Pomišljaj - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja

Pomišlj Pomišljaajj 

LIST ŽUPE UZNESENJA MARIJINA BILICE 

GODINA 8. BOŽIĆ, 2010. BROJ 1. (19.)

Pomišlj Pomišljaajj 

IZ ŽIVOTA ŽUPE 

LIST ŽUPE UZNESENJA MARIJINA - BILICE 

Godina 8. BOŽIĆ, 2010. Br. 1. (19.) 

ŽUPNIKOVA UVODNA RIJEČ 

Želim vam služiti i s vama surađivati! 

18. srpnja preko nedjeljnog misnog 

slavlja službeno sam se predstavio svojim 

župljanima i održao sam uvodnu propovijed 

ovim rijeima: 

Ja, kao vaš novi župnik, budui da 

sam se opredijelio biti što bliže Kristu i 

biti njegov poslanik u ovome svijetu, nastojat 

u poput Krista služiti svima vama. 

Nastojat u vas prihvaati onakve kakvi 

jeste, ali ste i vi dužni prihvaati mene 

onakva kakav jesam. Svi smo razliiti. 

Tako je Bog htio i to je dobro. Zato smo 

pozvani da suraujemo jer ne možemo 

jedni bez drugih. Župnik nee moi puno 

napraviti ako župljani ne budu suraivali 

sa župnikom i ako 

ga ne budu smatrali 

svojim. Potrebno je 

i svoju župnu crkvu, 

ali i svoju župu smatrati 

svojom. Da bi se 

ta suradnja što bolje 

ostvarila, nastojat u 

osnovati Župno pastoralno 

i ekonomsko 

vijee. 

Vaši bivši župnici: 

fra Jozo, fra Silvestar 

i fra Ivan imali 

su dobrih kvaliteta 

i svatko je radio na svoj nain, onako 

kako je smatrao da je najbolje. Bog je 

svakome dao neke darove i svatko je na 

svoj nain želio župljane Bilica privui 

što bliže Kristu, što bliže Crkvi. Kakve 

kvalitete ja imam to ete, ako budete 

sa mnom suraivali i dolazili u crkvu, 

uskoro i doznati. 

Dobro je da i vi mene pomalo prouavate 

i pratite neke moje postupke. I ja u 

nastojati sve vas pomalo promatrati, neke 

podatke bilježiti, uoavati neke dobre, ali 

i loše strane i na kraju u, sa svojim suradnicima, 

donijeti neke konkretne odluke. 

Ne želim odmah vršiti neke promjene. 

Nemojte me smatrati 

savršenim, jer 

»genijalan« sveenik 

ne postoji. Sveenik 

nikada nee pobrati 

pljesak cjelokupnog 

auditorija – svih župljana. 

Kad bi mu 

svi izricali pohvale i 

priznanja, bio bi to 

znak da je uvelike 

promašio svoj poziv. 

To bi bio znak da se 

debelo prilagodio 

svijetu i njegovim 

POMIŠLJAJ 1

mjerilima, da je izdao Evanelje. Ne 

mogu sve odobravati i ne mogu govoriti 

ono što godi svaijim ušima. Moram 

imati svoj cilj koji je povezan s Kristom i 

Njegovom naukom. Ne želim slavu Božju 

zamijeniti svojom vlastitom slavom. 

Ako bi to uinio, ja više ne bih bio putokaz 

prema Bogu. Za mene u župi Bilice 

nema otpisanih, jer i za Krista nije bilo 

otpisanih i svima je želio pomoi i svima 

iskazati svoju ljubav. 

Želim se sasvim osloniti na Božju 

pomo koja e podignuti i udesno 

preobraziti moju slabost. Nastojat u 

meu vama i s vama biti ponizan i svakodnevno 

se obraati. U tome ete mi 

i vi pomoi. Od svih vas želim nešto 

nauiti. Bit u sigurno, kod nekih, i na 


udaru kritike. Uvijek je sveenik izložen 

neshvaanju. Toga smo svjesni, 

jer nemaju svi dobre, prave namjere. 

Možda su neki previše vezani ovozemaljskim 

dobrima? 

Svatko od vas može sa mnom razgovarati 

o bilo kojem problemu koji je 

vezan uz župu, crkvu, pastoralni rad 

ili nešto drugo. Sve moramo initi radi 

dobra župe, iz ljubavi prema svojoj 

župi, crkvi i svome sveeniku. Nemojmo 

samo govoriti ili kritizirati. Treba 

pokušati zaista nešto dobro i uiniti. 

Naša dobra djela e tada govoriti o 

našoj jakoj vjeri i ljubavi prema Bogu 

i Crkvi iji smo lanovi. 

To vam želi vaš župnik 

fra Tomislav Brekalo 

FRA JOSIP JUKI PREMJEŠTEN U LIŠANE 

Punih šest godina fra Josip je služio vjernicima i pastoralno djelovao u 

Bilicama. Svi su ga dobro poznavali jer se znao svima približiti, dati dobar 

savjet i utješnu rije. Svoj pastoralni rad posebno je usmjerio na druženje 

s djecom i mladima preko nogometa. U tome je 

bio veoma uspješan i osvojio je mnoga priznanja, 

zahvalnice i pohvale. 

Istakao se i u pastoralnom, ali i u materijalnom 

radu oko ureenja crkve i okoliša. 

Prvi je pokrenuo župni list POMIŠLJAJ. Do 

sada je tiskano 18 brojeva lista kroz šest godina. 

Zahvaljujemo fra Josipu za sve dobro što je 

uinio za ovu župu, bilo na duhovnom, bilo na 

materijalnom polju rada. Ujedno zahvaljujemo 

i njegovim nasljednicima fra Silvestru Boti i fra 

Ivanu Nimcu koji su takoer dali sve od sebe kako bi župa Bilice napredovala 

u bilo kojem pogledu. Želimo našim bivšim župnicima dobar uspjeh u 

novim službama koje su im povjerene. 

2 POMIŠLJAJ

Na prijedlog Franjevake 

provincije Presvetog 

Otkupitelja u Splitu br. 

01-479/10, biskup šibenski 

mons. Ante Ivas, dekretom 

br. 496/2010., od 

1. srpnja 2010., imenovao 

je fra Tomislava Brekala 

župnikom župe Uznesenja 

Marijina u Bilicama. 

Fra Tomislav je ro- 

en na Prisici 7. rujna 

1954. Franjevac je i sve- 

enik provincije Presvetog 

Otkupitelja kojoj je 

sjedište u Splitu. Osnovnu 

školu završio je g. 1969. u 

Splitu, a franjevaku klasinu 

gimnaziju u Sinju 

1974. Godinu novicijata u 


Novi župnik Bilica 

Fra Tomislav Brekalo 

Visovcu završio je 1973. 

Teologiju je diplomirao 

g. 1981. na Bogoslovnom 

fakultetu u Zagrebu, a za 

sveenika je zareen 29. 

lipnja 1980. u Metkoviu. 

Mladu misu je slavio u 

Aržanu 3. kolovoza 1980. 

Pastoralno je djelovao 

u Kozici, Promini, 

Dubravicama, Sinju, Igranima, 

Drašnicama, Šibeniku-Meterize, 

Turjacima, 

Gradcu (drniškom), Le- 

evici, Radošiu, Piramatovcima, 

Kijevu i Vrlici. 

Uz pastoralni rad objavio 

je nekoliko knjiga o župama 

u kojima je djelovao. 

Kao bogoslov poeo 

se baviti slikanjem. Želja 

za slikanjem (vodenim 

bojama) pojavila se ponovno 

u Piramatovcima i 

Kijevu. Do sada je imao 

5 samostalnih izložbi slika 

(Knin, Gradac, Leevica, 

Šibenik i Imotski). 

Fra Tomislav Brekalo - Župna crkva sv. Mihovila u Kijevu, akvarel, 2008. g. 

POMIŠLJAJ 3


ŽUPNO PASTORALNO VIJEĆE 

U 

narodu u svim vjerskim problemima 

župe. 

Božjemu svi 

snose odgovornost za 

cijelu zajednicu. Crkvu 

ne ine samo sveenici, 

Crkva su svi vjernici bez 

razlike. Nitko nema pravo 

rei: »Što me se tie brat 

moj?« Ako smo braa, 

onda svi bratski sudjelujemo 

u zajednikim brigama. 

Dužnost suodgovornosti 

u Crkvi vjernici 

ostvaruju preko Župnoga 

pastoralnog vijea. 

Mjesto da sami sve- 

enici upravljaju župama, 

svi se vjernici trebaju 

brinuti za svoju vjersku 

zajednicu. Preko ŽPV 

trebaju odgovorno sudjelovati 

u voenju župe svi 

oni koji su kršteni preko 

svojih predstavnika. To je 

mjesto dozrijevanja i vjerskog 

angažiranja laika. 

Sveenici ne mogu 

sve sami uraditi. Trebaju 

im vjernike informacije, 

sugestije, savjeti i pomo. 

U tome je doprinos ŽPV 

upravo nenadoknadiv. 

Župno pastoralno vijee 

je pastoralni organ 

župske zajednice koji savjetuje 

i pomaže župniku 

ŽPV je dakle: 

njezinih pripadnika jest 

ujedno i zadatak ŽPV. 

U tom okviru bi sadr- 

• organ, tj. moralno i žaj njihova rada bio: 

pravno tijelo sastavljeno * apostolat, naviješta- 

od više lanova koje sve nje, vjerski tisak, 

ujedinjuje ista svrha, * misije, domae i vanj- 

• vjersko tijelo, koje ima ske, 

iskljuivo vjerske ci- * briga za župsku liturljeve, 

naime kršanski giju, 

apostolat, 

* socijalni i karitativni 

• župsko vjersko tijelo, rad, 

usmjereno problemima 

* obiteljski apostolat i 

župe, 

odgoj mladeži 

• pastoralno tijelo, sa svr- 

* katehizacija mladih i 

hom da pomogne brai 

odraslih vjernika, 

po vjeri i koje ne smije 

* pastoralni kontakti s 

biti zatvoreno samo u 

sebe, 

vjernicima i nevjernicima, 

• savjetodavno tijelo koje 

nema upravne i vod- 

* izgradnja i uvanje crstvene 

funkcije, 

kvenih objekata, 

• operativno ili djelatno * administracija i fi nan- 

tijelo župske zajednice, cije župe. 

koje ne ostaje samo na Župno vijee je u pr- 

planovima, ve se mora vom redu savjetodavno 

angažirati u akciji. tijelo crkvenih pastira. 

Ve po svom imenu Vijee ih informira o vjer- 

ŽPV je usmjereno pastoskom stanju župe, upozoralnom 

radu, dakle porava na potrebe i prioritemaganju 

župnika u vršete župskih akcija, sugerinju 

njegovih pastirskih ra im zahvate i mjere koje 

zadataka. Sve ono što u treba poduzeti, savjetuje u 

jednoj župi treba podu- pronalaženju novih pastozeti 

za duhovno dobro ralnih putova i pomaže u 

4 POMIŠLJAJ

ješavanju težih sluajeva. 

Župno vijee nema pravo 

na donošenje samostalnih 

odluka niti upravnih akata. 

Zadnja rije pripada 

župniku. On snosi defi nitivnu 

odgovornost za sve 

pastoralne akcije. Protiv 


odluke i savjesti zakonitog 

pastira župe ne vrijedi 

ni jedan zakljuak ŽPV. 

lanom župnog pastoralnog 

vijea postaje 

se kada Mjesni ordinarij 

(biskup) na prijedlog 

župnika, nakon prove- 

denih izbora, potvrdi listu 

izabranika. 

Župno pastoralno i 

ekonomsko vijee postupaju 

po Pravilniku 

župnoga pastoralnog i 

ekonomskog vijea Šibenske 

biskupije. 

Perica Brkičić Davor Ćaleta - Car Šime Ćaleta - Car Ivica Gatara Ljubo Grubišić 

Jurin (r. 1972.) p. Stipe (r. 1956.) p. Nene (r. 1978.) Marinkov (r. 1948.) p. Ivice (r. 1947.) 

Ivo Lugović Zlatko Lugović Branka Mikulandra Željko Nimac Jozo Škobalj 

p. Petra (r. 1947.) Živkov (r. 1965.) ž. Ivičina (r. 1959.) Šimin (r. 1960.) p. Ante (r. 1963.) 

ČLANOVI ŽUPNOGA PASTORALNOG 

I EKONOMSKOG VIJEĆA ŽUPE BILICE 

Dekretom broj 770/2010. od 3. studenoga 2010. biskup mons. Ante Ivas potvrdio 

je predložene župljane, nakon provedenih izbora u Bilicama (31. listopada 2010.), za 

članove Župnoga pastoralnog vijeća. 

U smislu kanona 536 i u skladu s »Pravilnikom Župnog pastoralnoga vijeća Šibenske 

biskupije« (br. 1081. od 22. 11. 1999.) ovim dekretom na tri godine O. biskup potvrđuje 

predložene članove u ŽPV za župu Uznesenja Marijina - Bilice. 

POMIŠLJAJ 5


6 POMIŠLJAJ

U 

OBNOVIMO GOSPINU SLIKU I OLTAR 

nedjelju 17. listopada 

župnik je 

upoznao župljane sa 

stanjem Gospine slike 

koja je odnesena 

u Drašnice kod restauratora 

Slavka Alača. 

Kad je slika dignuta 

iz svoga okvira i kad 

su uklonjeni srebrni 

ukrasi, tada su se 

mogla dobro uočiti 

sva oštećenja, naslage 

prašine i staroga 

laka, pukotine i slojevi 

nove boje prigodom 

zadnjega nestručnog 

restauriranja slike. 

Župnik je preporučio 

župljanima da 

se prema svojim mogućnostima 

uključe u akciju prikupljanja 

sredstava za obnovu slike i oltara. 


Ako bi se sve obitelji 

u župi uključile u ovu 

akciju, dovoljno bi 

bilo za obnovu slike i 

kipa darovati po 100 

kuna. Naglašeno je 

da se svi, barem sa 

nekoliko kuna, uključe 

u ovu akciju jer je 

riječ o Gospinoj slici i 

oltaru – najvećim svetinjama 

i vrijednostima 

u Bilicama. 

Župljani su se, 

nakon župnikove obavijesti 

o potrebi restauriranja 

slike, počeli 

odmah odazivati na 

ovu akciju darivajući 

svoje priloge za obnovu. 

Svi darovatelji bit 

će pročitani nakon misnih slavlja i njihova 

imena bit će tiskana u župnom listu. 

POMIŠLJAJ 7

Restaurator nam je poslao ponudu 

za obnovu slike Gospe od Pomišljaja, 

djela nepoznatog majstora, koja potječe 

iz XVI. – XVII. st. (tempera na drvu). 

Pregledom spomenute slike i sondiranjem 

bojanog dijela ustanovljeno je i 

trebalo bi izvršiti: 

• Dezinsekciju (uništavanje crvotočina) 

i konzervaciju drva. 

• Sa stražnje strane izvršiti parketaž - 

saniranje dviju dasaka u spojevima. 

• Odstranjivanje svih dosadašnjih restauratorskih 

zahvata koji su nestručno 

izvedeni. 

• Odstranjivanje potamnjelog laka s lica 

likova i draperije (tkanina). 

• Odstranjivanje purpurne (zlatne prašine) 

na poleđini likova. 

• Saniranje svih rupica nastalih od čavlića 

pri postavljanju srebrnog okova. 

• Fiksiranje bojanog sloja u drvenu 

podlogu. 

• Retuširanje odgovarajućim bojama na 

mjestima gdje je to potrebno. 

• Zaštićivanje slike odgovarajućim lakovima. 


• Retuširanje pravom pozlatom na mjestima 

gdje je to potrebno. 

Cijena za navedene radove te materijalni 

troškovi iznosili bi 22.000,00 

kuna. 

Izrada svečanije nosiljke na kojoj bi 

se nosila spomenuta slika u procesiji, 

a koja mora biti funkcionalna i svečana, 

iznosila bi 3.000,00 kuna. 

Radovi na obnovi slike i svečane 

nosiljke bili bi završeni do 20. prosinca 

2010. godine. 

U nedjelju 17. listopada u Bilice je stigao 

kipar Veno Jerković iz Kaštel Kambelovca. 

On je pregledao oltar na kojemu 

se nalazi Gospina slika, uzeo neke 

mjere i fotografirao oltar. Uskoro će nam 

poslati ponudu za obnovu oltara. Dat će 

nam i neke prijedloge za obnovu čitavog 

svetišta. Prijedlozi i idejni planovi dobro 

će nam doći ako se odlučimo temeljitije 

urediti crkvu do 2016. godine kada 

ćemo proslaviti 50. obljetnicu osnutka 

župe Bilice. 

F.T.B. 

