšao misno slavlje na Sveta tri kralja ............18 

Lovreć – Opanci svečano proslavili Stepinčevo ..........................................19 

Gostovanje zbora župe sv. Leopolda Mandića sa Sirobuje u Lovreću .........20 

Veliki četvrtak ...........................................................................................21 

Veliki petak ...............................................................................................22 

Sv. Ivan Krstitelj svečano proslavljen u filijalnoj crkvi na Nikolićima ........23 

Hodočašće na Bleiburg ..............................................................................24 

Zlatna harfa 2011. u Lovreću ....................................................................26 

Duhovi proslavljeni u župi Lovreć - Opanci ..............................................27 

Svečano proslavljen Sv. Ante Padovanski ....................................................29 

XVII. tradicionalni godišnji susret Lovrećana u Zagrebu ...........................31 

Lovrećani i Opančani sa Svetim Ocem Benediktom XVI. u Zagrebu ........34 

Proslava Sv. Leopolda Bogdana Mandića u župi Gospe od Pojišana ...........37 

Misa u spomen lovrećkim žrtvama ............................................................39 

Lovrećki vjernici u devetnici Gospi od Anđela u Imotskom ......................39 

Na Hodu Frame framaši bili u Lovreću .....................................................41 

Skup Mustapića cijeloga svijeta u Hutovu .................................................42 

Proslavljen zavjetni blagdan „litnje” Gospe Lurdske ...................................44 

Sv. Misa zahvalnica kod zavjetnog križa na Gradini ...................................45 

Blagoslov auta ............................................................................................47 

Ministranti na provincijskom susretu u Imotskom ....................................47 

Uzvratno gostovanje župnog zbora župi sv. Leopolda Mandića ..................49 

Dani kruha i zahvalnosti za plodove zemlje ...............................................50 

Posjet djelatnika Zdravstvenoga učilišta iz Zagreba našoj župi ...................51 

Osnivanje Franjevačke mladeži ..................................................................52 

Došašće u župi ..........................................................................................54 

Župni Karitas na djelu ..............................................................................55 

Proslava Sv. Cecilije ...................................................................................57 

Crkveni zbor župe Sv. Duha ......................................................................58 

Frama Lovreć - Opanci ..............................................................................59 

Lujin vinski podrum ..................................................................................61 

Na susretu Frame ......................................................................................62 

Iz povijesti župe 

Fra Serafin Rajič ........................................................................................63 

Krizma 1792. godine .................................................................................64 

Zvonari i običaji ........................................................................................71 

Prapovijesni grob u gomili u Sekelezima ....................................................72 

Škola i djeca 

Zgodopisi iz škole......................................................................................76 

Aktivnosti u protekloj i tekućoj školskoj godini ........................................77 

Vjera i život ...............................................................................................87 

Učenička zadruga LUDRUM ....................................................................91 

Smijeh nije grijeh ......................................................................................96 

Vijesti iz Lovreća 

Malonogometni turnir 2011. .....................................................................99 

Obavijesti iz Općine 

Prvo finale pripalo Brani-Zmijavci ...........................................................101 

Radovi u Bošnjakovoj strani ....................................................................102 

Plaćanje, odvoz i zbrinjavanje otpada ......................................................102 

Prekid isporuke električne energije ..........................................................103 

Javni radovi .............................................................................................103 

Održana godišnja skupština DVD Lovreć ................................................104 

U Zovnici cili svit ...................................................................................105 

Biciklisti iz Padove...................................................................................105 

Svitnjak svetog Ivana ...............................................................................106 

Na sjećanju u Trstenu ..............................................................................107 

Prva asfaltiranja u Čaljkušićima ...............................................................108 

Proslavljen Dan općine Lovreć.................................................................109 

Sadržaj 

2. otvoreni turnir u obaranju ruku – Lovreć 2011. .................................110 

Obavijest - prijevoz studenata! .................................................................112 

Odlikovan pukovnik Milenko Jelić ..........................................................113 

Lovreć-zbivanja u prošlosti ......................................................................113 

Ja (ne)volim Lovreć .................................................................................114 

Provala u školu ........................................................................................115 

Sretan Božić!............................................................................................115 

Iz kulture 

Nove knjige lovrećkih autora ...................................................................116 

Upute i savjeti .........................................................................................119 

Naši umjetnici u metropoli .....................................................................125 

Kruno Bošnjak ........................................................................................125 

S. Marija od Presvetoga Srca (Anka Petričević) ........................................127 

Impresije uz Vrdolsku žeđu Dragice Zeljko Selak ....................................128 

Je li prošla pruga? ....................................................................................130 

Kuća dida mog ........................................................................................132 

Župna statistika 

Kršteni 2011. ..........................................................................................133 

Prvopričesnici 2011. ................................................................................134 

Krizmanici 2011. .....................................................................................135 

Naši pokojnici .........................................................................................136 

In memoriam ..........................................................................................137 

Iz župne kronike 

Iz župne kronike......................................................................................139 

Telefonski imenik 

Telefonski imenik ....................................................................................144 

Lovreć - Opanci, 

list župe Sv. Duha Lovreć – Opanci 

ISSN 1847-5094 

Osnivač i izdavač 

Župni ured Lovreć – Opanci 

Tel.fax 723-255 

Uredničko vijeće 

fra Dinko Bošnjak, Petar Ujević, Ivan Basić, 

Renata Kolovrat, Ankica Sekelez 

Glavni i odgovorni urednik 

fra Dinko Bošnjak, župnik 

Lektor 

Petar Ujević 

List izlazi povremeno uz dragovoljne novčane 

priloge čitatelja 

Račun otvoren kod: 

SC Splitska Banka 

Župa Sv. Duha Lovreć 

2330003-1100368474 

Naslovna stranica korica: Župna crkva 

Četvrta stranica korica: Crkva u groblju 

Grafička priprema: 

Silvio Družeić 

Tisak: 

Jafra-print d.o.o.


LIST ŽUPE SV. DUHA 

GOD. 3. BOŽIĆ, 2011. BROJ 1.(3.) 

Uvodna riječ 

Dragi župljani, braćo i 

sestre u Kristu! 

Pred vama je, dragi župljani, novi broj 

našeg župnog lista, već treći, koji sada 

tradicionalno izlazi pred Božić. To nas 

raduje, ali ujedno i podsjeća i da je, između 

dva lista, još jedna godina na izmaku. 

I u tijeku ove godine u našoj su se župi 

po običaju dogodili mnogi vjerski, kulturni, 

športski i drugi događaji – proslave blagdana, 

župnih i zavjetnih svetkovina, hodočašća, 

mise zadušnice kojima smo se sjetili ne samo 

svojih dragih pokojnika nego i naših heroja, 

naših palih i umrlih branitelja, slavljenja 

vjenčanja, krštenja, prvih pričesti i krizme, 

bilo je i tužnih, sprovoda, ali i obilje drugih 

radosnijih događaja. Sve to svjedoči da nam 

je župni život bogat, napose vjerski. Tome 

pridonosimo svi mi zajedno, i stariji i mladi, i 

djeca. Imamo poletnu župnu mladež, napose 

naše framaše, Caritas, aktivne župne zborove 

i tko bi sve nabrojio čime mi ispunjavamo 

365 naših župnih dana. A sve to odražava 

se u životu i duhovnom rastu naše župne 

zajednice, koja zauzeto živi svoju vjeru, svoje 

župno zajedništvo. A mi se, hvala Bogu, 

Lovreć - Opanci 1 

ne možemo potužiti jedni na druge. Zato 

kažem da je naše župno zajedništvo odraz 

ne samo naše župe na vjerskom planu nego 

i na ljudskom, dobrosusjedskom... 

Da nismo zatvoreni samo u župne okvire, 

svjedoči i naše zauzeto sudjelovanje na širem 

planu, na razini naše naše Splitsko-makarske 

nadbiskupije pa i Crkve u Hrvata, gdje 

smo uvijek brojno prisutni u svim vjerskim 

i duhovnim događanjima. Ima nas na nadbiskupijskim 

hodočašćima. Bili smo proljetos 

i na susretu sa Svetim Ocem u Zagrebu. 

Ma nema gdje nas nema, ili nije bilo, i ne 

samo mladih nego i starijih. Nastupamo i na 

mnogim glazbenim susretima i natjecanjima 

na kojima naši župni zborovi postižu lijepe 

uspjehe. Dolaze nam u goste prijatelji iz 

drugih župa, a i mi uzvraćamo posjete njima. 

Svakako valja spomenuti proslave liturgijskih 

blagdana i župnih svetkovina, koje 

su uvijek iznimno svečane, na koje dolaze 

i mnogi hodočasnci iz okolnh župa. Tu su 

svečane proslave raznih obljetnica, radosnih, 

ali i tužnih. Unatoč svemu, u našoj je župi 

Uvodna riječ

Dragi župljani, braćo i sestre u Kristu! 

uvijek pjesme i molitve, raspjevane nedjeljama 

i blagdanima. Pozornost posvećujemo 

i materijalnoj obnovi naše župe - obnovi 

sakralnih zdanja – crkve, kapelica, uređujemo 

okoliš crkve, uljepšavamo unutrašnjost 

crkve. Uvijek ima nekog posla oko toga. Ali 

ono što je najvažnije – to je gradnja žive 

Crkve. I mislim da smo mi u tome uspjeli, 

da smo u našoj župi izgradili i živu Crkvu. 

Podrobnije o svemu što se u tijeku sada već 

minule godine u našoj župi događalo, čitajte 

na stranicama našeg župnog lista. Vjerujem da 

ćete naći dosta zanimljivih napisa, pa i sebe i 

svoga prinosa u župnom žvotu, prepoznati se 

u nekim događajima, prisjetiti se i nečega što 

je već pomalo izblijedjelo u sjećanju. 

I na kraju, nadam se da će ovaj broj 

biti bolji i bogatiji od prošlogodišnjega, koji 

je bio bogatiji od onoga godinu prije... Jer 

želja nam je, što je bila i nakana njegova 

pokretanja, da župni list bude ne samo informativan 

nego duhovno, vjerski, nacionalno 

i kulturno formativan i da dopre i do naših 

iseljenih župljana, do u najudaljenijim 

zemljama svijeta gdje god ima raseljenih 

Lovrećana i Opančana; da se sjete došašća, 

maglovitih i snjegovitih jutra kada su još za 

mraka prtili snijeg da bi došli do crkve na 

zornicu; da se sjete korizmenih pobožnosti 

križnih putova, rascvjetalih Cvjetnica i zavičajnim 

suncem obasjanih Uskrsa… Kratko 

rečeno, da se sjete svojeg djetinjstva i mladosti 

kada su nam župna sela i zaselci bili puni 

čeljadi, škola puna djece. Zato naš župni list 

treba biti i veza iseljene župe s matičnom 

župom, sa zavičajem iz kojega su potekli i 

mnogi znameniti ljudi. Neka, dakle, i ovaj 

broj našega lista, bogat sadržajem, bude 

drago štivo i vama, dragi župljani, a još 

Sadržaj 

2 

draži iseljenima. Jer, daleko od domovine, 

preko stranica župnog lista doznaju što se 

događa u rodnoj župi koju su mnogi davno 

ostavili. A mnogi i rođeni u tuđini, o svom 

radnom kamenu slušaju samo od starijih. 

Evo, preko stranica našega lista. 

S tim željama želim vam sretan i blagoslovljen 

Božić te da čista i radosna srca dočekate 

našu najradosniju kršćansku svetkovinu, 

rođenje Isusovo. Pripravite putove i poravnajte 

staze svoga srca i duše da dostojno dočekate 

rođenje Gospodinovo i ostanete vjerni Kristu, 

svojoj domovini, da poštujte kršćanske zasade, 

ponajprije obitelj i svaki začeti život, da 

odgajajte djecu u vjeri i obiteljskoj molitvi. 

Te poruke pretočite u život. Neka vas na 

kraju ove i cijele nadolazeće 2012. godine 

prati Božji blagoslov i zagovor nebeske Majke 

Marije, koja je „Izvor boljega svijeta“. 

Živimo u teškim vremenima, svjedoci smo 

mnogih zala koja se, na žalost, događaju i u 

našoj domovini. Ali, ne dajmo se pokolebati 

i pasti u malodušje. Naša je snaga u Bogu. 

Onome tko vjeruje, Bog sve okreće na dobro. 

Nadajmo se da će i naš narod doživjeti 

i duhovni i nacionalni preporod. Naša je 

budućnost u zdravoj i brojnoj obitelji koja 

svjedoči vjeru i živi kršćanske vrjednote. 

Veseo Božić i blagoslovljenu Novu 2012. 

želi vam vaš 

..........................župnik fra Dinko Bošnjak 

Lovreć - Opanci

Značenje božićne tajne 

U 

božićno vrijeme čujemo ulomak iz 

Pavlove poslanice prvim kršćanima: 

«A kada dođe punina vremena, odasla 

Bog Sina svoga: od žene bi rođen, Zakonu 

podložan, da podložnike Zakona otkupi te 

primimo posinstvo» (Gal 4, 4). S ovim tekstom 

Apostol naroda želi naglasiti stvarnost 

Kristova rođenja: Krist je uistinu postao 

čovjekom. To dokazuje i činjenica njegova 

rođenja «od žene», od jedne pripadnice 

ljudskoga roda. Ta tvrdnja bila je za prve 

kršćane veoma važna jer su neki tvrdili da 



je Krist uzeo samo prividno tijelo. Budući 

da je Bog duh, nije mogao ni trpjeti ni 

umrijeti. S tim bi se stavilo u pitanje i 

otkupiteljsko djelo Kristovo. Zato je za sv. 

Pavla, i uopće za prve kršćane, bilo veoma 

važno ustvrditi da je Isus bio čovjek, da je 

posjedovao našu ljudsku narav. 

«Od žene bi rođen» 

Božićni nam tekstovi govore da je Onaj 

koji je bio kod Boga i sam Bog da je postao 

Teološki kutak


čovjekom. To je posljedica njegova rođenja 

od žene. Pavao ne spominje ime te žene. 

Iz drugih svetopisamskih spisa doznajemo 

tko je ta žena i kako se zvala. Isus nije uzeo 

neko prividno, nego stvarno tijelo. Postao je 

«u svemu sličan ljudima» (Fil 2,7). Ukoliko 

je rođen od Djevice Marije, koja je ljudsko 

stvorenje, možemo s pravom ustvrditi da je 

Krist postao čovjekom. Pavlove riječi «rođen 

od žene» je potvrda stvarnog Kristova 

čovještva, istinitost njegove ljudske naravi 

u svemu slične našoj. 

Pavao je upotrijebio taj izraz «rođen od 

žene», a ne «rođen od Djevice Marije» jer bi 

se u tom slučaju radilo samo o biografskom 

podatku. Kada tvrdi «rođen od žene», Apostol 

pridaje svojoj tvrdnji općenito značenje. Na 

taj način svaka je žena počašćena u Mariji, 

uzvišena u svom dostojanstvu majke i darovateljice 

života. 

Isto je tako i razlog Kristova dolaska 

naglašen u navedenom tekstu. Kao jedan 


4 

koji je od žene primio ljudsku narav, postao 

je podložnik židovskog Zakona. I samo kao 

takav mogao je otkupiti podložnike Zakona, 

tj. udijeliti i nama mogućnost da primimo 

Božje posinstvo, koje je on posjedovao od 

početka. U Kristu i po Kristu, Sinu Božjemu 

i Sinu Marijinu, koji je «radi nas i 

radi našega spasenja postao čovjekom» i mi 

primamo Božje posinstvo, to jest postajemo 

i zovemo se djeca Božja. Sadržajem nabijen 

ulomak iz Pavlove poslanice ukazuje na dva 

pokreta. Prvi polazi odozgor, to jest od neba 

prema zemlji, od Boga prema ljudima. Drugi 

je pokret odozdol, od zemlje prema nebu, 

od čovjeka prema Bogu. Jednom riječju: 

Smisao Božića, smisao Kristova dolaska jest 

uspostava prijateljstva između Boga i čovjeka. 

Jedan koji je Bog, postao je čovjekom, 

da bi čovjek, ama baš svaki čovjek, mogao 

postati djetetom Božjim. To je duboki i 

stavrni smisao utjelovljenja Sina Božjega, 

zapravo smisao i značenje Božića. 

Božić se rađa u srcu... 

Nakon što smo ukratko objasnili bogoslovno 

značenje Kristova dolaska, korisno 

se zapitati, baš u ovo Božićno vrijeme, što 

za mene, kao kršćanina i vjernika, znači da 

se Isus rodio, da je Bog postao čovjekom? 

Već na prvim satovima vjeronauka kao djeca 

učili smo da je Isus postao čovjekom da nas 

otkupi i privede u Božje prijateljstvo, da 

nam podari sinovstvo i baštinu djece Božje. 

No tu ima i nešto više. 

Ima jedna izreka koja se često čuje u 

ovo Božićno vrijeme, a ta je: «Što ti vrijedi 

da se Krist rodio od Marije u Betlehemu, 

ako se nije po vjeri rodio u tvojoj duši, u 


tvome srcu?» Ova izreka potječe od Origena, 

crkvenog oca i pisca iz prakršćanskih 

vremena. Tu je izreku kasnije preuzeo sv. 

Augustin i upotrebljavao u svojim spisima. 

Od Augustina je tu misao preuzeo sv. 

Bernard, a od njega kasnije Luter i mnogi 

drugi. Svi su oni upotrebljavali tu izreku 

kako bi naglasili važnost Kristova rođenja 

za svakoga pojedinog vjernika. Jedino po 

vjeri se može sudjelovati u Kristovu djelu 

otkupljenja, koje je zapravo započelo tajnom 

utjelovljenja što nam Crkva, u ove božićne 

dane, stavlja pred oči. 

Dakle, nije dovoljno samo Kristovo 

tjelesno rođenje. Za vjernički stav nužno 

je potrebno prihvaćanje toga otajstva po 

vjeri. To je isto vrijedilo i za Isusovu Majku. 

Marija je Isusova Majka ne samo zato što 

je rodila Krista po tijelu nego i zato što ga 

je još prije - po vjeri - začela u duhu. To je 

već davno ustvrdio sv. Augustin: Marija je 

začela Krista najprije u duhu, a onda u tijelu. 

K tomu je dodao: Ne bi joj ništa vrijedilo da 

je nosila Krista samo u tijelu, a da ga nije s 

ljubavlju nosila u svom srcu. A to znači da 

ga je prihvatila svim svojim bićem. Po tom 

stavu Marija je uzor svakom kršćaninu. 



Primiti i prihvatiti Krista u duhu znači 

misliti na nj, upravljati pogled u njega, 

urediti život prema njegovu Evanđelju, radovati 

se njegovu rođenju, slaviti spomen 

njegove smrti i uskrsnuća, na kojima se 

temelji naše spasenje. 

Božić nastaje i u duši 

U tom su smislu i vjernici, oni koji 

vjeruju, mogu biti Isusova braća i sestre pače 

i njegova majka. Sam je Isus to ustvrdio. 

Kad su mu javili da ga njegova rodbina želi 

vidjeti, odgovorio je: «Majka moja, braća 

moja to su oni koji Riječ Božju slušaju i vrše!» 

(Lk 8,21). S tim je Isus mislio na svaku 

pojedinu osobu koja vjeruje. Svaki vjernik i 

svaka vjernica može postati Isusova Majka, 

braća i sestre njegove. Svaka pojedina duša 

koja vjeruje, zaručnica je Kristova, majka, 

kćerka i sestra njegova. 

Crkveni su oci i pisci tvrdili da »svaka 

duša koja vjeruje začinje i rađa Riječ Božju». 

Teološki kutak


Iako je po tijelu samo jedna Majka Isusova, 

svaka duša koja prihvaća, sluša i vrši Riječ 

Božju, rađa Krista. Na otajstven način Krist 

se rađa u duši, uzimajući tijelo od onih koji 

su spašeni. A duša koja ga rađa, postaje 

majka i djevica. 

Sam Isus nam je kazao kako se postaje 

njegova majka: slušajući Riječ Božju 

i stavljajući je u djelo. «Tko god vrši volju 

Božju, on mi je brat i sestra i majka» (Mk 

3,31). Sveti je Augustin tumačio te riječi 

na sljedeći način. Vršiti volju Božju znači 

ljubiti bližnjega da se preporodi u Bogu i 

da se Krist oblikuje u njemu. To iziskuje 

pravu, nesebičnu ljubav. 

S iste točke zrenika i sv. Franjo Asiški je 

ustvrdio u čemu se sastoji pravo majčinstvo 

u odnosu na Krista: «Majke smo Kristove kad 

ga nosimo u srcu i u tijelu pomoću božanske 

ljubavi te po čistoj i iskrenoj savjesti. Krista 

zapravo rađamo kad činimo sveta djela koje 

trebaju svijetliti za primjer drugima. O kako je 

sveto i drago, ugodno i ponizno, mirno i slatko, 


6 

ljubazno i željno imati takvog brata, našega 

Gospodina Isusa Krista» (Pismo vjernicima). 

Rođendan Života 

Na Marijinu primjeru možemo učiti 

kako na stvaran način uprisutniti u naš 

život nov duhovan zanos da bismo začeli 

i rodili Krista po vjeri i to za ovaj Božić. 

Marija je izrekla svoj «da» Bogu. Njezin 

pristanak je znak vjere i poslušnosti. Njezino 

«neka mi bude» je ustvari: «tako je!» i «neka 

tako bude!». S tim priznaje da ono što Bog 

kaže i traži jest istinito i da to prihvaća s 

poslušnom vjerom. 

Duh je Sveti učinio da se Krist rodi od 

Djevice Marije. Taj isti Duh omogućuje da se 

Krist rodi u vjernicima i da ih učini svojim 

tijelom. Sišavši na Djevicu, Duh je Sveti 

proizveo utjelovljenje i izveo otkupljenje. 

Kristovo je rođenje, po Leonu Velikom, 

postanak kršćanskoga naroda. «Rođendan 

glave ujedno je i rođendan tijela. Gospodin 

naš Isus Krist, pravi čovjek, koji nikad nije 

prestao biti pravi Bog, svojim je rođenjem postavio 

početak novom stvorenju i dao duhovni 

temelj ljudskom rodu... Kršćanine, upoznaj 

dostojanstvo svoje naravi. Sjeti se da si stvoren 

na sliku Božju. Radujmo se jer nam se danas 

rodio naš Spasitelj. I ne smijemo biti žalosni 

danas kad slavimo rođendan Života.» 

Bog ljubi vesela darovatelja (2 Kor 9,7). 

Marija je izrekla svoj «da» s radošću. Molimo 

je da nam Bog dade milost da izreknemo svoj 

«da» radosna i vesela srca da bi se Isus mogao 

roditi u našem srcu. Jer što nam vrijedi da 

se Krist rodio od Marije u Betlehemu, ako 

se po vjeri ne rodi u našim srcima? 

............................................. Dinko Aračić 


Što to na Božić pokreće 

ljude? 

Mnoge vjernike, a i poneke župnike, 

na Božić spopadnu neki podijeljeni 

osjećaji. S jedne strane radost 

da je crkva ispunjena do posljednjeg mjesta 

i, s druge strane, nekakva čudna nelagoda, 

koja gotovo graniči s ljutnjom, kako se među 

vjernicima nađe puno “godišnjaka“ koji i ne 

mogu baš proniknuti u tajnu božićnog čuda. 

I ja sam se u svom svećeničkom životu 

često zapitao: što to potiče te rijetke goste 

crkava da se upravo na Božić odluče naći 

u zajednici vjernika? 


Joseph Pieper formulirao je vrlo jednostavnu 

ali točnu definiciju blagdana: „Slaviti 

blagdan znači učiniti jedan dobar dan.” A 

to znači: kad ljudi na Božić pođu u crkvu, 

ili oni koji ih na to potaknu, očito očekuju 

da će upravo tim odlaskom doprinijeti tom 

“dobrom danu“. Jasno da su predodžbe “dobroga 

dana“ različite i često difuzne. Ipak 

često se pokazalo da i oni rijetki posjetitelji 

crkava traže nešto više od folklora, kako im 

se često zna podmetnuti. 

Teološki kutak

Što to na Božić pokreće ljude? 


Što pokreće ljude? 

Mnogi vjernici, ako ih se slučajno upita 

koji su to motivi koji ih na Božić pokreću 

u crkvu, nađu se u pravoj neprilici, što 

je uočljivo i u njihovim odgovorima, koji 

otprilike glase: svečanost trenutka, tradicija, 

običaj, nostalgija i slično. Mnogi će kazati 

da bi za njih Božić bez mise bio nezamisliv, 

prazan. 

Jednostavno, ne bi to više bio dan 

drukčiji od ostalih. U lijepo okićenoj, i 

ugrijanoj, crkvi mogu razgaliti dušu uz božićne 

pjesme koje bude lijepe uspomene iz 

djetinjstva. Dakle, vrlo različiti odgovori 

o onome što mnogi drže vrlo važnim u 

svome životu. Međutim, rijetki će kazati 

da ih privlači tajna božićnog čuda, da se 

8 

istinski žele susresti s porukom Blagdana. 

Ipak, svima je zajedničko jedno: svi dolaze 

u crkvu jer žele doživjeti nešto što im čini 

dobro, nešto što im duši godi. 

Čežnja potiče 

Jasno da svećenici, a i mnogi vjernici, 

imaju sasvim drukčije predodžbe i motive 

kada je govor o Božićnom otajstvu. Ali to 

uopće ne opravdava da se na one “sezonske” 

vjernike, ili “godišnjake“, gleda krivim 

okom, da ih se omalovažava ili čak ismijava. 

Naprotiv! Neobično je važno osjetiti što to 

upravo na Božić potiče te ljude da dolaze 

u crkvu. Iako ne baš na prvi pogled, ipak 

u svemu tome postoji puno toga što nam 

daje naslutiti duboku religioznu dimenziju: 


„Ovo je dan što ga učini Gospodin: kličimo 

i radujmo se u njemu!“ (Ps 118,24). U tim 

pritajenim ili zatomljenim kršćanima kojima 

je obično stran religiozni govor, ipak 

još uvijek živi čežnja za onim što Crkva 

slavi na svoje blagdane. Od topline Božića 

griju se kršćani, a i oni polovični, a i oni 

koji se njima ne pribrajaju. Ako to crkvena 

zajednica previdi, postat će uzrokom još 

većeg udaljavanja. 

Stoga trebamo biti vrlo pomnjivi i odgovorni 

kada izričemo svoj sud o tim rijetkimposjetiteljima 

naših crkava. Ne samo da 

bismo pokvarili božićno slavlje nego bismo 

obezvrijedili i život tih pojedinca kao mjesta 

susreta s Bogom. 

Svoji među svojima 

Smisao našeg okupljanja oko euharistijskog 

stola poziv je na slogu, na čvrsto 

zajedništvo, i to zajedništvo obiteljskog tipa. 

Zajednica koja se okuplja oko Stola na kojemu 

je Zalogaj i Čaša, ne smije u sebi biti 

podijeljena. Kad Otac poziva k obiteljskom 

stolu, kad Majka nudi kruh i vino, ne dopušta 

da se djeca dijele prema tome kojoj 

stranci pripadaju, koje knjige čitaju, koje 

je škole tko završio. Ne odbija ni one koji 

su se zapustili, koji su u životu grijehom ili 

zabludom skrenuli s pravoga puta, prima 

i bolesne, čak i pijane koji nisu odmah 

sposobni s drugima dostojno se radovati. 

I za takve ima mjesta u zajedništvu, ima 

načina da se okrijepe, da dođu sebi, da 

se osjećaju među svojima. Svi su pozvani 

koji dom smatraju svojim, koji priznaju 

obiteljsku baštinu, koji vole Oca i Majku, 

koji ne gaze vlastite korijene. 


Što to na Božić pokreće ljude? 

Zato je potpuno krivo i nekršćanski 

izjavljivati kako im, i to baš na Božić, 

oduzimaju mjesta ti rijetko viđeni gosti, 

te stare dojučerašnje “komunjare“, kako 

se nerijetko, na žalost, može čuti, i kako 

oni “pravi kršćani» ne će s njima dijeliti 

radost Božića. 

Božić je dan blagdanovanja, ali i dan 

našeg ispita solidarnosti i razumijevanja, 

ispita zrelosti našeg kršćanstva. Božić je 

stoljećima odgajao hrvatskog čovjeka, i to ne 

samo u kršćanskoj vjeri nego i za temeljne 

ljudske vrjednote. Onaj tko vjeruje Evanđelju, 

mora kazati: Bog je uvijek na djelu, 

doduše, često neshvatljiv i neprimjetan. Ali 

nikoga ne smijemo otpisati kao bezbožnika, 

pa ni onda ako samo na Božić želi iskazati 

slavu Bogu. “Svi mi u sebi nosimo iskru 

vječnoga svjetla, koji naš ograničeni razum 

izdaleka može samo naslutiti. Ovu iskru 

rasplamsati u plamen i božansko u nama 

ostvariti, to je naša najveća dužnost”, pisao 

je Goethe. 

Ako ti “godišnjaci“ na Božić osjete koliko 

duboko je u njima ukorijenjena čežnja 

za mirom, za sigurnošću, za srećom, kako 

bolno peče iskustvo grijeha i nemira, tome 

se već puno toga lijepoga dogodilo. Već se 

puno toga dogodilo ako netko po izlasku 

iz crkve kaže: ”Bilo je zaista lijepo!” Ako 

božićno slavlje probudi zaspalu radost djetinje 

vjere, onu “zapretanu iskru“, pa bilo to 

barem i na trenutak, taj je slavio Blagdan, 

tome se dogodilo nešto “lijepo“. A upravo 

je to ono što pokreće ljude na Božić, pa i 

one “godišnjake“. 

...................................... Fra Josip Grbavac 

Teološki kutak

I Bogojavljenje je Božić 

Priprema i ostvarenje 

božićnog ugođaja 

Kršćanska je pobožnost uz svetkovinu 

Isusova rođenja stvorila veoma bogat 

vjernički ugođaj na mnogim područjima 

života što odražava, ili barem pokušava 

odraziti, svu dubinu otajstva utjelovljenja i 

rođenja Isusa Krista Sina Božjega. Tu je prije 

svega zajedničko vjerničko proživljavanje uspomene 

na taj velebni događaj i učvršćivanje 

osobne vjere sudjelovanjem u bogoslužju i 

pristupanjem svetim sakramentima. Ali, uz 

to se povezuju i mnogi drugi oblici slavljenja 

života, kao npr. međusobno darivanje, bogata 

trpeza, svečana odjeća, kićenje božićnog 

drvca, vesele božićne pjesme i popijevke, 

ukrašavanje trgova i trgovina, i slično. I 

sasvim je očekivano da su mnogi pokušali 

iskoristiti takvo veselo raspoloženje za promicanje 

i drugih sadržaja u komercijalne 

svrhe. U tim se nastojanjima malo pazi na 

istinski vjerski sadržaj i vrijeme u kome se ti 

sadržaji proživljavaju. Jedini je cilj kako što 

bolje i što više utržiti proizvode i zaraditi. 

U tu su rabotu uključeni mnogi inovjerci 

Jaslice u našoj crkvi 

i bezvjerci koji nemaju veze s vjerničkim 

doživljajem Božića i božićnog otajstva. 

Vjernici se u svemu tome trebaju snaći 

i ne dopustiti da ih zaslijepi nasrtljiva promidžba 

i svede božićno doživljavanje na 

potrošačku groznicu. U tome mu veliku pomoć 

može pružiti sudjelovanje u bogoslužju 

i prava vjerska pouka koja će mu pomoći i 

omogućiti da upozna ono što slavi. 

Božićno je vrijeme, kao i čitava crkvena 

godina, formirano kroz mnogo stoljeća u 

kojima je postupno stvoren specifičan ritam 

u kome priprava i postupnost igraju važnu 

ulogu. Tu je najprije vrijeme došašća koje 

traje, otprilike, četiri tjedna i razlikuje se 

strukturom i vanjskim obilježjima od božićnog 

vremena. Najočitija izvanjska razlika 

očituje se u ljubičastoj liturgijskoj boji, što 

sugerira pokorničko obilježje, i izostanak 

svečane pjesme „Slava Bogu na visini“ da bi 

ta izvorno božićna pjesma mogla odjeknuti 

kao novina na svetkovinu rođenja Isusova. 

Zbog toga je praksa stvaranja božićnog 

ugođaja božićnim pjesmama već od početka 

prosinca u suprotnosti s duhom kršćanskog 

došašća i priprave za Božić. Božićne pjesme 

bi stvarno trebalo pjevati i svirati samo od 

Božića do blagdana Krštenja Gospodinova 

koji se slavi u nedjelju nakon Bogojavljenja. 

I Bogojavljenje je svetkovina 

Isusova rođenja 

Kao što je kršćanska predaja stvorila 

postupnu pripravu za svetkovinu rođenja 

Isusova, tako je i sama svetkovina okupila 

Teološki kutak 10 


azličite blagdane kojima su kršćani izražavali 

i naglašavali pojedine sastavine svoje 

vjere i vjerničke prakse. Rođenje Isusovo u 

Betlehemu za kršćane je otajstveno „očitovanje 

dobrostivosti i čovjekoljublja Spasitelja 

našega Boga“ (Tit 3,4), kao što čitamo na 

misi Zornici. Polovicom 4. st. na Zapadu 

je ustaljena praksa da se blagdan Isusova 

rođenja slavi 25. prosinca a, nekako u isto 

vrijeme, na Istoku se svetkovina - približno 

istog sadržaja - slavila 6. siječnja. Vrlo brzo 

su oba blagdana prihvaćena i na Istoku i na 

Zapadu s tim da je 25. prosinca više naglašavano 

Isusovo tjelesno rođenje, a 6. siječnja 

njegovo uzvišeno božansko očitovanje. 

Početak svetkovine Bogojavljenja susrećemo 

u Egiptu kod aleksandrijskih kršćana 

koji su na taj dan uveli blagdan Isusova 



Prošlogodišnja božićna priredba 

rođenja da bi potisnuli utjecaj kršćanske 

gnostičke sekte poznate pod imenom bazilidi, 

ali i poganskog štovanja boga vremena Eona 

u Aleksandriji u čiju su čast na taj dan rano 

ujutro pogani grabili vodu iz Nila i nosili 

kućama kao zaštitu od bolesti i smrti. Neki 

su od njih vjerovali da toga dana izvori 

provru vinom umjesto vodom. Pripadnici 

sekte bazilidi na taj su dan slavili blagdan 

Isusova krštenja ističući svoje krivovjerno 

učenje da je Isus tek po krštenju na Jordanu 

postao Sin Božji. O tome piše crkveni pisac 

Klement Aleksandrijski koji je umro u prvoj 

polovici 3. stoljeća. 

Pravovjerni su kršćani svoj blagdan 

6. siječnja prozvali Epifania što je izvorno 

dozivalo u pamet vidljivo očitovanje božanstva 

ili svečani pohod pojavljivanje vladara 

Teološki kutak


u nekom svom podaničkom mjestu. Za 

kršćane je to postala proslava uspomene 

na očitovanje slavnog otajstva utjelovljenja 

Sina Božjega što je ljudima postalo vidljivo 

u času njegova rođenja. Teološku sličnost i 

različitost Božića i Bogojavljenja poznati 

liturgičar Jungmann sažima ovako: Istinska 

i vlastita tema u oba slučaja ostaje otajstvo 

utjelovljenja. Na Božić je više istaknuto poniženje 

Sina Božjega koji postade siromašan, 

običan sin ljudski. Na Bogojavljenje je, naprotiv, 

istaknuta božanska uzvišenost ovoga 

djeteta koje se pojavilo na svijetu. 


Vodokršće i Tri kralja 

Veoma rano se uz svetkovinu Bogojavljenja 

povezala i uspomena na Isusovo 

krštenje u rijeci Jordanu pa su uveli i praksu 

krštavanja katekumena na taj dan. Naime, 

u evanđelju je zabilježeno da se prigodom 

Isusova krštenja očitovala Božja slava i čuo 

se glas s neba što je kršćanima bio jasan znak 

Božjega očitovanja, epifanije. Prvo Isusovo 

čudo na svadbi u Kani Galilejskoj, što ga 

Isus učini da bi povjerovali u njega njegovi 

učenici, drugi je sadržaj koji je ubrzo povezan 

uz Bogojavljenje. I konačno, pohod mudraca 

s Istoka i njihov poklon novorođenom Isusu 

zaokružio je sadržaj ovoga blagdana. 

To nam i danas sažeto izražava antifona 

za Veliča na drugoj večernjoj: Trima čudima 

proslavljen blagdan slavimo: danas zvijezda 

mudrace privede k jaslama, danas iz vode 

posta vino na svadbi, danas na Jordanu Krist 

primi krštenje od Ivana da nas spasi. 

Sve donedavno je u našem narodu bio 

ustaljen naziv za ovaj blagdan Vodokršće kad 

se blagoslivljala voda kojom su se škropile 

12 

kuće i posjedi. Tu je temelj i početak običaja 

božićnog blagoslova kuća i obitelji koji se 

danas proširio na sve dane božićnog vremena, 

a u novije vrijeme ponegdje i na došašće. 

U sjevernim krajevima naše domovine 

ustalio se naziv Tri kralja i on sve više osvaja 

teren i u južnim krajevima gdje ga sve 

donedavno nije bilo. Sam naziv je nastajao 

postupno, a temelji se na opisu u Matejevu 

evanđelju (2,1-12) i na kasnijoj kršćanskoj 

predaji. U izvornom evanđeoskom tekstu ne 

spominju se kraljevi niti njihov broj. Samo 

se kaže da su mudraci s Istoka došli u Jeruzalem 

… ugledali dijete s Marijom majkom 

njegovom, pali ničice i poklonili mu se … 

prinesoše mu darove: zlato, tamjan i smirnu. 

Na temelju podatka da su prinijeli tri 

dara, Origen je u 3. st. zaključio da su vjerojatno 

bila trojica, a tek u 6. st. kršćanska 

je legenda mudrace pretvorila u kraljeve. 

Od 9. st. spominju im se i imena: Gašpar 

(Kasper), Melhior i Baltazar. To je izvedeno 

iz srednjovjekovnog običaja da se prigodom 

trokraljskog blagoslova kuća kredom 

na ovratnik napiše latinski blagoslov: Cristus 

Mansionem Benedicat (skraćeno: C M B) = 

Krist neka blagoslovi kuću! Ta je skraćenica 

protumačena kao početna slova imena triju 

kraljeva i običaj se ponegdje prakticira i u 

naše vrijeme. 

Slaveći u božićnom vremenu blagdan 

Bogojavljenja, neka to bude i nama osobno 

očitovanje Božje u Kristu Isusu da možemo 

s uvjerenjem ponavljati riječi mudraca s 

Istoka: Vidjesmo zvijezdu njegovu i dođosmo 

se pokloniti Gospodinu! 

....................................... Fra Marko Babić 


Godina vjere prigoda za 

ponovno otkrivanje da je Isus 

Krist put za konačno spasenje 

Apostolskim pismom u obliku motu 

proprija Sveti Otac Benedikt XVI. 

objavio je apostolsko pismo s naslovom 

“Vrata vjere”, kojim je proglasio 

Godinu vjere od 11. listopada 2012. do 24. 

studenoga 2013., svetkovine Krista Kralja. 

U apostolskom pismu Sveti Otac ističe da je 

Godina vjere poziv na istinsko i obnovljeno 

obraćenje Gospodinu, jedinom Spasitelju 

svijeta te upozorava na potrebu “ponovnog 

otkrivanja hoda vjere da se otkrije draž Božje 

riječi. Vrata su vjere uvijek otvorena. Moguće 

je prekoračiti taj prag kada se naviješta Božja 

riječ a srce se prepusti da ga oblikuje milost 

koja preobražava. U današnjem društvu, obilježenom 

krizom vjere, ne možemo prihvatiti 

da sol obljutavi i da se zaklanja svjetlo“, 

ističe u apostolskom pismu Benedikt XVI., 

podsjećajući na Isusove riječi: „Nastojte sebi 

pribaviti ne propadljivu hranu, već hranu 

koja ima trajnost za život vječni...“ 

Cilj Godine vjere je, objašnjava Sveti 

otac: „Vjerovati da je Isus Krist put za 

konačno stjecanje spasenja”, te još ističe 

da se otvaranje Godine vjere u listopadu 

2012. podudara s otvaranjem Biskupske 

sinode na kojoj će se raspravljati o novoj 

evangelizaciji za prenošenje kršćanske 

vjere, a to je pogodna okolnost za posebno 

Godine vjere 2012.- 2013. 


promišljanje i ponovno otkrivanje vjere. Papa 

podsjeća da je sličnu godinu proglasio papa 

Pavao VI. proglasivši 1967. godinu u spomen 

mučeništva apostola Petra i Pavla, a također 

je zgoda da godina započne na pedesetu 

obljetnicu otvaranja II. vatikanskog sabora 

da se podsjeti kako koncilski dokumenti “ne 

gube svoju vrijednost i svoj sjaj”. 

„Obnova Crkve zbiva se po svjedočenju 

vjernika, pozvanih da osvijetle riječ istine 

Jedna od naših procesija 

Teološki kutak

Godina vjere prigoda za ponovno otkrivanje da je Isus Krist put za konačno spasenje 

koju nam je ostavio Gospodin. Hranjena 

riječju, Crkva hodočasti na zemaljskom 

putu kroz progone i Božje utjehe. Iz snage 

uskrsloga Krista crpi snagu da puninom 

ljubavi pobijedi nutarnje i vanjske jade i 

teškoće. Svojom ljubavlju Krist uvijek k sebi 

privlači ljude, s poslanjem koje je uvijek 

novo. Stoga je i danas potrebno uvjerenije 

crkveno zauzimanje za novu evangelizaciju da 

se otkrije radost u vjerovanju i pronađe zanos 

u naviještanju vjere, jer vjera omogućuje 

plodno svjedočanstvo, otvara srce i duh 

slušatelja da prihvate Gospodinov poziv i 

njegovu riječ. Jedino vjerujući, vjera raste 

i jača“, istaknuo je Benedikt XVI. 

Govoreći u apostolskom pismu o vjeri, 

Papa je posebno istaknuo duboko jedinstvo 

između čina vjere i sadržaja vjere, kazavši da 

„kršćanin nikada ne smije misliti da je vjera 


Naši hodočasnici prije polaska na pokorničko hodočašće Gospi u Sinj 

14 

privatan čin. Vjera je prihvaćanje Gospodina 

i život s njim, što se očituje u svjedočenju 

u javnom zauzimanju. Bitno je poznavati 

vjerske sadržaje da se umom i voljom 

prihvati nauk Crkve. Da se stekne sustavno 

poznavanje sadržaja vjere, dragocjen je i 

bitan Katekizam Katoličke crkve. Katekizam 

u ovoj godini može biti istinska potpora 

vjeri“, istaknuo je Sveti Otac. 

