pdf format - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja

Dr. fra Petar Bezina
FRA RAFINI
CVJETIĆI I TRNJE
Split, 2010.

Izdavač:
Uredništvo "Fra Rafo Kalinić - žrtva svoga svećeništva"
Trg Gaja Bulata 3, 21000 Split, Hrvatska (Croatia)
Tel.: +385 (0)21 340 223
GSM.: +385 (0)98 370 420
Tisak:
Tiskara "Franjo Kluz" d.d. Omiš
CIP - Katalogizacija u publikaciji
SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA U SPLITU
UDK 271.3 Kalinić, R.
BEZINA, Petar
Fra Rafini cvjetići i trnje / Petar
Bezina. - Split : Uredništvo "Fra Rafo Kalinić
- žrtva svog svećenstva", 2010.
Summary ; Riassunto ; Zusammenfassung.
ISBN 978-953-98333-5-8
I. Kalinić, Rafo -- Život i djelo
II. Mučenici -- Hrvatska -- Biografije
131124043

Dr. fra Petar Bezina
FRA RAFINI
CVJETIĆI I TRNJE
Split, 2010.

Fra Rafi Kaliniću, knjigu "Fra Rafini
cvjetići i trnje" mučeniku za vjeru
i Domovinu, prigodom stote obljetnice
njegova rođenja, posvećuje
Pisac

5
PREDGOVOR
Vrlo je malo zgoda zapisano iz života ugodnika Božjih od
kojih je velik broj odraz njihova duhovnog života. U njima se
može mnogo dobrog naći. Poznate su nam zgode (Cvjetići) sv.
Franje Asiškog - Fioretti di San Francesco - "Cvjetići sv. Antuna",
"Knjiga čudesa", "Cvjetići sv. Klare" i još neki drugi. Vjernici
ih rado čitaju.
U ovoj knjižici napisane zgode kao i izjave iz fra Rafina
života prikazuju jedan dio njegovoga duhovnog života. Izjave
crkvenih i civilnih osoba, od koji su ga mnogi poznavali, potvrđuju
njegovu ljubav prema Bogu i bratu čovjeku. One su blagodat
svakome tko želi biti Bogu bliži.
Živio je u teška predratna i ratna vremena Drugoga svjetskog
rata, pa zbog ondašnjih teških prilika i odmaklog vremena
jedan dio zgoda kao i izjava o njemu je zaboravljen ili nije zapisan.
Ja sam zapisao one zgode ili izjave koje sam pronašao kod
rodbine, svećenika, vjernika, u tisku ili kod mene zapisane.

6
Ako je netko zapisao neka događanja ili se još sjeća nekih
izjava iz njegova duhovnog života, a u ovoj se knjižici ne nalaze,
molim ga da mi dostavi na moju adresu: Fra Petar Bezina,
Trg Gaja Bulata 3, Split, pa, ako bude prilika, objavit ću ih.

7
IZ FRA RAFINA ŽIVOTA
Fra Rafo je rođen u Prugovu 6. XI. 1910. Krsno mu je ime
bilo Ivan. Nakon osnovne škole u Prugovu primljen je 1922. u
Franjevačko sjemenište u Sinj s nakanom da bude svećenik, franjevac.
Stupio je u novicijat na Visovcu 20. VIII. 1928. i dobio
ime Lovre. Prve redovničke zavjete položio je na Visovcu i ime
fra Lovre zamijenio s imenom fra Rafo. Nakon završenih nauka
filozofije i bogoslovije biskup mons Kvirin Klement Bonefačić
redio ga je za svećenika u Splitu. Prvu sv. misu prikazao je
Bogu u rodnom mjestu Prugovu 29. VII. 1934. Njemački vojnik
24. IX. 1943. ugurao ga je živa u prizemlje goruće kuće Ivana
Malbaše u Brnazama kod Sinja u kojoj je potpuno izgorio.

8
1. Mons Ante Jurić, nadbiskup
splitsko-makarski.
"Jedan od izrazitih primjera onih koji padoše kao jaganjci
bio je o. fra Rafo Kalinić..." izjavio je nadbiskup splitsko-makarski
mons Ante Jurić. 1
2. Fra Rafo mi je davao snage.
"Kad mi je bilo najteže fra Rafo je bio uza me i svojim blagim
riječima i osmijehom osvježavao me i davao mi snage u
nabolje." 2
3. Fra Rafo se bojao.
"Kad bi neki klerik na fra Rafin prigovor ili ukor oštrije
reagirao, fra Rafo bi se povukao, kao da se bojao, misleći da je
tuđu pogrješku preoštro procijenio. Zatvorio bi se u sobu i činio
pokoru." 3
4. Kardinalna pogrješka.
"Nitko mu ne može pripisati ni jednu kardinalnu grješku
koja bi kaljala njegov skromni život. Svaki nedostatak je uklanjao
posebnim molitvama." 4
5. Zaokupljen s nekim nevidljivim.
"Dojam, koji je fra Rafo ostavljao, bio je da je on svojim duhom
zaokupljen nekim nevidljivim, da je svojom unutrašnjošću
1. Mons Ante Jurić nadbiskup splitsko - makarski, RK, "Fra Rafo Kalinić - žrtva
svoga svećeništva", Split, 1990., 1. - (Otposlije RK)
2. Fra Bonifacije Šipić, RK, fra Rafin kolega, Sjećanja, Split, 1990., 21.
3. Fra Celestin Belamarić, RK, Sjećanja, Split, 1990., 22.
4. Fra Vjeko Vrčić, RK, Sjećanja, Split, 1990., 24.; Fra Ivan Bezina, Usmena
izjava, Split, 1945.

9
uronjen u nešto što je izvan dohvata ljudskome oku, da motri i
gleda točku koja ga zanosi. Bila je nazočna u njegovoj svijesti
koja se sa strane ne vidi i ne zamjećuje. Nastojao je do toga doći
dnevnim žrtvama." 5
6. Prirođena molitva.
"Kretao se cijelim bićem u Božjem ozračju. Uronjenost u
Božju posvudašnju nazočnost, svijest o Božjoj skrbi i ljubavi
prema ljudima, odsjevala je na licu uvijek vedrom i blaženo nasmiješenom
fra Rafe. Pronalazio je vrijeme za izvanrednu molitvu.
Žrtvovao je odmor." 6
7. Razgovor s fra Rafinom nevjestom.
Prilažem razgovor s Marom, fra Rafinom nevjestom, 23.
ožujka 1990. godine.
Mara se vjenčala 1919. za Antu Kalinića, fra Rafina brata.
U starijim godinama, zbog bolesti bila je smještena u Prugovu,
u kuću zeta Jure Varvodića. Na moja pitanja dala mi je slijedeće
odgovore.
"Ivanu je bilo devet godina. Čuva je tuke, janjce i goveda
po njivama. Poštiva me je, al me nikad nije zva nevistom. Ja bi
mu rekla Ivane, a on meni, a Ti. Ima je pet sestara i tri brata:
Ante, moj muž, Dujo i Jozo. Sve su za njega žrtvovali da bi ga
školovali. Ante i Jozo su nosili ispričane opanke. Za njega se
žrtvovala čitava kuća.
Jednog dana moj svekar Mate sija je kukuruz u Docu. Tu je
blizu župna kuća i na njivu doša tadanji vratar vra Ivan Gančević,
pa kaže Mati: - Najbolje bi bilo da Ti malog Ivana pošalješ
u fratre. - Mate, otac Ivanov, obraća se ženi Kati i meni pa pita
5. Fra Stanko Bačić, RK, Sjećanja, Split, 1990., 25.
6. Fra Jerko Lovrić, RK, Sjećanja, Split, 1990., 28.

10
šta vi mislite. Na to smo mu rekle: - A šta mi znamo, pitaj muške
u kući.
Kad smo došli kući, pitali smo Ivana da li bi Ti, Ivane, poša
za vratra u Sinj. Prista je odmah i bija je kuntenat. Mi smo se žrtvovali
i uputili ga u miru Božjem da ide u Sinj učit za vratra.
Nikad, nikad kod njega nije bilo svađe, mržnje, zavisti, nit
je ikad reka ružnu rič. Bog je spustija blagoslov na ovu kuću.
Tu se molija i molija. Kad bi dotra blago kući, uzeja bi očenaše
i sija poviše kuće i tu bi molija, molija.
Kad bi vratar bija kod kuće, uvik bi bio na misi. Poslin toga
doša bi kući, uzeja bi knjigu i poviše kuće čitaj i udri moli, pa,
moli.
Najedanput mu je buknula ruka, puno natekla. Napustija
školu. Izgubija je godinu dana. Bidna mater meći zavoje, pa,
vala Bogu, ozdravija.
Za vrime učenja u Sinju, dušo moja, on je činija da moja
Ana ide u švore. Dojedno je moje dite učilo dobro, pa on kaže
ajde Ti Ane u švore. Mala privatila. Završila. Stalno je govorija

11
drž Božje pa Te neće Bog zaboravit. To je uvik govorija. Ja bi
mu rekla, moj Ivane, ženski čudo, rađa velika. A on je uvik reka:
- Nikada, nikada da Te nisam čuo da to govoriš. Bog se brine.
Ne zaboravlja svoje.
Prije podne sam bi molija poviše kuće u ladu. A kad bi bilo
pozdravljenje, on bi molija pred nama. Svaku veče on bi predvodija
molitvu pred čitavom vamilijom. Svako dite je molilo
sklopljenih ruku i klečeći. Da bi nam Bog oprostija grije, svi
smo zajedno molili ispovid i dilo skrušenja. Uveče se najviše
molija Ružarij. Posebno je molija uveče pred svima za pokojnog
brata Petra. Svekrva bi tada i svekar plakali.
Ivan je preko praznika najviše iša blagu, nije čuva tuke ni
janjce nit je išta radija. Samo je iša crkvi pa kad bi se vratija,
poviše kuće samo čitaj. Drža je knjigu uvik u ruci. Kad mu je
dodijala knjiga, onda se privati očenaša i zadugo i ne bi pušta.
S Ivanom sam se slikala onda kad je bila mlada misa u Prugovu.
I pred šest, sedan godina jedan vratar iz Sinja (fra Vlade
Tadić, op. pisca) doša pa mi odnija tu sliku. Reka je da će je vratiti
pa nikad. To mi je bila najdraža uspomena jer sam se slikala
sa svecom Božjim. Mislim da će mi je vratit pa neka me s njom
pokopaju. (Nije joj vratio, op. pisca). On će me tako privesti
Bogu.
Kad mu je majka umrla nije bio na smrti, al je doša na sprovod.
Doša bi on i na zadnje čase života, ali se nismo nadali da će
umriti tako brzo. Mater mu je umrla 1935., upravo godinu dana
poslin njegove prve mise. Umrla je u 65. godini života. Za nju
je svaki dan klečeći golih koljenja molio Put križa.
Ni ćaći nije bija na smrti, al je bija na sprovodu. Ćaća mu
je umra 1937., a ima je 77 godina života. Za nj je molio kasno u
noć krunicu Žalosna otajstva.
Za vrime Drugoga svitskog rata dolazio je nekoliko puta.
Jedanput je misu govorija. U crkvi je bilo puno svita, a partizani
došli u crkvu. Mi se pripali najviše zbog njega. I partizani su
ostali u crkvi. Čekali su da svrši misa da održe govor misarima.

12
Poslin mise doša je u Kalinića pa me pita: - Ko se više pripao?
Ti ili ja? - pa sam odgovara: - Bog nije dao da nas ubiju. Bio
je sveti Ivan, sveto tilo na ovoj zemlji. Ja o njemu mislim da je
Bog poodija nas, pa između nas najboljeg uzeja sebi." 7
8. Mara Kalinić o Ivanu.
"Mara pripovida kako je vidila malog Ivana od oko 10-12
godina gdje poviše kuće više puta, kad se u crkvi slavila nedjeljna
sv. misa, kleči na kamenju ili na ledini. U našoj crkvi,
na pjevanoj sv. misi, remeta zvoni u sva zvona na Slava, na
Evanđelje i na Pretvorbu. Upozorava vjernike na te važne dijelove
sv. mise. Na Pretvorbi pretvara se kruh u tijelo, a vino u
krv Kristovu. Majka je Ivana to dobro poučila. Ivan bi na znak
7. Razgovor s Marom (89 god.), fra Rafinom nevjestom, u Prugovu 23. ožujka
1990., RK, Sjećanja, Split, 1990., 19 - 20.; Fra Ivan Bezina, Usmena izjava,
Prugovo, 1945. - Opanci su niska obuća, ručni rad, donji dio od volunjske
kože, a gornji isprepleten - ispričan isto od volunjske kože; Fratar, latinska
riječ frater znači brat, franjevac; vra skraćeno od latinske riječi frater znači
brat; kuntenat je talijanska riječ contento, a znači zadovoljan; očenaši znači
krunica Bl. Dj. Marije; švora je talijanska riječ suora, suorella, a znači sestra;
pozdravljenje znači molenje Anđeo Gospodnji kad zazvoni podne ili uvečer
Zdravo Marija; vamilija je latinska riječ familia ili talijanska famiglia, a znači
obitelj.

13
zvonjenja, da je u crkvi Pretvorba, poviše kuće klečao na kamenju
ili ledini i raširenih ruku gleda prema nebu kao da vidi
Isusa kako silazi s neba nad našu crkvu i da će se na župnikove
riječi nastaniti u kruh i u vino koje se nalaze ispred njega na
oltaru: - Ovo je tijelo moje... i - Ovo je krv moja! Vidila ga je
nekoliko puta." 8
9. Ivan želi biti svećenik.
"Mate, Ivanov otac, gleda Ivana ispod oka u svim kretnjama,
u ponašanju. Tih, skroman, osjetljiv, pobožan, uman, voli
libar, izbjegava skupove seljaka, gdje se bučno psuje, razmeće
seoskim smicalicama. Kroz bodljikavo trnje, s okrvljenim
rukama bere cvijeće i nosi pred kip sv. Ante u crkvi. Ivana je
Bog stvorio za svećenika. On želi biti svećenik - ispunimo mu
želju." 9
10. Ivan kleči ispred kuće i moli.
"Roditelji su posebno ulijevali pobožnost u dušu malog Ivana
koji je pokazivao ljubav prema Isusu u Presvetom oltarskom
sakramentu. Nije bila rijetkost vidjeti ga kako kleči ispred rodne
kuće, na oštrom kamenju, okrenut prema župnoj crkvi sv. Ante
Padovanskog. Redovito je klečao za vrijeme sv. mise ako nije
mogao biti u crkvi." 10
11. Ivan vadi čep iz vučija.
"Kad je fra Rafo bio mali dječak, s domaćicama bi išao
na Brdanić po vodu. Domaćice bi ulile vodu u vučiju, a on bi
8. Mara Kalinić, Usmena izjava, Prugovo, 1991. - Remeta znači sakristan; gloria
latinska riječ, a znači slava.
9. Mate Kalinić, RK, Što govore ukućani o fra Rafi?, Split, 1993., 18; Marko
Kraljević, Prugovo, Usmena izjava, 1934.
10. Fra Roko Tomić, Usmena izjava, Split, 1990.

14
izvukao čep iz vučije. Uživao bi kako voda teče i smijao bi se.
Ali bi kasnije ispred njih klekao i tražio oproštenje." 11
12. Ivan čuva svinje.
"Ivan je jednog dana čuvao svinje. Dok se kod njegovog
oca na gumnu sušio kukuruz, on je pustio svinje na gumno da
zoblju. Promatrao ih je i uživao u njihovoj sreći. U to se pojavi
njegov otac, iznenađen kako Ivan mirno gleda svinje koje zoblju
kukuruz, pa ga pita, ma što to ti, Ivane, radiš? On sa osmijehom
odgovara: - Ćaća, što se ljutiš? Od dragosti bi ih gleda kako zoblju.
I to su stvorenja Božja pa im treba dati što im je potrebno
za život. Ja ću za pokoru manje jesti." 12
13. Ivan u posjeti sestri Ivi.
"Dok je sjedio na tronogom stočiću, sestra mu je Iva mijesila
kruh. U kuhinju je ušla svinja tražeći nešto hrane. Ivanu
se smililo da svinja rokće. Digao se sa stočića, otkinuo komad
tijesta i dao svinji. Na to se sestra okrene pa će mu: - Ma, Ivane,
što to radiš? A on onako blaženo nasmijan, reče: - Zar i ono nije
stvorenje Božje? Pa neka jede. Daj mu još! Za nadoknadu išao
je od drače do drače, brao kupine i donio sestri." 13
14. Ivan uzor u vladanju.
"Njegov prefekt u sjemeništu fra Ivan Glibotić zapisao je: -
Fra Rafo je bio jedan od boljih đaka u nauku i vladanju, skroman.
11. Željka Kalinić, Usmena izjava, Split, 2010. - Vučija je drvena bačvica, plosnata
oblika, duga oko jedan metar, a široka do 50 cm, mogla je primiti do
70 litara vode, služila je domaćicama donositi vodu s bunara za piće i kućne
potrebe.
12. Mate Kraljević, RK, Crtice, Split, 1991., 31.; Ivan Vuka, Usmena izjava,
Prugovo, 1937.
13. Kraljević, nav. dj., 31.; Iva Vuka, Usmena izjava, Prugovo, 1936.

15
Sličio je najviše sv. Alojziju. Ne bih poslije podne spavao nego
bi se pred slikom sv. Alojzija molio." 14
15. Uronjen u svaki čin polaganja zavjeta.
"Uvijek je bio spreman da u tančine izvrši naredbu meštra
fra Leonarda Bajića. Njegova duhovna izgrađenost posebno
se vidjela prilikom polaganja vremenitih zavjeta 31. kolovoza
1929. Na njegovu se licu vidjela smirenost, uronjenost u svaki
čin pri polaganju zavjeta. Moglo bi se reći da se je nalazio među
blaženima. Odlučio se žrtvovati do smrti." 15
16. Među klericima isticao se u pobožnosti.
"Fra Rafo je u Sinju u klerikatu otskakao u pobožnosti. Fra
Milan Lapić ga je uvijek stavljao nama kao uzor kreposnog
14. Fra Ivan Vuka, RK, Fra Rafo Kalinić i euharistija, Split, 1990., 29.
15. Šipić, nav. dj., 21.

16
života. Bio je svetac u ljudskom tijelu. Izvan dnevnog reda bio
je zatvoren u sobi i na razne načine se žrtvovao." 16
17. "Oče, pobisnila mi..."
"Još prije Zdravo Marije, ujutro, žena iz Glavica iz samostanskog
dvorišta zove: Dajte mi fra Rafu, dajte mi odma! Fra
Luiđi Šimić otvorio joj samostanska vrata i rekao joj neka počeka.
Nakon što je fra Rafo došao zapita je što želi. Ona odmah:
Oče moj, kćer mi bisni stalno, ima tri mjeseca, ne mogu kraju
s njom. Spasi, oče! Pošli su u sakristiju i fra Rafo je izmolio
obredne molitve za zdravlje. Nakon toga oboje su pošli u crkvu
pred oltar Gospe Sinjske. Jedno i drugo obećali su pred Gospinom
slikom da će svaki dan kroz mjesec dana moliti Gospinu
krunicu za zdravlje njezine kćeri. Nakon mjesec dana eto opet
nje i traži fra Rafu. Kaže: Oče, spasili ste mi kćer. Bog je s njom
ka i prije. Zahvalna sam Vam do smrti. U novinama zamotana
oko dva kg grožđa, kaže: Oče, to je za vas da se okusite." 17
18. Uvijek se čuvao grijeha.
"Poslije prve sv. mise u Prugovu 29. srpnja 1934. na oltaru
je bilo ljubljenje fra Rafinih ruku. Kad bi mu došle ženske
da poljube ruke, on bi malo k sebi povukao ruke, a na licu bi
mu se pokazala neugodnost. Borio se u sebi da bude potpuno
Božji." 18
19. Fra Rafo se brine za sirotinju.
"Fra Rafo kao mlad svećenik počeo se brinuti za siromašne
ljude. Uglavnom je novčanu pomoć tražio u svećenika s kojima
16. Šipić, n. dj., 21.; Fra Ivan Bezina, Usmena izjava, Prugovo, 1946.
17. Fra Paulin Vuković, Usmena izjava, Sinj, 1944.
18. Fra Petar Bezina, RK, Kako sam ja fra Rafu doživio?, Split 2006., 25.

17
je bio u dobre, a osobito u mene. Od 1937. do 1941. davao sam
mu svake godine po 100 dinara za siromašne đake." 19
20. "Žmul me vina drži na životu."
"Išao fra Rafo s klericima na šetnju prema Ruduši kraj Sinja
kroz koju protiče mali potok. Klerici se razletili, a fra Rafo s
krunicom u ruci osamljen moli. Opazi u kanalu uz potok čovjeka
zaprljanog od gliba. Pita ga kako ti tu. Vidi on habit na fra
Rafi pa mu kaže malo se odmaram. Kaže mu fra Rafo, ma kako
se odmaraš. Potpuno si pijan. Kako te nije sram. Ma zašto, kaže
on. Pa pijan u kanalu se valjaš. Kaže mu: Oče, Vi ne znate da
mene "žmul" vina drži na životu. Fra Rafo će mu: jadni čovječe,
kako te drži "žmul" vina na životu kad se u brlogu valjaš. Nekako
izvukao ga iz kanala i odveo k obitelji koja je bila blizu i
kaže da je sramota što se tako vlada. I fra Rafo ode. Do nekoliko
dana eto ga u Sinj i fra Rafi nosi duzinu jaja što mu je spasio
život." 20
19. Šipić, nav., dj., 21.
20. Fra Ivan Bezina, nav. dj., 38; Usmena izjava, Prugovo, 1946.