8 POMIŠLJAJ

DAN KRUHA - DAN ZAHVALNOSTI 

U 

listopadu ne pada 

samo liše. Padaju i 

plodovi koje nam je Bog 

podario. Druge nedjelje 

u župi, preko župne 

mise, proslavili smo Dan 

kruha i Bogu zahvalili 

za sve darove kojima 

nas je obdario. Djeca, 

polaznici prvoga 

i treega razreda 

osnovne škole u 

Bilicama sa svojim 

uiteljicama Mirandom 

Duji i Josipom Biluši 

Brailo proslavili su 

Dan kruha 15. listopada 

u školi. U prigodnom 

programu djeca su izvela 

jednu recitaciju, a Miranda 

je sa svojim prvašiima, 

koji su na sebi imali 


dijelove kuharske odje- 

e, organizirala »pravljenje« 

kolaa. Nakon toga 

je župnik i vjerouitelj 

fra Tomislav blagoslovio 

kruh i razno voe koje 

su djeca donijeli u školu. 

Nakon blagoslova svi 

smo probali kruh i razne 

kolae koje su pripremile 

mame kod svojih kua i 

djeca u školi. Svima smo 

bili zahvalni. 

Bogu uvijek imamo 

na emu zahvaljivati: za 

prve korake, za život, za 

zdravlje, za sunce, zvijezde, 

svijet, za zrak, 

vodu, zemlju, ptice, 

biljke, za sve živo, 

za roditelje, prijatelje, 

sve ljude… 

Zahvalni smo i roditeljima: 

za život, prve 

korake, svu brigu… 

Zahvalni smo i bližnjima: 

za pomo potrebnima, 

pomo u uenju, 

za vjeronauk, sudjelovanje 

u igri… 

Kad zahvaljujemo 

ljudima, istodobno zahvaljujemo 

i Bogu što 

nam je dao dobre osobe. 

Kad zahvaljujemo i sami 

smo vei, radosniji, manje 

osamljeni. Tada bolje 

uoavamo što sami možemo 

i u emu su nam 

potrebni drugi. 

Zahvaljivati može samo 

onaj tko opaža, tko 

se divi, tko zna cijeniti 

dobrotu, ljepotu i svoje 

POMIŠLJAJ 9

mogunosti. Stoga opažaj 

što ti je sve Bog dao. 

Zapazi cvijee, šum 

vjetra, boju liša, žubor 

potoka… Posebno opažaj 

dobrotu tvoga bližnjeg 

u kojemu se zrcali 

Božja ljepota. 

Kad budeš bolje nau- 

io zahvaljivati, otkrit eš 

da nisi sam, otkrit eš u- 


desan svijet »leta i slobode«, 

poput lastavica. I ako 

poeš i na drugi svijet, radosno 

eš »odletjeti« u zagrljaj 

Ocu. Ako prepoznaš 

Isusa u svojim bližnjima, 

nema problema. On e 

tebe prepoznati kad stupiš 

preda Nj! Stoga ne kasni u 

traženju njegova lica. 

F.T.B. 

UDNO JE… 

• Čudno je kako novčanica 

od 50 kn izgleda velika 

kad je u crkvi damo 

kao milostinju, a tako 

mala kad s njom odemo 

u trgovinu. 

• Čudno je kako dugo 

traje sat vremena službe 

Božje, a kako brzo 

prođe četrdeset minuta 

košarkaške utakmice. 

• Čudno je kako su sati 

dugi kad ih provedemo 

u crkvi, a kratki kad gledamo 

film. 

• Čudno je kako se ne 

možemo sjetiti što bismo 

rekli kad molimo, a 

nije nam teško sjetiti se 

o čemu ćemo razgovarati 

s prijateljem. 

• Čudno je kako smo uzbuđeni 

kad nogometna 

utakmica uđe u produžetak, 

a kako se žalimo 

kad propovijed traje duže 

nego obično. 

• Čudno je kako je teško 

pročitati odlomak iz 

Biblije, a kako je lako 

pročitati sto stranica bestselera. 

• Čudno je kako se ljudi 

otimaju za prva mjesta 

na koncertima, dok se 

na misi guraju na posljednja. 

10 POMIŠLJAJ


• FOTO PITALICA • FOTO PITALICA • FOTO PITALICA • 

(NE)SAZIDANI OGRADNI ZID OKO GROBLJA 

Odlaskom fra Joze Jukia, prestali su radovi oko zidanja novoga ogradnog 

zida oko starog groblja i crkve. Kada emo nastaviti sa zidanjem zida? Tko i 

kada treba pokrenuti župljane i uvjeriti ih da treba dovršiti zapoeto djelo? 

Najbolji tekst na ovu temu objavit emo u iduem broju lista »Pomišljaj«. 

Pisca teksta nagradit emo oslobaanjem od jedne dnevnice dobrovoljnog rada 

na zidanju zida! 

MASLINA JE (NE)OBRANA 

Krajem listopada 2010. primijeeno je 

da su dvije crkvene masline (kod crkve) 

obrane. Masline koje su ove godine bile 

dobrog i kvalitetnog roda pobrao je »vjernik« 

koji ih je uredno odnio svojoj kui. 

Župnik je zahvalan »vjerniku« jer ga je 

oslobodio muke oko branja maslina. 

Najbolji tekst na ovu temu objavit 

emo u iduem broju lista »Pomišljaj«. 

Pisca teksta nagradit emo litrom kvalitetnog 

ulja koje e župnik, vjerujemo, dobiti 

od svojih župljana! 

POMIŠLJAJ 11

Govoriti o Blaženoj Djevici Mariji u ovomu 

predivnom vremenu Nove evangelizacije 

Crkve i čovječanstva, koja prožeta 

snagom Duha Svetoga pripravlja i naviješta, 

riječju i djelima – slavni dolazak Isusa 

Krista na zemlju – nimalo nije lako. 

Kako govoriti danas o Njoj, koja je »Zvijezda 

Nove evangelizacije« i koja sve većim 

stvarnim očitovanjem danas na zemlji, pripravlja 

Crkvu i čovječanstvo za Isusa Krista 

– Sudca živih i mrtvih, koji dolazi ubrzo? 

MARIJA I ŽIVOT 

ZDRAVO MARIJO, GOLUBICE NEOSKRVNJENA!!! 

Nije nimalo lako usuditi se govoriti i naviještati 

»Ženu zaodjenutu suncem«, koja 

je sva Prečista, Preblagoslovljena i Presveta! 

Kako se ja koji sam grešnik mogu 

usuditi naviještati Nju, koja je sva Bezgrešna 

i Preslavna? Zbog toga, sada ponizno 

molim dopuštenje od »Marije – Kuće bla- 

goslova«, da mi udijeli milost da mogu navijestiti 

njezinu slavu ljudima. 

Snagom milosti Božje, već rekoh, da 

nazočnost Blažene Djevice Marije u ovom 

naraštaju jest sve veće istinsko izravno 

Njezino očitovanje na ovoj zemlji, u ovom 

vremenu koje čovječanstvu najavljuje i 

već sada nameće tzv. »Novo doba« ili tzv. 

»Novi svjetski poredak« koji je u mnogočemu 

već sada nesklon Isusu Kristu, Njegovoj 

Crkvi i čovječanstvu, a osobito je podmukao 

u mnogim svojim namjerama, sve 

otvorenije gradeći »Novi Babilon« – »Grad 

zla« na zemlji danas, a ubrzo još nasrtljivije, 

progoneći Crkvu Kristovu i čovjeka. 

Svi smo mi tome svjedoci! Dizanjem ruku 

parlamentaraca danas usvaja se kao zakon: 

- protu naravno tzv. pravo na pobačaj 

(premda je za čovječanstvo do danas 

svaki ljudski život svet i nepovrediv od 

samoga trenutka začeća u majčinoj 

utrobi do naravne smrti čovjeka!) 

- protu naravno tzv. pravo na eutanaziju 

(premda svaki ljudski život ima čast nositi 

križ do posljednjeg izdisaja i tako se suobličavati 

Isusu Kristu – jedinomu Spasitelju 

ljudskoga roda i po križu baštiniti spasenje 

i vječnu sreću, darovanu u Isusu 

Kristu – svakomu čovjeku koji to hoće!) 

- protu naravno tzv. pravo na »homoseksualni 

brak i obitelj« (premda je svetost braka i 

obitelji, kao temelja civilizacije, po Božjem 

naumu i ljudskoj naravi, za čovječanstvo 

do danas – ustrajno zajedništvo ljubavi i 

života zakonitoga muža i žene, uvijek otvoreno 

novim životima koje Bog daje!)… 

Možemo nizati i druge novotarije koje 

žele zamijeniti prave vrednote čovječanstva 

10 12 POMIŠLJAJ

do danas, dane od Boga živoga za Njegovu 

slavu i dobro ljudi, u »nešto novo« koje želi 

ljudima danas nametnuti mentalitet »ljudi 

– bogova«, koji nažalost nastaje i širi se. 

Blažena Djevica Marija danas, na osobit 

način, dolazi u pomoć Crkvi i čovječanstvu 

i to u svom milosrđu i pravednosti. 

U milosrđu, jer Ona je najizvrsniji dar 

i ponuda Božje milosrdne ljubavi u Isusu 

Kristu, svakomu čovjeku, svih vremena i 

naraštaja, koji to hoće. U pravednosti, jer 

u Međugorju i svim ostalim vjerodostojnim 

stvarnostima silne nazočnosti Duha 

Svetoga danas, Ona se jasno očituje kao 

potpuno uništenje grijeha, zla i sotone. 

Blažena Djevica Marija jest, uvijek i zauvijek 

– potpuni »Amen« Božje volje. 

Prihvatimo je svim životom – Nju koju 

naši pređi nazvaše divnim naslovom »Gospa 

od Pomišljaja«. Prihvatimo Nju, koja je 

»Majka milosrđa« za sve ljude, kako nas ne 

bi po Njoj, ako prezremo Božju milosrdnu 

ljubav, zahvatila i sudila pravednost Boga 

živoga, pred kojim nikakva gluma, mito i 

umišljenost baš ništa ne vrijede. Prihvatimo 

ovu Riječ, da bismo imali snage, danas 

MARIJA I ŽIVOT 

Slavlje Gospe od Pomišljaja, u kojem je sudjelovao veliki broj vjernika, predslavio je i propovijedao 

fra Zoran Jonjić iz Knina. Slavlju se pridružio i bivši župnik a sadašnji gvardijan i župnik samostana 

sv. Ante Padovanskoga u Šibeniku - Šubićevac, fra Ivan Nimac. 

i uvijek opredijeliti se za »Marijino doba« u 

čovječanstvu, koje već nastaje, širi se i silni 

je Božji odgovor radosti i nade za sve ljude 

koji to hoće te zator zla i sotone zauvijek. Prihvatimo 

ovu Kerigmu – Radosnu vijest, da 

bismo se odmah obraćali po Blaženoj Djevici 

Mariji – Bogu živomu, koji hoće spasiti 

sve ljude. Prihvatimo ovu Kerigmu o Mariji 

– Sjajnoj poput sunca, Golubici neoskrvnjenoj, 

Utočištu slabih duša i Kovčegu Duha 

Svetoga, da bismo imali Život u izobilju. 

Očitovanje slave Blažene Djevice Marije, 

kojom je zauvijek uresi Trojedini Bog, 

najizvrsniji je znak Božje ljubavi za ovaj 

naraštaj. Bog u Djevici Mariji daje svoj 

blagoslovljeni Veledar svima koji to hoće. 

Prihvatimo taj Veledar da bismo već sada 

živjeli predokus Raja i baštinili Raj u vječnosti 

koja se približava! 

Zdravo Marijo, sjajna poput sunca, 

Golubice neoskvrnjena, 

Utočište slabih duša, 

Kovčeže Duha Svetoga!!! 

Moli za nas grešnike! 

»sluga Marijin« 

POMIŠLJAJ 13

RIJEČ I ŽIVOT 

PORUKA BOŽIĆA 

Ni jedan blagdan nije nam tako uzbudljiv 

kao Boži. Vezan uz dijete 

i djetinjstvo u svakom budi lijepa i 

ugodna sjeanja. Bog nam se predstavio 

kao dijete. Dijete je nemono, ali 

radosno i svima blisko. Nemo i radost 

nikog ne ugrožava. Veliina djetinjstva 

upravo je u tome što nikoga 

ne ugrožava i ne osjea da ga netko 

ugrožava. Jedino plaem, ponekad, 

prisiljava odrasle da ga ne zaborave 

zaokupljeni svojim »velikim« planovima. 

Sve su to razlozi da nam je Boži 

tako bliz i da ga tako radosno oekujemo 

i slavimo. U ovim radosnim 

prisjeanjima na Boži i djetinjstvo 

bilo bi dobro ostati, ali život je uinio 

svoje. Iskustvo nas ui da djetinjstvo 

prolazi, kako poesto mjesto ljubavi 

dolazi mržnja, mjesto radosti smrt, nenadana 

i nasilna, mjesto bezazlenosti 

kruti proraun življenja. Ponekad se 

pitamo, ima li danas, nama »odraslima« 

Boži nešto rei, poruiti, uputiti 

nam kakav prijekor? 

Današnji ovjek brine se samo o 

sebi, kako e i koliko e živjeti. U tome 

ne bira sredstva. Zaustavlja sve što mu 

se nae na putu 

samoživljenja. On 

sve više i više zaboravlja 

kako se 

može živjeti, postati 

dugovjean samo 

raanjem, radilo se 

o intelektualnom, 

fi zikom, duhovnom 

ili bilo kojem 

raanju. Raanje 

kao najviši stupanj 

aktivnosti pomla- 

uje i produžava 

život na svim poljima 

ljudske djelatnosti. 

Zato je potrebno raati i raati 

se. Sve ono što vidimo, emu se divimo 

zasnovano je na raanju. Prestanak ra- 

anja oznaava kraj – nestanak. 

Današnji ovjek zanemario je tu 

istinu i tako je doveo u opasnost svoju 

budunost. On pomalo nestaje. Umiranje 

nosi prevagu nad životom. Starost 

nad mladošu. Bog je mogao doi 

nama i na drugi nain. Budui da je 

14 POMIŠLJAJ

došao raanjem, uputio nam je poruku 

o raanju kao bitnom imbeniku za 

naše življenje, za našu budunost. Isus 

e upozoriti na poteškoe, ali i radost 

raanja. »Žena je žalosna dok raa, ali 

kad rodi dijete veseli se.« 

Raanje je usko vezano uz djetinjstvo, 

a djetinjstvo na budunost. 

Budunost je vezana uz vjeru, nadu 

i ljubav. I samo tamo gdje ima vjere, 

nade i ljubavi može biti i raanja i 

djetinjstva. To je tako povezano. Ako 

nedostaje bilo koja od tih vrijednosti, 

ne može opstojati niti jedna, a gdje se 

pojavi jedna, traže se i ostale. Je li previše 

rei da u današnjem svijetu oskudijevamo 

upravo vjerom, nadom i ljubavlju 

i kao logina posljedica nema 

raanja, nema djece i djetinjstva. U 

super tehniciziranom svijetu sve se 

više suzuje prostor za osjeaj, za život, 

za ono što u potpunosti ne možemo 

kontrolirati i u detalje predvidjeti. Sve 

ono što nas okružuje, što svakodnevno 

upotrebljavamo, s ime dolazimo u 

doticaj, ne osjeamo, nema života, nije 

podložno promjenama. Tono znamo i 

još uvijek možemo kontrolirati njegov 

rad. Nije potrebno biti »strpljiv« i ekati 

dok naraste. Bez mnogo emocija, 

kada se istroši, možemo ga zamijeniti 

neim slinim, ali još »savršenijim«. 

Raanje i djetinjstvo puni su neizvjesnosti, 

treba mnogo znanja, strpljivosti, 

osjeaja, truda da roeno dijete 

postane zrela osoba. No, zapitajmo se, 

što nam vrijede sve one stvari koje po- 


sjedujemo ako nema djece, onih koji 

e sve to oživljavati, u sve to unositi 

sjeanje, kazivanja, život. 

Zar je danas mogue i pomisliti na 

život bez brige. Pohlepa za imanjem, 

za posjedovanjem, za trošenjem, za 

uživanjem iznad potreba uinila nas je 

tako brižnima da nas ve u godinama 

djetinjstva razaraju brige. U razdoblju 

globalizacije postaju žrtve svi: i oni 

koji imaju i oni koji nemaju. Prvi da 

imaju što više, drugi da dostignu one 

koji, gledano iz njihova kuta, imaju i 

previše. U takvom društvu gotovo je 

išezla i rije bezbrižnost. 

Dijete je bezbrižno jer osjea da se 

netko za nj brine, jer je zadovoljno s 

onim što ima. Bezbrižno je do onog 

trenutka dok iz iskustva sa starijim ne 

pone maštati o onome što nije njegova 

iskonska potreba, nego što su mu 

nametnuli »trgovci robe«. Zato postoji 

neodlunost treba li poticati socijalizaciju 

u društvo koje smo stvorili i za 

kojim težimo, koje ide iznad svih granica 

u posjedovanju, u vlasti, u uživanju. 

