6. Ogib svjetlosti na pukotini i interferencija svjetlosti â 09.03. - phy
6. Ogib svjetlosti na pukotini i interferencija svjetlosti â 09.03. - phy
6. Ogib svjetlosti na pukotini i interferencija svjetlosti â 09.03. - phy
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
<strong>Ogib</strong>ni maksimumi određeni su relacijom<br />
πb<br />
max πb<br />
max<br />
tan sinθn<br />
= sin θn<br />
.<br />
(4)<br />
λ λ<br />
Centralni maksimum odgovara kutu upada θ max<br />
0<br />
= 0 , a maksimumi višeg reda su približno <strong>na</strong><br />
max<br />
pozicijama danim sa θ ( )<br />
n<br />
≈ 2n+ 1 π 2, n≠0, tj.<br />
πb<br />
max 2n+<br />
1<br />
sin θn<br />
≈ π, n =± 1, ± 2, …<br />
(5)<br />
λ<br />
2<br />
Širinu pukotine možemo odrediti mjereći položaj n-tog ogibnog maksimuma relativno prema<br />
centralnom maksimumu<br />
( 2n<br />
+ 1)<br />
λ<br />
b = .<br />
(6)<br />
max<br />
2sinθ<br />
n<br />
Ko<strong>na</strong>čno, <strong>na</strong>jprecizniji <strong>na</strong>čin određivanja širine pukotine je iz relacije α = πb<br />
λ,<br />
gdje je parametar α<br />
u funkciji (1) određen nelinearnom regresijom (vidi zadatke 1 i 2).<br />
Interferencija <strong>svjetlosti</strong>: Kada se koherent<strong>na</strong> svjetlost valne dužine λ širi iz dva izvora kroz prostor<br />
dolazi do interferencije. Ukupni intenzitet <strong>svjetlosti</strong> u točki P koju promatramo dan je izrazom<br />
I = I + I + 2 I I cosδ<br />
,<br />
(7)<br />
1 2 1 2<br />
gdje su I1<br />
i I2<br />
pojedi<strong>na</strong>čni intenziteti dvaju izvora u toj točki, a δ = δ1 − δ2<br />
je razlika u fazi pripadnih<br />
elektromagnetskih valova. Ukupni intenzitet (7) ima maksimume u slučaju kada razlika u fazi δ<br />
odgovara konstruktivnoj interferenciji dva vala, te minimume za destruktivnu interferenciju.<br />
Pomoću lasera i Fresnelovih zrcala, ili Fresnelove biprizme, realiziraju se dva koherent<strong>na</strong> izvora<br />
<strong>svjetlosti</strong> (virtualni izvori Q1<br />
i Q2<br />
prikazani <strong>na</strong> slikama 3 i 4). Za standardni eksperimentalni postav<br />
( a x; a je udaljenost virtualnih izvora od zastora, a x je udaljenost točke P <strong>na</strong> zastoru u kojoj<br />
promatramo interferenciju od centralnog maksimuma (točka P 0<br />
)), razlika optičkih putova dviju zraka<br />
Δ da<strong>na</strong> je relacijom<br />
Δ x =<br />
d x + a<br />
2 2<br />
x<br />
≈ (8)<br />
a<br />
pri čemu je pripad<strong>na</strong> razlika u fazi δ = 2 π Δ λ.<br />
Prema tome, interferencijski maksimumi <strong>na</strong> zastoru<br />
max<br />
max<br />
<strong>na</strong>staju za Δ<br />
n<br />
= nλ , tj. <strong>na</strong> pozicijama xn<br />
= nλa d, n= 0, ± 1, ± 2,. .., a minimumi za<br />
min<br />
min<br />
Δ<br />
n<br />
= ( n + 12)<br />
λ , odnosno u točkama xn<br />
= ( n+ 12 ) λa d, n= 0, ± 1, ± 2, …, gdje je d udaljenost<br />
između virtualnih izvora Q i<br />
2 .<br />
1<br />
Q 2