„Godina vjere također će biti prigoda 

za jačanje karitativnog svjedočenja. Vjera 

bez ljubavi nije plodna, a ljubav bez vjere 

je osjećaj izložen trajnoj sumnji. Vjera 

omogućuje da upoznamo Krista, a njegova 

nas ljubav potiče da se skrbimo za svoga 

brata na njegovu životnom putu“, zaključio 

je u apostolskom pismu uz najavu otvarnje 

Godine vjere Sveti Otac Benedikt XVI. 

...........................................................(žv) 


Ja prostirem svoje ZAŠTO 

Pred križ Tvoj 

I u molitvi klečim, 

Moj um otupio 

I misliti ne može, 

ne smije... 

Srce moje iznad svih osjećaja 

I moleći shvatih da ja poznavajući Tebe 

Ne trebam ono ZAŠTO 

Jer, Isuse, Ti znaš odgovor!!! 

Tišina je čudesna. 

Ponese te svojom širinom daleko, daleko, 

u vrijeme prije strepnje... 

Mala ti slika Majke Božje što krasi zid 

stare sobe, obične stare sobe onakve k’o u 

svim našim kućama, skromnim katoličkim 

otvori oči... 

I u toj tišini otploviš u toplinu te sobe, 

klekneš na tvrdi tavan i na koljenima moliš... 

Moliš za škrta djetinjstva, bolne priče 

što ti ih je ispleo život, onako malo-pomalo 

nižući godinu po godinu kao kišne kapi. 

I u toj tišini osjetiš prisutnost Drugoga. 

S tobom su svi tvoji dani, sve vedrine 

tvojih noćiju, sjaj mjeseca i toplina sunca, 

Sve moje tišine 


ali obgrljeni dobrotom ljudi s kojima dijeliš 

dolinu suza, sve one male stvari. 

Osmijeh probudi tvoju tišinu, otjera 

njenu samoću i tvoja tišina počne tad govoriti, 

vikati, plakati, ali najviše se želi nadati... 

U čežnji za novim vremenom želim 

probuditi tišinu u sebi i za se, za ljude oko 

sebe, za ovaj mali svijet koji nije svjestan 

koliko je mali jer Tišina nas uvijek čeka, 

kad tad ona je tu, samo je mi moramo znati 

pronaći i htjeti probuditi. 

Mi smo rođeni za tišinu i u tišini duše 

odlazimo u bolji svijet, ne sami, ne pokraj, 

nego uvijek sjedinjeni samo sa svojom 

Tišinom. 

Jer On nas čeka 

Uvijek nas čeka 

Strpljivo, 

S čežnjom i nadom 

Za nas je uvijek tu 

A mi, samo pogledom moramo prihvatiti 

Osmijeh, ponuđenu sreću, 

Mir 

...........................................Ankica Sekelez 

Teološki kutak


Sv. Nikola, biskup, 

svečano proslavljen u župi 

Procesijom kroz mjesto u kojoj je uz 

mnoštvo župljana, među kojima i brojna 

djeca i mladi, sudjelovao i velik 

broj hodočasnika iz okolnih imotskih župa, 

a potom svečanom prijepodnevnom misom, 

koju je u našoj župnoj crkvi Duha Svetoga 6. 

prosinca predslavio fra Josip Grbavac, ravnatelj 

Franjevačke klasične gimnazije u Sinju, 

u suslavlju s našim župnikom fra Dinkom 

Bošnjakom, župa Lovreć – Opanci svečano 

je proslavila blagdan Sv. Nikole, biskupa. 

Misu u raspjevanoj crkvi animirao je 

župni mješoviti zbor. Nakon mise u crkvi 

je bio priređen već tradicionalni dolazak sv. 

Nikole, za što se kao i uvijek pobrinuo naš 

župnik fra Dinko. Nakon završene svečanosti 

u župnoj crkvi blagdansko slavlje nastavljeno 

je u domovima za obiteljskim stolom, a 

župnik je za svećenike u župnoj kući također 

priredio zajednički objed uz bratsko druženje. 

.......................................... Ankica Frankić 

Hodočašće sv. Vlahi 

Tradicionalno župno hodočašće na 1039. festu sv. Vlahi u Dubrovnik s pohodom 

spomen-obilježju našim palim imotskim vitezovima 

Jednim autobusom, ispunjenim do posljednjega 

mjesta, i ovoga smo blagdana 

Sv. Vlaha, 3. veljače, hodočastili po već 

višegodišnjoj župnoj tradiciji u Dubrovnik 

na 1039. festu dubrovačkog Parca, zaštitnika 

drevnoga grada i dubrovačke biskupije. Predvođeni 

našim župnikom fra Dinkom na 

sam smo blagdan izjutra praćeni pjesmom 

i molitvom pošli put Dubrovnika. Grad nas 

je dočekao u blagdanskom ozračju, prepun 

Iz naše župe 16 


Nadbiskup Barišić upućuje svoju pastirsku riječ 

hodočasnika, koji su pristizali sa svih strana. 

Ulicama su hodale procesije vjernika sa 

župnim i bratimskim barjacima, crkvenih 

i drugih udruga, zvonila su zvona, a grad 

je bio obasjan toplim veljačkim suncem. 

Po običaju smo svratili kod dubrovačkih 

franjevaca, u samostan Male braće na 

Stradunu gdje nas je srdačno dočekao naš 

sumještatnin, gvardijan fra Stipe Nosić. Nakon 

što smo se u samostanu okrjepili, pošli 


Hodočašće sv. Vlahi 

smo prema dubrovačkoj stolnici ispred koje 

smo stigli pred sam početak svečanog bogoslužja. 

S mnoštvom svećenika, predslavio ga 

je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišć. 

Nakon svečanog euharistijskog slavlja pridružili 

smo se velikoj svečanoj procesiji kroz 

gradske ulice, u kojoj se nosio svečev kip. 

Ophod je predvodio domaćin feste Želimir 

Puljić, apostolski upravitelj Dubrovačkje 

biskupije, uz brojne svećenike, redovnike, 

redovnice, božji puk, među kojim smo bili 

i mi Lovrećani. Pjevalo se i molilo, nebrojeno 

se vjerničko mnoštvo okupljalo oko 

svetog mučenika teško se rastajući od svog 

nebeskog zaštitnika i zagovornika. 

I mi, duhovno okrijepljeni, radosno smo 

se oprostili od grada slavljenika te se autobusom 

zaputili put Lovreća. Usput smo se zaustavili 

u Trstenu gdje smo pohodili spomen-oblježje 

našim palim imotskim vitezovima, poginulima 

u obrani Dubrovnika i na dubrovačkom bojštu. 

U molitvi smo se sjetili svih naših imotskih 

vitezova i svih palih hrvatskih branitelja te 

smo se nakon odrješenja za mrtve, koje je 

podijelio naš fra Dinko, uputili kući, stigavši 

sretno u predvečerje. 

......................................... Slavica Bekavac 

Hodočasnici na sv. misi za sv. Vlahu 

Iz naše župe

Obiteljski zbor Kalajdžić 

uljepšao misno slavlje na 

Sveta tri kralja 

Na svetkovinu Bogojavljanja, pučki 

zvanu Sveta tri kralja, 6. siječnja u 

našoj smo župnoj crkvi za blagdanske 

prijepodnevne mise, koju je predslavio 

naš župnik fra Dinko, imali neobično lijep 

i rijedak blagdanski glazbeni doživljaj. 

Naime, obitelj Kate, naše Lovrećke, 

rođene Frankić a udane Kalajdžić u župu 

Žeževica – Orje, nadarena lijepim glasom, 

sa svoje petero djece, također svih obdarenih 

lijepim glasovima, iznenadili su nas svojim 

dolaskom i pjevanjem kojim su uljepšali 

svečano misno slavlje. 

Bila je to želja majke Kate da pohodi 

svoju župnu crkvu, iako Žeževica nije preko 

svijeta, i prirede mali obteljski blagdanski 

koncert. Svi u prepunoj crkvi s oduševljenjem 

su slušali skladno pjevanje obiteljskog 

zbora, koji pjeva i u žeževičkom župnom 

zboru. Ne treba ni reći da je obitelj Kalajdžić 

skladna i dobra kršćanska obitelj. Jedan 

Katin sin sjemeništarac je u Splitu a i jedna 

je kćerka učenica splitske Nadbiskupske 

klasične gimnazije. 

.................................................. (nazočna) 

Naša crkva prepuna vjernika za Sv. tri kralja 



Lovreć – Opanci svečano 

proslavili Stepinčevo 

U 

našoj župnoj crkvi Duha Svetoga 

u četvrtak 10. veljače po blagom 

veljačkom prijepodnevu, svečanom 

misom zadušnicom, koja je počela ophodom 

kroz mjesto, proslavili smo spomen-dan 

našeg blaženog kardinala Alojzija Stepinca, 

hrvatskog mučenika komunističkog zlosilja. 

Život svoj darovao je Bogu ostavši do posljednjeg 

časa vjeran Rimskoj crkvi, Petrovu 

naseljedniku, Svetom Ocu i svom hrvatskom 

narodu. 

Misa je počela svečanim ophodom, uz 

nas župljane došli su i brojni hodočasnici 

iz okolnih imotskih župa, a mladi su u ophodu 

ponijeli barjak s blaženikovim likom 

i njegovim kardinalskim geslom, koji su 

dali izraditi prošle godine pod vodstvom 

našeg župnika fra Dinka. Misno slavlje je 

predvodio i propovijedao župnik fra Dinko. 

U propovijedi o spomen-danu preminuća 

bl. Alojzija Stepinca koji je ovaj svijet 

napustio na današnji dan 10. veljače 1960., 


preselivši se Ocu u vječnu domovinu na 

nebesima, fra Dinko se spmenuo njegova 

svetog lika. Kazao je da je bio najsvjetliji 

lik Crkve u Hrvata, uzor svetosti i domoljublja, 

čovjek koji se cijeli život hranio riječju 

Svetoga pisma, iz kojega je crpio vjeru i 

snagu. „Ovaj hrvatski blaženik, mučenik 

vjere i domoljublja, simbol cijele hrvatske 

mučeničke Crkve kroz olovne godine bezbožnog 

komunizma, ostao je do kraja svog 

zemaljskog života dosljedan svom uvjerenju, 

vjeran Bogu, Crkvi i svom hrvatskom narodu. 

Živio je i preselio se Gospodinu u znaku 

svog kardinalskog gesla: “In Te, Domine 

speravi” (U Tebe se Gospodine uzdam), 

kazao je fra Dinko, podsjetivši i na glasovite 

Kardinalove riječi u montiranom političkom 

procesu u Zagrebu u jesen 1946., u kojem ga 

se pokušalo prisiliti na odreknuće vjernosti 

Crkve u Hrvata Svetom Ocu: “Mogu me 

slomiti, ali ne saviti” 

.............................................. Ivan Batinić 

Iz naše župe

Gostovanje zbora župe 

sv. Leopolda Mandića sa 

Sirobuje u Lovreću 

U 

nedjelju 6. ožujka u našoj je župi u 

prijepodnevnom misnom slavlju gostovao 

crkveni zbor župe sv. Leopolda 

Mandića iz Sirobuje kraj Splita sa svojom 

voditeljcom s. Anom Terezijom. U prepunoj 

župnoj crkvi Duha Svetoga misu je predslavio 

naš župnik fra Dinko, a skladno pjevanje 

gostujućeg zbora koji je uljepšao euharistijsko 

slavlje, oduševilo je vjerničko mnoštvo koje 

je po toplom ranoožujskom prijepodnevu, i 

nakon mise, nastavilo druženje. 

Za organizaciju susreta zaslužan je 

naš mještanin Frano Petričević, koji živi 

u Sirobuji, i član je tamošnjeg župnog 

zbora. Susret koji je postao već tradiconalan, 

protekao je u veselom raspoloženju, 

pjesmi, prepričavanju sjećanja i, naravno, 

uz dobru okrjepu, za koju su se pobrinule 

naše vrijedne župljanke, također i župljani 

sa župnikom fra Dinkom. 

......................................... Frano Petričević 



Veliki četvrtak, tj. dan posljednje večere 

našeg Gospodina Isusa Krista, 

već se tradicionalno slavi u našoj 

župi u poslijepodnevnim satima. 

Na početku mise naš župnik fra Dinko 

oprao je noge dvanaestorici odraslih muškaraca 

iz naše župe kao Isus Krist kad je 

prao noge svojim apostolima. Bio je to sretan 

trenutak i velika čast za naše župljane, 

odnosno apostole. Tijekom mise fra Dinko 

je predstavio prvopričesnike i krizmanike. 

Nakon pričesti Presveti oltarski sakrament 

Veliki četvrtak 


Ovogodišnji apostoli sa župnikom 

je prenesen na pokrajnji oltar kao simbol 

Isusovog uhićenja i odvođenja. Tu su se 

vjernici klanjali Presvetom i pripremali za 

konačno slavlje uskrsnuća. Zvona su umuknula, 

a križevi i kamenice su se prekrile, 

oltari ostali bez cvijeća i ukrasa kako bismo 

što bolje osjetili Isusovu muku. 

Nakon mise pjevao se Plač koji nikoga 

nije ostavio ravnodušnim. Nakon Plača razišli 

smo se u miru i tišini svojim kućama. 

........................................... Nikola Šamija 

Iz naše župe

Veliki petak, dan muke i smrti našeg 

Gospodina Isusa Krista, slavi 

se šestosatnom procesijom kroz 

naše mjesto Lovreć-Opanci i obredom u 

crkvi Sv. Duha. Procesija počinje u 10 sati 

na Letaruši u Kuli. Župnik Fra Dinko je 

predvodio molitvu i prvi nosio križ predajući 

ga križonošama koji su se izmjenjivali 

cijelim putem. 

Procesija se kretala poljem, zatim Dubravom 

do Maslinskog vrta te preko Bošnjaka, 

Gradine, Mrnjavaca, Nikolića, Bekavaca, 

Nosića, Batinića, a onda su se kod stare crkve 

Veliki petak 

Ovogodišnja procesija Velikog petka 

sv. Ante priključili ostali vjernici. Krenuli 

smo u velikoj procesiji do crkve Sv. Duha. 

U procesiji smo molili, a od crkve sv. Ante 

pjevali smo Gospin plač. U crkvi sv. Duha 

nastavili smo obrede Velikog petka: pjevanje 

Muke koju je pjevao Željko Čavrlj i ostali 

pjevači te turbu pjevački zbor, propovijed, 

procesija s Presvetim, a po povratku u crkvu 

uslijedilo je otkrivanje i ljubljenje križa. 

Nakon ovih obreda, napunjeni i ojačani 

vjerom, razišli smo se u miru čekajući najveći 

katolički blagdan Uskrs. 

........................................... Nikola Šamija 



Sv. Ivan Krstitelj svečano 

proslavljen u filijalnoj 

crkvi na Nikolićima 

U 

filijalnoj crkvi sv. Ivana Krstitelja 

na Nikolićima u nedjelju 26. lipnja 

proslavljen je blagdan nebeskog 

zaštitnika sela i naslovnika crkve, kojega je 

blagdan 24. lipnja, ali je zbog radnog dana 

u dogovoru župnika s vjernicima bio prenesen 

na prvu nedjelju po blagdanu. Tako 

je u misnom slavlju sudjelovalo vjerničko 

mnoštvo, kako s Nikolića tako i s Lovreća 

te iz okolnih sela i zaselaka. 

Na sunčano i toplo kasnolipanjsko nedjeljno 

prijepodne svečano euharistijsko slavlje 

počelo je procesijom s cvijećem urešenim 


kipom sv. Ivana Krstitelja, kojega su, praćena 

molitvama i pjesmom vjernika, na rukama 

ponijeli momci. Misa je slavljena ispred 

crkve jer svekoliko mnoštvo u nju nije ni 

stalo. Službu Božju predslavio je naš župnik 

fra Dinko uz pjesmu mješovitog zbora župe 

Duha Svetoga Lovreć – Opanci. 

Nakon iznimno lijepe i svečane prve 

proslave Ivanja na Nikolićima 2009., odlučeno 

je da će se blagdan nebeskog zaštitnika 

sela otada slaviti svake godine. 

................................................. A. Nikolić 

Iz naše župe

Hodočašće na Bleiburg 

I 

ovog svibnja, već tradicionalno od dolaska 

slobodne i nezavisne Hrvatske, naša je 

župa hodočastila u Bleiburg, na mjesto 

najveće hrvatske povijesne tragedije, koja se 

ikada dogodila u hrvatskoj povijesti i koju 

hrvatski narod nikada ne smije zaboraviti. 

O njoj se, na žalost, punih 45 godina nije 

smjelo ni riječ progovoriti, osim najgorim 

lažima. Na žalost, svjedoci smo da se o 

Hodočasnici za vrijeme mise na Bleiburgu 

partizansko-komunističkim zločinima ne 

govori ni danas, da se zločini nemjerljivih 

razmjera prešućuju, pače i uzvisuju pod 

krinkom antifašizma. A kada se spomenu, 

uzvitla se takva prašina, samo da bi ih pokrila. 

Vođeni tim mislima, s tugom ali i ponosom 

na sve patnje koje smo junački podnijeli 

došavši napokon do slobode, i ovoga smo 

svibnja, u petak 13., vjerni svom ispaćenom 



hrvatskom narodu i svjesni trpljenja koja smo 

kroz povijest, sve do nedavnih dana prošli, 

pošli smo put Bleiburga da bismo sutradan, 

u subotu, najbližu tragičnom spomen-danu 

15. svibnja 1945., sudjelovali na svečanom 

euharistijskom slavlju. Sa svim hrvatskim i 

ostalim vjernicima, od kojih su mnogi, na 

žalost, iz godine u godinu sve malobrojniji, 

i sami bili sudionici ovog najvećeg hrvatskog 

stratišta s kojega su stotine tisuća razoružanih 

hrvatskih vojnika uz bezbroj civila, 

žena, djece i staraca pošli u smrt na križnim 

putovima diljem ondašnje tamnice, napose 

hrvatskog naroda. Među njima i njihovim 

potomcima, danas već i unuka i praunuka, 

bili smo i mi, koji smo se u misnom slavlju 

željeli pomoliti te pokloniti onima koji su 

živote darovali za Hrvatsku, a čije smrti, 

bez suda i suđenja, nikada nisu kažnjene. 

Prema Bleiburgu putovali smo kombijem, 

nas petnaestak župljana predvođenih 

našim župnikom fra Dinkom. U Zagrebu 

smo prenoćili, a u subotu 14. svibnja rano 

ujutro krenuli put Slovenije i Austrije. Putovali 

smo kroz mjesta koja su bila postaje 

hrvatskog Križnog puta, sjećajući se sramotnog 

čina engleskih generala koji su izručili 

razoružanu hrvatsku vojsku i nebrojene civile 

u ruke mržnjom ispunjenih partizanskih 

zločinaca, što je i svojevrsni sat povjesti za 

mlađe naraštaje. Kombi je jurio kroz Maceljsku 

šumu, Maribor, Dravograd i druga 

nebrojena mjesta stradanja naše hrvatske 

vojske. Sjećali smo ih se u molitvi sve do 

Bleiburga u koji smo stigli po lijepom svibanjskom 

prijepodnevu. Mnogima od nas 

pred očima su se vrtjele slike pakla koji se 

tu događao prije više od šezdeset godina, 


Hodočašće na Bleiburg 

a o kojem smo istinu čuli tek u slobodnoj 

Hrvatskoj. 

Priključili smo se središnjoj komemoraciji, 

sudjelujući najprije u molitvi kod 

grobova hrvatskih žrtava na mjesnom groblju 

Unter – Loibach, a potom se u dugoj 

procesiji uputili prema Bleiburškom polju, s 

mislima prepunih bolnih osjećaja. U podne 

smo sudjelovali u svečanom euharistijskom 

slavlju za sve žrtve bleiburške tragedije i 

hrvatskih križnih putova, u kojem je uz više 

desetaka svećenike suslavio i naš fra Dinko. 

Svečanu službu Božju predslavio je križevački 

(grkokatolički) biskup Nikola Kekić. 

Nakon mise uputili smo se kućama, 

stigavši predvečer, prepuni bolnih dojmova. 

Zaprepašćuje činjenica da i danas, nakon 

što je Europski parlament prije više godina 

osudio sve totalitarne režime i njihove 

zločine, partizansko-komunistički zločini 

i zločinci, premda ih je sve manje živih, 

čini se da će u nas proći bez kazne iako 

ratni zločin nikad ne zastarijeva. Ali, na 

žalost, u našim je političkim redovima, i u 

vlasti, još uvijek onih koji te zločine štite, 

skrivaju, pa i opravdavaju. No, to ne vrijedi 

za generale i branitelje Domovinskog 

rata dok su partizanski zločinci, istina, već 

rijetki preživjeli, i danas „narodni heroji“ 

i donedavno su primali visoka odličja za 

zločine – od samog bivšeg predsjednika 

države, na sramotu mučeničkog hrvatskog 

puka. A da se povijest ponavlja, svjedoci 

smo sramotno malih osuda u Haagu srpskih 

zločinaca, dok su za naše heroje - hrvatske 

generale i branitelje u Haagu „rezervirane“ 

najteže lažne optužbe i kazne. 

..........................................Mate Milinović 

Iz naše župe

Zlatna harfa 2011. u 

Lovreću 

U 

subotu 21. svibnja u našoj je župi 

održan Pokrajinski susret dječjih pjevačkih 

zborova poznat kao “Zlatna 

harfa”. U župnoj crkvi Duha Svetoga okupio 

se velik broj crkvenih dječjih zborova s oko 

400 malih pjevača i pjevačica, a cilj „Zlatnih 

harfa”, koje se održavaju već dugi niz godna, 

su čuvanja i obnove liturgijskog pjevanja te 

poticanje na suradnju među voditeljima crkvenog 

pjevanja kao i poticanje stvaralačkog 

duha skladatelja. Susret je započeo misom, 

predvodio ju je naš župnik fra Dinko. 

Pozdravnu riječ nazočnima uputio je 

ravnatelj škole Marijan Sekelez, kazavši kako 

se, gledajući toliku djecu, prisjeća vremena 

kada je ovoliko mnoštvo djece svake nedjelje 

dolazilo u lovrećku crkvu. Svima je zaželio 

dobrodošlicu i ugodan boravak u našem 

Lovreću te uspješan nastup na natjecanju, 

koji je doista bio lijep, uspješan i za mnoge 

nezaboravan. Prije službenog dijela natjecanja 

nastupio je dječji zbor naše župe kao 

domaćin glazbenog susreta s pjesmom Da 

mi je biti sunce pod ravnanjem profesorice 

Dječji pjevački zbor župe Lovre - Opanci 



glazbe Renate Kolovrat, koja vodi naše župne 

zborove. 

Potom su nastupili dječji zborovi iz 

Klisa pod vodstvom s. Anite Perkušić s pjesmom 

Ako danas glas mu čujete i pjesmom 

koju je sklado prof. Mirko Jankov, koji je 

ujedno bio za orguljama, zatim zbor župe 

Gospe od Ružarja iz Segeta kod Trogira pod 

vodstvom s. Blagoslove Lončar s pjesmom 

Zvone zvona, autora Slavka Topića, potom 

zbor sv. Obitelji iz Splita pod vodstvom č.s. 

Renate Lizatović s pjesmom Nedjelja, dječji 

zbor Zmijavci nastupio je s pjesmom Kriste, 

slavimo Maria Žuvele, zbor je vodila s. Jasna 

Kasalo. S pjesmom „Silan Bog” nastupio je 

zbor Svetih solinskih mučenika iz Solina-Ninčevića 

sa voditeljicom Marijanom Baričević, a 

za orguljama je bila Marija Nazor. Prekrasnu 

pjesmu U tvojoj ruci, Gospodine, skladbu 

fra Stipice Grgata, izveo je dječji zbor iz 

Primoštena pod ravnanjem s. Lidije Grgat, a 


Zlatna harfa 2011. u Lovreću 

fra Denis Šimunović nastupio je s pjesmom 

To je mir i dječjim zborom iz župe sv. Roka, 

Vinjani. Spontano pozdravljen aplauzom 

nastupio je malobrojni dječji zbor iz župe 

sv. Jurja Vojnić - Gardun s pjesmom Daj 

nama svima Duha svog skladatelja I. Mikića, 

a zbor je vodio Stipe Vudrag. Mnogobrojna 

župa Svih Svetih iz Hrvaca nastupila je s 

pjesmom Darovi prepuni radosti mons. Miroslava 

Martinjaka pod vodstvom s. Vitalije 

Križan. “Zlatna harfa” nije natjecateljskog 

karaktera pa su svi članovi zborova, njih 400 

stotine, neovisno o izvedbi dobili priznanje 

za svoj trud. Posebno priznanje odano 

je koordinatorici ovoga susreta s. Nediljki 

Milanović- Litre. 

Domaćin župe Svetoga Duha iz Lovreća 

i članovi velikog zbora bili su domaćini u 

pripremi kolača i pića za sve sudionike ovoga 

za Lovreć iznimno vrijednog natjecanja. 

..................................................Renata K. 

Duhovi proslavljeni u župi 


Svetkovinu rođendana Crkve, Duhove, 

naša župa Lovreć – Opanci, jedina 

u Imotskoj krajini posvećena Duhu 

Svetome, svečano je proslavila u nedjelju 

12. lipnja, na duhovsku nedjelju zvanu i Pedesetnica. 

Nakon devetnice s pobožnostima 

Duhu Svetome kojima smo se pripravili i 

kroz devet večeri u istoimenoj župnoj crkvi 

u središtu mjesta, brojni smo bili i na samu 

Duhovsku nedjelju, ispunivši prostranu crkvu 

i crkveno dvorište. 

Euharistijsko slavlje predslavio je mons. 

dr. Josip Delić, predsjednik Crkvenog 

interdijecezanskog suda I. stupnja u 

Splitu, uz našeg župnika fra Dinka te 

pratnju velikog mješovitog župnog zbora. 

Podijelio je sakrament kršćanske zrelosti 

ovogodišnjim krizmanicima. Poruka homilije 

Iz naše župe

Duhovi proslavljeni u župi Lovreć - Opanci 

bila je upućena svima vjernicima, napose 

roditeljima i mladima. Propovjednik je 

sve pozvao da pokažu svojim svjedočkim 

životom da je moguće ljubiti poput Krista, 

bezrezervno. Govoreći o djelovanju Duha 

Svetoga u ljudskim dušama, kazao je da 

Duh djeluje u svakom srcu koje je otvoreno 

njegovu djelovanju. 

Roditelje je uputo da svoju djecu 

odgajaju tako da ih uče moliti i mole s 

njima te tako i svoj obiteljski život izgrađuju 

u vjeri, skladu i ljubavi. Posebno je upozorio 

na riječi Svetoga Oca Benedikta XVI. 

izrečene na prvom Nacionalnom danu 

obitelji u homiliji na euharistijkom slavlju, 

u kojoj ih je pozvao da budu hrabre, da se 

raduju očinstvu i majčinstvu, da se ne boje 

otvorenosti životu. U duhu tih riječi dr. 

Delić je pozvao napose mlade da se ne boje 

osnovati obitelj. Upozorio ih je da ljubav 

nije samo prolazni sentimentalni osjećaj 


28 

Krizmanici nose sliku Silazak Duha Svetoga na 

apostole i Blaženu Djevicu Mariju 

nego ozbiljna veza dvoje mladih temeljena 

na življenju i uzajamnom poštivanju te 

najdubljim kršćanskim zasadama. 

Podsjetio je i na Papine riječi da su 

Hrvatskoj danas potrebne prave kršćanske 

obitelji te okupljeno vjerničko mnoštvo 

potaknuo da oživotvori riječi Svetoga Oca 

kako ne bi ostale samo riječi. 

....................................... Marija Petričević 

Procesija na Duhove 


Svečano proslavljen 

Sv. Ante Padovanski, 

nebeski zaštitnik 

Opanaka i Lovreća 

U 

ponedjeljak 13. lipnja, na blagdan 

Sv. Ante Padovanskoga, svetca svega 

svijeta, koji se osobito časti u Franjevačkom 

redu, a naša je župa franjevačka pa 

se i u našem Lovreću i Opancima osjećalo 

svečano blagdansko raspoloženje. U zraku 

se osjećao miris ljiljana, koji rese svetog Padovanca 

s djetetom Isusom na svetoj knjizi 


u rukama. Po toplom sunčanom lipanjskom 

prijepodnevu, unatoč radnom danu, već na 

prvu misu u čast padovanskoga sveca, hrlilo 

je mnoštvo naroda. Slavljene su dvije službe 

Božje, tiha u 9 te svečana u 18 sati. Na obje 

je bilo mnoštvo djece, napose na večernjoj, 

i, naravno, štovatelja Sveca, kako ga Talijani 

jednostavno zovu – Santo. 

Iz naše župe

Svečano proslavljen Sv. Ante Padovanski, nebeski zaštitnik Opanaka i Lovreća 

Znamo da je sv. Ante osobito omiljen u 

cijeloj Imotskoj krajini pa k njemu u Vinjane, 

gdje je zavjetna crkva i središnja proslava 

za Imotsku krajinu, dolaze deseci tisuća hodočasnika. 

Mnogi zavjetni i bosonogi, kako 

ondje, tako i u nas. Po ugodnoj lipanjskoj 

večeri prije svečanog euharistijskog slavlja 

od stare župne kuće u Opancima pošla je 

procesija u kojoj su momci ponijeli cvijećem 

urešen Svečev kip. Uz molitve i pjesme, 


30 

procesija je stigla pred župnu crkvu Duha 

Svetoga u središtu mjesta te obišla crkvenim 

dvorištem. Svečanu pjevanu misu predslavio 

je naš fra Dinko, blagoslovivši na kraju 

euharistijskog slavlja djecu i ljiljane, što je 

stari franjevački običaj o Antunovu. Župni 

zbor pratio je obje mise, a napose je crkva 

bila raspjevana na večernjoj službi Božjoj. 

....................................Ante Šamija (Bara) 

Imenjaci sv. Ante u procesiji nose njegov kip 


XVII. tradicionalni 

godišnji susret Lovrećana 

u Zagrebu 

Napomena: Izvješće za susret Lovrećana 

koji žive u Zagrebu i okolici s 

predstavnicima Župe Lovreć-Opanci, 

OŠ S. S. Kranjčevića Lovreć i općine Lovreć 

priredio sam kao predsjednik Društva, no 

dogodilo se da sam na početku samog susreta, 

kad je započelo misno slavlje u crkvi Gospe 

Lurdske imao srčani udar i prevezen sam hitno 

u bolnicu Rebro. Izvješće nije pročitano te ga 

ovom prigodom dajem župnom listu Lovreć- 

Opanci da ga mogu pročitati i svi sudionici 

susreta i šira javnost. 

Kažu mi sudionici da je sve bilo u redu 

na samom susretu te da su mi mnogi priskočili 

u pomoć, bilo činom – bilo molitvom. Svima 

od srca zahvaljujem. 

.................................... Ivan Bekavac Basić 

Djelovanje Društva Lovrećana 

od prošlogodišnjeg susreta koji je 

održan 30. svibnja 2010. do danas, 

29. svibnja 2011. 

Društvo Lovrećana Zagreb održalo je 

30. svibnja 2010. susret s predstavnicima 

župe, škole i Općine Lovreć u Samostanu 

Društvo Lovrećana – izvješće 29. 5. 2011. 


i crkvi Gospe Lurdske u Zagrebu. Tada je 

predstavljen i Lovrećki libar, br. 12. 

Domaćini susreta bili su Ćorići koji su 

pripremili domjenak za sudionike susreta. 

Kruh i vino stigli su iz sela o čemu je brigu 

vodio župnik fra Dinko Bošnjak. Organizacija 

je bila na visini o čemu ste mogli 

pročitati ili možete pročitati u župnom listu 

Lovreć-Opanci koji ćete moći i danas kupiti. 

Ove godine po treći put dolazi nam 

župni zbor. Ove godine nismo mogli pribaviti 

sredstva za plaćanje prijevoza članova 

zbora te se nadamo da ćemo danas i tijekom 

godine prikupiti sredstava da djelomično 

sudjelujemo u pokrivanju troškova prijevoza. 

I ovom prilikom moram se zahvaliti 

Janjevačkom pjevačkom zboru i našemu 

Juroslavu Dragunu, rodom iz Dolića Drage, 

iz župe Lokvičići koji su nam proteklih 

godina pjevali bez naknade kao i svim glazbenicima 

i pjevačima koji su prvih proteklih 

godina nastupali na našim susretima, a o 

tom je brinula naša prof. Stanka Mustapić. 

Naše Društvo ne zanemaruje ono što je 

stavilo u svoj program rada, a to je promicanje 

suradnje na kulturnom, prosvjetnom 

i gospodarskom području s rodnim krajem 

i sredinom u kojoj žive članovi. 

Iz naše župe

XVII. tradicionalni godišnji susret Lovrećana u Zagrebu 

Tako smo u suradnji sa župom sudjelovali 

u predavanju o s. Mariji od Presvetoga 

Srca (Anki Petričević) u kolovozu 2010. 

kao i u pripremi simpozija o našem fra 

Šimunu Milinoviću, barskom nadbiskupu, 

koji je održan u listopadu 2010. u Splitu i 

Lovreću u organizaciji Franjevačke Provincije 

presvetoga Otkupitelja. 

Također smo na Lovrećkom litu u kolovozu 

predstavili knjige, časopise i druga 

izdanja naših Lovrećana i autora koji su 

pisali o Lovreću. Stihove i tekstove su čitale 

Matea i Ivana Bekavac Basić. 

Početkom studenoga održani su Drugi 

dani Mate Šmundića u Lovreću. Financijski 

nas je podržala Općina Lovreć i OŠ S. S. 

Kranjčevića. Općina je osigurala prehranu, 

a škola prostor. 

Prošle jeseni zauzimanjem našega dopredsjednika 

Tomislava Nikolića i o njegovu 


32 

Naš zbor prigodom susreta u crkvi Gospe Lurdske 

trošku organiziran je dolazak naših gangašica 

(Danice, Dinke i Nadice) na Hrvatski radio. 

Snimljeno je više od tri sata trajanja njihovih 

ganga. Već su dva puta bile izvođene na 

Hrvatskom radiju - 1. program. 

Poslije su na Lovreću isto snimljeni 

naši muški pivači gange za potrebe HR 

- 1. program, a domaćin je bila OŠ S. S. 

Kranjčevića. 

Potkraj godine 30. prosinca 2010. 

održali smo ovdje nekoliko predavanja o 

S. Mariji od Presvetoga Srca za članove i 

prijatelje Društva. Predavači su bili prof. 

dr. Marijan Bošnjak, gosp. Jozo Petričević, 

novinar, i dr. sc. Vlado Vladić. Predavanje 

dr. Bošnjaka i Vlade Vladića možete pročitati 

u novom broju Lovrećkoga libra kao 

i priloge, likovne i pjesničke, akademskog 

kipara Krune Bošnjaka te pjesničke priloge 

naših Lovrećana i prijatelja (Joke Milinovića, 


Ivana Branka Šamije, Marijana Bošnjaka, 

Pere Picukarića, Milijade Barade, Marija 

Bilića, Mate Kavelja, Nediljka Bekavaca 

Basića ...). 

8. travnja 2011. imali smo predstavljanje 

knjige Branislave Zaradić Književnost 

moj život u velikoj dvorani Matice hrvatske 

ovdje u Zagrebu. Knjigu su predstavili gosp. 

Petar Tyran, urednik Hrvatskih novina iz 

Austrije, i prof. dr. sc. Alojz Jembrih s 

Hrvatskih studija u Zagrebu. Predstavljanje 

su uveličali članovi studentske klape Slavić 

s Bogoslovnog fakulteta u Zagrebu. Poslije 

predavanja uzvanike je počastila Općina 

Lovreć domaćim sirom koji se proizvodi 

u općini Lovreć, odnosno u Opancima - 

Šimundićima i na Studencima. 

Izdavačka djelatnost Društva nije zamrla 

iako nisu baš vremena za velika ulaganja, 

a nama sve ovisi o sponzorima, a manjim 

dijelom od članarine koja se ili ne plaća ili 

nije redovito plaćena. 

Za novu godinu smo izdali bilten Lovreć, 

br. 46., a evo danas možete dobiti novi broj 

Lovrećkog libra. 

Godine dolaze, a neki odlaze. Kroz 

proteklu godinu dana umrlo je mnogo naših 

Lovrećana i Opančana, a među njima i 

neki naši članovi. Tako su nas napustili naši 

članovi Mara Bošnjak, r. Zaradić, i Jozo 

Bošnjak (Svibušin). Umrlo je i roditelja 

naših članova Društva. O umrlima možete 

pročitati u župnom listu i u Lovrećkom libru. 

Projekti 

Što Društvo namjerava raditi i što treba 

odraditi kroz sljedeće vrijeme? 


XVII. tradicionalni godišnji susret Lovrećana u Zagrebu 

Društvo treba tijekom ljeta tiskati zbornik 

s Prvih Dana Mate Šimundića, zatim do 

listopada tiskati zbornik o 250. obljetnici 

posvećenja stare župne crkve u Lovreću. 

Nadam se da ćete moći i ove godine 

pročitati i koji bilten Lovreć u kojemu 

ćemo donijeti kratke vijesti o zbivanjima 

u Društvu. 

Zahvaljujemo braći franjevcima u Samostanu 

Gospe Lurdske koji nam svake 

godine s ljubavlju osiguraju vrijeme za sv. 

misu i ustupe prostor za susret poslije sv. 

mise. Zahvaljujemo i časnim sestrama koje 

brinu o kuhinji pa nam uvijek s ljubavlju 

priskoče ako treba neka pomoć ili savjet. 

Ako sam što propustio, a sigurno jesam 

jer velik je broj nazovimo sitnih i manjih 

djela bez kojih ne bismo mogli djelovati, a 

obično se takve stvari na ovakvim sastancima 

ne spomenu. Ali dragi Bog sve vidi pa i nije 

bitno sve iznositi na vidjelo. 

Dobili smo usmene i pismene pozdrave 

od načelnika Općine, gosp. Antuna Babića 

i Marijana Sekeleza, ravnatelja OŠ S. S. 

Kranjčevića. Oni nisu mogli doći jer imaju 

obveze kumstva za krizmu i krštenje. 

Naši su Mrnjavčani domaćini ovoga 

susreta i pozivaju vas na zakusku u samostansku 

dvoranu, tu preko dvorišta. 

Da se ovaj domjenak održi, zaslužni 

su: Milka Gavranović i Gavranović-trgovina 

(lanac dućana), Ante Gavranović Mekin, 

Mato Gavranović, Miro Petričević, Društvo 

Lovrećana, župa Lovreć-Opanci. O podvorbi 

i brizi za domjenak brinu se braća Zaradić, 

Rade i Ivan, s našim Ivanom Brankom 

Šamijom i njegovim članovima obitelji. 

.... Ivan Bekavac Basić, predsjednik Društva 

Iz naše župe

Lovrećani i Opančani sa Svetim 

Ocem Benediktom XVI. 

u Zagrebu 

Nema značajnijeg vjerskog događaja u našoj nadbiskupiji, ili u hrvatskoj Crkvi, 

u kojem ne sudjeluje naša župa. 

Blagoslovom pape Benedikta XVI – 

„Mir vama“ - na zagrebačkom Hipodromu 

u koncelebraciji s četvoricom 

kardinala, sedamdesetak biskupa te oko 1200 

svećenika održano je svečano misno slavlje 

u povodu obilježavanja Prvog nacionalnog 

dana hrvatskih katoličkih obitelji na kojem 

se u nedjelju 5. lipnja okupilo oko 400 

tisuća vjernika. Jaka kiša koja je prijetila, 

ipak nije pokvarila svečano euharistijsko 

slavlje, čak je ogranulo i sunce kada se Sveti 

Otac, vozeći sporo u papapmobilu, kretao 

Naši hodočasnici na putu na Hipodrom 



Lovrećani i Opančani sa Svetim Ocem Benediktom XVI. u Zagrebu 

među razdraganim mnoštvom zaustavljajući 

se čak tri puta da bi poljubio troje djece. 

Udruženi zborovi Zagrebačke nadbiskupije 

s preko 500 pjevača, skladno su animirali 

liturgiju, poznatu Anđeosku misu, koju je 

Sveti Otac predvodio na latinskome jeziku. 

Među više stotina tisuća vjernika, 

koji su ispunili Hipodrom već od subote 

navečer, te su i tijekom cijele noći u rijekama 

pristizali na Hipodrom, u misi sa Svetim 

Ocem Benediktom XVI. sudjelovali su i 

naši Lovrećani. 

Jednim popunjenim autobusom, 

predvođeni našim župnikom fra Dinkom, 

krenuli smo u ponoć od subote na nedjelju (4. 

na 5. lipnja) ispred naše župne crkve da bismo 

do jutra stigli u Zagreb, na Hipodrom. Putem 

smo molili krunicu i druge Gospine molitve, 

pjevali, a na kraju i pozaspali. Ujutro smo 


Vjernici na misi na Hipodromu 

stigli u Zagreb i uputili se do Hipodroma. Tu 

se već od tri sata ujutro, održavao molitveni 

program. Vijorile su se zastave: hrvatska, 

papinska, župne, bratimske... A vjernici su 

pristizali iz cijele Hrvatske, iz BiH, Slovenije, 

Makedonije, Vojvodine, Mađarske... Među 

1200 svećenika u svečanom liturgijskom 

slavlju koje je predvodio Sveti Otac Benedikt 

XVI., suslavio je i naš župnik fra Dinko. 

Nadbiskup zagrebački, kardinal Josip 

Bozanić, uputio je srdačnu dobrodošlicu 

Svetom Ocu uoči početka mise, kazavši: 

„Ispunjen poštovanjem i ljubavlju prema 

Vašoj časnoj osobi, svjedočim Vam zanos 

koji u ovaj sveti dan prožima srca ljudi 

cijele Hrvatske.“ 

Naglasio je da je upravo na Hipodromu 

1994. danas bl. papa Ivan Pavao II. bio u 

prvom posjetu Hrvatskoj. Istaknuo je i da 

Iz naše župe

Lovrećani i Opančani sa Svetim Ocem Benediktom XVI. u Zagrebu 

je „predivno što se ovaj dan slavlja naše 

vjere i crkvenosti stapa s Prvim nacionalnim 

susretom hrvatskih katoličkih obitelji. 

