Od ugovora o djelu do ugovora na neodreÄeno - CIN

Dolina 11 

71 000 Sarajevo 

Bosna i Hercegovina 

+387 33 560 040 

info@cin.ba 

www.cin.ba 

Newsletter Centra za istraživačko novinarstvo 

Broj 22 | 23. januar 2013. godine 

Od ugovora o djelu do ugovora na neodređeno 

Za ulazak u državnu službu nisu dovoljne samo kvalifikacije i godine iskustva . CIN-ovo istraživanje je 

pokazalo da je sigurniji put poznanstvo sa zvaničnicima te angažman po ugovoru o djelu. 

Objavljeno: 17.8.2012. godine 

Jedino pitanje koje se nametalo bilo je – 

koja će od nas tri dobiti posao? 

Tri novinarke Centra za istraživačko 

novinarstvo (CIN) iz Sarajeva su početkom 

godine konkurisale za posao novinara u 

Direkciji za koordinaciju policijskih tijela 

u Bosni i Hercegovini (BiH). Uvjeti su 

bili univerzitetska diploma, poznavanje 

engleskog jezika te dvije godine iskustva na 

istim ili sličnim poslovima. 

Izgledalo je nemoguće da jedna od 

novinarki CIN-a ne dobije posao, jer 

svaka ima najmanje osam godina iskustva 

u novinarstvu, govori engleski jezik, dvije 

od nas posjeduju titulu magistra, a treća je 

diplomirani ekonomista. 

Međutim, poziciju je dobila osoba 

koja nije diplomirala novinarstvo niti je 

ikada radila taj posao. Posjeduje iskustvo 

od dvije godine volonterskog staža u 

Internacionalnoj asocijaciji kriminalista i 

Upravi za policijsko obrazovanje u Banjoj 

Luci, a na testu je osvojila maksimalan broj 

bodova. 

U konkursima se traže obrazovanje i 

iskustvo koji bi u igri trebali ostaviti samo 

najbolje kandidate. Ipak, ispunjavanje 

uvjeta na konkursu nije uvijek garant da 

ćete dobiti posao. Istraživanje CIN-a je 

pokazalo da ovakvo iskustvo pri traženju 

posla u državnoj službi u BiH nije rijedak 

slučaj. 

Na osnovu podataka koje je CIN 

prikupio iz 33 državna ministarstva, 

Oglas za posao u Direkciji za koordinaciju policijskih tijela u BiH za poziciju Viši stručni saradnik - 

novinar sa minimum dvije godine iskustva na istim ili sličnim poslovima. 

Foto: CIN 

- 1 - 

direkcije i agencije, u posljednjih pet 

godina najmanje 260 osoba je već radilo 

na pozicijama za koje je konkurs raspisan 

naknadno. One su prije raspisivanja 

konkursa već radile na tim radnim 

mjestima, po osnovu ugovora o djelu ili 

ugovora na određeno. 

Za veliki broj ljudi u BiH zapošljavanje 

u državnoj službi predstavlja bacanje novca 

poreskih obveznika i vremena kandidata. 

Nekvalitetan proces zapošljavanja otvara 

mogućnosti za nepotizam, korupciju i 

slabi povjerenje građana u rad državnih 

institucija. 

Jedini koji imaju koristi od zapošljavanja 

u državnoj službi jesu “novi” zaposlenici 

i članovi komisija koji zarađuju i do 300 

KM za provjeru kandidata - unaprijed 

osuđenih na neuspjeh. 

Država kao najbolji poslodavac 

Posao u državnoj službi znači redovnu 

plaću, dobre radne uvjete, sigurnost i 

zagarantovanu penziju. Za mnoge građane 

koji se više od dva desetljeća suočavaju 

sa nesigurnim političkim okruženjem, 

nezaposlenošću i uništenom ekonomijom, 

država je idealan poslodavac.


www.cin.ba 

Stoga, nije čudno da se na svaki 

objavljeni oglas prijavi više desetina 

kandidata za jednu poziciju. Konkurencija 

je često prividna – paravan kojim se 

prikriva činjenica da je pozicija već 

popunjena ili rezervisana za nekoga. 

Najbolji način da dobijete posao u 

državnoj službi nije da konkurišete na 

javni oglas, već da uđete u instituciju preko 

ugovora o djelu ili ugovora na određeno 

vrijeme za koje nije obavezno raspisivanje 

konkursa. 

Stručnjaci za ljudske resurse se slažu da 

je osoba koja već radi na poziciji za koju 

je raspisan konkurs u prednosti u odnosu 

na kandidate izvana te ima veće šanse da 

dobije posao. 

Fuad Kasumović, zamjenik državnog 

ministra finansija, ide i korak dalje, 

navodeći da kandidati za koje se raspisuju 

formalni konkursi često dolaze i do pitanja 

koja će biti na testu. 

Ako je unaprijed poznato ko će dobiti 

posao, procedura zapošljavanja stvara 

nepotrebne troškove za državu. 

Istraživanje CIN-a za period između 

2006. i 2011. godine pokazuje da su 

desetine hiljada maraka budžetskih 

sredstava potrošene za objavu oglasa i 

naknade članovima komisija za izbor novih 

uposlenika. 

CIN-ovo istraživanje o 

zapošljavanju u državnoj službi 

Novinari CIN-a su na 54 adrese 

državnih institucija poslali zahtjeve za 

slobodan pristup informacijama, tražeći 

imena i prezimena državnih službenika i 

zaposlenika te vrstu ugovora koju su imali 

u periodu od 2006. do 2011. godine. 

Cilj je bio da se na osnovu vrste i 

datuma sklapanja ugovora dobije slika 

o tome koliko je državnih službenika i 

zaposlenika imalo privremene ugovore 

prije raspisivanja javnih konkursa koji su 

im omogućili da dobiju stalno zaposlenje. 

Neke državne institucije su odbile 

dostaviti ove podatke, pravdajući se da 

time štite privatnost svojih zaposlenika. 

Zbog toga je CIN tužio Agenciju za 

državnu službu (ADS) i dobio presudu u 

svoju korist. 

Državni sud u presudi navodi da građani 

imaju pravo znati ko su državni službenici 

i da su to javne informacije koje se po 

zahtjevu moraju dostaviti na uvid. 