Objektivno prosuujui situaciju u 

kojoj se nalaze danas djeca i mlai u 

odnosu na zajednicu u kojoj žive, možda 

ne bi bila pretjerana ideja odvojiti 

djecu i mlade iz šire društvene zajednice, 

kao što se to ini u obiteljima u 

kojima se djeca i mladi maltretiraju. 

Toliko agresivnosti, toliko »prelazaka 

preko granica« dozvoljenog, mogueg 

i podnošljivog da su djeca i mladi ve 

izgubljeni za budunost. 

POMIŠLJAJ 15

Radi svoje krhkosti i neiskustva, dijete 

je prožeto dozom straha i u isto vrijeme 

poštivanja svega i svih. To mu daje 

dražesnost i prijemljivost. Upravo s tim 

odlikama postalo je, na žalost, žrtvom 

»odraslih« kod kojih je strah zamijenila 

agresivnost, a poštovanje zamijenio je 

profi t. Djeca i mladi postali su »plijen« 

starijih. Djeca vole živo, vole život, 

puni su osjeaja. Svi njihovi nestašluci 

i sve ono što »odrasle« zabrinjava kod 

mladih, upravo je ono što su nauili od 

starijih i s njima iskusili. Stariji vladaju 

»tržištem«, oni su i glavni »proizvoa- 

i« svega onoga što djeca i mladi troše. 

Boži je poruka svima, posebno starijima, 

da mijenjaju svoj odnos prema 

raanju, djeci, da shvate kako je stra- 


hopoštovanje blagodarno za ljudsko 

življenje. Ako je Bog odabrao put ra- 

anja, djetinjstva da se predstavi nama 

ljudima, zar to ne bi trebao biti i naš put 

da se predstavimo i Bogu i jedni drugima.?! 

To traži od svih nas da promijenimo 

svoj odnos prema živome, prema 

životu, prema ovjeku i prema Božiu. 

Bez te promjene i življenja vrijednosti 

raanja, djetinjstva i strahopoštovanja, 

poevši od mijenjanja osobnog stava, 

života u obitelji, narodu, mi neemo 

biti ljudi koji stvaraju povijest nego oni 

koji žive kraj (konac) povijesti. 

Poruka Božia postaje danas veoma 

aktualna, otvoriti joj se znai otvoriti se 

životu i živjeti puninu života. 

fra Jure Šimunovi 

SRETAN BOŽIĆ I BLAGOSLOVLJENU NOVU GODINU 

ŽELI VAM VAŠ ŽUPNIK FRA TOMISLAV BREKALO 

16 POMIŠLJAJ

ISUS KRIST – TKO JE OVAJ? 

U kemiji – pretvorio je vodu u vino; 

u biologiji – rođen je bez naravnog začeća; 

u fizici – dokinuo je zakon gravitacije 

hodajući vodom, a i za preobraženja; 

u gospodarstvu – dokinuo je zakon 

smanjivanja hraneći pet tisuća ljudi s 

dvije ribe i pet kruhova; 

u medicini – liječio je bolesne i slijepe 

bez ikakva lijeka; 

u povijesti – on joj je početak i kraj; 

u vladanju – rekao je da će biti nazvan: 

Savjetnik divni, Knez mira; 

u religiji – rekao je da nitko ne dolazi 

k Ocu osim po njemu. 

Pa tko je taj? 

To je Isus! 

Najveći lik u ljudskoj povijesti! 

Isus – nije imao slugu, 

pa ipak su ga zvali Gospodarom! 

Nije studirao medicinu – 

a zvali su ga Iscjelitelju! 

Nije imao nikakve vojske – 

a kraljevi su ga se bojali! 

Nije imao nikakve bitke – 

a On je pobijedio svijet i smrt! 

Nije počinio nikakva zločina – 

pa ipak su ga raspeli! 

Pokopan je u grobu – on ipak i danas živi! 

Čast nam je služiti takvome 

Vođi i Kralju koji nas ljubi! 

Sjedinimo se u zajedništvu slaveći Njega! 

Dostojan je slave i hvale! 

Kralj kraljeva i Gospodar gospodara, 

Alfa i Omega, Početak i svršetak! 

Krist Kralj! 

DUHOVNA MISAO 

POMIŠLJAJ 17

Često se o nekim povijesnim 

osobama veli 

da su velike. Neki čak uza 

svoje ime imaju naziv »Veliki«. 

Nažalost, neki od tih tzv. 

»velikih« nisu bili ni pošteni 

ni karakterni ljudi i naziv 

»veliki« dobili su nezasluženo. 

Dosta se je sjetiti samo 

nedavne prošlosti. O nekima 

se pisalo i govorilo da 

su »najveći sinovi« nekoga 

naroda, a onda su jedni pali 

u zaborav, a za druge se dokazalo 

da su bili moralne ništarije, 

ili čak veliki zločinci. 

Stoga kršćanski pogled 

na život i svijet pomaže 

čovjeku da mjeri ljude 

i događaje »Božjim metrom«, 

tj. Božjim mjerilima, 

a ne ljudskim, koja su često 

nepouzdana. 

Osim toga, o mnogim 

velikim ljudima u povijesti 

čovječanstva ne zna se 

puno. To posebno vrijedi 

za davnija povijesna razdoblja, 

npr. često se ne zna ni 

BILIČKI NEBESKI ZAŠTITNICI 

SV. JOSIP, ZARUČNIK BOGORODICE 

(19. ožujka i 1. svibnja) 

Župnik Bilica fra Josip Juki sa svojim župljanima odluio je da se u župi uvede 

slavlje i pobožnost prema sv. Josipu. Godine 2005. izgraen je oltari na koji je 

2006. g. postavljen kip sv. Josipa koji je nabavljen u Italiji. Vitraj sv. Josipa donirao 

je 2008. Šime Mikulandra a izradio ga je akademski slikar Ivan Grgat iz Zagreba. 

Barjak sv. Josipa nabavljen je 2007. godine. Župljani kao i neki drugi donatori rado 

su se ukljuili u akciju prikupljanja sredstava za kip, barjak i oltari. Nadamo se da 

e uskoro i na drugoj strani lae crkve biti postavljen kip nekog sveca kojega emo 

izabrati za drugog suzaštitnika naše župe. 

za mjesto ni datum rođenja 

ili smrti. Ali je vrlo važno da 

se zna kako su ti ljudi pošteno 

i karakterno živjeli 

i koliko su dobra u životu 

učinili. To je ono što ih čini 

»velikima«, odnosno to je 

ono zbog čega ih pokoljenja 

osobito cijene i štuju. 

Životopis 

Svakako među zbilja 

velike likove ljudske povijesti 

spada sv. Josip. O njemu 

je sv. Matej, evanđelist, zapisao: 

»Josip, sin Jakovljev, 

muž Marije, od koje se rodi 

Isus, koji se zove Krist« (Mt 

1, 16). To je temeljni evanđeoski 

tekst o sv. Josipu. 

Najprije je navedeno njegovo 

osobno ime. To je za 

svakoga čovjeka osnovni 

podatak po kojemu se raspoznaje 

od drugih. Jakov 

je sin Matanov, a isti evanđelist 

Matej u Isusovu rodoslovlju 

nabraja njegove 

pretke sve do kralja Davida. 

Dakle, Isus je potomak kra- 

18 POMIŠLJAJ

ljevske loze Davidove,a to su baš svi proroci 

naviještali. Josip je Marijin muž. S njom je 

najuže povezan u obiteljskoj zajednici. Ona 

će roditi Isusa, Sina Božjega, Spasitelja (židovski: 

Ješua = Spasitelj). On će se nazivati 

Krist, tj. Mesija, Očekivani, Pomazanik. Dakle, 

u toj jednoj rečenici kazano je sve o Isusu 

Sinu Božjemu, Mariji Bogorodici i Josipu, 

Marijinu mužu, Isusovu poočimu, glavaru 

Nazaretske obitelji, koji je imao jedinstveni 

životni zadatak – uvesti na svjetsku pozornicu 

Isusa Krista. Josip je kao Isusov odgojitelj 

i hranitelj trebao »pripremiti« Isusa, Sina 

Božjega, kao dijete, kao mladića do pune 

zrelosti čovjeka za javno djelovanje. Dakle, 

»pomagao« mu je da se pripremi da ljudima 

navijesti Radosnu vijest i konačno za otkupiteljsko 

djelo – muku, smrt i uskrsnuće. 

U evanđeljima sv. Mateja i Luke ima dosta 

podataka o sv. Josipu: zaručnički problem 

s Marijom, Isusovo rođenje, pastiri, 

prikazanje u Hramu, mudraci, pokolj nevine 

djece, bijeg u Egipat, povratak u Nazaret, 

Hodočašće u Hram u Jeruzalemu i tihi rad u 

drvodjelskoj radionici (mt 1, 18-35; 2, 1-23; 

Lk 2, 1-52). Josip je, dakle, pred javnošću 

bio Isusov zakoniti otac, tj. zamjenjivao je 

samoga Nebeskog Oca. Nevjerojatno je to i 

neshvatljivo! Tako velika uloga povjerena je 

malomu, običnom čovjeku, radniku, drvodjelcu, 

Josipu, građaninu grada Nazareta. 

Josipov je život bio pun problema, i to velikih. 

Često se je nalazio u nedoumici i pitao 

se što bi učinio i kako bi trebao postupati. Na 

početku života sa svojom zaručnicom Marijom 

pojavio se nevjerojatan problem, sumnja, 

muka i bol. Evanđelist piše: »Ne htjede je izvrgnuti 

sramoti, nego smišljaše, kako da je potajno 

otpusti« (Mt. 1, 19). Josip je bio čovjek 

čvrste vjere i silnoga pouzdanja u Božju Providnost. 

I Nebo je interveniralo. Josip vjeruje 

Bogu i prihvaća Majku i Dijete (Mt 1, 24). 


Putovanje s trudnom Marijom u Betlehemu 

bilo je teško i naporno. No, Josip kao 

glava obitelji poslušan je i državnoj vlasti, 

koja traži to putovanje da bi se obavio popis 

pučanstva. Kad su došli u Betlehem, 

nitko ih nije htio primiti pod svoj krov, pa 

se je morao s Marijom skloniti u neku špilju 

koja je služila kao štala za ovce… Kad je 

kralj Irud s drugom djecom u Betlehemu 

i okolici htio pogubiti maloga Isusa, Josip 

sluša Božji poziv i ide u nepoznatu zemlju, 

u Egipat. Marija i mali Isus na magarcu, a 

Josip pješke. Dugo putovanje, bez sredstava 

za život, tuđa zemlja, nepoznat jezik, 

druga vjera, drugi običaji. Bilo mu je teže 

nego današnjim emigrantima i radnicima 

na »privremenom radu u inozemstvu«, jer 

danas ipak postoji socijalna služba, državna 

pomoć izbjeglicama, karitas i drugi izvori 

pomoći. A Josip je morao početi ni od 

čega. Kako li mu je bilo u tim trenucima? 

Treba organizirati život za Mariju i Josipa. A 

što Josip ima? Ništa! Sve je ovisilo o njegovu 

radu, trudu, znoju, snalažljivosti, odnosno 

o njegovoj ljubavi prema Isusu i Mariji. 

Kad je kralj Irud umro, Josip se vraća 

iz izbjeglištva. To bi trebao biti radostan 

doživljaj. Ali za Josipa i njegovu obitelj to 

je bila nova kušnja, novi strah i još jedna 

briga. Kralj Irud doista je umro, ali sad je 

na vlasti Arhelaj, unuk Iruda Starijega. Josip 

se boji za život maloga Isusa. Možda 

će Arhelaj učiniti što je stari planirao. Josip 

je oprezan, želi izbjeći zlu kob i odlazi u 

Nazaret. A tu opet treba sve iznova. Mala 

kuća, drvodjelska radionica, drvo, pila, 

sjekira i čekić u Josipovoj ruci. Rad, trud i 

znoj od jutra do mraka. Tako je Josip svojim 

žuljavim rukama zarađivao sredstva za 

svoju malu, ali dragu i svetu obitelj, za maloga 

Isusa i njegovu Majku Mariju. 

Koje li su ljudske odlike i svetačke kreposti 

resile sv. Josipa? Život u nazaretskoj 

POMIŠLJAJ 19

kućici bio je uzor obiteljskog sklada, ljubavi 

i mira,a odnosi s ljudima u gradu bili su 

jednostavni, nenamješteni i prisni. U tom 

gradiću Josip je svojim životom i marljivim 

radom živo svjedočio, kako se potpuno i 

savršeno može ostvariti zapovijed ljubavi 

prema Bogu i bratu čovjeku. 

Mnoge pojedinosti iz života sv. Obitelji 

nisu zapisane. Zato su pisci apokrifa, poput 

današnjih romanopisaca, pokušavali 

ispuniti tu prazninu. No, sasvim je jasno 

da je život sv. Obitelji intenzivno življen, 

pun Boga, svakodnevnoga duhovnog rasta, 

rada i molitve te izvanredne obiteljske 

ljubavi, kako svjedoči sv. Luka: »Isus napredovaše 

u mudrosti, dobi i milosti pred 

Bogom i ljudima« (82, 52). 

Kad je Isusu bilo 30 godina i kad je 

trebao nastupiti u javnom životu kao »onaj 

koji ima vlast« (Mt 7, 29), »kad je došao 

njegov čas« (Iv 2, 4), Josip je izvršio svoju 

ulogu. I on je mogao sa sv. Ivanom Krstiteljem 

uskliknuti: »On treba da raste, a ja da 

se umanjujem (Iv. 3,30). Stoga se sv. Josip 

povlači s pozornice života. 

Imao je jedinstvenu sreću, a to je da su 

uz njegovu smrtnu postelju bili Isus i Marija. 

Kakvi li su to bili razgovori! Kakve molitve! 

Kakva preporuka Josipove duše Nebeskomu 

Ocu! Može li u tim posljednjim trenucima 

zemaljskoga života čovjek zaželjeti 

bolje društvo? Josip se je praćen njihovom 

utjehom i molitvom preselio u blaženu vječnost. 

Stoga se pobožni kršćani rado utječu 

sv. Josipu kao zaštitniku blažene smrti. 

Štovanje 

Da je sv. Josip bio omiljen svetac još u 

prvo doba kršćanstva svjedoči tzv. »apokrifi«. 

To su spisi nastali u početku Crkve 

i nastojali su da će biti uvršteni u popis 

knjiga Svetoga pisma Novoga zavjeta. Bila 

je to zapravo pobožna književnost onoga 


vremena. U tim je spisima prikazan svagdanji 

život sv. Josipa i njegove obitelji. To 

su ljudi rado čitali. Josipov ih je život nadahnjivao 

kako će oni kršćanski živjeti svoj 

svagdašnji mali život. 

Kasnije su i mnogi sveti oci pisali o sv. 

Josipu. Tako je naš sv. jeronim (+420.), koji 

za sebe kaže da je Dalmatinac, ustao u obranu 

djevičanstva sv. Josipa i žestoko napadao 

apokrife i neke poganske pisce koji su sv. 

Josipa prikazivali u sasvim drugom svjetlu. 

Razvoju bogoslovske znanosti o sv. Josipu 

puno je doprinijela franjevačka teološka 

škola. Tako sv. Bonaventura (+1274.) veli 

da je sv. Josip savršen uzor prave pobožnosti 

prema Isusu i Mariji, a sv. Bernardin 

Sijenski (+1444.) u jednom govoru čak tvrdi 

da je sv. Josip i dušom i tijelom uskrsnuo 

od mrtvih i da je uznesen na nebo. Isto je 

20 POMIŠLJAJ

zastupao i Ivan Gerson, rektor Sveučilišta u 

Parizu, i na crkvenom saboru u Konstanzu 

g. 1415. predložio je da se ustanovi za cijelu 

Crkvu obvezan blagdan sv. Josipa. Papa 

Siksto IV. Franjevac odredio je g. 1479. da 

se njegov blagdan slavi 19. III. 

Njegovo je štovanje posebno širila sv. 

Terezija Avilska (+ 1582.), obnoviteljica 

Karmelskoga reda i crkvena naučiteljica, 

koja je od 17 novoosnovanih samostana 

12 posvetila sv. ocu Josipu. Papa Klement 

XI (+ 1721.) sastavio je tekstove časoslova 

za blagdan sv. Josipa i odobrio tekstove 

zavjetne sv. mise u čast sv. Josipa za sretnu 

smrt. Papa bl. Pio IX proglasio je sv. Josipa 

g. 1870. zaštitnikom Crkve, a Pio XII. 

Uveo je g. 1955. blagdan sv. Josipa Radnika, 

koji se otada slavi 1. V., da bi svi ljudi 

više cijenili rad i da bi bili svjesniji kako je 

ljudski rad sudjelovanje u Božjem stvaralačkom 

djelu. Blaženi papa Ivan XXIII. proglasio 

je sv. Josipa g. 1965. zaštitnikom 

Drugoga vatikanskog sabora, najvećega 

događaja u novijoj povijesti Crkve, i uveo 

je njegovo ime u kanon sv. Mise. 