Time se zorno očituje da kršćanska obitelj 

pronalazi svoj identitet i obnavlja snagu u 

otajstvu Krista i otajstvu Crkve“, kazao je 

kardinal Bozanić, objašnjavajući da je Crkva 

u Hrvatskoj u središte svojih pastoralnih 

nastojanja i briga stavila obitelj: „Ovaj susret 

kruna je tih nastojanja i ujedno poticaj 

na novi zamah u zalaganju za obitelj kao 

najsvetiju ustanovu zdravoga društva.“ 

Ujedno je kardinal izrazio nadu da 

će posjet Svetog Oca biti ohrabrenje svim 

obiteljima, „osobito onima koji trpe, kao i 

svim mladima kojima se, po daru života u 

kršćanskoj obitelji, povjerava odgovornost 

za budućnost Crkve i društva“. 

Još jednom zahvalio je Svetom Ocu 

zbog svega što čini i ljubavi koju očituje 

prema Hrvatskoj i njezinu Bogu i Crkvi 

vjernom puku. „Vama je poznat ovaj narod 

hrvatski, njegov mukotrpni hod tijekom 

povijesti, njegovi kršćanski korijeni i plodovi. 

Uvijek ste pokazivali koliko cijenite hrvatske 

vjernike“, zaključio je kardinal Bozanić. 

Nakon pozdravne riječi domaćina, 

kardinala Bozanića, Papa je počeo slavlje 

na kojem se obratio tijekom propovijedi na 

talijanskom jeziku, a kratkim uvodom i na 

kraju mise i na hrvatskom. Propovijed je 

Benedikt XVI. posvetio hrvatskim obiteljima. 

Osudio je sekularizaciju „koja, posebno u 

Europi, Boga gura na rub“. Pozvao je obitelji 

da budu hrabre i da se odupru rastućoj 

razjedinjenosti, materijalizmu i površnim 

iskustvima. Na kraju slavlja Svetom Ocu 

je zahvalio i krčki biskup Valter Župan, 

predsjednik Vijeća HBK za obitelj, koji 


36 

je u jasnom obraćanju vladajućoj koaliciji 

i svim nositeljima izvršne, zakonodavne i 

sudske vlasti, u ime Crkve zatražio ukidanje 

zakona o pobačaju. 

Na kraju svečanog misnog slavlja i 

izmoljene „Kraljice neba, raduj se“, Papa 

je u satelitskom tv prijenosu pozdravio 

na slovenskom, srpskom, makedonskom, 

mađarskom, albanskom i njemačkom jeziku. 

Zahvaljujući svim govornicima, ali i 

svim vjernicima, na žarkom i pobožnom 

sudjelovanju na misi u povodu Dana obitelji 

Papa je kazao da je došao u Zagreb da 

„učvrsti braću i sestre u vjeri te da se napose 

dar vjere živi u obiteljima da bi se sačuvala 

sveopća baština Crkve“. 

Na Hipodromu je bila zastupljena 

gotovo cijela Hrvatska, a na misu s Papom 

došle su i mnogobrojne obitelji s brojnom 

djecom. Oduševljeno vjerničko mnoštvo 

Svetoga Oca dočekalo je pjesmom, pljeskom, 

zastavama i transparentima na kojima je 

pisalo ‘Papa, mi te volimo’, ‘Uvijek vjerna 

Hrvatska’ te noseći šalove s Papinim likom, 

kojim su se okitili i naši župljani. Oduševljeni 

susretom sa Svetim Ocem u svečanom 

misnom slavlju, krenuli smo put Lovreća, 

gdje smo stigli predvečer, umorni, ali prepuni 

dojmova. Prepričavali smo ih cijelim putem, 

prekidajući ih tek pjesmom i molitvom. 

Doma smo stigli u sumrak noseći 

nezaboravne uspomene i, naravno, suvenire 

– šalove te druge drage sitnice, kojima smo 

obradovali svoje ukućane. Mnoge od nas te 

će uspomene podsjećati na ovaj nezaboravan 

događaj – svečano liturgijsko slavlje koje 

smo proslavili zajedno sa Svetim Ocem. 

......................................... Stefani Bekavac 


Proslava Sv. Leopolda 

Bogdana Mandića u župi 

Gospe od Pojišana u 

Splitu 

Župa Lovreć sa svojim župnikom fra 

Dinkom Bošnjakom i crkvenim zborom 

pjevača ove godine uveličala je 

proslavu 800. godine dolaska franjevaca u 

naše krajeve i 400. godinu boravka franjevaca 

kapucina u Hrvatskoj, kao i 100. godišnjicu 

franjevaca u Splitu na Pojišanu. 


Pojišan je svetište Majke Božje koji 

čuvaju, pastotrale i njeguju franjevci 

kapucini. 

Ovogodišnje predvođenje proslave našeg 

sveca svetog Leopolda Bogdana Mandića 

12.svibnja povjerena je upravo Lovrećanima 

– Opančanima kao povjerenje i zahvala za 

Pjevački zbor župe Pojišan u našoj župi 

Iz naše župe

Proslava Sv. Leopolda Bogdana Mandića u župi Gospe od Pojišana u Splitu 

već uspostavljenu tradiciju jačanja suradnje 

dviju franjevačkih župa. Već 6 godina vrše 

si uzajamne posjete župa predvođenih župnicima 

i zborovima pjevača. 

Zbor župe Pojišan pozvan je od župnika 

na gostovanje u Lovreć- Opanke na 

Svetog Stjepana 2006. godine i na radost i 

pronicivost samog župnika fra Dinka tada 

su uspostavljeni temelji pjevačkog zbora u 

Lovreću – Opanci. 

Zbor Lovreća-Opanaka u međuvremenu 

stasao je u respektabilan i brojan zbor koji 

svojim pjevanjem plijeni pažnju i nadasve 

jednostavnost. Napredak i stasanje zbora 

iz Lovreća – Opanaka ujedno je radost nas 


38 

Naš zbor u crkvi Gospe od Pojišana 

iz Splita koji smo ponosni na zbor naše 

rodne župe. 

Ovogodišnja proslava Svetog Leopolda 

Bogdana Mandića uistinu je bila proslava 

slavljenja Boga, pjesmom, euharistijom, nadahnutom 

propovijedi fra Dinka Bošnjaka 

a nastavljena je zajedničkim domjenkom 

i druženjem zborova, župljana i poglavito 

onih Lovrećana-Opančana koji žive i rade 

u Splitu i okolici. 

Zaključak je da se radi na daljnjem 

druženju i međusobnom gostovanju kako 

Lovrećana u Split tako i zbora s Pojišana 

u Lovreću. 

..............................................Nikola Nosić 


Misa u spomen lovrećkim 

žrtvama o 68. obljetnici 

njihove mučeničke smrti 

Fra Ante Bilić prigodom propovijedi 

U 

nedjelju 24. srpnja u prijepodnevnom 

euharistijskom slavlju sjetili 

smo 42 nedužna Lovrećana koje 


su 22. srpnja 1943. u jednoj kući na izlazu 

iz mjesta ubili i spalili talijanski fašisti. Lovrećka 

je tragedija po svemu slična onoj u 

Gatima kada su kninski četnici zloglasnog 

popa Đujića, uz pomoć talijanskih fašista, 

upavši u zoru 1. listopada 1942. u poljičko 

selo Gata, u jednom jutru pobili 75 nedužnih 

stanovnika, a selo spalili, kazao je 

u propovijedi fra Ante Bilić, voditelj HKM 

u njemačkom gradu Mainzu, predvodeći 

misno slavlje. Fra Dinko je nakon mise 

izmolio odrješenje pred zapaljenom kućom. 

.....................................................Nazočni 

Lovrećki vjernici u 

devetnici Gospi od Anđela 

u Imotskom 

Zavjetnim i hodočasničkim danom 

župe Vinjani u nedjelju 24. srpnja 

započela je devetnica Gospi od 

Anđela koja se štuje kao zaštitnica grada 

Imotskog i cijele Imotske krajine, a svaka 

župa imotskog samostanskog okruženja ima 

svoj zavjetni hodočasnički dan u Imotskom. 

Naš je dan bio ponedjeljak 25. srpnja, na 

blagdan Svetoga Jakova, apostola. 

Misno slavlje drugog zavjetno-hodočasničkog 

dana devetodnevne duhovne 

pripreme za blagdan Gospe od Anđela u 

prepunoj crkvi Sv. Franje u Imotskom predvodio 

je naš župnik fra Dinko u suslavlju s 

Iz naše župe

Lovrećki vjernici u devetnici Gospi od Anđela u Imotskom 

imotskim župnikom, dekanom i gvardijanom 

fra Zoranom Kutlešom. U propovijedi je 

istaknuo kako se danas mnogim stvarima 

pristupa dosta relativno i površno jer mnogi 

smatraju da će na lagani način doći do 

nekakvih rezultata, a da pritom nisu uložili 

niti malo truda. Pojasnio je kako je takav 

stav uvelike pogrješan jer se za svako dobro 

treba pomučiti: kako za ono materijalno, 

tako i za duhovno koje je najvažnije. U 

tijeku mise u kojoj su sudjelovali vjernici iz 

naše župe Lovreć – Opanci, kao i mnoštvo 

hodočasnika iz ostalih župa Imotske krajine, 

pjevao je naš mješoviti župni zbor. 

Na kraju mise u ime gvardijana fra Zorana 

Kutleše sve je pozdravio fra Ivan Režić, 

župni vikar, istaknuvši kako je u proteklih 


Naš zbor u crkvi Gospe od Anđela predvodio je pjevanje 

40 

godinu dana slika Gospe od Anđela, krasna 

tvorevina nepoznatog autora koja prikazuje 

Majku Božju s anđelima koji je nose na 

nebo, a nabavili su je imotski franjevci odmah 

po oslobođenju od Turaka, temeljito 

restaurirana te je najavio kako će za sljedeću 

godinu slika dobiti posebno svečani okvir. 

Nakon mise o. gvardijan pozvao je sve 

članove našega zbora na prigodni domjenak 

koji je održan u samostanskom vrtu. Nakon 

Vinjana i Lovreća sljedećih dana svoje 

zavjetne dane imali su vjernici iz imotskih 

župa Proložac, Runovići, Podbablje, Poljica 

imotska, Slivno, Zmijavci i Studenci. 

......................................... Ivana Petričević 


Na Hodu Frame framaši 

bili u Lovreću 

Četrnaesti hod Franjevačke mladeži 

Splitsko-dubrovačkog i Šibenskozadarskog 

područnog bratstva, pod 

geslom “Putevima srca”, započeo je u srijedu 

27. srpnja u Prološcu, a nastavio se preko 

Lovreća, Ugljana, Otoka i Sinja. Završno 

slavlje bilo je u Asizu u zajedništvu s framašima 

iz Hrvatske i drugih država. 

Hod je prvog dana otpočeo iz Prološca 

u ranim jutarnjim satima. Naime, radna 

grupa framaša ustala je u 5 sati i pripremila 

doručak uz pomoć s. Filipe. Nakon doručka 

svi, i duhovni asistenti i framaši, zajedno 

su se pomolili i zaputili prema Lovreću. 


Započinjući hod, svi su nekako pogledavali 

prema nebu jer se očekivala kiša. Odmah 

se na početku prvog dana Hoda kod framaša 

osjetila povelika različitost u fizičkoj 

kondiciji. Neki su išli brže, a neki sporije. 

One brže, uvijek je trebalo malo zaustavljati. 

Hodajući cestom prema Lovreću, ljudi 

koje su susretali, bili su iznenađeni i oduševljeni 

mladima spremnima na žrtvu iz 

ljubavi prema Bogu i sv. Franji. Rado su s 

njima izmijenili pokoju riječ. I tako korak 

po korak, kilometar po kilometar, framaši 

su stigli do crkve u Nikolićima. Oni prvi 

prispjeli, tu su se najprije malo odmorili 

Iz naše župe

Na Hodu Frame framaši bili u Lovreću 

te pričekali ostale da stignu, a zatim su, uz 

crkvu i groblje, izmolili molitvu Jutarnje i 

imali kratki duhovni nagovor. Nisu mogli 

dugo ostati jer su počele prve kapi kiše. Nastavili 

su hod prema školi Silvija Strahimira 

Kranjčevića u Lovreću. Uoči zadnjih nekoliko 

metara pred ulazak u školu, počela je padati 

kiša. Nakon propješačenih 17 kilometara 

od Prološca do Lovreća framaši su radosna 

srca ušli u u sportsku dvoranu škole da se 

malo odmore. 

U Lovreću su nas dočekali fra Dinko 

Bošnjak, župnik, i Žarko Petričević. Još prije 

njih vrata školske dvorane otvorio nam je 

ravnatelj škole Marijan Sekelez. Framašima 

je bila na raspolaganju dvorana gdje smo se 

ne samo odmorili nego imali savršene uvjete 

za rad koji je bio predviđen poslije podne. 

U 18 sati je bila sveta misa u crkvi 

Svih Svetih koju je predvodio fra Matej 


42 

Jovanovac, a u koncelebraciji su bili fra 

Dinko Bošnjak, fra Frano Doljanin i fra 

Ivan Lukač. Framaši su animirali čitanja 

i pjesme. Vjernici su poslije mise ostali s 

framašima u razgovoru jer su se oduševili 

njihovom gorljivošću da slijede Krista po 

primjeru sv. Franje Asiškoga. 

Ručak i večeru u župnoj kući pripremio 

je župnik fra Dinko Bošnjak, a njemu su 

pomagali njegovi vjernici: Željko, Slavica, 

Marija, Mara, Marijan i Ana. Framaši su 

osjetili njihovu darežljivost i kako su sve 

činili s velikom ljubavlju prema njima pa 

su im na osobit način zahvalili pjesmom iz 

srca i duše. Framaši su za vrijeme Hoda, koji 

je završio u Asizu (Italija), molili za svoje 

dobročinitelje i preporučivali ih sv. Franji 

da ih zagovara. 

................................... Fra Frano Doljanin 

Skup Mustapića cijeloga 

svijeta u Hutovu 

Udruga „Mustapići” iz Neuma okupila 

je u subotu 30. srpnja sve Mustapiće 

svijeta na jednom mjestu, 

u malom hercegovačkom selu Hutovo, iz 

kojega potječu Mustapići koji su se svi tijekom 

nekoliko zadnjih stoljeća raselili diljem 

Hrvatske i svijeta. 

Tri stotine i pedeset godina prošlo je 

od rođenja naših prvozabilježenih predaka, 

Milinka-Milete i Petra Mustapića. Stoljeća 

koja nas dijele, dovoljan su razlog da posvetimo 

malo pozornosti rodu Mustapića, kao 

i njegovoj kolijevci, pitomom hercegovačkom 

mjestu Hutovu, zaključili su neumski 

Mustapići, odlučivši da se održi takav jedan 

skup upravo u Hutovu, izvorištu roda. 

Skup Mustapića, kako je sam događaj 

nazvan, započe je misom u župnoj crkvi 

Krista Kralja u Hutovu. Predvodio ju je 

Ratko Perić, mostarsko-duvanjski biskup 


s većim brojem svećenika iz župa iz kojih 

su došli Mustapići. Poslije misnog slavlja 

skup se uz prigodan program, dobro iće, 

piće, naravno, gangu, nastavio na Mustapića 

vinogradini. Sudjelovalo je više od tisuću 

prezimenjaka, među kojima su bili i naši 

lovrećki Mustapići, kojih ima veći broj i 

u našoj župi. 

Mi lovrećki Mustapići na skup smo 

došli s našim župnikom fra Dinkom, koji 

je također suslavio u biskupskoj misi. Bio je 

to veliki dan za sve nas Mustapiće, od kojih 

neki raseljeni diljem svijeta, rođeni daleko od 

rodnog kamena, prvi su put upoznali krš s 


Skup Mustapića cijeloga svijeta u Hutovu 

Mustapići na sv. misi u Hutovu 

kojega su potekli njihovi djedovi. Ujedno je 

bio poticaj svima da ponekad malo zastanu 

i sjete se svojmih korijena, svojih predaka, 

da se vrate na rodni kamen, susretnu s ljudima 

s kojima se mnogi desetljećima nisu 

vidjeli, čuju što ima novoga u selu, kraju, 

da obnove sjećanja i, naravno - zagangaju. 

Mnog mladi rođeni i diljem Hrvatske i po 

svijetu, zasigurno su gangu prvi puta čuli. 

Kako im se svidjela? Njima ne znam, ali 

koji su s njom rođeni, odrasli i ostarjeli, 

zasigurno se drže one: „Gango moja, gangao 

te ne bi, da se nisam rodijo u tebi”. 

................................................... Mustapić 

Iz naše župe

Proslavljen zavjetni 

blagdan „litnje” 

Gospe Lurdske 

S 

brojnim vjernicima naše župe Lovreć 

- Opanci, koji su ispunili prostranu 

župnu crkvu Duha Svetoga u središtu 

mjesta, naša stara imotska župa Duha Svetoga 

Lovreć - Opanci proslavila je u petak 

5. kolovoza svoj župni zavjetni blagdan, 

“litnju” Gospu Lurdsku, Dan Domovinske 

zahvalnosti i Dan Općine. 

Uz brojne domaće župljane i ostale 

vjernike iz okolnih župa krenula je procesija 

u kojoj je nošen kip Gospe Lurdske i male 

Bernardice, s Marijanskim pjesmama kroz 

mjesto centar Lovreća, a zatim je nastavljeno 

svečano euharistijsko slavlje u crkvi uz pjesmu 

vjernika i župnoga zbora. Misu je, uz našeg 

župnika fra Dinka Bošnjaka i ostale svećenike, 

predvodio mons. Jure Vrdoljak, duhovnik 

u splitskom Nadbiskupskom sjemeništu. 

Uoči blagdana naše zavjetne svetkovine, 

u četvrtak 4. kolovoza u župi je bila ispovijed 

za koju nam je na raspolaganju bio 

veći broj svećenika, među kojima i hrvatski 

misionari na odmoru u domovini. 

......................................... Mara Petričević 



Sv. Misa zahvalnica kod 

zavjetnog križa na Gradini 

S 

vjerom i zahvalom Svemogućem Bogu 

svečana sv. misa zahvalnica proslavljena 

je na blagdan svetkovine Preobraženja 

Gospodinova 6. kolovoza 2011. god. Proslava 

je počela pobožnošću Puta križa od 

Maslinskog vrta kroz lovrećku Kalvariju po 

postajama, gdje je završila kod Zavjetnog 

riža na vrhu Gradine. Župnik fra Dinko 

Bošnjak započeo je Put križa predvodeći 

molitvu kod Maslinskog vrta koja simbolizira 

početak muke našeg Gospodina Isusa koji 

se za nas molio i znojio krvavim znojem 

predosjećajući svoju muku i smrt za sve 

nas. Nakon molitve vjerni puk je skrušeno 

krenuo moleći na svakoj postaji pa prema 

brdu Gradina na kojemu je izgrađen Zavjetni 

križ. Na Gradini podno Zavjetnoga križa sv. 

misu zahvalnicu s mnoštvom Božjega puka 

iz cijele župe predslavio je župnik fra Dinko. 

Preobraženje Gospodinovo je blagdan 

kojim crkva slavi otajstveni događaj Isusovog 

očitovanja učenicima na brdu Tabor. To je 

mistični događaj u kojem Isus na jedan 

osobito čudesan način vidljivo objavljuje 

učenicima slavu nebesku. Krist se preobrazi 

pred njima i njegovo lice zasja kao sunce, 

i haljine mu postadoše bijele kao snijeg. 

Tada se pojavi oblak koji ih prekri sjenom 

i začuje se glas OVO JE SIN MOJ, 

IZABRANIK, NJEGA SLUŠAJTE. Ljetne 

subote 6. kolovoza Božji puk župe Sv. Duha 

sa svećenikom fra Dinkom u tom ozračju 

svjetlosti i bjeline slavio je preobraženje 


Gospodinovo svetom misom, koju je svečano 

pratio zbor župe sv. Dominika iz Splita s 

mladim bogoslovima Lovrom, Dariom i 

Mihovilom koji su cijelo misno slavlje pratili 

molitvom i pjevanjem duhovnih pjesama. 

U svetoj misi zahvaljivali smo zajedno sa 

Kristom Gospodinom nebeskom Ocu za 

sva dobročinstva koja nam iskazuje. Veličali 

smo, slavili i blagoslivljali Boga koji je naš 

Stvoritelj i Spasitelj. Zahvaljivali smo Bogu 

što nam je darovao Duha Svetoga, našeg 

branitelja, i Presvetu Majku Mariju koja 

vazda bdije nad svojom djecom. Kad hvalimo 

Boga, priznajemo da sve što imamo i što 

jesmo dolazi od njega. U sv. misi služili smo 

Bogu i davali mu sebe i svoju vjeru da nas 

može poučiti i preobraziti. 

Iz sv. mise izlaze sve milosti za kršćanina 

i Crkvu. Sv. misa je Isusovo tijelo koje se 

predaje za spas ljudi i Isusova krv koja se 

prolijeva za oproštenje grijeha. Crkva se 

okuplja poslanjem Duha Svetoga. I na 

koncu, Kristovo preobraženje je slika i našeg 

preobraženja. To je predokus i slika budućeg 

stanja za svakog koji slijedi Krista i živi život 

Njegova vjernog apostola. 

Isuse, Gospodine moj, Bože moj, 

spasitelju predragi, 

koji si nas po žrtvi križa otkupio, uništio 

grijeh, pobijedio zloga, molim te utisni 

svojom Predragocjenom Krvlju sve svoje rane 

Iz naše župe

Sv. Misa zahvalnica kod zavjetnog križa na Gradini 

u naša srca da u njemu neprestano čitamo 

Tvoje boli i Tvoju ljubav. Nije bilo boli slične 

Tvojoj boli. Ti nisi propustio moliti svojega 

Oca za svoje neprijatelje: Oče, oprosti im jer 

ne znaju što čine. Po tom svojem velikom 

milosrđu i po zaslugama tih svojih boli daj 

nam milost da spomen na Tvoju pregorku 

muku probudi u nama savršeno pokajanje, 

da zadobijemo oproštenje svojih grijeha. Daj 

da se vjerno spominjemo Tvoje muke i da 

se svakog dana sve više množi naša ljubav 

prema Tebi. Molim te, Gospodine Isuse, 

smiluj nam se u posljednjem času našeg 

života kada naša duša bude u tjeskobi i duh 

naš bude uznemiren. Amen! 


Bezgrješno Srce Marijino 

Kad Isus opazi Majku i uz nju učenika 

kojega je osobito ljubio, reče majci: 

Ženo, evo ti sina! Zatim reče učeniku:Evo 

ti majke! I od tog je časa učenik uze za 

svoje. (Iv 19,26-27) 

S vjerom u Boga i ljubavi prema majci 

Mariji i ove godine 2. srpnja proslavio se 

blagdan Bezgrešnog Srca Marijina kod 

46 

blagoslovljene kapelice u zaseoku Batinići. 

Uz nazočnost mještana nakon molitve Svete 

Krunice pjevale su se duhovne pjesme hvaleći 

i slaveći Boga. Blagdan Bezgrješnog Srca 

Marijina pomični je blagdan i slavi se u 

subotu nakon druge nedjelje poslije blagdana 

Duhova, dan nakon blagdana Presvetog Srca 

Isusova. U svakodnevnom govoru SRCE je 

osobno središte čovjeka i simbol njegove 

ljubavi. Bezgrješno Srce Marijino je puno 

nježnosti i poniznosti, svetište je Duha 

Svetoga i boravište je riječi Božje. Ono nas 

uči kako sačuvati sve u srcu i kako moliti 

u tišini svojega srca. Marijino srce je kao 

onaj dragocjeni biser iz evanđelja, skrovito 

i primjetljivo samo onom tko čistim srcem 

gleda. Veličina Marijina srca izranja onom tko 

se zna diviti Božjim djelima, tko osjeća koliki 

nam je dar Krist koji je rođen od Marije, 

koja je bila dostojna roditi ga. Marijo, ti si 

svoje srce i sav svoj život dala Bogu. Pomozi 

nam da i naša srca postanu poput tvoga te 

i mi, po uzoru na tebe, sve svoje dademo 

Gospodinu. Marijo, budi nam uvijek štit i 

obrana kod nebeskog Oca i pomozi nam 

da vjerno služimo tvome Sinu i Spasitelju 

našemu Isusu Kristu. Koliko god da je puno 

rečeno o Mariji, uvijek je premalo. 

O Marijo, puna ljubavi! 

Otvori mi svoje srce bezgrješno, 

gdje stanuje Duh Presveti, 

da mognem ući unutra, 

u raj nebeski! 

O Marijo, Majko Božje ljubavi, 

Otvori mi svoje srce prečisto, 

Gdje prebiva Trojstvo Presveto, 

da mogu ući unutra, u kraljevstvo nebesko! 

.............................................. Ivan Batinić 


I 

ove godine na Gradini imali smo blagoslov 

auta i naših vozača. Bilo je jako 

kolovosko sunce, što nije omelo naše 

župljane da dođu blagosloviti metalne ljubimce 

i pomoliti se za sretnu vožnju. Svečana 

misa i riječi našeg župnika upućene 

vozačima, a i ostalima, završile su činom 

blagoslova automobila. Poredane jedan za 

drugim, različitih tipova, boja, veličine… 

zbilja su bili dopadljivi vidjeti. Uz blagoslov 

vozači su dobili i darove za svoje automobile. 

Sretnu vožnju želim svima, do iduće 

godine! 

......................................... Frano Petričević 

Blagoslov auta 

Ministranti na 

provincijskom susretu u 

Imotskom 

U 

subotu 24. rujna 2011. godine u 

Imotskom je održan susret ministranata. 

Na susretu su sudjelovali 

ministranti i župnici iz sljedećih župa: Dubrava 

(Šibenik), Imotski, Lovreć, Podablje, 

Proložac, Runovići, Slivno, Studenci, Vinjani, 

Vrgorac i Zmijavci. 

Iz naše župe Lovreć, uz pratnju župnika 

fra Dinka, na susretu je bilo 14 ministranata. 

Susret je započeo okupljanjem i marendom 

u samostanskom dvorištu u 10 sati. 


Nakon toga u crkvi sv. Franje Asiškog bilo 

je pokorničko bogoslužje koje je predvodio 

fra Frano Doljanin. Nakon kratke priprave 

ministrantima su imali mogućnost za 

sakrament ispovijedi. Euharistijsko slavlje 

predvodio je fra Frano Doljanin, provincijski 

promicatelj za duhovna zvanja, a koncelebrirali 

su fra Zoran Kutleša, fra Ante Vukušić, 

fra Denis Šimunović, fra Zoran Jonjić i 

fra Petar Vrljičak. Među ministrantima su 

bili fra Frano Laco, fra Nikica Ajdučić, fra 

Iz naše župe

Ministranti na provincijskom susretu u Imotskom 

Dinko Bošnjak, fra Ivan Režić, fra Kristian 

Stipanović. Na početku euharistijskog slavlja 

fra Zoran Kutleša, gvardijan i župnik u 

Imotskom, kao domaćin susreta pozdravio je 

ministrante i župnike. Pjevanje su animirali 

framaši mjesnog bratstva Imotski. 

Nakon euharistijskog slavlja i zajedničkog 

fotografiranja ispred crkve ministranti 

su razgledali muzej, a eksponate u muzeju 


Ministranti s župnikom u samostanskom dvorištu u Imotskom 

48 

im je tumačio fra Jure. Ručak su pripremili 

domaćini na čelu s gvardijanom fra Zoranom. 

Treći dio susreta bile su zajedničke igre 

koje je priredila s. Filipa Smoljo uz suradnju 

fra Kristiana Stipanovića i framaša iz 

župe Imotski. Susret je završio zajedničkom 

molitvom. 

.............................................Fra Frano D. 


Uzvratno gostovanje 

lovrećkog župnog zbora 

župi sv. Leopolda Mandića 

na splitskoj Sirobuji 

Naš zbor u crkvi sv. Leopolda Mandića u župi Sirobuja 

U 

nedjelju 9. listopada naš župni zbor 

bio je u uzvratnom posjetu Župi 

sv. Leopolda Mandića na splitskoj 

voditeljica našeg župnog zbora, a za orguljama 

je bio Stjepan Sekelez. Poslije mise 

župnik i članovi domaćeg zbora priredili su 

Sirobuji, gdje smo zajedno s domaćim zbo- objed, koji su spremile časne sestre, pa je u 

rom pjevali na misi koju je predslavio naš veselom i ugodnom raspoloženju i druže- 

župnik fra Dinko u suslavlju s domaćim 

župnikom don Jozom Delašem. Zborom je 

nju, naravno, uz pjesmu proteklo nedjeljno 

popodne. 

ravnala profesorica glazbe Renata Kolovrat, ................................................ Stipe Nosić 


Iz naše župe

Dani kruha i zahvalnosti 

za plodove zemlje 

I 

u našoj župnoj crkvi Duha Svetoga svečano 

je u nedjelju 16. listopada proslavljen 

Dan kruha i zahvalnosti Bogu 

za plodove zemlje. Prijepodnevno misno 

slavlje u prepunoj crkvi predslavio je naš 

župnik fra Dinko, pjevao je župni zbor pod 

ravnanjem profesorice Renate Kolovrat, koja 

je s vjeroučenicima i pjevačima vrlo lijepo 

pred oltarom priredila izložbu kruha i kolača 

te plodova zemlje koje je blagoslovio naš 

župnik fra Dinko. 

U propovijedi je istaknuo: “Kruh je simbol 

života, kruh nas povezuje, kruh je simbol 

rada i ljubavi, on nas sve ujedinjuje. Naša 

obveza je da budemo zahvalni ljudima, da 

budemo zahvalni jedni drugima, a ponajprije 

da zahvaljujemo Bogu za svaku kap vode i 

svako zrno kruha koje nam daruje za naš 

život. Ali jednako tako potreban je kruh nebeski”, 

kazao je župnik, potaknuvši skupljene 

vjernike na često blagovanje Tijela Kristova. 

..............................................Ana Bekavac 



Posjet djelatnika 

Zdravstvenoga učilišta iz 

Zagreba našoj župi 

Djelatnici Zdravstvenoga učilišta u 

Zagrebu svake godine jedan ili dva 

puta organiziraju preko svoje sindiklane 

podružnice izlet po domovini Hrvatskoj 

ili u neku od susjednih država. Redovito nas 

bude u autobusu oko četrdeset iz Učilišta i 

nekolicina prijatelja ili članova obitelji naših 

radnika. Već smo dva puta bili u susjednoj 

Bosni i Hercegovini, u kojoj Hrvati uz Bošnjake 

i Srbe ostvaruju svoj suverinitet. U ta dva 

posjeta glavno odredište bilo je Međugorje. 

Kad smo prvi put išli u Međugorje, posjetili 


smo u Lovreću OŠ S: S. Kranjčevića, a tek 

izvana vidjeli novu župnu crkvu. Ovoga, 

trećega puta planirali smo proći kroz Lovreć, 

posjetiti novu župnu crkvu i župnika, a zatim 

nastaviti za Mostar i Sarajevo, gdje smo i 

prenoćili, te sutradan u nedjelju dolinom 

rijeke Bosne prema rijeci Savi, u Slavonski 

Brod i autputem natrag do Zagreba. 

Krenuli smo ujutro u subotu 22. listopada 

2011. iz Zagreba autoputem do 

odmorišta na Krki, gdje smo se odmorili, 

razgledali kip Gospe od Puta, našega Krune 

Iz naše župe

Posjet djelatnika Zdravstvenoga učilišta iz Zagreba našoj župi 

Bošnjaka, uz njega se slikali i mobitelom 

nazvani autora u Zagreb te ga lijepo pozdravili 

i zahvalili na ovako lijepom djelu 

koje je podario putnicima namjernicima. 

Potom smo nastavili put Lovreća i oko 12 

sati stigli u Lovreć. 

Župnik fra Dinko Bošnjak nas je lijepo 

primio kao i nekoliko mještana koji su 

bili na ispomoć župniku u crkvi i župnom 

stanu. Prvo smo razgledali unutrašnjost crkve, 

potom smo malo sjeli, a župnik nam 

je ukratko prikazao povijest župe i vjerskog 

života u župi te o gradnji župne crkve i 

značajnijim umjetničkim djelima koja se 

nalaze u crkvi, kao i o novim orguljama 

koje je prije nekoliko godina dobila crkva. 

Potom smo pošli sa župnikom pogledati 

Lurdsku špilju iza crkve te u prostor župne 

kuće gdje nas je počastio pićem i slatkišima. 

Župniku smo se zahvalili na lijepim 

riječima i prijemu i obećali da ćemo opet 

navratiti. 

Ovaj je posjet bio vrlo značajan sudionicima 

izleta jer među izletnicima bijaše 


52 

osoba iz različitih krajeva Hrvatske i Bosne 

i Hercegovine, ali i iz zemalja bivše Jugoslavije, 

tako da su ponijeli lijepe uspomene 

i moći će prenijeti lijepe sjećanja iz našega 

zavičaja, a posebno iz Župe Lovreć-Opanci. 

Put nas je dalje vodio prema Mostaru 

i Sarajevu gdje smo imali priliku vidjeti 

lijepu prirodu, ali i sve probleme koji tište 

ljude u Bosni i Hrcegovini, kao i stanje 

među Hrvatima. Iako nismo imali dovoljno 

vremena da dođemo u sredine koje su 

nas posebno zanimale, ipak smo posjetili i 

franjevačku crkvu u Mostaru uz obvezatni 

posjet Mostu koji je u blizini, a u Sarajevu 

smo posjetili tek obnovljenu katoličku 

katedralu, crkvu sv. Ante na Bistriku, kao 

i pravoslavnu crkvu te izvana razgledali 

arhitektoniku islamskih bogomolja i hamama, 

prošetali nezaobliaznom Baš-čaršijom 

i u nedjelju u ranim popodnevnim satima 

krenuli put Zagreba. 


Osnivanje Franjevačke 

mladeži 

Nakon višemjesečne priprave u nedjelju 

30. listopada 2011. godine 

na završetku euharistijskog slavlja 

šesnaest mladića i djevojaka primljeni su u 

Franjevačku mladež. Euharistijsko slavlje 

i obred primanja predvodio je fra Frano 

Doljanin, područni (provincijski) duhovni 

asistent za Framu. 

Na početku slavlja fra Dinko Bošnjak, 

župnik, pozdravio je predvoditelja slavlja i 

zahvalio Bogu jer će u Franjevačaku mladež 

biti primljeno šesnaest mladića i djevojaka. 

Preporučio ih je u molitve cijeloj župnoj 

zajednici. Treba napomenuti da su ove godine, 

zahvaljujući gostoprimstvu župnika 

fra Dinka i vjernika, framaši na Hodu bili 


i u Lovreću. Za vrijeme boravka framaša u 

Lovreću na molitvu i druženje odazvali su 

se mladi iz župe. 

U ovom vremenu kada je teško reći 

“DA” Bogu, mladi koji su primljeni u mjesno 

bratstvo Frame u Lovreću, zahvalili su 

Bogu na primljenom daru poziva i izrazili 

želju da će pokušati biti ustrajni slušatelji 

Riječi Božje po primjeru sv. Franje Asiškoga. 

Na završetku obreda primanja župljani su 

spontano zapljeskali mladima na njihovoj 

odlučnosti i hrabrosti da izbližega upoznaju 

i slijede sv. Franju Asiškoga. Fra Dinko Bošnjak, 

župnik i definitor Provincije, zahvalio 

je predsjedatelju slavlja i čestitao mladima 

na započetom putu. 


Osnivanje Franjevačke mladeži 

Dan uoči primanja u Framu mladi su 

sudjelovali na duhovnoj obnovi želeći se 

pripremiti za taj čin što je moguće bolje. 

U Franjevačku mladež primljeni su: 

Ivana Bošnjak, Marina Bošnjak, Željka 

Nikolić, Ana Bekavac, Vinka Petričević, 

Stanka Petričević, Marijan Petričević, Lovre 

Bošnjak, Ana Marija Bošnjak, Nevenka 

Nosić, Ivan Šamija, Marko Nosić, Nena 

Frankić, Ružica Olujić, Frano Petričević i 

Marija Petričević. 

Neka ih zagovor sv. Franje Asiškoga 

prati na njihovu putu i udijeli im snagu 

ustrajnosti. 

................................... Fra Frano Doljanin 

Iz naše župe

S 

blagdanom Sv. Andrije apostola krajem 

studenoga počela je nova crkvena godina 

- došašće, vrijeme duhovne priprave 

za svetkovinu Božića. S njime već nekoliko 

godina u našoj župi počinju i mise zornice 

kao bliža duhovna priprava za radosno iščekivanje 

Kristova rođenja. U došašću se sjećamo 

starozavjetnih proroka koji su navještali 

dolazak obećanog i dugo iščekivanog Mesije, 

njegova dolaska „u punini vremena”, kako 

kaže sv. Pavao, po utjelovljenju i rođenju 

od Djevice Marije. S nadom u njegov drugi 

dolazak pripravljamo se da ga dočekamo 

budni i spremni sa svjetiljkama punim ulja 

Došašće u župi 

kako nas njegov iznenadni dolazak ne bi 

zatekao nespremne, poput „ludih djevica”, 

sa svjetiljkama bez ulja. 

Starozavjetni su psalmisti vapili za Mesijom 

zazivajući nebesa neka rose Pravednika. 

Zato su se mise zornice nekada zvale 

i „rorate” („Rorate coeli desuper, et nubes 

pluant iustum” - „Rosite nebesa odozgor, 

i oblaci daždite pravednika”) i slave se u 

osvit dana kao simbolično iščekivanje Spasitelja. 

Rano ustajanje za zornicu žrtva je i 

pokora jer veliko je odricanje ustati iz tople 

postelje u siva hladna prosinačka jutra te 

poći u crkvu, koja nije svugdje kao u nas, 

Vjernici župljani na misi zornici 



u središtu mjesta, nego se do nje pješači i 

po više kilometara kroz ranojutarnji mrak, 

mraz, gdjegdje se prti i snijeg. 

Došašće je za vjernika i vrijeme duhovne 

obnove, prigoda za preispitivanja sebe samoga 

kako bismo sa sebe skinuli „staroga i 

obukli se u novoga čovjeka” te tako duhovno 

obnovljeni radost Božića dijelili sa svima, 

darivali je svojim ukućanima, prijateljima, 

susjedima. I naši župljani trebaju se kroz 

došašće duhovno obnoviti, odreći se mnogočega 

što u nama ne valja. To možemo ne 


Došašće u župi 

samo dobrim odlukama nego i njihovim 

konkretnim sprovođenjem u život. I ne samo 

kroz došašće nego novim čovjekom moramo 

postati i ostati trajno. Lijepo je što mi 

u velikom broju dolazimo na zornice i po 

mraku, ledu i snijegu, što je svakako velika 

žrtva, pogotovo djeci, ali to je i dobar put 

za vježbanje u odricanju i žrtvi. A i nema 

ljepšeg i poticajnijeg početka dana od susreta 

s Isusom. I još u vrijeme radosnog 

iščekivanja njegova rođenja! 

....................................... Marija Šimundić 

Župni Karitas na djelu 

Župna karitativna sekcija nebrojeno 

je puta u dosadašnjim obilascima 

starima i nemoćnima olakšavala nevolje, 

pokazivala svu mekoću srca i toplinu 

kršćanske duše. 

Podosta je, velim, bilo prigoda tijekom 

godine kad se kojemu susjedu, bližnjemu, 

dogodilo da mu život i radost okrenu leđa, 

pa je u njenim dobrotvorima nalazio suosjećanje 

i ljudsku pripomoć. 

Ovaj put sekcija je to učinila u pravo 

vrijeme, u vrijeme došaća, kad nam je svima 

„dužnost“ vidjeti brata ili sestru pored 

nas koji su u potrebi. A među nama, 

podosta je takvih. 

Na priliku, u selu Nikolićima, davne 

1924. godine, kada se odrastalo u stidu ljudskome 

i stravu Božjemu, rodila se jedna Mara, 

udata u zaseok Kasumi, ostala je rano bez 

muža, nije imala djecu, a za života mnogo 

trpjela, tegobno radila, mučila se… i u svakodnevnoj 

molitvi ruke sklapala za zdravlje 

bližnjih i svoje, Bogu se molila da nitko željan 

kruha ne bude, da… No, pod staračke dane 

u oronulom domu, bez igdje ikoga svoga, 

preostalo joj jedino ufanje u Svevišnjega da 

joj ne uskrati posljednju utjehu: nadu odlaska 

u onaj puno ljepši: vječni, rajski život! 

Iz naše župe

Župni Karitas na djelu 

I baš na Svetoga Nikolu, svetcu slavljenu 

po dobročinstvu, u poslijepodnevnim satima 

Marijan Šimundić, Ante Biškić Bibo, 

Frano Biškić i Željko Čavrlj uljepšali su 

dan i ozarili dušu naše onemoćale susjede 

Mare. A evo kako! 

Uz župnikovo dopuštenje u Pratarskoj 

su ogradi ispilali punu traktorsku prikolicu 

drva, dovezli ih i iscijepali da na dan Boga 

Božića može utopliti oronuli dom, da zna 

kako na ovome svitu nije sama i zaboravljena… 

Valja ruku na srce staviti i reći kako 

Mara ni od prvih susjeda nije zanemarena, 


56 

Naši župljani pokazuju svoju djelotvornu ljubav 

ali ovakav čin suosjećanja ni u zalutalim 

željama nije očekivala! 

- Ne ćemo mi na ovome stati! - obećali 

su dobročinitelji našemu župniku i sebi! 

Naime, nakanili su joj, dočin vrime 

dopusti, trošnu kuću popraviti, od vlage 

izolirati, gipsanim tablama zidove iznutra 

obložiti, okrečiti.. 

Na kraju ove priče ne preostaje ništa 

drugo, već da i mi njima Marinu, i našu, 

zahvalu u zavičajnom blagoslovu ostavimo: 

Bog vam platijo i dobro dobrim vratijo! 

........................................Kristina Bekavac 


Proslava Sv. Cecilije 

Sv. Cecilija je svetica, zaštitnica crkvene 

glazbe, pjesme, druženja i veselja. Ona 

nas u svom pohodu obdari vedrinom i 

radošću koju samo pjesma može dati, ulije 

u nas dobrotu, praštanje i ljubav. 

