Riba Hrvatske Jedi Å¡to vrijedi - Hrvatska gospodarska komora

kg/pc
Potrošnja proizvoda ribarstva
Unatoč idealnom mediteranskom podneblju te iznimnoj čistoći
i kvaliteti mora, slatkovodnih i boćatih voda, Hrvati su skromni
potrošači te se njihova potrošnja procjenjuje na oko 9 kg po
stanovniku godišnje.
100
90
80
70
60
50
40
30
20
10
Grafikon: Potrošnja ribe po stanovniku godišnje
Iz grafikona je vidljivo da se Hrvatska po potrošnji ribe nalazi
na dnu ljestvice. Tek nešto više od trećine Hrvata proizvode
ribarstva jede jednom na tjedan, dok svega 3% konzumira ribu
i riblje proizvode svaki dan. Velike razlike postoje u potrošnji
svježe ribe na kontinentu i na moru. Tjedna potrošnja najviša je
u Dalmaciji, Istri i Primorju (oko 45%), slijede Zagreb i sjeverna
Hrvatska (oko 32%), a najmanja je potrošnja u Slavoniji te Lici,
Kordunu i Banovini (po 13%).
Zašto jesti proizvode ribarstva?
Riba je kao hrana bila visoko cijenjena još među drevnim
narodima, a naročito u srednjem vijeku i krajem 18. stoljeća
kada se zbog propovijedanja kršćanstva i štovanja „dana posta“
povećava potrošnje ribe.
Kako su znanstvena istraživanja pokazala da konzumacija
proizvoda ribarstva ima preventivnu ulogu u sprječavanju bolesti
modernog doba, proizvodi ribarstva sve lakše pronalaze svoj
put do stola. Ribe, školjkaši i mekušci vrlo su važne sastavnice
zdrave prehrane i zdravstvene zaštite svih kategorija stanovnika
jer sadrže optimalnu količinu hranjivih tvari nužnih ljudskom
organizmu. Vrlo su važan izvor bjelančevina, jer u dostatnoj
mjeri sadrže sve esencijalne aminokiseline. Osim toga, proizvodi
ribarstva lako su probavljiva hrana jer sadrže malo vezivnog
tkiva. Meso ribe probavi se za 2 do 3 sata, a pojedine kategorije
mesa za 8 do 10 sati.
Hranjivoj vrijednosti ribe znatno pridonosi visok sadržaj
minerala i vitamina. Od mineralnih tvari riblje meso sadrži
najviše fosfora, kalcija i magnezija te željeza i bakra. Meso riba
također je bogato jodom koji je ljudskom organizmu potreban za
pravilan rad štitnjače.
Riba sadrži i obilje vitamina topivih u mastima i vodi. Riblja jetra,
kao i riblje meso, najbogatiji su prirodni izvori vitamina A, D, E i
K topivih u masti. Od vitamina topivih u vodi značajni su oni iz
skupine B te vitamin C.
Riba, a poglavito plava riba, obiluje omega-3, visoko nezasićenim
masnim kiselinama koje povoljno djeluju na smanjenje razine
triglicerida u krvi, smanjuju koncentraciju kolesterola te mogućnost
nastanka ugrušaka. Godine 1970. danski su liječnici otkrili da
Eskimi, unatoč masnoj prehrani (u organizam unose >90% hrane
animalnog podrijetla) rijetko obolijevaju od kardiovaskularnih
bolesti, astme, psorijaze i autoimunih bolesti te im je smrtnost
znatno manja od prosječne. Razlozi se pripisuju povećanoj
konzumaciji ribe koja je bogata omega-3 kiselinama. S obzirom na
to da je morska hrana najbogatiji prirodni izvor omega-3 kiselina
česta je praksa njihova dodavanja i u hranu za dojenčad.
Stoga u svrhu očuvanja zdravlja stručnjaci preporučuju
konzumiranje minimalno 2 puta tjedno po 170 grama ribe što
odgovara ekvivalentu od 18 kg ribe po stanovniku godišnje.
Dakle, Hrvati trebaju bar udvostručiti potrošnju proizvoda
ribarstva. Pri tome preporučljivo je da jedna porcija bude plava
riba poput srdele, inćuna ili skuše.
VRSTA VODA ω (%) PROTEINI ω (%) MASTI ω (%) MINERALNE TVARI ω (%)
MASNA RIBA -ω masti >8% - srdela, som,
skuša, tuna, jegulja, losos...