18
21. "Krist živi, upravlja i vlada."
"Sa skupinom mladića, s kojima fra Rafo redovito moli krunicu,
zavjetovao se da će učiniti jednu žrtvu za dobro Crkve i
hrvatskog naroda. Nekog jutra krenuli su na brdo Visoku kraj
Sinja. Nakon što su uz usponito i kamenito brdo stigli, sjeli su
da se malo odmore. Ispred velikog križa, koji je podignut u čast
Krista Otkupitelja, stavili su veliku svijeću na kojoj je bilo napisano
"Bože čuvaj Hrvatsku". Nakon toga izmolili su Put križa
i pjevajući stihove radio Vatikana "Krist živi, Krist vlada, Krist
upravlja" spuštali su se niz brdo i nakon sat vremena sretno su
stigli u Sinj." 21
22. Fra Rafo čini strogu pokoru.
"Fra Rafo bi cijelu godinu dana bio bez čarapa na nogama.
Samo je bio u sandalama. Nije se služio ni duplicijima. U vrijeme
velike hladnoće oblačila se je deblja roba i dvostruko više,
a pokornici da bi udovoljili željama pretpostavljenih sašili bi
dvoje hlače u jedne, dvije košulje u jednu itd, kao da nije obukao
dvostruku robu nego jednu košulju ili jedne gaće itd. Time
bi ispunio želju pretpostavljenog. Prema njegovu mišljenju nije
se služio duplicijama. Zbog pokorničkog života teško je obolio
od reume, tako da je morao ljeti nositi zimsku odjeću." 22
23. Polaganje ispita.
"Godine 1937. đaci su u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji
u Sinju polagali ispit zrelosti (veliku maturu). Fra Rafo im je
dao zadaću koju su morali obraditi kroz dva sata. Nadzirao ih
je da ne bi prepisivali iz skrivenih knjiga. Međutim, jedan đak,
21. Fra Ivan Bilušić, Usmena izjava, Sinj, 1945.
22. Belamarić, nav. dj. 22 - 23.; - duplex je latinska riječ, a znači dvostruk.

19
maturant, izvukao je iz svog širokog rukava franjevačkog habita
knjigu i počeo prepisivati. To je fra Rafo primijetio, malo se
trgnuo i pretvarao se da ništa ne vidi. Nije htio zatvoriti zadaću i
obustaviti polaganje ispita. Izašao je na vrata razreda da vidi dolazi
li direktor ili neki drugi strožiji profesor koji bi vidili kako
đak pripisuje iz knjige i zabranili mu polaganje ispita. Fra Rafo
nije želio nikog uvrijediti iako je po školskim propisima imao
pravo zatvoriti zadaćnicu i đaka otpustiti iz razreda bez prava na
polaganje ispita." 23
24. Kud će fra Rafo s magaretom.
"Mate iz Potravlja dotrao u Sinj na Pazar na magaretu glinenih
bakara, lonaca, lula... Bilo je jesensko kišovito vrijeme,
a i malo prohladno. Prodaja slaba, a Mate zgrčen u suknjenom
kaputu, pogobljen očekuje kupce. Nitko se ne osvrće. Prolazi
fra Rafo. Zove ga: Oče, pa kupite mi što god. Fra Rafo se nasmija.
Opet on: Ma barem prihvatite me. Došao sam sa štapom.
Ne mogu hodati. Moram ići kući. Fra Rafi se smililo. Uzeo mu
torbu uprtnjaču i prihvatio ular od magareta. Mate jedva hoda.
23. Belamarić, nav. dj., 22 - 23.

20
Drži se dobro za fra Rafin pasac. Ukršio fra Rafo granu i s prutom
tucka po magaretu da brže ide. Ali jadni Mate jedva se kreće.
Jogunasto magare kod Karakašice pobježe s puta i za sobom
povuče obadvojicu. Mate padne i zajauka. Jedva ga fra Rafo
diže. Krv mu proteče iz noge. Malo stali. Fra Rafo mu zavio
nogu. I fra Rafo mora nazad. Jadni Mate osta na putu čekajući
pomoć." 24
25. "Bez dispense u odijevanju."
"Naši magistri (fra Bone i fra Rafo) kao da su se natjecali
kako će živjeti bez dispensa u odijevanju. Zima je obadvojicu
prisilila da nešto naprave kako ne bi povrijedili redovničke propise.
Uzeli bi dva plašta pa bi ih na nekoliko mjesta zašili koncem.
Prema njihovu mišljenju nisu više dva plašta nego jedan.
To je klericima bilo smiješno." 25
26. Mi ne tražimo takvog.
"Učestalo bombardiranje Sinja, a časne sestre Milosrdnice
pozvale fra Rafu da dođe ispovijediti nekoliko ljudi i žena jer je
opasnost od bombardiranja. Fra Rafo, kao i dosada, uvijek poslušan,
ubrzo je došao u samostan. U samostanu je došlo i nekoliko
ljudi da se sklone od bombardiranja. Kad su ljudi vidili fra
Rafu jedan od njih zapita ga: Tko Vas je zvao ovdje. Mi svaki
čas čekamo bombe, a Vi ćete nas svojim predikama uvjeravati
virujte u Boga. Uklonite nam bombe pa ćemo Vam virovati.
Bolje Vam je. Maknite se odavle! Ajdete onamo odakle ste došli
jer inače nećete iznijeti živu glavu. Nije mu bilo drugo nego da
se okrene i pođe u samostan." 26
24. Fra Ivan Bilušić, Usmena izjava, Sinj, 1944.
25. Belamarić, nav. dj., 22. - Dispensa je latinska riječ, a dolazi od glagola dispensare,
znači osloboditi od propisa.
26. Fra Ivan Bilušić, Usmena izjava, Sinj, 1946.

21
27. Nisu bili znakovi skrupuloznosti.
"Nisu se zapažali znakovi skrupuloznosti kako su neki mislili.
Lijepo je pjevao. Imao je lijep zvučan tenor. Jednog Uskrsa
prijavio se da će pjevati Exultet. Ispjevao ga je sa stare propovijedaonice
u sinjskoj crkvi s oduševljenjem i lijepo. Nakon toga
klečao bi oko pola sata moleći se Svetootajstvu u zahvalu." 27
28. Nije ti ovdje mjesto.
"Čim je započeo Drugi svjetski rat u svim europskim zemljama
započela je velika ekonomska kriza. Godina 1942. bila
je nesnosna. Ljudi su skapavali od gladi. Išli su u bogatije krajeve
tražiti hrane. Ako bi nešto kupili, partizani bi ih dočekali
i hranu zaplijenili. Vraćaju se kući bez ičega. A oni kod kuće
gladni. Čekaju pomoć. Jednog dana u takvu skupinu ljudi došao
fra Rafo. Želio im je riječima pomoći. A oni sa svih strana:
Dosta je nama takvih predika, mi smo gladni, daj nam kruva.
Nije Vam mjesto ovdje. Odlazite od nas. Vi ste osigurani, imate
svega! - Fra Rafi je bilo strašno neugodno. Ne može im pomoći.
Zacrvenio se, okrenuo se i postiđen otišao u samostan." 28
29. Nije mogao dati slabu ocjenu.
"Na plenarnoj profesorskoj sjednici završne godine fra Rafo
je zamolio profesore da oni dadu konačnu ocjenu desetorici đaka
četvrtog razreda koji, po njegovom mišljenju, nisu zaslužili prolaznu
ocjenu. Po savjesti morao im je dati negativnu. Na raspravi
većina je profesora bila da im se dade negativna ocjena. Ipak
27. Fra Vjeko Vrčić, RK, Sjećanja, Split, 1990., 23.; Fra Ivan Glibotić, Usmena
izjava, Sinj, 1934.; - Exultet je latinska riječ, a dolazi od glagola exultare, a
znači veseliti se, radovati se.
28. Č. sestra Terezija, Usmena izjava, Sinj, 1944.

22
je predvladalo mišljenje da im se dade svima pozitivna. Tako je
i bilo. Fra Rafo je tada mirne savjesti napustio zbornicu." 29
30. Nožice u rukama.
"Ratno je vrijeme i mlađe ljude pozvalo u vojsku. Kod kuće
je uglavnom ostala starčad. Fra Rafo je bio povezan s nekoliko
obitelji iz Radošića. Poučavao im djecu u vjeronauku. Jedno
dopodne iz Radošića došao u Sinj stariji čovjek, boležljiv, posjetiti
fra Rafu. Pričao mu je kako je nastupilo vrijeme poljskih
radova, a nema radne snage. Ostat će mu sve zapušteno. Sada
je vrijeme rezanja loze, a i drugi poslovi. Fra Rafi je bilo žao
sirotinje pa mu je obećao da će on doći na Radošić i pomoći mu
obrezati lozu. Uz obrezivanje loze, trsio je kupinu, a mašklinom
čistio jednu njivu. Dosta mu je pomogao, a njegov prijatelj ostao
prezadovoljan na velikoj žrtvi. Počelo se sunoćavati, onda je fra
Rafo krenuo prema Sinju. Prijatelj mu još ostao na njivi.." 30
31. Vršidba.
"Nastupilo je vrijeme žetve pšenice. Fratri su imali svoje
imanje u Čitluku kraj Sinja koje je bilo zasijano pšenicom. Teško
je bilo naći mušku radnu snagu jer je ratno vrijeme i mlađi
muškarci su pozvani u vojsku. Tako su ženske srpom požele
pšenicu i u snopovima je na leđima prenijele na gumno uz samostansku
kuću. Za obrć u pomoć je došlo nekoliko starijih ljudi.
Iz Sinja, te uz gvardijana fra Bernardina Topića došao i fra
Rafo da pomogne u vršidbi. Fra Rafo je u vršaju konje gonjao,
vilama prevrćao klasje. A kad je završila vršidba slamu bi vijao.
Kad je bio zapitan, je li mu bilo teško, odgovorio je sve neka
bude na slavu Božju." 31
29. Belamarić, nav. dj., 22 - 23.
30. Fra Ivan Bilušić, Usmena izjava, Sinj, 1944.
31. Fra Bernardin Topić, Usmena izjava, Sinj, 1945.

23
32. Fra Rafo u uglu crkve.
"Sjedi fra Rafo u dosta mračnoj crkvi uz oltar Gospe Sinjske
i obavio se s velikim fratarskim plaštem. Samo mu se oči vide.
Primijetio ga je fra Luiđi Šimić kad je došao pregledati crkvu
prije nego će je zatvoriti. Pita ga, otkad ste Vi ovdje? Odgovori
mu: Bit će oko tri sata. Molim se Bogu za naše vojnike koji su
poginuli u ratu. Neka im Bog oprosti grijehe." 32
33. Vrijeme je provodio u molitvi.
"Dok su njegovi kolege (fra Rafini) ili druga braća uz molitvu
i rad tražili i razonodu, razne vrste igara, zabavu, naš fra
Rafo u to vrijeme najviše je provodio u molitvi. Ona mu je bila
prirođena. Imao je dar molitve." 33
34. Sebe otvara Bogu.
"On nad sobom i svojim životom osjeća ruku brižnog nebeskog
Oca. Traži svaku zgodu, prigodu bilo van kuće bilo gdje
mu drago da otvori svoj um, svoju volju i svoje srce Božjem
milosrdnom Ocu i da u obliku raznih vrsta molitve drži vezu sa
svojim Ocem." 34
35. Fra Rafo cijenjen.
"Očito je i braća svjedoče kako je fra Rafo bio cijenjen od
svojih odgojitelja, učitelja, kolega i svih onih koji su ga poznavali.
Držali su ga uzorom u vladanju, učenju, znanju, urednosti,
poslušnosti, pobožnosti, krepostima... Sigurno je da se u mnogim
vrlinama i krepostima izdizao iznad svojih kolega i drugih
32. Fra Luiđi Šimić, Usmena izjava, Sinj, 1950.
33. Lovrić, nav. dj., 28.
34. Lovrić, nav. dj., 28.

24
sjemeništaraca, novaka, klerika. Više puta preko dana moli pred
Svetootajstvom. Koristi svako slobodno vrijeme." 35
36. "Moj vra Ivane, puno dice."
"Kad je postao svećenik, majka mu je govorila: - Moj vra
Ivane teško mi je, puno dice, kud ću upravit s njima. A on bi: -
Zahvali Bogu ovako. Hvala ti, Bože, što si mi darovao svu zdravu
djecu. Bog vidi i sve zna. Mučiš se i radiš za svoju djecu. Sve
je to Bogu milo. Kad možeš, prekriži se i moli skrušeno Boga.
Bit će kod Boga uslišano." 36
37. Prugovljanka o fra Rafi.
"Kad je dolazio na praznike u Prugovo, njegovo ponašanje
u crkvi i svi njegovi pokreti davali su sliku sveca. Tako misle i
ostali vjernici. Posebno ih je zanosila njegova duga i nepomična
molitva pred Svetootajstvom." 37
35. Lovrić, nav. dj., 28.; Fra Bonifacije Šipić, Usmena izjava, Omiš, 1990.
36. RK, Što govore ukućani o fra Rafi?, Split, 1993., 18 - 19.
37. Fra Ivan Vuka, RK, Sjećanja, Split, 1990., 34.; Ilija Jurić, Usmena izjava,
Prugovo, 1948.

25
38. "On je odma bija Božji."
"Vazda je Boga zva i Boga molija. Kad je bila večernja molitva,
otkad je pozna govorit, vazda su bile u rukama očenaši i
niko ji nije uzeja, nego on, svaku veče. Pozatim bi klekli ženske
na oba kolina, a muški na jedno. Kad bi koje dite plakalo, uklonija
bi ga.
Onda ka mala dica čuvali smo janjce. Rano bi izašli vani i
bili smo drimni. Najprije bi on spava, onda bi se on probudija pa
bi meni reka, ajde, seko, ti sad spavaj, ja ću čuvat janjce.
Sićam se kad je iša u Sinj. Ja sam na leđima nosila škrinjicu
za manastir do verate na Koprivnome. Sićam ga se dobro ka
simeništarca priko praznika. Uvik je u vrtu poviše kuće molija.
Nikoga nije moga dozovnit. Mater bi mu rekla: - Ti dite moje
nećeš ozdravit. Ti ćeš još više obolit. Dok nije svoje svršija,
nigda nije tija doć u kuću.
Preko praznika svako bi jutro iša u crkvu. Uvik je sluša.
Nikad, nikad nije zabeštima, nit je ikad reka ružnu rič. Di su ga
god poslali, iša bi. Najvolija bi u vrta pod lad, pa moli, čitaj. Di
god bi se ćaća naljutija pa bi mu materi reka: - Bašura, godine
ti pa oće li obolit?

26
Preko praznika nigdje nije iša, samo u crkvu i kući. Možda
je digod otiša u Vukića u sestre Ive. Kad je naučija za vratra,
tada sam ga vidila. Izgleda je ka sv. Ante, kada je s neba siša.
Bila sam mu na prvoj svetoj misi. Kad je iz vratarskog obora iša
u crkvu, uvik je prida se gleda. Svi smo bili u raju. U Prugovo je
malo dolazija. Ja sam ga u Sinju posjećivala. Bila je velika glad.
Nije nam ništa dava neg bi nam reka ajte kod te i te vamilije.
Spasija je moju dicu da nisu umrli od gladi. Te bi vamilije davale
brašna. Skupila bi od pet do deset kila, kako kad. Nije bilo
lako donit kući. Na svakom putu čeka vojska. Rekli su mi drugi,
a i ja sam vidila, kako iz rukava vadi dvi - tri vetice kruva i dava
onima koji su tražili pomoć u samostanu. On nije svoj kruv ija
nego ga je davao sirotinji.
Znam da mi i danas pomaže s neba. Gleda na me, svoju sestru
i čeka da se susretnemo u nebu." 38
39. Odveli ga dva partizana.
"Došla neka žena iz Glavica kraj Sinja moliti fra Rafu da
dođe u Glavice ispovijediti jednu bolesnu ženu. Fra Rafo se ubrzo
spremio i ponio sa sobom sve što mu treba. Kadli ga iza kapelice
sv. Ante zaustaviše dva čovjeka i odvedoše u jednu kuću.
U jednoj su sobi poveli razgovor. Počeli su ispitivati o biskupu
Kvirinu Klementu Bonefačiću i o vojnom svećeniku u Sinju fra
Stanku Milanoviću. Htjeli su saznati govore biskupovih sastanaka
sa svećenicima i što im govori. Zatim ih je zanimao fra
Stanko Milanović i koji mu ustaški oficiri dolaze u samostan.
Rekli su mu Vi ste savjestan svećenik i ne smijete lagati. Recite
istinu i neće Vam se ništa dogoditi. Fra Rafo za ništa nije znao,
ali su ga sat vremena zadržali i onda ga pustili da može nastaviti
38. Manda Kraljević, (Kalinić), RK, Sjećanja, Split, 1991., 26 - 27. - Driman
je particip od glagola drimati se, drima mi se, spava mi se; verata dolazi od
talijanske riječi ferrata, a znači željeznica; vetica je talijanska riječ fetta, a
znači režanj, nareznica.

27
dalje. Fra Rafo je postao nemiran i obuzeo ga strah da ga ne bi
opet na povratku zaustavili. Srećom nikog nije vidio i sretno se
vratio u samostan. Rekao je neka ova žrtva bude za ubijene i
prognane fratre." 39
40. U slobodno vrijeme moli i kleči.
"Kad je bio u petom razredu gimnazije, promatrao sam ga.
Dok su ostali klerici pjevali s Ivanom Ocvirkom, fra Rafo je
u slobodno vrijeme klečao i molio. Izgled njegova lica bio je
preobražen kao da je u zanosu. Nikada nije htio govoriti o drugome.
To načelo imao je i fra Ante Antić. Gdjegod bi rekao za
koga je molitva, žrtva namijenjena." 40
41. Rodila četrnaest djece.
Marija Bašić žena Antina rodila je sedmero djece i bojala
se u onim prilikama rađati djecu. Sama kaže: "Ositila sam da
grišno živim. Išla sam se ispovidit prid našim vra Rafom. I to
je bila moja životna ispovid. On je probudija u meni uvanje u
39. Fra Paulin Vuković, Usmena izjava, Sinj, 1945.
40. Fra Bernardin Librenjak, RK, Sjećanja, Split, 1991., 28.

28
Boga i ositila sam da njegove riči dolaze iz svete duše jer sam
takvih riči čula i od drugih vratara, ali me nisu tako dirale. Ja
sam otada, držeći se vra Rafina savjeta rodila još sedam dice i
zato uvik zahvaljujem fra Rafi i dragom Bogu."
Nikola Bašić pisac ovih redaka izjavljuje da je on bio dvanaesto
dijete, (sada živi na Visu, oženjen i ima četvero ženske
djece, od kojih su dvije udane). Četrnaesto je dijete pošlo u
Nebo." 41
42. Fra Rafo vraća mlijeko.
"Fra Rafo bi kadkada došao u Prugovo i otsjeo u župnoj
kući. Nevjesta bi mu Mara po sinu Anti slala po litru mlijeka.
Fra Rafi je bilo teško da Mara toliko troši za njega jer je njih u
kući veći broj pa im treba više. Onda bi uzeo malu šalicu mlijeka,
a ostalo po Anti vratio kući.
Fra Rafina nevjesta Mara rodila je šesto žensko dijete. Obitelj
je bila razočarana jer je očekivala muško dijete. Krivnja je
bačena na Maru. Mara ražalošćena, u tim teškim trenucima, htjela
je napustiti kuću sa svojih šestero ženske djece i poći u svijet
pa makar prosila. Od nezadovoljstva njezin muž Ante podao se
alkoholu. Netko je javio fra Rafi. Fra Rafo je ubrzo došao. Putovao
je pješice iz Sinja preko Dicma pa preko Radinja u Kaliniće
za sretan uspjeh. Nakon što je uočio stanje, bratu Anti naredio je
da ide odmah ispovijediti se pa da onda dođe k njemu.
Nakon što se je ispovijedio fra Rafo je svima predočio kako
su mnogo griješili. Morali su se podložiti volji Božjoj. Što Bog
odredi to mora biti. Stoga se tog otposlije moraju pridržavati. I
eto volja Božja bila je da je Mara rodila sedmo dijete i to muško,
rodio se Ante, sadašnji diplomirani ekonomist, s boravkom
u Splitu." 42
41. Nikola Bašić, RK, Čudo ispovijedi, 1990., 31 - 33. - Uvanje je hrvatska riječ,
ufanje, nada, dolazi od glagola ufati se, nadati se.
42. Ante Kalinić, Usmena izjava, Split, 2010.; Fra Ivan Bezina, Usmena izjava,
Prugovo, 1946.