Naš crkveni zbor svoju je zaštitnicu proslavio 

uz molitvu i pjesmu. Slavila se i sv. 

misa. Bilo je veselo i razdragano. Crkveni je 

prostor odisao čudesnom ljepotom, sve se orilo 

od zajedničke pjesme, lijepog druženja koje 

nam je priredio naš župnik. Proslavili smo i 

rođendan našeg orguljaša Stipe koji se rodio 

baš na taj dan, a zboraši su mu pripremili 

lijepo iznenađenje. Bilo je tu i darova za 


Naš zbor na misi kod proslave Sv. Cecilije 

njega, našu voditeljicu gđu. Renatu, ali i za 

nas. Za to se opet pobrinuo naš župnik, a i 

svi zboraši pomalo. Uz jelo i osvježenje sve 

je odisalo onim duhom dobrote i zajedništva. 

Željela bih da tako bude i ubuduće, da se 

svi zajedno u župi osjećamo dobro, veselo, 

baš onako kao što se trebamo SVI osjećati 

u Božjoj i našoj kući, pa čak i bez kolača i 

druge hrane (nije nužno potrebno). 

Potreban nam je mir, zajedništvo, ljubav, 

prijateljstvo, i malo, samo malo dobre 

volje za se’, za pjesmu, za čovjeka do sebe, a 

nadasve za svog Boga koji je uvijek s nama. 

...........................................Ankica Sekelez 

Iz naše župe

Crkveni zbor župe 

Sv. Duha 

Što napisati o našem zboru, a da to ne 

bude puno hvale. Iza nas je godina s 

dosta uspješnih gostovanja i predvođenja 

misnih slavlja u našoj župi. 

Posebno svečano bilo je za prvu svetu 

pričest i krizmu. Pokušali smo barem pjesmom 

vratiti obitelji na njihova ognjišta koja 

iz godine u godinu postaju sve napuštenija, 

a samim tim i prvopričesnika i krizmanika 

je sve manje. 

Ove godine prvi put je pjevana Muka 

na Cvjetnicu i Veliki petak. Svi smo vrlo 

naporno i s ljubavlju uvježbavali uloge u 

Muci, a osobito je bio uporan gospodin Željko 

Čavrlj koji je imao glavnu pjevačku ulogu. 

12. svibnja gostovali smo sa župnikom 

u Splitu na blagdan Sv. Leopolda Mandića 

u crkvi Gospe od Pojišana. Bilo je dosta 

splitskih Lovrećana koji su nas pozorno 

slušali i bili oduševljeni našim pjevanjem. 

Domaćini su nas lijepo ugostili i pohvalili 

naš uspješan nastup u njihovoj župi. 

29. svibnja išli smo u Zagreb na misu 

za Lovrećane u crkvi Gospe Lurdske. Ove 

godine domaćini su bili Mrnjavčani. Na 

samom početku mise gospodinu Ivanu Bekavcu 

Basiću, glavnom organizatoru naših 

susreta, je pozlilo, ali, hvala Bogu, brza 

pomoć liječnika i naše molitve pomogle su 

da ostane na životu. Iako potreseni, uspješno 

Dr. Josip Delić s našim zborom 



smo predvodili i završili svetu misu. Lijepo 

su nas počastili i ispratili s nadom u ponovni 

susret za godinu dana, ako Bog da. 

25. srpnja bili smo na gostovanju u 

Imotskom na devetnici Gospe od Anđela. 

Vjernici su bili oduševljeni našim nastupom, 

a naša srca su pjevala od sreće što naš trud 

ne prolazi nezapaženo. Poslije mise smo imali 

domjenak uz koji smo se ugodno družili i, 

naravno, što drugo neko pjevali. 

9. listopada bili smo na gostovanju na 

Sirobuji u crkvi sv. Leopolda Mandića. Poslije 

mise i lijepe propovijedi našeg župnika imali 

smo zajednički ručak koji su naši domaćini 

s toliko srdačnosti i ljubavi pripremili da se 


Crkveni zbor župe Sv. Duha 

to ne može ne vidjeti i ne napisati. Od srca 

hvala i njima i našem članu Frani Petričeviću 

koji je ugovorio ovaj susret. 

Željela bih se posebno zahvaliti u ime svih 

članova Crkvenog zbora prof. Renati Kolovrat. 

Hvala joj na trudu, na velikoj muci i vremenu 

koje troši da bi nas naučila i podučila. 

Hvala i našem orguljašu Stipi Sekelezu koji 

je s nama kad god mu njegove studentske 

obveze to dozvoljavaju. Kao što naš župnik 

kaže: „Otvoreni smo za svakoga tko god hoće 

i želi da nam se pridruži, a posebno mladi.” 

Bit će nam drago ako nas bude više jer 

nas pjesma sve zbližava i približava Bogu. 

........................................Antonija Nikolić 

Frama Lovreć - Opanci 

Prema naputku Područnog vijeća sadržaj izvještaja Frame Lovreć obuhvaća razdoblje 

od prvog primanja (30. 10. 2011.), stoga su u informacijskom izvješću nabrojene 

aktivnosti i termin susreta Frame. 

Franjevačka mladež Lovreć osnovana 

je 30. listopada 2011. godine na inicijativu 

mladih župe Lovreć. Nakon 

nekoliko dana priprema na prvo okupljanje 

iz naše se župe odazvalo 16 djevojaka i 

mladića, uglavnom srednjoškolaca. Kako 

bi nam približili rad i djelovanje Frame, 

došao je fra Frano Doljanin i područna 

predsjednica Ana Mikulić. 

Dana 30. listopada 2011. godine u našoj 

su župi održana primanja u Framu. Primljeno 

je 5 mladića i 11 djevojaka. Obred primanja 

bio je na završetku euharistijskog slavlja koje 

je predvodio fra Frano Doljanin, područni 

duhovni asistent Frame, i fra Dinko Bošnjak. 

Sviranje i pjevanje za vrijeme svete mise vodila 

je Gospođa Renata Kolovrat i orguljaš Stjepan 

Sekelez, a liturgijska čitanja čitali su framaši. 

Materijale za susrete dobili smo od područne 

predsjednice. Susreti našega bratstva 

odražavaju se svako 14 dana, subotom u 17 

sati. Susret traje sat vremena. Svaki je susret 

različito organiziran, a počinje i završava 

molitvom. 

Iz naše župe

Frama Lovreć - Opanci 

Nedugo nakon osnutka Frame pokrenuli 

smo sljedeće sekcije: 

• liturgijska: animira molitveni život bratstva 

na susretima te organizira djelatnost 

framaša u liturgijskim slavljima; 


Naši odvažni mladi pred župnom zajednicom izriču svoje DA slijediti Krista 

60 

• ekološko-radna: organizira nastojanja 

oko očuvanja prirode i okoliša te pomaže 

u održavanju crkve i okoliša; 

• kreativna: brine se o uređenju prostora 

u kojem se održavaju naši susreti. 

....................Predsjednica Marija Petričević 

Frama na druženju u župskoj kući 


Lujin vinski podrum 

Lijep primjer sinovske ljubavi i poštovanja 

prema ocu, što se danas baš i 

ne susreće tako često, pokazali su naši 

župljani Ivan, Mate i Ante, sinovi Luje Katića, 

nadaleko poznatog lovrećkog vinogradara 

i vinara, koji je po svojim lozama poznat 

ne samo u Imotskoj krajini, a po vinima i 

diljem Lijepe naše, pa i šire. 

Ugledan je to poslovni čovjek, uspješno 

posluje s vinarima i drugim poduzetnicima, 

a ima i dobre sinove. Složna braća gradila 

su kuću. I kopali su se temelji. Kad tamo, 

ispod zemlje odjednom se ukazala golema 

rupa, baš golema: 39 duga, 8 široka i 9 

metara duboka. Što s njom, pitala se braća, 

a onda odučiše. Načinit će u čast ćaći vinaru 

vinski podrum! Baš pravi vinski podrum u 

kamenu. Prostran. Rečeno - učinjeno. 

A sad, da je baš odmah učinjeno, nije. 

Klesari su ga radili pune dvije godine. Kamen 

do kamena... I napokon u nedjelju 6. 

studenoga ćaćin vinski podrum svečano je 


Lujo među prijateljima 

otvoren. Na radost sviju, najviše sinova, a na 

ponos ocu na takvim sinovima. Skupilo se tu 

mnoštvo svita, uzvanika, poslovnih ljudi preko 

350 iz cijele Hrvatske. Jelo se i pilo, pivalo 

i feštalo, a druženje je potrajalo do kasno u 

noć. Vinski je podrum blagoslovio naš župnik 

fra Dinko jer bez blagoslova nema ni sreće. 

Neka je sa srećom, prijatelju Lujo! 

................................................... Sudionik 

Iz naše župe

Na susretu Frame 

Franjevačka mladež Lovreć osnovana je 

30. 10. 2011. na inicijativu mladih 

Župe Lovreć-Opanci. 

Na prvo okupljanje odazvalo se 16 djevojaka 

i mladića, srednjoškolaca. Kako bi 

nam približio rad i djelovanje Frame, došao 

je fra Frano Doljanin. Dana 30. listopada 

održali smo primanja u Framu. 

Skupština Frame splitsko-dubrovačkog 

područnoga bratstva održana je u Bajagiću 

10. Prosinca. Na Skupštini je sudjelovalo 

nas četvero: Marija Petričević, predsjednica, 

Marijan Petričević, Nevenika Nosić i moja 

malenkost. Uostalom, i jesam najmlađa. 

Iščekivanje i znatiželja pri okupljanju, 

početak Skupštine, molitva i na kraju pozdrav 

prošli su gotovo u dahu! 

Ukratko, dan mi je bio ispunjen osobitom 

radošću. 

Želim da ovakvih dana bude što više 

u mome životu. 

..............................................Ana Bekavac 



Miljenik župe Lovreć 

Fra Serafin Rajič 

* Cista Velika, 2. 12. 1913. - † Zagreb, 4. 9. 1947. 

Fra Serafin se našao u 

velikom događaju kad 

je provincija Presvetog 

Otkupitelja iz Splita dobila 

13 mladomisnika, što je u 

to doba bilo rijetkost. To 

se dogodilo 12. ožujka 1938. 

Splitski biskup dr. Kvirin Klement 

Bonefačić u crkvi Gospe 

od Zdravlja u Splitu zaredio 

je 13 mladih đakona 

fratara i svećenika. Toliki 

broj mladih svećenika rijetko je 

dobivala ova redovnička zajednica u svojoj 

dugoj povijesti. Među njima se našao i fra 

Serafin Raič iz Ciste Velike. 

Poslije svečanog ručka u samostanu 

Gospe od Zdravlja mladomisnici su se razišli 

svojim kućama. U sutrašnju nedjelju 

imali su mlade mise. Fra Serafin je imao 

obitelj u Cisti Velikoj. Ustalio se na Lovreću 

kod župnika fra Joze Šimića. Takav je bio 

dogovor. Fra Serafin kao bogoslov ljetne 

praznike provodio je kod župnika Šimića na 

Lovreću. Bio je okretan, marljiv i bistar. Fra 

Jozi je dobro poslužio za vjeronauk djeci i 

za pomoć raznim crkvenim udrugama koje 



je on osnovao. Nije ni čudo da se i 

fra Serafinova mlada misa držala 

na Lovreću. 

Fra Serafin se rodio u Cisti 

Velikoj u uglednoj obitelji. 

Na glavnoj cesti imali su svoju 

električnu mlinicu. Otac mu je 

bio ugledan čovjek. Umro je prije 

njegove mlade mise. Mlada 

misa bila je svečana. 

Prisustvovala je njegova 

obitelj, rodbina i prijatelji 

iz Ciste. Lovrećani su ispunili 

veliku crkvu jer su ga poznavali 

otprije. 

Završio je studij i mladomisnici su se 

raštrkali na razne strane. Fra Serafina je 

zamjerio dr. fra Karlo Bilić. Trebao mu u 

znanstvenom radu. Vodio je veliku svjetsku 

Marijansku akademiju. Fra Serafin, i još neki, 

fotografirao je po europskim bibliotekama 

dokumente koji rade o Blaženoj Djevici 

Mariji. Taj posao nije volio fra Serafin. Želio 

je raditi u pastvi među vjernicima. Nakon 

dvije godine uspio je ono što je želio. Uprava 

provincije odredila ga je za župnog vikara u 

našu župu i samostan Majke Božje Lurdske 

Zagreb. 

Iz povijesti župe

Fra Serafin Rajič 

Fra Serafin je uporabio svu svoju sposobnost 

u radu za bližnjega. Bio je živ, 

okretan, sposoban i izvrstan propovjednik. 

Ta crkva bila je u ono vrijeme poznata. 

Punila se svaki dan, osobito se dolazilo na 

fra Serafinove propvijedi. Partizani su to 

krivo gledali. Odlučili su uništiti taj samostan 

i rastjerati vjernike iz crkve. Izumjeli 

su sotonski plan. Potvorili su fratre da su 

donijeli i stavili bombu u tvornicu Gaon, 

koja je bila u blizini samostana. Stavili su 

u zatvor sve aktivne fratre. Fra Ante Antić 

je noćio u zatvoru. Raporedili su ih prema 

svojim nakanama. Zagrbački sud je osudio 

fra Alberta Bukića, fra Leonarda Bajića, 

fra Jozu Viskovića na duge i teške godine 

zatvora u Staroj Gradiški. Gvardijana fra 

Mateja Vodsanovića i fra Serafina Raiča na 

smrt strijeljanjem. Poslije su sami partizani 

priznali da je bilo sve izmišljeno. Trebalo je 

uništiti samostan i velik dolazak vjernika u 

crkvu. Fratri su otišli u Staru Gradišku. Fra 

Jozo Visković odležat će punih 15 godina. 


64 

Gvardijan fra Matej Vodanović i fra Serafin 

Rajič strijeljani su na groblju na Mirogoju 

4. rujna 1947. 

Poslije toga navaljivale su grupe komunista 

na samostan. Fratri se nisu dali. Napokon 

je sve prestalo. „Uvezani komunisti“ su 

priznali da je čiatva afera protiv samostana 

izmišljena. Nikad te bombe u tvornici nije 

bilo. Sve je izmišljeno. Fra Matej Vodanović 

i fra Serafin Rajič nedužni su izgubili živote. 

Fra Leonardo Bajič umro je kao logoraš u 

Staroj Gradišci. 

Mi, školski kolege, nismo nikad zaboravili 

pok. fra Serafina. Bio je jedan od 

najboljih i u radu i u drštvu. Majka pok. 

fra Serafina je živjela u Cisti Velikoj poslije 

njegove smrti s ostalom obitelji. Kad je 

umrla, na sprovodnoj misi u crkvi sv. Jakova 

uz župnika bilo je petero fratara. Oproštajni 

govor držao je fra Vjeko Vrčić, kolega i 

prijatelj njezina pokojnog sina. 

.......................................... Fra Vjeko Vrčić 

Krizma 1792. godine 

Makarski biskup Fabijan Blašković 

pohodio je u ljeto 1792. godine 

župe Imotske krajine, podijelio 

sakramente potvrde i obavio vizitaciju župa. 

Tijekom biskupova pohoda župama 

Imotske krajine krizmano je 2137 osoba. 

(„Omnium vero in Districtu Imothensi confirmator 

sunt 2137“). 

Ovdje izuzimamo nekoliko župa na 

zapadnom dijelu Imotske krajine koje su 

bile u nadležnosti Splitske nadbiskupije. 

U biskupovoj pratnji bio je makarski prezbiter don 

Jakov Ivulić. Drugog dana pridružio se i kanonik 

don Lovre Pavlinović. 

Krizma u župi Lovreć-Opanci odvijala 

se 21., 22, i 23. srpnja. 


Ukupno je krizmano 206 osoba. Kao i 

u prethodnim krizmama (1779. i 1786.g.) 

manji broj krizmanika bio je iz susjednih 

župa 1 . 

Najveći broj krizmanika bio je drugog 

dana (22. srpnja) čak 160. Zbog ljetne 

vrućine i velikog broja krizmanika obred 

krizme je obavljen izvan crkve kod stabla, 

duba („ ad arboris“). 

Prema sačuvanim fotografijama snimljenim 

krajem 19. st. oko stare crkve, u 

groblju je bilo nekoliko dubova. 

Aktualni župnik bijaše Opančanin, fra 

Gabriel Batinić (1790.-1792.). U tekstu zapisa 

krizme župnik nije po imenu naslovljen. 

Prema Matici krštenih župe Lovreć-Opanci 

1783.-1816. 2 , zadnje krštenje i upis u Maticu 

fra Gabriel je učinio 30. kolovoza 1792. 

1 Nadbiskupski arhiv u Splitu (NAS), M,106. 

2 Državni arhiv u Zadru (DAZD,K.569) 

21. srpnja 

Krizmanici 



godine. Iste godine nasljeđuje ga u župi fra 

Paško Mrnjavac. 

Fra Gabriel Batinić rodio se 1750. godine 

u Opancima. Krsno mu je ime Andrija. 

Habit oblači 1767. godine u novicijatu u 

Makarskoj. Fra Gabriel bijaše župnik u Runoviću, 

Podbablju, Ričicama, Studencima 

i Lovreću. 

Gvardijan je samostana u Omišu dva 

uta 1782.-1784. i 1797.-1798. godine. Fra 

Gabriel je umro 21. lipnja 1804. godine u 

Studencima u 54. godini života 3 . 

3 Dr. fra Stjepan Čovo, Novicijat u Franjevačko 

samostanu u Makarskoj (1700.-1832.), 

Kačić, god. XXXVI-XXXVIII, Split, 2004.-2006. 

str. 424.; Fra Vjeko Vrčić, Župe Imotske 

krajine I-II, Imotski, 1978. i 1980.; Fra Jerko 

Lovrić, Imotski franjevci osnivaju samostan u 

Omišu, Čuvari baštine, Imotski 1989. str. 147; 

Necrologium, Franjevački samostan Gospe od 

Milosti, Visovac, 2004., str. 200. 

Krizmanik Ime roditelja Kum(a) 

Ivan Križan i Jurke Mrnjavac Mate Olujić 

Josip p. Mate i Ruže Mustapić Grgo Olujić 

Petar Ivana i Tadijane Mrnjavac Grgo Šimundić 

Jakov Grge I Tadijane Mrnjavac Ivan Milinović 

Luka Karla i Ive Katić Mate Bekavac 

Marko Ivana i p. Lucije Čaljkušić Andrija Batinić 

Nikola Ivana i Ilijane Mrnjavac Don Stipan Tafra 

Ante Josipa i Ruže Čaljkušić Ivan Mrnjavac 

Ante Jakova i Lucije Olujić Andrija Batinić 

Ilija Josipa i Ive Milinović Mate Čaljkušić 

Ilija Križana i Jurke Mrnjavac Nikola Milinović 

Cvitan Jure i Nede Dumančić Jerko Kovač 

Cvitan Ivana i Ilijane Mrnjavac Lovro Milinović 

Iz povijesti župe



Jakovica Ante i Ive Pirić Matija Svragulja 

Matija Josipa i Kate Kasum Matija Mrnjavac 

Matija Karla i Ive Katić Ana Kovač 

Matija Jure i Jakovice Bošnjak Anđa Mrnjavac 

Lucija p. Šimuna i Jelene Čaljkušić Manda Novak 

Lucija Jure i Nede Dumančić Matija Mrnjavac 

Lucija Šimuna i Jelene Ćorić Stana Olujić 

Katarina Jure i Jelene Čaljkušić Kata Milinović 

Ilijana Mate i Ane Bekavac Manda Milinović 

22. srpnja 


Mijo Ivana i Ane Mrnjavac Petar Kovač 

Mijo Ivana i Ane Čaljkušić Mate Čaljkušić 

Mijo Jerke i Pavice Mustapić Ilija Olujić 

Ivan Jerke i Ruže Madunić Petar Mustapić 

Ivan Augustina i Jurke Mrnjavac Andrija Batinić 

Ivan Stipana i Eve Kasum Ilija Mustapić 

Ivan Šimuna i Jelene Ćorić Jakov Mustapić 

Ivan Mate i Ruže Rupčić Josip Milinović 

Ivan Pavla i Matije Mrnjavac Mijo Pavlović Lučić iz Makarske 

Josip Tome i Marte Rupčić Ivan Madunić 

Josip p. Ivan i p. Božice Milinović Ante Milinović 

Petar Mije i Andrijane Mustapić Ivan Ribičić 

Petar Ivana i Jelene Šimundić Tadija Jelić 

Petar Jakova i Mande Rupčić Ivan Madunić 

Petar Grge i Mande Milinović Josip Milinović 

Petar Dujma i Jakovice Katić Ante Mrnjavac 

Petar Ivana i Ane Ribičić Jure Mrnjavac 

Petar Grge i Mande Milinović Mate Milinović 

Petar Mije i Jelene Ajduk Mate Olujić 

Petar Andrije i Marije Olujić Plem. gosp. Pavao Despotović (iz Omiša) 

Pava Martina i Ruže Nikolić Cvitan Olujić 

Andrija Jakova i Ruže Mrnjavac Bariša Čaljkušić 

Andrija Nikole i Kate Jelić Andrija Batinić 

Andrija Grge i Pere Rupčić Mijo Nikolić 

Andrija Cvitana i Jelene Olujić Nikola Vukušić 

Jakov Ivana i Mande Mustapić Stipan Mustapić 

Toma Ivana i Joze Jelić Mate Nikolić 


66 



Toma Mate i Ane Bekavac Ilija Olujić 

Toma Ivana i Ruže Nikolić Pava Knezović 

Filip p. Nikole i Ive Bekavac Mijo Bekavac 

Filip Grge i Mande Milinović Mate Bošnjak 

Filip Jure i Kate Nikolić Mijo Trogrlić 

Bariša Abrama i Mande Mrnjavac Petar Katić 

Bariša Lovre i Antice Dumančić Petar Mustapić 

Mate Mije i Mande Nikolić Toma Nikolić 

Mate Nikole i Božice Šimundić Mate Bošnjak 

Mate Tadije i Tomice Mustapić Ivan Mrnjavac 

Mate Marka i Klare Bošnjak Ivan Olujić 

Mate Petra i Jakovice Olujić Mate Milinović 

Mate Mije i Klare Milinović Ante Batinić 

Šimun Jakova i Jakovice Čaljkušić Andrija Milinović 

Šimun p. Ivana i Jelene Kekez Stipan Madunić 

Tadija Jakova i Pere Raos Mate Bekavac 

Luka Andrija i Mande Kasum Petar Dumančić 

Luka Marka i Klare Bošnjak Mijo Ajduk 

Marko Križana i Joze Mustapić Grgo Olujić 

Marko Križana i Joze Mustapić Ante Ribičić 

Marko Cvitana i Klare Madunić Ivan Mrnjavac 

Marko Jure i Nede Dumančić Ilija Mustapić 

Marko Andrije i Marije Olujić serdar Mate Bilić 

Marko Cvitana i Klare Madunić Stipan Madunić 

Stipan Abrama i Mande Mrnjavac Grgo Olujić 

Stipan Marka i Klare Bošnjak Ivan Nikolić 

Stipan Ivan i Ane Bekavac Križan Milinović 

Stipan Jerka i Jelene Ribičić Stipan Šitum 

Stipan Ante i Stane Raos Martin Brstilo 

Stipan Petra i Kate Matković Mate Katić 

Stipan p. Šimuna i Ive Mustapić Jakov Kusić 

Lovre Jakova i Cvite Rupčić Mate Nikolić 

Lovre Grge i Kate Ćorić Ivan Madunić 

Jure Augusitna i Andrijane Kasum Stipan Šitum 

Jure Ivan i Ive Milinović Lovro Milinović 

Jure Ivana i Mande Mustapić Nikola Matković 

Jure Ivana i Božice Kasum Mijo Nikolić 

Jure Ante i Ane Pirić Mate Milinović 

Jure Mije i Jelene Ajduk Jerko Udiljak 



Iz povijesti župe



Blaž Tadije i Marije Nikolić Josip Rupčić 

Blaž Mate i Kate Ajduk Toma Dumančić 

Grgo Petra i Jelene Mrnjavac Ivan Mrnjavac 

Martin Marka i Jurke Katić Andrija Batinić 

Nikola Mate i Brigite Bekavac Ante Milinović 

Nikola Marka i Klare Brstilo Marijan Šćurla 

Nikola Ivana i Ane Bekavac Jure Bekavac 

Nikola Ivana i Ane Bekavac serdar Mate Bilić 

Ante Jure i Mande Nikolić Marko Čaljkušić 

Ante Marka i Ane Mrnjavac Ante Kovač 

Ante Mije i Klare Mustapić Petar Ribičić 

Ante Tadije i Marije Nikolić Ivan Mrnjavac 

Ante Mije i Jelene Matković Stipan Olujić 

Ante Grge i Marije Katić Šimun Vukušić 

Marijan Jure i Nede Dumančić Mate Čaljkušić 

Marijan Petra i Ive Mrnjavac Grgo Nikolić 

Ilija Jure i Tadijane Mrnjavac Ivan Madunić 

Ilija Petra i Klare Raos Ante Čagalj 

Bože p. Bože i Mande Mrnjavac Grgo Katić 

Bože Josipa i Mande Čaljkušić Ante Milinović 

Cvitan Marka i Mande Kasum Jure Milinović 

Cvitan Jure i Jakovice Bošnjak Ante Batinić 

Marija Ivana i Ruže Nikolić Iva Rupčić 

Marija Jakova i p. Pere Milinović Manda Milinović 

Marija Mate i Brigite Bekavac Tomica Olujić 

Anđela Jakova i p. Pere Milinović Lucija Batinić 

Iva Mate i Joze Mrnjavac Kata Udiljak 

Joza Ivana i p. Lucije Čaljkušić Matija Bekavac 

Joza Tadije i Tomice Mustapić Kata Ribičić 

Joza Ante i Marte Mrnjavac Kata Olujić 

Pera Andrije i Marije Olujić Iva Vukušić 

Pera Marka i Mande Kasum Uršula Ćubić 

Pera Petra i Kate Matković Brigita Raos 

Pera p. Jakova i Andrijane Mrnjavac Cvita Bošnjak 

Pera Mate i Katarine Mustapić Ana Ćorić 

Pavica Grge i Mande Mustapić Iva Milinović 

Pavica Ivana i Mande Mustapić Cecilija Batinić 

Andrijana Ilije i Pere Mustapić Marija Olujić 

Andrijana Tome i Ane Milinović Cvita Mrnjavac 


68 



Jakovica Stipana i Lucije Nikolić Ana Bekavac 

Filipa Mije i Ane Mrnjavac Kata Nikolić 

Filipa Ivana i Lucije Čaljkušić Manda Nikolić 

Tomica Grge i Pere Rupčić Lucija Nikolić 

Tomica Ilije i Ane Rupčić Lucija Nikolić 

Tomica Križana i Jelene Mrnjavac Pera Nikolić 

Tomica Marka i Lucije Bekavac Lucija Nikolić 

Matija Petra i Jelene Mrnjavac Ana Milinović 

Matija Mije i Ane Ćorić Jelena Ribičić 

Matija Ante i Jelene Mustapić Pera Ribičić 

Lucija Mate i Ane Bekavac Manda Čaljkušić 

Lucija p. Jure i Cvite Novak Matija Bekavac 

Lucija p. Ante i Ane Mustapić Kata Matković 

Lucija Stipana i Kate Nikolić Iva Madunić 

Jurka Andrije i Ane Merćep Jakovica Olujić 

Jurka p. Grge i Nede Mrnjavac Ana Mrnjavac 

Jurka Petra i Kate Mrnjavac Marija Vukušić 

Katarina p. Mate i Ruže Mustapić Marija Olujić 

Katarina Nikole i Matije Mrnjavac Kata Mrnjavac 

Katarina Stipana i Kate Madunić Manda Mustapić 

Katarina Dujma i Jurke Milinović Stana Batinić 

Katarina Jure i Matije Ćorić Ana Ribičić 

Ana Pavla i Matije Mrnjavac Lucija Mrnjavac 

Ana Marka i Nede Milinović Pera Nikolić 

Ana Jure i Jakovice Bošnjak Lucija Bekavac 

Ana p. Šimuna i Joze Mrnjavac Kata Mrnjavac 

Ana Grge i Kate Ćorić Jelena Ruić 

Jelena p. Ante i Šime Mustapić Lucija Olujić 

Jelena Marka i Ane Mrnjavac Uršula Mrnjavac 

Jelena Mije i p. Ive Ćubić Marta Bošnjak 

Jelena Marka i Jelene Batinić Manda Milinović 

Jelena Nikole i Božice Milinović Barbara Mrnjavac 

Jelena Pavla i Matije Mrnjavac Cvita Bošnjak 

Jelena Nikole i Matije Mrnjavac Jelena Milinović 

Jelena Dujma i Jurke Šimundić Stana Olujić 

Marta Andrije i Marije Olujić Kata Vukušić 

Marta Ivana i Kate Mrnjavac Manda Vukušić 

Ruža Petra i Ive Mrnjavac Pera Bošnjak 

Manda Mije i Ane Ćorić Jelena Čavrlj 

Manda Dujma i Jelene Nikolić Kata Mrnjavac 

Manda Jakova i Lucije Olujić Pera Šimundić 

Manda Nikole i Jelene Milinović Jelena Olujić 



Iz povijesti župe



Neda Cvitana i Jelene Olujić Klara Nikolić 

Križana Stipana i Ive Bošnjak Manda Šimundić 

Križana Tome i Marte Rupčić Klara Bošnjak 

Antica Ivana i Ive Milinović Manda Milinović 

Antica p. Ante i Mande Milinović Ruža Nikolić 

Antica Dujma i Jurke Šimundić Jelena Olujić 

Antica Tome i Vide Rupčić Kucija Olujić 

Antica Nikole i Ane Olujić Cvita Čaljkušić 

Antica Nikole i Klare Milinović Marta Šarić 

Ilijana Ivana i Mande Mustapić Jelena Kasum 

Stana Jure i Kate Milinović Manda Matković 

Cvita Mije i Marte Madunić Cvita Mrnjavac 

Cvita Jure i Marije Čaljkušić Cvita Čaljkušić 

23. srpnja 


Ivan Josipa i Kate Kasum Nikola Mrnjavac 

Petar Nikole i Kate Jelić Nikola Milinović 

Petar Ilije i Ive Bošnjak Mate Milinović 

Toma p. Marka i Cvite Budić Petar Bekavac 

Šimun Stipana i Eve Kasum Ivan Šimundić 

Marko Petra i Kate Matković Mate Zec 

Marko Augustina i Jurke Mrnjavac Augustin Mrnjavac 

Lovre Nikole i Božice Nikolić Toma Rupčić 

Dominik Ilije i Stane Olujić Mate Zec 

Augustin Jakova i Lucije Olujić Lovro Mrnjavac 

Ante Filipa i Ive Bekavac Stipan Šitum 

Bože Andrije i JeleneMilinović Ivan Mrnjavac 

Ilija Mate i Marije Mrnjavac Ivan Olujić 

Ilija p. Šimuna i Jelene Čaljkušić Ivan Mrnjavac 

Iva Ivana i Mande Mustapić Kata Mrnjavac 

Matija Mate i Marije Mrnjavac Neda Milinović 

Katarina Josipa i Andrijane Mrnjavac Jurka Mrnjavac 

Lucija Marka i Mande Kasum Jelena Milinović 

Ana Josipa i Andrijane Mrnjavac Pera Mrnjavac 

Brigita Mije i Klare Šimundić Stana Milinović 

Manda Dujma i Matije Čaljkušić Manda Milinović 

Manda Petra i Klare Raos Ana Milinović 

Manda p. Grge i Jelene Rupčić Kata Mrnjavac 

Cvita Marka i Mande Mustapić Klara Bošnjak 

........................................................................................................... Marijan Milinović 


70 


Prvi studenoga su Svi sveti. Naše je 

groblje prepuno naroda koji se došao 

pomoliti za duše svojih umrlih, 

upaliti im svijeću i grob ukrasiti cvijećem. 

Stari običaj je da se počima zvoniti na Svi 

svete u podne i bez prestanka se zvonilo do 

podne na Mrtvi dan. Tim zvonjenjem, ili 

kako mi kažemo brecanjem, odajemo počast 

svima onima koji počivaju na našem groblju. 

Predvečer dolazi stariji svijet koji poštuje 

običaj da zvonarima donese okrjepu u jelu 

Zvonari i običaji 


ili piću i tako sa zvonarima ostaju dugo u 

noć prepričavajući stare priče iz naroda. 

Za sve svoje umrle i za one koji zvone, 

narod daje novačani prilog, koliko tko 

može. Prilog se ubaci u torbicu koja stoji 

na vratima stare crkve. Na Lovreću imamo 

tri grupe zvonara, a ove godine za naše 

umrle su zvonili Ante Nosić (Banje), Ivica 

Petričević (Ija), Petar Bošnjak (Čovin) i 

Markov Matkov (Šiškićev). 

.......................................... Marko Matkov 

Iz povijesti župe

Prapovijesni grob u gomili 

u Sekelezima 

Župa Lovreć-Opanci smjestila se 

na krševitoj visoravni (540 metara 

nadmorske visine) na jugozapadnom 

dijelu Imotske krajine kroz koju prolazi 

glavna prometnica koja povezuje Imotski 

s morem-Splitom, odnosno preko Trilja i 

Sinja sa sjevernom Hrvatskom. 

Prostor župe Lovreć-Opanci naseljen 

je još od prapovijesti, o čemu nam svjedoči 

veliki broj prapovijesnih gomila i gradina 

sačuvanih in situ. Područje Opanaka 

smješteno je između četiri gradinska vrha: 

Gomila u Sekelezima, foto Marjan Lozo 

Bošnjakova gradina na sjeveru iznad Lovreća, 

na jugu Trbotor gradina, na sjeveroistoku 

Nikolića gradina i na zapadu Šimundića 

gradina. Između ovih gradina, a u uskoj 

vezi sa životom na njima, nalazi se ilirska 

nekropola s većim brojem prapovijesnih 

kamenih gomila. 

Južno od središta Lovreća, u zaseoku 

Sekelezi, jugozapadno od kapele sv. Ante, u 

neposrednoj blizini stare župne kuće na zemljištu 

gosp. Branka Sekeleza nalazila se veća 

prapovijesna kamena gomila, nepravilnog 

Iz povijesti župe 72 


kružnog oblika, promjera oko 20-ak metara 

i prema sjećanju kolege Marijana Loze visine 

oko 3-4 metra. 

U veljači 2011. godine, ne znajući da 

je riječ o prapovijesnoj gomili, vlasnik zemljišta 

krenuo je u raščišćavanje terena te 

je bagerom potpuno uništio kameni nasip 

gomile te je od gomile ostala sačuvana samo 

baza sa prapovijesnim grobom. Uvidjevši 

da je riječ o grobu, o nalazu je obavijestio 

ravnatelja osnovne škole u Lovreću, gosp. 

Marjana Sekeleza, koji obavještava konzervatore 

nadležnog Konzervatorskog odjela 

u Imotskom. U pratnji načelnika općine 

Lovreć gosp. Ante Babića, ravnatelja škole 

gosp. Marijana Sekeleza te vlasnika gosp. 

Branka Sekeleza konzervatori su obišli gomilu 

te dogovorili manje zaštitno istraživanje 

prapovijesnog groba. Istraživanje je 

započelo sredinom ožujka, a u njemu su 


Prapovijesni grob u gomili u Sekelezima 

Prapovijesni grob, foto Marjan Lozo 

sudjelovali konzervatori Marijan Lozo 1 i 

Katarina Cvitanić. 

Grob se nalazio po sredini gomile i 

predstavlja prvi ukop u čiju čast je podignuta 

i formirana gomila. O konstrukciji jezgre 

gomile kao i kamenom nasipu ne možemo 

ništa konkretno reći pošto su uništeni spomenutim 

građevinskim radovima. 

Grob 1 položen je u smjeru zapadistok, 

oblika trapezoidnog kamenog sanduka, 

vanjskih dimenzija 1.47 x 0.57 metara, te 

dubine oko 0.40 metara. Konstruiran je od 

tri duže i dvije kraće pravokutne kamene 

ploče okomito postavljene. Poklopnicu, koja 

se po pričanju vlasnika sastojala od vodoravno 

postavljene ploče, uništio je bager koji 

je ujedno i oštetio rubove obložnica kao i 

1 Ovom prilikom željela bih se zahvaliti kolegi 

Marijanu Lozi na nesebičnoj stručnoj i prijateljskoj 

pomoći prilikom ovog istraživanja. 

Iz povijesti župe


dijelove kostura. U grobu je pronađen kosturni 

ukop, sahranjen u zgrčenom položaju 

na lijevom boku, s glavom na zapadu. O 

detaljnim karakteristikama pokojnika (spol, 

dob, visina) moći ćemo nešto više reći nakon 

provedbe detaljne antropološke analize. 

Oko i ispod pokojnika kao i uokolo 

grobne konstrukcije, odnosno zemljane baze 

gomile, pronađena je veća količina ulomaka 

keramičkih posuda. Ulomci posuda u 

prostor gomile „ubačeni“ su prije nego li 

je formiran njen nasip, a nakon pogrebnog 

obreda u kojem su upotrijebljene. 

Spomenut ćemo samo nekoliko najzanimljivijih 

ulomaka keramičkih posuda 

izdvojenih nakon primarne obrade: 

1. Fragment keramičke posude uspravnog, 

proširenog te prema unutra zakošenog 

oboda ukrašen obostrano nizom trokuta 

ispunjenih prugama od vrlo sitnih 

uboda nastalih pomoću kotačića između 

kojih je prazan prostor tako da tvore 

cik-cak traku. Vanjska strana ukrašena 

je pomoću kotačića utisnutim vertikalnim 

crticama raspoređenih u tri friza 

obrubljena uskim prugama. Dimenzije: 

2,8 x 2,8 cm. 

2. Ulomak iksoidne ručice na kojoj su 

paralelno s rubom urezane pruge. Dimenzije: 

3,3 x 5,8 cm. 

3. Ulomak posude ojačana oboda sa širokom 

ravnom plohom koja je uvučena 

prema unutra i zaobljena. Ispod oboda, 

niže urezana je pruga. Dimenzije: 2,5 

x 3,9 cm. 

4. Ulomak trbuha posude ukrašen zaobljenim 

ubodima obrubljenim s gornje 

i donje strane urezanom prugom. 

Dimenzije: 5,3 x 6,4 cm. 


74 

Fra Lujo Marun u svom Starinarskom 

dnevniku navodi kako mu je prof. Josip V. 

Perić darovao kameno dlijeto nađeno kod 

župne kuće u Lovreću među više drugih 

kamenih predmeta koje su nalaznici nesmotreno 

uništili. Moguće je da spomenuto 

dlijeto potječe s ove gomile. 

Gomila u Sekelezima podignuta je u 

rano brončano doba (2300.-1600. g. pr. 

Kr.) i pripada onoj skupini grobnih humaka 

gdje su ostaci pokojnika položeni u kameni 

sanduk u zgrčenom položaju. Istraženi grob 

1 predstavlja najvjerojatnije centralni grob, 

odnosno prvi ukop oko kojeg se počela 

formirati gomila nabacivanjem kamenja po 

grobu te najvjerojatnije daljnjim pokapanjima 

u njegovoj neposrednoj blizini o čijem 

eventualnom broju i karakteristikama ćemo 

nešto više moći reći nakon provedbe sustavnog 

istraživanja ovog lokaliteta. Keramički 

ulomci pronađeni u grobu i oko njega su 

dijelovi posuda koje su bile upotrijebljene 

u pogrebnom obredu organiziranom u čast 

pokojnika te nakon toga ritualno razbijane i 

bacane u grob i oko njega, nakon čega se grob 

počeo zasipati kamenjem. Nakon primarne 

analize oblika i ukrasa keramičkih ulomaka, 

možemo reći da pripadaju cetinskoj kulturi 

i to njenoj prvoj ili drugoj fazi, odnosno 


anom brončanom dobu (2300.-1600. g. 

pr. Kr.). 

Ova prapovijesna gomila samo je jedna 

u nizu mnogobrojnih gomila koje se nalaze 

na prostoru Lovreća i čitave Imotske krajine. 

Na brojnim prapovijesnim gomilama 

pokapanja se nastavljaju i u drugim povijesnim 

razdobljima, a posebno u srednjem 

vijeku. Na žalost, veliki broj gomila izložen 

je stalnim devastacijama od raznošenja kamenja 

do potpunog uništavanja raznoraznim 

građevinskim zahvatima, namjerno ili nenamjerno. 

Zbog toga bi prije bilo kakvih 

zahvata na ovakvim ili sličnim lokalitetima 

trebalo obavijestiti Konzervatorski odjel u 

Imotskom kako bi se spriječila eventualna 

devastacija. Gomile i gradine čuvaju „povijesnost“ 

prostora, zadnje ostatke kulturnog 

pejzaža koji se sve više gubi. Nadamo se da 

će i ovaj mali rad doprinijeti njihovoj zaštiti 

i očuvanju u prostoru. 

......................................Katarina Cvitanić 



Literatura: 

Ida Beg Jerončić-Tomislav Jerončić, Istraživanje 

grobnog tumula u Vukosavima u 

Dusini kod Vrgorca, Arheološka istraživanja 

na trasi autoceste u Zabiokovlju i Plini, 

Katalog izložbe, Makarska 2011., 233-248 

Ivan Marović, Istraživanje kamenih gomila 

cetinske kulture u srednjoj Dalmaciji, 

VAHD, 84, 1991, 15-214 

Lujo Marun, Starinarski dnevnici, Split 

1998. 

Ante Milošević, Prapovijesni tumul na Sridnjoj 

gori kod Dujmovića u Grabovcu, 

Arheološka istraživanja na trasi autoceste 

u Zabiokovlju i Plini, Katalog izložbe, 

Makarska 2011., 29-40 

Ante Milošević-Blagoje Govedarica, Otišić, 

Vlake-Praistorijsko nalazište u vrtači I, 

GCBI ANUBiH, XXIV/22, 1986., 51-71 

Snježana Tonković, Gomile i gradine na 

području Lovreća, Obavijesti, br. 2, 

XXII/90. 

Iz povijesti župe


Zgodopisi iz škole 

Kroz gotovo tri desetljeća generacije 

učenika tražile su riječi o ljepoti zavičaja, 

zavirivale u prošlost, otkrivale 

tegobe življenja i putove do radosti te ih 

pomno bilježile i za nezaborav sačuvale u 

svojim Svitanjima, svojedobno najboljemu 

školskom glasilu na državnoj razini. No, 

u ovozemaljskom životu sve dođe i prođe! 

Ni dosadašnje svesrdne potpore ravnatelja 

Škole i načelnika Općine, koji su imali i te 

kako razumijevanja za ovaj vid učeničkog stvaralaštva 

i priskrbljivali za to nemala novčana 

sredstva, postala su slabašna na - recesiju! 

Vjera u bolje sutra, nije nas iznevjerila. 