I pored presude, tek 33 institucije su 

dostavile djelimične ili potpune podatke 

u skladu sa zahtjevom CIN-a. Podaci 

pokazuju da institucije često raspisuju 

konkurse za već popunjene pozicije. 

Direktor Agencije za policijsku podršku BiH 

kaže da se nikad ne miješa u izbor kandidata 

te da taj posao prepušta Agenciji za državnu 

službu. 


Na primjer, od 17 osoba koje imaju 

ugovor na neodređeno vrijeme u Agenciji 

za policijsku podršku BiH, njih sedam je 

prije objavljivanja konkursa već radilo na 

tim pozicijama. 

Rahmija Hodžić, direktor Agencije, u 

razgovoru sa novinarima CIN-a kaže da 

su ljudi koji su radili na osnovu ugovora 

o djelu primljeni na neodređeno vrijeme, 

nakon što je ADS raspisao konkurs za 

te pozicije. On kaže da se nije miješao u 

proceduru izbora namještenika. 

“Sve je išlo preko ADS-a”, kaže Hodžić i 

dodaje da nema ništa nezakonito u cijeloj 

proceduri. 

Direkcija za civilnu avijaciju BiH, koja 

nadzire i regulira civilni aviosaobraćaj,ima 

54 stalno zaposlene osobe. Njih 17 je već 

ranije radilo po osnovu ugovora o djelu ili 

na određeno. U ugovorima u koje je CIN 

imao uvid stoji da važe do raspisivanja 

konkursa za te pozicije. 

Za ovu direkciju je i Ured za reviziju 

institucija BiH utvrdio da 17 lica (11 

sa visokom stručnom spremom i 6 sa 

srednjom) ima zaključen ugovor o radu na 

određeno vrijeme. Iz dokumentacije koju 

su dostavile institucije se ne može utvrditi 

da li je prije angažovanja zaposlenika 

raspisan konkurs i na koji način je izvršen 

izbor kandidata. 

Revizori navode da prilikom 

zapošljavanja treba ispoštovati zakonsku 

regulativu i princip transparentnosti. 

Slična situacija je i u Fondu za povratak, 

u čijoj nadležnosti je, prije svega, 

finansiranje povratka izbjeglica u BiH. Od 

jedanaest stalno zaposlenih, četvero je na 

svojim pozicijama radilo u Fondu i prije 

raspisivanja konkursa. 

Od 123 stalno zaposlene osobe u 

Sekretarijatu Parlamentarne skupštine 

BiH, njih 32 je bilo angažovano na 

pozicijama za koje je naknadno raspisan 

konkurs. 

U Ministarstvu pravde BiH je trećina 

trenutno zaposlenih već radila na 

pozicijama za koje su konkursi raspisivani 

naknadno, u periodu od 2006. do 2011. 

godine. 

U Ministarstvu civilnih poslova BiH 

taj broj iznosi oko 20 procenata, a u 

Ministarstvu sigurnosti BiH oko 40 

procenata. 

Zanimljiva je situacija i u Uredu za 

zakonodavstvo Vijeća ministara. Ovaj 

ured daje pravno mišljenje o materijalima 

koji se upućuju Vijeću ministara. U ovom 

uredu od 2007. godine je zaposleno 

šest osoba. Njih pet već je radilo na tim 

pozicijama. 

Objavljivanje konkursa forme 

radi košta državu 

ADS nije CIN-u poslao podatke o tome 

koliko je koštalo objavljivanje oglasa za 

državne službenike koji su već radili na tim 

pozicijama, ali jesu neke druge državne 

institucije. 

Tako je Direkcija za civilnu avijaciju 

potrošila 3.500 KM za oglašavanje za dvije 

pozicije koje su već bile popunjene. 

U Agenciji za policijsku podršku 

2010. godine se na radna mjesta portira, 

čistačice, vozača i referenta za vođenje 

protokola i arhive prijavilo preko dvjesto 

kandidata. Na tim mjestima već su radile 

osobe po ugovoru o djelu. Za objavu ovog 

konkursa Agencija je potrošila 1.500 KM 

naknade članovima komisije te oko 2.000 

KM za objavljivanje oglasa. 

Više od pola miliona ljudi u BiH traži posao, a 

država je jedan od idealnijih poslodavaca. 


- 2 -


www.cin.ba 

U prosjeku, objava u novinama i 

plaćanje naknada članovima komisije košta 

državu oko 2.000 KM po oglasu. Naknade 

članovima komisije zavise od broja 

prijavljenih kandidata, a ako ih je više od 

30, iznose i do 300 KM po članu. 

Društvene posljedice nepravednog 

procesa zapošljavanja 

Enver Išerić je bivši direktor ADS-a 

Federacije BiH. On kaže da zapošljavanje 

državnih službenika koji već rade po 

ugovoru o djelu nema pravnog osnova. 

Ugovori o djelu, kaže Išerić, mogu se 

koristiti za one povremene poslove za koje 

sistematizacijom nije predviđeno radno 

mjesto, kao što je krečenje prostorija. 

Kasumović, zamjenik ministra finansija, 

upozorava na nepravilnosti prilikom 

zapošljavanja u državnoj službi. On 

objašnjava da budući državni službenici 

prvo dobijaju ugovor na određeno, a 

zatim se za njih raspisuje konkurs da se 

zadovolji forma. Način na koji rukovodilac 

institucije bira s kim će sklopiti ugovor na 

određeno je stvar lične preferencije, kaže 

Kasumović: 

“Apsolutno lične preferencije, rođačka i 

stranačka linija.” 

Rudo Vidović je trenutni zamjenik 

ministra u Ministarstvu prometa i 

komunikacija BiH. U prethodnom 

mandatu bio je ministar. Jedan od njegovih 

savjetnika je sin stranačke kolegice i 

susjede Slavice Josipović. 

Vidović kaže da je savjetnika odabrao 

na osnovu njegovih kvalifikacija, a ne na 

osnovu stranačkih ili susjedskih odnosa. 

Bilo kako bilo, ministar ima pravo 

da bez konkursa primi savjetnika. Da li 

će ta činjenica kasnije biti odlučujuća u 

obezbjeđivanju namještenja u državnoj 

službi na osnovu zasluga, drugo je pitanje. 