29
43. Zahvala fra Rafi.
"Mojem upisu u Franjevačku klasičnu gimnaziju u Sinju jedan
se je profesor usprotivio. Kroz sve razrede gimnazije uvijek
mi je prijetila opasnost da me otpuste. Na velikoj maturi dvojica
su odlučila dati mi slabu ocjenu. Bilo mi je teško. Želio sam biti
fratar. Obratio sam se za pomoć fra Leonardu Bajiću i fra Rafi,
mojem profesoru i odgojitelju. Poznavao me je vrlo dobro. Rekao
mi je obratit ću se Bogu i Bl. Dj. Mariji. Kroz petnaest dana
činio je Put križa u kapelici, a krunicu molio klečeći u svojoj
sobi. I pošao je profesorima moleći ih da izmijene odluku. Jedan
je učinio a drugi je dao slabu ocjenu. Na popravnom ispitu
bilo je lakše. Fra Rafo je ispitivao i dobio sam prolaznu ocjenu.
Ostao sam među fratrima, nastavio studij bogoslovije i postao
svećenik. Fra Lujo Šušnjara." 43
44. Fra Rafo previja rane.
"Ja, fra Zvonko Radošević, u Sinju sam obolio od gnjojnih
rana na nogama. Po uputama liječnika morao sam ih kremom
mazati. To su morali obavljati klerici. Obvezu nisu savjesno
obavljali. Ulogu je preuzeo fra Rafo. Svaki dan je odvijao, premazivao
i zavijao rane, a u noćnim satima dolazio bi da vidi
kakvo je stanje. To je trajalo tri mjeseca." 44
45. Mi smo ludi u vašim očima.
"Bez dvojbe, ako netko trajno živi u nebeskim visinama
više duhovnosti i razmišljanja, za neke ljude postaje 'neprirodan'.
Takav prigovor doživljavao je i sv. Pavao pa je rekao: - Mi
smo ludi (u vašim očima) i shvaćanju radi Krista. - Ono što
43. Fra Lujo Šušnjara, Usmena izjava, Sinj, 1939.
44. Fra Zvonko Radošević, Usmena izjava, Sinj, 1953.

30
je sv. Pavao doživljavao od svojih suvremenika to doživljava
svaki kršćanin koji se potpuno preda Kristu i služi mu čitavim
svojim bićem. Među tima je i posebno doživljavao fra Rafo." 45
46. Svratio na se posebnu pažnju.
"Moji su me roditelji odgajali u kršćanskom duhu, pa sam
gotovo svaki dan išla u Sinj na sv. misu. Između toliko fratara
vidjela sam i fra Rafu Kalinića kako govori sv. misu. Svratio je
na se posebnu pažnju. Riječi sv. mise izgovarao je razgovijetno
pa se sv. misa mogla lijepo pratiti. Pognute glave i s pogledom
prida se stvarao je kod ljudi dojam svetog redovnika i svećenika.
Takvog sam i ja doživjela. S užitkom sam sv. misu slušala
kada bi je on govorio sve dok moj brat nije kontaktirao s fra
Rafom o namisli da bi želio biti svećenik. Fra Rafu smo izgubili
na zemlji. Dobili smo velikog zagovornika kod Boga." 46
45. Fra Stanko Bačić, RK, Sjećanja, Split, 1990., 28.
46. Tonka Križanac, RK, Sjećanja, Split, 1991., 28.

31
47. "Od plus jedan do minus nulla."
"Kao profesor latinskog jezika zadaće bi ispravljao s ocjenama
od plus jedan do minus nulla. To znači više od jedan, a
manje od nikakve ocjene. Ispred jednog đaka je klekao i tražio
oproštenje zbog slabe ocjene." 47
48. Ćaća zamišlja.
"Otac je fra Rafu zamišljao župnikom u nekom zagorskom
selu kome bi on mogao doći. Smatrao je da će mu sin imati konja,
đardinjeru. To je kao danas osobna kola, pa da bi se s njim
vozio i ponosio. Osim toga imat će kameru, pijat juve. Drugo
mu ništa neće manjkati. Može što god bude tio. Međutim, fra
Rafo prosi poput sv. Frane i daje sirotinji." 48
49. S fra Metodom pod ruku.
"Bilo je proljetno vrijeme kad smo otišli u šetnju na Vidića
piket. Lagano je padala kiša i fra Metod Latinac pokliznuo i
ozlijedio se u gležnju na nozi. Osjećao je velike boli. Nije mogao
ići a fra Rafo ga je, uz pomoć još dvojice đaka, uhvatio pod
ruku i povlačio prema Sinju. Na pola puta zbog velikih boli maramicom
stegao mu je gležanj. U Sinju je liječnik pružio pomoć.
Fra Rafo ga je danju i noću dvorio i mijenjao zavoje. Najviše ga
je posjećivao u noćnim satima jer je tada osjećao velike boli i
47. Fra Ivon Menđušić, RK, Sjećanja, Split, 1992., 49.; Fra Marko Viskić, Usmena
izjava, Sinj, 1938.
48. Fra Petar Bezina, RK, "Ivane, oćeš li u vratre?", Split, 2000., 10; Fra Petar
Bezina, Usmena izjava, Prugovo, Razgovor s ocem, 1935. - Parip je grčka
riječ para hipos, a znači konj; đardinjera je talijanska riječ, a znači kočija,
dvokolica; kamera je talijanska riječ camera, a znači soba; pijat je talijanska
riječ, a znači tanjur; juva je hrvatska riječ, a znači juha; manjkati je talijanska
riječ, a znači nedostajati.

32
jaukao. S vlažnim oblozima smanjivao mu je boli. To je trajalo
oko dvadesetak dana. Fra Metod Latinac." 49
50. Fra Rafu s kamenom u glavu.
"Jednog dana fra Rafo je iz Sinja pošao u Prugovo k rodnoj
kući i preko Brdanića u Kalinića. Obitelj je bila sretna da vidi
fra Rafu. Malo se odmorio i Mara, njegova nevjesta, ubrzo je
izrezala kruha ispod peke i iskrižala pršuta. Stavila na stol i fra
Rafu ponudila. Prema običaju djeca su se morala ukloniti da ne
bi smetala gostu. S tim tradicionalnim običajem fra Rafo se nije
slagao. Nije mogao dozvoliti da on jede, a djeca da stoje vani ili
negdje u uglu kuće. U po šale reče djeci, smijući se: - Tko brže
dođe do mene, dobit će krišku pršuta. -
Vrlo spretna djevojčica Mila brže bolje poleti očekujući da
će joj fra Rafo dati krišku pršuta. Fra Rafo je imao više sklonosti
prema njezinu bratu Anti pa preko njezine glave dade Anti.
Mila sva srdita udalji se velikom brzinom, pronađe kamen pa u
49. Fra Metod Latinac, Usmena izjava, Sinj, 1937.

33
fra Rafu. Srećom da nije bila dobra šnajperistica. Kamen je proletio
mimo njegove glave. Na pitanje je si li ga mislila pogoditi,
odgovorila je: - Još me pitate!
Fra Rafo je osjetio u duši da je prekršio riječ pa da bi se smirio,
brzo ju je pozvao k sebi. Držeći u ruci drugu krišku pršuta,
dade joj da ne bi zazviždao i drugi kamen prema njemu." 50
51. Partizani u okružju Prugova.
"Da partizani ne bi Prugovu i Prugovljanima nanijeli zlo,
fra Rafo je iz Sinja odlučio poći u Prugovo pješke preko Dicma
i Radinja. Stigao je sretno k svojoj rodnoj kući. Bio je sretan
što je u društvu svoje rodbine i susjeda. Ujutro ranije pošao je
k crkvi. Otišao je na kraj crkvene ograde, uz "lokvu", bunar, sa
sobom ponio raspelo i golih koljena klekao na pijesak i molio
oko sat vremena, zazivajući Boga da poštedi Prugovo od partizanskih
ubijanja i otimanja imovine." 51
52. Širenje štovanja fra Rafe.
"Radan Litrić u Samoboru vrlo izuzetan laik i glavni priprematelj
'Taborovanja' za mlade proučio je i gradivo Fra Rafo
Kalinić - žrtva svoga svećeništva na temelju kojih je pripremao
duhovne teme za vjeroučitelje. Za ljetno "Taborovanje"
održao je u srpnju glavnu duhovnu temu: Fra Rafo žrtva svoga
svećeništva. Preporučivao ga je vjernicima da mu se obraćaju
za pomoć jer postom, molitvom i raznim žrtvama obraća se
Bogu." 52
50. Mila Varvodić (Kalinić), fra Rafina nećakinja, RK, Sjećanja, Split, 1990., 33.
- Šnajperistica, ženska osoba, dolazi od šnajper. Šnajper je posebna puška u
koju je ugrađen dalekozor. Kad se u dalekozoru predmet gađanja približi i
vidi se u sredini križ, pogađa se u tu sredinu i pogodak je siguran.
51. Ilija Jurić Jukan, crkovinar, Usmena izjava, Prugovo, 1945.
52. Sestra Marija Emanuela o.s.c., RK, Proširuje se štovanje fra Rafe, Split,
2002., 17.

34
53. Fra Rafo po poledici odlazi bolesniku.
"Zaogrnut fratarskim plaštem po velikom snijegu i poledici
fra Rafo odlazi pješice na Radošić ispovijediti, pričestiti i podijeliti
sakrament pomazanja teško oboljelom mještaninu. Nakon
povratka prema Sinju posrnuo je poviše Ruduše i oštetio lijevu
nogu. Nije se uznemirivao nego je uz pomoć štapa došao do
Sinja i rekao: "Neka sve bude na slavu Božju." 53
54. Fra Rafo s rusakom na leđima.
"U vrijeme Drugoga svjetskog rata bila je velika glad. Jednom
prilikom fra Rafo je došao iz Sinja, a iz Dicma preko Radinja
pješice, u Prugovo s rusakom na leđima, a u njemu veliki
kruh od četiri do pet kilograma. Stavio ga je na stol i rekao: -
Evo vam kruha!
Prva se javila njegova nevjesta Mara pa mu reče: - Ma moj
vra Rafo, što si donija! Mi imamo kruva. Fra Rafo joj na to: -
Nisam ja na vas mislio. Meni je nezgodno tražiti sirotinju. Vi
znate tko je najsiromašniji pa mu dajte." 54
53. Fra Ivan Bilušić, kapelan, Usmena izjava, Sinj, 1939.
54. Mila Varvodić (Kalinić), fra Rafina nećakinja, RK, Sjećanja, Split, 1990.,
34.

35
55. Fra Rafo sa sjemeništarcima.
"Preko praznika fra Rafo je okupljao sjemeništarce u Prugovu
i vodio ih u crkvu na poklon Presvetom oltarskom sakramentu.
Predvodio je molitvu na golim koljenima. Lizeći po crkvi od
stajališta do stajališta molio Put križa." 55
56. U staračkom domu.
"Vjernici su najviše fra Rafu pozivali na ispovijed i pričest.
Smatrali su ga vrlo pobožnim i razboritim svećenikom. A i on je
rado išao da ljudima pomogne, da im duh podigne i što je god
moguće smiri i približi Bogu. Dok je obilazio starce i starice
po domovima više ne bi bilo nikog od službenog osoblja tko
bi pomogao jadnima. Vidio je fra Rafo teško stanje i odlučio
im je pomoći. Nije se ustručavao doći i najtežem bolesniku. Po
ljudsku govoreći, bilo mu je neugodno, ali je on sebe svladavao
i pristupao im. Vodila ga je ljubav prema Bogu i prema čovjeku.
Žrtvu je smatrao kao zadovoljštinu Bogu kome se nanose uvrede.
Svakog je obišao i pružio mu pomoć. Bili su mu zahvalni.
Oni koji su se pridigli i pošli kućama fra Rafu bi posjetili i po
neki poklon donijeli kao znak zahvalnosti." 56
57. Fra Rafo sa sektašima.
"Na - pijaci šinjora - u Splitu zaustavio se fra Rafo s dva
mladića koji su u ruci držali Bibliju. Fra Rafo naivan, misleći
da su katolici koji šire katoličku Bibliju, zaustavio se s njima i
započeo se razgovarati. Poslije nekoliko rečenica uočio je da
to nisu katolici nego pripadnici neke sekte. U stvari su to bili
vjernici evangeličke crkve, širitelji svoje iskrivljene Biblije. Ne
55. Fra Ivan Vuka, RK, Fra Rafo Kalinić i euharistija, Sjećanja, Split, 1990., 34.;
Ilija Jurić Jukan, crkovinar, Usmena izjava, Prugovo, 1944.
56. Špiro Bašić, crkovinar, Usmena izjava, Prugovo, 1944.

36
dopuštaju fra Rafi da otiđe. Pošto poto hoće ga zadržati. Uporno
mu tuve u glavu da je Biblija jedini izvor spasenja. Vidili su da
fra Rafo ne prihvaća njihovo tumačenje. Počeli su ga napadati s
pogrdnim riječima. Fra Rafo se jedva izvukao, otišavši Bosanskom
ulicom prema samostanu Gospe od Zdravlja. Susret je i
razgovor promatralo nekoliko ljudi. Čudili su se kako napadaju
fratra." 57
58. "Cigančice, evo Ti..."
"Stric bi fra Rafo doša u kuhinju gdje sam u ratno vrijeme
dijelila hranu sirotinji. Malo bi se nasmijao. Znala sam da mi
nešto nosi. Pogladio bi me po glavi i rekao: - Cigančice, evo ti
(tako ju je zvao zbog njezinih krupnih očiju) i iz rukava vadi
zamotuljak - fetu kruha - i biskvitni kolač, njegov dio doručka
i ručka." 58
59. "Brate, nemoj tako!"
"Fra Rafo pristupa bratu fratru s poniznošću, iskreno i kad
bi vidio nešto nevaljalo, prišapnuo bi mu: - Brate, nemoj tako.
Više puta na prigovor bio bi izgrđen. Mirno je primao." 59
60. Upis na studij matematike.
"Fra Rafo se je 20. listopada 1938. upisao na studij matematike
na Prirodoslovnom fakultetu u Zagrebu. Nije mu bilo
lako ići na predavanja jer nije imao matematičnog predznanja.
Stoga je, uz redovita predavanja na fakultetu i privatno išao na
pouku prof. Kataliniću. Ni tada nije vjerovao u svoj uspjeh pa je
57. Fra Petar Bezina, Usmena izjava, Split, 1946.
58. RK, Što govore ukućani o fra Rafi, Split. 1993., 21 - 22.
59. Fra Petar Bezina, RK, Fra Rafo u zajednici, Split, 2001., 40.

37
rekao svom profesoru dr. Kurepu: - Ja nisam bio dobrovoljac za
matematiku nego su me poslali. Profesor mu je odgovorio: - Ići
će, ali teško." 60
61. "Isuse, blaga i ponizna srca."
"Fra Rafo okrenut prema crkvi šapuće pozdrave euharistijskom
Isusu svim žarom ponavljajući strjelovitu molitvicu: Isuse
blaga i ponizna srca, učini srce moje po srcu svome! Često i
često sam ga puta gledao kako lagano izgovara te riječi. To je
molio više puta, kako je izjavio, da bude zadovoljština za uvrede
Bogu nanesene." 61
62. Fra Rafo suši.
"U nekim selima dosta djevojaka kroz čitavu korizmu
(četrdeset dana) suše, to jest žive samo o kruhu i vodi. Jedne
60. Fra Petar Bezina, RK, Fra Rafo Kalinić, Split, 1990., 12.
61. Ivan Prcela, RK, Svetački primjer fra Rafe Kalinića, Split, 1993., 7 - 10.

38
korizme odlučio se je i fra Rafo sušiti. Kazao je gvardijanu fra
Bernardinu Topiću, ali gvardijan mu nije odobrio. Ponovno
mu je rekao da će samo pokušati pa ako ne bude mogao da će
prekinuti. I on je zaista počeo i ustrajao svih četrdeset dana
živjeti o kruhu i vodi. Bila je to velika pokora. Kad su ga zapitali
zašto je to učinio? Odgovorio je: Bog se puno psuje pa sam se
za naknadu nanesenih uvreda Bogu odlučio na takvu pokoru.
Pokušao je još jedanput ali mu gvardijan nije dopustio." 62
63. Klanjanje.
"Uživao je klanjati se pred Presvetim oltarskim sakramentom
gdje je tražio milost prosvjetljenja i samo u rijetkim trenucima
utjehu. Može se reći neprestano je molio, ali trapeći tijelo
da trpi poput Isusa." 63
64. "U talijanskoj komandi."
"Fra Rafo je iz Sinja putovao vlakom do Klisa i u Klisu se
iskrcao jer je mislio krenuti pješice u Prugovo. Zaustavio ga je
neki talijanski vojnik i odveo u talijansku vojnu Komandu. Pitali
su ga u Komandi gdje putuje. Odgovorio im je u Prugovo.
Na to su mu rekli da imaju dokaze kako on surađuje s partizanima
jer nijedan svećenik zbog partizana ne usuđuje se živjeti na
župi. Međutim, Vi i još neki svećenici s njima surađujete i imate
slobodan dolazak i boravak na župi. Fra Rafo ih je uvjeravao da
on nema nikakve veze s partizanima. Ali oni mu nisu vjerovali.
Fra Rafo je mislio da će završiti u zatvor. Uto dođe neki Colonello,
glavni zapovjednik, i nakon kratkog razgovora, pustio ga
na slobodu." 64
62. Fra Bernardin Topić, Usmena izjava, Sinj, 1944.
63. Bezina, nav. dj., 21.
64. Fra Jozo Meštrović, Usmena izjava, Imotski, 1944.

39
65. Brine se za siromahe.
"Kao student u Zagrebu brinuo se je koliko je mogao oko
izdržavanja jednoga siromašnog sjemeništarca. U Sinju je pomagao
jednu siromašnu obitelj koja je rano ostala bez hranitelja.
Posebno se brinuo za dječaka iz te obitelji da završi Franjevačku
gimnaziju u Sinju, i ako bi bila volja Božja, da bude
redovnik, svećenik." 65
66. Posredovanje liječnika.
"U fra Rafi se skriva posebna pobožnost. Znao je pod
nadzorom fra Bone Radonića činiti prekomjernu pokoru. Jeo
bi suhu hranu i malo bi pio vode. To ga je dovelo do teškog
zdravstvenog stanja. Morao je posredovati liječnik. S pićem
vode vraćeno mu je zdravlje." 66
67. Fra Rafo poznavalac grčkog i
latinskog jezika.
"Fra Rafo je bio izvrsni poznavalac grčkog i latinskog jezika.
Bio mi je profesor iz grčkog jezika. Kad bi ulazio u razred
na trećem katu franjevačkog samostana u Sinju, mi smo ga đaci
trebali glasno pozdraviti: - Haire, didaskale! - (Zdravo učitelju!),
a on bi spremno odgovorio: - Hairete, mathetai! - (Da ste
zdravo, učenici!). Jedan fratar ga je izrugao da bi znao reći "haire
didaskale" (zdravo učenje?), a đaci bi odgovorili "ajde niza
skale". Neosnovani napad fra Rafo je mirno podnio!" 67
65. Fra P. Bezina, RK, Fra Rafina ljubav prema sirotinji i grješnicima, Split,
2001., 8.
66. Fra Bernardin Librenjak, RK, Sjećanja, Split, 1991., 28.
67. Dr. fra Karlo Jurišić, Fra Rafo Kalinić - žrtva svoga svećenstva, 1992., 45.-
46.

40
68. Ja nisam kriv.
"Na velikoj maturi 1937. pala su na popravni ispit dvojica
đaka u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Sinju iz hrvatskog
jezika kojima je fra Rafo predavao. Fra Rafo je takvu ocjenu
primio teška srca. Njima je pristupio oprezno i rekao: "Puno mi
je žao. Ja nisam kriv. Nemojte biti na me ljuti. Ja to nisam učinio.
To je učinio netko drugi. Na ponovljenom ispitu nije bilo
nikakvih poteškoća." 68
69. Odgojitelji duhovnog i
intelektualnog rasta.
"U Sinju u samostanu odgojitelji su vidno utjecali na intelektualni
rast i duh pobožnosti klerika. Među njima, po mišljenju
fra Bone Radonića, posebno se isticao fra Rafo Kalinić. Trebalo
ga je poučavati da bude blaži u pokori. On je želio biti što svetiji
i dostojniji u primanju euharistije. Naslućivalo se je da će trojica
klerika nakon položene velike mature napustiti franjevački red.
68. Belamarić, nav. dj., 31.