U ikonografiji sv. Josipa umjetnici prikazuju 

na razne načine, a najčešće ili u drvodjelskoj 

radionici kako s mladićem Isusom 

obavlja majstorske poslove, ili kako u 

jednoj ruci drži maloga Isusa, a u drugoj 

ljiljan. »Betlehem« ili »jaslice« ne mogu biti 

bez njegova lika, a također ni slike ili kipovi 

Svete nazaretske obitelji. 

Hrvatski narod i sv. Josip 

I u Hrvatskoj, kao i u drugim kršćanskim 

zemljama, bilo je rašireno štovanje 

sv. Josipa, gradile su se crkve i oltari te 

osnivale bratovštine. 

U XVI. stoljeću hrvatski narod i njegove 

pokrajine bili su razdijeljeni među nekoliko 

međusobno neprijateljskih država. Krajevi 


uz jadransku obalu bili su u sastavu Mletačke 

republike, zagorski dio Dalmacije, 

Hercegovinu, Bosnu i dijelove Slavonije 

osvojili su Turci, a preostali dio Kraljevine 

Hrvatske bio je personalnoj uniji s Ugarskom 

i uskoro se priključio Austriji. U tim 

teškim političkim prilikama jedini slobodni 

dio Hrvatske bila je Dubrovačka republika. 

Koliko su Dubrovčani štovali sv. Josipa 

svjedoči odredba Vlade dana 19. III. 1521. 

da se svetkovina sv. Josipa slavi kao zapovjedni 

blagdan, da se u katedrali podigne 

oltar sv. Josipu i da se svake godine na 

Svečev blagdan slavi svečana sv. Misa u 

čast Zaštitnika Republike. 

Posebno treba istaknuti da su isusovci 

u Zagrebu ne samo osnovali prvu modernu 

gimnaziju, nego su uz nju podigli i prvi 

Đački dom u Hrvatskoj i posvetili ga sv. 

Josipu, »hranitelju i branitelju sv. Obitelji«. 

Bilo je to g. 1632. kada je plemenita Helena 

Batačić dala sredstva da se taj dom 

osnuje, a u njemu su stanovali siromašni 

učenici. Helena je preko 30 godina bila velika 

dobročiniteljica Doma i njegovih učenika. 

Na ulazu je bila velika slika sv. Josipa, 

a nad glavnim ulazom bio je kip sv. Josipa, 

koji je tu stajao preko tri stoljeća, dok ga 

komunističke vlasti g. 1945. nisu uklonile. 

Hrvatski sabor, simbol i pravi predstavnik 

hrvatske državnosti, na prijedlog Martina 

Borkovića, pavlina, zagrebačkoga biskupa, 

proglasio je sv. Josipa zaštitnikom 

Kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, 

kako se može pročitati u Protokolu Sabora, 

pisanom latinskim jezikom, dana 9. i 10. VI. 

1687. Hrvatski su biskupi g. 1972. upozorili 

da ta odluka Sabora nije nikada opozvana i 

da i danas vrijedi i za Državu i za Crkvu i da 

taj blagdan treba svečano slaviti. U Karlovcu 

je izgrađeno novo nacionalno svetište 

sv. Josipa i g. 1984. je počeo izlaziti »Gla- 

POMIŠLJAJ 21

snik sv. Josipa«, kao nastavak glasila koje 

je pokrenuo u Zagrebu g. 1873., dok ga g. 

1945. nisu zabranile komunističke vlasti. 

Neka su naselja u nas nazvana po sv. 

Josipu, npr. Josipdol, Josipovac i Josipovac 

Punitovački. 

Zaštitnik je Mostarsko-duvanjske biskupije 

i s Bl. Djevicom Marijom Vrhbosanske 

nadbiskupije. U mnogim našim župama 

postoje crkve i kapele posvećene sv. 

Josipu: Belišće, Borovo, Dalj, Domanovići, 

Duće, Dugi Rat. Đurđenovac, Grljevići, 

Grubišno Polje, Hercegovački Vinjani, Ičići, 

Izbično, Jablanac, Josipdol, Josipovac, 

Kadina Glavica, Karlovac (Dubovac), Lipik, 

Lipovljani, Marinići, Mostar, Novo Virje, 

Obrovac, Osijek, Podravska Slatina, Popovac, 

Požega, Praputnjak, Pula, Rijeka, 

Sisak (Galdovo), Slatina, Slavonski Brod, 

Split (Mertojak), Šibenik (Ražine), Šišljavići, 

Varaždin (Banfica), Vela Luka, Vrbje, 

Vuka, Zadar (Plovanija), Zagreb (Gajnice), 

Zagreb (Trešnjevka) i Zdenčina. 

Zaglavak 

Mnogi teolozi smatraju da sv. Josipu 

pripada »cultus protoduliae«, tj. veće štovanje 

nego ijednomu drugomu svecu, jer 

je on imao osobitu zadaću i službu, da se 

naime brine za samoga Sina Božjega i njegovu 

Majku Mariju. Stoga je svetkovina sv. 

Josipa (19. III.) po crkvenom pravu svetkovina, 

tj. blagdan prvoga reda i zapovjedni 

blagdan, a Hrvatska biskupska konferencija 

odredila je da u Hrvatskoj ne bude 

zapovjedni blagdan. Drugi dan posvećen 

Drvodjelcu iz Nazareta je 1. V., kad se slavi 

blagdan sv. Josipa Radnika. Crkva stavlja 

sv. Josipa, drvodjelca, posebno za UZOR 

RADNIČKOM SVIJETU. 

Kroz cijelu liturgijsku godinu sv. Josip 

je nerazdruživ od Isusa i Marije u mnogim 


blagdanima, npr. Božić, Sv. Obitelj, Prikazanje 

u Hramu (Svijećnica) i drugima. U Misalu 

je predviđena zavjetna misa sv. Josipa 

i misa za sretnu smrt. U pučkoj pobožnosti 

sv. Josipu je posvećena svaka srijeda, a u 

nekim krajevima i mjesec ožujak. 

Pravo štovanje sv. Josipa za pravo 

znači iskreno i s ljubavlju nasljedovati njegov 

kreposni život. Stara je riječ: »Sancti 

non tantum admirandi, sed imitandi sunt 

- Svecima se ne treba samo diviti, nego 

ih nasljedovati.« To konkretno znači da 

će kršćanin u današnjim prilikama živjeti 

kako je u svoje doba živio sv. Josip, odnosno 

kako bi se on vladao i ponašao da 

živi u ovo naše vrijeme. Dakle, Josipova je 

poruka: vjerno, ustrajno, marljivo, strpljivo i 

ljubavlju nadahnuto vršiti svoj životni poziv, 

svakidašnje svoje poslove, imati ispravan 

stav prema Bogu i ljudima te strpljivo nositi 

svoj životni križ i teškoće koje život sa 

sobom nosi. U svemu tome izvrstan je uzor 

i primjer sv. Josip, »muž pravedan« (mt. 1, 

19), Isusov djevičanski otac, zaručnik Djevice 

Marije, glavar Nazaretske obitelji, tihi i 

marljivi radnik iz Nazareta. 

Imendan: Josip (židovski: Bog povećava, 

Rastislav), Josipa, Joco, Joko, Jokan, 

Joso, Joško, Jozefa, Jozefina, Jozica, Jozina, 

Jozo, Joža, Jožef, Bepo, Bepina, Pepi, 

Pina, Pino, Rastislav, Rastko. 

Zaštitnik: Katoličke Crkve, Hrvatske, 

Belgije, Kanade, Perua, mnogih redovničkih 

družba i bratovština, obitelji, odgojitelja, 

radnika, posebno drvodjelaca, stolara, 

kolara, putnika, izbjeglica, prognanika, 

djevičanskih duša, znanstvenih djelatnika, 

istraživača, inženjera, ljudi u duševnim mukama 

i sumnjama, sretne i blažene smrti. 

Blagdani: 19. ožujka i 1. svibnja. 

fra Hrvatin Gabrijel Jurišić 

22 POMIŠLJAJ

UZ SVEĆENIČKU GODINU 

JEDAN LAIK MOLI ZA SVOJEGA SVEĆENIKA 

Gospodine, daj mi dobrog sveenika, 

ali ne savršenog, jer ne bi mogao 

razumjeti moje slabosti; sveenika koji živi isto, 

ali koji se ne boji ljubiti i nije lišen napasti, 

inae ne bi mogao podnijeti moje poraze. 

Gospodine, daj mi blagog sveenika, ali koji se 

kao i Isus, katkad zna i razljutiti; 

nevezanog na materijalna dobra kako me 

ne bi razoarao, ali ne toliko neopremljenoga 

da nastanu dugovi u župnom proraunu. 

Gospodine, ne znam što ljudi 

žele rei kada govore o modernom 

sveeniku. Ja tražim samo sveenika 

koji e nas nauiti kako da se zaljubimo u 

tvoje evanelje, sveenika koji e nas 

znati prodrmati kada propovijeda 

a da pritom previše ne vie i ne obeshrabri nas; 

sveenika koji nee prešutjeti nijedan 

dio Isusova nauka zato da bi se 

svidio svijetu; sveenika koji e imati smirene živce, 

jer su naši tako krhki i optereeni. 

Gospodine, daj mi sveenika koji e 

poput Isusa biti prijatelj siromašnih, 

ali koji e imati suuti i za pogibelji 

što prijete bogatašima; sveenika koji e 

znati družiti se s mladima, 

ali bez mladenakih uzbuenja 

i koji e znati biti blizak 

i starcima u njihovoj samoi. 

Gospodine, daj mi obrazovanog sveenika, 

ali koji nee svojom uenošu optereivati 

one jednostavne; sveenika koji e nam 

omoguiti da dotiemo nebo, ali koji 

e istodobno biti vrsto na zemlji, 

jer mora voditi ljude, a ne anele. 

Gospodine, daruj mom sveeniku vrstu vjeru, 

ali daruj mu takoer i sposobnost razumijevanja 

da je vjera za neke radost, 

a za mnoge druge muka: put oduševljenja i muke 

zajedno, s jednim otajstvenim ciljem. 

Gospodine, daj mi razumijevanja 

i suosjeanja za mnoge sveenike, 

za njegove odgovornosti, za njegove slabosti. 

Neka nikada ne zaboravi da je i on ovjek, 

iako ima radost i muku upravljati stvarima 

koje ga nadilaze. 

Gospodine, volim svog župnika i prvi put kad 

ga budem susreo na cesti darovat u mu osmijeh, 

jer jednom sveeniku i to treba. 

POMIŠLJAJ 23

SVJEDOČANSTVO 

VJERA JE IZNAD ZNANOSTI 

Kroz svoj život prof. dr. Davor Pavuna prošao je različita iskustva, i na kraju 

shvatio da je kršćanstvo, Katolička Crkva – ono što ga privlači; da je Bog Svevladar, 

Kreator, te najveća Ljubav, a da je najveća čovjekova sreća što ima 

takvog Oca koji nas beskrajno ljubi i neće dozvoliti da propadnemo! 

Moja cijela obitelj, posebice s djedove 

strane, Matasovii bili su kršani; 

i s mamine i tatine strane… Dakle, 

bili smo katolika obitelj, no roditelji mi 

nisu htjeli rei što znai stvarni Isusov 

nauk, ne zato što nisu bili Isusovi, bili 

su, no bojali su se komunista. Kada me 

mama krstila u Osijeku 1953., tri puta 

je partijski sekretar tražio obrazloženje, 

jer je mama bila nastavnica. Roditelji 

su morali jako paziti; jer djedovi su bili 

u logorima, tata je proživio križni put 

(nije u životu mrava zgazio!). Ne želim 

kritizirati svakoga tko je bio povezan s 

komunistima, jer bilo je tu i asnih ljudi. 

I u titoizmu takoer. Nije ni Tito bio u 

svemu negativan, koliko god je bio zlo- 

inac da bi došao na vlast! Meutim, ja 

sam u prvom razdoblju svog života, do 

29. – te godine, bio odgajan kao izvanredan 

matematiar i fi ziar, smatrajui 

da u saznati istinu putem fi zike. 

Moj mentalni sklop tih godina više 

je naginjao agnosticizmu. U konanici 

sam mislio; dragog Boga ne poznam. 

S druge strane htio sam saznati Istinu 

– ali kao istraživa, znanstvenik. I onda 

se dogodilo… Pao sam pod Božju milost 

s 30 godina, kad sam napokon upoznao 

nauk Isusa Krista osobno – prvo 

u Engleskoj, pa na duhovnim vježbama 

kod p. Zvjezdana Linia i dr. Tomislava 

Ivania… Na Jordanovcu dva puta, i 

na kraju kod brata Rogera u Taize-u u 

Francuskoj, gdje sam otvorio srce Isusu 

Kristu, onda je milost i ljubav Božja 

ušla u moje srce. I od tada svjedoim: 

Dragi Bog je živ! Ovdje i sada! 

Ako vi mislite da je On negdje gore 

u svemiru – nije istina! Dragi Bog je 

tono ovdje i sada! Snaga moga svjedoenja 

nije kroz Bibliju – koju volim, 

cijenim, poštujem, ona nije kroz teologiju 

– koju cijenim, poštujem, ak je ne 

poznam dovoljno. Ona je kroz to što 

sam znanstvenik, fi ziar meunarodno 

vjerodostojan, ovjek koji je prouio 

Kreaciju. Kreacija je vjerodostojna i 

nevjerojatna! Nevjerojatna! A Kreator, 

koji se krije iza toga je beskonano, beskonano 

beskonaan! Mi smo svi – ali 

stvarno svi!, vjernici, sveenici, biskupi, 

nadbiskupi, Crkva, svaka Crkva – podcijenili 

Kreatora svega što Jest. Bog je 

nezamislivo vei nego mi… Ponavljam 

izraz nezamislivo, nedokuivo umom, 

ak transcendentalno. Niste ni izrazili 

molitvu – On je osjetio! Jer ne možete 

biti izvan dragog Boga! Problem je u 

nama, nikad u Njemu! 

24 POMIŠLJAJ

SVEPRISUTNA BOŽJA MILOST 

Shvatio sam da je Isus Krist najvei 

univerzalni znanstvenik. Kad sam bio u 

Indiji, kod raznih gurua – meu njima 

Sai Baba i drugi, bio sam u budizmu – 

sve sam prošao, od Kabale do Moonovaca, 

do Hare Krišne… Neu govoriti 

o raznim sektama, nije poanta u tome. 

Poanta je da su mi oni sami usred Indije 

rekli 1985; »Pa zar tebi Isus Krist nije 

dovoljan. Dozvolio je da ga u Rimskom 

Carstvu razapnu na križ! A mogao je 

izbjei, naravno da je mogao, jer je 

Božji Sin. Nije! Dozvolio je! Da iskupi 

naše grijehe! A što su naši grijesi? Odstupanja 

od idealne ljubavi… 

Svi smo mi grješni. Grješni smo 

jer nismo shvatili da je Milost Božja 

totalna – svuda, svagdje, sveprisutna! 

Ne može atom biti bez Božje milosti 

– govorim kao fi ziar! Leopold Mandi, 

svetac (bio sam nedavno u Herceg 

Novom). Njegovo tijelo, kada je umro, 

nije se raspalo! To je dokaz da je metafi 

zika iznad fi zike. Po fi zici bi se tijelo 

moralo raspadati, no ovo je primjer da 

Božja Milost daje Znak. Primjer levitiranja 

sv. Franje u Kaliforniji… Primjera 

je bezbroj. Tko zna u Hrvatskoj za 

Therese Neumann iz Bavarske?! 

Nije niti jela, niti pila, živjela je 

samo od Euharistije. Nema veeg od 

Isusa Krista! Nije poanta u tome. Poanta 

je, to kaže pater Lini: Gdje si ti u 

odnosu na Isusa Krista? Jer On kuca na 

srce. Da li si srce otvorio i otvorila? Po 


sebi sam totalna nula, ujte me dobro! 

Ja sam nula! Kad ste nula, najmanji ste! 

Davor Pavuna je nula! Ali dragi Bog je 

beskonaan… 

Idui put kad slušate vašeg lokalnog 

sveenika, idui put kad slušate ili itate 

Bibliju, nemojte rei da vam sluga 

Božji, fi ziar svjetski dokazan, vaš brat 

Davor Pavuna nije rekao: Dragi Bog je 

živ, ovdje meu nama! I beskonano, 

beskonano, beskonano beskonano! 

Prof. Davor Pavuna 

A znate onu matematiku? Nula i beskonano 

je beskonano. Kad sam Kristov, 

beskonaan sam. I to je istina o 

meni. Ne što sam pametan, ne što sam 

školovan, ne što sam uspio – ne! Sluga 

sam Božji! Dane su mi predispozicije, 

govorim nekoliko jezika, sviram gitaru 

i znam fi ziku kako treba. 