Zahvaljujući susretljivosti našega dušobrižnika, 

u prigodi smo da, evo, sad na stranicama 

župnoga lista riječima i slikom predstavimo 

zapaženije događaje iz prošle (II. polugodište) 

i tekuće školske godine (I. polugodište) s 

čvrstom nadom da će doiduće godine nova 

Svitanja ugledati svjetlo dana. 

Dakle, našu jednogodišnju kroniku događaja 

otpočet ćemo onim glavnim – učenicima, 

odnosno njihovim, na veliku žalost, 

sve manjim brojem, njihovim uspjesima, 

aktivnostima… 

U prošloj školskoj godini Školu je pohađalo 77 učenika, a ova je nanovo u znaku 

manjeg broja – sad ih je 71! 

Obilježje 

Razredna nastava Predmetna nastava Ukupno 

Učenika 

2010./’11. 

2011./’12. 

Odjela 

2010./’11. 

2011./’12. 

Učenika 

2010./’11. 

2011./’12. 

Odjela 

2010./’11. 

2011./’12. 

Učenika 

2010./’11. 

2011./’12. 

Odjela 

2010./’11. 

2011./’12. 

Matična škola 25 21 3 2 50 49 4 4 75 70 7 6 

Pš Medov Dolac 2 1 1 1 - - - - 2 1 1 1 

Ukupno 27 22 4 3 50 49 4 4 77 71 8 7 

Na kraju šk. godine svi su učenici u 

razrednoj i predmetnoj nastavi pozitivno ocijenjeni. 

Odličan uspjeh postiglo je 9 učenika 

u nižim i 4 učenika u višim razredima (16.88 

%), vrlo dobar (14+ 24) 38 učenika (49.35. 

%) i dobar (4+ 22) 26 učenika (33.77 %). 

Škola i djeca 76 


Ove godine prvi put među osmašima 

nije bilo učenika koji je svih osam godina 

završio s odličnim uspjehom! 

No, broj sati izostanaka se povećava 

(ovogodišnji je prosječni broj 37.36 sati 

po učeniku), samo Josip Bošnjak (IV. r.) 

nije s nastave izostao niti jedan školski sat. 


Zgodopisi iz škole 

I ove smo školske godine na prvi dan 

(12. rujna) poslije nastave skupno s učiteljima 

i roditeljima bili nazočni sv. misi za 

sretan i blagoslovljen početak školske i vjeronaučne 

godine. U našoj crkvi zazvali smo 

Duha Svetoga da nas Duh Božji prati pri 

odrastanju u dobroti, radišnosti i mudrosti. 

Aktivnosti u protekloj i 

tekućoj školskoj godini 

Tijekom cijele šk. godine svi smo 

se trudili, napose učenici likovne i 

vjeronaučne grupe, održavati uredne 

unutarnje školske prostore i okoliš. Posebice 

su bila uočljiva ukrašavanja panoa i pozornice 

za školske priredbe u prigodi svakog 

blagdana. 

Molili smo Duha Svetoga da naš rad bude što plodonosniji 

Priredbe 

- za Božić 

Kako prošle, tako smo i ove šk. godine 

23. XII. obilježili predblagdansko doba, 

vrijeme koje otvara kuće i duše, puni srca 

i crkve, vrijeme kad se razbršljane sve naše 

nade i kad u sebi otkrivamo sunca za druge! 

Škola i djeca

Aktivnosti u protekloj i tekućoj školskoj godini 

- za Dan škole 

U školskome životu uvijek ima dana 

koji se pamte. Jedan od njih je zasigurno 

Dan škole, naše velike svetkovine. Oživimo 

tada sreću što smo se rodili u kraju gdje se 

uza sve učilo, i uči, moliti i čuvati riječ i 

zavičaj. Zbog neradnog dana (5. studenoga 

bila je subota) obilježavanje smo upriličili 

u petak 4. studenoga. 


78 

U znaku vjere naših otaca i Dana Božjeg poslanja 

Naš je prigodni program upotpunila 

Muška pjevačka klapa Sveti Mihovil te glumci 

zagrebačkoga Gradskog kazališta Žar ptica 

(čija je ravnateljica našijenka Marija Sekelez, 

glumica) svojom predstavom Sasvim sam 

popubertetio. Riječ je o dramatizaciji istoimenog, 

(vrlo popularnog!) romana za mlade 

višestruko nagrađivane hrvatske spisateljice 

Sanje Pilić. 

Igrokaz je bio divna igra Gledanje predstave je privlačnije od čitanja lektire 


Svojim dolaskom proslavu su uveličali 

naši gosti, učenici i učitelji iz susjednih 

škola: Ciste Velike, Šestanovca i Studenaca. 

- za kraj nastavne godine 

15. lipnja upriličena je završna priredba. 

Susret je protekao u veselom ozračju pozdrava 

i rastanka: sa školom i prijateljima! 

Glumci Žar ptice oduševili su gledateljstvo 

28. siječnja 2011. učenici VI. r. Marija 

Bekavac, Antonija Katić, Ante Miličić i Bože 

Mustapić sudjelovali su na Vjeronaučnoj 

olimpijadi u Runoviću. 

1. veljače upriličeno je školsko natjecanje 

iz Biologije na kojem su sudjelovali 

Božena Nikolić, VIII. r. i učenici VII. r.: 

Augustin Olujić i Mate Šamija. 

Zbogom, školo, slatki raju 



2. veljače održano je školsko natjecanje 

iz Kemije na kojem su sudionicima bili 

prethodno spomenuti učenici. 

25. veljače su školski hodnici bili nesvakidašnje 

raspjevani – održan je tradicionalni 

glazbeni festival. Među 13 sudionika: 

trećaša Marijana Bekavca, Ivana Katića i 

Viktorije Mustapić-Šamija, četvrtaša Josipa 

Šamije, petašice Ilijane Katić, šestaša Bože 

Mustapića, Ante Miličića, Fenikule Križan, 

Ivana Katića, Antonije Katić i Vinke Bošnjak 

te sedmaša Mateja Katića i Ane Bekavac 

po ocjeni povjerenstva najuspješnija je bila 

Ilijana Katić, drugo je mjesto zauzela Vinka 

Bošnjak a treće Ana Bekavac. 

Ilijana Katić i Bože Mustapić nastupili 

su i na Glasu Imotske krajine. Ilijana je 

osvojila zavidno 2. mjesto. 

Radost se pjesmom najradije glasa 

U ožujku 2011. u okviru Dana frankofonije 

u Splitu i Imotskome na dvjema 

upriličenim priredbama sudjelovali su sedmašice 

Sara Kasum i Kristina Olujić, šestaši: 

Marija Bekavac, Vinka Bošnjak, Nikolina 

Jurić, Antonija Katić, Fenikula Križan, Ante 

Miličić, Bože Mustapić te petašice Ivana 

Bošnjak i Ilijana Katić. 

Škola i djeca



80 

„Mali Francuzi“, učenici VII. r., u Splitu 

… … i u Imotskom s pjesmom: Mon pays Croatie (Moja zemlja Hrvatska) 


17. ožujka na Međunarodnom školskom 

natjecanja Klokan bez granica sudjelovalo 

je 18 učenika IV.- VIII. r. (osmaši: 

Marina Bošnjak, Tomislav Frankić, Marko- 

Nikola Jurič, Ana Jurić, Božena Nikolić, 

Željka Nikolić, Marko Nosić, Nevenka 

Nosić, Ivan Olujić, Marko Rupčić, Anđela 

Zaradić, sedmaši: Ana Bekavac, Jakov Dumančić, 

Augustin Olujić, Matej Sekelez, 

Mate Šamija, šestaš Mirko Gadžo i četvrtaš 

Luka Olujić.) 



Mali Lovrećani na zabavi u sinjskome Panju postali alkari 

27. svibnja učenici (48) V.-VIII. r. 

bili su na jednodnevnom izletu (proveli su 

terensku nastavu) na relaciji Šibenik – seosko 

imanje Panj, a 30. svibnja svi učenici matične 

i Područne škole Medov Dolac I.-IV. r. (27) 

proveli su izvan učioničku nastavu - posjetili 

su Sinj – Panj – HE Peruča, Trogir- Solin. 

Literarno-novinarska 

grupa 

Sa svojim literarnim uratkom (lirskom 

pjesmom) Ponistre Ante Miličić, VI. r. sudjelovao 

je na međuopćinskom i županijskom 

LiDraNu (literarnome, novinarskome 

i dramsko-scenskom stvaralaštvu). Rad je 

bio predložen za državni susret. 

Škola i djeca



Mali literarci i novinari Vinka, Ante i Bože na Vrljici s posljednjim imotskim vodeničarom 

Ponistre 

U zavičaju mome 

sve kuće stare, kamene 

od podnevne su strane 

ponistran okićene. 

Zimi 

kad selon bura luduje i studen razgoni 

ili liti 

kad se zvizdan Božji silno 

uzjoguni, 

sakriju se 

iza škura zeleni. 

S prolića 

ruka mamina 

posteljinu bilu 

ili pitar mirisna mesliđana 

uvik 

ostavi na njima. 

82 

Nu ja, 

dočin se jutron probudin, 

svoju ponistru suncu 

otvorin: 

isprid nje se tada prostru 

i mene odmame 

želje… i daljine! 

Rječnik 

ponistra – prozor 

podnevni – južni 

zvizdan Božji – sunce 

škura – drevni kapak na prozru, 

rebrenica 

pitar – posuda za cvijeće 

mesliđan – bosiljak 

Ante je sudjelovao i na 16. likovno-literarnom 

natječaju Hrvatska kulturna baština 

u Muću Donjem s proznim radom Posljednji 

imotski vodeničari, koji je bio među deset 

najuspješnijih nagrađenih radova. 


I šestašica Vinka Bošnjak sudjelovala 

je (3. lipnja) na Literarno-likovnom natječaju 

Tin i ja, koji pod pokroviteljstvom 

Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa 

organizira OŠ Vrgorac, te osvojila drugu 

nagradu za lirsku pjesmu KOLAJNA. 

Kolajna 

Ako me jutron sunce 

Iz sna 

Ne raspetlja, 

Moja mama u sobu uđe 

i 

dvi-tri lipe riči ubere, 

ja im ruke pružin, 

one me povedu 

daleeeeeko, 

puno dalje od danas. 

Navečer 

Kad sunce za naše brdo zađe, 

umor me u ležaj privoli 

i 

slatki san željama mojim 

svu noć govori: 

- Ne brini, mezimice, 

Na tvoju kolajnu ditinjstva 

Dani ti nižu samo 

zrna radosna. 

Sportske aktivnosti 

Tijekom prošle školske godine uz redovito 

sudjelovanje na međuopćinskim školskim 

sportskim natjecanjima u stolnom tenisu 

(djevojčice – ekipno zauzele 4. mjesto i 

dječaci - ekipno 2. mjesto), malom nogometu, 

rukometu (djevojčice i dječaci 

– ekipno osvojili 2. mjesto), a 17. travnja 

2011. sedmaši Ante Čagalj, Jakov Dumančić, 



Josip Nikolić i Mate Šamija (29. mjesto) 

sudjelovali su na Krosu Sportskih novosti 

i Hrvatskog atletskog saveza u Zagrebu. 

Za ekipe djevojčica nastupale su: osmašice 

Marina Bošnjak, Ana Jurić, Božena 

Nikolić, Željka Nikolić i Nevenka Nosić, 

sedmašice Ana Bekavac, Sara Kasum i Kristina 

Olujić te četvrtašica Iva Dumančić. 

U postavama dječaka igrali su: osmaši 

Tomislav Frankić, Marko Nosić, Ivan Olujić 

i Marko Rupčić te sedmaši Ante Čagalj, 

Jakov Dumančić, Josip Nikolić, Augustin 

Olujić, Frano Petričević, Matej Sekelez, 

Marko Šamija i Mate Šamija. 

U prvom polugodištu tekuće šk. godine 

u međuopćinskim nadmetanjima u 

rukometu - djevojčice: izuzetno nadarena 

petašica Iva Dumančić i sedmašice Nikolina 

Jurič, Marija Mustapić, Marija Bekavac, 

Antonija Katić te osmašice Ana Bekavac, 

Sara Kasum i Kristina Olujić zauzele su 3. 

mjesto, a u stolnom tenisu: vižlasta petašica 

Iva Dumančić i osmašice Ana Bekavac, Sara 

Kasum i Kristina Olujić. 

- dječaci: petaši Filip i Josip, Šamija, 

šestaš Ivan Šamija te osmaši Ante Čagalj, 


Naše košarkašice, rukometašice…. 

Škola i djeca


Olujić, Frano Petričević, Matej Sekelez i 

Marko Šamija u malonogometnom natjecanju 

izgubili su od ekipe Imotskoga susret 

nakon izvođenja penala. 

U rukometu su šestaš Ivan Šamija, 

sedmaš Ivica Katić te osmaši Ante Čagalj, 


Olujić, Frano Petričević, Matej Sekelez i 

Marko Šamija tijesnim rezultatom (12:11) 

poraženi od pobjednika natjecanja OŠ 

Zmijavci. 

U stolnom tenisu osmaši Jakov Dumančić, 

Augustin Olujić, Frano Petričević 

i Josip Nikolić izgubili su u završnici od 

OŠ Zmijavci. 

U košarci su osmaši Ante Čagalj, Jakov 

Dumančić, Josip Nikolić, Augustin Olujić, 

Frano Petričević, Matej Sekelez, Marko Šamija 

i Mate Šamija, također u završnici (!), 

tijesnim rezultatom izgubili od OŠ Imotski. 


84 

Naši košarkaši, nogometaši… 

Usputni pripomenak: prošle šk. godine 

na raznim je natjecanjima i smotrama sveukupno 

sudjelovalo 58 učenika (75. 32 %)! 

16. svibnja 2011. u Školi gospodin 

Ante Raos, predsjednik Mreže udruga osoba 

s invaliditetom Dalmacije i upravitelj 

Zaklade Kap za slap, održao je predavanje 

učenicima V.-VIII. r. na temu Samopouzdanje 

je vještina koja se može naučiti. 

Dat će Svemogući: samopouzdanja nam ne će nedostajati 


Dan kruha 

Dan kruha – dan zahvalnosti za plodove 

zemlje u našoj je školi sve zanimljiviji. I 

sve slasniji! 

I ove smo ga godine obilježili 12. listopada. 

Svi su učenici donijeli poneku poslasticu. 

Razredi su se natjecali na čijem će 

stolu biti najljepša dekoracija i najukusniji 

kolači. Svi su se razredi jako potrudili, no 

po mojem sudu 7. razred je po kreativnosti 

bio nenadmašan. 

Na posebnu zahvalnost su nas potaknule 

i riječi našega župnika fra Dinka. 

Na početku svečanosti izmolio je molitvu 



Očenaša te blagoslovio izložene slastice i 

naš trud. Nakon toga se u biranim riječima 

recitala učenika 6. i 7. razreda ogledala naša 

zahvalnost Svevišnjemu na svim zavičajnim 

plodovima zemlje. 

A poslije – lijepo smo se, i dosita, pogostili 

kruhom, pecivima i kolačima koje su 

pripremile radine ruke naših baka, mama 

- i unuka! 

U ovoj prigodi sjetili smo se i onih 

starijih i nemoćnih koji svoje dane provode 

u privatnom udomiteljskoj kući u našem 

susjedstvu. 

Vinka Bošnjak 

U slavljeničkom Danu kruha priložen je i naš klas 

Škola i djeca


Učenici i učitelji su se uključili u akciju 

Moje svjetlo za moj Vukovar i svojim 

prilozima uz pomoć Općine kupili svijeće 

koje su zapaljene u središtu Lovreća 18. 

studenoga. 

Poduzetni Josip Bilić Pavlinović, predsjednik 

Udruge, širi vidike o unapređenju kvalitete 

života invalida 


86 

Vukovar nam i u duši svijetli 

29. studenoga Udruga osoba s invaliditetom 

Imotski (u suradnji s Ministarstvom 

zdravstva i socijalne skrbi) organizirala je za 

nastavno osoblje Škole predavanje u vezi s 

logopedskim temama: Kako prepoznati djecu 

s poteškoćama u izgovoru, čitanju i pisanju. 

Podrobnim objašnjenjima popraćenim 

prezentacijama s primjerima iz prakse logopedice 

Udruge: Katarina Todorić, prof., (o 

dislaliji), Marijana Juroš,prof. (o disleksiji) 

i Martina Puljiz, prof. (o disgrafiji) ispunile 

su očekivanja svih učitelja te se nakon njihovih 

izlaganja otvorila zanimljiva rasprava. 

U božićnu akciju Hrvatskog Caritasa 

Za 1000 radosti – akciju prikupljanja pomoći 

obiteljima u potrebi, zdušno i listom 

su se odazvali učenici i radnici Škole. 


Sveti Nikola i mi – radost je bila obostrana 

Na blagdan Sv. Nikole 6. prosinca Općina 

je tradicionalno organizirala u školskoj 

sportskoj dvorani jednu od ljepših veselica: 

dolazak vragolastoga krampusa i sv. Nikole 

(koji je darovao slatkiše svim mališanima i 

učenicima I.-VIII. razreda) i bogatu tombolu. 

Susret je protekao u iznimno vedrom 

ozračju kojem je svirkom i pjesmom 



Vjera i život 

osobno doprinio načelnik u društvu sa 

sinom Dujom. 

Učitelji voditelji su bili: Marija Basić Bekavac 

(matematika), Ana Zaradić (matematika), 

Jadranka Kavelj (matematika, recitacije) Ana 

Ujević (recitacije, scenski nastupi), Ivana Babić 

(Zadruga, biologija, kemija, estetsko uređenje), 

Marijo Karin (sportske aktivnosti), Renata 

Kolovrat (glazbeni festival, priredbe, estetsko 

uređenje), Boris Šitum (estetsko uređenje), 

Ružica Vuletić (vjeronaučna olimpijada, recitacije, 

scenski nastupi, estetsko uređenje), 

Anđelka Štambuk – Tina Frankić (recitacije, 

scenski nastupi), Ivona Hrvatica Perković – 

Silvia Šitum (recitacije, scenski nastupi), Nataša 

Jurenić – Čorić (Zadruga, scenski nastupi-engleski 

jezik) Petar Ujević (literarno-novinarska 

družina, francuski jezik, scenski nastupi) 

Jesen 

Ljeto na izmaku, zrelo grožđe se bere, 

sprema se badanj, bačva se pere. 

Žuto je lišće, žuta je dunja, 

Jesen stiže brzo kao munja. 

Nestalo je sunce, hladan vjetar puše, 

Topla odjeća se traži, hladno je i oko 

duše. 

Gola krošnja stvarnost je sada, 

Kiša je hladna i često pada. 

Na nebu oblaci sivi stoje, 

U školskoj torbi je kišobran bijele boje. 

....................................... Ivan Katić, IV. r. 

Škola i djeca



Lovreć 

O, Antina kapelo 

I Duha Svetog crkvo, 

O, Sidoče i Gradino, 

Na groblju stara crkvo, 

O veli križu na Gradini 

I sveta Gospe u pećini, 

Govòrite svima vi 

O Lovreću, našoj ljubavi! 

................................Bože Mustapić, VII. r. 

U mojoj župi 

U mojoj župi ima dosta starih koji žive 

sami ili nikoga nemaju. 

Naši roditelji i mi djeca mogli bismo 

se organizirati da ih nekoliko puta mjesečno 

posjetimo i vidimo treba li im naša pomoć: 

unijeti drva, donijeti hrane… A i sam posjet 

bi im puno značio! 

Tim ljudima topla riječ puno znači jer 

danas najmanje vremena se ima za stare ljude, 

a mi djeca bismo bili obogaćeni pričama iz 

njihove prošlosti. 

Dok moja ideja ne suživi u djelo, ja 

se mogu nastaviti moliti za bolesne kao što 

radim i sada. 

..............................................Ilijana Katić 

88 

U mojoj župi 

Volio bih da u mojoj župi više pomažemo 

jedni drugima i da neke žene ne 

ogovaraju druge jer je to grijeh. 

Volio bih da svatko sa svakim priča 

i da se svi skupa raduju i vesele. Bilo bi 

ljepše da više ljudi dolazi u crkvu i da se 

više mole dragom Bogu. 

Želio bih da se beskućnicima dade hrane 

i da ime se osigura krov nad glavom! 

Mi djeca se više trebamo moliti i radovati 

Božiću i drugim blagdanima. Najviše 

bih od svega htio biti bolji i s više ljubavi 

sudjelovati na svetoj misi. 

.................................... Ivan Šamija, VI. r. 

Marijan Bekavac, IV razred 


Moja sveta Pričest 

U našoj župi svake godine imamo prvu 

sv. pričest pa tako i ove. Za mene je ova 

godina bila posebna zato što sam i sam bio 

prvopričesnik. Nas prvopričesnika bilo je 

deset. Pripremali smo se cijele godine, učili 

i marljivo radili s našim župnikom, vjeroučiteljicom 

i gospođom Renatom. Nije bilo 

lako, a mi, odlučni i uporni, uz vjeronauk 

smo pripremili i recitacije, što je dodatno 

uveličalo taj dan. 

Kad je došao trenutak da prvi put primimo 

sv. pričest, bilo je treme i straha, ali 

pogledi naših roditelja, župljana i našeg pjevačkog 

zbora ublažio je strah koji se pretvorio 

u veselje. U taj mi je tren naša crkva postala 

još ljepša i sve mi je bilo lijepo i veselo. 

Sretni i razdragani uputili smo se kućama 

na svečani ručak. Izmolio sam molitvu za 

blagoslov i zahvalu što je sve dobro prošlo 

Hvala svima koji su taj dan bili sa mnom 

i podijelili radost. 

.................................Ante Petričević, IV. r. 


Savjest 


Savjest je Božji glas u čovjeku. Ona nas 

potiče na dobra djela, na djela poput Isusovih. 

Često u duši možemo čuti dva glasa: 

jedan je savjest, a drugi grižnja savjesti, zato 

često ne razlikujemo ova dva glasa pa pogriješimo. 

Ali u tome ne možemo pogriješiti 

ako slušamo glas Božji i ako pratimo srce. 

Bog nas želi potaknuti na nešto dobro 

i na nešto čega ćemo biti svjesni kad 

pogriješimo te nas potaknuti da nevaljale 

postupke popravimo – jer nam Božji glas 

uvijek šapuće samo ono dobro. 

Bog je zaslužio da i mi nešto dobro 

učinimo za njega. Kako on nas ljubi, i mi 

učenici trebamo uzvratiti ljubavlju, i jakom 

vjerom! 

............................... Antonija Katić, VII. r. 

Andrea Milinović II. r. 

Škola i djeca



Put 

O, Bože, hvala Ti 

na ovoj ljepoti. 

Hvala za prirodu, 

za pjev ptica, 

a posebno hvala 

za put. 

Bez puta Božjeg 

Mi bismo se izgubili. 

O, kad bi svi ljudi osjećali 

ove ljepote prirode 

što nam ih je Bog darovao. 

Zar ljudi ne uživaju 

kada na putu vide 

cvijet ili stope Božjih stvorenja?! 

90 

Marijana Mustapić 

....................................................................................................... Ivana Bošnjak, VI. r. 


Učenička zadruga 

LUDRUM 

Budući da brojne nagrade i priznanja krase našu Učeničku zadrugu LUDRUM, 

evo ponešto više pojedinosti o njenome radu. 

U 

ranijim brojevima školskog lista 

Svitanja pisali smo o brojnim 

događajima i 

postignućima te vam ovom 

prigodom donosimo zabilješke 

i fotografije događaja 

od zadnjeg koji je 

zabilježen. 

Od 26. do 29. 

listopada sudjelovali 

smo na XXI. državnoj 

smotri u Puli. Našu zadrugu 

su predstavljali Iva 

Kavelj, Anamarija Frankić i 

Petar Sekelez. Zbog posebnosti 

nastupa učenici su sudjelovali na svečanoj 

priredbi zatvaranja, a Hrvatska udruga 


učeničkog zadrugarstva im je dodijelila nagradu 

najboljih učenika zadrugara u 

Republici Hrvatskoj. Učenici su 

dobili povelju i simboličnu 

novčanu nagradu. 

Nedugo nakon Pule 

Zadruga je pozvana na 

sudjelovanje u humanitarnoj 

večeri Imota u Lisinskom 

koja je održana 

23. studenog 2010. godine. 

LUDRUM su predstavljali 

Anamarija Frankić 

i Petar Sekelez, a otvorili su 

zabavni dio programa igrokazom 

o Matanu i Nuši, a Iva Kavelj je osmislila 

štand te predstavljala proizvode Zadruge. 

Škola i djeca

Učenička zadruga LUDRUM 

O Božiću i Valentinovu održane su 

prigodne radionice za djecu i roditelje, a 

nakon njih prodajna izložba. 

U veljači 2010. Konzervatorski zavod 

Ministarstva kulture u Imotskom izradio je 

opsežan registar Etnografske zbirke i pokrenuo 

proces zaštite. 


92 

U svibnju 2010. sudjelovali smo na 

XXII. Međužupanijskoj smotri u Podgori. 

Tema nastupa su bile turističke mogućnosti 

Lovreća. Predstavljali su nas: Bože Mustapić, 

Ana Bekavac i Iva Kavelj. 

U rujnu 2010. godine dobili smo Rješenje 

o dodjeljivanju naslova Kulturno dobro 


Etnografskoj zbirci naše škole. Zbirka je 

upisana u Registar kulturnih dobara Republike 

Hrvatske. 

U veljači smo dobili obavijest o programu 

financiranja zaštite zbirke u svrhu 

dezinfekcije i fumigacije. 

U travnju 2011. završili smo opsežan 

projekt U ZOVNICI CILI SVIT - vježbenica 

lovrećke baštine. Vježbenica je rad učenika, a 

tiskana je u prigodi proglašenja Etnografske 

zbirke Kulturnim dobrom. 

5. svibnja u Ljubuškom smo sudjelovali 

na IV. Međunarodnoj znanstveno-stručnoj 

konferenciji na temu CJELOVITOST 

ZABIOKOVLJA. Zadrugu i projekt su 



predstavljali: Ilijana Katić, Marija Bekavac, 

Ante Miličić i Bože Mustapić. 

9. svibnja 2011. sudjelovali smo na 

XXIII. Međužupanijskoj smotri Učeničkih 

Škola i djeca


zadruga u Splitu. Predstavljali smo multimedijalne 

radionice u Etnografskoj zbirci. 

Prosudbeno povjerenstvo nas je po peti put 

odabralo da predstavljamo našu županiju na 

Državnoj smotri u Opatiji. 


Povelju nam je dodijelila Marica Berdik, predsjednica Udruge učeničkog zadrugarstva 

94 

Početkom nove nastavne godine pozvani 

smo na predstavljanje projekta Vježbenica 

lovrećke baštine u Gradsku knjižnicu Marka 

Marulića u Splitu u sklopu natječaja Nematerijalna 

kulturna baština. 


Od 6. do 8. studenoga sudjelovali 

smo po peti put na Državnoj smotri učeničkih 

zadruga u Opatiji. Zbog izuzetnog 

predstavljanja učenici su pozvani na nastup 

u završnoj svečanosti. U izrazito velikoj 

konkurenciji učenici su dobili Plaketu za 

naj proizvod U ZOVNICI CILI SVIT - 

edukativna vježbenica. 



Na kraju smo se zahvalili Nebeskoj majci koja nas je stalno pratila i čuvala. 

Škola i djeca

Smijeh nije grijeh 

Škola je mjesto gdje se ozbiljno uči. U njoj, kažu, ne valja na smijurije gubiti 

vrijeme. Ali kad oživljavamo kakvu dragu školsku uspomenu, prvo se o smijehu 

priča! Šašave umotvorine i šaljivi događaji prvi nabujaju u duši pa se iz nje, ko 

ljubav, preliju… I neka! Smijeh nije ako se šakom na usnama drži, stoga s one naj/ 

vedrije strane želimo s vama podijeliti naše viđenje, i rješenje, aktualnog zagovora 

o blagodatima turizma, pročeprkati malo po vremenu prošlom i sadašnjem… 

Zapravo, mislimo da oni koji s osmijehom na licu po zemlji hode, a srcem stanuju 

na nebu – od života ne trebaju tražiti ništa više! 

Imamo mi i Turistički ured 

Kad bi se more prililo 

kroz Bijakovu 

odradili učenici šestoga razreda 

Da bi se more prililo kroz Bijakovu, 

potriban je tunel. Njega smo iskopali i uredili. 

Evo kako izgleda! 

Moj did i baba odma su prominili navike 

i postali ribari. Did vesla, a baba poteže, 

pa je did zove Potezača, a ona njega Teslo. 

Valjda zato što joj zapinje proteza pa umisto 

v izgovara t?! 

............................................... Matej Katić 

Škola i djeca 96 


Matej Katić 

Moj susid, kojega zovu Linota, ne će 

ići u ribe, već kaže da će otvoriti hotele. 

Hoteli će se zvati: Prdivišće (su tri zvjezdice), 

Vrsnica (su tri zvjezdice) i Opanack 

(su četri zvjezdice). 

Kako lovrećke plaže još nisu u funkciji, 

najprije im triba dati imena, a onda će 



bagerima prokrčiti. Nabrojit ćemo samo 

neke od najpoznatiji: Vrankića vala, Nosićev 

mul, Batinićka... 

Sve to bez proizvodnje nema nikakve 

koristi. Ja san osmišljava mnoge, a najbolju 

prođu mi ima ovaj: 

Jakov Dumančić 

A kad dođe zima, uživat ćemo u pogledu na more u našem razredu. U tome nam je pomogla Sanja 

Sekelez (sestra našega Mateja) 

Škola i djeca



Imena domaćih životinja 

KONJI: Dorat, Putalj, Brnjaš, Đogat, 

Halat, Vranac, Malin, Kulaš, Sivalj, Jagar, 

Zekan, Mukinjaš, Lider, Biban, Sokol, Ljuban, 

Gavran, Žeran, Riđan,Alota, Cvitko, 

Putko, Sultan, Pirgaš, Jadran, Vranac. 

VOLOVI: Maconja, Zekonja, Mlikota, 

Vilota, Visota, Rudonja, Krilaš, Peronja, 

Sivonja, Orkan, Golub, Mladonja, Bilonja, 

Garonja, 

KRAVE: Srnova, Perova, Mladova, 

Zlatova, Šarova,Bikova, Bizova, Dragulja, 

Jablanka, Jelenka, Cvitova, Krasova, Ljubova, 

Rumenka, Žutova, Mrkova, Milova, Rudova, 

Bisova, Zlatulja, Ružova, Cvitulja, Zekulja, 

98 

MAGARACA/ICA Micka, Cvitko, Jadran, 

Moro, Miško. 

Imena domaćih životinja 

u novije vrijeme 

KONJI: Ben, Tompson, King, Lisa (kobila), 

Numero, Grom, Munja, Kan, Stela 

(kobila), Rina (kobila) 

KRAVE: Tajči, Brena, Simona, Severina, 

Lena, Zana, Mina, 

Prikupili učenici sedmoga razreda 

Ilustracije Bože Mustapić 



Malonogometni turnir 

2011. 

Hvala ti, Bože, za turnir. Kad mislim 

na turnir, onda ne mislim samo na 

ovogodišnji nego i na sve turnire 

počevši od prvoga 2001. godine. 

Na turniru nastupaju samo žitelji našega 

mjesta Lovreć-Opanci, Lovrećani iz 

naše zemlje i inozemstva, pa je zato izraženi 

sportski duh vrlo jak i velik. Turnir nas je 

silno povezao. O turniru se priča s osobitom 

radošću i poštovanjem. Turnir nam se svima 

uvukao pod kožu. Na turnir dolaze cijele 

obitelji i srčano navijaju za svoju ekipu. 

Turnir je i mjesto druženja i prijateljstva. 

Mnogi usklađuju godišnji odmor u vrijeme 

turnira. Turnir je i najdraži sportski događaj 

u našem mjestu. 

Ovogodišnji turnir 2011. bio je odličan 

i poseban jer je prekinuta dominacija ekipe 

Batino jato (prvaci 6 puta!). 

U prvoj grupi su se natjecali Batino 

jato, Baruni, Gornje selo i Katići. Posebnu 

hrabrost i sportski duh su pokazivali Katići 

jer im je falilo nekoliko glavnih igrača. Igrao 

Ante! 

Vidimo se u finalu.... 


se dobar nogomet i u polufinale su prošli 

Batino jato i Gornje selo. 

U drugoj grupi su bile tri ekipe: Čaljkušići, 

Kula i moja ekipa Dubrava (bio sam 

golman Dubrave). Dubrava i Kula bile su 

poražene od Čaljkušića u prvim utakmicama. 

Nakon utakmice Dubrave i Čaljkušića 

izrekao sam rečenicu njihovom golamanu: - 

Ante! Vidimo se u finalu! U susretu Dubrave 

i Kule mi smo morali pobijediti za ulazak 

u polufinale i - to smo i učinili! Pobijedili 

smo velikom razlikom uz pomoć publike. 

Mislio sam da takva publika postoji samo na 

Old Traffordu! Nakon pobjede protiv Kule 

jedan gledatelj mi je rekao da će i Batino 

jato imati velike probleme s Dubravom. 

U prvoj polufinalnoj utakmici srele su 

se ekipe Čaljkušića i Gornjega sela. Tijekom 

cijele utakmice Čaljkušići su bili bolji i ušli 

u finale. 

U drugo polufinalu igrala je moja Dubrava 

protiv Batina jata. Mi smo vodili dva 

puta po dva gola razlike, ali na kraju smo 

Vijesti iz Lovreća

Malonogometni turnir 2011. 

ostali neriješeno i Dubrava je ušla u finale 

boljim izvođenjem penala. Mislio sam da 

će igralište eksplodirati od gromoglasnog 

navijanja. 

U utakmici za 3. mjesto Gornje selo 

je pobijedilo Batino jato velikom razlikom 

i osvojilo 3 mjesto. 

U finalu je moja ekipa Dubrava igrala 

protiv Čaljkušića i kod rukovanja sam rekao 

njihovom golmanu: 

- Ante! Vidiš li? Susrećemo se u finalu! 

Utakmica je bila odlična i tijesnom 

pobjedom ekipa Čaljkušića je pobjedila, a 


U finalu - najbolji lovrećki malonogometaši i najbolja publika na svijetu 

100 

meni se čini da je ukupni pobjednik zajedništvo 

našeg mjesta Lovreć-Opanci! 

Ovim putem želim se zahvaliti našoj 

Udruzi koja nas uvijek počasti turnirom. 

Hvala im na njihovom trudu i radu svih 

ovih godina. 

Želim također zahvaliti svim sudionicima 

svih turnira i publici i svim sponzorima 

i prijateljima našeg turnira. 

Neka dragi Bog blagoslovi naše malonogometno 

nadmetanje i naše mjesto 

Lovreć-Opanci! 

........................................... Nikola Šamija 


Prvo finale pripalo 

Brani-Zmijavci 

U ženskom malonogometnom nadmetanju 

Lovrećanke bolje od Cišćanki 

Završilo je prvi dvoranski malonogometni 

turnir u Lovreću. Pred ispunjenim 

gledalištem u završnici su se 

zasluženo našle momčadi ST GRAMIT iz 

Ivanbegovine i BRANA ZMIJAVCI eliminiravši 

sve momčadi ispred sebe. 

Utakmica je na početku bila izjednačena 

i nije se dalo naslutiti da će igrači Brane- 

Zmijavci lako doći do pobjede. Nešto od 

straha i u grču igrači PG Granita popustili 

su i to je bilo dovoljno da igrači Brane Zmijavci 

na kraju prvog poluvremena dođu do 

rezultata 3:1. Cijelim drugim poluvremenom 

dominirali su igrači Brane i rezultatom 4:1 

zasluženo su osvojili prvo mjesto i prijelazni 

pehar. Najljepši gol na utakmici bio je 

potkraj prvog poluvremena koji je postigao 

Ante Karoglana. 

Za treće mjesto natjecali su se igrači ŠD 

RIZIK-DRUM i Policijske postaje Imotski. 



Iako je Rizik dominirao prvim poluvremenom 

rezultatom 6:1, obrat se dogodio na 

kraju. Igrači Rizika bili su bolji s tijesnim 

rezultatom 8:7. Momčad PP Imotski dobila 

je najboljeg strijelca turnira Antu Puljiza. 

Da ne bi sve prošlo u znaku muškaraca, 

revijalnom utakmicom pobrinule su se ženske 

nogometne momčadi Lovreća i Ciste 

Velike. Uz smijeh s tribina, ali i zavidnim 

nogometnim znanjem (puno boljim od mnogih 

muškaraca) momčad Lovreća dobila je 

utakmicu rezultatom 3:0. 

Kroz gotovo sedam dana u dvorani su 

kup natjecanjem bile 23 momčadi. Njih je 

gledalo oko dvije tisuće gledatelja. Kulturna 

i športska udruga odradila je posao više 

nego dobro. Zasluga je to: Kristine Mustapić, 

Mihaele i Glorije Olujić, Ante Olujića 

i mnogih drugih članova Udruge. Za sve 

gledatelje pripremljena je bogata nagradna 

igra. S kupljenom ulaznicom sudjelovali su 

u izvlačenju. 

Bila je ovo prigoda domaćim momčadima, 

koje su ispadale u prvom i drugom 

kolu, da vide kako se samo vježbom i disciplinom 

može igrati mali nogomet. Školska 

dvorana pruža im mogućnost da svakodnevno 

zajedno treniraju i u budućnosti pokažu 

dobre rezultate. Do idućeg finala zahvala 

svim sudionicima natjecanja i posjetiteljima. 

Obavijesti iz Općine

Radovi u Bošnjakovoj 

strani 

Nakon dvadeset i jednog dana stalnih 

padalina, tjedan dana niskih 

temperatura i tjedan dana božićnih 

praznika, ponovno su otpočeli radovi na cesti. 

Radnici Poduzeća za ceste i podizvođača 

GO Patrlj iz Imotskoga postavili su veći 

dio rubnjaka i nasuli završni sloj posteljice. 

Dijelom se izvode radovi na pristupnim 

cestama za privatne posjede. Svi prokopi 

za odvodnju oborinskih voda su betonirani. 

Prvi sloj asfalta postavljen je početkom 

mjeseca veljače. Ugovorni završetak radova 

je kraj svibnja. 

Nakon asfaltiranja trupa ceste, radovi 

su nastavljeni pristupnim cestama, uređenju 

izvankolničkog dijela za pješaka i izgradnji 

malih podzida zbog mogućih obrušavanja 

kamenja na cestu. 

Plaćanje, odvoz i 

zbrinjavanje otpada 

Problem komunalnog otpada prisutan je 

po cijelom svijetu. Svojedobno smo i 

mi imali taj problem, ali je upornošću 

i razboritošću riješen. Komunalno poduzeće 

Topana d.o.o. iz Imotskog uredno skuplja, 

odvozi i deponira komunalni otpad. Iako je 

tomu tako, još uvijek ima onih koji izbjegavaju 

plaćanje mada Zakon o komunalnom 

otpadu i Zakon o komunalnom gospodarstvu 

jasno kažu da svi vlasnici i korisnici zgrada 

moraju plaćati zbrinjavanje otpada. 

Na današnjoj Skupštini društva usvojeni 

su prijedlozi za novi obračun komunalnog 

otpada. Uzete su u obzir činjenice obitelji s 

više članova, samaca i tzv. vikendaša. Takao 

će se od sada naplata komunalnog otpada 

plaćati u tri kategorije. Obitelji od jednoga 

ili dva člana plaćat će 40 kuna, obitelji od 

Obavijesti iz Općine 102 


tri do pet članova 50 kuna, a obitelji sa 

šest i više članova 60 kuna. Obitelji koje su 

bile u zajedničkoj kući (domaćinstvu), ne 

će više plaćati po 40 kn, već će objedinjeno 

plaćati 60 kn. 

Korisnici koji povremeno koriste usluge 

komunalnog poduzeća, plaćat će 50% cijene 

zavisno kojoj grupi pripadaju. 

Grupa 1: Svi koji imaju prebivalište 

udaljeno od mjesta pružanja usluga do 100 


Plaćanje, odvoz i zbrinjavanje otpada 

km i ukoliko potrošak el. energije ne prelazi 

1800 kW godišnje, plaćaju 25 kn. 


udaljeno od mjesta pružanja usluga dalje 

od 100 km i ukoliko potrošak el. energije 

ne prelazi 600 kW, godišnje plaćaju 20 kn. 


udaljeno izvan područja pružanja usluge, a 

potrošnja el. energije veća je od 1800 kW, 

godišnje uslugu plaćaju 40 kn. 

Prekid isporuke električne 

energije 

Za vrijeme božićnih praznika u nekoliko 

navrata došlo je do prekida isporuke 

električne energije na području 

općine Lovreć. Zbog negodovanja građana 

zamolili smo objašnjenje za ove slučajeve. 

Direktor HEP-ova pogona Imotski dipl. 

ing. Frano Zdilar objasnio nam je prilike 

u opskrbi električne energije na našem području. 

Oba nestanka za Lvoreć povezana 

su s razdjelnikom Pišćet. Prvi put je zbog 

pražnjenja puknuo tzv.“most“, a u drugom je 

slučaju dalekovod prema Biorinama iskočio 

iz pogona. 

U 

organizaciji Zavoda za zapošljavanje 

i gospođe Vesne Grbavac iz 

Imotskog organizirano je predstavljanje 

programa za zapošljavanje na javnim 

Javni radovi 

Problem Lovreća i Ciste Provo je što 

nema paralelnog napajanja. Zato svi kvarovi 

prema Cisti Provo, Cisti Velikoj i Biorinama 

uglavnom se isključuju na Pišćetu (Lovreć). 

Prema riječima g. Zdilara treba inzistirati 

na paralelnom vodu koji ide iz trafostanice 

u Vukušićima kao privremenom rješenju iz 

kojega se može dovesti električna energija 

prema Cisti i Lovreću. Zbog toga smo uputili 

zajednički dopis g. Renatu Prkiću kako bi 

se s minimalnim ulaganjima moglo dovesti 

paralelno napajanje. Vjerujemo da ćemo u 

tome uspjeti. 

radovima, za dugotrajno nezaposlene osobe, 

osobe iznad 50 godina života i pripadnike 

Domovinskog rata i sufinanciranje mladih 

bez radnog iskustva. Od ove godine uvodi 


Javni radovi 

se i jedna nova mjera za obrazovanje i povećanje 

zaposlenja kroz stručno usavršavanje 

(stručni ispiti) i volonteri s plaćenim 

doprinosima. Na predstavljanju su nazočili 

svi predstavnici općina, javnih poduzeća i 

zainteresiranih tvrtki. 