41
On ih je pozvao k sebi na razgovor. Obećao im je da će svake
večeri za pola godine moliti Put križa da bi ostali fratri." 69
70. Živi svetac.
"Fra Rafo je bio živi svetac. Zato, kad je izgorio u vatri,
vjernici su rekli: Umro nam je svetac! Iz njegove duše izbijala
je žrtva posebno kad bi se susreo s bijednicima, oboljelima,
nemoćnima. Pristupao im je i pružao pomoć. Neke bi pod ruku
uzeo i odveo gdje žele, bolesnima bi pomogao zavijati rane ili bi
molio prolaznike da mu pomognu. Činio je žrtvu za žrtvom." 70
71. Groblje u Prugovu.
"Fra Rafo je, kad bi došao u Prugovo, našao vremena da se
zadrži na groblju. Tada nije bilo pojedinačnih grobnica. Bilo je
zajedničko groblje. Redovito je bio nekoliko sati na nogama s
molitvenikom i škropilom u ruci. I klečao bi i razmišljao dosta
vremena. Simbolički bi na grobove stavio neki cvijet." 71
72. Bockanje.
"U blagovaonici za vrijeme jela, kada bi starješina nakon
obvezatnog čitanja duhovnog štiva, otvorio razgovor, svećenici
su među sobom često zbijali šale, jedan drugoga bockali riječima,
pa bi se katkada dotakli i fra Rafe. On nikada nije reagirao.
Ili bi se smiješio ili bi šutio. Uopće, u svemu se pokazivao veoma
strpljiv." 72
69. Fra Ivan Vuka, RK, Fra Rafo Kalinić i euharistija, Split, 1999., 28 - 29.
70. Fra Petar Bezina, RK, Fra Rafo u Franjevačkom redu, Split, 2003., 21.
71. Ilija Jurić Jukan,, crkovinar, Usmena izjava, Prugovo, 1945.
72. Jurišić, nav. dj., 46.

42
73. Izazivanje fra Rafe.
"Kolege bi katkada fra Rafu izazivali misleći da će planuti
i žestoko reagirati. Nakon takvog izazova lice bi mu se zacrvenilo
i malo bi se nasmiješio. Jednog dana za vrijeme ručka dr.
Janko Šimrak, profesor na sveučilištu (bogoslovnom fakultetu u
Zagrebu), namjerno ga je izazvao pa nadodao: - Mislio sam da
je fra Rafo svetiji. - Na to mu je fra Rafo odgovorio: - Ne znam
u čemu ste vi bolji. Možda u jelu i piću. - Taj govor tekao je u
obliku šale, a završio je u smijehu. Ipak je fra Rafo osjećao da
je pretjerao." 73
74. Vjeronauk preko bodljikave žice.
"Meni je fra Rafo predavao vjeronauk u Sinju. S obzirom
na ratno stanje ponekada vojnici nisu puštali fra Rafu da prijeđe
mjesto prolaza, tako zvani 'blok'. On bi tada nastavu obavljao
preko bodljikave žice, jer je između nas i njega ona bila prepreka
kojom je cijeli Sinj bio opasan.
Godine 1942. teško sam obolio i pomoć od nikud nije pristizala.
Fra Rafo je došao u Radošić i donio mi dvije naranče,
73. Šandrić, nav. dj., 27.

43
što je u ono vrijeme predstavljalo izvanredan događaj. Otkidao
je od svog ručka ili večere te donosio u svoju sobu. Tomislavu
bi rekao: - Dođi u moju sobu i nešto ima na stolu od hrane. - To
nije činio samo jedanput.
Koncem 1942. ili početkom 1943. izgorjela nam je pojta sa
sijenom. Fra Rafo je odmah došao k nama, u zaselak Ajdukovića.
Nije nam pružio nikakvu materijalnu pomoć. Blagoslovio
nas je i zazvao pomoć Božju na sve nas. I potekle su nam suze
radosnice." 74
75. Fra Rafo ukoren.
"Pred Uskrs bilo je mnogo vjernika koji su čekali za ispovijed.
Fra Rafo je odlazio s nastave i susreo se sa fra Bernardinom
Topićem, gvardijanom. Povišenim glasom i ne biranim riječima
gvardijan ga je ukorio kako ga nema u ispovjedaonici. Fra Rafo
je bio na nastavi i nije mogao napustiti nastavu i poći u ispovjedaonicu.
Zacrvenio se i ni riječi nije rekao, niti se je u sobu svratio
nego odmah izravno otišao u crkvu u ispovjedaonicu." 75
74. Tome Ajduković, Sjećanja, Split, 1991., 28 - 29. - Pojta je kuća namijenjena
za držanje sijena, slame, kukuruzine za hranu životinjama.
75. Fra Ivan Bilušić, Usmena izjava, Sinj, 1944.

44
76. Fra Rafo u tamnici.
"U ratno vrijeme tamnice su bile prepune vojnicima raznih
postrojbi. Fra Rafo nije pazio kojoj ideologiji pripadaju nego
mu je bilo žao ljudi zatvorenih. Jednom prilikom došao je do
tamnice u kojoj je bilo dosta partizana. Molio je da bi ga pustili
unutra, da bi sa zatvorenicima razgovarao, tješio ih i držao vjerski
govor. Stražar ga je napao najpogrdnijim riječima. Nazvao
ga je bezbožnikom, istomišljenikom partizana. Zapritio mu je
da će ga zatvoriti. Reče mu spremite se za ćeliju. Fra Rafo iznenađen,
zacrvenio se. Došao je zapovjednik i rekao mu slobodni
ste. Možete poći kući." 76
77. Fra Rafo vojnik.
"Fra Ivan Hrstić bio je profesor na Franjevačkoj klasičnoj
gimnaziji u Sinju i za vrijeme NDH ustaški duhovnik. Tko nije
bio izraziti pristalica NDH znao bi ga oštro napadati. Više puta
se dogodilo u blagovalištu kad je fra Rafi prigovorio da šuti o
hrvatskoj vojsci, kao da ne voli Hrvatsku državu. Fra Rafi je
to bilo neugodno jer je on u duši bio izraziti Hrvat. Nije ulazio
u nikakve političke razgovore. Zacrvenio se i odmah napustio
blagovalište. Nije mu ništa odgovorio niti se s njim pravdao." 77
78. Fra Šimun Jelinčić.
"Fra Rafi je bilo dovoljno spomenuti fra Šimuna Jelinčića,
profesora latinskog jezika i matematike na Franjevačkoj klasičnoj
gimnaziji u Sinju. Odmah bi mu se na licu pokazao osmijeh,
raspoloženje. Fra Šimun po stasu velik i prilično debeo imao je
zvonak glas. U propovijedima je posebnim tonom i drhtavim
76. Ante Bezina (Markuleš), ustaša, Usmena izjava, Prugovo, 1942.
77. Fra Ivan Bezina, Usmena izjava, Prugovo, 1946.

45
glasom prenosio riječi Božje na vjernike. Znao bi između ostalog
reći: - Dragi moji vjernici, došli ste u hram Gospe Sinjske...
Fra Rafo bi njegove riječi s istim tonom i osmijehom prenosio.
Izgledalo je da to govori fra Šimun. Ponovio bi više puta
s posebnim osmijehom i raspoloženjem. To mu je bio duhovni
odmor.
Oponašao je svog kolegu s fakulteta u Zagrebu fra Stipana
Šandrića. Fra Stipan se tužio na svoje studiranje pa bi rekao:
- Bora ti, što mislite da je meni lako studirati. Neka oni traže
drugoga. I vrtio bi glavom amo tamo, pa bi opet rekao: - Bora ti,
neka me puste na miru. Fra Rafo ga je u potpunosti oponašao i
bio je sretan. Ponavljao bi više puta." 78
79. Sv. misa "interca".
"U ono vrijeme katkada se sv. misa govorila 'interca', u tri
svećenika. Samo je jedan slavio sv. misu, druga su dvojica učestvovala.
Jedan je čitao poslanicu, a drugi evanđelje. Više puta
78. Fra Petar Bezina, Fra Rafino oponašanje, Split, 2010., 45 - 47.

46
ne bi se našao jedan ili dva svećenika pomagača, pa bi brat laik
fra Luiđi Šimić došao pred svećenička sobna vrata i neprestano
bi kucao dok se svećenik ne bi odazvao. Zvao bi: - Poštovani,
poštovani, poštovani...-. Pred fra Rafinim vratima nije trebao
dugo kucati, samo jedanput. Fra Rafo bi se odmah odazvao. I
eto ga u sakristiju, spreman za 'sv. misu intercu'. Moglo bi se
reći da je stalno drugog zamijenjivao. I tu je bio žrtva." 79
80. Fra Rafo žohar.
"Jednog popodneva u jesensko vrijeme fra Rafo je pošao
ispred crkve prema alkarskom trkalištu. Pred njim se nađe čovjek
mlađih godina s bradom i dugom kosom, pa će fra Rafi:
"Žoharu (životinjica-parazit), nije Ti ovdje mjesto. Na tuđi račun
živiš! Kako Te nije sram!" I jednostavno nestade. Fra Rafo
se iznenadi i zacrveni kao rak. Čula je to skupina ljudi. Malo
stao i vratio se u samostan." 80
81. Fra Rafo i nećak fra Ivan (Jerko).
"Jerko Vuka, sin fra Rafine sestre Ive, otišao je u franjevačko
sjemenište u Sinj da bi postao svećenik-franjevac. Bio je žive
naravi i nije mogao odmah se upriličiti sjemenišnom redu, ali
dobro je prihvatio gimnazijski program. Redovito je pohađao
nastavu i dobro se uputio u predmetima. Fra Rafo mu je bio profesor,
a ocjenjivanje je bilo polugodišnje i godišnje. Fra Rafo
ga je ocijenio, ali Jerko se nije slagao s ocjenom. Zaustavio je
fra Rafu i rekao mu da zašto mu je dao slabiju ocjenu nego
drugima. Ja sam zaslužio bolju. Fra Rafo mu je na to odgovorio
da mu nije dao bolju zato da se ne bi uzoholio i da drugi ne bi
79. Fra Luiđi Šimić, Usmena izjava, Split, 1970.
80. Ante Bezina (Markuleš), ustaša, Usmena izjava, Sinj, 1942.

47
mislili da mu je dao bolju ocjenu zato što je njegov nećak. Jerko
ga je oštro pogledao i srdito napustio.
Jerko je postao svećenik pod imenom fra Ivan. Mnogo puta
je ispričao ovaj slučaj. Umro je u Promini 1990. kao župnik." 81
82. Gladni smo kruha.
"Preko ljetnih praznika fra Rafo je bio s klericima na praznicima
u Živogošću. Klerici su redovito bili na moru ili na šetnji
po Živogošću. Na šetnji skupina mladića s crvenim rupcima
na glavi potražili su fra Rafu. Nakon što im je pristupio pitaju ga
je li on starješina. Poslije nego su dobili odgovor da jest rekoše
mu "Mi smo gladni kruha. Vi naš kruh jedete. Uzmite mašklin i
zarađujte kruh." Fra Rafo se zacrvenio, postao nemiran i vratio
se u samostan." 82
81. Fra Ivan Vuka, Usmena izjava, Zagreb, 1960.
82. Bariša dr. Talijančić, Usmena izjava, Split, 1962.

48
83. Fra Rafo na pijaci.
"Fra Rafo preko pijace vraćajući se od časnih sestara na vrh
alkarskog trkališta čuje glas: "I ti ćeš, fratre, jednog dana nositi
na kapi crvenu zvezdu. Probaj." Fra Rafo pripadnut, brzim koracima
uletio u samostan." 83
84. Fra Rafu vratili iz Glavica.
"Fra Rafo jednoga proljetnog dana poslije podne krenuo je
u Glavice kraj Sinja posjetiti jednu siromašnu obitelj noseći joj
hranu koju je isprosio od nekih obitelji u Sinju. Posred Glavica
zaustavila ga je skupina mladića, skojevaca i bez ikakvog pitanja
gdje ide, vratili ga nazad i rekli mu da se više nije pojavio u
njihovu selu. Postiđen, vratio se nazad." 84
85. Fra Rafo u "ferati" (vlaku).
"Preko ljetnih praznika fra Rafo je iz Sinja otišao s vlakom
prema Splitu. Nakon što se je nekoliko mladića ukrcalo u Klisu
počele su pjesme protiv Crkve, svećenika, časnih sestara nazivajući
ih najpogrdnijim imenima. Jedan od njih reče: takav je i
onaj fratar u uglu. Fra Rafo je samo šutio. Primio i to kao zadovoljštinu
za nanesene uvrede Bogu." 85
86. Fra Rafo i fra Celestin Belamarić.
"Jednog jesenskog dana fra Rafo je poveo klerike na šetnju
prema Karakašici (kraj Sinja). Kako nije bilo buća (balota)
ni baluna igrali su na ploče (plosnati kamen). Fra Zvonko
83. Fra Lujo Šušnjara, Usmena izjava, Sinj, 1953.
84. Fra Ivan Bilušić, Usmena izjava, Sinj, 1950.
85. Fra Jozo Meštrović, Usmena izjava, Klis, 1950.

49
Radošević bacio je ploču u zrak, a u tom trenutku našao se na
mjestu, gdje je ploča morala pasti, fra Celestin Belamarić. Ploča
mu je pala na tjeme. Stvorila se velika rana i protekla krv. Bila
je opasnost po život. Fra Rafo je priletio u pomoć. Svezao mu
glavu rupcem i odmah odveo k liječniku u Sinj. Netko je morao
oprezno privijati zavoje. Fra Rafo je primio na se odgovornost.
Tri puta dnevno dolazio ga je pregledavati, a i u kasno doba
noći." 86
87. Fra Rafo u zbirci.
"Fra Rafo je nas klerike odveo u zbirku, u staru gimnazijsku
zgradu, na pijaci. Tumačio nam je razne aparate i balsamirane
životinje. Pokazao nam je kako se rukuje s nekim aparatima.
Htio se je odmoriti. I u trenutku kad je htio sjesti fra Marko Viskić
povukao je sjedalicu. On je pao na tle. Nije se ljutio, niti je
poduzeo nikakve kaznene mjere. Rekao je neka i ova žrtva bude
na slavu Božju." 87
88. Fra Rafo i špijun.
"Potajni sekretar komunističke ćelije u Sinju N.N. želio je
doći u razgovor s fra Rafom. Znao je da je on ugledan fratar.
Komuniste je zanimao rad fra Ivana Hrstića s ustašama. Ovaj
udbaš je znao za neki neznatni prekršaj nekog člana iz fra Rafine
obitelji u Prugovu. Ucjenjivao ga je. Ukoliko ga ne bi izvještavao
da će čitava obitelj snositi teške posljedice. Fra Rafo
mu je odgovorio da on to ne može biti po savjesti ni pod cijenu
života. Taj pritisak bio je težak. Ali fra Rafo je bio načelan i odlučan.
Rađe smrt nego biti tajni špijun." 88
86. Fra Petar Bezina, Usmena izjava, Split, 2011.
87. Fra Petar Bezina, Usmena izjava, Split, 2010.
88. Fra Petar Bezina, Usmena izjava, Split, 2000.

50
89. Fra Rafo u vlaku s komunistom.
"Od Koprivnog do Sinja s fra Rafom je putovao zadrt komunist.
Govorio je fra Rafi o budućem načinu života. Sve će
biti automatizirano. Čovjek se neće gotovo ništa truditi. Vi biste
morali u svojim propovijedima ili susretima s ljudima uvjeravati
ljude o budućem raju na zemlji. Vi to možete ako hoćete. Ja
vas uvjeravam da ćete snositi posljedice, dapače i opasnost po
život, ukoliko ne biste prihvatili ovu ponudu. Fra Rafo nije to
prihvatio." 89
90. Fra Rafo i Bariša Talijančić.
"Fra Rafo je preko praznika bio s klericima u Živogošću kojima
je bio domagistar. Nastojao ih je odgojiti pravim sinovima
sv. Frane. Njegove 'filipike' (oštri govornički napadi), rekao je
Bariša, u meni su izazivale revolt, pa sam se ispod hlada velike
topole ispred samostana, naglo digao i uz plač otrčao prema
Igranima. U portu u Živogošću čujem: - Bariša mali, čekaj me,
stani! Zove te fra Rafo. Fra Rafo je poslao samostanskog momka
Grgu Jagetića da se vratim. Kad sam se vratio, on se nasmiješio,
prihvatio me za ruku, odveo me u svoju sobu i promije-
89. Šandrić, Usmena izjava, Sinj, 1954.

51
nivši način razgovora, blago me je svjetovao kako se s fratrima
moram vladati. Rekao je da mu je žao što sam ga krivo shvatio
jer da on meni želi dobro i da se počnem privikavati na drugčiji
način života." 90
91. Fra Rafo i Sinjska tvrđava.
"Najmanje jedanput mjesečno fra Rafo je išao na Sinjsku
tvrđavu. Redovito je molio krunicu Bl. Dj. Marije, a također
pokojničke molitve za poginule u obrani Sinja od Turaka. Zavjetovao
se da će svaki drugi mjesec ići na tvrđavu i izmoliti Put
križa za poginule kroz prošlost u obrani Sinja." 91
92. Molenje franjevačke krunice.
"Kad su đaci preko praznika bili u Živogošću na odmoru,
među njima je bio fra Rafo kao domagistar. Po običaju đaci su
molili Franjevačku krunicu. Prije nego je krunica započela fra
90. Dr. Bariša Talijančić, liječnik, radiolog, RK, Susreti s fra Rafom Kalinićem,
Split, 1933., 12. - Filipike su oštri govornički napadi; revolt je francuska
riječ, a znači ogorčenje, negodovanje; porta je talijanska riječ, a znači luka,
pristanište, ulazna vrata na moru gdje bi se brod zaustavio ili vezao.
91. Fra Lujo Šušnjara, Usmena izjava, Sinj, 1950.

52
Rafo je rekao jednom kleriku da on predmoli krunicu jer je njegov
red. Klerik jednostavno nije poslušao. Nije htio iz mladenačkog
ponosa. Htio je pokazati da je i on punoljetan. Nakon
trećeg nagovaranja nije uspio, pa da ne dođe do sukoba, fra Rafo
prihvati predvoditi krunicu.
Klerik je rekao kad neće on i ništa mu nije bilo, neću ni ja.
Fra Rafo nije poduzeo nikakve disciplinske mjere. Pa da bude
mir među klericima opet se prihvatio predmoljenja krunice. Još
ima zgoda iz fra Rafina života kojih se sada ne mogu sjetiti." 92
93. S. Josipa, benediktinka u Trogiru.
"Fra Rafo je doša s neba. On je svetac. U Karakašici kraj
Sinja držao je vjeronauk ili je išao u Čitluk reći sv. misu. Bio je
propisno obučen u franjevačkom habitu s franjevačkom krunicom
o pascu. U ruci je držao knjigu i zaustavljao bi se. Najprije
bi klekao, stavio ispred sebe raspelo, otvorio knjigu i čitao. Poslije
ljubljenja križa, digao bi se i nastavio dalje.
Osim mene njegovo vladanje pratilo je još nekoliko djevojčica
i vidjeli smo da je tako činio četrnaest puta. Kasnije smo saznale
da je obavljao Put križa. S nikim nije razgovarao. Gledao
je prida se, molio je krunicu. To je bilo tjedno najmanje dvaput.
Seljaci su bili upućeni u njegov kreposni život, pa su nam rekli,
to je pravi fratar." 93
94. Student matematike.
"Godine 1939. fra Rafo je bio student matematike na zagrebačkom
Filozofskom fakultetu. Stanovao je u samostanu Majke
Božje Lurdske, Zagreb, Vrbanićeva 35. Jednom prilikom nalazio
se u Zagrebu dr. fra Jozo Olujić, profesor matematike na
92. Belamarić, nav. dj., 22 - 23.
93. Fra Petar Bezina, RK, S neba doša fratar, Split, 2010., 102 - 103.

53
Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Sinju. Prolazeći kroz crkvu
Majke Božje Lurdske opazio je kako fra Rafo kleči i moli u blizini
oltara sv. Frane. Fra Jozo je obavio svoj posao u samostanu
i nakon sat vremena prolazi uz oltar sv. Frane i opazi fra Rafu
na istom mjestu kako još kleči i moli. Svratio mu je pozornost i
naglas nadodao: - Kasno ćeš, fra Rafo, diplomirati matematiku!
Ona traži ne dugo klečati i moliti nego studirati. Matematika mu
je bila velika žrtva." 94
95. Naređenje starješine.
"Fra Rafo nakon što je došao u Zagreb ozbiljno se uhvatio
učenja. To je bio čovjek molitve i stege. Za njega je naređenje
starješine bila zadnja riječ. Prema njemu: neka je ludo, ali naredio
je starješina. Fra Rafin profesor matematike Kurep nakon
učinjenih nekoliko 'Štih proba' rekao je: - Vi možete studirati,
ali će ići vrlo teško." 95
96. Nijedan grijeh nije mogao ući u
fra Rafinu dušu.
"Fra Bone Radonić znao bi reći: "Fra Rafo gustira - sapit!"
Svoj život upriličio je nazočnosti Božjoj i nijedan grijeh nije
mogao ući u njegovu dušu. Katkada bi ga neki pokušali navesti
na alkoholna pića da bude veseliji odnosno da se napije, opije.
Znao je on kud to vodi. Stao je uvijek na oprezu. Učinio je zavjet
Srcu Isusovu da se neće okusiti vina osim preko sv. mise." 96
94. Lovrić, nav. dj., 28.
95. Šandrić, nav. dj., 27.
96. Fra Petar Bezina, Postupak o proglašenju blaženim fra Rafe Kalinića, Split,
2009., 18.; Fra Paulin Vuković, Usmena izjava, Sinj, 1946. - Gustira sapit
dolazi od latinskog glagola gustare, a znači uživati; i sapit je isto latinska
riječ, skraćenica od sapiens satis, dovoljno pametan.