Dejan Majkić, sin Dušanke Majkić, 

visoke dužnosnice Saveza nezavisnih 

socijaldemokrata i zastupnice u 

Parlamentarnoj skupštini BiH, je odlukom 

Vlade Republike Srpske (RS) 2011. godine 

imenovan za pomoćnika direktora Poreske 

uprave RS-a. Njen drugi sin Ognjen 

također radi u Poreskoj upravi RS-a kao 

pripravnik. 

Spomenka Ljubić je dobila posao u 

Regulatornoj agenciji za komunikacije 

u vrijeme kada je njen otac Božo bio 

ministar komunikacija i prometa. 

Danilo Petrović je savjetnik svome 

puncu Nebojši Radmanoviću, članu 

državnog Predsjedništva. 

Prema Kasumovićevim riječima, veze, 

nepotizam i politička podobnost su glavni 

Adisa Okerić Zaid ima deset godina iskustva 

u prevođenju za međunarodne organizacije u 

BiH, finansijski sektor i sud u Hagu. I pored 

brojnih pokušaja, to iskustvo joj nije bilo 

dovoljno da dobije posao u državnoj službi. 


aduti za ulazak u državnu službu. Tek 

jedno ili dvoje od sto kandidata može biti 

te sreće da dobije posao bez intervencije. 

Na pitanje zašto se ništa ne čini da se 

ovakva praksa zaustavi, Kasumović kaže: 

“Ko će reagirati? Onaj koji prima? 

Nije lud. On voli da ima širinu da može 

netransparentno (...) nekad će ga neko 

zamoliti, ili stranački ili rodbinski, da ga 

zaposli.” 

Erol Mujanović je stručnjak za razvoj 

ljudskih potencijala. On radi za Razvojni 

program Ujedinjenih nacija (UNDP) na 

projektu obuke mladih ljudi u traženju 

zaposlenja. Radio je i kao direktor firme 

koja se bavila izborom najboljih kandidata 

za poslodavce. 

Prema njegovom mišljenju, ako su 

kandidati koji već obavljaju te pozicije 

prije raspisivanja konkursa najbolji, onda 

u suštini problem i nije toliko veliki, osim 

što treba biti fer i ne trošiti vrijeme i novac 

kandidata koji konkurišu. Međutim, ako 

se ne radi o najboljim kandidatima, onda 

je to pogubno. 

„Ako su kandidati nekompetentni, to 

je srednjoročno i dugoročno pogubno 

po organizaciju koja ima takvu politiku 

regrutiranja i takvu politiku upravljanja 

ljudskim resursima, jer će nas negativna 

selekcija dovesti prije ili kasnije do 

grčkog sindroma”, odnosno do protesta 

nezaposlenih i razočaranih mladih iz te 

zemlje. 

Kandidat koji nije dobio posao 

Adisa Okerić Zaid, prevodilac 

sa desetogodišnjim iskustvom u 

međunarodnim organizacijama, Haškom 

sudu i finansijskom sektoru, odustala je 

od pokušaja da pronađe posao u državnoj 

službi. 

Nekoliko puta je zamalo dobila posao 

prevodioca, ali je gubila od onih koji 

su već radili na tim pozicijama prije 

raspisivanja konkursa. 

„Prva je reakcija, kad to krene, javi se 

neka nesigurnost. Onda kasnije frustracija. 

Na kraju sam odustala, ima već godina 

dana. (...) Čovjek previše energije uloži u 

to“, kaže Okerić Zaid. 

Direktor ADS-a Neven Akšamija ne 

vidi da postoji problem u zapošljavanju 

državnih službenika. On kaže da su tri 

agencije za državnu službu koje postoje u 

BiH ispunile svoju svrhu. 

CIN-ove novinarke nisu dobile 

posao 

Tri novinarke CIN-a su se u februaru 

prijavile na poziciju Viši stručni saradniknovinar 

u Direkciji za koordinaciju 

policijskih tijela BiH. 

Tri mjeseca nakon oglasa jedna od njih 

je obaviještena da nije položila javni ispit, a 

druge dvije su pozvane da izađu na stručni 

ispit. 

Ispit se sastojao od deset pitanja, 

uglavnom, iz Zakona o slobodi pristupa 

informacijama BiH i zakona koji regulišu 

rad Direkcije. Odgovorile su tačno na 

osam od deset pitanja te su pozvane na 

usmeni ispit koji se sastojao od pitanja 

poput: “Da li ste nervozni?”, “Šta je 

intervju?” Šta su kolporteri?” i “Šta je press 

clipping?” 

Na kraju, posao je dobila Nataša Sikimić 

koja je 2009. godine diplomirala na 

Visokoj školi unutrašnjih poslova u Banjoj 

Luci. 

Sikimić ima volontersko iskustvo u 

Asocijaciji kriminalista i u Visokoj školi 

unutrašnjih poslova u RS, a i ranije je 

konkurisala za poslove u policijskim 

agencijama u BiH. Prema njenim riječima, 

ranije nije radila u medijima. 

Zajedno sa jednim od zamjenika 

direktora Direkcije, Urošom Penom, 

objavila je rad pod naslovom Uloga 

i značaj Interpola u međunarodnoj 

policijskoj saradnji. Pena je predavač na 

Visokoj školi unutrašnjih poslova u Banjoj 

Luci i zajedno su učestvovali na istim 

konferencijama. 

U intervjuu za CIN Sikimić je rekla 

da se pripremala oko dva mjeseca za 

testove na kojima je dobila maksimalan 

broj bodova. Međutim, u razgovoru sa 

novinarkom CIN-a nije znala navesti 

tačan naziv Zakona o slobodi pristupa 

informacijama u BiH iz kojeg je i bila 

većina pitanja na testu. 

Na pitanje da li joj je Pena pomogao da 

dobije ovaj posao, odgovorila je: 

“Ovaj razgovor je završen.” 

- 3 -


Od početka 2009. do kraja prošle 

godine se na konkurse za posao 

kod države – najpoželjnijeg 

poslodavca u Bosni i Hercegovini (BiH) 

– javljalo skoro pet hiljada ljudi godišnje. 

Institucije BiH su samo tokom 2011. 

godine raspisale 107 konkursa. 