68,6 20 10 1,4
POLUMASNA RIBA (šaran, deverika,
kalifornijska pastrva...)
77,2 19 2,5 1,3
MRŠAVA RIBA (npr. štuka, bakalar, orada,
oslić, pastrva i list)
81,8 16,4 0,5 1,4
RAKOVI 76 17,8 2,1 2,1
MEKUŠCI 81 13 1,5 1,6
Tablica: Kemijski sastavi pojedinih vrsta riba, rakova i mekušaca (maseni udjeli (ω) izraženi su u postotcima (%)) Izvor: D. Kovačević, Meso i riba (2004)
Zašto jesti proizvod hrvatskoga ribarstva?
Republika Hrvatska zemlja je pomorske tradicije i orijentacije, a
Jadransko more jedno od naših najvećih prirodnih bogatstava.
Njegova čistoća i prozirnost, povišeni salinitet i kisik te izrazito
velika bioraznolikost (znate li da u Jadranu živi više od 400
različitih vrsta riba!) glavni su razlozi njegove jedinstvenosti.
Isto tako, Republika Hrvatska ispresijecana je mrežom rijeka
i pritoka također karakteriziranih velikim bogatstvom biljnih
i životinjskih vrsta. Proizvodi Jadranskog mora i naših
rijeka, jezera i ribnjaka iznimne su kvalitete jer potječu iz
istinski čistog i prirodnog okoliša. Vrhunska kvaliteta okoliša
u kombinaciji s tisućljetnom tradicijom ribolova na ovim
područjima jamče zaista vrhunski proizvod kojim se ribari
mogu s pravom dičiti.
Rastuća svijest o osiguranju održivosti prirodnih bogatstava
mora i voda uz rastuću svijest o potrebi konzumiranja kvalitetne
hrane uvjetuje pozitivan trend razvoja akvakulture (uzgoj ribe
i školjaka) i u svijetu i u našoj zemlji. Istočna obala Jadrana sa
svojom velikom razvedenošću i čistoćom mora pruža izvanredne
mogućnosti za uzgoj riba i drugih morskih organizama (lubin,
orada, tune i školjkaši). Nadalje, kopneni dio Hrvatske, sa
svojim čistim i nezagađenim vodama pruža, pak, izvanredne
mogućnosti za uzgoj slatkovodne ribe (šaran, pastrva, smuđ, som,
linjak...). Akvakultura osigurava dostupnost proizvoda ribarstva
visoke kvalitete uz istovremeno očuvanje prirodnih resursa. Stoga
je važno prepoznati kvalitetu morskih i slatkovodnih uzgajivača,
njihov trud, ulaganje i odgovorno gospodarenje.
Zemljopisni položaj Hrvatske i kvaliteta njezina mora i slatkih
voda daju proizvodima hrvatskog ribarstva jedinstveno bogatstvo
okusa koje je rijetko gdje moguće naći!
Važno je napomenuti da naši prirodni resursi omogućuju
dostupnost toga visokovrijednog proizvoda potrošačima u
svježem stanju, i to u razmaku od nekoliko sati od ulova. Naime,
ulovljena riba se poleđuje (tzv. šokiranje ribe) već na brodu ili
uzgajalištu te nakon iskrcaja hladnjačama prevozi do potrošača.
Sustav sigurnosti hrane osigurava da se u svakom dijelu lanca
prehrane vodi briga o zdravstvenoj ispravnosti proizvoda.
Kako prepoznati svježu ribu?
Za pripremu je najbolja svježa riba. Svježa riba mora imati bistre
i pune oči, crvene i vlažne škrge te ljuske koje su čvrste i ne
opadaju. Koža u živih i svježih riba mora biti vlažna, neoštećena
i prirodne boje visokog sjaja. Površina ribe mora biti glatka,
a meso na pritisak mora biti čvrsto i vratiti se u prvobitan
položaj. Ne smije imati nimalo neugodan miris. Svježa riba se
lakše ljušti od dugo odstajale. Ako se manji primjerci cijele ribe
potope u vodi, svježa će potonuti na dno posude, dok će dugo
odstajala i pokvarena plutati zbog plinova nastalih enzimatskom i
mikroorganskom aktivnosti. Odmrznutu ribu potrebno je odmah
termički obraditi. Jednom odmrznuta riba nikako se ne smije
ponovno zamrzavati.