54
97. Ne mogu gledati gladne.
"Fra Rafo je često zalazio kod časnih sestara u Sinju da vidi
kako Manda, njegova nećakinja, radi u kuhinji. Ulazio je na sjeverna
vrata jer na južnoj strani čekala je skupina gladnih ljudi.
To ne mogu gledati, osjećam tugu i bol, rekao bi fra Rafo sestri
Terezi koja mu je otvorila vrata." 97
98. Ti si zastario.
"Ivka i Manda, fra Rafine nećakinje, bile su smještene kod
časnih sestara u Sinju. Ivka je pomagala u kuhinji i rekla je o fra
Rafi: dobrote li i pobožnosti u fra Rafi. Druga nećakinja Manda
obavljala je druge poslove u samostanu. Zbog nećakinja, a još
više zbog držanja duhovnih nagovora i ispovijedanja, fra Rafo
bi zalazio češće u samostan. Jednom prilikom bile su u dvorani
djevojčice, djevojke pa kad su fra Rafu vidile da će im držati
duhovni nagovor jedna od njih viknula je na sav glas: - Što će
97. RK, Što govore ukućani o fra Rafi, Split, 1993., 22.; Č. s. Terezija, Usmena
izjava, Sinj, 1944.

55
nam ovaj zaostali, iz Starog vijeka. Dajte nam mladoga. - Fra
Rafo se zacrvenio, pognute glave rekao je nekoliko riječi i otišao
u samostan." 98
99. Što si se tako objesio.
"Fra Bone Radonić, magistar klerika u Sinju, pred đacima i
fra Rafi bi znao reći: - Što si se tako objesio kao da se nisi ožitio
ima deset dan, nisi ništa jeo, ožitio. Pod žitom se podrazumijevaju
pšenica, kukuruz, ječam, grah itd. Takve riječi fra Rafo bi s
osmijehom primio. Nikada nije pokazivao znak uvrede." 99
100. Trganje grožđa.
"Prilikom trganja samostanskog grožđa u Čitluku kod Sinja
1936. klerici bi redovito išli trgati grožđe. Magistar dr. fra Bone
Radonić znao bi im reći: - Hoće li se naći junak koji se neće
grožđa okusiti! Oni jedan drugog pogledaju misleći pa što nam
on govori. Ali su pratili fra Rafu hoće li se on mašiti za grožđe.
Nakon povratka šaputali su: - Fra Rafo se nimalo nije okusio
grožđa!" 100
101. Bojažljivost.
"Fra Rafo se je jednom prilikom k meni približio, kao đaku
osmog razreda u Sinju, i bojažljivo, potiho rekao: - Mislim da
se nećeš naljutiti. Pjevaj u blagovaonici s nižim glasom 'Tu autem,
Domine, misere nobis' - (a Ti, Gospodine, smiluj nam se!).
U samostanu je predao bojeći se da ga ne bi netko napao ili mu
nešto neozbiljno predbacio. Zbog toga mnogo je trpio. A on je
to Bogu prikazivao kao žrtvu." 101
98. RK, nav. dj., 20.; Č. s. Terezija, Usmena izjava, Sinj, 1944.
99. Belamarić, nav. dj., 22 - 23. - Ožititi je hrvatska riječ.
100. Belamarić, nav. dj., 22 - 23.
101. Fra Petar Bezina, RK, Kako sam ja fra Rafu doživio?, Split, 2006., 24.

56
102. Strpljiva pouka.
"U Sinju sam zbog bolesti (dva mjeseca) nastavio školu.
Imao sam poteškoću zbog zaostataka u školskom gradivu: u fizici,
matematici i grčkom jeziku.
Za vrijeme nastave fra Rafo, profesor grčkog jezika, uvidio
je da ću teško sam nadoknaditi zaostalo gradivo i rekao mi je
da bi mogao dolaziti k njemu u samostan na dodatnu pouku.
To sam rado i sa zahvalnošću prihvatio. Sjećam se srdačnog
osmijeha kako me je dočekao u sobi. Sa strpljivošću tumačio mi
je osnove grčke gramatike i njegovim zalaganjem lakše i brže
sam uspješno nadoknadio zaostalo gradivo i nastavio redovitu
nastavu." 102
103. Stric spava na tavanu.
"Stric Ivan došao bi iz Sinja kući, a baba bi rekla ne trčite
gore-dolje, niz balaturu. Stric spava na tavanu. Neka se odmori.
Koliko je libara treba sve proštiti. Koliko ih je proštija u školi, a
102. Fra Frano Kamenjarin, RK, Sjećanja, Split, 1993., 13.

57
sad mora i kod kuće. Nije lako služiti Bogu." Nadalje nastavlja
kako ju je baba poslala da ga zove na ručak. Inače bio bi u vrtlu,
čitao, molio, razmišljao ili pisao. Ana bi mu rekla: - Rekla mi je
baba da dođeš na ručak. A on bi njoj: - Ako se nasmiješ, dobit
ćeš ovo (držao bi u ruci sličicu nekog sveca, olovku ili šaren papir).
Onda bi on ha, ha, ha. To je fra Rafo znao, zato joj je rekao
i nasmijao bi se. Onda bi ponavljao onu svoju uobičajenu preporuku:
- Isus je najbolji prijatelj. Sve njemu kaži kroz molitvu.
Čut ćete i pomoći će vam.
Često joj je čitao zgode o svecima ili pričao događaje iz
Svetog pisma. Usađivao je u njezino srce plemenito bilje, raznobojno
cvijeće, kreposti." 103
104. Fra Rafo u molitvi.
"Kata se brinula za njegov krevet i osobne stvari. Nosila mu
je mlijeko svake večeri na tavan. On bi klečao, skrušeno pred
raspelom, s krunicom preko sklopljenih ruku, zanesen u molitvi.
Ne bi ni okom trenuo kad bi šalicu mlijeka stavila na stol. U
zgodno vrijeme učio ju je slagati ručnik, maramice, čarape, sve
svoje stvari. Odjeća i knjige su mu bile svetinja. Tajna Božja.
Stalno joj je pred oči stavljao svece kao uzor. Izgrađivao ju je u
dijete Božje." 104
105. "Zovem ga ka Boga."
"Opsjedali su nas zločesti mladići. Kata bi često uzdahnula
kad nije vidila izlaza iz teških životnih prilika: - Striče moj, što
103. Ana Kalinić (fra Rafina nećakinja), RK, Sjećanja, Split, 1993., 23. - Balatura
je talijanska riječ, a znači prostor ispred kuće napravljen uz kuću od prizemlja
uza zid, dug po prilici oko četiri metra, širok također oko četiri metra, a
visok otprilike oko dva metra. Gornji dio podignut je oko metar i po, nepokriven,
u kome je prostor za odmaranje, za dnevni boravak; tavan je prostor
na prvom ili drugom katu ne izgrađen u sobe; libar je talijanska riječ libro, a
znači knjiga; proštiti je hrvatska riječ, štiti, proštiti, a znači čitati, pročitati.
104. Kata Kalinić (fra Rafina nećakinja), RK, Sjećanja, 1993., 21.

58
ću učiniti? Zvala sam ga ka dragog Boga. I dandanas ga zovem.
To čine i moje sestre. Uvik nalazim snage u sebi kad se obraćam
dragom stricu za pomoć..." 105
106. "A moj ćaća oko moje, a moj dide,
uvo moje."
"Strica fra Rafu veselilo je kad bi Manda kao dijete naricala
za svojim didom ili babom. Možda je to fra Rafi godilo. Molio
ju je uz nagradu da nariče. To naricanje bilo je 1937. kad je did
Mate umro. Tada su ženske iz kuće, i druga rodbina, oplakivali
dida Matu natječući se koja će biti glasnija. Čule su se riječi:
- A moj ćaća, oko moje, a moj dide, srce moje - itd. Priča
Manda da se je ona kao dijete čudila kako nitko ne plače: - A
moj dide, uvo moje. Fra Rafi se u trenutku žalosti na licu opazio
smijeh i dobacio joj je: Ajme, noge moje!
Kad je fra Jozo Meštrović došao u kuću da blagoslovi mrtvo
tijelo pokojnog Mate, Manda je iz sveg glasa zažalila: - A
moj, dide, uvo moje. Mnogima je izmamila smijeh, a župnika
je malo omelo u izgovaranju posmrtnih molitava. Fra Rafo je u
tuzi ispratio oca u grob." 106
107. "Pijati po kredenci."
"U središtu Sinja, gotovo, svaku noć bila je uzbuna. Tučnjava,
lupatanja s kućnim posuđem, razbijanje tanjura... Odvijalo
se kod nekog mlađeg bračnog para. Nitko se nije usuđivao ništa
poduzimati. Smatrali su tajnom. Događalo se u jednoj obitelji.
Nakon sedam godina složnog braka u obitelj se uvukao, moglo
bi se reći, "vrag" koji je uspostavio svoje kraljevstvo. Svađa i
tučnjava bili su danju i noću. Bilo je gotovo nesnosljivo. U sa-
105. Kata Kalinić (fra Rafina nećakinja), nav. dj., 21.
106. Manda Kalinić (fra Rafina nećakinja), RK, Sjećanja, Split 1993., 21.

59
mostan je otišla gospođa obitelji i tražila fra Rafu. Ispričala mu
je sve što se događa. Fra Rafo je izmolio propisne molitve i preporučio
joj da svaki dan moli krunicu Gospi Sinjskoj. Ali da će
i on obavljati svaki dan Put križa. Od toga je prošlo petnaestak
dana i nastalo je primirje i konačni mir. Gospođa je zahvalna fra
Rafi za mir u kući." 107
108. Brzo izgori petrolejka.
"Mili je i svim ukućanima bilo čudno kako kod fra Rafe
brzo izgori petrolejka. Uvečer uliju u bočicu petrolje, a ujutro
bočica prazna. Međutim, fra Rafo je imao i drugih obaveza: molitva
brevijara (časoslova), krunice... Njemu je petrolejka gorila
dok je u njoj bilo petrolja. Mara, nevjesta bi mu rekla: - Svetoga
mi, nemam više nego malo. Eto, dat ću vam. Ali više nema. -
Nije se ljutio samo bi se užeo ramenima. Znala je Mara da je te
noći klečao i molio za oca i majku." 108
107. Fra Ivan Bilušić, Usmena izjava, Sinj, 1944.
108. Manda Kalinić (fra Rafina nećakinja), nav. dj., 22. - Užeo ramenima je hrvatska
riječ, particip od glagola užeti, uzdignuti ramena kao da kaže tako neka
bude.

60
109. Ani umiruje savjest.
"U Prugovo je s godinama u braku živjela Ana. Nažalost,
nije imala djece iako su svom dušom željeli. Posjećivali su razna
Gospina svetišta, svećenike, a pomoći ni otkud. Ana nemirna.
Ide svom mještaninu fra Rafi. Fra Rafo pozna slučaj i k
njoj je pristupio ljubazno. Nakon sat vremena razgovora, Ana
je otišla kući raspoložena. Priča susjedima, naš fra Rafo, spasio
me je. Smirio me je. Bog mu uzvratio na veliko. Sve mi je
lijepo protumačio i odsad se ne smijem ljutiti na nikoga. Bog
dao, Bog oduzeo. Sada mogu mirno umrijeti. I umrla je na glasu
svetosti." 109
110. Hrana sirotinji.
"U vrijeme Drugoga svjetskog rata sinjski samostan je na
podne redovito davao hranu sirotinji. Dosta ih je čekalo. Fra
Rafo je vidio, ali im posebno nije mogao pomoći jer su i fratri
oskudno živjeli. Za ručak su dobivali krišku kruha. Fra Rafo
109. Ilija Jurić Jukan, crkovinar, Usmena izjava, Prugovo, 1957.

61
svoj komad ne bi pojeo nego bi izašao pred samostanska vrata
i dao onome tko bi njemu prvi došao. Rekao bi: - Dajem od
svog zalogaja. To se je ponavljalo cijelog Drugoga svjetskog
rata." 110
111. Za Dom spremni.
"Za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske bio je propis da
profesor na ulasku u razred uzdignute ruke pozdravi đake pozdravom:
- Za Dom! Đaci bi na to morali odgovoriti: - Spremni!
Fra Rafo bi ušao u razred s pozdravom: - Hvaljen Isus!, a onda
bi gotovo neprimijetno digao ruku i tiho izgovorio: - Za Dom!
Uz svoj opredmet znao je često podizati duh hrvatstva svojim
đacima. Na pitanje jednog đaka bi li bio spreman poći u vojsku
odgovorio je da je uvijek časno braniti domovinu i za nju umrijeti.
I to sam spreman." 111
110. Fra Petar Bezina, Usmena izjava, Split, 2010.
111. Fra Vjenceslav Glibotić, RK, Za Dom spremni, Split, 1993., 6.; Fra Dane
Milas, Usmena izjava, Split, 1960.

62
112. Bolesnik u Glavicama.
"Ratno stanje, a bolesnik u Glavicama (Sinj) traži svećenika.
Fra Rafo se javlja dobrovoljno. Uzimlje Presveti oltarski
sakramenat i pješice odlazi u Glavice. Zaustavlja ga straža
kraj kapelice sv. Ante. Ne propušta ga zbog opasnosti po život.
Uporno tražeći, na njegovu odgovornost, uspio je prijeći prolaz,
doći k bolesniku i podijeliti mu sakramente. Sretno se vratio u
Sinj u samostan." 112
113. Fra Rafu progoni savjest.
"Jedne subote u Sinju u vrijeme Drugoga svjetskog rata župnik
okolne župe zbog opasnosti po život nije htio ići na župu
da održi nedjeljnu sv. misu. Fra Rafu je progonila savjest kako
će vjernici u nedjelju ostati bez sv. mise. Sa sobom je uzeo najnužnije
i krenuo preko dvorišta. Župnik te župe saznao je da
fra Rafo namjerava poći na njegovu župu pa fra Rafu pokušava
vratiti. Nije uspio ni uz prijetnju da će ga gvardijanu prijaviti.
Fra Rafo se na to nije obazirao. Smatrao je da je duša vrijednija
nego jedna zapovijed. I otišao je na župu uz opasnost po život.
Oko njega padale su bombe, a mitraljezi neprestano štekćali.
Srećom sve je prošlo bez opasnosti." 113
112. Fra Lujo Šušnjara, Usmena izjava, Sinj, 1967.
113. Fra Vjeko Vrčić, RK, Sjećanja, Split, 1990., 23 - 24.

63
114. Svi na ispovijed.
"Partizani su oko prugovačke crkve, a fra Rafo u crkvi ispovijeda.
Izišao je iz ispovjedaonice i zove Matu Bašića, načelnika
općine Muć: - Mate, na ispovijed! Mate se iznenadio, pa će:
- Ja nisam kriv. Fra Rafo pozivlje: - Svi na ispovijed. Ubit će nas
partizani! Ispred ispovjedaonice stvorio se veliki broj ljudi." 114
115. Partizani oko crkve.
"Dok su se partizani kretali po Prugovu, fra Rafo je došao
iz Sinja u Prugovo govoriti sv. misu. Na svršetku sv. mise, partizani
su se pojavili. Među njima nalazio se je s Prugova i Dujo
Bašić, dobrovoljac španjolskog rata. Pristupio je fra Rafi i rekao
mu: - Ivane, Vi ste pametan i razborit čovjek, pazite što radite.
Nemojte učiniti nešto što bi vas moglo koštati glave, ne samo
vas nego i cijele vaše obitelji.
Fra Rafi nije bila draga ova pripomena. I kad je završio rat
na jednom partizanskom sastanku u Prugovu, na kojem je bio
i Dujo Bašić, pa kad se raspravljalo o postavljanju spomenika
žrtvama rata, prvi se digao i rekao: - Kao žrtva rata prvi se na
spomenik mora staviti fra Rafo Kalinić. Ploča nije postavljena i
fra Rafo nije bio zapisan kao žrtva rata." 115
116. Na Birtiji (Konjsko) u krčmi se psuje.
"Godine 1942. u vrijeme ljeta skupine partizana vršile su
prepade na okupatorsku i hrvatsku vojsku na području Prugova.
Kako je župnik napustio župu, nekoliko puta dolazio je iz Sinja
fra Rafo Kalinić da obavi župne dužnosti. Redovito bi dolazio
vlakom do Klisa, a onda pješice sat vremena prema Prugovu.
Po sredini Kočinjeg brda prema Prugovu najprije je bila mlinica
114. Mate Bašić, RK, Sjećanja, Split, 1991., 31.
115. Mate Kraljević, RK, Crtice, Split, 1991., 31.

64
vjetrenjača, a onda mlinica na gorivo (dizel). Uz mlinicu postojala
je i krčma koja je redovito bila dobro posjećena. Prolazeći
uz krčmu fra Rafo čuje kako se u krčmi psuje Bog i sve što je
sveto. Osjetio je da se Bogu mora dati zadovoljština. Podigao
je malo habit, klekao na pijesak golim koljenima i ostao dosta
dugo u molitvi zbog nanesenih uvreda Bogu. Nakon toga digao
se i pješice s molitvom na ustima krenuo prema Prugovu." 116
117. S vlakom do Klisa, a onda
pješice u Prugovo.
"Drugom prilikom opet fra Rafo ide u Prugovo reći nedjeljnu
sv. misu. Po običaju došao je s vlakom do Klisa, a onda sat
i nešto više pješice po sunčanoj žegi prema Prugovu. Obavio je
sve župne dužnosti i osjetio je žeđ, umor i glad. Prema ondašnjim
liturgijskim propisima ništa nije smio jesti ni piti od ponoći
dok se ne pričesti. Za glad teško se je on kome obraćao. Ovog
puta moli Anu Jurić Jukan ženu Antinu za komad kruha i čašu
vode. Ante Anin muž uz kruh poslao mu je pršuta i čašu vina.
Fra Rafo je primio, ali je nadodao: - Čemu tolika šteta? Bio je
zadovoljan s komadićem kruha kao i svaki prosjak." 117
118. Sv. misa.
"Kad bi fra Rafo nama klericima govorio sv. misu, trajala bi
oko 30 minuta. Kad bi sam misio, bez klerika ili naroda, onda bi
je znao produžiti 10-20 minuta. Tumačenje je dao magistar fra
Bone Radonić, naime, da je fra Rafo uživao u Božjoj nazočnosti.
Točan je bio na dnevni red, molitvu, razmatranje, dolazak na
školski sat, blagovanje i ispovijedanje." 118
116. Fra Jerko Jurić, RK, Sjećanja, Split, 1990., 34.
117. Ana Jurić ud. Ante, RK, Sjećanja, Split, 1990., 34.
118. Fra Petar Bezina, Postupak o proglašenju blaženim fra Rafe Kalinića, Split,
2009., 16.

65
119. Partizani oko crkve u Prugovu.
"Godine 1943. u ljetno doba fra Rafo je opet u Prugovu.
Nakon što je stigao zadržao se malo u molitvi u crkvi, a onda
započeo ispovijedati.
Međutim, netko je izvana doletio u crkvu i obavijestio crkovinare
i fra Rafu da su partizani opkolili crkvu. Prestrašeni
nisu znali što bi učinili. Jedan od crkovinara otišao je uz stubište
zvonika u potkrovlje i počeo guliti čavle iz dasaka da bi fra Rafu
sakrili između plafona (svoda) i dasaka dok mine opasnost. Fra
Rafo na to nije pristao. Čuva otajstva vjere pa neka ga partizani
ubiju. U to vrijeme fra Rafo se nalazio iza oltara, a vjernici, zbunjeni
zbog nazočnosti desetak partizana, čekali su ishod svega
toga. Partizani su saznali da je fra Rafo u crkvi pa su mu poručili
da bude miran, nećemo ga dirati. Kad je fra Rafo primio tu poruku,
nije mu bilo svejedno.
Partizani su poslije sv. mise zaustavili narod i održali govor
pozivajući ga u borbu protiv okupatora. Fra Rafo je otišao

66
svojoj kući i nakon odmora i okrjepe, uz pratnju svojih bližnjih,
krenuo pješice prema Klisu, a onda na vlak za Sinj." 119
120. Od mene nešto stariji.
"Fra Rafo je od mene bio nešto stariji. Ipak o njemu dosta
toga znadem. Fra Rafi je molitva bila prirođena. Kretao se je sa
svojim bićem u njenom ozračju. Uronjenost u Božju posvudašnju
nazočnost, svijest o Božjoj očinskoj skrbi i ljubavi prema
ljudima odsijevala je na licu i čitavom držanju fra Rafe. Nad
sobom i svojim životom osjećao je ruku brižnog Oca. Svugdje
i uvijek traži zgodnu prigodu da otvori svoj um, svoju volju i
svoje srce Božjem milostivom pohodu i da molitvama drži vezu
sa svojim nebeskim ocem... Ovo izjavljuje sasvim svjesno i slobodno
pred križem Kristovim fra Jerko Lovrić, bivši magistar
novaka i provincijal." 120
121. Uvijek je bio miran.
"Fra Rafu Kalinića sam upoznao 1923. kad je došao u prvi
razred gimnazije. S njim sam bio tri godine u sjemeništu, dvije
u bogosloviji, a nekoliko godina kao profesor na gimnaziji.
Uvijek je bio tih, miran, marljiv, pobožan. U nauku je bio dosta
nadaren. Nastojao je točno vršiti dužnosti, mrtviti se. Nekima je
izgledao ponešto čudnovat. Govoreći o tome profesor fra Milan
Lapić rekao je: - Sve će te nastranosti jednom otpasti, a ostat će
svetost koju je nastojao postići. Revan je bio u molitvi. Ako ne
bi prispio na zajedničko razmatranje, pošao bi sam u slobodno
vrijeme u kor pa bi određeno vrijeme razmatrao stojeći na nogama
da ne zaspe. Želio je studirati klasike, a naredili su mu da uči
119. Fra Jerko Jurić, RK, Sjećanja, Split, 1990., 34. - Crkovinari su članovi uprave
crkvenih dobara i poslužitelji župniku u crkvi za vrijeme vjerskih obreda.
120. Fra Petar Bezina, Postupak o proglašenju blaženim fra Rafe Kalinića, Split,
2009., 17 - 18.