Na neke od njih su se više puta javljale i 

sagovornice Centra za istraživačko novinarstvo 

(CIN) iz Sarajeva: Adisa Okerić 

Zaid, Almina Omeragić, Dušica Nikolić i 

Emza Fazlić. Sve četiri dijele slična iskustva: 

uprkos obrazovanju i iskustvu, nijedna nije 

uspjela dobiti posao, svaka je bar dva puta 

bila drugoplasirana i, nakon svega, one 

vjeruju da je bez „veze“ nemoguće proći 

konkursnu proceduru koju u ime institucija 

sprovodi Agencija za državnu službu (ADS). 

Ne pomažu ni žalbe na neobjektivno 

ocjenjivanje članova komisije. Postojeća 

zakonska pravila ne dopuštaju mogućnost 

propitivanja odgovornosti pojedinačnih 

članova komisije - zbog čega su i na koji 

način ocijenili kandidate. 

Mnogi od onih koji se javljaju na 

konkurse za državnu službu, kao i sagovornice 

CIN-a, se nakon prvobitnih frustracija 

vremenom pomire sa činjenicom 

da nikada neće dobiti posao u državnim 

institucijama. 

Državna služba – posao za već 

zaposlene 

Sarajka Almina Omeragić je tokom 

2010. godine na konkursima za posao bila 

četiri puta među troje najboljih: nakon 

pokušaja u Komisiji za zaštitu spomenika 

i Ministarstvu finansija i trezora, krajem 

godine se prijavila na konkurs koji je ADS 

raspiso za Ministarstvo pravde BiH. 

Do posla u institucijama BiH se dolazi 

polaganjem javnog i stručnog ispita. 

Nakon što ADS, koji rukovodi procedurom 

zapošljavanja, objavi oglas za posao u 

instituciji i kandidati pošalju tražene dokumente, 

oni koji ispunjavaju uvjete idu na 

testiranje znanja. Prvo se polaže javni ispit 

na kojem se provjerava znanje kandidata o 

uređenju i funkcionisanju zemlje. Svi koji 

znaju bar 28 odgovora od 42 postavljena 

pitanja javni ispit više ne moraju polagati 

do kraja karijere. 

Nakon toga slijedi provjera stručnog 

znanja koju čini pismeni i usmeni dio. 

Na kraju testiranja kandidat može imati 

najviše 130 bodova. 

- 4 - 


www.cin.ba 

Vječito drugi 

Posao u državnoj službi BiH svake godine pokuša naći skoro 5.000 osoba, ali tek svaka dvanaesta u tome 

uspije. Veliki broj „pobjednika“ je prije konkursa već radio u instituciji koja je raspisala oglas.


www.cin.ba 

Almina Omeragić je Sudu BiH dvaput tužila 

Odbor državne službe za žalbe zbog konkursa 

za posao u Ministarstvu pravde BiH. 


Omeragić je na pismenom dijelu 

stručnog ispita u Ministarstvu pravde 

ocijenjena sa 90 bodova i nalazila se odmah 

iza dvojice kandidata koji su osvojili 

maksimalnih 100 bodova. CIN je otkrio 

da su obojica već tada radila u Ministarstvu 

pravde BiH i imala ugovor o radu 

na godinu dana, koji je isticao dva mjeseca 

nakon što je raspisan konkurs. Omeragić 

kaže da je za to saznala nakon pismenog 

dijela stručnog ispita, kada je njena sestra 

nazvala Ministarstvo i zatražila da razgovara 

sa jednim od njih dvojice. Odgovorili 

su joj da je na odmoru. 

Nakon pismenog, Omeragić je na 

usmenom testu osvojila maksimalan broj 

bodova, baš kao i obojica kandidata koja 

su već radila u Ministarstvu. Kada je izašla 

konačna lista na kojoj je bila na drugom 

mjestu, Omeragić se odlučila žaliti Odboru 

državne službe za žalbe na proceduru 

konkursa i vrednovanje rezultata. 

Zakonom o državnoj službi je određeno 

da tročlano vijeće Odbora razmatra sve 

odluke Agencije ili institucije koja traži 

uposlenike, ukoliko neko od kandidata 

to od njih zatraži, sumnjajući u regularnost 

sprovođenja konkursa na kojem je 

učestvovao. 

Omeragić je u žalbi napisala da su 

dvojica najboljih kandidata već zaposlena u 

instituciji, što nju i ostale kandidate stavlja 

u neravnopravan položaj. 

„Nemoguće je da komisija za izbor djeluje 

profesionalno i nepristrasno ukoliko 

već poznaje osobe zaposlene u navedenom 

Ministarstvu“, napisala je u žalbi. 

ADS i Odbor za žalbe – čuvari 

ulaza u državne institucije 

Petnaest dana kasnije Odbor je njenu 

žalbu odbacio, objasnivši da je Komisija 

za izbor imenovana i radila u skladu sa 

zakonom te da „paušalno osporavanje 

objektivnosti članova Komisije prilikom 

ocjenjivanja ne može biti razlog za žalbu“. 

To što su najbolji na konkursu već 

radili u instituciji koja je raspisala konkurs 

nije predstavljalo prepreku za njihovo 

učestvovanje, piše u rješenju Odbora 

državne službe za žalbe. 

Po zakonu, Omeragić je imala pravo da 

se žali na legalnost konkursne procedure 

i da traži izuzeće bilo kojeg člana ili cijele 

komisije, ako za to ima razlog. Ona to nije 

učinila, već se po završetku cijele procedure 

žalila zbog ocjena koje su joj dodijeljene. 

Članica Vijeća ove institucije Branka 

Kolar Mijatović je za CIN detaljnije objasnila 

ovu odluku i rekla da postojeći zakoni 

ne dopuštaju ni Odboru niti bilo kojoj 

drugoj instituciji da propituje razloge zbog 

kojih su članovi Komisije dali kandidatima 

određenu ocjenu: 

„Ako ustanovimo da je procedura provedena 

po zakonu, mi nemamo pravo da 

budemo policijski istražitelji koji će ući i 

reći ‘a zašto ste ovo ovako’. U ovom trenutku, 

mi nemamo to zakonsko ovlaštenje.“ 

U Zakonu o državnoj službi piše da 

ADS imenuje članove nezavisne komisije 

koja bira kandidata za državni posao. Detaljnija 

pravila o radu komisije je odredio 

ADS u Odluci o načinu polaganja javnog 

i stručnog ispita, u kojoj piše da „pojedine 

ocjene ne mogu biti razlog izjavljivanja 

žalbe, niti se preispitivati u postupku po 

pravnim lijekovima“. 

