22.05.2014 Views

6. Ogib svjetlosti na pukotini i interferencija svjetlosti – 09.03. - phy

6. Ogib svjetlosti na pukotini i interferencija svjetlosti – 09.03. - phy

6. Ogib svjetlosti na pukotini i interferencija svjetlosti – 09.03. - phy

SHOW MORE
SHOW LESS

Create successful ePaper yourself

Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.

<strong>Ogib</strong>ni maksimumi određeni su relacijom<br />

πb<br />

max πb<br />

max<br />

tan sinθn<br />

= sin θn<br />

.<br />

(4)<br />

λ λ<br />

Centralni maksimum odgovara kutu upada θ max<br />

0<br />

= 0 , a maksimumi višeg reda su približno <strong>na</strong><br />

max<br />

pozicijama danim sa θ ( )<br />

n<br />

≈ 2n+ 1 π 2, n≠0, tj.<br />

πb<br />

max 2n+<br />

1<br />

sin θn<br />

≈ π, n =± 1, ± 2, …<br />

(5)<br />

λ<br />

2<br />

Širinu pukotine možemo odrediti mjereći položaj n-tog ogibnog maksimuma relativno prema<br />

centralnom maksimumu<br />

( 2n<br />

+ 1)<br />

λ<br />

b = .<br />

(6)<br />

max<br />

2sinθ<br />

n<br />

Ko<strong>na</strong>čno, <strong>na</strong>jprecizniji <strong>na</strong>čin određivanja širine pukotine je iz relacije α = πb<br />

λ,<br />

gdje je parametar α<br />

u funkciji (1) određen nelinearnom regresijom (vidi zadatke 1 i 2).<br />

Interferencija <strong>svjetlosti</strong>: Kada se koherent<strong>na</strong> svjetlost valne dužine λ širi iz dva izvora kroz prostor<br />

dolazi do interferencije. Ukupni intenzitet <strong>svjetlosti</strong> u točki P koju promatramo dan je izrazom<br />

I = I + I + 2 I I cosδ<br />

,<br />

(7)<br />

1 2 1 2<br />

gdje su I1<br />

i I2<br />

pojedi<strong>na</strong>čni intenziteti dvaju izvora u toj točki, a δ = δ1 − δ2<br />

je razlika u fazi pripadnih<br />

elektromagnetskih valova. Ukupni intenzitet (7) ima maksimume u slučaju kada razlika u fazi δ<br />

odgovara konstruktivnoj interferenciji dva vala, te minimume za destruktivnu interferenciju.<br />

Pomoću lasera i Fresnelovih zrcala, ili Fresnelove biprizme, realiziraju se dva koherent<strong>na</strong> izvora<br />

<strong>svjetlosti</strong> (virtualni izvori Q1<br />

i Q2<br />

prikazani <strong>na</strong> slikama 3 i 4). Za standardni eksperimentalni postav<br />

( a x; a je udaljenost virtualnih izvora od zastora, a x je udaljenost točke P <strong>na</strong> zastoru u kojoj<br />

promatramo interferenciju od centralnog maksimuma (točka P 0<br />

)), razlika optičkih putova dviju zraka<br />

Δ da<strong>na</strong> je relacijom<br />

Δ x =<br />

d x + a<br />

2 2<br />

x<br />

≈ (8)<br />

a<br />

pri čemu je pripad<strong>na</strong> razlika u fazi δ = 2 π Δ λ.<br />

Prema tome, interferencijski maksimumi <strong>na</strong> zastoru<br />

max<br />

max<br />

<strong>na</strong>staju za Δ<br />

n<br />

= nλ , tj. <strong>na</strong> pozicijama xn<br />

= nλa d, n= 0, ± 1, ± 2,. .., a minimumi za<br />

min<br />

min<br />

Δ<br />

n<br />

= ( n + 12)<br />

λ , odnosno u točkama xn<br />

= ( n+ 12 ) λa d, n= 0, ± 1, ± 2, …, gdje je d udaljenost<br />

između virtualnih izvora Q i<br />

2 .<br />

1<br />

Q 2

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!