67
matematiku. Pokušao je, ali pokušaj nije uspio. To izjavljuje dr.
fra Jerko Šetka, profesor na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji,
Sinj, 24. V. 1983." 121
122. Nismo ga mogli varati.
"Fra Rafo mi je bio profesor u šestom razredu gimnazije iz
latinskog jezika. Mi đaci morali smo se ozbiljno spremati jer ga
nismo mogli varati ili ga zavesti na 'sporedni kolosjek'. Svaku
minutu svoga sata želio je iskoristiti. U slučaju naše nespremnosti
ne bi na nas vikao, ali bismo se nelagodno osjećali jer smo
prema njemu imali osobito poštovanje ili još bolje strahopoštovanje.
Bezazlenim smješkom znao bi prihvatiti lijepu šalu. Ako
bi njegova riječ zvučila kao šala to bi nas razveselilo. Fra Rafo
je gospodario nad samim sobom jer je savršeno nadzirao svoju
nutrinju i vanjštinu. Bili smo uvjereni da on jednostavno proživljava
svoju redovničku i svećeničku posvetu. I dok smo kod
nekog od naših profesora kritizirali neke postupke ili neki upliv
svjetovnog duha koji se opažao na njihovoj vanjštini, kod fra
Rafe smo mogli vidjeti kako je pun duha Božjega i divili smo se
njegovu svetačkom držanju. Ovo izjavljujem pred Bogom koji
121. Bezina, nav. dj., 19 - 20. - Mrtviti se znači svladavati strasti, sklonosti.

68
poznaje tajne srdaca. fra Gabrijel Tomić, dugogodišnji meštar
novaka. Split, 29. ožujka 1993." 122
123. Izuzetno duhovna osoba.
"Rafo je u svome ponašanju i čitavom biću bio usmjeren
na nadzemaljsko. To nije plod časovitog i kratkotrajnog duševnog
napora i nastojanja nego učinak dugotrajne i uporne vježbe
i predanja milosti i djelovanju Duha Svetoga. Premda tijelom
na zemlji, živio je duhom za drugi nebeski život. Izjavljuje fra
Stanko Bačić, Šibenik, 19. V. 1991." 123
124. Sramili smo se što nismo kao on.
"Izgleda da ga je Bog odredio da na zemlji bude svet. Izrađivao
se je prema istinama Evanđelja i Pravila Franjevačkog
122. Bezina, nav. dj., 21 - 22.
123. Bezina, nav, dj., 23.

69
reda. Tesao je sebe i iztesao u čovjeka uzor redovnika i svećenika.
Bio je nama uzor. U njemu smo gledali drugog sv. Franu
Asiškog. Piše fra Bernardin Bebić, negdašnji meštar novaka,
Omiš, 20. V. 1991." 124
125. Ljubav prema čovjeku bila mu je
iznad svega.
"Fra Rafin mještanin i đak izjavljuje o fra Rafi, u Splitu 18.
III.1993., da je bio ponizan, skroman, davao lik sveca. U vršenju
redovničkih dužnosti bio je na izgled svima. Na zajedničkim
činima bio je točan i u vršenju svojih dužnosti presavjestan.
Satima je i satima provodio u molitvi pred Presvetim oltarskim
sakramentom. Prema sirotinji bio je darežljiv, a u dušobrižništvu
nenadmašiv. To izjavljuje fra Petar Bezina." 125
126. Nadbiskup mons dr. Frane Franić.
"Ja dijelim uvjerenje braće franjevaca iz Sinja koji su ga poznavali
i oca Provincijala i svih drugih oslanjajući se na njihovo
svjedočanstvo. Ja želim da moralne istine o. fra Rafe postavimo
pred svoje oči kao svoj ideal..." 126
127. Nikada nije pokazivao srdžbu.
"Fra Rafo je na nas đake ostavio sliku predana u ruke Božje
i križeve svoje primao kao volju Božju. Nikada nije pokazivao
neku srdžbu ili mržnju prema đaku. Želio je ući u svačiju dušu i
pomoći mu. On je to činio nama đacima. Stoga se može smatrati
da je to za nas đake najduhovniji profesor. Sliku o njemu kao
124. Bezina, nav. dj., 23.
125. Bezina, nav. dj., 23.
126. Bezina, nav. dj., 24.

70
čovjeku i kao svecu nosim u srcu i time se ponosim. Ovako piše
fra Ljubo Ivančević, Šibenik, 20. V. 1991." 127
128. Savršeni holokaust svoga poziva.
"Fra Rafo nam je bio svima uzor. Svoj je život završio mučenički
kao savršeni holokaust svoga poziva. Kao u životu tako
je i u smrti pokazao herojske kreposti. Stoga sam uvjeren da
je fra Rafo zaslužio da bude uvršten u niz svetaca Katoličke
crkve. Ovu svoju izjavu slobodan sam potvrditi i pred križem.
Izjavljuje dr. fra Karlo Jurišić, prof. na teologiji u Makarskoj.
Makarska, 29. V. 1993." 128
129. Svakome je želio pomoći.
"Fra Rafo je odavao čovjeka sasvim Bogu predan. Ničim
nije pokazivao da bi tko mogao pomisliti da je srdit ili čovjek
mržnje. Ljubav prema nama đacima izbijala je do vrhunca. Svakome
je želio pomoći. Inače kao profesor bio je strog. Zahtijevao
je da se gradivo mora naučiti. U ocjenama je bio škrt. U vezi
127. Bezina, nav. dj., 24.
128. Bezina, nav. dj., 24.

71
s drugim fratrima svima je prednjačio u skromnosti, poniznosti
i požrtvovnosti. Divili smo se molitvenom životu, ali ga nismo
slijedili. On je sebe potpuno Bogu predao. Mislim da ne bi pogriješio
kada bi ustvrdio da je on ovdje na zemlji bio u pravom
smislu riječi svetac. Izjavljuje fra Bernardin Kamber, Mirlović,
25. V. 1993." 129
130. Fra Rafina Duhovna razmišljanja.
"Pruža dublji pogled koje je fra Rafo ugradio u temelje duhovnog
života i upućuje na žile kucavice koje su hranile njegov
vjernički, redovnički i svećenički život koji je dosegnuo svoj vrhunac
u mučeničkom predanju za bližnjega dijeleći sakramente
umirućih i posredujući za progonjene. To je njegova Kalvarija
u Brnazama. U knjizi vidimo bitne odrednice fra Rafe prema
Bogu, prema Crkvi, prema bližnjemu i Domovini, prema sebi
i životu. Otkrivamo marnog radnika na izgradnji svojeg bića i
duhovnog života. Tako izjavljuje dr. fra Josip Marcelić, profesor
na teologiji u Splitu u mirovini." 130
131. Sramota za nas.
"Fra Rafo je pretrpio mučeništvo vršeći svoju svećeničku
dužnost. Ljubav prema čovjeku bila je usađena u njegovo srce.
Izdigao se je iznad svih svećenika provodeći svet i pokornički
život. On piše: "Pa zar za nas nije sramota duhovne osobe da
se sinovi ovoga svijeta više od nas trude, da oni više rade za
zemlju nego mi za nebo. Svom pomnjom svaki dan nastoj da
taj dan što savršenije provedeš. Svaki čin koji obavljaš smatraj
kao da ga zadnji put u životu obavljaš. Piše fra Žarko Maretić,
eksprovincijal." 131
129. Bezina, nav. dj., 24 - 25.
130. Bezina, nav. dj., 84.
131. Bezina, nav. dj., 89.

72
132. Svaki dan provedi što savršenije.
"Fra Rafo je odgovorno i savjesno vršio svoje svećeničke
dužnosti. To potvrđuje riječima svog razmišljanja, upućujući ih
svoj subraći u Kristu. Nastoj da svom pomnjom taj dan što savršenije
provedeš. Svaki čin koji obavljaš smatraj kao da ga zadnji
put u životu obavljaš. Od smrti koji je rezultat grijeha, čovjeka
spašava Bog. Čovjek može gajiti nadu da mu Bog neće ostaviti
dušu u Podzemlju, jer Božja moć biva jača od moći smrti.
Tako piše Milan Vuković, sudac Vrhovnog suda RH u mirovini,
Zagreb." 132
133. Samo je gledao u Svetootajstvo.
"Fra Rafo nam je svojim vladanjem i krepostima poniznosti
i skromnosti bio primjer. Na njemu nisam zapazio o što bi se
on ogriješio, o redovnički ili svećenički život. Osobito mi je
ostalo duboko sjećanje na njegovo držanje prilikom pohoda
Presvetom oltarskom sakramentu. Razmatrao je o Kristovoj
nazočnosti u sakramentu euharistije. Uopće ništa usnama nije
micao. Tako bi mirno stao satima i satima. Ovo izjavljujem pred
132. Bezina, nav. dj., 91 - 92.

73
križem Kristovim i kunem se da ništa nisam krivo rekao. Fra
Metod Latinac, Omiš, 19. II. 1993." 133
134. Živio svetačkim životom.
"Fra Rafo je bio svetac u ljudskom liku. To izjavljujem uvjerljivo
i svijesno pred križem Kristovim. Nama đacima fra Rafo je
pristupao više nego očinski. Bio je osjetljiv da ne bi nekog povrijedio.
Fra Rafo je živio svetačkim životom. To se očitovalo
u njegovim osjećajima, vladanju i djelovanju. Taj osjećaj i duh
Bogu posvećene osobe i primjerom i riječima želio je usaditi i
razvijati u duše svojih đaka. Tako piše fra Frano Kamenjarin,
Labin, 20. V. 1993." 134
135. Najmilija mu je bila ispovjedaonica.
"O fra Rafi izjavljujem slijedeće. Najmilija mu je bila
ispovjedaonica. To mu je bila kao ambulanta gdje je primao
133. Bezina, nav. dj., 25.
134. Bezina, nav. dj., 25.

74
- paciente -. Kod vjernika je mnogo bio potraživ. U svim tim
akcijama bio je nenadmašiv. U vladanju sličio je na sveca
Božjega. Tako piše fra Pavao Matić, njegov kolega, Sinj, 30. V.
1993." 135
136. Rafu sam cijenio.
"Ja sam fra Rafu posebno cijenio. Među mnogim fratrima
bio je dirljiv, uzor i izazov za moj mladenački život. Danas mi
je u mojim starijim bolesničkim godinama još uvijek uzor i zagovornik.
Tako piše fra Stipan Pavić. München." 136
137. Imao je živu vjeru.
"Između svih profesora gimnazije fra Rafo se je posebno
isticao u raznim krepostima. Po njegovu vladanju zaključio
sam da ima živu vjeru u Boga, odan Crkvi u potpunosti. U izvršavanju
svojih redovničkih dužnosti isticao se je između svih
svećenika. Posebno sam primijetio njegov molitveni život. U
135. Bezina, nav. dj., 25.
136. Bezina, nav. dj., 26.

75
razmišljanju bi duboko zaronio i kao da je u zanosu. Pravednost
je vladala u njegovim činima. Nisam ništa opazio negativno. U
svemu nam je bio uzor. Smatram da bi ga se moglo slobodno
ubrojiti među odabranike Božje, pogotovo tim više što je podnio
i mučeničku smrt iz ljubavi prema bližnjemu. Ovako piše
fra Mario Stipić, profesor na Franjevačkoj gimnaziji u Sinju,
Sinj 21. VI. 1993." 137
138. Osjetljiv prema svakome.
"Fra Rafo kao svećenik i kao redovnik ne samo da je vršio
svoje dužnosti nego je drugima svojom savjesnošću bio uzor.
Njegova je molitva i po izgledu bila uzdizanje duše i tijela k
Bogu. Njegovo skladno vladanje odražavalo je njegovu nutarnju
sabranost.
Izvanredno osjetljiv prema svakome, ničim nije povrijedio
bilo koju osobu. Kao svećenik prinosio je neokaljanu žrtvu s
dubokom pobožnošću. Prema onome što se znalo obavljao je
najsvetije i službu propovijedanja i pomirbenu službu ispovijedi.
Posljednje svjedočanstvo njegove herojske revnosti bila je
mučenička smrt za brata čovjeka. Tako piše fra Jozo Visković,
Zagreb 11. III. 1993." 138
139. U školi uvijek točan.
"Fra Rafo je u školi uvijek bio točan. Savjesno je tumačio
i ispitivao. Znao je privatno poučavati đake. Nitko mu nikada
nije imao što prigovoriti. Znao je svoje dužnosti i u izvršavanju
'točan i savjestan'. Živio je u zajednici kao sitna pčelica. Izjavljuje
fra Vjeko Vrčić, Imotski 31. III. 1993." 139
137. Bezina, nav. dj., 26.
138. Bezina, nav. dj., 27.
139. Bezina, nav. dj., 27.

76
140. Fra Rafo svjedok za Krista.
"Fra Rafo je svjedok smrću ali svjedok i životom. Ako se
umire kako se živi, onda je fra Rafina smrt iz ljubavi prema
Bogu, prema čovjeku samo vrhunac te ljubavi. 'Veće ljubavi
nitko nema od ove da tko život svoj položi za svoje prijatelje'.
(Iv, 15 13.) - Kao što je mučeništvo izraz kreposti jakosti, tako
je izraz i kreposti ljubavi. Kreposni se život oblikuje malo po
malo, neprekidnim rastom, u vremenu. Čas smrti baca svoj blijesak
unatrag i objavljuje nam sakriveni život u Bogu više ne-
goli bismo mogli doznati iz zapažanja suvremenika. Mučenik -
svjedok postaje dokaz prisutnosti i djelovanja Božjeg u čovjeku.
Fra Rafo je dar i milost u vrijeme kada su se namnožili krvnici,
kada su nas tugom opteretile žrtve. On, žrtva Bogu ugodna, miroljubljivi
franjevac, janje vođeno za klanje, slava je Kristova i
sjaj neba nad okrvavljenom zemljom. On je uzor koji pokazuje
da mržnja nema posljednju riječ. Posljednju riječ ima Ljubav.
Ovako piše mons Srećko Badurina, šibenski biskup." 140
140. Mons Srećko Badurina, RK, Fra Rafo mučenik, Split 1992., 1.

77
141. Svim žarom predao se Bogu.
"Možemo slobodno reći da je fra Rafo po svetom življenju
i mučeničkoj smrti bio svetac Božji. Resila ga je krepost poniznosti,
a poniznost je temelj i izvor ostalih kreposti. U njoj se
uzdizao iznad ostalih svećenika. Njegova dobrota bila je slika
dobrote Božje. Tako piše mons Josip Arnerić, biskup šibenski,
u miru." 141
142. Pusta želja.
"O fra Rafi se rado govori kao o mučeniku, svecu, izvanrednom
Kristovu svjedoku, itd. No, sve će to ostati pusta
želja ako se zajednica, kojoj je fra Rafo pripadao i kojoj je
od Boga darovan, svojski ne pregne da što prije i što točnije
dokumentirano i potanko izloži njegov život, a osobito posljednja
tri dana njegova života.
Zbog složenih prilika tih triju dana i zbog malog broja
svjedoka, koji umriješe ili su nekako na redu, taj posao ne
141. Fra Petar Bezina, RK, Mons Josip Arnerić biskup u miru, Biskupova riječ,
Split, 1993., 1.

78
trpi nikakva odgađanja. Dotle svi eventualni naslovi kojima
se kiti o. Rafo ne daju dojam ozbiljnosti i odgovornosti. Tako
piše dr. fra Bonaventura Duda, u miru, sveučilišni profesor
na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu." 142
143. Put fra Rafin bio je put k čovjeku.
"Fra Rafo je bio prožet vjerom: služiti čovjeku, ići k ljudima,
ljudima donositi Krista. Duboko je vjerovao u sakramente
Katoličke crkve: euharistiju, ispovijed i bolesničko pomazanje
i uz pogibelj života u vrijeme rata, te sakramente dijeliti ljudima,
ranjenicima, umirućim. Bio je neustrašiv. Ovo izjavljuje
dr. fra Jure Brkan, profesor na Bogoslovnom fakultetu u Splitu,
provincijal." 143
144. Ljubav nas Kristova oduševljava.
"Fra Rafine su misli i osjećaji bili kakvi su u Isusu - jer se
njegova duša pretvara u Krista. Sebi je stavio načelo: - Ljubav
nas Kristova oduševljava -. (2 Kor 5 14) - Ne tražim što je ljudsko
nego što je Isusa Krista - (Gal 2 21), - Ne živim ja nego u
meni živi Isus Krist. - (Gal 2 20). Fra Rafo je sebe ugradio u
ljubav prema Kristu. Nije dopuštao da mu se približi nijedan
grijeh, niti da išta bude blizu njega što nije potpuno Božje. Ta je
ljubav u njemu plamsala i izgarala sve što bi se k njemu grješno
približavalo. Zbog velike odanosti Kristu zaslužio je najveću
nagradu, biti uz Krista." 144
142. RK, Dr. fra Bonaventura Duda, Fra Rafo Kalinić - žrtva svoga svećeništva,
Split, 1995., 3.
143. RK, Fra Petar Bezina, 1997., 1.
144. Fra Petar Bezina, RK, Kruh života pretvara se u fra Rafu, Split, 2007., 50.

79
145. Na prsima dobro čuva Isusa
u euharistiji.
"Vojska mu nije dopuštala prolaz na 'bloku' u Brnaze, a on
držeći čvrsto u ruci na prsima Presveti oltarski sakramenat. Uspio
je dobiti dozvolu za prolaz u Brnaze i podijeliti sakramente
ranjenom Stipi Čariću. Krist je znao za fra Rafinu veliku ljubav
prema ranjenom čovjeku. Davao mu je snage u upornosti
da mu pođe. Nije bilo nijedne sile koja bi ga odvratila. Krist u
euharistiji bio mu je najjače oružje. Sve je uklanjao što ga je
spriječavalo. Došao je sretno i ranjenika uputio k svome Bogu
na vječno uživanje." 145
146. Žrtva vjernosti svojoj
svećeničkoj službi.
"U ovom teškom vremenu fra Rafo dobiva još više na važnosti
i aktualnosti. On nam je uzor i poticaj da, uza sve opasnosti,
ostanemo uz svoj narod, da tješimo i hrabrimo napaćeni i
izmučeni naš hrvatski vjerni puk, posebno u ratom zahvaćenim
područjima naše provincijske zajednice kao i širom domovine
Lijepe naše.
Zato zahvaljujem fra Petru Bezini na pokretanju glasila
"Fra Rafo Kalinić - žrtva svoga svećeništva" i na trudu da svijetli
lik fra Rafe Kalinića otme zaboravu. Preporučujem ovaj
drugi broj glasila svim članovima naše Provincije kao i svim
ostalim poštovateljima našega subrata mučenika. Potrudimo se
svi u širenju ovog vrijednog glasila i usrdno se molimo da našega
subrata Rafu Kalinića jednoga dana vidimo i na oltaru. Tako
piše fra Pavao Žmire, profesor bogoslovije u miru u Makarskoj,
provincijal, Split."146
145. Fra Petar Bezina, RK, Fra Rafino pregaranje, Split, 2007., 54.
146. Dr. fra Pavao Žmire, RK, Uvodna riječ, 1991., 1.