Na predstavljanju su bili gospoda iz 

Zavoda za zapošljavanje iz Splita: Miro Burazin, 

Elena Gudelj i Irena Barada. 

Iz programa koji zanima općinu Lovreć, 

jesu javni radovi. Svi oni koji su koristili 

pravo sa Zavoda za 2009-u i 2010-u godinu, 

ovo pravo ne mogu koristiti. Radnici 

s trogodišnjom prijavom na Zavodu imaju 

pravo naknade u 100% iznosu od Zavoda, 


104 

druga kategorija su oni koji su na zavodu 

godinu dana. Njihovo sufinanciranje bit će 

plaćeno 75 % od strane Zavoda i oni koji 

su na Zavodu 6 mjeseci biti će plaćeno 

sufinanciranje u iznosu od 85%. Ovo pravo 

mogu koristiti i zaštićene skupine. 

Općine su dužne kroz svoje programe 

poslati zahtjeve Zavodu. Zavod se obvezao 

dostaviti podatke o nezaposlenima radi lakše 

evidencije. 

Program javnih radova odnosio bi se 

kao i prijašnjih godina na uređenja javnih 

površina, arheoloških nalazišta, skupljanje 

glomaznog otpada, uređenje bunara i nerazvrstanih 

cesta. 

Održana godišnja 

skupština DVD Lovreć 

20. 

ožujka u općinskim je prostorijama 

održana godišnja 

skupština DVD-a Lovreć. 

Na sjednici su uz članove DVD-a nazočili 

načelnici općina Cista Provo-Božo Čubić i 

Lovreća –Ante Babić kao i regionalni zapovjednik 

g. Ivica Čelan. 

Skupštinu je otvorio predsjednik društva 

Tomislav Jelić te nazočnima pročitao izvješće 

Nadzornog odbora koje se u prošloj godini 

sastalo četiri puta. Između ostaloga je rečeno 

da je društvo u prošloj godini imalo 40 

vatrogasnih intervencija kao i sedam akcija 

traganja za dvije osobe u Lovreću i Medovu 

Docu. Društvo je kroz proteklu godinu 

obučilo nekoliko mlađih vatrogasaca, investiralo 

u dio opreme i održavanje osnovnih 

sredstava. U prošloj godini za vrijeme požarne 

sezone zaposleno je 12 vatrogasaca. Društvo 

je likvidno i spremno za požarnu sezonu. 

Sam predsjednik podnio je izvješće o 

svome radu. U prvome se dijelu oslonio 

na račun prihoda i rashoda Društva kao 

i njegovoj konsolidaciji zbog rashodovane 

opreme i nagomilanih obaveza iz prethodnih 

vremena. Društvo je uvelo mjere štednje 

kako bi namaknulo sredstava za požarnu 

sezonu i zapošljavanje mladih vatrogasaca. 

Također je napomenuo da bi trebalo rashodovati 

dva vozila koja više nemaju tehničkih 

mogućnosti na intervencijama, ali bi se za 

to nabavilo pick-up vozilo s ugradbenom 

pumpom za hitne intervencije i potrebe 

Društva, što je odobreno. 


U raspravi se uključio načelnik općine 

Cista Provo g. Božo Čubić sugerirajući da 

se misli i na smanjenje općinskih prihoda iz 

kojih se sufinancira Društvo kako ne bismo 

U Zovnici cili svit 


Održana godišnja skupština DVD Lovreć 

u požarnoj sezoni došli u poteškoće. Gosp. 

Čelan se zahvalio na sudjelovanju i obećao 

pomoć u skladu s mogućnostima, posebno 

za vrijeme požarne sezone. 

Učenici Školske zadruge Ludrum Osnovne škole Silvija Strahimira Kranjčevića, 

Lovreć priredili jedinstvenu edukativnu vježbenicu 

U 

prigodi proglašenja Etnografske zbirke 

OŠ Silvija Strahimira Kranjčevića, 

Lovreć kulturnim dobrom 

učenici Školske zadruge uz podršku nastavnika: 

voditeljice Zadruge Ivane Babić i 

Petra Ujevića izdali su prigodnu edukativnu 

vježbenica pod nazivom “U zovnici cili 

svit” o zavičajnoj etno baštini. Literarni i 

etnografski sadržaj ove vježbenice učenici 

su preuzeli iz školskog lista “Svitanja”, tj. 

radove koje su godinama marljivo zapisivala 

djeca iz samostalne grupe izviđača te 

literarno-novinarske družine pod mentorstvom 

nastavnika Marije Basić Bekavac i 

već spomenutog Petra Ujevića. 

Zanimljivo je kako su djeca na temelju 

etnografskih zapisa zajedno sa svojim 

mentorima napravili niz zagonetki, rebusa, 

križaljki i sl. zadataka koji trebaju poslužiti 

učenju o baštini njihovog kraja i sve to ukoričili 

u vježbenicu koju slobodno možemo 

preporučiti i odraslima. 

Učenici koji su zaslužili svaku pohvalu 

su: Ilijana Katić i Ivana Bošnjak (5. razred); 

Ante Miličić, Ivan Katić, Mirko Gadžo, 

Luka Katić, Bože Mustapić, Marija Bekavac, 

Fenikula Križan, Antonija Katić, Ivica 

Katić, Marija Mustapić, Vinka Bošnjak, Iva 

Čagalj, Nikolina Jurić, Ante Raos, Mate Raos 

(6. razred); Matej Katić i Ana Bekavac (7. 

razred). Suradnici na projektu su i Anđelka 

Čizmić, prof. psihologije te Lucija Bobanović, 

dipl. etnolog i turkolog. Ovaj hvale 

vrijedan projekt svojim prilozima i suradnjom 

u grafičkom oblikovanju pomogli su i prof. 

Suzana Budimir i Tomislav Matković. 

Biciklisti iz Padove 

Dvadesetak biciklista iz Padove na 

svom proputovanju prema Međugorju 

zaustavilo se zbog osvježenja u 

našim kafićima. Jednako tako, gotovo svake 

godine i na povratku iz Međugorja prema 

Splitu oni svrate u Lovreć. 

Razumije se da nas je zanimalo imaju 

li poseban razlog za to: 


Biciklisti iz Padove 

- Vi ste toliko gostoprimljivi ljudi da mi 

na putu iz Međugorja rado čekamo svratiti 

u Lovreć. Zadnji put smo pogledalii vašu 

veliku i prelijepu crkvu. Nismo znali kome 

je posvećena. 

Dobili su odgovor: - Chiesa cattolica 

di Sant’ Spirito. 

- Evo nas i danas ljudi rado pitaju treba 

li nam pomoć. Svratili smo popiti sok i 

nastaviti dalje put prema Splitu. 

- Bili smo znatiželjni čuti privlače li ovakva 

mjesta njihove sunarodnjake. 

- Kako mi dolazimo iz jakih industrijskih 

središta, ovo je za nas nešto novo, nezagađeno 

industrijom. Posebno to osjećamo kada 

vozimo naše biciklete. Ti mirisi vaših trava 

su posebni. Isti kao prema jugu Italije. Ovdje 


106 

dišemo punim plućima.Vi imate veliku šansu 

kada uđete u Europu. Vama je i Međugorje 

blizu, a tamo dolazi puno Talijana. I dogodine 

smo ovdje. 

- Cari ospiti italiani, buon giorno e buon 

divertimento! - otpozdravili smo ih riječima 

dobrodošlice. 

Svitnjak svetog Ivana 

Paljenjem svitnjaka, zovu ih i ivanjskim 

krjesovima, po našim zaseocima dan 

uoči blagdana Svetoga Ivana Krstitelja 

biva otrgnuta od zaborava još jedna drevna 

tradicija u njegovu čast i slavu. 

Najveselije je bilo u zaseoku Sekelezi 

gdje se oko svitnjaka okupilo mnoštvo mladosti 

iz Sekeleza i okolnih naselja. Domaćice 

su pripremile kolače i sokove, a uz svečano 

paljenje našla se i harmonika. Uz pjesmu 

i evociranje događaja iz prošlosti feštalo se 

do dugo u noć. 

Mladi su, po nepisanome pravilu, bili 

najveseliji i najbučniji. Vjerujemo da će 


sačuvati ovu tradiciju koju su njegovali njihovi 

djedovi i bake. 

Navještaj evanđelja i obraćenje, mučeništvo 

i ljubav prema bližnjemu i činjenje 

dobrih djela, odlika su života svetoga Ivana. 

Uz imendansku čestitku svim: Ivama, Ivanima 

i Ivanama želimo ustrajnost na putu 

njihova zaštitnika. 


Svitnjak svetog Ivana 

U sutonu uoči svetoga Ivana nebom nad 

Opancima i Lovrećom oblili su vatreni kresovi 

svetoga Ivana. Selo je oživjelo kao nekad…. 

Tu večer prostrujao je život, mladost je 

pjesmom probudila utihnule prostore. Zrak je 

titrao ljepotom i ponosom. Mladići su unijeli 

nadu pjesmom u tišinu mjesta, proseći za 

sebe i za svoj zavičaj blagoslov svetog Ivana. 

I plamtjeli su svitnjaci naši u svim zaseocima 

užeženi iskrom života, nade, vjere i sreće onako 

kao što ih samo mladost može rasplamsati… 

Zaigrala su srca kao nekad davno kad je 

mjesto vrvilo od naroda i života, zajedništva 

i poštovanja… 

Mladost nam je ponudila iskrom svitnjaka 

svu ljepotu života u vjeri i nadi, zato živimo 

svi u toj nadi mladosti da će još dugo, dugo 

u nam, u našoj djeci gorjeti stari hrvatski 

svitnjaci svetoga Ivana po našim mjestima i 

razgoniti svojom svjetlošću tamu i mrak ovog 

života, i da ćemo se dugo, dugo grijati na 

njihovoj toplini čuvajući svoje običaje, voleći 

svoj narod i štujući svoje svetce. 

..................................................A. Sekelez 

Na sjećanju u Trstenu 

U 

organizaciji Zavičajnog kluba 

Imoćana u Dubrovniku, održano 

je sjećanje na trideset i pet poginulih 

Imoćana u akciji oslobađanja grada 

Dubrovnika. Ovo je četrnaesta obljetnica 

podizanja spomen-obilježja i devetnaesta 

obljetnica deblokade Golubova kamena. 

Njegovo oslobađanje u ljeto 1992.g., uz 

zapaženu ulogu imotskih junaka i ostalih 

hrvatskih branitelja, bilo je vjesnikom konačne 

slobode Dubrovnika. Pred spomenobilježjem 

izgrađenim 1997. godine župan 

dubrovačko-neretvanski Nikola Dobroslavić 

i saborski zastupnik Frano Matušić položili 

su vijence. Nakon toga su Udruga roditelja 

poginulih branitelja i predstavnici općina 

Imotske krajine i grada Imotskoga položili 

vijence. 


Na sjećanju u Trstenu 

Svetu misu zadušnicu u crkvi Gospe 

od snijega na vodi predvodio je dubrovački 

biskup msgr. Mate Uzinić, a komemoraciji 

su nazočili fra Zoran Kutleša i fra Dinko 

Bošnjak. Tom je prigodom msgr. Uznić 

rekao da je darivanje života za opće dobro 

put k svetosti i pravednosti. I danas kada 

nam se čini da su mnoge stvari nepravedne, 

moramo težiti k tome da ustrajavamo na 

pravednosti i istini, makar ponovno morali 

ratovati. 

Biskup je svojom nazočnošću i ganućem 

iskreno zahvalio poginulima moleći Boga 

da u svetoj misnoj žrtvi otvori vrata raja 

pravednicima i primi ih u svoje Kraljevstvo. 


Prva asfaltiranja u 

Čaljkušićima 

Nakon završetka postavljanja cjevovoda 

po svim zaselcima Čaljušića 

(Lastalima, Crkavicama, Janjićima, 

Gazićima i Raljima) pristupilo se asfaltiranju 

prometnice. 

Asfaltiran je dio od Lastala do početka 

Janjića. Kroz sljedećih nekoliko dana 

pripremit će se trasa do kraja Janjića i tijekom 

idućeg tjedna asfaltirati. Nakon toga 

pripremat će se trasa prema Raljima i dalje 

prema Goričaju. 

Sljedeći tjedan pozivat će se vlasnici za 

sklapanje ugovora za vodu kako bismo do 

kraja kolovoza pustili vodu. 

Na samom gradilištu popravit će se 

zidovi, odstraniti višak materijala i urediti 

bankine. Asfaltirat će se dio od Sekeleza do 

108 

bunara te proširiti spojna šahta za glavni 

cjevovod. 

Molimo sve građane navedenih naselja 

da imaju strpljenja kako bismo posao uredno 

odradili do kraja. 


Proslavljen Dan općine 

Lovreć 

Još prije vojno-redarstvene akcije Oluja, 

1993.godine, Općinsko Vijeće je donijelo 

odluku da se Dan općine Lovreć 

slavi 5. 8. kao Zavjetni blagdan Gospe Lurdske. 

Inače je 5.8. blagdan Gospe Snježne. 

Napominjemo to jer svake godine slavimo 

zajedno Dan općine Lovreć s obljetnicom 

vojno-redarstvene akcije Oluja. 

Općinsko vijeće održalo je svoju svečanu 

sjednicu na kojoj su nazočili mnogi 

gosti i uzvanici na čelu sa županom Antom 

Sanaderom i dožupanom Lukom Brčićem. 

Prije početka sjednice položeno je cvijeće i 

svijeće u parku dr. Franje Tuđmana. Predsjednik 

Vijeća g. Marjana Sekelez otvorio je 

sjednicu, pozvao na minutu šutnje i ukratko 

s ponosom istakao napredak općine Lovreć. 

Načelnik općine Ante Babić govorio je 

o zacrtanim projektima koji su se ostvarili 


u zadnjih godinu dana. Najvažniji su. projekt 

završetka vodovodne mreže Čaljkušići 

(Janjići, Lastale, Gazići, Crkavice i Ralji), 

izgradnja ceste s nogostupom u Bošnjacima, 

izmjena svih tijela javne rasvjete i smanjenje 

potrošnje javne rasvjete na području cijele 

općine, adaptacija ceste u Dobrinčima, izgradnja 

mrtvačnice u Medovu Docu, izrada 

projektne dokumentacije i rješavanje imovinsko-pravnih 

sporova za cestu Studenci-Ričice, 

briga da prijelaz Dvorine dobije međudržavni 

status. Uz to, Općina Lovreć uredno 

financira sve preuzete obveze prema građanima. 

Zajedno s resornim ministarstvom i 

županijom potrebno je osigurati još jedan 

dio sredstava za isplatu sportske dvorane. 

U ovoj svečarskoj prigodi Općina Lovreć je 

pomogla tiskanje monografije Medov Dolac 

(Ljudi, puti i gradine), autora dip.ing.arh. 


Proslavljen Dan općine Lovreć 

Petra Matkovića, čije će predstavljanje biti 

14. 8. u Medovu Docu i knjigu Lovreć-zbivanja 

u prošlosti prof. dr. Ivana Petričevića. 

U okviru proslave predstavljen je novi 

broj Lovrećkog libra ( urednik prof. Branko 

Šamija) te otvorene izložbe slika (Gudelj-Lončar-Stapić) 

koje je predstavila prof. Branka 

Buljan. 


110 

Tijekom održavanja Lovrećkog lita u 

suradnji s Kulturnom i športskom udrugom 

održan je malonogometni turnir i turnir u 

obaranju ruku kao i utrka za borbu protiv 

droge. 

Na Zavjetni blagdan Gospe Lurdske 

procesiju i svetu misu služio je don Jure 

Vrdoljak, duhovnik mladih iz Splita. 

2. otvoreni turnir u obaranju 

ruku – Lovreć 2011. 

Kroz niz događanja povodom Dana 

općine Lovreć 4. kolovoza je održan 

otvoreni turnir u obaranju ruku 

Lovreć ‘2011. koji je privukao velik broj 

prijatelja turnira i gostiju. 

Prije godinu i pol dana grupa entuzijasta 

krenula je na ovakve turnire po Republici 

Hrvatskoj i ostvarivala zapažene rezultate. 

Nakon toga su osnovali svoj klub Hydraulic 

Arm-Lovreć i započeli s napornim 

vježbanjem. Trud je urodio plodom, prvenstveno 

zbog tjelesnih sposobnosti ovih 

momaka i njihove atletske građe. Niti jedan 

od ovih mladića ne puši i ne uzima alkohol. 

Zato ovaj sport i članove njegova kluba treba 

svakako podržati. 

I na ovome turniru pokazali su odličnu 

organiziranost, tjelesnu spremnost i mentalnu 

jakost. Gledatelji su bili zadovoljni prikazanim. 

Na turniru su revijalno nastupile i žene. 


Ženska upornost izazvala je strahopoštovanje 

dominantnih muškaraca. S prvakinjom 

turnira nije se šaliti. Istina, izgledaju nježno 

i ženstveno, ali snaga koju posjeduju je respektabilna. 

Rezultati po kategorijama: 

Lijeva 

70kg 

1. Mate Nosić 

2. Ivan Matkov 

3. Petar Tonković 

80kg 

1. Petar Jelić 

2. Frano Jelić 

3. Nikola Nosić 

1. 

90kg 

Ivan Mustapić 

2. Josip Semeren 

3. Goran Djekić 


2. otvoreni turnir u obaranju ruku – Lovreć 2011. 

100kg 

1. Josip Poleš 

2. Željko Delalija 

110+ kg 

1. Zlatko Olujić 

2. Bartol Milišić 

3. Enver Hasanbegović 

Apsolutni prvak – Josip Poleš 

Desna 

70kg 

1. Mate Nosić 

2. Josip Čondić 

3. Petar Tonković 

80kg 

1. Petar Jelić 

2. Frano Jelić 

3. Mario Nikolić 


2. otvoreni turnir u obaranju ruku – Lovreć 2011. 

1. Josip Semeren 

2. Petar Petričević 

3. Krešo Olujić 

1. Josip Poleš 

2. Ivan Mustapić 

3. Željko Đelalija 


90kg 

100kg 

112 

110kg 

1. Pjer Ostojić 

2. Enver Hasanbegović 

110+ kg 

1. Zlatko Olujić 

2. Sebastijan Mašić 

3. Bartol Milišić 

Apsolutni prvak – Pjer Ostojić 

Obavijest - prijevoz 

studenata! 

Obavješćujemo studente da smo za 

akademsku godinu 2011./2012. u 

dogovoru s Autopoduzećem Imotski 

i svim načelnicima Imotske krajine postigli 

dogovor za prijevoz studenata koji imaju 

stalni boravak na našem području. 

Općine će različito sufinancirati prijevoz. 

Primjenjivat će se različiti modeli 

u skladu s financijskim mogućnostima 

općina. 

Općina Lovreć dogovorila 

je sljedeći model: 

1. Redovna povratna karta za Zagreb iznosi 

374 kn. Popust dogovoren za studente 

po povratnoj karti za Zagreb iznosi 

205 kn. 

2. Redovna povratna karta za Split iznosi 

109 kn. Popust dogovoren za studente 

po povratnoj karti za Split iznosi 55 kn. 

3. Općina Lovreć će svim redovnim studentima 

uplatiti 50% za korištenje povratnih 

karata: za Zagreb 5 povratnih 

karata, a za Split 20 povratnih karata. 

4. Svi su se redovni studenti dužni javiti 

putem elektroničke pošte ili telefona 

u Općinu Lovreć sa svojim imenom i 

gradom u kojem studiraju te potvrdom 

o redovnom studiranju. 

5. Studenti (njihove obitelji) koji imaju 

nepodmirene komunalne obveze ne će 

biti sufinancirani. 

6. Redovni studenti koji studiraju u Mostaru, 

Dubrovniku, Zadru, Šibeniku 

ili Osijeku moći će koristiti najbliže 

odredište ukoliko Autopoduzeće Imotski 

nema izravnu liniju s tim mjestom. 

Pregovaramo s Autoherzom da prihvati 

ovaj model sufinanciranja za Mostar. 

7. Ponavljači i izvanredni studenti nemaju 

pravo na korištenje studentskih karata. 


Odlikovan pukovnik 

Milenko Jelić 

Općina Lovreć posebno je ponosna na ova odlikovanja 

te korisiti i ovu prigodu čestitati pukovniku Milenku Jeliću! 

Povodom obilježavanja 20. godišnjice 

osnutka HRM predsjednik Republike 

Hrvatske prof.dr.sc.Ivo Josipović 

odlikovao je odličjem: REDOM HRVAT- 

SKOG TROLISTA za osobite zasluge u 

Domovinskom ratu rođenog Lovrećanina 

pukovnika Milenka Jelića. Čestitkama se 

pridružila i predsjednica Vlade Republike 

Hrvatske gđa. Jadranka Kosor. 

Gradonačelnik grada Ploča gosp. Krešimir 

Vejić primio je pukovnika 14. rujna kad 

mu je u povodu obilježavanja 20. godišnjice 

Iz tiska je upravo izišla knjiga dr.sc. Ivana 

Petričevića, Lovreć-zbivanja u prošlosti. 

Knjiga ima 330 stranica u kojima autor 

donosi dio svojih objavljenih radova u Lovrećkom 

libru, ali i veći dio još neobjavljenih. 

U prvom dijelu govori o lovrećkoj prošlosti; 

prikazima Lovreća za vrijeme mletačke 

i francuske vladavine; o arheologiji Lovreća i 

Lovreć-zbivanja u 

prošlosti 


akcije osvajanja oružja JNA iz Luke Ploče 

uručio Zahvalnicu za zapovijedanje u akciji 

Zelena tabla –Male Bare. 

Milenko Jelić je dragovoljac Domovinskog 

rata odlikovan s više odličja i priznanja 

od kojih posebno vrijedi istaknuti odličje 

REDA NIKOLE ŠUBIĆA ZRINJSKOG 

za iskazano junaštvo u Domovinskom ratu 

kojim ga je 15. 6. 1996. god. odlikovao prvi 

hrvatski predsjednik i vrhovni zapovjednik 

dr. Franjo Tuđman. 

poznavanju stećaka zapadnog dijela Imotske 

krajine; o posljednjim poznatim natpisima 

hrvatskom ćirilicom kao i o svojim usorskim 

uspomenama. 

U dogovoru s autorom predstavljanje 

će biti u mjesecu studenome. Izdavači knjige 

su Matica hrvatska, ogranak Imotski i 

Općina Lovreć. 


Ja (ne)volim Lovreć 

U 

vremenu i prilikama u kojima živimo 

trebali bismo biti svjesni svoje 

odgovornosti prema kraju u kojemu 

obitavamo, stalno ili povremeno. 

Poznate su činjenice da nas se premalo 

rađa i da je to gorući problem Lovreća, 

Hrvatske. Djeca su blagoslov i napredak. 

Oni naš kraj čine bogatim i moćnim. Bez 

njih i ovaj će kraj opustjeti, nestati. Hoće 

li se to dogoditi, samo dragi Bog zna! Za 

sada nam je vjerovati u Njegovu providnost. 

Svijet u kojem živimo ima svoje biološke 

ali i ekonomske zakonitosti. Ove potonje 

svakodnevno odašilje signale kako je na 

našem području puno toga ekonomski 

neopravdano. 

Da, mnogi će reći: ali mi smo na granici, 

znadete geostrateški je to bitno, uvijek smo 

bili na margini, bivši sistem nas je osakatio 

(ekonomski, biološki, socijalno, društveno i 

kulturno). Država bi trebala pomoći našemu 

kraju itd…itd.. 

Svi ćemo se složiti s takvim navodima. 

Sve je to točno, da nije onoga ali...?! 

Škole ne mogu raditi bez djece. Pošte 

ne mogu bez korisnika. Liječnici u Zdravstvenoj 

stanici bez kartona. Općina ne može 

ulagati u infrastrukturu. Obitelji ne mogu 

bez posla. Rekli bismo: uzročno-posljedična 

veza. Filozofija bitka i samoodržanja. 

Što nam je činiti? 

Dragi Lovrećani! 

Neshvatljivo je da volite Lovreć, a djecu 

šaljete u osnovnu školu u druga mjesta; 

• neshvatljivo je da u Lovreću imamo naš 

poštanski ured, a plaćamo u drugima; 

• neshvatljivo je da u Lovreću imamo 

zdravstvenu skrb, a kartone prenosimo 

kod liječnika iz drugih mjesta; 

• neshvatljivo je da u svom mjestu imamo 

trgovinu, ali radije kupujemo na 

drugom mjestu; 

• neshvatljivo je da izbjegavamo plaćanje 

komunalne naknade, a želimo: vrtić, 

javnu rasvjetu, čišćenje snijega, groblja, 

cesta, stipendije, đačke karte i dr.; 

• neshvatljivo je da u ljetnim mjesecima, 

a i tijekom cijele godine, imamo bolji 

provod u Lovreću, a odabiremo druga 

mjesta; 

• neshvatljivo je da radove povjeravamo 

drugim građevinskim tvrtkama, a 

imamo lovrećke uz istu cijenu ili još 

povoljniju… 

Mogli bismo ovako nabrajati u nedogled. 

No, istina boli. Zbog svega navedenog 

može nam se dogoditi zatvaranje: škole, 

pošte, općine, zdravstvene stanice. Krivca 

ćemo brzo pronaći, ali ono što je ključ 

svega, sebe ne ćemo spomenuti. 

Kada bi svatko od nas slagao te male 

kamenčiće i činio suprotno, stvorili bismo 

jedan lijepi mozaik u kojem bi se nazirao 

prosperitet. U suprotnom, dosadit će nam 

ta druga mjesta i tuđe usluge. Da, ali može 

biti kasno. 

Ne zamjerite! Zdravi i veseli bili! 

Obavijesti iz Općine 114 


Nakon proslave Dana škole i održane 

predstave zagrebačkog Gradskog 

kazališta Žar ptica iz Zagreba u 

večernjim satima istog dana 4. 11. provaljeno 

je u ured ravnatelja škole. 

Lopov(i) su iskoristili ovu priliku i otuđili 

metalni sef u kojem je bilo pet tisuća 

kuna novca od dnevnica za djelatnike, prikupljenog 

učeničkog novca za akciju Bijeli 

Isusovo rođenje je božanska veličina jednostavnosti 

i ljubavi. Isus na ovaj svijet 

nije ušao silom, već na mala vrata nudeći 

ljudima dokaze da ih Bog ljubi. Svjetski 

moćnici svoju moć su proširivali ratovima 

ili gospodarskom ovisnošću, a Isus ljubavlju. 

Provala u školu 

Sretan Božić! 


štap, Crveni križ, osiguranja učenika od 

nezgoda i novac za pet učenika koji trebaju 

ići na državno natjecanje u Pulu. 

Ovo je prva provala koja se dogodila 

od početka rada škole do danas. Policija je 

obavila očevid i tragaju za provalnikom. U 

razgovoru s ravnateljem škole pretpostavljaju 

da se radi o nekom dobro upućenom lopovu 

koji pozna prostor škole. 

Svi progonitelji vjere i vjernika ostali su razočarani. 

Dokaz za to je naše življenje vjere 

i večerašnja nazočnost kod Krista i njegovih 

jaslica. Poklonimo se stoga Kristu našemu 

Bogu i Spasitelju, koji se radi nas i našega 

spasenja rodio u Betlehemu. Neka novorođeni 

kralj, božansko Dijete, bude smisao našega 

života i član naše obitelji. S ovim mislima 

vama i preko vas svim vašima nazivamo: 

Na dobro vam došlo porođenje Isusovo 

- sretan vam Božić i ! 


Iz kulture 

Nove knjige lovrećkih 

autora 

Dvije klarisine zbirke 

Ove je godine objavljeno više zanimljivih 

naslova naše gore listova. Dva su izdanja 

sestre Marije od Presvetog Srca, klarise 

Anke Petričević neumorna stvaralačkog duha, 

dobitnice nagrade za pjesništvo „Dragutin 

Tadijanović“, koja i u svojim osamdesetima 

piše te je u knjižnici asketsko-mističnih 

djela Symposion splitskog samostana svete 

Klare objavila zbirku filozofsko-teoloških 

studija, eseja i meditacija Riječ izvor Života. 

U 13 studija, od kojih je veći dio tiskan 

u raznim duhovnim zbornicima, autorica 

interpretira neka književna djela od antike 

do danas, promišlja o službi evangelizacije, 

Isusu Kristu kao alfi i omegi svih stvorenja, 

obitelji, svećeništvu, hvalospjevima, a na 

koncu je i njezin prilog Nacrtu prvog Ustava 

Republike Hrvatske iz 1990. godine koji je 

bio poziv za uvođenje vjeronauka u škole 

nakon urušavanja komunističkog režima. 

Iz kulture 116 


Zbirka Pjesme srca donosi 150-ak novijih 

duhovnih pjesama u šest ciklusa, od kojih 

je prvi posvećen zavičaju i uspomenama 

na lovrećko djetinjstvo. Ona je samosvojna 

pojava u hrvatskom pjesništvu jedinstvenoga 

poetskog govora na razmeđu dvaju tisućljeća, 

neponovljiv vrhunac na dar: lirika, 

pjev u kojem je obraćanje Bogu i svima 

nama, najpjesničkiji govor, njegova dijalogizacija, 

molitveni ton i žar, kadence bola 

i kantilene žarkih žudnja, opjevana čistoća 

i sklad – opisuje klarisino pjesništvo dr. sc. 

Miljenko Buljac, koji je popratio pogovorom 

i prethodnu knjigu. Obje knjige također je 

ilustrirala Darija-Kramela Kovačević. 

Lovrećki libar XIII 

U programu za Dan općine Lovreć 

uoči 5. kolovoza u novoj školskoj dvorani 


Nove knjige lovrećkih autora 

otvorena je izložba slika Antonije Gudelj, 

Julije Stapić Katić, Ivana Kundida i Vinka 

Lončara, a predstavljen je i 13. broj godišnjaka 

Lovrećki libar koji objavljuje Društvo 

Lovrećana u Zagrebu, a uređuje Ivan Branko 

Šamija, koji je upravo objavio i svoj novi 

jezikoslovni priručnik Hrvatski rječotvornik. 

Uz grafike akademskog kipara Krune Bošnjaka, 

časopis je posvećen Anki Petričević - 

sestri Mariji od Presvetog Srca povodom 80. 

obljetnice njezina rođenja, uz bibliografiju 

koja opseže ukupno 118 priređenih knjiga 

u knjižnici Symposion, a klarisa Petričević je 

autorica i četrdesetak vlastitih naslova koje 

su objavljivali i drugi nakladnici. Godišnju 

kroniku događanja u Lovreću zapisao je Ante 

Bošnjak, slijede zapisi o Šimundićevom podrijetlu, 

stotom rođendanu Anđe Petričević 

Klipinove, posljednjem lovrećkom galentaru 

Josipu Šimundiću – Dajkiću, Bošnjakovu 

kipu Gospe od Puta na autocesti Dalmatini 

na odmorištu kod Skradina te književni 

radovi i osvrti o novim knjigama lovrećkih i 

imotskih autora. Čestitke najdugovječnijem 

redovitom imotskom godišnjaku. 

Petričevićeva knjiga 

U svojoj drugoj knjizi LOVREĆ (326 

str.) dr. sc. Ivan Petričević, brat klarise Anke 

Petričević, koji umirovljeničke dane živi 

u Baškoj Vodi, sabrao je svoje zavičajne 

tekstove koje je objavljivao u raznim časopisima, 

a tematika im je povijest Lovreća, 

stećci, natpisi hrvatskom ćirilicom, Fočanskoj 

ljekaruši, književno djelo Ivana Raosa, 

autobiografske uspomene na oca Marijana 

Marinkicu, glavara Lovreća, i njegov život 

od 1918. do 1948. godine. Posljednji su 

Iz kulture

Nove knjige lovrećkih autora 

tekst autorove uspomene na Usoru, gdje je 

radio kao liječnik i bio sveučilišni profesor 

na katedri interne medicine u Banjoj Luci, 

odakle je početkom velikosrpske agresije 

protjeran. Knjigu su objavili Općina Lovreć 

i Imotskiogranak Matice hrvatske. 

Iz kulture 

Gagine karikature 

Na lovrećkom kamenu iznikao je još 

jedan veliki cvijet umjetnosti – karikaturist 

Zvonimir Gavranović Gaga, rođen je 

u Lovreću 1937., a umro u Zagrebu 1998. 

godine. U drugoj godini života s obitelji 

seli u Zagreb, a na kraju rata partizani mu 

odvode oca u nepoznato, o čijoj se sudbini 

ništa ne zna ni do danas. Gaga se bavio i 

gimnastikom. Živeći u hrvatskoj prijestolnici, 

usvojio je i kajkavski izričaj na kojemu je 

napisao više pjesama koje je uglazbio slavni 

šansonjer Ivica Percl. Gaga je bio novinar 

118 

Večernjeg lista i objavio je preko 15 tisuća 

karikatura, ilustracija, portreta, dječjih crteža 

i stripova. Bio je vrstan portretist i izvrstan 

„tuš komentator“ aktualnih političkih 

zbivanja, osobito britak u karikaturama o 

velikosrpskoj agresiji. Njegovi kolege novinari 

i urednica Anči Fabijanović odlučili su 

u Erasmus nakladi objaviti Gaginu umjetničku 

monografiju Gaga ime koje traje… i 

na 368 stranica velikog i luksuznog formata 

tiskane su njegove antologijske karikature 

koje je crtao od 1956. do smrti. O značaju 

njegovih karikatura pisali su kolege po peru, 

a u knjizi tekstove potpisuju Ante Gavranović, 

Ivan Pahernik, Otto Reisinger, Mladen 

Vuković i Milan Ivkošić, koji zapisa da je 

Gaga bio novinarska osobnost koji je kao 

takav tekao sve do ušća na kojem se ulio u 

naše pamćenje i zahvalnost. 

.........................................Mladen Vuković 


Tisuću je i devet stotina 

I šezdeset i osma godina, 

Bože mili, na daru ti hvala, 

Milost tvoja uvijek me je 

zvala, 

Cijeli život provedoh u 

gradu, 

Sve u poslu i teškome radu. 

Prijeđoh pješke ravni i planine, 

Duž-poprijeko brda i doline. 

Vlakom milja na tisuću prođoh, 

Uvijek svojoj domovini dođoh. 

Al’ ostarih, jako mi je žao, 

Da mi ne bi netko vjerovao. 

Sad se, braćo, nalazim u radu, 

Reningennu, njemačkome gradu. 

Ljuta zima zla i naopaka, 

Ne pamti je ni otac ni majka, 

A moj prozor okrenut na pruge, 

Na tisuću kilometri duge. 

Ja promatram njemačke vagune, 

Svake robe i bogatstva pune. 

Al’ sreća je - „šleht“ wetter je bio, 

Da tog nije, ja bih poginuo! 

Primam dnevno 60 maraka, 

U baraci od jutra do mraka. 

Led veliki, brate, udario, 

Da sam vani, ja bih poginuo! 

Nijemac svaki auto imade, 

Al’ tko naše jade sada znade?! 

Mi, radnici, u baraci sami, 

Nitko ne će da proviri k nami, 

Pak je meni dosadilo biše, 

Uzeh pero da se nešto piše. 

Omladinu opisat bih htio, 

Kroz svoj život što sam zapazio. 

Tko se ovog bude pridržao, 

Upute i savjeti 


Teško da bi ikad nastradao. 

Ovom pjesmom opširan ću biti, 

Mnogo trebam njom obuhvatiti. 

Saslušajte, omladino mila, 

Jer je pjesma poučnoga stila. 

Sad pomalo započet bih htio 

Da opišem što sam naumio, 

Da spomenem čovjeka ko stvora, 

Eto meni milog razgovora, 

Što se bori u životu svome, 

Da se vješto odupre svakome. 

Evo prvo trebam spomenuti: 

Nije lako radniku živjeti! 

Gdje god dođeš, treba novi biti, 

I poruke svoje dobre kriti. 

Ja to znadem preko svojih leđa, 

Od umora košulja me vrijeđa, 

A godine radim na obnovi, 

Gdje god dođem, svud me zovu novi. 

Samo radit, to nam nije dosta, 

A rad opet traži mnogo posta. 

Treba svoju odgojiti djecu, 

I stvorit im bolju sutrašnjicu. 

Treba djeci temelj udariti, 

Na kojem će njima zgrada biti. 

Djeca ženska majci pripadaju 

Da ih brižno sprema za udaju. 

Kao čovjek koji ima sina, 

Te ga goji do petnaest godina 

I u njega gleda ko u Boga, 

Da bi njemu što prije pomoga: 

- Uči, dijete, što treba raditi 

Jer od rada moramo živjeti! 

Priča njemu starodrevne bajke, 

Što je čuo od oca i majke. 

- Jesi l’ čuo, dijete od posluha, 

Iz kulture


Kad se meso za večeru kuha. 

Svi se smiju, veselo gledaju 

Jer se dobroj večeri nadaju. 

Ili bačvi kad je puna vina, 

Oko nje se okupi družina. 

Kad nestane, nema više buke, 

Puna kuća nervoze i muke. 

Ako želiš u kući imati, 

Treba, sine, radit i čuvati, 

Jer ti stara poslovica kaže 

Da lijenčinu ni Bog ne pomaže. 

Sad mladeži dobar savjet nudi 

I njihova budućnost me čudi. 

Mnogi danas ne vole raditi, 

A htjeli bi gospodski živjeti, 

Pa se čudim kako će živjeti, 

I kakva će obitelj im biti. 

Al’ da vidiš žalosti još veće, 

Mnogi kažu da nemaju sreće. 

Al’ ja ovo, pravo da vam kažem, 

Jer namjere nemam da vam lažem: 

Puno ljudi ima sreću istu, 

Ako svaki ima pamet čistu 

Da zna svoje ukloniti mane, 

Svjesno svoje koristiti dane, 

Pokorit se sudbini i radu, 

Biti čestit u selu i gradu, 

Da te nitko na zlo ne navede 

I u loše društvo ne zavede! 

Igra s društvom il’ neka parada 

Da ti nisu miliji od rada! 

A u društvu uvijek pošten budi 

Da ti ne bi zamjerili ljudi. 

Radi, štedi, ponosan ćeš biti 

I poštenja svoga ne ćeš kriti, 

Bit ćeš ponos u rodu i selu, 

Znak će križa stajat na tvom čelu! 

Savjeta ćeš ti kod ljudi naći, 

I nevolje svoje zaobaći, 

Čovjek budi, sine - nado moja, 

Iz kulture 

120 

Bit će sretna domovina tvoja! 

Još te učim: pošten treba biti, 

Treba ljudski na svijetu živiti! 

Pokazujem uputstvo od rađe 

Da te bolje u životu snađe! 

Uto prođu neke godinice, 

Dođe momku poziv od vojnice. 

- Sine dragi, ostavi sve želje, 

Nado moja - sve moje veselje, 

Ti u vojsku, Bog ti u pomoći, 

Jedva čekam kad ćeš kući doći. 

Ja sam tebe u jadu gojio, 

Svoj bi život za te pregorio. 

Ja sam dosta podnosio muke 

Dok su tvoje ojačale ruke. 

Trebaš, sine, dobar vojnik biti, 

Domovinu našu obraniti. 

Dobro brani domovinu svoju, 

Pak to bilo u miru il’ boju. 

Oči naši boriti se znaše, 

Pa je nama na čuvanje daše. 

Tvoja zemlja rođena je ova, 

Puna groblja naših pradjedova. 

Pazi zdravlje i dužnosti svoje, 

Nemoj riječi zaboravit moje, 

Steć ćeš ime dobroga vojnika, 

Budi dobar, to je tvoja dika! 

Tako prođu dvije godinice, 

Mlad se momak vrati iz vojnice, 

Kad je otac sina ugledao, 

Od radosti bješe zaplakao. 

U susret mu od radosti hita, 

- Doša si mi, moja jelo vita! 

Pa ga ljubi, od radosti plače 

Stežući ga u zagrljaj jače. 

- Bogu hvala, ti odsluži svoje, 

Veselo je sada srce moje. 

Sad si, sine, vojsku odslužio, 

I svoje se dužnosti riješio. 

Sad ti dajem novo naređenje, 


Pazi, sine - moje sve veselje, 

Sad dolazi, sine, ura tvoja, 

Obnovit ćeš ti ognjišta svoja. 

Pak uskoro ti ćeš se ženiti, 

Prirodi se valja odužiti. 

Dobro pazi što ti otac reče 

Da te vruće gvožđe ne opeče. 

Sada pazi, mnoge kosi kosa, 

A mladost je ko na listu rosa! 

Kad zaprosiš djevojku za sebe, 

Pazi da li ona voli tebe! 

Dobro pazi da joj majku poznaš, 

Kako ona življaše da doznaš, 

Kakva joj je prošlost i rodbina 

Da te loša ne snađe sudbina, 

Pa se s curom lijepo razgovaraj, 

Odmah njojzi naređenja davaj! 

Sve joj reci kako sam ti reka 

Da je dužnost domaćice čeka, 

Da će morat radit i trpiti, 

Da je teško na svijetu živjeti. 

Neka radi, čuva blago svoje, 

I poštiva roditelje tvoje. 

Nad imenom tvojim neka bdije, 

Neka oči od pogleda krije! 

Ako li te misli prevariti, 

Il’ podvalu neku napraviti, 

Da ćeš joj se odmah osvetiti 

I njenoj je materi vratiti. 

Ako bude čestita djevojka, 

Ona svjesno razumjet će momka, 

Sav razgovor da joj zbori mudro 

S kojim ne će nastradati ludo. 

Ako li me ne poslušaš, sine, 

Pečene ćeš gutat divljakinje, 

Pa ti mogu u grlu ostati, 

Ni doktor ih ne će iščupati: 

Da ti bena ne raskopa kuću 

I razdvoji našu ljubav vruću. 

Dok je vrime, sine, dobro pazi 

Jer popodne sunce ne izlazi! 


Kada curi naređenja čitaš, 

Treba na njih odgovor da pitaš! 

Ocijeni joj karakter i znanje 

Pa je onda vodi na vjenčanje. 

Sad me, sine, trebaš poslušati, 

Ovo sada što ću ti kazati: 

Koja ide kao zauzdana, 

Po obrazu sva napiturana, 

Te se pazi, žalosna ti nana, 

To su cure od najgorih mana, 

To su one što ništa ne radu, 

Kad s` udadu, ništa ne valjadu! 

Došlo vrijeme, sine, da se ženiš, 

U svom srcu da se razveseliš. 

Ženidba je obavezan posa, 

Al’ opasan kao trn za bosa, 

Što kazuju današnja vremena 

Što je čovjek i njegova žena. 