Ali to je Božja Milost, kao što je 

milost za svaki atom. Ja ne poznajem 

teologiju dovoljno, ali znam da je istina 

što govorim. Jer mi je dragi Bog dao da 

vidim nevjerojatnost Kreacije. Kad bi 

POMIŠLJAJ 25

znali vi što znam ja, koliko je nevjerojatan 

Univerzum, klekli bi ovdje i sada 

– ne treba ni oltar! Tu biste kleknuli! I 

rasplakali biste se što ste živi, jer život je 

Milost! A ljubav je nadmilost! A zaboravili 

smo ljubav i zajedništvo! A to je jedina 

poruka Isusa Krista: Ljubi samoga 

sebe, ljubi dragog Boga, ljubi bližnjega 

svoga! Prema tome, probudite se! 

VJERA JE IZNAD ZNANOSTI 

Koliko su vjera i znanost danas pomirene? 

Svi najvei fi ziari planetarno 

– od Newtona do Einsteina, do Bohra, 

i ako hoete dozvoliti da stavim i sebe 

u taj klub – svi mi smo vjernici. U mom 

uredu u Lausanni, na švicarskom institutu 

za tehnologiju, naglašavam, Federalni 

Institut za tehnologiju, gdje su profesori 

doslovce imenovani od vlade u Bernu! 

Iznad nas je samo dragi Bog! – svaki 

petak u 12. 15 sati u mome uredu, 21 

godinu fi ziari, matematiari, inženjeri, 

profesori sastaju se. Molimo se Isusu 

Kristu! Ve 21 godinu! Radosno se šalimo 

da imamo svoju nano – crkvicu. 

Moj dekan je Amerikanac i vjernik! 

Šef fi zike – vjernik! Nije važno koje su 

nacionalnosti! Isusu Kristu se molimo 

– i Oenaš, i dragi Isuse, pomozi nam. 

Na Odjelu za fi ziku, na Odjelu za fundamentalne 

znanosti! Molimo za one 

koji su hipnotizirani u boljševizmu i 

redukcionistikom materijalizmu. Oni 

nisu niega svjesni i za njih moramo 

moliti. I molimo! Imam brojne kolege 

koji ak nisu vjernici, kažu: Daj, moli za 


mene! To je takav blagoslov milosni što 

ti imaš vjeru. Da, onda molim za njih. I 

ne samo ja! Svi moji prijatelji! Prema 

tome, vidite, mi nismo samo ljudi koji 

govore. Mi molimo! Mi znanstvenici! 

Sami smo napravili neku svoju nanocrkvicu, 

kako mi to kažemo. 

I molimo redom svaki petak. Ako 

nismo zajedno, svejedno molimo. Ako 

smo na putu, molimo. 

Znanost i vjera su totalno pomirene. 

Vjera je iznad znanosti. Znanost je jedna 

predivna kategorija – istraživati istinu o 

Kreaciji. A vjera je puno dublja, vjera je 

Ljubav, vjera je transcendentalna kategorija. 

Da se spozna Isusa Krista, nema 

jednadžbi! Morate otvoriti srce, umrijet 

u vlastitom ego-u. I kad vam milost 

Božja ue u srce, onda osjetite jednu 

blagost. I osjeate se bolje. Shvaate da 

je majina utroba univerzum. 

Na isti nain kao što ste bili fi ziki 

kao beba u majinoj utrobi, na takav 

nain se ponete osjeati vi – u utrobi 

Božjoj, kreacijskoj. Univerzum – to je 

utroba Božja. I vi ste beba u njoj – uvijek 

i svuda. Jedino se treba osloboditi, 

prestati svojim egom kontrolirati stvari, 

dogaaje! Shvatite da vas Božja milost 

stalno i uvijek vodi… 

LJUBAV JE NAJVIŠE 

STANJE SVIJESTI 

Ljubav je najviše stanje svijesti. Ljubi 

samoga sebe… Onda ljubi bližnjega 

svoga. Isusov nauk je vrlo precizan! To 

je dovoljno! Zaživimo ljubav Isusovu! 

26 POMIŠLJAJ

Znate, ak metafi - 

ziari kažu: ako je 

Sotona 666 simboliki, 

Isus Krist je 

777. Nema Sotone, 

kad ste u Kristu! 

Ja sam fi ziar; 

znam redove veli- 

ina, znam kako je 

koja sila u odnosu 

na koju silu. Nema 

vee sile nego Kristove… 

Ne možemo 

biti bez Isusa. 

To mi ne vidimo, 

to je misterij… To 

je milost poznavanja 

fi zike. Kad sam 

to shvatio iz fi zike – odjednom sam zavapio: 

uauu! Bog je govorio istinu! On 

je još iznad toga, On je još vei, znate. 

Onda sam shvatio da sam nula. A snaga 

nule je da je povezana s beskonanošu… 

Snaga dolazi kad sam vidio koliko 

je nevjerojatno precizna i savršena Kreacija. 

I kad sam shvatio da je Prauzrok 

iza toga svega nadnaravno inteligentan. 

Vee Kreacije nema! Kreacija je savršena. 

Kad sam to shvatio moja se vjera 

uvrstila i dala podstrek da svjedoim… 

Brao i sestre katolici, ako ste Isusovi, 

Kristovi, umrite danas u egoizmu! 

Zaživite ljubav, zaživite zajedništvo! 

Služite jedni drugima, volite sami sebe, 

povjerite se da služite jedni drugima – 

jer služei drugomu, bratu ili sestri, slu- 


žite dragom Bogu! 

Shvatio sam to i 

kao fi ziar. Dragi 

Bog je živ i ovdje, 

s nama. Na nama 

je da zaživimo 

Božje darove – ovdje 

i sada! 

Za kraj dodatak 

– evo naglašavam 

ovu bitnu poruku 

za sve nas Hrvate: 

Mi Hrvati smo 

kao nacija zaboravili 

što je normalno 

nacionalno 

samopoštovanje, te 

smo ustvari duhovno 

upali u duboku krizu. Posljedino (u 

toj kolektivnoj hipnozi i strahu) neprestano 

sociološki i politiki, te fi nancijski 

dopuštamo manipulacije raznih središta 

moi i globalno se osjeamo (veina naroda) 

neslobodni. Usput, a što možemo 

biti drugo nego Hrvati i normalno je da 

prvo u svom biu zaživimo – hrvatstvo. 

A Put, Istina i Život jest Isus Krist, te 

kad se stvarno nas 90% nominalno Katolika 

otvorimo i postanemo Kristovi, 

tada emo se osloboditi ovozemaljskih 

»Cezara« i u Lijepo Našoj e procvjetati 

rajski vrt. A svakome od nas je zadatak 

da otvorimo srce Isusu jer On nam je 

rekao: »Volim Te kakav god Ti bio, jer 

Ja Jesam… i neprestano kucam…!« 

Piše: Davor Pavuna, fi ziar 

POMIŠLJAJ 27


VELIKI VJERNIK 

Veliki vjernik je onaj koji za sebe to kaže i pri tome ne misli da laže i sebe i druge. 

Veliki vjernik je onaj koji kaže da se on i kod kuće može moliti i da za to ne treba 

ići u crkvu. 

Veliki vjernik uzima nedjelje za lov, balote, športske priredbe, kafiće… Jedini 

put kad će zaviriti u crkvu je ponoćka, da se, eto, ne zaboravi stari obiteljski 

običaj. 

Veliki vjernik će o Božiću blagosloviti kuću, svećeniku udijeliti novčani dar i držati 

da je tako podmirio sve svoje obveze prema Bogu i prema crkvi. 

Veliki vjernik objesi lice i hvali se kako posti, a to moraju znati svi njegovi u kući 

i na radnom mjestu. 

Veliki vjernik ne mrsi, ali zato kod njega nastrada dobra riba. 

Veliki vjernik na sprovode dođe do crkve, ali ne ulazi u crkvu. 

Veliki vjernik ne zna kad na sv. misi treba stajati, kleknuti ili što odgovoriti na 

pojedine zazive. 

Veliki vjernik dođe u crkvu sa žvakom u ustima. 

Velikom vjerniku zna zazvoniti mobitel nekoliko puta u crkvi. 

Veliki vjernik traži Boga onda kad mu treba, a kad mu ne treba, drži se onoga: 

»Ne smetaj ti, Bože, meni – ne ću ni ja tebi«. 

Veliki vjernik za crkvena svadbena slavlja odijeva se kao da ide na plažu. 

Velikom vjerniku sv. misa za njegove potrebe mora biti služena kad on hoće, a 

ne kad se može. 

Veliki vjernik se čudi kako se njegovo dijete ne može pričestiti i krizmati, a on je 

već kupio janjce, a prije toga nije uopće upitao je li njegovo dijete pohađalo 

vjeronauk i je li on ikada došao na roditeljski sastanak. 

Velikom vjerniku je važnije kako će njegovo dijete izgledati na dan Prve sv. pričesti, 

hoće li nastupati u priredbi i kako će se pirovati kod kuće, a ne kako se 

pripremilo dijete za prvopričesničko slavlje u crkvi. 

Veliki vjernik ne zna da onaj koji nije crkveno vjenčan, i ne živi s Crkvom ili nedolično 

živi, ne može biti kum. 

Veliki vjernik je uvijek bolji od onih koji »ližu oltare«. 

Veliki vjernik je papskiji od samoga Pape. On bi mnogo toga u Crkvi mijenjao, 

ali sebe nikako. 

Veliki vjernik ne zove svećenika svojim bolesnima, ostarjelima ili nemoćnim 

ukućanima, jer bi se oni mogli prestrašiti i pomisliti kako im s dolaskom svećenika 

smrt već stoji na vratima. 

Veliki vjernik za sebe govori da je »veliki vjernik« zato što on to baš nije. 

fra Ante Babić 

28 POMIŠLJAJ

DUHOVNO RAZMIŠLJANJE 

Opraštajući liječiš sebe i druge 

Želiš li nekoga čovjeka promijeniti, popraviti, 

pomoći mu da se izliječi, tada mu najprije 

oprosti. Time ga stavljaš u Božje ruke i tada 

ga Bog liječi, ozdravlja, popravlja i vraća natrag 

iscijeljenoga. Želiš li da te Bog učini boljim, 

znaj oprostiti samom sebi. Želiš li da Bog 

vječno bude tvoj prijatelj, tada znaj prihvatiti 

sve ono što ti on nudi u životu, makar ti se 

to čini neprihvatljivim. Oprosti Bogu što te ne 

pita hoćeš li samo dobro ili ćeš primiti i ono 

naoko bolno. Opraštanje, drugim riječima, 

donosi čovjeku svemoć Božju. To nebo silazi 

na zemlju. To kraljevstvo Božje ulazi u naša 

područja i ostvaruje ono za čim vape naše čežnje. 

Opraštajući zapravo liječimo sebe i druge, 

popravljamo sebe i društvo. Zato se čitav 

pakao urotio protiv mogućnosti da opraštamo. 

Zato nas na sve načine 

uvjerava da se 

treba osvećivati, a 

ne opraštati. Zato 

navodi na masakriranje, 

ubijanje i čini 

sve da bi ljudi mrzili, 

a ne opraštali. 

Oprostiti znači 

sačuvati sebe od 

zla, mržnje, Zloga, 

od samorazaranja i 

vlastitog pakla. Oprostiti znači ostati zdrav, ne 

dopustiti da te neprijatelj i duhovno uništi kao 

osobu, znači omogućiti pravdi da ti vrati ono 

što ti je razoreno, da ti izliječi ranu koju ti je 

uvreda nanijela, da počinitelj zla bude primjereno 

kažnjen i da opet možeš mirno živjeti. 

Opraštanje je vjerovanje u dobro, a nevjerovanje 

da se mržnjom može uništiti mržnja, nevjerovanje 

da se uvredom može ukloniti uvreda, 

da se bolešću može spasiti zdravlje. Pravda 

nije u tome da se za zapaljenu kuću neprijatelju 

osvetnički zapali njegova kuća, nego u 

tome da ga se prisili da ti on napravi ili plati 

novu kuću. Nepraštanje je paljenje neprijateljeve 

kuće, tako da obojica postajete beskućnici. 

Opraštanjem dajemo slobodu Bogu u 

sebi da on za nas sve čini. Oproštenjem ujedno 

neprijatelju vežemo ruke da nam više ne 

može činiti zlo. Opraštanje je najveća osveta 

neprijatelju. Oprostiti nekome jest uzeti najjače 

oružje protiv njega, a to je sam Bog. 

Zlo, mržnju i grijeh se može ubiti samo 

opraštanjem. Jedino oružje da ubijemo svoga 

najgoreg neprijatelja, a to je mržnja, nečovještvo, 

zloća, grijeh, jest da si međusobno 

opraštamo. 

Samo se opraštanjem prima oproštenje, 

samo se dajući dobiva, samo odijelo koje si 

darovao i tebe će ugrijati. Komadić kruha kojega 

si dao drugima i tebe će nahraniti, zrak 

kojega prepuštaš 

drugima i tebi će 

napuniti pluća, radost 

koju si pružio i 

tebe će obradovati. 

To je temeljni zakon 

života. Najgori su 

neprijatelji čovječanstva 

osveta i nepraštanje. 

Najveći 

zločinac je onaj koji 

neće oprostiti i koji 

ne želi primiti ruku koja mu oprašta. Neprijatelji 

čovječanstva su samo oni koji se osvećuju, 

koji mrze čovjeka, koji žele voditi rat protiv 

njega, koji mu ne vjeruju i koji mu ne praštaju. 

Zlo je jače od nas. Napasnik nas je pobijedio 

na početku, u rano jutro ljudske povijesti. On 

će pobjeđivati do kraja, ako se ne okrenemo 

jedni k drugima, ako se ne prepoznamo kao 

braća i ne počnemo se voljeti. Zli može biti 

pobijeđen jedino ako mi počnemo opraštati 

jedni drugima. Krivicu sa svoje savjesti možemo 

sprati ako se pomirimo. 

Tomislav Ivančić 

POMIŠLJAJ 29

S kojim su opasnostima 

suoeni mladi? 

Materijalistiko i sekularizirano 

društvo u kojemu 

živimo tjera ovjeka 

na odbacivanje duhovnih 

vrijednosti i poricanje 

postojanja Boga i demona. 

Na tom pogodnom tlu 

neprijatelj bez poteškoa 

utjee na ponašanje ljudi 

skrivajui se iza svjetovnih 

prividno nedužnih krinka. 

Tako je spretan u umjetnosti 

prerušavanja, da mnogi 

padnu u njegove zamke, a 

da to ni ne primijete… Rastue 

zanimanje koje mladi 

pokazuju za okultizam nadilazi 

sve moderne fenomene: 

talismani, amuleti, 

spiritizam, sotonska odjea 

i znakovi… Neki od njih 

javno priznaju da ih »fascinira« 

demon i crna magija. 

Drugi žele isprobati nove 

putove »spoznaje« i sudjeluju 

u seansama spiritizma 

mislei da tako mogu 

doi u doticaj a s drugim 

svijetom. Sotona mladima 

nudi sve mogunosti za 

taženjem žei za užitcima 

i zadovoljavanjem znatiželje, 

a onda ih ostavi same 

i nesretne. Mladi i manje 

mladi dolaze k meni i kažu: 

VJERA I ŽIVOT 

Egzorcist odgovara na pitanja 

»Oe, što mi se dogaa? 

Osjeam se prazan i više 

ne uspijevam dati smisao 

svojemu životu.« Znate li 

koliko je mladih ve pokušalo 

samoubojstvo? Veini 

od njih gadi se ovaj varljivi 

svijet koji im je sve obe- 

ao, ali im nije dao ljubav 

o kojoj su sanjali. 

Što je okultizam? 

Rije »okultno« dolazi 

od latinskog »occultus« 

i znai skriven, tajanstven, 

tajan… Okultizam dakle 

sadrži želju za poznavanjem 

i korištenjem materijalnih 

ili duhovnih snaga 

koje su nepoznate obinim 

smrtnicima i nepriznate 

od strane znanosti 

i religije. Samo upueni 

znaju kako postupati da bi 

se pokrenule te snage. 

Okultizam je: 

- traženje znanja koje se 

odnosi na budunost, na 

nešto nepoznato ili izvan 

ovoga svijeta, neznanstvenim 

sredstvima u cilju 

vladanja nad sudbinom. 

- Traženje magine moi 

da bi se djelovalo protiv 

bolesti ili nekoga zla, ili 

da bi se nekomu nanijelo 

zlo. 

Okultizam sadrži: 

- gatanje: itanje iz karata 

(kartomancija), itanje 

iz ruke (kiromancija), 

radiesteziju (psihiku ili 

spiritistiku) 

- spiritizam: ovjek kao 

medij, traženje kontakta s 

mrtvima ili s duhovima 

- neke vidove parapsihologije: 

vidovnjaštvo… 

- bijelu magiju: iscjelitelji 

koji se maginim sredstvima 

obraaju bolestima… 

- crnu magiju i sotonizam. 

30 POMIŠLJAJ

Zbog ega su okultne 

prakse opasne za kršanina? 