80
147. Njemački kapetan oduzimlje torbu.
"Njemački kapetan u Brnazama oduzeo je fra Rafi ručnu
torbu u kojoj je bilo liturgijsko ruho, posudica za bolesničko
pomazanje i zlatna posudica s pričesnom česticom. Kapetan je
posudicu stavio u džep, a pamuk namočen s pamukom bacio na
cestu. Fra Rafo je klekao, zacrvenio se, digao ruke prema nebu
i molio kapetana da vrati oduzetu posudicu. Habitom je brisao
tlo po kom je bilo razliveno sv. ulje." 147
148. Musliman Asim Zvonić.
"U Mostaru je živio musliman Asim Zvonić koji je bio dignut
od Nijemaca za šofera. Vozio je vojnike i oružje iz Mostara
prema Sinju. Zaustavio se je u Brnazama. Na pitanje kog je
vidio u Brnazama, odgovorio je da je vidio jednog fratra kako
razgovara s Nijemcem.
Fratar sasvim mirno obrazlaže. Nimalo nije bio uzbuđen.
Predao se je Nijemcu kao žrtveno janje. Razgovor je trajao oko
pet minuta. Vidio sam vlastitim očima kako su ga 'zdrpili' i bacili
u goruću kuću.
Na pitanje jednog starca, kaže Asim, što to rade Nijemci,
dobio sam odgovor da Nijemci ubijaju nevine ljude i pale im
kuće, a nema nikog tko bi njih štitio. Fratar se za nas zauzeo i
zato je živ bačen u goruću kuću.
Zvonić je ostao u Sinju dva dana. Čuo je kako ljudi pripovijedaju
da su Nijemci sa zapaljenjem fratra obeščastili 'svete
aljine'. Vidjeli su da je 'sveštenik' pa su ga uza sve to bacili u
goruću kuću." 148
147. Fra Ivan Vuka, RK, Fra Rafo Kalinić i euharistija, Split, 1990., 29 - 30;
Izvješće fra Bernardina Topića gvardijana u Sinju o smrti fra Rafe Kalinića
Franjevačkom provincijalatu u Split 6. X. 1943., Arhiv fra Rafe Kalinića,
Split, Trg Gaja Bulata 3., Samostan Gospe od Zdravlja, Trg Gaja Bulata 3.
148. Fra Petar Bezina, RK, Asim Zvonić o fra Rafi Kaliniću, Split, 1990., 22 -
25. - Riječ zdrpili znači zgrabiti. - Riječ "aljine" znači haljine, franjevački
habit.

81
149. "Brate moj, brate moj, brate moj..."
"Kada je stigla vijest u Prugovo o fra Rafinoj smrti, ukućani
su bili na gumnu. Radilo se nešto oko kukuruza. Ivka (fra Rafina
nećakinja) rekla im je stric je fra Rafo poginuo. Svi smo ostali
kao da nas je grom udario. Stric se Jozo s obje ruke uhvatio za
glavu i jecao: - Brate moj, brate moj, brate moj...! Ostao je kao
ukopan, nepomičan! Velika žalost obuzela je obitelj!" 149
150. Ostaci od fra Rafe.
"Fra Bernardin Topić 6. X. 1943. potražio je ostatke u
Brnazama, u kući gdje je ustrijeljen i izgoren spomenuti Otac
Kalinić i stavio u jednu kutiju. Nađeni su ostaci ključ od njegove
sobe, jedna kopča od hlača (straga), jedna od kajiša i jedna od
sandala. Ulomci jednog koluta o kojem visi krunica (uzeo fra
Jerko Vuka), izgoreni komadić jedne knjige, od superpelicija
ostaci čipaka (uzeo sa sobom fra Ivan Vuka), ostaci štole, osobito
križ s jedne strane, usirene krvi priličan komad, mala kutijica
149. RK, Što govore ukućani o fra Rafi, Sjećanja, Split, 1993., 20.

82
od kovine kao neki poklopac sa šarafom, ostaci vrpce, valjda
od značaka u Obredniku, pločica za cipele (bila na sandalama),
druga masa nije se pobliže mogla odrediti. Sinj, 8. X. 1943. U
potpisu fra Stanko Petrov." 150
151. "Brevijar relikvija."
"Fra Vjenceslav Glibotić čuvao je njegov brevijar kao
relikviju." 151
152. "Sveti Rafo."
"Na pitanje č. sestre Borgije iz Splita (Lovret) tko ono govori
sv. misu, odgovorila je neka žena: to je naš sveti fra Rafo." 152
150. Fra Stanko Petrov, Arhiv fra Rafe Kalinića, Split, Trg Gaja Bulata 3, samostan
Gospe od Zdravlja. - Superpelicija je kota, bijela kratka košulja koja
služi svećenicima prigodom podijeljivanja sakramenata ili pri blagoslovu
raznih predmeta
151. Fra Ivan Vuka, Fra Rafo Kalinić, mučenik, župa sv. Ante Prugovo, Split,
1980.
152. S. Borgija, Usmena izjava, Split, 1967.

83
153. U raj u "šandalama".
"Fra Rafo je spavao u župnoj kući u Prugovu na golim daskama.
Može odmah poći u raj u "šandalama", rekao je Ante
Domazet, sluga kod župnika fra Joze Meštovića u Prugovu." 153
154. Što danas od fra Rafe postoji.
Ostale su fra Rafine Bilješke o duhovnom životu, rukopisom
ispisane. Dr. fra Petar Bezina ih je s komentarom objavio
pod nazivom Fra Rafina duhovna razmišljanja (2008., 366
stranica). 154
Nakon fra Rafine smrti ključ od njegove sobe uzeo je fra
Luiđi Šimić, brat-lajik i predao ga gvardijanu fra Bernardinu
Topiću. Gvardijan je nakon pregleda sobe naredio fra Luiđu da
153. Ante Domazet, Usmena izjava, Split, 1937.
154. Fra Petar Bezina, Fra Rafina duhovna razmišljanja, Split, 2008.

84
knjige preda knjižnici samostana Gospe Sinjske, a habit i ostalo
rublje odnese u spremnicu. Vjerojatno je neki svećenik uzeo za
se neke knjige koje su mu bile potrebne i neke manje stvarčice.
Fra Rafo je imao raznih spisa i po mišljenju gvardijana trebalo
ih je sačuvati i staviti na sigurno mjesto. Pronašao je jednu
oveću UNRINU kutiju, u nju je sve strpao i stavio na sigurno
mjesto. Uza svu dobru volju u onim ratnim vremenima nije se
mogla posvetiti veća pažnja.
Nakon Drugoga svjetskog rata fra Roko Tomić, njegov kolega
od godine dana, dopuštenjem gvardijana uzeo je tu kutiju sa
spisima s namjerom da će ih on srediti i pronaći dokumentaciju
(svjedočanstva) za otvaranje postupka za proglašenje blaženim
fra Rafe. Fra Roko je premješten u Makarsku i od namjere ništa
nije ostvario.
Kad sam tražio neka svjedočanstva za moje neke knjige u
samostanskom arhivu u Makarskoj, našao sam pred ulaznim
vratima samostanskog arhiva u nekoj maloj kutiji bilježnicu.
Uzeo sam je i otvorio. Vidio sam fra Rafin rukopis. Stavio sam
je u džep i ponio u Split. Čitao sam je i vidio kako fra Rafo
bilješkama iz Sv. pisma i crkvenih naučitelja oblikuje svoj duhovni
život. Nakon desetak godina objelodanio sam rukopis
pod nazivom Fra Rafina duhovna razmišljanja, Split, 2008,
stranica 366.
Fra Rafina bilježnica nije se mogla naći u Makarskom samostanu
ako je iz Sinja nije prenio fra Roko Tomić kad je iz
Sinja premješten u Makarsku. Vjerojatnost je da bi se u makarskom
arhivu mogli naći i drugi fra Rafini spisi iz one oveće
Unrine kutije koje je u Sinju uzeo fra Roko Tomić.
Fra Silvestar Aračić tražio je od fra Roka Tomića fra Rafinu
ostavštinu u UNRINOJ kutiji s namjerom da će on obraditi fra
Rafin život i pokupiti svjedočanstva fra Rafina kreposnog života
i mučeničke smrti. Smatrao je da je on dugo vremena živio u
Sinju u župnoj službi pa da dobro pozna župljane koji mnogo
znadu o fra Rafi. Također se nadao da će pronaći dosta podata-

85
ka i iz Cetinske krajine jer su mnogi vjernici bili s fra Rafom
duhovno povezani. Fra Silvestar ništa nije ostvario. Kutija je
nestala. Pitalo se je fra Silvestra gdje je kutija? Odgovorio je da
on kutiju nije imao.
Vjerojatnost postoji da bi se fra Rafina ostavština u ovećoj
UNRINOJ kutiji mogla, možda, naći u zaostroškom arhivu jer
je fra Silvestar neko vrijeme živio u Zaostrogu.
U samostanskom arhivu Gospe Sinjske nalazi se fra Rafin
oštećen, nagoren džepni sat koji je s njim bio u vatri u Brnazama.
U arhivu je još nekoliko spisa o fra Rafinim zadnjim trenutcima
života.

87
NEKE POSTIGNUTE MILOSTI
FRA RAFINIm zAGOVOROm
1. Radovan Beus ing. rudarstva, Zagreb, Kikićeva 26, napisao
je da je našao sliku fra Rafe Kalinića s bitnim podacima
o njemu.
Njemu se je počeo moliti od 13. lipnja 1992. kada je položio
veliku maturu. U svojim molitvama posebno se obratio u svagdašnjim
životnim potrebama, te se danju i noću na putu, kad je
osjećao duševnu tjeskobu, preporučivao. Njegovu sam pomoć
osjetio i našao mir i svoj cilj.
Piše mi iz Zagreba 28. listopada 1995.
"Vrlo štovani oče fra Petre! Iskreno i srdačno zahvaljujem
se Vama na knjižici fra Rafo Kalinić koju sam primio 27. rujna
1995. Na tiskanju preporuke za zagovor fra Rafi Kaliniću, zaista
sam u duši za sve skupa sretan i zahvalan.
Nisam Vam odmah pisao jer sam čekao ozdravljenje rođaka
od supruge, zagovorom fra Rafe Kalinića (Isti je rođak star 82.
god.). 56 godina je aktivan svećenik, a doživio je moždanu kap,
te mu je oduzela desnu stranu tijela pa ne može govoriti a dobio
je i upalu pluća i drugo. Prognoze liječnika bile su vrlo loše u
pogledu zdravlja i života.
Vjerovao sam u pomoć i zagovor fra Rafe Kalinića i nisam
se prevario, ostao je živ, a zdravstveno stanje se bitno popravilo,
ali ne i potpuno, te je mjesec i pol dana po izlasku iz bolnice
smješten u Maribor u Dom za bolesne i ostarjele svećenike.
Ufam se u zagovor fra Rafe Kalinića i Božju volju, a ustrajan
sam i za ovaj slučaj molitvom duha i srca, te ukoliko dođe

88
do potpunog ozdravljenja javit ću Vam. Uz štovanje i pozdrav i
zahvalu.
Radovan Beus, ing. rud. Zagreb ul. Kikićeva 26. "
2. Marko Grbeša, Sinj, Katića 15, piše da je 24. rujna 1993.
njegov devet godišnji unuk Tomislav pao s četiri i po metra visokog
zida na betonski prolaz, dobio veliku ozljedu na glavi i
ostao devet dana u komi. Izvršene su dvije operacije i nije se
probudio. Nakon toga na podne 30. rujna, vidio je plakat o slavljenju
pedesete obljetnice fra Rafine mučeničke smrti. Činilo mu
se da ga fra Rafo pita zašto je toliko tužan. A on mu reče: - Fra
Rafo, moli dragu Gospu da mi oživi unuka Tomu. I gle čuda.
Zove sin u 17 sati iz Splita i javlja da se je unuk počeo micati i
gledati. Smatra da mu je fra Rafo uslišao molbu.
3. Marija Lozančić iz Novih Sela godine 1985. bolovala je
od upale zglobova, uzviknula je u kući u kojoj je fra Rafo izgorio:
- Sveti moj mučeniče, pomozi mi!
Poslije toga kroz mene prošlo je neko osvježenje, te više
nisam imala nikakvih bolova.
4. Vladimir Udovičić rođen u Studencima sa suprugom
u Splitu piše slijedeće: "Ovim pismom želim se zahvaliti fra
Rafi Kaliniću za primljenu milost na dan komemoracije u Sinju
1993. Čitajući tekst sveca fra Ante Antića, u tisku fra Rafe Kalinića
u crkvi Gospe od Zdravlja, pomolio sam se i poželio da me
ozdravi fra Rafo svojim zagovorom. Nisam se odmah snašao u
datom momentu, jer sam doživio naglu promjenu kao da je sa
mene sašao jedan veliki teret i postao sam prezadovoljan. Malo
kasnije zaključio sam da je to djelo Božje posredovanjem fra
Rafe Kalinića." 155
155. Postupak o proglašenju blaženim fra Rafe Kalinića, Split, 2009., 52 - 55.

89
PIsmENE IzjAVE O FRA RAFI
UZORITI KARDINALI:
Mons Franjo Kuharić, Zagreb

90
Mons Josip Bozanić, Zagreb

91
Mons Vinko Puljić, Sarajevo

92
NADBISKUPI:

93
Mons Frano Franić, nadbiskup splitsko-makarski

94
Mons Ante Jurić, nadbiskup splitsko-makarski, u miru, Split

95
Mons Marijan Oblak, nadbiskup zadarski

96
Mons Marin Srakić, nadbiskup đakovački ili bosanski i
Srijemski, Đakovo

97
BISKUPI:
Mons Antun Bogetić, porečki i pulski biskup u miru

98
Mons Ilija Janjić, biskup kotorski

99
Mons Antun Škvorčević, biskup požeški, Požega

100
Mons Slobodan Štambuk, biskup hvarsko-bračko-viški, Hvar

101
PROVINCIJALI:
Dr. fra Jure Brkan, Split

102
Mr. fra Žarko Maretić, Banjevci

103
Odredba provincijala fra Šimuna Šipića o pokretanju glasila

104
Dr. fra Pavao Žmire, München

105
SVEĆENICI:
Don Alojzije Bavčević, Svetište Vepric (Makarska)

106
Jerko Gregov, kancelar, nadbiskupskog ordinarijata Zadar

107
Don Jure Bogdan, rektor Hrvatskog zavoda sv. Jeronima, Rim

108
Dr. o. Ivan Damiš, OFM, Varaždin

109
Fra Šimun Janković, Sinj

110
Don Tonći Jelinčić, župnik, Postira (Brač)

111

112
Fra Ante Jurić - Talaja, župnik, Čvrljevo

113
Dr. fra Karlo Jurišić, profesor u miru u Makarskoj

114
Don Mirko Maslać, župnik Cavtata, sada upravitelj biskupije Dubrovnik

115
Mr. Luka Marijanović, profesor, Đakovo

116
Fra Vinko Prlić, župnik, Zmijavci

117
Mons dr. Drago Šimundža, pastoralni vikar, Split

118

119
Don Rozario Šutrin, svećenik zadarske nadbiskupije, u miru

120
Don Mario Zelanović, župnik, Dol (Stari Grad)

121
ČASNE SESTRE:
S. Magna Borovac, Družba s. Malog Isusa, Split

122
S. Slavica Buljan, FDC, Zagreb - Dubrava

123
S. Jandra Pisac, samostan ss. Službenica milosrđa (Anćele), Split

124
S. Hijacinta Šušnjara, klarisa, Split

125
VJERNICI:
Ante i Zdeslav Alajbeg, odvjetnici, Split

126
Meri Bartulović, Split

127
Marija Bezina, Markova, Split

128
Dr. Srećko Božičević, Zagreb

129
Dr. sc. Zdravko Dizdar, Zagreb

130
Vesela Dujmić, Split

131
Dr. Duško Jelavić, liječnik, Madrid, Španjolska

132
Jelica Jukić, Split

133
Željka Kalinić, Split

134
Dr. Josip Kolanović, Zagreb

135
Tanja Kovačev, Split

136
Zdenko Kraljević, Prugovo

137
Šime (Mime) i Pava Lisičić, diplomirani ing. elektronike, Split

138
Dr. Anđelko Mijatović, Zagreb

139
Dr. Ivo Mlinarić, kirurg, Zagreb

140
Nerina Mustapić, Kučine (Mravince - Split)

141
Senka Nejašmić, Split

142
Ivan Pandžić, profesor, Zagreb

143
Rosanda Parlov, Split

144
Dr. Ivo Slade, liječnik, Šibenik - Trogir

145
Vjekoslava Sokol, muzejska savjetnica, Split

146
Marija Tadić, Split

147
Bogoljub Tomasović, profesor, Kučiće (Omiš)

148
Ivana Tomić, Split

149
Milan Vuković, sudac Vrhovnog suda u miru, Zagreb

150
Emil Žeravica, profesor, književnik, Pula

151
POGOVOR
Misao na vječnost stalno je bila nazočna u fra Rafinoj duši.
Svakodnevno je bio suočen s trpljenjem i smrću Kristovom.
Milošću prosvijetljen, uzdigao se je iznad zemaljskog života.
Prave odgovore na sva temeljna pitanja vjere našao je u svećeničkom
franjevačkom pozivu. Vođen milošću Božjom potpuno
se predao u ruke Božje. Za brata čovjeka pregorio je život i živ
u vatri izgorio. Od Boga je primio mučeničku krunu.
Ljubio je Euharistiju, izvor duhovne snage. Žarko ju je ljubio
i pobožno primao. O njoj razmišljao preko dana, a u večernjim
satima u kapeli, stojeći na nogama, Krist je uvijek bio pred
njegovim očima.
Bio je posebno milosrdan prema grješnicima. U ispovjedaonici
"ambulanti" prima brojne "pacijente". Znakom križa smiruje
ih. U dušu im vraća dio raja.
Bio je pun vjere u milosrđe Božje i iz ljubavi prema Bogu
prezreo je zemaljska dobra i prihvatio siromaštvo. Dokazuje u
ratu kad od svoje hrane, koja mu pripada, daje siromasima ili
odlazi k obiteljima da za njih traži pomoć. Prezreo je sebe radi
blaženstva i slave Božje. Svojom svećeničkom ovlašću ljude
grijehom uzdrmane smiruje. Omogućuje im milost da Boga
upoznaju, da mu ugode i prispiju u život vječni.
U njemu je žarila vedrina, nenametljivost i toplina. Nije se
primjećivala zabrinutost, strah, neraspoloženje, tjeskoba, očaj.
Bio je čovjek molitve. Trajno je bio uronjen u nazočnost Božju
i s Bogom sjedinjen. Bog je neprekidno bio u njegovoj svijesti i
stalno s njim razgovarao.
U duhovnoj sabranosti bio je s Bogom, stalno je živio s njime,
zanesen za njim.

152
Vjernici su opazili njegov duhovni život. Često ga traže za
duhovnu ili tjelesnu pomoć. Nikoga nije odbio. Utjehu su najviše
nalazili u ispovjedaonici. Satima i satima sjedio. Vjernici su
izlazili smireno i sretno se vraćali svojim kućama. Zbog svog
kreposnog života vjernici su ga zvali svetac Božji.

153
ABsTRACT IN ENGLIsH
Fr. Rafo Kalinić was born in Prugovo on 6 October 1910.
He is a minister, a Franciscan of the Franciscan Province of
the Holy Redeemer in Dalmatia. He worked as a teacher at the
Franciscan Classical Gymnasium in Sinj. After telling the Germans
not to kill just and innocent people, they threw him alive
into the burning house of Ivan Malbaša in Brnaze near Sinj on
24 September 1943 where he was completely burned. He did a
lot of good during his lifetime.
In the book "Fr. Rafo’s Little Flowers and Thorns", I briefly
recorded the events from his life in 154 periods. "Little Flowers"
imply the good deeds he did during his lifetime and "Thorns" are
the inconveniences Fr. Rafo experienced. Both types of events
provided him with a great spiritual treasure.
The events are a reflection of his spiritual life where plenty
of good can be found. Written statements provided by cardinals,
archbishops, bishops, provincials, ministers, nuns and believers,
many of whom known him, confirm his love for God and
fellow man. They are a blessing for anyone who wishes to be
closer to God.
He lived in hard times before and during World War 2, so
some of the events and statements about him were either forgotten
or not recorded due to the difficult circumstances at the
time.
Fr. Rafo's thought of eternity was constantly present in his
soul. He faced suffering and the death of Christ on a daily basis.
Enlightened by mercy, he rose above the earthly life. He found
the right answers to all fundamental questions in his ministerial
Franciscan calling. Guided by the mercy of God, he completely
surrendered to the hands of God. The loved the Eucharist, a

154
source of spiritual strength. He loved it with a passion and received
it devoutly. He was particularly merciful to sinners. He
was full of faith in the mercy of God and his love of God made
him despise the earthly goods, so he accepted poverty. Due to
his virtuous life and martyr death, he is a candidate for sainthood.
Believers gather in prayer communities and ask him for
spiritual and physical help. His vow to God provide them with
plenty of mercy.