Dovedeš li neiskusnu, mladu, 

Ne ćeš s njome živjeti u skladu! 

Ako staru, bit će puna zloće, 

Pa ćeš s njome imat poteškoće! 

Ako curu ti oženiš ružnu, 

Kasnije ćeš imat misa tužnu. 

Rugat će se prijatelji tebi: 

- Kakav momak, šta dovede sebi?! 

A ako ti cura bude lipa, 

Svak će za njom trčat da je štipa 

Pa ćeš imat puno prijatelja, 

To njezina hoće biti želja. 

U ljubavi s njom ne ćeš uživat, 

A drugi će na nju namigivat! 

Dovedeš li ti siromašnicu, 

Teškom mukom odgajat ćeš dicu! 

Ako curu oženiš bogatu, 

Ona će ti jašiti na vratu! 

Dovedeš li kakvu neplodnicu, 

Moraš tuđu milovati dicu! 

Ako plodnu ti oženiš ženu, 

Teško živjet u ovom vremenu 

Jer ćeš s njome imat puno djece, 


Iz kulture


Satrat će te trud i nemilice! 

Dovedeš li kakvu lajavicu, 

Naružit će i tebe i djecu! 

Ako jaču dovedeš od sebe, 

U svađi će ona istuć tebe! 

Ako curu oženiš nevinu, 

S njom ćeš ljubav provoditi finu. 

Oženiš li, a nevina nije, 

Dat će drugom ko što je i prije. 

Osobito kad porodi dicu, 

S njom ćeš tešku trpiti groznicu. 

Još groznici ljudi nađu lijeka, 

Ti ćeš s njome trpjeti dovijeka. 

Ne ćeš moć je promijenit ni prodat, 

Nit sa sobom od sramote vodat, 

A u kući, da te Bog sačuva, 

Ne zna ljudski da ispeče kruva! 

Il’ još gore: ako nekud ode, 

Kad se vraća, pijanu je vode, 

A ne čuje kada zvone zvona, 

Dovede je gora nego ona, 

Sa njom priča po dva po tri sata, 

A od kuće zaključana vrata. 

Jada djeca plaču još pred kućom, 

Opekli se jadni vodom vrućom. 

Mame nema preko cijelog dana, 

Dodija im jesti suha hrana. 

Hoda, luta, tuđi posa gleda, 

Svojoj djeci ništa jesti ne da, 

Izgledaju djeca kao roblje, 

A red kućni ko cigansko groblje! 

Od ovakvih pripazi se, sine, 

Jer ovakvih ima na stotine! 

Ima cura u kreposti jaki, 

dobri ćaća i od dobrih majki. 

Dobra majka svoju kćerku uči 

Da se manje u životu muči, 

Pa joj svjesno usporedbe daje 

Prije nego svoju kćer udaje, 

Već uz ljubav moli je ko Boga, 

Da se prođe dila nemiloga. 

Iz kulture 

122 

Obitelj ti s njom će sretna biti, 

U svemu se s tobom ponositi. 

On, videći takvu svoju ženu, 

U svačemu vrijednu i poštenu, 

I tvoju će molbu uslišati 

Svakih zlih se djela očuvati. 

Tim ćeš lijepa učiniti dila, 

U kući ćeš svakom biti mila. 

Kao takvu nevjesticu rednu, 

Poštivat će svi ko sestru čednu. 

Od svakoga ti ćeš primit dara, 

Pak će biti i sreće i para. 

Vidjet će te svekar i svekrva, 

A u kući bit ćeš uvijek prva. 

A za takvu vjernost i junaštvo, 

Pripustat će tebi gospodarstvo. 

Znaj poštivat moje roditelje 

I dočekat kućne prijatelje, 

Znaj poštivat običaje svete, 

Molit Boga, tjerat sile klete. 

Svjesno svoju odgojit ćeš dicu 

I stvorit ćeš bolju sutrašnjicu: 

Slat u školu, na zanat i rađu, 

Da se djeca u životu snađu. 

Dobra majka tako kćerku uči 

Da se manje u životu muči, 

Da joj patnje srce ne raskinu, 

Da joj drugi odgoj ne prokljinju. 

Al’, na žalost, tebi moram reći, 

Zar je ovo samo san o sreći?! 

Narod je se pokvario mahom 

I ne diše više Božjim strahom: 

Niti moli blagoslov u Boga, 

Nit poštiva mlađi starijega, 

Božjih ljudi mala je manjina, 

Ko sa četiri lista djetelina. 

KRAJ 

Sastavio i napisao 

Marijan Čavrlj 


Majčine oči 

Ti voli 

Zemlju zavičaja svoga, 

Gdje plodno sjeme je palo, 

Iz nje je plodove svoje za krjeposti 

tvoje 

Uz blagoslov Božji i dalo. 

Ti uzmi 

Svete vode iz bunara svoga, 

Gospi se skrušeno moli, 

Prekriži njome čelo, osvježi umorno 

tijelo, 

Vjeruj u dobro i kada boli. 

Ti čuvaj 

Uspomene drage iz doma svoga, 

Ponosno svijetom hodi, 

I budi strpljiv, brzo se vrati 

Majci koja te treba, zemlji koja te 

rodi. 

...............................Jozo Joko Milinović 

Htjela bih biti Tvoja najljepša pjesma, 

tvoja žeđa, Tvoj san 

i Tvoja bajka. 

Oh, željela bih cjelivati 

vjeđe Tvoje 

ko čedu- 

kad ga smiruje majka. 


Oporuka 

Od praha pa do praha 

Samo je jedan tren, 

I zato živi časno 

Ne budi ničiji plijen. 

Neka si zrno malo 

Pod svodom našeg svemira, 

Uspravno uvijek hodi 

Ovom zemljom nemira. 

Kad ti i ne prihvate 

Ideje tvoje nove, 

Ne daj da ti ubiju 

Bar one lijepe snove. 

I nek ti osmijeh bude 

Uvijek iskren, blag, 

Iza sebe ostavi 

Korijena svoga trag. 

Božanskom čedu 


Oh, htjela bih Ti najljepše sanje, 

najljepše cvjetove dati, 

¸ u svome Te naručju 

uspavati- 

nad Tobom ko zvijezda sjati. 

10. studenoga 2001. 

........................................Anka Petričević 

Iz kulture

Pohod Božanskoga 

čeda 

Netko mi 

nježan dohodi 

u san – 

i tiho prohodi. 

Zvijezdice 

svjetlost livaju, 

dok bijele 

sanje snivaju. 

Anđeli 

sanjke njijaju; 

grane se 

snježno svijaju. 

Pahulje 

Njeg cjelivaju 

I tihe, 

Nježne bivaju. 

.....................................Anka Petričević 

Oh, vječna Ljubavi moja, 

na srcu počivaj mome, 

Nek lavež s druma ne smeta 

snu čistom, bijelome Tvome. 

Veliki petak 

Prolaze mi dani, 

A dana sve manje, 

Dok bolan pod križem 

Čekam olakšanje. 

Pa zazivam Krista 

I žrtvu mu svetu, 

Jer je svojom mukom 

Dao otkup svijetu. 

Ne bojim se smrti 

Kad smrti i nema, 

Dok me milost Krista 

Za vječnost priprema. 

Jer Veliki petak 

Nije i svršetak, 

To je tek začetak 

U vječni Počinak. 

U Božićnoj noći 


Jedino ja ću Ti šaptat 

najljepšu besmrtnu bajku, 

Jer Ti si sve blago moje, 

Mariju uze za Majku. 

........................................Anka Petričević 



Naši umjetnici u 

metropoli 

Ovih predbožićnih dana u Zagrebu se osjeća nekako i jaka prisutnost naše zavičajne 

župe Lovreć-Opanci. Sabiru se rezultati rada, nastupaju naši sumještani svojim 

ostvarenjima predstavljajući se hrvatskoj, ali i svjetskoj javnosti. Za ovaj broj 

župnog lista predstavit ćemo dvoje naših Lovrećana, i da budemo u trendu - dat 

ćemo po 50% zastupljenosti muškima i ženskima. Predstavit ćemo našu pjesnikinju 

S. Mariju od Presvetoga Srca (Anku Petričević) i našeg akademskog kipara Krunu 

Bošnjaka. Kako ove godine naš Kruno slavi 75. obljetnicu rođenja, počet ćemo s 

njim jer smo prošle godine uz 80. obljetnicu rođenja S. Marije od Presvetoga Srca 

progovorili o njezinom radu i djelu. 

Kruno Bošnjak 

Uz 75. obljetnicu života i izložbu Zaustavljeni gosti 

Ljudi obično traže ili se prisjećaju nekih 

znakova pri rođenju djeteta kako bi 

mogli utemeljiti svoja mišljenja o 

božanskom naumu s tim novorođenčetom. 

Meni nije do proricanja ex eventu, već ću 

progovoriti onako usput o nekim zapažanjima. 

Znakovito je da se naš Kruno rodio 

istog dana kad se u u katoličkom kalendaru 

slavi blagdan Sv. Franje Asiškoga, tj. 4. 

listopada. Iako je Franjo rođen za nebo 

3. listopada 1226., Crkva ga slavi, kako 

rekosmo 4. listopada. Dakle 710 godina 

poslije u krševitom Lovreću rođen je naš 

Kruno u župi koju stoljećima vode braća 

sv. Franje Asiškoga. Nešto od toga duha 

samozatajnosti, ali i umjetničkog nadahnuća 


ponio je u svom odgoju i naš Kruno. Njegova 

su ostvarenja pjesma stvorenja Tvorcu 

svega svijeta. Njegova zadivljenost i zaustavljanje 

na detalju unosi onu vedrinu 

i neposrednost koju nose velikani duha. 

Nisu to moja domišljanja, to je jedan opći 

stav ljudi koji se sretnu s djelom Krune 

Bošnjaka. Ne bih želio ponavljati što su 

rekli drugi, a to smo mogli pročitati u 

katalogu izložbe iz pera Nikole Albaneža 

ove jeseni koja je priređena u Izložbenom 

salonu „Izidor Kršnjavi“ u Zagrebu kao i iz 

osvrta u Hrvatskom slovu likovne kritičarke 

Branke Hlevnjak, već bih rekao nekoliko 

svojih zapažanja davno prije same izložbe, 

a sad me izložba ponovo podsjetila na to. 

Iz kulture

Kruno Bošnjak 

Kako rekoh, prije nekoliko desetljeća 

kad navratih kod Krune u atelier u Preradovićevoj 

ulici, prvo što zapazih sitne 

figurice naših velikana, ali i dragih umiljatih 

dječjih glavica. I kako u katalogu na samom 

početku teksta naznači Nikola Albaneže da 

je po njima u atelieru bila prašina, ali zrače 

ljepotom. Sad na izložbi očišćeni i pod 

svjetlom reflektora pripovijedaju priče o 

zaustavljenim gostima. Taj naslov kao da 

pogađa srž stvari, taj je naslov s pravom 

dan i filmu o Kruni Bošnjaku. 

Meni se prije mnogo godina od zaustavljenih 

gostiju posebno u sjećanje urezao 

mali, ali znakoviti lik Ivana Raosa, pisca i 

pjesnika iz Medova Doca. U njemu je Kruno 

sažeo ne samo Ivanove nastupe, razgovore, 

djela, pretenzije, već mnogo više – stoljeća 

življenja našega čovjeka na prostorima Zabiokovlja. 

Taj sam Ivanov lik povezao s brdom 

koje je iznad Raosovih kuća – Vilenjakom i 

poželio da taj lik Ivana Satira zauzme svoje 

mjesto na Tišinu vr’u kako bi kao glavni 

moderator u svom i na svom hrvatskom 

Parnasu progovorio iz svog udobnog naslonjača 

pokazao urbi et orbi duh i dušu 

naroda našega hrvatskoga. 

Izložba Krune Bošnjaka Zaustavljeni 

gosti otvorena je 17. studenoga 2011. Izloženo 

je 39 radova koji su oblikovani u gipsu, 

terakoti i bronci. To su skice, minijature 

koje zrače životom. Te minijature bi trebalo 

umnožiti da mogu doći u kuće na radne 

stolove, da uljepšaju prostor. Koga je to 

Kruno zaustavio u svom atelieru kao dragog 

gosta? To su likovi naših javnih kulturnih 

osoba, bilo iz prošlosti bilo suvremenika, 

te likovi nama nepoznate djece umilnoga i 

bezazlenoga lica. Ne ću nabrajati abecednim 

Iz kulture 

126 

redom likove kako to čini katalog izložbe, 

nego ću poći od zavičajaca pa šire. Prednost 

ću dati Tinu Ujeviću (dva izloška) jer ove 

godine slavimo njegovu 120. godišnjicu 

rođenja, zatim Ivanu Raosu (dva izloška) 

čija je 90. godišnjica rođenja, potom Marku 

Maruliću, ocu hrvatske književnosti, 

čija Judita slavi 510. godišnjicu nastanka 

i 490. godišnjicu objavljivanja. Tu su još 

nezaobilazna imena hrvatske kulture Ivan 

Aralica, Ante Babaja, Bruno Bušić, Krsto 

Hegedušić, Ljubo Ivančić, Želimir Janeš, 

Vasilije Jordan, Jure Kaštelan (dva izloška), 

Albert Kinert, Ferdinand Kulmer, Jozo 

Laušić, Ranko Marinković, A. G. Matoš, 

Ivan Meštrović, Valerije Michieli, Georgij 

Paro, Matko Peić, Petar Selem, Miljenko 

Stančić, Fabijan Šovagović, Stjepan Šešelj, 

Antun Šoljan, Igor Zidić i na kraju sam 

autor (autoportret), te, kako rekoh, likovi 

djece naznačenih imenom (Đeka, Zvonimir, 

Niki, Iva, Fran, Hrvoje, Roko). Svi 

su ti radovi nastali između 1967. i 2009. 

Dakle, to je na jedan način retrospektiva 

Kruninih radova kroz proteklih 42 godine. 

Razumije se da je to samo dio, da ne kažem 

Krunina intima, a oni radovi, veliki, koji 

suoblikuju vanjske prostore u domovini 

i inozemstvu svjedoče o velikom trudu 

i radu, a posebno umjetničkoj osobnosti 

kipara Krune Bošnjaka. 

I u to ime, dragi Kruno, sretan ti 75. 

rođendan u ime Društva Lovrećana Zagreb, 

u ime sviju naših ljudi iz Župe Lovreć- 

Opanci, u svoje ime i članova moje uže i 

šire obitelji. 



S. Marija od Presvetoga 

Srca (Anka Petričević) 

Povodom Recitala duhovne lirike S. Marije od Presvetoga (Anke Petričević) 

u Knjižnici HAZU u Zagrebu 

Naša Lovrćanka Anka Petričević (r. 

1930.) već 55 godina nosi i novo 

redovničko ime Sestra Marija od 

Presvetoga Srca kad je ušla u redovničku 

zajednicu sestara klarisa u Splitu (1956.). 

Svoj je život posvetila Bogu u molitvi, ali i 

svojim pjesničkim, znanstvenim i izdavačkim 

poduhvatima na polju duhovnosti. Da ne 

nabrajamo sve pojedinosti, naznačimo da 

je pokrenula značajnu Biblioteku asketsko 

mističkih djela Symposion, čija je i urednica 

od početka sve do danas. U toj je biblioteci 

izdano preko 120 naslova od kojih je veliki 

broj i radova S. Marije. 

Sestra Marija sudjeluje u hrvatskom 

kulturnom životu od rane mladosti, već kao 

studentica objavljuje i biva prepoznata kao 

pjesnikinja. Za svojih 55 godina stvaranja 

dobiva 2010. nagradu za poeziju od Zaklade 

Dragutin Tadijanović koja je u nadležnosti 

Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. 

Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti 

14. prosinca 2011. priredila je u Dvorani 

Knjižnice HAZU u Zagrebu, Strossmayerov 

trg 14, Recital duhovne lirike S. Marije od 

Presvetoga (Anke Petričević). Interpretaciju 

njezinih pjesama izvele su naša dramska 

umjetnica Marija Sekelez i Branka Petričević-Buljan, 

profesorica, kći brata Mile 


Sestre Marije od Prsvetog Srca. O pjesništvu 

Sestre Marije govorio je dr. sc. Nedjeljko 

Mihanović, član suradnik HAZU, a goste je 

pozdravio naš zavičajac, predsjednik HAZU, 

akademik Zvonko Kusić. 

..................................................... (I.B.B.) 

Sakrij se, čedo, u 

srce moje 

Sakrij se, Čedo, u srce moje, 

Jer vani sad je posvuda noć. 

Cjelovom zjene prekrit ću Tvoje, 

Anđeli Tebi će doć. 

Sakrij se, Dijete, u krilo moje, 

Jer lavež čujem umjesto zvon, 

Ranjava dušu i Srce Tvoje, 

A ja Ti želim podići tron- 

Od svojih suza, ljubavi čiste, 

Da za Te budu najljepši kras, 

Zjene će Tvoje smiješit se bistre, 

Jer Ti ćeš biti sveg Svijeta spas. 

7. prosinca 2008. 

.....................................Anka Petričević 

Iz kulture

Impresije uz 

Vrdolsku žeđu 

Dragice Zeljko Selak 

U 

bogatom stvaralačkom-književnom 

dijapazonu i ovo djelo Dragice 

Selak Zeljko znači obogaćenje i 

osvježenje. 

Kroz ovaj realističan roman tako se vjerno 

odražava povijesna, društveno-socijalna 

stvarnost kako sela Vr’dola, koji je glavni 

objekt radnje, tako i gradske sredine, tj. 

objektivna stvarnost kao i subjektivni doživljaji, 

prosudbe, razmišljanja i proživljavanja 

autorice, jer pisac u svako svoje djelo - da 

bi ga mogao vjerno opisati - u vanjski okvir 

unosi i sebe i svoj unutarnji svijet. 

Svježi opisi prirode, regionalni kolorit, 

monološke i dijaloške dispute, unutarnja 

proživljavanja glavnih likova te opisi bijede 

i tužnih prizora velegrada, izmjenjuju se u 

ovom kraćem romanu, ali koji je sadržajno 

bogat. 

Radnja se zbiva u VR’DOLU. Fabula 

donese pravu sliku stvarnosti, važne događaje 

i zbivanja oko glavnog lika djevojčice - djevojke 

Marije, ističući i njena proživljavanja 

i reflektirajući ih na objektivnu stvarnost. 

U prvom planu osvijetljen je lik njena 

djeda Nikole, koji sam i napušten od svoje 

djece, koja se raseliše, umire od tuge i bola. 

Marijin otac zbog svoga hrvatstva ne smije 

se vratiti u rodnu domovinu za svoga života, 

ali bit će poslani tek njegovi posmrtni 

ostatci, jer tada ne će drugima biti opasan. 

Autorica ima osjećaj za ljepotu, dobrotu, 

pravednost i istinu. Zbog iste pravednosti 

i istine ona će kroz likove donijeti 

prosudbe o nepravdama kao i o raznim 

izobličenjima, kao i teška socijalna zla, koja 

sapinju dušu i duh. To je vrijeme bivšega 

komunističkoga sustava; opis jednog ubitačnog 

vremena. 

On - autorica, poput reflektora osvjetljuje 

s jedne strane zavičaj pun svježine i ljepote, 

njegove moralne vrline, ali i poroke koji se 

postupno-pod utjecajem grada-uvlače i truju 

zdrave iskonske snage, a s druge strane stvarnost 

velegrada, njegovu zatrovanu atmosferu, 

grad bez duše, bez unutarnjeg, duhovnog 

života i ideala. I tome gradu suprotstavlja 

selo s čistom prirodom i svježinom, ali koje 

ipak opustje zbog prisilnog odlaska u tuđinu 

mnoge njegove djece i koje potpada pod 

pogubni gradski utjecaj... 

Često radnju tako komponira da najprije 

opiše ambijent, a potom glavno lice, oslikavajući 

njegov psiho-fizički lik. I psihologija 

sela, sa svojim karakternim likovima, izranja 

na scenu. Ima smisla za detalj, opažaj. Mudre 

sentencije prosijavanja kroz tekst. Svježe su 

joj usporedbe, pune regionalnog kolorita. 

Božićni običaj, kao i druga slavlja u 

godini, detaljno su opisani. 



Naglašeni su opisi unutarnjih patnja - 

tjeskobna stanja, pitanja smisla i života, tj. 

egzistencijalna problematika. 

Monološke i dijaloške eksplikacije odvijaju 

se u dijalektu, u ikavskome govoru, 

što daje osebujnost tekstu - zbog izvornog 

kolorita - i slobodu samom autoru da se 

slobodno izrazi kroz lica svojih protagonista; 

da kroz njih naglasi glavne misli i 

prosudbe. 

I same usporedbe - metafore pune su 

tog regionalnog kolorita pa je izbjegnuta 

stereotipnost a dominantna izvornost. Opisi 

su i plastični. I prosudbe o stvarnom životu 

kroz ovaj regionalni kolorit zadobivaju 

svježinu i zanimljivost. 


Impresije uz Vrdolsku žeđu Dragice Zeljko Selak 

Uz mudrosne-narodne misli, poslovice i 

izreke unosi i humor, a aluzijom na stvarna 

zbivanja, na moralna izopačenja, na pogubne 

televizijske emisije, na izopačenja naravi. 

Začuđuje njezin realističan ton, aluzija na 

stvaran život pun lukavstva u kojem naoko 

bolje profitiraju oni koji olako žive ne pridržavajući 

se moralnih normi, dok se vrlina ne 

cijeni. Aludirajući na ljudsku gramzljivost, 

na trku za novcem, daje vjernu dijagnozu 

modernoga čovjeka. 

Diskreditirane su moralne vrijednosti! 

Bolno je to stanje na selu pomalo 

otuđenom od svojih korijena i iskonskih 

vrela. U selima je nastala pustoš u vrijeme 

bezbožničke vladavine, izumiranje i 

nemogućnost povratka, koji bi se morao 

i trebao zbiti. 

Ipak na kraju roman završava vedrinom, 

povratkom Marijinim u svoj zavičaj, koji ona 

nosi neokrnjena i čista u duši, doživljavajući 

u prirodi prvotnu ljepotu svoga djetinjstva 

i prve mladosti. 

I da zaključim: psihološka obrada je 

tako vjerna i detaljno strukturirana, kao i 

ambijent, atmosfera - objektivna stvarnost, 

i to pod vjersko-kršćanskim i duhovnim 

vidom, socijalno-društvenim, psihološkofilozofskim. 

A oslikavanje stvarnih zbivanja 

sadašnjosti, kroz subjektivna proživljavanja, 

daju djelu pečat trajnosti. 

Jer ipak je u djelu sačuvana osnovna 

misao: težnja za IDEALOM i vjera u taj 

Ideal. 

S. Marija od Presvetog Srca 

..........................................Anka Petričević 

Iz kulture

Je li prošla pruga? 

Dvoje nesvakidašnjih i neobičnih putnika 

pristizalo je u Vr’dol. Marija i 

Filip s podjednakim su nestrpljenjem 

očekivali dolazak u Vr’dol... Trošni 

autobus polako drndajući zamiče uskim 

zavojima i svakom je minutom sve bliže 

Vr’dolu. Nekada je u Vr’dol pristizalo nekoliko 

autobusa, a danas tek jedan. Uskoro 

možda nijedan. Ljudi u selu sve je manje i 

svatko ima automobil. 

Marija se prisjećala svog djetinjstva i 

vremena kad se autobus nazivao prugom i kad 

je imao vrlo značajnu ulogu i bio sastavni 

dio njihovoga života. U ono doba, kada 

su rijetki u Vr’dolu imali sat, po dolasku 

i odlasku autobusa određivalo se vrijeme. 

S njim je i radost stizala. Svojom bučnom 

pojavom uz oblak prašine pruga je donosila 

poštu, putnike i radost za Vr’dolčane i 

njihovu djecu kao što Bog s radošću sije 

zvijezde po nebeskom svodu. 

Prisjeća se Marija, dok je kao djevojčica 

tumarala vr’dolčakim vrletima, da bi 

se autobusi susreli i pozdravljali sirenom. 

Moć i slava autobusa dopadala bi u ruke 

iskusnih vozača da ih čuvaju, a to čuvanje 

je obvezatno rizično, kao što vjetar čuva 

pepeo, kao što proljetno sunce čuva nježne 

cvjetove. 



U Vr’dolu se sve mjerilo prugom, 

vrijeme je trajalo i bilježeno prije pruge i 

poslin pruge. Stari Vr’dolčani sve svoje su 

prugom bilježili. - Diga san se jutros, a 

još nije bila prošla pruga za Imocki.Točno 

se znalo vrijeme, znalo se koliko je sati, 

sve se određivalo po pruzi, zvonu i suncu. 

Ako bi pruga slučajno kasnila ili zaostala 

u kvaru, što je bilo često, pripitivali bi 

jedni druge: -Je li proša? - Nisam ga čujo. 

- Šta je? Osta’ je u kvaru! - Da nisu opet 

prispali?... i tako u nedogled. Djeca su 

radoznalo iščekivala dolazak pruge. Isticala 

se djeca, pogađala tko dolazi i hoće 

li stati na raskrižju. Pokazivalo se tko je 

promućurniji i tko će prvi pogoditi ime 

došljaka. Pitali su se je li netko iz sela 

jutrom rano otišao kakvim poslom u grad, 

pa se sada vraća ili ih čeka iznenađenje. 

Ako bi ih bilo više, nagađalo i pogađalo, 

hitalo pred njih. Po hodu i visini dolaznika 

nagađalo se je li muško ili žensko, 

je li netko dolazio iz grada ili iz tuđine. 

Bila je to najveća novost, i sva bi radost 

pristizala s njima. Uvijek su znali da će 

stići lijep dar, da će stići vijesti od njihovih 

najbližih, i da će toga dana možda 

ručak biti bolji. Dok bi se čekalo, bio je 

običaj među djecom da se iskopa rupa u 

makadamu, i u iskopanu rupu bi pljunuli, 

i prislonili uho da čuju Ima li tutnja. 

Smioniji bi, skloni nestašluku, znali u 

iskopane rupe po cesti stavljati papirnate 

vrećice i u njih balotu ili kamen, pa bi se 

sladili ako bi prolaznik šutnuo vrećicu i 

udario se u nogu. Jednom je Ane Marjanova 

zaustavila prugu koja je kretala 

prema Splitu, a ona je morala u Imotski, 

pa se obratila šoferu: -Ja bi u Varuš, pa 


Je li prošla pruga? 

se okreni! –A da iskrcamo ove koji iđu u 

Split, pa da nas oni ovden pričekaju dok 

se ja vratin? – nasmijao se vozač, kojemu 

se vidio zlatni zub. 

I Gajtan je često dolazio u Vr’dol osobito 

za blagdan Trojstva, slaviti, ostajao tjedan 

dana, potom bi čekao prugu da se vrati u 

Imotski, jer bi došao u Vr’dol tabanovićem, 

i ako bi pruga išla k Splitu, njemu je bilo 

sve jedno u kojem će pravcu, pa bilo to 

i trista metara vožnje ili cijeli kilometri. 

Na neobičan način je i zaustavljao prugu, 

jednostavno bi legao posred ceste, pa bi se 

pruga morala zaustaviti. A nije on bio jedini 

zanimljivi putnik. Bilo ih je još. Pripuz je 

običajevao čekati prugu vrlo često. Dok je 

jednom tako čekao, iz suprotnog pravca 

iskrcao se nekakav milicioner. Pripuz stavi 

ruku na čelo kao da će se želi zaštiti od 

jakog sunca, malo nagne glavu i podrugljivo 

pogleda milcionere, pitajuć se šta će ovaj 

u Vrdolu. To milcioneru bi sumnjivo i 

uvrjedljivo i zatraži mu lektimaciju. 

- Druže, ovo nisi ti? 

- Jesam, drug milicajac, a kamo sriće 

da nisam! 

Naravno da su se o prugi i pjesme pjevale, 

one djevojačke. 

Prugo brza iz svita daleka, 

dovezi mi dragog da više ne čekam. 

Mala mi se po brdu kalaši, 

ne smi’ cesti jer se pruge plaši. 

Danas do Vr’dola vode široke asfaltirane 

ceste, ali pruge više ni za lijeka, ni djece da 

je dočekuju... 

..................................Dragica Zeljko Selak 

Iz kulture

Pahulje bijele padaju polako, 

nanosi snježni zameli ti vrata, 

zimski led ti ohladio kamen, 

kućo stara, kućo stara. 

Došao sam da te vidim, 

nigdje žive duše oko nas, 

samo ti i ja, 

stara kućo dida mog. 

Kućo stara, tebi pjevam, 

tebi mogu otvoriti srce, 

a kako i ne ću moći 

kad si moja druga mati. 

Kućo stara, dušu si mi dala, 

dala si mi najsretnije dane, 

lijepe dane mog djetinjstva, 

što odnekud ponovo me zove. 

Kud god idem, u srcu te nosim, 

u mislima mojim uvijek živiš ti. 

Otišao ja sam predaleko, 

pa ne mogu vidjeti te često. 

Uvijek se sjećam onih davnih dana, 

onih zora, zora mog djetinjstva. 

Vidim ljubav stare majke, 

smijeh i sreću braće i sestara. 

Bili smo prijatelji uvijek, 

ti i ja smo družili se stalno. 

U tebi sam dočikao zore, 

ti i ja smo budili se skupa. 

Ljepotice moja, na kraj sela malog, 

na kraj sela, najljepšeg na svijetu. 

Na kraj sela, od skalina, 

milog sela, Petričevih Staja. 

Iz daljine čujem glas, 

glasni poziv dida mog. 

Vratite se, dico moja, 

vratite se na ognjište naše. 

Kuća dida mog 

Zapalite vatru na kominu, 

zapjevajte Kristu Gospodinu. 

Molite se i radujte 

jer dolazi Badnja večer. 

Kućo stara, dušu si mi dala, 

dala si mi najsretnije dane, 

lijepe dane mog djetinjstva, 

što odnekud ponovo me zove. 

Kućooo, kućooo staraaa, 

najljepšaaa od svijuu!. 

Svaki kamen uzidan u tebe, rukama žuljevitim, 

hrapavim i čvrstim poput samog kamena 

i onoga tko te izgradio, ima svoju povijest. 

Povijest moje obitelji časnog nadimka POPOVI. 

Pjesma je nastala uoči Božića u čast 

i sjećanje na one koji su izgradili kuću. 

Došao sam iz Splita probijajući se kroz snijeg 

koji je zameo opustjelo selo, zastao sam ispred 

stare rodne kuće. U toj tišini su navrla sjećanja 

na dječje dane, selo puno života, dragih ljudi, 

susjeda, djece, proradile su emocije kroz suzu 

prenesenu u pjesmu. 

Petričeve Staje, 18. 12. 2010. 

........................................ Dušan Petričević 




Kršteni 2011. 

1. Roko Mustapić (Ante Mustapić i Marija Ćorić) 

2. Ana – Marija Tomašković (Damir Tomašković i Vesna Sočec) 

3. Mia Ćorić (Ivan Ćorić i Ružica Šitum) 

4. Marija Olujić (Andrija Olujić i Ivana Tolić) 

5. Ana Rupčić (Ivan Rupčić i Nediljka Vuko) 

6. Lucija Rupčić (Ivan Rupčić i Nediljka Vuko) 

7. Leonarda Šamija (Joško Šamija i Vesna Kovačević) 

8. Jelena Marija Nikolić (Lukica Nikolić i Katica Majstorović) 

Molim sve one koji žele krstiti svoje 

dijete, da na vrijeme (barem mjesec dana 

prije) obavijeste župnika kako bismo se mogli 

dogovoriti o danu krštenja i obavljanju 

priprava za krštenje (upis, pouka, postupak 

i ispovijed). 


Posebno molim roditelje koji imaju četvero, 

ili više djece, da se jave mjesec dana 

ranije kako bih mogao obavijestiti o. biskupa 

i da i on bude u prigodi poslati svoju čestitku 

obitelji jer obitelj s većim brojem djece daje 

uzvišen doprinos Crkvi i domovini. 

Župna statistika

Prvopričesnici 2011. 

1. Mario Frankić 

2. Ante Petričević 

3. Marijan Bekavac 

4. Viktorija Mustapić Šamija 

5. Marijana Mustapić 

6. Ivan Katić 

7. Andrea Čavrlj 

8. Iva Katić 

9. Valentina Mustapić 

10. Nikola Ante Katić 

Župna statistika 134 


Krizmanici 2011. 

1. Srećko Bošnjak 

2. Toni Batinić 

3. Antonela Bošnjak 

4. Glorija Olujić 

5. Anamarija Frankić 

6. Nikolina Katić 

7. Zvonimir Nikolić 


8. Martina Nikolić 

9. Petar Sekelez 

10. Ivan Matkov 

11. Domagoj Mustapić 

12. Marija Petričević 

13. Ante Bobetić 

Lovreć, crkva Sv. Duha, 12. 6. 2011., vjeroučitelj fra Dinko Bošnjak 

krizmatelj dr.don Josip Delić 

Župna statistika

2010. 

1. Frano Šamija (†15. 12. - Lovreć) 

2. Mila Matkov († 24. 12. -Split) 

3. Mara Bošnjak († 26. 12. – Zagreb) 

4. Mate Bendić († 9. 8. – Žeževica) 

2011. 

1. Jure Šimundić († 30. 1. – Split) 

2. Borislava Pavličević (†7. 3. 

– Zagreb) 

3. Janja Petričević (†13. 2. – Split) 

4. Božidar Ivanović Čaljkušić (†12. 

3 – Opanci) 

5. Marija Šimundić († 15. 3. – Split) 

6. Marijan Mustapić († 22. 3. – Split) 

7. Slavka Šamija († 9. 4. – Lovreć) 

8. Josip Zaradić († 25. 5. – Lovreć) 

9. Frano Ćorić († 31. 5. – München) 

10. Anica Katić († 29. 5. – Lovreć) 

11. Marijan Nikolić († 2. 6. – Split) 

12. Tomislav Nikolić († 26. 6. – Split) 

13. Ivan Kasum († 27. 6. – Opanci) 

14. Mara Nosić († 2. 7. – Split) 

15. Ivan Nikolić († 3. 7. – Rijeka) 

Naši pokojnici 

16. Anica Nosić († 4. 7. – Split) 

17. Nedjeljko Čaljkušić († 15. 7. –Opanci) 

18. Nedjeljko Čaljkušić Mustapić († 

16. 7. – Lovreć) 

19. Slavka Mustapić († 13. 6. – Calgary) 

20. Ivka Ivanović († 31. 7. –Trogir /Okrug/) 

21. Iva Bekavac († 5. 8. – Knin) 

22. Jure Nosić († 15. 8. – Split) 

23. Marija Milinović († 16. 8. – Split) 

24. Ivan Čaljkušić (†24. 8. – Split) 

25. Marija Nikolić († 25. 8. – Split) 

26. Ana Šamija († 2. 9. – Split) 

27. Danica Čaljkušić († 9. 9. – Split) 

28. Mirjana Milinović († 12. 9. – Zagreb) 

29. Stipe Mustapić († 26. 9. – Split) 

30. Anka Nikolić († 6. 10. – Split) 

31. Anđa Šimundić († 31. 10 – Split) 

32. Rozanja Ruža Bošnjak († 5. 11. – Split) 

33. Mara Kasum († 10. 11. – Zadvarje) 

34. Ante Nosić Antić († 19. 11Split) 

35. Ante Šamija Dumanjkušić 

(27. 11. – Split) 

36. Petar Mustapić († 30, 11.. – Calgary 

- Canada) 

Župna statistika 136 


In memoriam 

Ove tekuće 2011. godine umrla su naša dva bivša župnika. Na samu Novu godinu 

2011. umro je u Zagrebu fra Ante Anić (Slivno, 11. rujna 1933. – Zagreb, 1. 

siječnja 2011.) i fra Anđeo Cvitanović (Podaca, 15. ožujka 1914. – Split, 12. lipnja 

2011.). Oba su župnika ostavila svojim radom u crkvenom životu naše nadbiskupije 

Splitsko-makarske i Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja sa sjedištem u Splitu 

znatnoga traga, a i svojim djelovanjem u Župi Lovreć-Opanci ostali su zapamćeni 

svojim radom. 

U ovom zapisu ne ću puno govoriti o njima jer sam o njima opširnije pisao prije 

nekoliko godina u Lovrećkom libru, već ću samo navesti neke značajnije podatke iz 

njihova života i naznačiti vrijeme kad su djelovali u Župi Lovreć-Opanci. 

Fra Anđeo Cvitanović 

Rodio se u Podacama 15. ožujka 1914. 

Redovnikom je postao 1931., svečane je 

zavjete položio u Makarskoj 1935., a za 

svećenika je zaređen u Splitu 12. ožujka 

1938. Preminuo je u Splitu 12. lipnja 2011., 

a pokopan u samostanskoj grobnici u Zaostrogu 

15. lipnja 2011. 

U svom dugovječnom životu ostavio 

je među vjernicma lijepih duhovnih uspomena. 

Na Lovreću je bio u dva navrata. 

Prvo kao kapelan od 18. ožujka 1939. do 

kolovoza 1941., a kao župnik od 1949. pa 

do 1955. Starije generacije Lovrećana rado 

ga se sjećaju i uvijek dodaju – bio je to 

dobar i svet župnik. Posebno je u poratno 

vrijeme pogorjeloj i desetkovanoj župi bio 

na utjehu. Znao se nositi s nadošlim, ne 

po dobru zapamćenim, vremenima kasnih 


četrdesetih i ranih pedesetih godina. Posljednjih 

dvadeset godina živio je u samostanu 

u Zaostrogu. 

Župna statistika

In memoriam 

Fra Anđeo kao da nije znao što to znači 

biti star. Posljednjih desetljeća svoga života 

kad je već prešao sedamdesetu i duboko 

zagazio i u devedesete godine svoj je rad 

nastavio pišući knjige kao da je mladić. To 

su prepoznali i u Makarskom primorju pa 

je za svoj rad i promidžbu svog zavičaja 

dobio i priznanja. Fra Anđeo je još za svoga 

prvog boravka na Lovreću zabilježio i 

sačuvao tekstove o životu naših Lovrećana. 

Ako Bog da, i taj ćemo tekst objaviti ili u 

župnom listu ili u Lovrećkom libru. 

Dragi fra Anđele, u društvu anđela slavi 

dobroga Oca nebeskoga! 


Fra Ante Anić 

Rodio se 11. rujna 1933. u Slivnu 

Imotskom. Franjevački habit oblači 14. 

srpnja 1951. na Visovcu, svečane redovničke 

zavjete polaže u Makarskoj 8. prosinca 

138 

1957., a 1960. u Imotskom na 3. srpnja bi 

zaređen za svećenika. Radio je kao župnik u 

domovini, te među našim radnicima u Njemačkoj. 

Župnik je na Lovreću bio od ljeta 

1970. pa do 8. kolovoza 1973. odakle odlazi 

u Rosenheim u Njemačkoj da djeluje među 

našim radnicima- „gastarbajterima“. Bilo je 

to vrijeme Hrvatskoga proljeća kad je fra 

Ante bio župnikom na Lovreću. Uspostavio 

je suradnju sa Osnovnom školom. Učenički 

zbor pod vodstvom učitelja Štambuka nastupa 

i u crkvi. Također dobro surađuje i 

s našim radnicima koji o Božiću dolaze na 

„urlap“ iz Njemačke. Radio je na održavanju 

crkvenih objekata, okoliša oko njih kao i 

stare župne kuće. Treba zabilježiti da je 

1971. na dan 15. listopada otvorio Župnu 

čitaonicu u kojoj se moglo pročitati i knjige 

i novine i posuditi knjige. Nažalost njegovim 

odlaskom ta je praksa zamrla. Njegov 

radni elan nije splasnuo već je u mnogim 

domaćim župama i u inozemnoj pastvi sam 

ili s drugima pokretao župne listove. Tako 

je u župi Podbablje pokrenuo list Most, a 

u Gradcu na moru list Lapčan. Kao župnik 

Gradca n/m otišao je u Zagreb na preglede, 

ali se pokazalo da mora ići i na operaciju 

srca. Posljedica svega liječenja bio je exitus 

letalis na Novu godinu 2011. Pokopan je 

u samostanskoj grobnici u Imotskome 4. 

siječnja 2011. 

Dragi fra Ante bila ti laka hrvatska 

gruda na kojoj počivaš i neka ti Bog, naš 

dobri Otac udijeli mjesto među svojim 

svetima! 



2010. godina 

6. 11. Održan zananstveni simpozij o dr. 

Mati Šimundiću. Župnik predvodio sv. misu. 

7. 11. Župnik pošao na hodočašće u 

Vukovar. 

18. 11. Djeca iz škole palili svijeće 

na sjećanje na Vukovar u središtu Lovreća, 

župnik predvodio molitvu. 

29. 11. Započeli s misama zornicama 

pripravu za Božić. 

6. 12. Proslavljen zapovjedni blagdan 

Sv. Nikole Putnika. Misu i procesiju u 10,30 

sati predvodio fra Josip Grbavac, ravnatelj 

Gimnazije u Sinju, uz okolne svećenike. 

14. 12. Započeli s postavljanjem jaslica 

i kićenjem jelki za Božić. Radilo je oko 20 

zauzetih župljana. 

17. 12. Obavljena je božićna ispovijed u 

župi. Bio je veliki led. Usprkos tome okupilo 

se dosta vjernika za ispovijed. 

25. 12. Prije božićne ponoćke upriličena 

božićna priredba. Crkva dupkom puna. Sve 

prošlo u miru i dostojanstvu. 

26. 12. U našoj župi gostovao župni 

zbor župe Pojišana iz Splita koji je prije 

mise održao božićni koncert. Pjevali su i 

preko mise. Misu predvodio njihov župnik 

fra Miljenko Vrabec. 




27. 12. Započeo je blagoslov obitelji 

u našoj župi. 

2011. godina 

1. 1. Počeli smo Novu godinu zazivom 

Duha Svetoga. Preko mise je pročitana statistika 

za proteklu godinu. 

Statistika 

Krštenih ..............................12 

Vjenčanih ..............................6 

Umrlih ................................39 

Krizmanih ...........................13 

4. 1. Župnik i župljani bili na sprovodu 

bivšem župniku fra Anti Aniću u Imotskom. 

5. 1. Završen blagoslov obitelji. 

6. 1. Bogojavljenje. Blagoslov vode u 

10,45 sati zatim sv. misa koju je predvodio 

župnik uz punu crkvu vjernika. Preko mise 

pjevao zbor Kalajdžić: majka Kata i njenih 

šestero djece. Svi su bili oduševljeni. 

25. 1. Župnik pošao u Zagreb na Teološko- 

pastoralni tečaj za svećenike. 