Prema istim pravilima, Odbor je 

ovlašten samo da provjeri da li je komisija 

formirana u skladu sa Zakonom, da li je 

procedura otvaranja koverata pri javljanju 

na konkurs prošla legalno i da li postoji 

zapisnik o njihovom otvaranju i o broju 

prispjelih, prihvaćenih i odbačenih koverti 

te da nadzire sve slične akcije tokom 

provođenja procedure. 

Nakon što je dobila odgovor od Odbora, 

u martu 2011. godine Omeragić je 

odlučila da ovu instituciju tuži Sudu BiH. 

Iznenadila se kada joj je krajem godine 

stigla presuda u kojoj piše da Državni sud 

uvažava njenu tužbu, odgovor Odbora za 

žalbe poništava i vraća cijeli postupak na 

ponovno razmatranje. 

Odbor je tako i uradio već krajem 

januara ove godine. Nakon razmatranja 

- 5 - 

Branka Kolar Mijatović objašnjava da Odbor 

državne službe za žalbe nema zakonsko pravo 

da pita članove komisija zašto su kandidate 

ocijenili jednom, a ne nekom drugom ocjenom. 


Odbor je ponovo odbacio njenu žalbu, 

ne obazirući se na mišljenje Suda da su 

prethodni razlozi za odbacivanje žalbe 

bili paušalni, proizvoljni i bez oslonca u 

zakonima. 

Omeragić kaže za CIN da ju je iskustvo 

sa ADS-om uvjerilo da se ne može regularno 

dobiti posao u državnoj službi. Zato 

je krajem januara ove godine na drugo 

rješenje Odbora uzvratila drugom tužbom. 

Na ovu presudu još čeka. 

“Koliko god se trudila, vidjela sam da 

regularno ne ide, pa sam se odlučila da 

vidim šta će sud da kaže, mada ja ni u ovaj 

sud ne vjerujem puno, ali dobro“. 

Sudija Suda BiH Jadranka Brenjo kaže 

da se u ovakvim slučajevima tužba može 

napisati jednom ili dva puta. Nakon toga, 

ona bi željela vidjeti da sud poništava izbor 

kandidata. Međutim, prema podacima iz 

Suda BiH, nijedan od 46 riješenih predmeta 

nije završen na taj način, jer nije bilo 

slučajeva da je neko u jednom predmetu 

podnosio tužbu dvaput, kao što je to 

učinila Omeragić. 

Brenjo kaže da su najveća prepreka 

kandidatima koji žele zaštititi svoja prava 

upravo zakonska rješenja koja umanjuju 

značaj žalbe kao glavnog mehanizma 

zaštite. 

„Žalba ne obavezuje instituciju koja je 

raspisala natječaj da postupi odmah i ne 

izvrši prijem tih ljudi koje je ona odabrala. 

Po meni, van pameti“, kaže sudija Brenjo, 

objašnjavajući da bi izmjena ove odredbe 

olakšala posao sudijama, ali da je ta odluka 

u rukama zakonodavaca.


www.cin.ba 

Članovi komisije nisu dužni 

objašnjavati svoj rad 

Iskustvo sa drugim mjestom, porazom 

od kandidatkinje koja je već radila u instituciji 

i odbijenom žalbom imala je i Adisa 

Okerić Zaid, prevodilac sa desetogodišnjim 

iskustvom u međunarodnim institucijama 

u BiH. Okerić Zaid je na dva konkursa 

tokom 2010. godine bila drugoplasirana. 

I prije tih iskustava je izlazila na konkurse 

za posao u državnim institucijama, ali 

nijednom uspješno. 

U julu 2010. godine, dok je radila u 

Raiffeisen banci, javila se na konkurs na 

kojem je Ministarstvo finansija i trezora 

BiH tražilo prevodioca u Odsjeku za pripremu 

budžeta institucija. Na pismeni dio 

stručnog ispita izašlo je 13 kandidata. 

„Kad sam došla na taj pismeni, bio je 

prevod kreditnog ugovora, što ja radim 

svaki dan, bukvalno isto, tako da mi je to 

bilo toliko jednostavno“, kaže Okerić Zaid. 

Međutim, kada su izašli rezultati, uslijedilo 

je iznenađenje. Okerić Zaid su dva 

člana komisije dala po 90 bodova, treći 95, 

dok je ostalo dvoje smatralo da uopće nije 

zaslužila prolaznu ocjenu te su joj dali po 

65 bodova. Sa ovakvim ocjenama je bila 

na drugom mjestu - za 0,66 bodova iza 

prvoplasirane kandidatkinje. Okerić Zaid 

kaže da joj je malo trebalo do posla: 

„Da su mi dali minimalnu ocjenu, 75, 

bila bih prva.“ 

Tada je napisala žalbu koja je krajem 

decembra 2010. godine stigla na adresu 

Odbora državne službe za žalbe. U njoj je 

napisala da je evidentno da su joj ocjene 

dodijeljene isključivo radi „namještanja“ 

rezultata u korist druge kandidatkinje. 

Nakon intervjua, sa 1,16 bodova prednosti, 

na prvom mjestu je bila kandidatkinja 

koju je Okerić Zaid pomenula u 

žalbi. Međutim, Odbor je, kao i u slučaju 

Omeragić, rekao da ocjene komisije ne 

mogu biti razlog izjavljivanja žalbe. 

„Kad bi neko samo htio pitati – na osnovu 

čega 65 poena? Hajde, pokažite šta ste 

našli! Ali, to niko nikada nije uradio. Zar 

njima samima nije sumnjivo da između 

dva člana komisije ima 30 poena razlike“, 

kaže Okerić Zaid. 

Ovakve sumnje je nemoguće otkloniti. 