155
zUsAmmENFAssUNG
Pater Rafo Kalinić, geboren am 6. Oktober 1910 in Prugovo,
ist Priester, Franziskaner der Franziskanerprovinz des Heiligen
Erlösers in Dalmatien. Von Beruf war er Lehrer am klassischen
Franziskanergymnasium in Sinj. Die Deutschen warfen
ihn, nachdem er ihnen sagte, sie mögen keine rechtschaffenden
und unschuldigen Leute umbringen, am 24. September 1943 in
das brennende Haus von Ivan Malbaša in Brnaze bei Sinj, in
welchem er verbrannte. Zu Lebzeiten hat er viel Gutes getan.
Im Buch "Pater Rafos Blumen und Dornen" vermerkte ich
in kurzen Zügen 154 Ausschnitte aus seinem Leben. Unter der
Bezeichnung "Blumen" versteht man die guten Dinge, die er im
Leben tat, und hinter den "Dornen" verstecken sich die Unannehmlichkeiten,
die Pater Rafo erlebte. Sowohl mit den einen als
auch den anderen Erlebnissen erwarb er einen riesigen geistigen
Schatz.
Die Geschehnisse, in denen viel Gutes zu finden ist, sind
die Reflexion seines geistigen Lebens. Schriftliche Erklärungen
von Kardinälen, Erzbischöfen, Bischöfen, Provinzialen, Priestern,
Nonnen, Gläubigen, von denen ihn viele kannten, bestätigen
seine Liebe zu Gott und den Menschen-Brüdern. Sie sind
eine Wohltat für all jene, die Gott näher stehen möchten.
Er lebte in den schweren Vorkriegs- und Kriegsjahren des 2.
Weltkriegs, und aufgrund der damals schwierigen Verhältnisse
und der lange vergangenen Zeit wurde ein Teil der Erlebnisse
vergessen oder nicht niedergeschrieben.
In Pater Rafos Seele waren die Gedanken über die Ewigkeit
stets präsent. Er war tagtäglich konfrontiert mit dem Leiden und
dem Tod Kristi. Durch Gnaden erleuchtet, wuchs er über das
irdische Leben hinaus. Die richtigen Antworten auf die grundle-

156
genden Glaubensfragen fand er in der Berufung zum Franziskanermönch.
Geführt von Gottes Gnaden übergab er sich vollends
in Gottes Hände. Er war Verfechter der Eucharistie, der Quelle
geistiger Kraft. Er liebte sie inbrünstig und empfing sie gottesfürchtig.
Sündern gegenüber hatte er ein besonderes Mitleid. Er
war erfüllt vom Glauben und der Barmherzigkeit Gottes und
aus der Liebe zu Gott heraus verachtete er irdische Güter und
nahm die Armut an. Aufgrund seines tugendhaften Lebens und
seines Märtyrertodes ist er ein Anwärter für die Seligsprechung.
Gläubige versammeln sich in Gebetsgemeinschaften und wenden
sich ihm mit der Bitte um geistige und körperliche Kraft zu.
Und durch seine Fürbitten bei Gott erhalten sie ziemlich viel
Gnade.

157
REsUmEN EN IDIOmA
CAsTELLANO / EsPAÑOL
Fra Rafo Kalinic, nacido en Prugovo el 06 de Octubre de
1910, sacerdote franciscano de la Provincia Franciscana del Sacrosanto
Redentor de Dalmacia. Era profesor en el Gimnacio
Clásico de Sinj. Puesto que les dijo no matar a la gente honesta e
inocente, los Alemanes, el 24 de Septiembre del 1943, lo empujaron
vivo en el incendio de la casa de Ivan Malbasa en Brnaze-
pueblo vecino a Sinj, en donde falleció quemado por completo.
Fue una persona que en su vida hizo mucho bien.
En el libro “Fra Rafini cvjetici i trnje” (“A fra Rafo, flores
y espinas”), de manera abreviada describí en 154 secuencias
partes de Su vida. Bajo la palabra “flores” me refiero a los actos
de bondad que ha desempeñado durante Su vida. Bajo “las espinas”
me refiero a las desavenencias que ha tenido fra Rafo. Con
estas dos circunstancias es considerado una persona de gran riqueza
espiritual.
La parte referida a las bondades de su vida contiene declaraciones
escritas de Cardinales, Arzobispos, Obispos, Provinciales,
Sacerdotes, Monjas, creyentes conocidos, personas que
confirman Su bondad hacia Dios y hacia el hombre como acciones
que son un don para cada uno que desee estar más cerca de
Dios.
Vivió en los tiempos difíciles abarcados por la Segunda
Guerra Mundial y por razones de esos difíciles momentos, muchas
de Sus acciones benéficas no fueron anotadas como lo sería
en otras circunstancias.
El pensamiento de Fra Rafo siempre estaba orientado y dedicado
a la Eternidad del alma. Cada día se enfrentaba con el

158
pensamiento del sufrimiento y la muerte de Cristo. Con su misericordia
se alzó por encima de la vida terrestre. Las verdaderas
respuestas a todas las cuestiones básicas de la Fe las halló en su
dedicación de sacerdote franciscano.
Llevado por la misericordia de Dios, Su entrega fue total.
Amaba a la Eucaristía como fuente de Su fuerza. Amaba sinceramente
y recibía su reconformación. Especialmente era misericordioso
al respecto de los pecadores. Confesó a un notable
número de creyentes. Con Su gran fe en la misericordia de Dios
aceptó la pobreza desechando todo bien material. Por su vida
de alto nivel moral y por su muerte de mártir es digno de ser
beatificado.
La traduccion la efectuo:
Adriana C. Ignjatović Znaor

159
RIAssUNTO IN ITALIANO
Padre Rafo Kalinić, nato a Prugovo il 6 ottobre 1910, era
un sacerdote e frate francescano della Provincia francescana del
Santissimo Redentore della Dalmazia. A Sinj (Segna) svolgeva
la professione di insegnante del Liceo classico francescano. I tedeschi,
per averli pregati di non uccidere i giusti e gli innocenti,
il 24 settembre 1943 lo gettarono vivo tra le fiamme della casa
di Ivan Maibaša nel paese di Brnaze presso Sinj, dove morì. In
vita fece tanto bene.
Nel libro "I fiori e le spine di padre Rafo" ho raccontato in
breve 154 episodi della sua vita. Con "fiori" ho inteso indicare
le opere di bene che fece durante la sua vita; con "spine" tutte
le asperità che padre Rafo dovette affrontare. Grazie agli uni ed
alle altre, egli fu uomo di grande ricchezza spirituale.
Gli episodi raccontati sono lo specchio della sua vita spirituale
ed in essi è possibile rinvenire le tracce della sua bontà. Le
testimonianze scritte di cardinali, arcivescovi, vescovi, provinciali,
sacerdoti, suore, fedeli, di tutti coloro che lo conoscevano,
confermano il suo amore verso Dio e verso il prossimo. Episodi
che sono una vera benedizione per chi voglia essere vicino a
Dio.
Avvenuti nei difficili anni dell'anteguerra e nel corso della
Seconda guerra mondiale, tanti episodi e tante testimonianze,
anche per la lontananza nel tempo, o sono stati dimenticati, o
non sono stati documentati.
L'idea dell'eternità era sempre presente nel suo cuore. Testimoniava
quotidianamente della sofferenza e della morte di
Cristo. Illuminato dalla grazia divina, s'elevò al di sopra della
vita terrena. Nella sua vocazione sacerdotale in seno all'Ordine
francescano trovò risposta alle fondamentali domande della

160
fede. Guidato dalla grazia divina, si mise anima e corpo nelle
mani del Signore. Adorava l'Eucaristia, fonte di forza spirituale.
L'adorava con ardore e le si avvicinava con estrema devozione.
Verso i penitenti era animato da un sentimento di particolare
misericordia. Nel segreto del confessionale dava conforto a tanti
fedeli. Credeva fermamente nella misericordia del Signore e,
per amore di Dio, decise di abbandonare ogni bene terreno ed
abbracciare la via della povertà. Durante gli anni della guerra
dimostrò questo suo altruismo distribuendo il cibo che gli
spettava ai poveri o recandosi alle famiglie più bisognose per
aiutarle nei momenti di maggiore difficoltà. Rinnegò se stesso
per la beatitudine e la gloria del Padre. Forte del proprio mandato
sacerdotale, donava quiete alle anime turbate dal peccato,
mettendole in condizione di conoscere la misericordia di Dio, di
piegarsi al Suo volere ed, in questo modo, di raggiungere la vita
eterna. Padre Rafo era una persona solare, discreta e calorosa.
Non lasciava mai trasparire sentimenti di preoccupazione, paura,
malumore, ansia o disperazione. Era un uomo di preghiera,
sempre presente a Dio e con Dio perennemente in comunione.
Dio occupava continuamente i suoi pensieri, in un dialogo continuo.
Per la sua vita virtuosa ed il suo martirio, è in procinto d’essere
proclamato beato. I fedeli, radunati nelle comunità di preghiera,
gli rivolgono invocazioni di aiuto spirituale e materiale,
e, grazie anche alla sua intercessione, ricevono da Dio tante grazie.

161
OD IsTOG PIsCA
1. - Pučko školstvo i franjevci Provincije Presvetog Otkupitelja
doprinos poznavanja razvitka pučkog školstva u Južnoj
Hrvatskoj od 1735. do 1941. godine, Split, 1987., stranica
120, ilustrirano, kazalo osobnih i zemljopisnih imena,
sažetak na njemačkom jeziku, višebojna naslovna stranica,
broširano, tvrdi uvez, može se dobiti kod pisca, Split, Trg
Gaja Bulata 3 i kod fra Gabrijela Jurišića, Franjevački samostan,
Sinj.
2. - Srednje školstvo u Franjevačkoj provinciji Presvetoga
Otkupitelja (1735.-1920.), Split, 1989., stranica 178, ilustrirano,
kazalo osobnih imena i zemljopisnih naziva, sažetak
na njemačkom jeziku, višebojna naslovna stranica, broširano
i tvrdi uvez, može se dobiti kod pisca, Split, Trg Gaja
Bulata 3.
3. - Studij filozofije Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja,
Split, 1992., stranica 132, ilustrirano, kazalo
osobnih imena i zemljopisnih naziva, sažetak na njemačkom
jeziku, višebojna naslovna stranica, broširano i tvrdi
uvez, može se dobiti kod pisca, Split, Trg Gaja Bulata 3.
4. - Ante Kostantin Matas, Split, 1992., stranica 208, ilustrirano,
kazalo osobnih imena i zemljopisnih naziva, sažetak na
njemačkom jeziku, višebojna naslovna stranica, broširano i
tvrdi uvez, može se dobiti kod pisca, Split, Trg Gaja Bulata
3.

162
5. - Studij bogoslovije u Franjevačkoj provinciji Presvetog
Otkupitelja (1735.-1918.), Split, 1993., stranica 196, ilustrirano,
kazalo osobnih imena i zemljopisnih naziva, sažetak
na njemačkom jeziku, višebojna naslovna stranica, broširano
i tvrdi uvez, može se dobiti kod pisca, Split, Trg Gaja
Bulata 3.
6. - Fra Rafo Kalinić, Split, 1993., stranica 144, ilustrirano,
sažetak na njemačkom jeziku, višebojna naslovna stranica,
broširano, može se dobiti kod pisca, Split, Trg Gaja Bulata
3.
7. - Novicijat Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja,
Split, 1993., stranica 240, ilustrirano, kazalo osobnih
imena i zemljopisnih naziva, sažetak na njemačkom jeziku,
višebojna naslovna stranica, broširano i tvrdi uvez, može se
dobiti kod pisca, Split, Trg Gaja Bulata 3.
8. - Kulturni djelatnici Franjevačke provincije Presvetog
Otkupitelja u 18. i 19. stoljeću, Zagreb 1994., stranica
220, izdavač Kršćanska sadašnjost, Zagreb, Marulićev trg
14, ilustrirano, sažetak na njemačkom jeziku, kazalo osobnih
imena i zemljopisnih naziva, višebojna naslovna stranica,
broširano, može se dobiti kod Kršćanska sadašnjost,
Zagreb, Marulićev trg 14.
9. - Rukopisna baština Franjevačke provincije Presvetog
Otkupitelja, Zagreb, 1993., stranica 312, izdavač Kršćanska
sadašnjost, Zagreb, Marulićev trg 14, ilustrirano, sažetak
na njemačkom jeziku, kazalo osobnih imena i zemljopisnih
naziva, višebojna naslovna stranica, broširano, može
se dobiti kod Kršćanska sadašnjost, Zagreb, Marulićev trg
14.
10. - Franjevci Provincije Presvetog Otkupitelja žrtve rata
1942.-1948., Split, 1995., 404 stranice, ilustrirano, sažetak

163
na njemačkom, francuskom i talijanskom jeziku, kazalo
osobnih imena i zemljopisnih naziva, višebojna naslovna
stranica, broširano i tvrdi uvez, može se dobiti kod pisca,
Split, Trg Gaja Bulata 3.
11. - Ljetopis samostana sv. Lovre u Šibeniku, Split 1996.,
broširano, stranica 239, može se dobiti kod pisca, Split,
Trg Gaja Bulata 3.
12. - Ljetopis samostana svetoga Ante u Kninu, Zagreb,
1998., broširano, stranica 245, izdavač Hrvatski povijesni
institut, Zagreb, Opatička 10.
13. - Šibenska biskupija kroz dva rata, Šibenik, 1998., stranica
460, izdavač Biskupski ordinarijat Šibenik, ilustrirano,
broširano, tvrdi uvez, kazalo osobnih imena i zemljopisnih
naziva, sažetak na engleskom, francuskom, njemačkom,
španjolskom i talijanskom jeziku, višebojna naslovna
stranica, može se dobiti kod Biskupskog ordinarijata
Šibenik.
14. - Progoni biskupa, svećenika i redovnika Splitske metropolije
i zadarske nadbiskupije 1941.-1992., Split, 2000.,
stranica 610, izdavač dr. fra Petar Bezina, ilustrirano, tvrdi
uvez, kazalo osobnih imena i zemljopisnih naziva, sažetak
na engleskom, francuskom, latinskom, njemačkom,
poljskom, španjolskom i talijanskom jeziku, višebojna naslovna
stranica, može se dobiti kod pisca, Split, Trg Gaja
Bulata 3.
15. - Župljani župa povjerenih Franjevačkoj provinciji Presvetog
Otkupitelja žrtve rata 1941.-1945., Split 2003.,
stranica 1278, ilustrirano, tvrdi uvez, sažetak na engleskom,
francuskom, njemačkom, poljskom i talijanskom
jeziku, kazalo osobnih imena i zemljopisnih naziva, može
se dobiti kod pisca, Split, Trg Gaja Bulata 3.

164
16. - Molitve na čast fra Rafe Kalinića, Split, 2006., brošura,
stranica 20, može se dobiti kod pisca, Split, Trg Gaja Bulata
3.
17. - Fra Ivan Bezina u bunkeru sijena, Split, 2006., stranica
24, može se dobiti kod pisca, Split, Trg Gaja Bulata 3.
18. - Fra Rafina duhovna razmišljanja, Split, 2008., stranica
368., tvrdi uvez, kazalo imena i zemljopisnih naziva, sažetak
na engleskom, francuskom, latinskom, njemačkom,
španjolskom i talijanskom jeziku, može se dobiti kod pisca,
Split, Trg Gaja Bulata 3.
19. - Obiteljsko stablo Marko Bezina, Split, 2008., stranica
132, broširano, može se dobiti kod pisca, Split, Trg Gaja
Bulata 3.
20. - Postupak o proglašenju blaženim fra Rafe Kalinića,
Split, 2009., stranica 93, broširano, može se dobiti kod
pisca, Split, Trg Gaja Bulata 3, Split.
21. - Prugovo (Radinje), Split 2010., tvrdi uvez, stranica 306,
sažetak na engleskom, njemačkom, španjolskom i talijanskom
jeziku, može se dobiti kod pisca, Split, Trg Gaja Bulata
3.
22. - Ranjena Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja
1941.-1990., stranica 450, gotova za tisak.
23. - Hrvatska obzorja Matice Hrvatske, Split, urednik tri
godine s nekoliko članaka.
24. - "Fra Rafo Kalinić - žrtva svoga svećeništva" urednik
od 1989. do danas, Split, s mnogo članaka.
25. - Pisac sam velikog broja članaka po hrvatskim revijama
i listovima.

165
26. - "Fra Rafini cvjetići i trnje", Split, 2010.
27. - Franjevci Provincije Presvetog Otkupitelja žrtve rata
(1942.- 1948.), Split, 1996., stranica 74, rukopis, namijenjen
da se tiska u Americi.
28. - Ranjena Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja,
Split, rukopis, stranica 420.

166
Sinj: Andrija Jakelić, akademski slikar

167
O PIsCU
Rođen sam u Prugovu oko 15
kilometara sjevero-zapadno od
Splita, općina Klis, Županija splitsko-dalmatinska.
Nakon završenih
redovničkih škola u Franjevačkoj
provinciji Presvetog Otkupitelja,
upisao sam se na Bogoslovni fakultet
i civilno pravo u Zagrebu.
Istovremeno sam bio vjeroučitelj
u župi Gospe od Zdravlja u Splitu
i iz samostana Gospe od Zdravlja
četrnaest godina posluživao župu
Prugovo, Konjsko devet godina, a katkada još neke župe po
Dalmatinskoj zagori. Većinom sam išao na noge.
Nakon što sam doktorirao iz Bogoslovije na Bogoslovnom
fakultetu u Ljubljani iz crkvene povijesti sa dizertacijom Prosvjeta
Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, bio
sam dušobrižnik po župama Dalmatinske zagore i u Šibeniku.
U slobodno vrijeme obilazio sam državne i crkvene arhive po
Dalmaciji i tražio podatke iz područja prosvjete. S fotografskom
kamerom milimetar osam i šesnaest izradio sam pokretne filmove
o životu novaka na Visovcu s naslovom Nek je blagoslov
Gospodnji nad nama i drugi film Proslava Gospine slike o
250. obljetnici prenosa iz Rame u Sinj; Život časnih sestara
franjevki od Bezgrješne u Šibeniku s naslovom Kakve smo takve
smo, ali Tvoje smo, Gospodine! Osim toga napravio sam
iste veličine i film Moj brat Andrija prikazavši njegov život od
jutra do sutra, život na selu.

168
Godine 1967., kada je bilo zabranjeno tiskanje vjerskog tiska,
prvi sam se u Jugoslaviji ohrabrio tiskati čestitke: sretan
Božić i Nova godina te sretan Uskrs. Otposlije se je moglo
tiskati bilo što iz vjerskog sadržaja.
Sa župe u Šibeniku premješten sam u Split 1988. I imenovan
prvim urednikom glasila "Fra Rafo Kalinić - žrtva svoga
svećeništva" kog do danas uređujem.
Od Drugoga svjetskog rata, za vrijeme komunističke vlasti,
tražio sam po crkvenim i državnim arhivima podatke o progonjenjenoj
crkvi u župama od Zadra do Kotora. Posebno sam
se posvetio istraživanju podataka prije i poslije Domovinskog
rata o ubijenim i zatvorenim svećenicima Franjevačke provincije
Presvetog Otkupitelja, o svećenicima Splitske metropolije,
Zadarske nadbiskupije te o progonjenim biskupima. Sedam sam
godina tražio podatke o ubijenim vjernicima po župama koje
pastoriziraju svećenici Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja.
Bio sam tri godine urednik Hrvatskih obzorja Matice Hrvatske
u Splitu. U njima sam napisao dosta članaka. Mogu se
dobiti kod Matice Hrvatske Split, Marmontova 2.
Od 1989. urednik sam glasila "Fra Rafo Kalinić - žrtva
svoga svećeništva" i u glasilu napisao velik broj članaka i priloga.
Napisao sam dosta velik broj članaka po raznim listovima i
revijama u Hrvatskoj.
U predhodnom članku Od istog pisca može se vidjeti koja
sam djela napisao.
Moj znanstveni rad priznala je Splitsko-dalmatinska županija
i nagradila 7. travnja 1998. kao i Općina grada Splita 7.
svibnja 2009. godine.

169
sVOm sTRICU FRA RAFI
Stric fra Rafo uzornog života brojnu je obitelj
svog oca Mate Kalinića čuvao od bilo kakvog zla i
usmjeravao je prema Bogu. Zahvalni smo mu na savjetima
i dobrima koja je učinio cijeloj našoj obitelji.
Njegova dobrota ostat će duboko usađena u našim
srcima. Ponosni smo što je zbog kreposnih djela i
mučeničke smrti pripravnik za proglašenje blaženim
i što će biti postavljen na oltar za javno štovanje. Iz
zahvalnosti prema njemu, kao njegov sinovac, snosim
tiskarske troškove knjižice "Fra Rafini cvjetići i
trnje".
Nek mu to bude jedan dio zahvale za sve što je
dobra učinio našoj obitelji.
Diplomirani ekonomist
Ante Kalinić, sinovac

170

171
KAZALO
Predgovor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5
Iz fra Rafina života . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7
Neke postignute milosti fra Rafinim zagovorom . . . . . . 87
Pismene izjave o fra Rafi
Uzoriti kardinali . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 89
Nadbiskupi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 92
Biskupi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 97
Provincijali . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 101
Svećenici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 105
Časne sestre . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 121
Vjernici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 125
Pogovor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 151
Sažetak na engleskom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 153
Sažetak na njemačkom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 155
Sažetak na španjolskom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 157
Sažetak na talijanskom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 159
Od istog pisca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 161
O piscu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 167
Zahvala Ante Kalinića . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 169
Kazalo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 171