2. 2. Svijećnica. Misa je bila u 10,30 

sati, preko mise obavljen blagoslov svijeća. 

3. 2. Sv. Blaž 

Župnik jednim autobusom vjernika pošao 

u Dubrovnik na hodočašće. Prije glavne 

mise navratili smo u Samostan Male braće 

Iz župne kronike


gdje nas je srdačno dočekao naš mještanin 

fra Stipe Nosić i pripremio nam okrjepu. 

Misu u 10 sati je predvodio naš nadbiskup 

mons. Marin Barišić. Na povratku kući navratili 

smo u Trsteno i kod spomen–obilježja 

imotskih branitelja izmolili odrješenje. 

13. 2. Proslavljen blagdan Bl. Alojzija 

Stepinca u župi. U 10,30 sati procesija s 

kipom, a zatim sv. misa koju je predvodio 

župnik uz punu crkvu vjernika. 

16.2. Župnik na sastanku Uprave provincije 

u Splitu. 

20. 2. Liječeni ovisnici iz zajednice 

Mondo Novo davali svjedočanstvo o izlasku 

iz pakla ovisnosti droge. 

28. 2. Obavljen ovogodišnji blagoslov 

župne kuće. Blagoslov obavio fra Zoran 

Kutleša uz provincijala i 15 fratara. 

6. 3. Gostovao u župi Crkveni zbor 

župe sv Leopolda Sirobuja. Preko mise u 

10,30 sati pjevali. Voditeljica zbora je bila 

sestra Ana Terezija. 

3. 4. Župnik s mladima iz župe pošao 

u Imotski na pobožnost križnog puta koji 

je organizirao Imotski dekanat. 

4. 4. Započela uskrsna ispovijed za 

bolesne i nemoćne u župi. 

15. 4. Obavljena uskrsna ispovijed u 

župi. 

17. 4. Cvjetnica. Blagoslov maslinovih 

grančica započeo u10 sati pred starom 

crkvom u groblju. Zatim se išlo u procesiji 

do župne crkve kroz Lovreć. Pjevala 

se prvi put Muka. Pjevač je bio Željko 


140 

Čavrlj, turbu zbor, a ostale uloge pjevači 

iz župnoga zbora. 

21. 4. Veliki četvrtak. Obredi su počeli 

u 18 sati. Misu je predvodio župnik koji 

je preko mise simbolično oprao noge članovima 

Pastoralnog i ekonomskog vijeća te 

odabranim vjernicima iz svih dijelova župe. 

Nakon mise, predvođeni našim zborom i 

drugim vjernicima, pjevao se Gospin plač. 

22. 4. Veliki petak. Procesija je počela 

s Letaruše. Procesiju započeo župnik noseći 

križ, a zatim ga je preuzeo fra Kristijan 

Perković, bogoslov, koji je tih dana došao 

na ispomoć župniku. Procesija se kretala 

ustaljenim redom. Obrede koji su počeli 

u 16 sati, predvodio je župnik. Pjevala se 

Muka. Pjevač je bio Željko Čavrlj, turbu 

zbor, a ostale uloge pjevači iz zbora. Na karaju 

se držala procesija s presvetim oltarskim 

sakramentom u dvorištu crkve. 

23. 4. Velika subota. Obredi vazmenog 

bdijenja počeli ispred crkve s blagoslovom 

novog ognja u 20 sati. Zatim se nastavio 

obred u crkvi, bogoslužje riječi, hvalospjev 

uskrsnoj svijeći. Sv. misa, a nakon mise 

blagoslov uskrsnih jela. Na misi bio veliki 

broj vjernika, mnogi pristupili sv. pričesti. 

24. Uskrs. Sv. je misa počela u 11 sati. 

Za vrijeme mise kršteno je troje djece uz 

nazočnost velikog broja vjernika. 

1. 5. Obavljen blagoslov polja na Gradini 

u 10,30 sati na čast sv. Marka. 

7. 5. Blagoslov polja na Letaruši u 18 

sati. Zatim u Dubravi blagoslov i misa kod 

kapelice Gospe od Karmela. 


8.5. U našoj župi ovogodišnju prvu 

pričest primilo je desetero djece. Uvod u 

misu bila je procesija koja je krenula ispred 

župne dvorane. U procesiji su bili roditelji, 

prvopričesnici i župnik. Recitacije i pjevanje 

pripremile su vjeroučiteljica Ružica Vuletić 

i Renata Kolovrat, nastavnica glazbe. 

12. 5. Leopold Mandić. Župnik s pjevačkim 

zborom gosti su u župi Pojišan u 

Splitu. Župnik je predvodio sv. misu i propovijedao, 

a naš župni zbor pjevao. 

13.-14. 5. Župnik s jednim kombijem 

župljana na hodočašću u Blajburgu. 

21. 5. Zlatna harfa. Ove godine u našoj 

župnoj crkvi prvi put je bila Zlatna harfa, 

dječji pjevački zborovi. Započeli smo sv. 

misom koju je predvodio i propovijedao 

župnik. Nakon mise nastupilo je 10 dječjih 

pjevačkih zborova i prvi put je nastupio naš 

dječji pjevački zbor pod vodstvom Renate 

Kolovrat. Nakon nastupa župnik i župljani 

priredili su okrjepu za sve uzvanike. 

29. 5. Održan tradicionalni susret Lovrećana 

i Opančana u Zagrebu u organizaciji 

župe i Udruge Lovrećana Zagreb. Na tu 

prigodu došao je i naš pjevački zbor koji je 

predvodio liturgijsko pjevanje preko mise. 

Sv. misa bila je u 12,30 sati. Predvodio ju 

je i propovijedao župnik. Prije početka mise 

gospodinu Ivanu Basiću pozlilo. Domaćini 

susreta bili su Mrnjavčani. 

1. 6. Župnik u Imotskom na proslavi 

Treće imotske bojne. 

2. 6. Uzašašće. Blagoslov polja u Nosićima 

u 17,30 sati. Poslije održana sv. misa 



u kapeli sv. Ante. Započela je i devetnica 

za zaštitnika naše župe Duhove. 

4.-5. 6. Župnik s jednim autobusom 

vjernika hodočastio u Zagreb prigodom 

dolaska pape Benedikta XVI. u Hrvatsku. 

8. 6. Župnik na sastanku Uprave provincije 

u Splitu. 

12. 6. Duhovi i krizma. Uz veliki broj 

vjernika proslavljen je blagdan zaštitnika 

naše župe. Krizmu je 13-orici krizmanika 

podijelio nadbiskupov delegat mons. dr. 

Josip Deli. Preko mise pjevao je naš crkveni 

zbor. 

13. 6. Sv. Ante. Blagdan Sv. Ante ove 

je godine proslavljen tradicionalno u crkvi 

sv. Ante kod stare župne kuće. Prva misa 

bila je u 9 sati. Misa i blagoslov djece bili 

su u 18 sati. Mise je predvodio župnik, a 

preko mise pjevao je naš župni zbor. 

23. 6. Tijelovo. Misa je bila u 10,30 

sati, a iza mise uslijedila je tijelovska procesija 

kroz centar Lovreća. U procesiji se 

nosio prvi put baldekin koji je nabavljen 

ove godine. 

27. 6. Proslavljen Sv. Ivan Krstitelj u 

Nikolićima.Procesija počela je u 10,30 sati 

koju je predvodio župnik. 

2. 7. Župnik u Trstenu na misi za imotske 

branitelje koji su poginuli u obrani Dubrovnika. 

Misu predvodio novi dubrovački 

biskup mons. Mate Uzinić. 

6. 7. Župnik na Visovcu prigodom 

Dana provincije. 

24. 7. Sjećanje na lovrećke mučenike. 

Ovogodišnju misu predvodio je fra Ante 

Iz župne kronike


Bilić, voditelj HKM u Mainzu, uz župnika 

koji je na kraju ispred zapaljene kuće molio 

odrješenje. 

25. 7. Naša je župa imala svoju hodočasničku 

večer u devetnici Gospe od Anđela. 

Župnik je predvodio misu i propovijedao, a 

preko mise liturgijsko je pjevanje predvodio 

naš zbor. 

28. 7. Na svome hodu u Sinj framaši su 

bili gosti naše župe. Naših vrijedni župljani 

srdačno su ih primili i ugostili. 

30. 7. Župnik u Hutovu na prvom 

susretu Mustapića. 

2. 8. Župnik na proslavi Gospe od 

Anđela u Imotskom. Misu predvodio naš 

nadbiskup mons. Marin Barišić. 

3. 8. Župnik na sjednici prigodom 

Dana općine. 

5. 8. Proslavljen zavjetni blagdan Gospe 

Lurdske, Dan općine i Dan domovinske 

zahvalnosti. Misu i procesije u 10,30 sati 

predvodio je don Jure Vrdoljak, duhovnik 

Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu. 

6. 8. Preobraženje Gospodinovo. Na 

ovaj dan zahvalili smo Bogu za sve ono što 

smo doživjeli proteklih dana u našoj župi. 

Križni put počeo je u 18 sati, zatim je bila 

sv. misa koju je predvodio župnik, a preko 

mise pjevali su mladi iz župe sv. Dominika 

u Splitu. 

21. 8. Misa na Gradini u 10,30 sati. 

Iza mise bio je blagoslov automobila. Predvodio 

župnik. 

7. 9. Župljani sa župnikom hodočastili 

u Vepric. 


142 

12. 9. Započela nova šk. godina. Prije 

mise organizirana je ispovijed za roditelje, 

nastavnike i učenike, zatim je župnik služio 

sv. misu i zazvao Božji blagoslov za početak 

nove šk. godine. 

24. 9. Ministrantski susret u Imotskom. 

Na susret pošao župnik s 14- oricom ministranata 

iz župe. 

8. 10. Župnik blagoslovio kip sv. Huberta 

u kapelici kod lovačke kuće. 

9. 10. Župnik s našim pjevačkim zborom 

na gostovanju župi Sirobuja u Splitu. 

12. 10. Dan kruha. Župnik u Školi 

blagoslovio kruh koji su pripremili učenici 

i roditelji. 

16. 10. Dan zahvalnosti i kruha proslavili 

smo u župi. Misa u 10,30 sati, a iza 

mise prigodni kratki recital koji su izveli 

naši učenici. 

30. 10. U župi osnovana Frama. Fra 

Fano Doljanin preko mise primio je šesnaestero 

mladih u Framu. 

1. 11. Svi sveti. Ovaj je blagdan proslavljen 

dostojanstveno i svečano. Sv. mise 

slavile su se u 11 sati u župnoj crkvi i u 

15 sati u crkvi na groblju. Okupio se veliki 

broj vjernika na misama. 

2. 11. Dušni dan. 

Održane su sv. mise za pokojne u 10,30 

sati u staroj crkvi na groblju. Nakon mise 

odrjšenja na četiri mjesta na groblju. Poslije 

podne služena je misa na Nikolićima u 

15,30 sati, a zatim odrješenje na groblju 

za mrtve. 



Iz župne kronike

BATINIĆI 

723-301 Marijo Batinić (Migarićev) 

723-378 Iva Batinić – Mila pok. Frane 

723-136 Ivan Batinić (Katušić) 

723-242 Marijan Batinić (Brajkan) 

723-239 Marijan Batinić (Mrko) 

723-226 Martin Batinić pok. Ivana 

723-384 Ante Batinić (Katin) 

723-391 Mara Batinić pok. Mate 

BEKAVCI (DONJI-GALINOVIĆI) 

723-025 Ante Bekavac (Cvijić) 

723-024 Ante Bekavac (Lukić) 

723-171 Ante Bekavac (Šaminičić) 

723-320 Vinko Bekavac pok. Bernarda 

723-231 Cvitan Bekavac pok. Joze 

723-107 Marijan Bekavac (Vlade) pok. Bernarda 

723-291 Marko Bekavac pok. Blaža (Baškić) 

723-267 Serafin Bekavac pok. Ivana 

723-216 Toma Bekavac (Drdin) 

723-172 Zvonko Bekavac (Lojin) 

723-320 Dinko Bekavac pok. Bernarda 

723-374 Vinko Bekavac pok. Stjepana 

723-350 Bože Mustapić 

723- 388 Željko Bekavac (Baškić) Lovreć 

BEKAVCI (GORNJI) 

723-149 Ana Bekavac ud. Ante (Juribešina) 

723-113 Ante Bekavac pok. Frane 

723-260 Ante Bekavac (Biberov) 

723-252 Ante Bekavac (Antić) 

723-315 Ante Bekavac pok. Ike 

723-212 Cvitan Bekavac (Pušev) 


723-227 Damir Bekavac pok. Serafina 

723-224 Ikan Bekavac pok. Marijana 

723-259 Iva Bekavac ud. Ivana (Jokića) 

723-150 Ivan – Gabrijel Bekavac (Mačićev) 

723-258 Ivan Bekavac pok. Rade 

723-272 Ivan Bekavac pok. Jure (Ružić) 

723-271 Ivan Bekavac (Smotić) 

723-148 Branimir Bekavac pok. Marijana 

723-067 Jozo Bekavac (Škrabić) 

723-147 Marija Bekavac ud. Joze (Ćoće) 

723-019 Marijan Bekavac (Picanov) 

723-254 Marin Bekavac (Puzin) 

723-007 Marko Bekavac (Andrijin) 

723-151 Mate Bekavac (Nanin) 

723-190 Vinko Bekavac pok. Ivana 

723-407 Tadija Bekavac pok. Ivana 

BEKAVCI – BASIĆI 

723-215 Ivica Bekavac – Basić pok. Mate 

723-295 Ljubica Bekavac – Basić ud. Vinka 

723-278 Marija Bekavac – Basić pok. Mate 

723-340 Nediljko Bekavac – Basić pok. Ivana 

BENDIĆ 

723-283 Ante Bendić pok. Mate 

723-155 Božo Bendić pok. Ante 

BIŠKIĆI 

723-219 Frane Biškić Marijanov 

723-488 Ante Biškić (Bibe) 

723-200 Ante Biškić (Kesić) 

BOBETIĆ 

723-218 Ivo Bobetić pok. Marijana 

Telefonski imenik 144 


BOŠNJACI 

723-028 Ana Bošnjak ud. Srećka 

723-156 Ante Bošnjak (Ćorušin) 

723-138 Boško Bošnjak (Kekićev) 

723-257 Dinka Bošnjak ud. Petra 

723-268 Dinko Bošnjak pok. Matka 

723-128 Frano Bošnjak (Bilić) 

723-026 Frano Bošnjak (Ćubo) 

723-191 Mara Bošnjak ud. Juke 

723-027 Maša Bošnjak ud. Ante 

723-269 Nediljko Bošnjak (Ćirin) 

723-309 Rade Bošnjak pok. Petra 

723-157 Ruža Bošnjak ud. Ike 

723-154 Slavko – Petar Bošnjak (Čovin) 

723-275 Vesna Bošnjak pok. Miljenka 

723-217 Veljko Bošnjak (Mašin) 

723-367 Višnja Bošnjak pok. Srećka 

723-342 Zoran Bošnjak (Boka) Mijin 

723-137 Željko Bošnjak (Kekićev) 

BULOVIĆI 

722-122 Mladen Bulović pok. Ante 

722-273 Nada Bulović ud. Jure 

ČALJKUŠIĆI 

723-132 Ante Čaljkušić pok. Jure (Čovo) 

723-189 Ante Čaljkušić (Lelić) 

723-265 Ante Čaljkušić pok. Mate (Džoko) 

723-014 Dinko Čaljkušić pok. Marijana 

(Mandić) 

723-293 Frano Čaljkušić pok. Marijana (Zelin) 

723-130 Frano Čaljkušić pok. Mije (Mandukić) 

723-194 Iva Čaljkušić ud. Petra 

723-186 Ivan Čaljkušić pok. Marijana (Mandić) 

723-376 Ivan Čaljkušić (Ikić) 

723-012 Ante Čaljkušić pok. Ivana (Ćiko) 



723-370 Ante Čaljkušić (Marićev) 

723-092 Ivan Čaljkušić Matin (Lucin) 

723-232 Jerko Čaljkušić pok. Ivana 

723-058 Mara Čaljkušić pok. Ante (Antića) 

723-121 Marko – Milan Čaljkušić pok. Frane 

(Bikić) 

723-131 Mara Čaljkušić ud. Frane (Nosuša) 

723-103 Mara Čaljkušić ud. Jure 

723-003 Marijan Čaljkušić pok. Mate (Malan) 

723-117 Marinko Čaljkušić pok. Tome 

723-127 Marko Čaljkušić pok. Manje (Anačić) 

723-222 Marko Čaljkušić (Markiša) 

723-305 Petar Čaljkušić pok. Ivana (Klarin) 

723-105 Vesa Čaljkušić ud. Vlatka 

723-245 Mladen Čaljkušić – Ivanović pok. 

Viktora 

723-398 Ante Čaljkušić pok. Marijana 

(Mandić) 

723-124 Anka Čaljkušić ud. Ivana 

ČAVRLJI 

722-091 Tomislav Čavrlj pok. Nediljka 

722-290 Mara Čavrlj ud. Srećka 

722-289 Viktor Čavrlj pok. Jure 

723-192 Željko Čavrlj Stipin (Mrnjavci) 

723-052 Marijan Čavrlj (Mrnjavci) 

723-261 Ivan Čavrlj (Mrnjavci) 

ĆORIĆI 

722-380 Ante Ćorić pok. Jure 

722-227 Frano Ćorić pok. Marijana (Jakovljevi) 

722-228 Frano Ćorić pok. Marijana (Kuks) 

722-180 Ivan Ćorić (Sančušić) 

722-236 Ivan Ćorić pok. Marijana (Zeko) 

722-229 Mara Ćorić ud. Srećka 

722-231 Ivo Ćorić pok. Stipe 

722-230 Marijan Ćorić pok. Ivana (Marinkica) 

Telefonski imenik


722-130 Martin Ćorić pok. Ivana (Šamije) 

722-232 Petar Ćorić pok. Bože 

722-234 Petar Ćorić pok. Marijana (Peša) 

722-235 Srećko – Rade Ćorić pok. Marijana 

722-349 Mara Ćorić pok. Marijana (Matanović) 

722-342 Ante Ćorić (Ćantara) 

DOMIĆI 

722-275 Petar Domić pok. Ivana 

722-353 Željko – Roko Domić 

DUMANČIĆI 

722-208 Stana Dumančić ud. Ante (Đane) 

722-205 Ante Dumančić (Zelić) 

722-212 Jakov Dumančić pok. Joze 

722-209 Neda Dumančić ud. Jakova (Šestić) 

722-210 Jozo Dumančić pok. Nikole 

722-206 Marko Dumančić pok. Nikole 

722-220 Nediljka Dumančić ud. Petra 

722-207 Siniša Dumančić pok. Srećka 

722-333 Stipe Dumančić pok. Marijana (Peša) 

722-223 Ivan Dumančić (Šestić) 

DUVNJACI 

722-372 Hermina Duvnjak 

FRANKIĆI 

723-037 Ante Frankić pok. Marka 

723-238 Danica Frankić (Mrnjavci) 

723-349 Ivan Frankić pok. Marka (Đivo) 

723-106 Mara Frankić ud. Srećka 

723-235 Mara Frankić ud. Ante 

723-017 Marijan Frankić (Mrnjavci) 

723-223 Nikola Frankić pok. Marka (Mrnjavci) 

723-276 Tomislav Frankić pok. Marka 

723-048 Srećko Frankić (Keko) 

723-273 Željko Frankić pok. Frane 

723-202 Neda Frankić ud. Voje 


146 

GAVRANOVIĆI 

723-013 Ante Gavranović (Mekin) 

723-018 Marijan Gavranović pok. Mate 

(Dugić) 

IVANOVIĆI 

723-153 Dinko Ivanović pok. Jure 

723-247 Ica Ivanović (Žukićeva) 

723-129 Mila Ivanović ud. Joze 

723-029 Matko Ivanović (Bajin) 

723-288 Marija Ivanović ud. Miljenka 

723-152 Žarko Ivanović pok. Marka 

JELIĆI 

723-030 Ante Jelić pok. Mate 

723-339 Frano Jelić 

723-193 Ivan Jelić pok. Marijana 

723-185 Tomislav Jelić Franin 

723-006 Ruža Jelić ud. Mate 

KASUMI 

722-218 Darko Kasum Antin (Kusonjić) 

722-266 Ivan Kasum pok. Mate 

722-263 Mara Kasum ud. Marijana (Pekićeva) 

722-217 Marijan Kasum pok. Antuke 

722-285 Mate Kasum (Joskanov) 

722-202 Edo Kasum pok. Petra (Kusonjić) 

722-219 Ivan Kasum pok. Marijana (Pekića) 

722-083 Ruža Kasumova Ivanova 

KATIĆI 

723-162 Ana Katić ud. Ivana 

723-237 Ante Katić (Đugumov) 

723-316 Ante Katić pok. Joze (Bekaušić) 

723-161 Ante Katić pok. Tadije 

723-159 Bože Katić pok. Mate 

723-158 Dinko Katić pok. Ante 

723-160 Iva Katić ud. Ante (Pinće) 


723-317 Ivan Katić pok. Mate 

723-450 Ivan Katić (Lujin) 

723-209 Jozo Katić pok. Ante 

723-043 Jozo Katić pok. Grge 

723-123 Nikica Katić pok. Ante (Begović) 

723-205 Lujo Katić pok. Mate 

723-205 Mate Katić (Lujin) 

723-306 Miro Katić pok. Petra 

723-318 Petar Katić pok. Mate (Đugumov) 

723-206 Vlade Katić pok. Mirka 

723-034 Jure Katić pok. Ivana 

723-307 Željko Katić 

723-412 Zdravko Katić pok. Ivana 

871-135 Renata Kolovrat 

LUGONJIĆI 

723-336 Vlade Lugonjić 

MATKOV 

723-162 Anka Matkov 

723-165 Zlata Matkov ud. Frane (Šiškićeva) 

723-180 Josip – Željko Matkov pok. Ljubomira 

MATUSINOVIĆI 

723-031 Ana Matusinović ud. Kažimira 

723-168 Mara Matusinović ud. Marijana 

723-036 Ivan Matusinović (Ziko) 

723-360 Branko Matusinović 

MILINOVIĆ 

723-422 Ana Milinović 

723-032 Ana Milinović ud. Ante (Šakića) 

723-246 Anka Milinović ud. Josipa – Vlade 

723-108 Ante Milinović (Gujić) 

723-294 Ante Milinović (Zenzić) 

723-297 Ante Milinović (Tošićev) 

723-065 Ivan – Iko Milinović pok. Marijana 



723-240 Jozo Milinović (Lazin) 

723-135 Jure Milinović (Čagljušin) 

723-444 Mara Milinović ud. Tonka 

723-281 Marija Milinović ud. Braje 

723-144 Marijan Milinović (Kalić) 

723-248 Mate Milinović (Tošićev) 

723-332 Nediljko Milinović Marijanov (Marun) 

723-297 Nediljko – Frano Milinović pok. Ante 

(Družušić) 

723-298 Petar Milinović (Gigo) 

723-134 Petar Milinović (Peran) 

723-261 Vlade i Nada Milinović (u Kuli) 

MUSTAPIĆI 

722-183 Ante Mustapić (Tabak) 

722-216 Braco Mustapić Ivanov (Kasumi) 

722-189 Frano Mustapić pok. Davida 

722-190 Frano Mustapić pok. Grge (Šamušin) 

722-181 Iva Mustapić ud. Mate (Željko) 

(Ćorušić) 

723-173 Ivan Mustapić (Buja)(Galinović) 

722-276 Ivan Mustapić pok. Mije (Ika) 

722-192 Ivan Mustapić pok. Petra (Baletušić) 

722-115 Kosa Mustapić ud. Ivana (Tabak) 

722-278 Mara Mustapić pok. Marijana (Baletić) 

722-308 Marija Mustapić (Maksova) 

722-193 Marija Mustapić ud. Ante – Mirka 

(Slovenka) 

722-254 Marija Mustapić ud. Ante – Pere 

722-256 Marija Mustapić ud. Vladimira 

722-099 Marijan Mustapić pok. Mate (Brig) 

722-184 Marijan Mustapić pok. Petra (Baletić) 

722-194 Mijo Mustapić pok. Ivana (Seperov) 

722-268 Mila Mustapić ud. Marijana (Brig) 

722-195 Mirko Mustapić pok. Mate (Maćićev) 

722-177 Nediljko Mustapić pok. Mate (Brig) 

Telefonski imenik


722-224 Nilka Mustapić ud. Marijana (Krešićeva) 

723-139 Petar Mustapić Franin (Lovreć c.) 

722-286 Slava Mustapić ud. Marijana (Šistin) 

722-226 Stipe Mustapić pok. Nikole (Marukić) 

722-182 Veselka Mustapić ud. Petra (Radić) 

722-118 Živko Mustapić pok. Mate 

722-107 Zlata Mustapić pok. Marijana 

NIKOLIĆI 

723-009 Ana Nikolić ud. Andrije (Lovrić) 

723-063 Ante Nikolić (Nunić) 

723-280 Ana Nikolić ud. Tomice 

723-090 Anka Nikolić ud. Frane (Kosa) 

723-047 Ante Nikolić pok. Ante (Bebčev) 

723-091 Ante Nikolić pok. Ivana (Gago) 

723-051 Ante Nikolić pok. Joze (Milanov) 

723-174 Ante Nikolić pok. Tomice (automehaničar) 

723-066 Ante Nikolić pok. Joze (Kavaz) 

723-059 Darinka Nikolić ud. Miće 

723-098 Dragutin Nikolić pok. Ivana 

723-321 Frano Nikolić pok. Blaža 

723-046 Iva Nikolić ud. Dane 

723-087 Iva Nikolić ud. Marijana (Prološka) 

723-056 Ivan Nikolić pok. Dane 

723-346 Ivan Nikolić (Jocić) 

723-304 Ivan Nikolić Matin (Dalašev) 

723-093 Ivan Nikolić (Kalabić) 

723-250 Ivan Nikolić pok. Ivana (Kavaz) 

723-039 Ivan Nikolić (Maričić) 

723-042 Ivan Nikolić Marinkičin (Lovreć c.) 

723-195 Ivan Nikolić (Tomišić) 

723-037 Ivan Nikolić pok. Ante (Bilin) 

723-081 Ivan i Nediljko Nikolić Antin (Jakić) 

723-109 Ivka Nikolić ud. Mirka (Kavez) 

723-080 Jozo Nikolić pok. Ivana (Malićev) 


148 

723-178 Jozo Nikolić pok. Ivana (Mlečkov) 

723-102 Lovre Nikolić pok. Jure (Lovrić) 

723-084 Luka Nikolić pok. Jure (Lovrić) 

723-194 Luka Nikolić (Migučev) 

723-167 Luka Nikolić (Lovrić) 

723-201 Marica Nikolić pok. Ivana 

723-096 Marica Nikolić ud. Ivana (Cige) 

723-052 Marijan Nikolić pok. Ivana (Bačić) 

723-041 Marijan Nikolić pok. Josipa (Karadžić) 

723-085 Marijan Nikolić (Miljenko – Kavaz) 

723-061 Marijan Nikolić pok. Ivana (Mlečkov) 

723-115 Marinkica Nikolić pok. Mije 

(Lovreć c.) 

723-060 Mate Nikolić pok. Grge (Dalašev) 

723-197 Mila Nikolić ud. Tome (Joskićeva) 

723-308 Mila Nikolić ud. Petra (Peće) 

723-176 Miljenko Nikolić ud. Marijana 

(Tokićeva) 

723-048 Miro Nikolić pok. Mate (Baćić) 

723-440 Miroslav Nikolić (Tokić) 

723-177 Petar Nikolić pok. Ante (Bebčev) 

723-049 Petar Nikolić pok. Joze (Jokanov) 

723-114 Petar Nikolić pok. Joze (Mečkin) 

723-210 Petar Nikolić pok. Tomice (Šušin) 

723-221 Silvana Nikolić ud. Mira 

723-053 Stipe Nikolić pok. Luke 

723-038 Toma Nikolić (Jakić) 

723-203 Toma Nikolić pok. Joze (Martinovi) 

723-107 Tomislav Nikolić pok. Joze (Kavaz) 

723-057 Toma Nikolić pok. Mije (Maček) 

723-054 Veljko Nikolić pok. Mate (Baćić) 

723-337 Vesela Nikolić Petrova 

723-324 Vinka Nikolić (Baćićeva) 

723-198 Vinko Nikolić pok. Mije (Migučev) 

723-095 Petar Nikolić (Pirićev) 


NOSIĆI 

723-270 Ana Nosić ud. Ivana (Ikanićeva) 

723-296 Ana Nosić pok. Marijana (Maže) 

723-314 Ante Nosić (Bilušić) 

723-245 Ante Nosić pok. Mate 

723-145 Ante Nosić pok. Stipe 

723-249 Mate – Milan Nosić 

723-251 Frano Nosić pok. Ivana 

723-331 Frano Nosić pok. Joze (Rod) 

723-143 Frano Nosić pok. Marijana (Calumov) 

723-319 Zvonimir Nosić pok. Šimuna 

723-285 Ivan Nosić (Cvitić) 

723-228 Marija Nosić (Zeka) 

723-302 Ivica Nosić (Miličić) 

723-279 Marijan Nosić (Kovač) 

723-340 Nikola Nosić Jozin 

723-146 Slava Nosić 

723-387 Marijan – Milenko Nosić 

723-058 Ivica Nosić Kovačev 

OLUJIĆI 

722-267 Anđa Olujić ud. Petra (Tunjića) 

723-442 Anđa Olujić ud. Jakova 

722-340 Anica Olujić (Đena) 

722-257 Ante Olujić (Egljušić) 

723-363 Ante Olujić pok. Nediljka 

723-292 Ante Olujić Svetin (Lovreć c.) 

722-204 Bernardo Olujić pok. Ivana 

723-140 Boško Olujić (Lovreć c.) 

722-203 Eleonora Olujić ž. Ivana 

723-188 Ivan Olujić pok. Marka (Điđo) 

722-258 Ivan Olujić pok. Stipe 

722-215 Marijan Olujić ud. Ivana (Maruškića) 

723-141 Mara Olujić ud. Ante (Kore) 

723-181 Mate Olujić pok. Ante (Kore) 



722-233 Mate Olujić pok. Stipe 

722-344 Ivanka Olujić ud. Mije 

722-262 Mila Olujić ud. Joze 

722-213 Milica Olujić ud. Stipe 

722-259 Neda Olujić ud. Mirka 

722-260 Nevenka Olujić ud. Ante (Lalina) 

722-265 Petar Olujić pok. Jakova (Čovin) 

723-377 Virginija Olujić ud. Petra (Lovreć c.) 

722-214 Andrija Olujić Stipin (Pela) 

723-163 Sveto Olujić pok. Jakova (Lovreć c.) 

723-184 Zvonko Olujić pok. Ante (Lalin) 


722-105 Slavica Sikirica 

643-079 Ivan Olujić sin Ante 

OLUJIĆ – PIRIĆ 

722-200 Dušan Olujić – Pirić 

722-264 Marinko Olujić – Pirić pok. Slavka 

PETRIČEVIĆI 

723-076 Darko Petričević pok. Ante (Škegrić) 

723-179 Dominik Petričević 

723-036 Frano Petričević pok. Petra (Lovreć c.) 

723-112 Gabrijel Petričević pok. Marijana 


723-286 Iva Petričević pok. Mate (Mrnjavci) 

723-274 Ivan Petričević pok. Petra (Lovreć c.) 

723-434 Ivić Petričević 

723-344 Josip Petričević pok. Petra 

723-142 Janja Petričević ud. Mate (Lovreć c.) 

723-170 Neda Petričević ud. Joze (Garca) 

723-256 Joško Petričević pok. Ante (Lovreć c.) 

723-070 Marijan Petričević Dominikov 

723-335 Dušan Petričević (Staje) 

723-075 Marko Petričević (Jacin) 

723-079 Mate Petričević pok. Marijana (Popov) 

Telefonski imenik


723-347 Mate Petričević (Lulica) 

723-125 Mile Petričević pok. Marijana 


723-074 Mila Petričević ud. Marijana 

723-277 Miljenka Petričević ud. Miljenka 


723-183 Nevenka Petričević ud. Petra 

723-071 Stipe Petričević (Ćićkov) 

723-078 Toma Petričević pok. Ante (Zelin) 

723-175 Zdravko Petričević pok. Frane 

723-313 Žarko Petričević pok. Petra (Lovreć c.) 

723-018 Frano Petričević 

RAJIĆI 

723-214 Iva Rajić ud. Ante 

REPUŠIĆI 

723-253 Slavko Repušić 

RUPČIĆI 

723-004 Tonko Rupčić pok. Nikole 

723-126 Anka Rupčić ud. Branka 

723-005 Ante i Karlo Rupčić pok. Ante 

723-187 Ivan Rupčić pok. Jure 

723-023 Josip – Dragan Rupčić pok. Mate 

723-021 Marijan Rupčić pok. Ante 

723-213 Sofija – Iva Rupčić ud. Ante 

723-133 Vinko Rupčić pok. Marka 

723-236 Tihomir Rupčić 

SEKELEZI 

723-229 Branko Sekelez Boškov 

723-329 Marija Sekelez pok. Frane 

723-016 Petar Sekelez pok. Marijana 

ŠAMIJE 

722-238 Ante Šamija (Dumanjkušić) 

722-280 Stipe Šamija Antin (Martinović) 


150 

723-116 Ante Šamija pok. Marijana (Nikolići) 

722-240 Ante Šamija (Slijanović-Đuka) 

722-022 Ante Šamija (Bara) 

722-272 Branko Šamija pok. Mirka 

722-270 Damir Šamija (Rijanović) 

722-314 Davor Šamija Franin 

722-381 Dinka Šamija ud. Ivana (Slijanović) 

722-243 Drago Šamija pok. Petra 

722-244 Frano Šamija pok. Ivana 

722-253 Frano Šamija (Stipe) (Pavlovi) 

722-185 Ivan Šamija pok. Filipa (Kristić) 

722-242 Ivan Šamija pok. Mije (Dinko) 

722-277 Jozo Šamija pok. Ivana (Milan) 

722-237 Ljubomir Šamija pok. Ivana (Anetić) 

723-208 Mara Šamija ud. Ante (Cura) Nikolići 

722-283 Mara Šamija ud. Ivana (Ćikina) 

722-241 Mara Šamija ud. Joze 

722-246 Mara Šamija ud. Mate 

722-167 Mara Šamija ž. Frane 

722-209 Marijan Šamija Stipin (Martinović) 

722-123 Marijan Šamija (Pavlovi) 

722-252 Zoran Šamija pok. Mate (Bebin) 

722-248 Nikica Šamija pok. Ivana (Slijanović) 

722-343 Nikola Šamija Jozin 

722-247 Nikola Šamija pok. Mate 

722-269 Petar Šamija pok. Ivana (Kanin) 

722-245 Frano Šamija pok. Petra (Jurinović) 

722-249 Slavka Šamija ud. Mate 

722-295 Stanka Šamija ud. Ivana (Neda) 

722-250 Stipe Šamija pok. Marijana (Janjin) 

722-280 Stipe Šamija pok. Marijana (Martinović) 

722-251 Viktor Šamija-Mustapić pok. Grge 

722-312 Velimir Šamija pok. Ante 

722-003 Jure Šamija Franje 


ŠIMUNDIĆI 

723-055 Anđa Šimundić ud. Ante 

723-011 Ante Šimundić (Vrankušin) 

723-262 Ante Šimundić (Ćorić) 

723-077 Ante Šimundić (Nešin) 

723-022 Branko i Ratko Šimundić (Zorini) 

723-010 Ana Šimundić ud. Ivana (Bepović) 

723-282 Ivan Šimundić (Sitno) 

723-500 Jerko-Frane Šimundić pok. Mije 

723-220 Jure Šimundić (Žižin) 

723-099 Katica Šimundić (Ketini) 

723-104 Marijan Šimundić pok. Mate 

723-244 Marijan Šimundić (Krivušić) 

723-100 Mate Šimundić pok. Mije (liječnik) 

723-433 Ana Šimundić ud. Mate 

723-064 Ivan Šimundić (dr.) pok. Mate 

723-320 Mara Šimundić ud. Petra 

723-066 Petar Šimundić pok. Bože 

723-287 Petar Šimundić pok. Mate (Piličin) 

723-233 Zdravko Šimundić (Dušanov) 

723-044 Zdravko Šimundić (Đilin) 

723-166 Željko Šimundić (Jukanović) 

723-499 Rubić Anđa ž. Joze 

723-081 Marijan Šimundić Dajkin 

ŠIMUNDIĆI-BENDIĆI 

723-040 Mara Šimundić-Bendić ud. Ivana 

723-104 Marijan Šimundić- Bendić pok. Mate 

(Đoni) 

723-033 Marijan Šimundić-Bendić pok. Mije 

723-110 Matija Šimundić-Bendić ud. Mate 

723-088 Stipe Šimundić-Bendić pok. Marijana 

ŠTAMBUK 

723-404 Anđelka Štambuk (Lovreć c.) 

(učiteljica) 



UJEVIĆ 

723-207 Petar Ujević (Lovreć c.) (učitelj) 

ZARADIĆI 

723-069 Ante Zaradić (Betlem) 

723-164 Jure Zaradić pok. Ivana 

723-348 Marko Zaradić (Mašinov) 

723-230 Mate Zaradić pok. Ivana 

723-234 Radoslav Zaradić (Cigo) 

723-068 Vinko Zaradić (Mišetić) 

723-035 Mrijan Zaradić (Rine) 

ŽIŽANOVIĆI 

723-015 Ante Žižanović pok. Ivana 

USTANOVE 

723-255 Župni ured Lovreć-Opanci 

722-064 Župni ured Cista Provo 

724-506 Župni ured Studenci 

726-123 Župni ured Cista Velika 

723-811 Župni ured Medov Dolac 

725-174 Župni ured Svib 

726-020 Župni ured Biorine 

853-600 Župni ured Lokvičići 

841-178 Samostan Imotski 

723-001 Općina Lovreć 

723-002 Općina Lovreć (fax) 

723-225 Pošta Lovreć 

723-322 Pošta Lovreć (fax) 

723-089 Škola Lovreć 

723-303 Škola Lovreć 

723-094 Zdravstvena stanica Lovreć 

723-083 Zdravstvena stanica Lovreć 

091-5137885 Dr. Marko Rađa 

091-5565357 Dr. Jadran Peran 

Telefonski imenik


841-744 Dom zdravlja Imotski 

722-147 Veterinarska stanica Cista Provo 

841-405 Veterinarska stanica Imotski 

722-007 Matični ured Cista Provo 

841-124 Policijska postaja Imotski 

722-060 Splitska banka Podružnica Cista Provo 

722-126 Privredna banka Zagreb 

Podružnica Cista Provo 

722-010 Nadcestarija Lovreć (fax) 

841-400 Elektrodalmacija Imotski 

841-268 Autobusni kolodvor Imotski 

723-120 DVD Lovreć 

556-111 Bolnica ‘’Firule’’ Split 

557-111 Bolnica ‘’Križine’’ Split 

091-9282829 Dr. Željka Mustapić 


152 

RADNJE 

723-042 Mesnica Nikolić – Lovreć 

722-130 MK Market L. Centar 

722-321 Pekara (Zoran) – Lovreć 

723-311 Poduzeće ‘’Lilly Company’’ Lovreć 

722-292 Diskont ‘’Čavrlj’’ – Lovreć 

723-400 Kafić ‘’Leader’’ Lovreć 

723-042 Kafić ‘’Gloria’’ Lovreć 

723-139 Kafić ‘’Pirelli’’ Lovreć 

723-292 Kafić ‘’Queen’’ Lovreć 

725-487 Komunalac: Petar Udovičić – Studenci 

723-341 ‘’Alfe Berinovac’’ d.o.o. 

841-404 ‘’Topana’’ Imotski 

725-777 Cvjećarna ‘’Vrisak’’ – Lovreć 

091-1725777 Petar Udovičić (0992725777) 

723-057 Ljekarna Lovreć 

723-393 Stomatolog Ante Mustapić 

Naši ministranti, s ostalim ministrantima, u crkvi sv. Franje u Imotskome prilikom ministrantskog susreta 


RASPORED BOGOSLUŽJA I BLAGOSLOV OBITELJI 

1. BOŽIĆ – KRISTOVO ROĐENJE (25. 12. nedjelja) 

Sv. misa točno u ponoć, dnevna svečana u 11 sati. 

2. SV. STJEPAN – PRVOMUČENIK (26. 12. ponedjeljak) 

Sv. misa u 11 sati. Poslije podne sv. misa u crkvi sv. Ivana na Nikolićima u 15,30 sati. 

3. SV. IVAN (27. 12. utorak) 

Sv. misa u 11 sati. 

Blagoslov obitelji Šimundići i Bendići 14 sati, a iza Petričevića Staje i Žižanovići 

BLAGOSLOV OBITELJI 

4. SVETI MLADENCI – SRIJEDA (28. 12.) 

Blagoslov obitelji: Mrnjavci, Rupčići 

5. ČETVRTAK (29. 12.) - Nikolići, Bošnjaci 

6. PETAK (30. 12.) - Nosići, Jelići, Batinići, Sekelezi i Bobetići 

7. SUBOTA (31. 12. stara godina) - Katići, G. Bekavci, D. Bekavci, Basići 

8. PONEDJELJAK (2. 1. 2012.) - Ivanovići, Čaljkušići, Milinovići 

9. UTORAK (3. 1. 2012.) - Dumančići, Olujići i Kasumi 

10. SRIJEDA (4. 1. 2012.) - Čavrlji, Bulovići, Domići, Mustapići, Šamije, Ćorići 

11. ČETVRTAK (5. 1. 2012.) - Lovreć (centar) 

BLAGDANI 

12. NOVA GODINA - Sv. Marija Bogorodica (1. 1. 2012.) 

Sv. misa u 11sati. 

13. BOGOJAVLJENJE - TRI KRALJA – VODOKRŠĆE (6. 1. 2012.) 

Blagoslov vode i soli 10,45 sati zatim sv. misa u 11 sati. 

14. KRŠTENJE GOSPODINOVO (8. 1. nedjelja), završetak božićnog vremena. 

Sv. misa u 11 sati. 

N.B. Blagoslov će obitelji počinjati u 10 sati, a poslije podne u 14 sati. 

U vrijeme blagoslova, ako je moguće, neka cijela obitelj bude na okupu. 

Prigodom blagoslova možete dati svoj prilog za crkvu. 

Sretan Božić i Novu godinu 

želi vam vaš župnik 

fra Dinko Bošnjak

Lovreć - Opanci - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?