U to su se uvjerili novinari CIN-a koji su 

od ADS-a zatražili obrasce sa pojedinačnim 

ocjenama članova komisije. Stanislavka 

Ilić, pomoćnik direktora ADS-a, koja bira 

tri od pet članova komisije, objasnila je da 

ti podaci više ne postoje. 

Svaki član komisije nakon ispita upisuje 

svoju ocjenu na „neformalnom obrascu“ 

– komadu papira koji predaje sekretaru 

Emza Fazlić je tokom 2010. godine četiri puta 

bila druga na konkursima za posao u državnim 

institucijama. 


komisije, koji je potom upisuje u zbirnu 

tabelu rezultata. Potom svi iz komisije 

potpisuju tabelu, bez redoslijeda imena i 

ocjena, i tako potvrđuju njihovu tačnost. 

Rezultati se po unosu u zbirnu tabelu 

ocjena uništavaju i ne čine sastavni dio 

zapisnika. 

Korak do posla – dva od samopouzdanja 

Ekonomista Dušica Nikolić je svojevrsni 

rekorder među sagovornicama CIN-a. U 

periodu od 2009. do 2011. godine ona je 

na konkurse za posao u državnim institucijama 

izlazila 17 puta; četiri puta je 

bila na korak od posla, a tri puta treća. Za 

CIN je kratko izjavila da je nedavno našla 

posao u privatnoj firmi i da ne želi govoriti 

o vremenu kada je izlazila na konkurse za 

državnu službu. 

„Ne bih da imam ništa više sa ADSom. 

Zaista. Ljepše mi je kad ne mislim na 

njih“, kaže Nikolić. 

CIN je pronašao da su najuspješniji kandidati 

na bar tri konkursa – u Ministarstvu 

finansija i trezora BiH 2011. godine i 

Ministarstvu komunikacija i prometa BiH 

2010. godine – tamo radili već mjesecima, 

uglavnom po jednogodišnjim ugovorima. 

Nekoliko mjeseci prije isteka njihovih 

ugovora institucije su objavljivale pozive 

na konkurse. Procedure su bile završene 

neposredno prije isteka ovih ugovora. 

Sve sagovornice CIN-a kažu da ovakva 

iskustva stvaraju osjećaj bespomoćnosti i 

nesigurnosti u sopstveno znanje. 

„Onda kasnije frustracija i frustracija. Na 

kraju sam odustala, ima već godina dana, i 

više se nisam nigdje ni prijavljivala. Čovjek 

- 6 - 

previše energije uloži u to. Osjećam da je 

to jedan zid koji se ne može preći“, kaže 

Adisa Okerić Zaid. 

Slično osjećanje dijeli i Emza Fazlić, 

novinarka sa pet godina iskustva koju 

krajem godine čeka diploma magistra 

međunarodnih odnosa i ekonomske diplomatije 

na Fakultetu političkih nauka u 

Sarajevu. Tečno govori dva strana jezika. 

„Osjećam se grozno. Sve te procedure, 

konkursi, dovedu vas u takvu situaciju da 

se vi osjećate nesposobnom, mutavom. 

Uvjere vas i da ste i glupi, i ludi. Nemam 

više živaca da se time bavim“, kaže Fazlić. 

Ona je tokom 2010. godine bila četiri 

puta drugoplasirana na konkursima za 

posao u trima državnim institucijama. 

Među njima je bio i konkurs za stručnog 

saradnika u Odsjeku za istraživanje i 

analizu Direkcije za evropske integracije. 

Bolja od Fazlić je bila samo kandidatkinja 

za koju su novinari CIN-a saznali da je u 

Direkciji zaposlena od 2008. godine - prvo 

kao pripravnik, a potom na određeno 

vrijeme, upravo na poziciji za koju je bio 

raspisan konkurs za stalni posao. Drugi 

ugovor na određeno joj je isticao 9. juna 

2010. godine, pet dana nakon što su izašli 

konačni rezultati konkursa. 

Fazlić kaže da ju je sve jako pogodilo, 

jer je u konkursu navedeno da se radi o 

upražnjenom mjestu, a ona je tri puta 

bila plasirana iza osobe koja je prethodno 

već radila u službi. Mislila je da se žali 

Odboru, ali to nije uradila jer joj se činilo 

da nije vrijedno truda: 

„Nisam mogla više da gubim vrijeme, 

jer me strašno to nerviralo, jer sam vidjela 

da je sistem tako ustrojen i da ne možete 

protiv toga. Oni će naći obrazloženje, i 

ovako i onako, da je onaj bolji, jer već ima 

osiguranu poziciju. Tako da se zabadava 

žaliti.“ 

Fazlić kaže da je prije ovih iskustava 

vjerovala da ima šansu za posao u državnoj 

službi. Nakon dvije godine izlazaka na 

konkurse vjeruje da je to moguće samo ako 

„imate vezu“. 

Sve sagovornice CIN-a koje su imale 

iskustvo vječitog drugog mjesta kažu da su 

u nekom trenutku razočarenja pomišljale 

da potraže vezu za siguran posao u 

državnim institucijama, ali da sa ljutnjom 

prođu i ovakve misli. 

„Možda bih našla štelu da sam je tražila. 

Možda sam mogla povući za rukav nekog 

ministra, funkcionera sa kojima radim, sa 

kojima sam u svakodnevnom dodiru kao 

novinar. Možda sam mogla reći: znate, mogli 

ste mi naći neko savjetničko mjesto pa 

ću ja nešto raditi, nešto ću piskarati. Ali, to 

ne može preko mojih usta“, kaže Fazlić.


www.cin.ba 

Konkursi za provjerene službenike 

Agencija za državnu službu imenuje komisiju koja odlučuje o zapošljavanju državnih službenka. 

Objavljeno 30.8.2012. godine 

Neven Akšamija, direktor Agencije 

za državnu službu BiH (ADS), 

i njegovi saradnici kažu da svoj 

posao obavljaju profesionalno i da nikada 

nikome nisu pomogli da se zaposli, niti 

u svoju instituciju, niti u drugu. Ipak, 

primjeri nekih službenika koji su primljeni 

u radni odnos u Agenciji izazivaju nedoumice 

– i tužbe. 