Možemo ustvrditi da 

tamo gdje vjerska praksa 

gubi na brzini, okultna praksa 

napreduje divovskim koracima. 

Napuštanje vjere u 

Boga vrlo esto vodi tomu 

da ovjek postaje rob magije 

i okultnih snaga. Budui 

da je dobro neprijatelj zla, 

kršanska vjera i okultizam 

meusobno se iskljuuju… 

Mnogi kršani nažalost ne 

znaju ili podcjenjuju zlokobne 

i ozbiljne posljedice 

okultizma. Rijetko se može 

susresti ovjeka koji je iz 

posjeta vidovnjaku, mediju 

ili arobnjaku izašao 

netaknut. Kod onih koji su 

posjeivali osobe povezane 

s okultnim snagama možemo 

prepoznati odreen 

broj simptoma koji su skoro 

uvijek isti: 

- na psihikoj razini: promjena 

karaktera, koji 

postaje agresivniji i nasilniji, 

melankolija, opsesije, 

krize tjeskobe, 

samoizolacija, sklonost 

prema samoubojstvu ili 

zloinu, poremeaji u 

seksualnom ponašanju, 

psihološka ovisnost, 

shizofrenija, bijeg od 


odgovornosti… Okultne 

prakse su uvijek bijeg od 

stvarnosti i podvrgavanje 

podsvijesti neemu 

iracionalnom. 

- na duhovnoj razini: bogohulne 

misli, vjerske sumnje, 

gubitak nade, gaenje 

prema molitvi, odbojnost 

prema Božjoj rijei, 

prestanak sakramentalne 

prakse, odbijanje svega 

što je sveto, ogoreno 

protivljenje Bogu i Katolikoj 

Crkvi… 

Treba razborito razluiti 

ove simptome, jer 

se takvi pojavljuju i u depresivnim 

stanjima. 

U Knjizi ponovljenog 

zakona Bog je ve osudio 

gatanje koje želi pogoditi 

budunost ili nešto sakriveno: 

»Neka se kod tebe ne 

nae nitko tko bi se bavio 

gatanjem, aranjem, vra- 

anjem i arobnjaštvom; 

nitko tko bi bajao, zazivao 

duhove i duše predaka ili se 

obraao na pokojnike. Jer 

tko god takvo što ini gadi 

se Jahvi« (pnz 18, 10-12). 

»Treba odbaciti sve 

oblike gatanja: traženje pomoi 

od Sotone ili zloduha, 

zazivanje duša pokojnika, 

ili vršenje drugih radnji za 

koje se krivo misli da mogu 

»otkriti« budunost. Traženje 

savjeta u horoskopima, 

astrologija, gatanje u dlan, 

tumaenje znamenja i kocki, 

pojave vidovitosti, utjecanje 

medijima, … Sva djela 

magije i aranja… teška je 

povreda kreposti bogoštovlja.« 

(Katekizam Katolike 

Crkve, br. 2116 – 2177). 

Što treba uiniti da 

bismo se oslobodili okultnih 

veza? 

Obraati se neposredno 

ili posredno demonskim 

snagama da bi se 

postiglo što se želi, uvijek 

je objektivno težak grijeh, 

makar osoba ne bila svjesna 

da ini zlo. No, vjerujete 

li doista da demon 

eka da ga ovjek pozove 

da se umiješa u njegov život 

i njegova isprazna oekivanja? 

I što uiniti kada 

još postoje nevidljive veze 

izmeu neke osobe i okultne 

prakse kojom se bavila? 

Zloduh ne pušta tako 

lako svoje žrtve, na njih 

vrši zloudan utjecaj sve 

dok taj ne bude prekinut. 

Okultne veze ( po kojima 

je jedno podruje naše 

unutarnje slobode vezano, 

paralizirano) mogu dakle 

dugo u skrovitosti opstati, 

a da se ni ne pomišlja da 

POMIŠLJAJ 31

postoje. Kada ih egzorcist 

prepozna i razlui da doista 

postoje, bitno je: 

- da osoba u slobodi izrazi 

svoju želju da bude 

osloboena tih veza 

- da se odrekne svake 

okultne prakse i svakog 

oblika praznovjerja 

- da prestane obilaziti vidovnjake, 

medije, jogije, 

gurue, magnetizere i 

svakovrsne iscjelitelje 

- da se ne druži sa sektama 

ili »religioznim« pokretima 

kao što je New 

Age, koji propovijeda 

univerzalnu religiju a 

ukljuuje veinu okultnih 

praksi 

- da prestane na sebi nositi 

amulete, amajlije, 

talismane i medaljice 

astrološkog karaktera 

- da sudjeluje u molitvi za 

osloboenje 

- da Boga moli za oproštenje 

zbog tih praksi koje 

su protivne vjeri i povjerenju 

u Božju ljubav. 

Sakrament pokore ima 

napose kljunu ulogu u 

oslobaanju takve osobe. 

Sve se to mora konkretno 

izraziti u promjeni 

života, u iskrenom povratku 

Gospodinu i u sakramentalnom 

životu. 


A astrologija? 

Astrologija koja nema 

nikakav znanstveni temelj 

tvrdi da može predvidjeti 

budunost neke osobe promatrajui 

položaj nebeskih 

tijela. Ali ne, mi nismo 

unaprijed »programirani«! 

Nije li potpuno izopaeno 

vjerovati da položaj nebeskih 

tijela može utjecati na 

našu dudbinu ili djelovati 

na naš razum i volju? Kada 

bi bilo tako, što bi bilo 

s našom slobodom? Zar 

bi Bog i ovjek još imali 

mjesta u svijetu u kojemu 

je sve predodreeno i podreeno 

položaju planeta? 

Kršanin ne smije prihvatiti 

fatalistiki mentalitet 

koji mu oduzima slobodu 

i slobodno odluivanje: 

on e radije svim srcem 

prionuti uz volju Boga ljubavi. 

Podsjetimo se i da je 

Koncil u Bragi 563. god. 

osudio astrologiju ne samo 

kao praznovjerje, nego i 

kao herezu. Astrologija fi - 

nancijski iskorištava naivnost 

ljudi i ovjeku nanosi 

mnoge psihološke posljedice. 

Programirati svoj život 

polazei od svoje astralne 

teme ili nakon susreta s 

astrologom možete skupo 

platiti… katkad i životom! 

Što biste savjetovali 

ljudima da izbjegnu zamke 

okultizma? 

- Ne kupujte knjige naslijepo, 

nego tražite savjet 

u nekoj katolikoj knjižari: 

ima mnogo zamki 

u knjigama o magiji, 

egzorcizmu, alternativnoj 

medicini, anelima 

i ukazanjima. Mnoge 

su sekte objavile knjige 

o anelima i drugim 

temama kao što su paranormalni 

fenomeni i 

paralelna medicina. 

32 POMIŠLJAJ

- Bolje je svoje poteškoe 

povjeriti sveeniku koji 

e znati slušati i pomo- 

i onima koji trpe, nego 

ii k onima koji tvrde da 

imaju darove vidovitosti, 

iscjeljenja ili oslobaanja. 

Ti ljudi esto tvrde da su 

vjernici i stavljaju vjerske 

znakove da bi osvojili povjerenje 

klijenata. 

- Treba se uvati onih 

koji nude gotova rješenja 

ili udesne lijekove. 


Te opasne osobe esto 

tvrde da nekoga mogu 

izlijeiti ili osloboditi 

bez pomoi lijenika ili 

službenog egzorcista. 

- Onima koji su doista 

spremni dati se nasamariti, 

onima koji su spremni 

platiti nevjerojatne cijene 

za jednu konzultaciju, 

kažem: tražite barem da 

vam se ispostavi raun! 

- Nemojte nikada na sebi 

nositi niti jesti priprav- 

ke koje su pripremali 

ljudi koji se bave okultizmom. 

U najboljem 

sluaju imat e placebo 

uinak, ali e vrlo esto 

biti otrovni, a one koji 

ih uzimaju mogu izložiti 

odreenim zdravstvenim 

rizicima. Ne treba 

nikada podcijeniti štetne 

posljedice predmeta koji 

su korišteni ili pripremljeni 

tijekom sotonskih 

obreda. Preporua 

se traženje pomoi egzorcista 

prije nego što se 

od njih odvojite. 

- Nikada ne vjerujte onima 

koji tvrde da imaju 

kontakt s mrtvima. 

- Nikada ne vjerujte onima 

koji tvrde da poznaju 

budunost i da je mogu 

prorei. 

- Ne prihvaajte pomo 

laika koji se predstavljaju 

kao egzorcisti ili 

sveenika koji tu službu 

vrši usput i bez dopuštenja 

mjesnog biskupa. 

Pravi egzorcist, onaj koji 

ima poslanje od svojega 

biskupa, djeluje transparentno 

i ne traži naknadu 

za službu koju vrši. 

(Izvadci iz knjige O. 

Gilles Jeanguenina »avao 

postoji! Egzorcist svjedoi i 

odgovara na pitanja«) 

POMIŠLJAJ 33

Bilice su smještene na jugoistonoj 

obali Prokljanskog jezera, uvjetno 

nazvanog jezero, budui da je kanalom 

Sv. Josipa spojeno sa šibenskom 

lukom, te ima kao i more s kojim je 

spojeno plimu i oseku, a prema kazivanju 

mještana u njemu nikad nije 

uhvaena rijena riba. 

Oduvijek se pri odabiru prostora 

u postupku naseljavanja prije svega 

vodilo rauna o tome da odabrani 

teren ima ili je uz vodu. Jedno od 

takvih mjesta je i podruje današnjeg 

naselja Bilice. Do nedavno vee površine 

plodne zemlje bile su zasaene 

vinovom lozom i maslinom, u novije 

vrijeme polja su uglavnom zapuštena. 

Mogla su davati dobar urod, tim više 

što vode nije nedostajalo. Hidronimi 

Stubalj i Vrulje govore o prisustvu 

izvora vode. More, odnosno jezero 

bogato ribom, te pitomi obronci susjednih 

brežuljaka pogodni za ispašu, 

pružali su, uz prije navedeno, dobre 

uvjete za život. 

Sam naziv Prokljan (Prukljan) 

izvodi se od latinskog predijalnog 

imena Proculus s nastavkom – anus, 

dakle po imenu vlasnika zemljišta. 

Tragovi antikog i kasnoantikog 

sloja razasuti su posvuda uz jezero. 

Na sjevernoj strani Prokljanskog jezera, 

na rtu Pelue i susjednom oto- 

iu Sustipanac pretpostavlja se da je 

bilo antiko naselje Impletus. Svee- 

ARHEOLOGIJA 

CRTICE IZ STARIJE PROŠLOSTI BILICA 

Ranokršćanska crkva 

nik P. Kaer je na rtu Pelue otkopao 

ostatke rimskog objekta, navodno 

terme, vjerojatnije termalni sklop u 

okviru privatne kue. Do rta Pelue 

vodi akvadukt ije je polazište, nekoliko 

kilometara udaljen izvor Mokrice, 

koji se nalazi zapadno od kua 

Guberina u Sonkoviu. 

Tloris ranokršanske bazilike 

Na suprotnoj strani jezera, na položaju 

zvanom Dedia Punta, P. Kaer otkopao 

je, u periodu od 1905. do 1909. 

ranokršansku crkvu. P. Kaer je, po 

prilici u isto vrijeme, otkopao i rimski 

stambeno-gospodarski objekt, koji se 

nalazi na stotinjak metara daleko od 

bazilike u pravcu mora. 

34 POMIŠLJAJ

Ranokršanska crkva u prvoj gra- 

evinskoj fazi bila je jednobrodna s 

troapsidalnim istonim dijelom (srodna 

je po tipu crkvi u Sutivanu na Brau i 

u Pridrazi kod Novigrada). Lezene se 

nalaze na perimetralnim zidovima. Takoer 

i na unutarnjim stijenkama naosa, 

a na njih su se vjerojatno oslanjali 

lukovi slijepih arkada, oživljavajui 

plastinost prostora. Kasnije je uz zapadno 

proelje pridodan narteks (predvorje 

crkve). Sjeverno i južno od naosa 

crkve pridodane su prostorije koje su 

imale razliitu namjenu. U jednoj od 

prostorija u južnom dijelu pretpostavlja 

se da je bila krstionica. Dogradnjom 

sporednih prostorija jednobrodna crkva 

s troapsidalnim istonim dijelom zadobila 

je izgled crkve tzv. složenog tipa. 

Obje graevinske faze datiraju u 6. st. 

Unutar i uokolo crkve zateeno je 

nekoliko kasnoantikih grobova i dva 

srednjovjekovna ukopa, a spominje se 

i nalaz dva sarkofaga, mogue ranokršanskog 

obilježja. Ostaci ranokršanskog 

namještaja su oskudni. Naen je 

tek manji broj komada koji je pripadao 

namještaju ranokršanske crkve. Meu 

njima istie se plutej ranokršanske oltarne 

pregrade geometrijske stilizacije s 

dva monograma, koji ni do danas, prema 

ope prihvaenom mišljenju, nisu 

išitani na zadovoljavajui nain. 

Takoer nije sigurno je li ranokršanska 

crkva imala krstionicu. Ukoliko 

je crkva u Bilicama imala krstionicu, a 

vjerojatno jest, to bi znailo da je bila i 

župna crkva. Naime, krstionica je temelj 

ARHEOLOGIJA 

župne organizacije. Ustanovljenje župne 

crkve ide za tim da se zadovolje potrebe 

veeg broja stalno naseljenog življa na 

odreenom podruju. Meutim, župu 

u Bilicama mogue je tek pretpostaviti 

uz odreenu dozu opreza glede dvojbenosti 

postojanja krstionice. Ipak, ostaje 

pretpostavka o korištenju mobilne piscine. 

Grobovi u narteksu upuuju na sjedinjavanje 

kongregacijske i sepulkralne 

namjene crkve. Trebalo bi ustanoviti 

ima li oko crkve još netaknutih (neistraženih) 

grobova, mislim na grobove 

ranokršanske zajednice. Drugim rije- 

ima, trebalo bi ustanoviti o kakvom je 

tipu naseljenosti rije, naselju u pravom 

smislu te rijei ili o disperzivnoj naseljenosti 

agerskih stambenih objekata. 

Bilice su nesumnjivo jedno od brojnih 

srednjovjekovnih sela, koja su izrasla 

u okruženju antikih gospodarskih 

imanja, a koja u kontinuitetu traju do 

danas. Disperzija arheoloških nalaza 

na podruju Prokljanskog jezera daje 

nam pravo u izricanju zakljuka da je 

ovaj kraj bio naseljen ve u antici, takoer 

da je do seoba Hrvata uslijedila 

relativno rano. Naime, ispred rta Pelue 

nalazi se otoi Sustipanac. Sažimanje 

romanskog sancta i sveeva imena, koje 

se u hrvatskom jeziku percipira u složenicama 

tipa Sutivan, Supetar, Sumartin 

(postoji još niz primjera), ali i Sustjepan, 

odnosno njegova inaica Sustipan/ 

Sustipanac, složenica je, koja je primjer 

rane simbioze, mogue, kako smatraju 

lingvisti izvršene ve u 7. i 8. stoljeu. 

Magda Zori 

POMIŠLJAJ 35

Kao grom iz vedra neba 

odjeknula je vijest o udaru 

groma u župnu crkvu. U crkvi 

je napravljena samo materijalna 

šteta jer za vrijeme udara 

nitko nije bio u crkvi. Vijest o 

udaru groma sve je pogodila 

a najviše župnika fra Stipu 

Šušnjaru koji je proteklo ljeto 

uložio veliki trud da je obnovi. 

Crkva je obnovljena tijekom 

1981. godine, zahvaljujući 

vjernicima župe Bilice koji su 

se po drugi put odazvali pozivu 

župnika da se uredi crkva. Kakav 

je bio odaziv, dovoljno govori 

podatak da je 251 obitelj 

dala svoj novčani prilog. Mnogi 

su župljani, prema potrebi, 

dolazili i svojim radom pomogli 

oko obavljanja pojedinih poslova 

na crkvi. Župa Bilice svojim 

doprinosima pokrila je 70% 

troškova na obnovi crkve. 

Uz župljane Bilica, novčanu 

pomoć pružio je i Biskupski 

RADOVI NA CRKVI 

GROM OŠTETIO GOSPINU CRKVU 

Živko i Marko obnavljaju 

proelje crkve 

Bilice, 29. studenoga 1980. 

ordinarijat, koji je odlučio da 

se sva novogodišnja milostinja 

u Šibenskoj biskupiji skuplja 

za pomoć oko obnove crkve u 

Bilicama. Svoj prilog dala je i 

Franjevačka provincija Presvetoga 

Otkupitelja iz Splita. 

Radovi u crkvi obavljali su 

se ovim redom: 

• Zamijenjena su četiri nova 

prozora i sva stakla u crkvi. 