Zaposlenici ove institucije odlučuju 

ko će dobiti radno mjesto u prestižnoj 

državnoj službi. Prema Zakonu o državnoj 

službi, Komisiju za izbor državnih 

službenika čini pet ljudi – dvoje iz institucije 

koja traži kandidata i troje sa liste 

eksperata koju sastavlja Agencija. Na listi 

se trenutno nalaze imena 360 profesionalaca 

iz cijele države, uključujući i neke od 

zaposlenih u ADS-u. 

Agencija imenuje nezavisnu komisiju, 

a Vijeće ministara BiH na prijedlog 

njenog direktora donosi pravila o visini 

naknada članova. Članovi potom biraju 

predsjedavajućeg Komisije i donose 

poslovnik o radu. Prilikom ocjenjivanja 

kandidata, javno se objavljuje samo zbirna 

ocjena, ali ne i pojedinačne ocjene svakog 

od članova Komisije. Ni ADS, ni bilo 

koja druga institucija se ne može miješati 

u rad Komisije niti dovoditi u pitanje 

pojedinačne ocjene njenih članova. 

Direktor Akšamija i Kemal Bajramović, 

šef Grupe za informacione tehnologije u 

ADS-u, bili su članovi Komisije kada je 

ADS u maju prošle godine tražio višeg 

stručnog saradnika za obradu i upravljanje 

informacijama - radno mjesto koje 

se nalazi u Bajramovićevom odsjeku. 

Najuspješnija na konkursu na kome su 

četiri osobe izašle na pismeni ispit je bila 

Aldijana Gušić koja je u ADS-u od 15. 

februara 2006. godine radila na mjestu 

referenta za održavanje informacionih 

tehnologija. 

Bajramović kaže da im nije bio cilj 

zaposliti nekoga koga znaju, već najboljeg 

kandidata za to radno mjesto. 

Akšamija je objasnio da je Gušićeva 

2006. godine došla konkursnom procedurom 

za zaposlenike u državnoj službi, sa 

srednjom i višom stručnom spremom. U 

međuvremenu, 2009. godine je diplomirala 

i rukovodstvo firme je odlučilo da je 

Direktor Agencije za državnu službu Neven 

Akšamija ne krije da se i u ovoj instituciji 

zapošljavalo prvo preko ugovora, a potom su 

raspisivani konkursi za državne službenike. 


zadrži. U to vrijeme nisu imali mjesto za 

državnog službenika koje podrazumijeva 

fakultetsku diplomu, ali jesu prazno mjesto 

izvršnog asistenta direktora. Akšamija kaže 

da se tada obim posla povećavao, ADS 

je trebao radnika pa je rukovodstvo sa 

Gušićevom potpisalo novi ugovor. 

Od 1. maja 2009. do 30. juna 2011. 

godine Gušićeva je samo formalno bila 

izvršni asistent direktora, dok je, ustvari, 

nastavila obavljati posao u Grupi za informacione 

tehnologije. 

“Mi smo, dakle, fino profitirali zato što 

smo imali diplomiranog inžinjera za platu 

referenta”, kaže Akšamija. 

U međuvremenu, 9. maja 2011. godine, 

ADS je oglasio da traži IT stručnjaka. 

“Kad je imala određeni broj godina 

staža da se može prijaviti, mi smo za nju 

raspisali oglas”, objasnio je Akšamija. 

Gušićeva je 29. juna 2011. godine polagala 

drugi dio stručnog ispita, pred komisijom 

u kojoj su bili njeni šefovi i saradnici 

u prethodnih pet godina. Proglašena je 

najuspješnijom kandidatkinjom. 

Drugim riječima, dan nakon što je 

istekao njen prethodni ugovor i dalje je 

radila u Agenciji, ali ovaj put kao državna 

službenica sa svim povlasticama. U oglasu 

piše da je neto plaća za ovo radno mjesto 

1.170 KM, istovremeno kada je prosječna 

plaća u državi bila 813 KM. Uz to, ADS 

redovno plaća poreze i doprinose za svoje 

službenike, što se ne može reći za veliki 

broj drugih poslodavaca u BiH. 

- 7 - 

Kemal Bajramović iz Agencije za državnu 

službu kaže da je znanje jedini kriterij po 

kojem ocjenjuje kandidate. 


U državnu službu se teško ulazi, a 

iz nje još teže izlazi 

Najmanje 267 ljudi je u posljednjih 

pet godina već radilo na pozicijama u 33 

državne institucije i prije nego što je za 

njih raspisan konkurs, podaci su koje su 

prikupili novinari Centra za istraživačko 

novinarstvo (CIN) iz Sarajeva. Komisije su 

u svim ovim slučajevima smatrale da su za 

posao najsposobniji upravo oni kandidati 

koji su već u instituciji. 

Na konkurse koje je organizovao i 

sproveo ADS u prethodne tri godine izašlo 

je skoro 15 hiljada drugih kandidata bez 

prethodnog iskustva u državnim institucijama. 

Neki su bili samo na korak od uspjeha 

i za CIN su izjavili da činjenicu što ljudi 

već rade na mjestima za koje je raspisan 

konkurs doživljavaju kao prepreku koju ne 

mogu preći i da se u državnu službu može 

zaposliti samo “preko veze“. 

Odbor državne službe za žalbe je odbacio 

žalbe kandidata da članovi komisije ne 

mogu davati objektivne ocjene ako znaju 

neke od kandidata ili sa njima već rade. 

Sve žalbe o favoriziranju kandidata Odbor 

je odbacio zbog nepreciznih osporavanja 

objektivnosti članova Komisije.


www.cin.ba 

Bojan Golić se nakon presude za nesavjestan 

rad u Investiciono-razvojnoj banci RS vratio u 

Agenciju za državnu službu. 


Akšamija kaže da drugi učesnici jesu 

hendikepirani na konkursima na koje se 

prijavljuju kandidati koji već rade u instituciji, 

ali da se po zakonu neće smatrati 

diskriminacijom što negdje neko već radi 

i ima neko znanje ili iskustvo: „Jer, mi biramo 

najstručnije. Zakon je tako podešen”. 

Osim Gušićeve, od 2004. do 2009. 

godine je u ovu instituciju na sličan način 

došlo još četvero ljudi. Dvije državne 

službenice su u ADS-u radile prvo kao pripravnice, 

potom na određeno, a zatim su 

se zaposlile za stalno - kad je raspisan oglas 

za mjesta na kojima su već radile. 