Radost na kraju gradnje zvonika 

• Ostaci preslice koji su lebdjeli 

nad krovom srušeni su 

da se izbjegnu opasnosti. 

Uz obavljanje još nekih 

manjih poslova, crkva je postala 

opet fukcionalna. Radovi su 

nastavljeni na proljeće, a većina 

radova je obavljena od 4. 

lipnja do 10. kolovoza 1981. 

• Na mjestu stare preslice, 

koja je udarcem groma srušena, 

sagrađena je nova od 

Snimak za uspomenu: Živko 

Lugovi, Marko Pamukovi i 

Marijan (Branko) Piližota 

• Na krovu je odmah postavljeno 

oko 200 kupa kanalica 

da bi se donekle spriječilo 

izlijevanje kiše u crkvu. 

armiranog betona i obrađena 

tucanikom. 

• Napravljeni su novi jarmovi i 

ležajevi za zvona. 

• Pretresen je veliki dio krova 

i postavljeno oko 500 novih 

kupa kanalica. 

• Srušeni su ostaci plafona u 

glavnoj lađi i ispod kora. 

• Pukotine na pročelju i sjevernoj 

lađi crkve zalivene 

• Kupljena je daska i postav- su betonom i ožbukane. 

ljen tavan u potkrovlju. • Zid u pozadini oltara imao je 

• Znatan dio pločica u crkvi je pukotinu u čitavoj svojoj du- 

bio podignut i razbijen. Odžini iznad temelja. Očišćeni 

mah je popravljen srednji su temelji s vanjske i nutar- 

dio lađe da bi na taj način nje strane toga zida i podli- 

crkva mogla funkcionirati. veni betonom. Dozidan je i 

36 POMIŠLJAJ

RADOVI NA CRKVI 

jedan ugao toga zida koji je 

bio potpuno izbačen. 

• Na pročelju crkve izmijenjeni 

su razbijeni pragovi 

od ulaznih vrata. 

• U prezbiteriju su dignute 

pločice koje su bile znatno 

oštećene, postavljena je 

kaldrma, betonska ploča i 

nove pločice. 

• Oltar, koji je bio dosta rastrešen 

i potkopan u temeljima, 

zaliven je betonom i 

učvršćen. 

• U glavnoj lađi crkve postavljene 

su pločice na oštećenim 

mjestima. Tu su upotrijebljene 

pločice iz prezbiterija 

(oko 15 m2 ). 

• Postavljen je novi plafon od 

drvene lamperije – 103 m2 , 

a ispod kora postavljen je 

brodski pod – 30 m2 . 

• Popravaka po zidovima (inkarata) 

bilo je oko 30 m2 Ovaj tjedan mi je prošao 

u traumi. Stalno sam lutao 

da bi nešto napravio oko 

crkve. Što ću uspjeti? Zarekao 

sam se da će do Božića 

biti toliko uređeno da 

će se u njoj moći služiti sv. 

Misa. Ta me ideja posebno 

progoni od jutros. Na misi u 

Popravak krova nakon udara groma 

Jerkulovcu nije bilo nikoga. 

Vrijeme kroz ovaj tjedan hladno sa snijegom. 

(fra Stipe Šušnjara, župnik; 7. prosinca 1980.) 

Danas sam skupio ekipu od 10 ljudi da bi srušili preostali 

dio preslice koji prijeti zbog svoje porušenosti. Nitko nije smio 

na krov. Preostalo je da taj opasni posao obavi sam župnik fra 

Stipe Šušnjara. Pridružio mi se i fra Niko Glavinić. Popeli su se 

na krov i vezali preslicu konopima. Zatim su svi potezanjem otklonili 

taj opasni dio s krova. Poslije ovog pada i spuštanja zvona 

bio sam sretan. Opasnosti su otklonjene i zvona spašena. 


Danas sam uz pomoć fra Nike i dvojice zidara Josipa 

i Branka Mihaljevića popravljao najkritičnije dijelove krova. 

Bilo je očajno. Kiša je padala, hladan vjetar i klizav krov, a mi 

smo mijenjali jednu po jednu ciglu. Ovo se može raditi samo 

iz ljubavi a ne za nikakve pare. 


Danas sam obišao Živka Lugovića s kojim sam se pogodio 

za radove u Bilicama. Započeo je s pripremom armature 

i šalonga za salivanje preslice. 

(fra Stipe Šušnjara, župnik, 9. lipnja 1981.) 

Napokon je kompletan zvonik završen u Bilicama. Postavljena 

su i oba zvona. Zvonik je napravljen od armiranog 

betona i obrađen bijelim cementom i kulirom. 

. 

(fra Stipe Šušnjara, župnik; 16. srpnja 1981.) 

• Postavljen je novi gromobran. 

Napokon sam uspio nabaviti i gnjilu za uzemljenje gro- 

Stavljen je sustav »prstena« 

mobrana. Kroz ovih desetak dana mještani su iskopali kanal 

na krovu s pet spustova u »pr- 

za uzemljenje gromobrana (prsten oko crkve i traku prema 

sten« oko crkve. Iz zemnog 

Glavici). Traka je postavljena. I ovaj problem je riješen. Još 

»prstena« odvučen je jedan 

ostaju samo neke sitnice i radovi u Bilicama bit će završeni. 

krak do kraja šematorija 

(fra Stipe Šušnjara, župnik; 26. kolovoza 1981.) 

• Obojana je ponovno čitava 

crkva. 

Prikupio fra Tomislav Brekalo 

POMIŠLJAJ 37

IZ POVIJESTI GOSPINE CRKVE 

PRAVILA ZA SRETAN BRAK 

1. Ne ljutite se oboje u isto vrijeme. 

2. Ne vičite jedan na drugoga, osim u slučaju požara. 

3. Popustite želji drugoga: neka vam to bude kao vježba 

samodiscipline, ako se ne možete sjetiti boljeg razloga. 

4. Ako trebate uputiti kritiku, učinite to iz ljubavi. 

5. Nikada ne iznosite na vidjelo pogreške iz prošlosti. 

6. Radije zapostavite cijeli svijet nego jedno drugoga. 

7. Nikada ne dopustite da se završi dan, a da niste svom 

bračnom drugu uputili bar jednu lijepu riječ. 

8. Neka ni jedan susret ne bude bez tople dobrodošlice. 

9. Ne dopustite da prođe dan, a da se niste izmirili. 

10. Kada pogriješite, razgovarajte o tome i tražite oproštenje. 

11. Zapamtite, za svađu je potrebno dvoje! 

38 POMIŠLJAJ

ODGOJ U VJERI 

TEMELJNA NAELA ZA KRŠANSKE RODITELJE 

U odgoju je primjer važniji nego govor. 

Posvjedoi to svojim životom. 

Ponašanje roditelja je znaajnije od svih pouka. 

Budi svojoj djeci uzor! 

Dobrom odgojitelju potreban je mir u srcu. 

Roditelji, razmislite o tome! 

Tvoje vrijeme je tvome djetetu važnije nego tvoj novac. 

Pripadaj svome djetetu! 

Odgajaj svoju djecu za odgovornost! 

Tada im možeš dati slobodu. 

Ne kažnjavaj svoje dijete, kada si uzbuen! 

Bolje je da dijete uvidi svoju grešku. 

Odgajaj svoju djecu tako, da pomažu i njeguju druge! 

Ivan Bura, sin Mira i Tihane 

Tako e nauiti ljubiti. 

Svome automobilu ne smiješ poklanjati više pažnje, nego svome djetetu. Tvoje 

vrijeme potrebno je i tvojoj djeci! 

Nemoj svojoj djeci sve dopustiti! 

Inae eš drhtati pred njima. 

Postavi svojoj djeci jasne granice! 

Inae e biti sve agresivnija. 

Djeca koja uvijek odmah sve dobivaju, na kraju se više niemu nee moi obradovati. 

Umjereno je više! 

ovjeku je odgoj neophodan. 

Privikavaj svoju djecu na strogi odgoj! 

Televizija ne može nadomjestiti tvoju pomo. 

Više razgovaraj sa svojom djecom! 

Automobil ti ne smije biti važniji nego tvoje dijete! 

Inae ete oboje završiti na otpadu. 

Djeci pripada pravo na Boga kao i na svakodnevni kruh. 

Govori svojoj djeci o Bogu! 

Po ljubavi izmeu roditelja djeca prepoznaju Boga. 

Bog je ljubav! 

Pripravnici za prvu priest 

(III. r.) 

POMIŠLJAJ 39

PUT DANAŠNJEG PUTNIKA 

Sve je tako prolazno i neponovljivo, Bože, 

i dok ovo pišem, zar ti nije do mene stalo 

što Ti želim reći ja. 

Tmine su velike, putokazi pobrkani, 

kud li ću proći do Tebe, 

a da ne posrnem ja. 

Zavodnik riče, nudi i viče: 

„Sjaj, bogatstvo ovoga svijeta“. 

Da busolu Tvoju izgubim, o Bože, 

u metežu ovog pomahnitalog svijeta. 

Pa kud li ću ja? 

Sjeti se, Bože, svoga obećanja 

da ni jedan od Tvojih ne propadne. 

Povuci me sebi bliže, o Bože, 

da svjetlo Tvoga lica 

gledam ja. 

Ovo što pišem, ništa nije novo, 

ni mudrost neka baš da je. 

Al moja duša hvalu Tebi sprema, 

u susret Tebi kad pođem ja. 

Dara Gatara 

PJESNIČKI POKUŠAJI 

LIST POMIŠLJAJ 

Otkako je fra Jozo otiša, 

list Pomišljaj nije nam iziša. 

Novi sveenik u župu nam dolazi, 

list Pomišljaj ponovo izlazi. 

Tko je vjernik i znade pisati, 

nek se sada svog pera uhvati. 

U župi se umire i raa, 

nek se znade sve što se dogaa. 

Novi sveenik zove se Tomislav Brekalo, 

našoj viri sveenika dalo. 

Našoj viri i našoj župi, 

on vjernike na Pomišljaj kupi. 

Dara Gatara i Senija Džaja redovno 

ukrašavaju Gospinu sliku, oltar i crkvu 

Svake nedilje na Pomišljaju je misa, 

nek se znade ja sam to zapisa. 

Pravi vjernik nek blagdane štuje, 

na Pomišljaju neka zvona uje. 

Tko u Boga i Gospu ima vire, 

lakše živi i lakše umire. 

Nek u listu bude slika i slova, 

od sveenika Božjeg blagoslova. 

I na kraju imam jednu želju: 

Mir i dobro svakom itatelju! 

Marinko Slavica 

40 POMIŠLJAJ

KRŠTENJE 

Kad roditelji odlue krstiti svoje dijete 

trebaju se sa svojim župnikom dogovoriti 

o nadnevku krštenja. Krštenje treba 

prijaviti župniku barem mjesec dana 

prije. Krštenje se obino obavlja preko 

nedjeljnoga misnog slavlja, ali se može, 

ako to roditelji žele, obaviti i u neko drugo 

vrijeme. Ako se krštenja obavljaju 

nakon župne mise, preporuujemo 

roditeljima da svoju rodbinu 

i prijatelje koji su došli u 

obiteljsku kuu na slavlje 

krštenja upute u crkvu na 

župnu misu. 

Kuma na krštenju 

izabiru krštenikovi 

roditelji. 

Da bi netko mogao 

biti kum na 

krštenju, traže se 

ovi uvjeti: mora 

imati potrebnu kanonsku 

dob, mora 

biti katolik, priešen 

i krizman i, 

ako je u braku, da 

je crkveno vjenan 

te da provodi život u skladu s vjerom i 

preuzetom službom. Ako je kum kršten 

u nekoj drugoj župi, dužan je od svoga 

župnika gdje je kršten donijeti posvjedoenje 

za kumovanje. 

Preporuuje se da se roditelji prije 

slavlja krštenja svoga djeteta ispovjede. 

ŽUPNI PASTORAL 

Slavljenje sakramenata, obreda i blagoslovina 

Roditelji neka nabave za svoje dijete 

svijeu za krštenje, kao i malu bijelu 

haljinicu koju e sauvati kao uspomenu 

na krštenje svoga djeteta. 

ŽENIDBA 

Kad mladi i djevojka odlue sklopiti 

katoliku ženidbu trebaju se 2-3 mjeseca 

prije sklapanja ženidbe javiti župniku i 

dogovori toan nadnevak ženidbe. 

Mladenci su takoer dužni 

poi do Matinog ureda i matiaru 

prijaviti svoje vjen- 

anje u crkvi. Matiar e 

nakon prijave vjenanja 

mladencima uruiti 

2 potvrde o ispunjavanjupretpostavki 

za sklapanje 

braka u vjerskom 

obliku koje e donijeti 

župniku koji 

vodi postupak za 

vjenanje. Ispravu 

o obavljenom 

vjenanju župnik 

upuuje matiaru 

najkasnije pet dana 

nakon vjenanja. 

Prije sklapanja ženidbe mladenci su 

dužni pohaati teaj priprave za brak koji 

se održava nekoliko puta godišnje u Šibeniku, 

župa Baldekin, Gundulieva 7. 

Mladi ili djevojka koji nisu kršteni 

u župi Bilice moraju iz župe u kojoj su 

kršteni donijeti krsni i slobodni list. 

POMIŠLJAJ 41

Zarunike ispite i izvide izvršit e 

župnik u dogovoru s mladencima. 

Prije samog slavlja župnik e se dogovoriti 

s mladencima kada trebaju doi 

na ispovijed. 

Oni koji se žele vjenati u katedrali, 

moraju se na vrijeme dogovoriti sa župnikom 

katedrale o danu i satu slavlja 

sakramenta vjenanja. U tom sluaju župnik 

Bilica e predati župniku katedrale 

otpusnicu za vjenanje i mladence e 

vjenati župnik katedrale. 

SPROVOD 

Sprovod župniku prijavljuje obitelj 

pokojnika. Obitelj ne smije bez dogovora 

sa župnikom odrediti dan i sat sprovoda 

kao i datum slavlja mise zadušnice. 

Nakon prijave sprovoda župniku 

obitelj je dužna što prije sprovod prijaviti 

i zvonaru Ljubi Grubišiu (Mob: 095/ 

865 11 43) kako bi mogao brecati i sve 

pripremiti za sprovodne obrede. 

Uvedena je praksa da prigodom 

sprovoda u crkvi bude samo služba rije- 

i i sprovodni obredi u crkvi i kod groba. 

Misa zadušnica se obino slavi 8 ili 

više dana, kako to zatraži rodbina, nakon 

sprovoda u župnoj crkvi. Prigodom mise 


zadušnice mogu se upisati mise za pokojnika 

u sakristiji koje e župnik proitati 

prije misnog slavlja. 

Rodbina kao i prijatelji pokojnika 

mogu umjesto vijenaca i aranžmana na 

grob pokojnika uplatiti priloge za obnovu 

župne crkve Gospe od Pomišljaja. 

Dobro bi bilo da rodbinu i u osmrtnicama 

u novinama naznai da se prilozi 

umjesto vijenaca mogu dati za obnovu 

crkve Gospe od Pomišljaja. Svi darovatelji 

za obnovu crkve bit e proitani prije 

slavlja mise zadušnice i njihova imena 

objavljena u župnom listu Pomišljaj. 

42 POMIŠLJAJ

BLAGOSLOV OBITELJI 

Poetkom prosinca, u vremenu Došaša 

– priprave za Boži, pohodit e 

župnik vaše kue i vaše obitelji, donijet 

e vam blagoslov koji je Isus donio 

na zemlju i zajedno s vama moliti za 

mir i dobro. 

Blagoslov je zazivanje Božje moi 

i obilja njegove milosti na vas i sve 

lanove vaše obitelji u Božje ime. Stoga, 

u prigodi blagoslova vaše obitelji 

nastojte biti okupljeni u što veem 

broju u svojoj kui. Sa sveenikom 

zajedniki molite i slavite Boga. 

Blagoslov obitelji jest i prigoda da 

se sveenik i službeno sastane i porazgovara 

sa svim ukuanima, da se sa 

svima pobliže upozna, ako to još nije. 

To je prigoda da i vi reknete župniku 

što mislite da je potrebno. Tako mu 

možete predložiti neke stvari, možete 

ga savjetovati da u nekim svojim postupcima 

i planovima postupi drukije, 

možda bolje… 


Prijateljstvo i lijepa rije svakome 

su od nas potrebni. Stoga nastojte, bez 

ikakvih ustruavanja, otvoreno o svim 

problemima i poteškoama naše župe 

porazgovarati sa župnikom. Pametni 

savjeti uvijek se rado prihvaaju, a i 

dobronamjerna kritika svakome dobro 

doe i treba je prihvatiti. No, roditelji 

ne mogu uvijek ugoditi ni svojoj 

djeci, taman ih imali dvoje, pa se ne 

udite ako ni župnik ne mogne tolikima 

ugoditi. 

U prigodi blagoslova župnik e 

od vas tražiti neke podatke za jednu 

malu statistiku. Nastojte mu pružiti 

tone podatke, kako bi se na kraju 

prikupilo sve što e biti obraeno i 

dobro e poslužiti za daljnji duhovni 

rast župe. Prikupljene podatke dužni 

smo poslati u Biskupski ordinarijat, 

a dobro e nam doi i radi stvaranja 

planova za izgradnju budueg pastoralnog 

centra. 

ZA VRIJEME BLAGOSLOVA, PO MOGUNOSTI, OBITELJI NEKA 

BUDU NA OKUPU! PRIPREMITE BLAGOSLOVLJENU VODU I SVIJEU! 

POMIŠLJAJ 43


RASPORED BLAGOSLOVA OBITELJI REDOSLIJED 

1. prosinca (srijeda) od 9 – 13 h. 

2. prosinca (četvrtak) od 9 – 13 h. 

3. prosinca (petak) od 10 – 13 h. 

4. prosinca (subota) od 9 – 13 h. 

6. prosinca (ponedjeljak) od 9 – 12 h. 

7. prosinca (utorak) od 9 – 13 h. 





13. prosinca (ponedjeljak) od 10 – 13 h. 

14. prosinca (utorak) od 9 – 13 h. 





Jurasi 

Podlukovnik 

Novo Naselje 

(desna strana 

u pravcu Drniša) 

Mihaljevići 

Lugovići 

Dulibići 

Slavice – Jolići 

Novo Naselje 

(lijeva strana 

u pravcu Drniša) 

Grubišići 

Buve 

Ćaleta – Car 

Slavice 

Ćalete 

Petrovići 

Bure 

Stubalj 

Butkovići 

Šparadići 

• Župnik nee blagoslivljati obitelji (kue) u kojima nitko ne stanuje. Drugom 

zgodom, kada netko od te obitelji bude u kui, neka pozove župnika 

za blagoslov! 

• One obitelji koje se za vrijeme blagoslova nisu našle u kui neka se jave 

župniku i dogovore novi termin blagoslova svoje obitelji! 

• Župnik e dnevno blagosloviti samo 25 – 30 obitelji! 

44 POMIŠLJAJ

VIJESTI IZ OPĆINE 

AKTIVNOSTI I PLANOVI OPĆINE BILICE 

Kroz zadnju godinu dana izvedeni su neki radovi i doneseni planovi za daljnje 

ureenja mjesta Bilice. Mještane Bilica, ali i sve one koji budu itali ovaj list želimo 

informirati o izvedenim radovima i odlukama o buduim planovima razvoja Bilica. 

Kroz 2010. godinu Opina se angažirala oko izvedbe ovih pothvata: 

• plaanja kompletne karte za srednjoškolce; 

• plaanja dvije treina troškova za vrtie i jaslice; 

• plaanja prijevoza za vjernike na nedjeljne mise; 

• svako vjenanje i roenje djeteta stimulira s 1.500,00 kuna, a za svako tre- 

e i sljedee dijete po 3.000,00 kuna; 

• organizirala je »Biliku feštu« 2010.; 

• organizirala je »Smotru klapa« 2010.; 

• pomogla je fi nancijski sve 

udruge iz Bilica; 

• nastavlja s ureenjem okoliša 

oko cesta radi bolje 

preglednosti; 

• ukrasila je sve stupove javne 

rasvjete za blagdane; 

• oistila okoliš crkve i 

groblja; 

• uredila sve plaže na podruju 

Bilica; 

• izgradila vodovodnu mrežu 

Bosu – Cari; 

• asfaltirala vei dio ceste 

od Bosua do Vrulja; 

• dobila potvrdu glavnog 

projekta za osnovnu školu 

Bilice; 

• donijela Urbanistiki plan Opinski vijenici nakon molitve i polaganja vijenaca 

ureenja uvale Stubalj; uz centralni križ u groblju za sve poginule branitelje 

• donijela izmjene i dopune Prostornog plana ureenja Opine Bilice kojim 

je omoguena legalizacija objekata; 

• donijela izmjene i dopune Detaljnog plana ureenja zone centralnog sadržaja 

Opine Bilice... 

Davor aleta – Car, naelnik 

POMIŠLJAJ 45

Načelniku Davoru Ćaleti Caru čestitam dan 

Općine Bilice. Ujedno i vama ostalima, 

vijećnicima i drugim djelatnicima u Općini, 

želim MIR I DOBRO za dan Općine. Izabrali 

ste blagdan Uznesenja BD Marije na nebo, 

koja je i zaštitnica naše Župe, za svoj dan 

– za svoju zaštitnicu. To je puni pogodak. 

Naš narod je pobožan Gospi. A tko to od 

nas ne voli majku i kome majka nije pomogla. 

Pogotovo nama pomaže naša Nebeska 

Majka. I zato ima nade i bit će napretka za 

ovo mjesto, za ovu Župu i ovu Općinu. 

Uočio sam, a to je rijetkost, da se ovdje 

podudaraju granice Župe i Općine. Zbog 

toga je lakše surađivati. Nama je povjeren 

isti narod. Meni kao župniku povjerena 

je briga za duhovni 

rast našeg naroda, 

a vama briga 

oko materijalnog 

napretka 

ovog mjesta.Potrebno 

je u 

životu i jedno 

i drugo. Mi smo 

duhovna bića koja 

imaju duhovne potrebe. Ako 

duhovno nismo jaki, onda i ono materijalno 

ne vrijedi puno i neće nas usrećiti. Bude li 

kod nas prisutan duh ljubavi, razumijevanja, 

velikodušnosti, poštenja, prijateljstva, dobrote 

i darivanja, onda će biti Božjeg blagoslova, 

mira i dobra. 

Ja sam vaš novi župnik i ostat ću ovdje 

koliko vi to budete htjeli. Ovisi puno i o 

vama. Otvoren sam za suradnju. Volim red 

i rad. Vjera je na ovim prostorima uvijek bila 

prisutna. Jedno vrijeme je tinjala, a sada 

se pomalo razbuktava. Primjećujem da ima 

VIJESTI IZ OPĆINE 

Pozdrav župnika uz dan Općine 

onih koji žele surađivati i koji žele dobro ovoj 

župi. Čak ima više suradnika nego u nekim 

drugim župama. 

Veliki je problem što župa nema svoj pastoralni 

centar, prostorije u kojima bi se održavali 

razni susreti, pobožnosti i razna druženja. 

Teren za centar je kupljen kod škole. 

Župa se svakim danom povećava, potrebe 

su sve veće, a mi se nekako ne mičemo s 

mjesta. Samo zajedničkim snagama možemo 

i trebamo nešto učiniti. Današnji svijet 

čezne za duhovnim vrjednotama. 

Godine 2016. u Bilicama trebamo proslaviti 

50. obljetnicu osnutka župe. Župa u 

Bilicama postojala je i prije, ali je zbog turskih 

osvajanja bila ukinuta i pripojena Gospi 

van Grada. Ova obljetnica 

je prigoda da 

nešto materijalnonapravimo 

u našoj 

župnoj 

crkvi, ali i 

na ostvarenju 

plana 

gradnje pastoralnog 

centra. 

Obljetnica je prigoda 

da tiskamo i monografiju župe. 

Uskoro planiramo osnovati i Župno pastoralno 

vijeće s kojim želim zajednički raditi 

na ostvarenju nekih naših zajedničkih planova. 

I župni list POMIŠLJAJ puno pomaže 

u vjerskom odgoju ove župe i zbližavanju 

ljudi u našoj općini. Spreman sam nastaviti 

s tiskanjem lista, ali očekujem i vašu suradnju 

i pomoć. 

Svima vama još jednom želim MIR I 

DOBRO! 

(Govor novoimenovanog župnika fra Tomislava na 

svečanoj sjednici općine Bilice, 14. VIII. 2010.) 

46 POMIŠLJAJ

ŽUPNE OBAVIJESTI 

Mise 

NEDJELJOM I ZAPOVJEDNIM 

BLAGDANIMA u 10,30 sati. 

DNEVNA MISA – po dogovoru. 

Pobožnosti 

Prije svake mise molimo sva otajstva 

krunice i litanije. 

U korizmi vršimo pobožnost križnoga 

puta prije misnih slavlja. 

Ispovijed 

Župljani koji žele mogu se ispovjediti 

prije svake mise nedjeljom i zapovjednim 

blagdanima od 9,30 – 10,30 s. 

Ako nekome ne odgovara ovaj termin 

može dogovoriti sa župnikom 

drugi termin za ispovijed ili duhovni 

razgovor u franjevakom samostanu 

sv. Ante na Šubievcu. 

Ispovijed bolesnika i starijih osoba 

po kuama, koji žele, treba dogovoriti 

sa župnikom. 

Na vrijeme treba prijaviti svoje bolesnike 

župniku za božinu i uskrsnu 

ispovijed. 

Bolesnici iz župe koji se nau u bolnici 

neka se jave bolnikom kapelanu 

fra Mati Topiu (mob: 098/870 009) za 

ispovijed ili bolesniko pomazanje. 

Župni vjeronauk 

Vjeronauk za prvopriesnike održava 

se subotom, u zgradi škole, u 10 s. 

Ministrantski susreti 

Susreti sa ministrantima održavaju 

se subotom u 11 sati u župnoj crkvi. 

Crkveni zbor 

Probe za crkveni zbor održavaju se 

povremeno u dogovoru sa zborovo- 

om Božom Mihaljeviem. 

OBAVIJESTI I DOBROČINITELJI 

Prilozi za crkvene potrebe 

(Od 14. srpnja do 2. studenoga 2010.) 

50 kn - Danka Radni, Nada Gulin, Tomo 

Mazi; 70 kn - Dunja Spaji; 100 kn - Marina 

Slavica, Barica Dulibi, Neda Rak, Renato 

Slavica, Milena i Drago Jakši, Dinka 

Mikulandra ž. Marinka, Marina aleta; 150 

kn - Zdenka Ivanevi, Janja Raji, Jelena 

Šišara, Meri Pažanin, Zorka aleta, Mate 

Periši; 200 kn - Biserka Crljen, Ana i Klaus 

Arlt, Marino aleta, Sonja Bei, Ankica 

Mikulandra; 250 kn - obitelj Milene i Drage 

Jakšia; 300 kn - Vlatko Slavica, sestre Biserka 

i Zlata; 500 kn - Dragan Jakši; 50 eura 

- obitelj Tomaškovi, Milan uka; 100 eura - 

Vlatko Petrovi; 50 eura - Stipe Martinovi. 

Prilozi umjesto vijenaca 

za obnovu crkve 

† Dane aleta Car 

100 kn: Janja Suši s obitelji, 

200 kn: Davor Mikulandra s obitelji, 

50 eura: obitelj Lonar. 

† Marinko Mikulandra 

100 kn: Vinko Vudrag s obitelji, 

200 kn: Dane Juras, Marija Mikulandra, 

Tomislav Erceg s obitelji, 

300 kn: Neda Klari. 

Posebni darovi 

Damir aleta Car – zlatni križi. 

Obitelj Ivice i Branke Bobanovi više 

puta godišnje daruje nam cvijee. 

Božo Mihaljevi zaštitio je bojom i lakom 

crkvena vrata, klupe pred crkvom 

i drveni centralni križ na groblju. 

Prilozi za župni list Pomišljaj 

N.N. 200 kn. 

Prilozi za Gospinu sliku i oltar 

40 kn: Dragica Josipović; 50 kn: Luka Mikulandra, 

Davor Bošnjak, Vlado Josipović, Anđelka 

Slavica, Jelica Ćaleta - Car, N.N., Ana Josipović, 

Marino Ćaleta – Car, Davor Gatara, Senka 

Grubišić, Ivica Gatara, Zoran Mikulandra, Milena 

POMIŠLJAJ 47

DOBROČINITELJI 

Mihaljević; 60 kn: ob. Antonije Galić; 100 kn: Ankica Mikulandra 

ud. Marka, Krešo Erceg p. Drage, ob. Ivice Mikulandra 

p. Petra, ob. Belamarić-Grujić, Božo Mihaljević, Anđa Kardum, 

Vera Vuković, Marija Juras, Nevenka Mikulandra, Ljiljana Jukić, 

Gabrijela Mikulandra, Vera Pletikosa, Karlo Pletikosa, Nevenka 

Milošević, ob. Relja, Gorjana Rak, Živana Polimac, Jozo Škobalj, 

Davor Dragutin p. Mile, Ante Mikulandra p. Kreše, N.N., 

Niko Slavice p. Ive, Marketa Dragutin, Ive Mihaljević p. Stipe, 

Marijo Mihaljević p. Ante, Željko Ćaleta – Car, Marinko Slavica, 

Marinko i Anka Gatara, Jadranka Ćaleta – Car, Ljiljana Slavica, 

Branko Ćaleta, Marija Slavica, Vedran Klarić, Dane Juras, Josip 

Slavica p. Jose, Željko Nimac, Drina Jakšić, Marko Erceg, 

Milan Lugović, Ante Piližota, ob. Batljan, Mara Josipović, ob. 

Sabljić, Alojz Grgić, Branko Mikulandra, Rada Ažman, Tomislav 

Mikulandra (Tomić), Slavena Zečević, Ive Slavica, Milka Grubišić, 

Anka Svračak, Davor Bura, Dinko Slavica p. Nike, Blanka 

Paklav, Agneza Pavić, Ivo Delić, Josipa Radić, Vice Krnić, 

Goran Ćaleta - Car, Zoran Mihaljević s ob., Drago Mikulandra; 

150 kn: Branko Slavica p. Antića, Ivo Lugović; 200 kn: Ljubo 

Grubišić, Živko Juras, Zoran Lugović, Davor Ćaleta – Car, 

Joško Škugor s ob., Ante Juras, Mirko Ćaleta - Car; 500 kn: 

ob. Beić, Nada Mikulandra; 50 eura: Stipe Martinović, Davor 

Bošnjak, Ljiljana Jukić s ob.; 20 eura: Ana Arlt. 

Darovatelji do 21. XI. 2010. 

ZAHVALJUJEMO SVIM DAROVATELJIMA! 

SADRŽAJ: 

Župnikova uvodna rije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 

Fra Josip Juki premješten u Lišane . . . . . . . . . 2 

Novi župnik Bilica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3 

Župno pastoralno vijee . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4 

Obnovimo Gospinu sliku i oltar . . . . . . . . . . . . 7 

Dan kruha - dan zahvalnosti . . . . . . . . . . . . . . . 9 

Foto pitalica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11 

Zdravo Marijo, golubice neoskrvnjena! . . . . . . 12 

Poruka Božia . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14 

Isus Krist - tko je ovaj? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17 

Sv. Josip, zarunik Bogorodice . . . . . . . . . . . . . 18 

Jedan laik moli za svojega sveenika . . . . . . . . 23 

Vjera je iznad znanosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24 

Veliki vjernik . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28 

Opraštajui lijeiš sebe i druge . . . . . . . . . . . . . 29 

Egzorcist odgovara na pitanja . . . . . . . . . . . . . . 30 

Ranokršanska crkva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34 

Grom oštetio Gospinu crkvu . . . . . . . . . . . . . . . 36 

Temeljna naela za kršanske roditelje . . . . . . . 39 

Put današnjeg putnika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40 

List Pomišljaj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40 

Slavljenje sakramenata, obreda i blagoslovina . 41 

Raspored blagoslova obitelji . . . . . . . . . . . . . . . 44 

Aktivnosti i planovi opine Bilice . . . . . . . . . . . 45 

Pozdrav župnika uz dan Opine . . . . . . . . . . . . 46 

POMIŠLJAJ 

LIST ŽUPE UZNESENJA 

MARIJINA – BILICE 

Ivana Mažuranića 3 A 

22000 ŠIBENIK 

Telefon: 022/311 471 

Mobitel: 098/447 622 

www.zupabilice.hr 

zupabilice2@net.hr 

Izdavač: 

Župa Uznesenja Marijina - Bilice 

Glavni i odgovorni urednik: 

Fra Tomislav Brekalo, župnik 

Uredničko vijeće: 

Fra Tomislav Brekalo, Marija Jozić 

– Mihaljević, Nikica Mihaljević, 

Ivo Lugović, Miranda Dujić, 

Perica Brkičić, Dara Gatara 

Grafička priprema: Zvonko Bare 

Lektor: prof. Jelena Lojić - Pokrovac 

List izlazi dva puta godišnje, 

uz dopuštenje crkvenih 

i redovničkih poglavara. 

List se uzdržava dobrovoljnim 

prilozima župljana i dobročinitelja. 

Tisak: Jafraprint d.o.o. Solin 

OIB Župe: 

46680856735 

Matični broj (MBS/MBO): 

01153293 

Žiro račun: 

Privredna banka Zagreb 

2340009-1110127632 

Naslovna stranica: 

Prvašići - Dan kruha 

Druga stranica korica: 

Ovogodišnji prvopričesnici 

Treća stranica korica: 

Ovogodišnji krizmanici 

Zadnja stranica korica: 

»Kuhar« Bruno Rajčić 

48 POMIŠLJAJ

Pomišljaj - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?