Treći službenik je došao po ponudi same 

Agencije, jer su ga, prema riječima rukovodstva, 

upoznali kroz konkurse za druge 

institucije i kroz njegova česta obraćanja 

Agenciji za savjete u vezi sa dokumentacijom 

za zaposlenje. 

Akšamija otvoreno govori o načinima na 

koji su ovi ljudi došli do posla u Agenciji 

koju vodi i još kaže da su oni „sami sebi 

bili najbolja štela“, jer su dobro radili. 

Zatvorska kazna nije prepreka za 

državnu službu 

Bojan Golić je nekadašnji direktor 

Akcijskog fonda RS-a i vršilac dužnosti 

direktora Investiciono-razvojne banke Republike 

Srpske (IRB RS) koji je takođe bio 

pripravnik u ADS-u. On je krajem juna 

2010. godine priznao krivicu za nesavjestan 

rad u službi, zbog čega je osuđen na 

kaznu zatvora od četiri mjeseca. 

Golić je u ADS primljen kao pripravnik, 

Džana Sokolović je zbog konkursa za 

Ministarstvo finansija i trezora BiH tužila 

Odbor državne službe za žalbe Sudu BiH. 


2004. godine, kada je ova institucija 

raspisala oglas za prijem pripravnika. 

Godinu dana kasnije ADS je raspisao oglas 

za državnog službenika na koji se Golić 

prijavljuje i ostvaruje najbolji rezultat. 

Do 5. juna 2008. godine je promijenio 

dvije pozicije u ADS-u – primljen je kao 

viši stručni saradnik za rješavanje sukoba, 

a godinu dana kasnije je premješten na 

mjesto višeg stručnog saradnika za prijave i 

obavještenja. Na ovom mjestu je bio do 5. 

juna 2008. godine, kada je zatražio odsustvo 

iz državne službe. 

„2008. sam otišao u Banja Luku. Imao 

sam rješenje u skladu sa zakonskim propisima 

o neplaćenom odsustvu, od tadašnjeg 

direktora Jakoba Fincija, do isteka mandata 

ili prekida ugovora”, kaže Golić. 

Golića je Vlada RS-a 2008. godine prvo 

imenovala za direktora Akcijskog fonda, 

a godinu dana kasnije ga je Nadzorni 

odbor IRB-a postavio za vršioca dužnosti 

direktora. Međutim, nepunu godinu 

dana nakon imenovanja Golić je uhapšen 

zbog nesavjesnog rada u službi. Nakon tri 

mjeseca pritvora priznao je krivicu i bio 

osuđen na četiri mjeseca zatvora. 

Prema sporazumu koji je potpisao sa 

Specijalnim tužilaštvom RS-a, Golić je 

priznao da je sredinom jula 2009. godine 

objavio javnu ponudu za preuzimanje koje 

je IRB uputio akcionarima banjalučkog 

društva Medicinska elektronika. Mjesec 

dana kasnije sazvao je sjednicu Uprave 

IRB-a na kojoj je odlučeno o kupcu 35 

posto akcija ovog preduzeća. Golić je 

ovim potvrdio da je glasao, a zatim i dao 

- 8 - 

ovlaštenje da se 3,3 miliona akcija Medicinske 

elektronike proda Mili Radišiću po 

cijeni od 0,0554 KM po akciji. 

U Sporazumu piše da Golić nije znao 

da je stvarna vrijedost akcija skoro deset 

puta veća. Ovom prodajom je budžet RS-a 

oštećen za najmanje 1,3 miliona KM. 

Među četvero optuženih bio je i Mile 

Radišić, kum predsjednika RS-a Milorada 

Dodika. Međutim, Okružni sud Banja 

Luka ih je u oktobru prošle godine oslobodio 

optužbi. 

Nakon što je priznao krivicu i dobio 

presudu, Bojan Golić je Akšamiji napisao 

molbu za vraćanje na staro radno mjesto i 

već početkom decembra 2010. godine je 

nastavio sa poslom državnog službenika za 

komisije za izbor i testiranja u ADS-u. 

Sve ovo je u skladu sa pravilima. Po zakonu, 

svi nerukovodeći državni službenici 

imaju pravo na odsustvo iz državne službe, 

ukoliko se imenuju na neki drugi položaj, 

kakav je bio slučaj sa Golićem. To odsustvo 

može trajati od dana imenovanja na novo 

radno mjesto do prekida te funkcije ili 

isteka mandata. U roku od mjesec dana 

nakon toga imaju pravo da traže povratak 

na isto ili slično radno mjesto sa kojeg su 

zatražili odsustvo. 

Međutim, deset mjeseci prije Golićevog 

povratka ADS je raspisao konkurs za 

mjesto višeg stručnog saradnika za komisije 

za izbor i testiranja. Kao najuspješnija kandidatkinja 

izabrana je Sanja Nurkić, koja je 

počela raditi 1. maja 2010. godine. 

Nakon što je Golić najavio svoj povratak 

u ADS, direktor Akšamija premješta 

Nurkić “autoritativnim rješenjem rukovodioca” 

na drugo radno mjesto, a Golića 

stavlja na njeno. 

No, ubrzo je Golić unaprijeđen. 

Akšamija kaže: „Javio se naš bivši 

službenik koji traži svoje zakonito pravo. 

Mi smo njega vratili na tu poziciju. Pošto 

mi u tom trenutku nije trebao viši stručni 

saradnik, ali mi je trebao šef, a vratio mi se 

čovjek koji je bio na poziciji direktora, mi 

smo odlučili da ga unaprijedimo na, zakonom 

propisan način, mjesto šefa Odsjeka”. 

Tako je Golić internim konkursom 

unaprijeđen u šefa Grupe za prijave i 

testiranje i jednog od rukovodećih ljudi 

Agencije. 

Činjenica da je Golić osuđen na 

četveromjesečnu kaznu zatvora zbog 

nesavjesnog rada nije bila prepreka za rad


www.cin.ba 

i napredak u karijeri, jer u državnoj službi 

ne može raditi jedino čovjek koji je osuđen 

na najmanje šest mjeseci zatvora ili se protiv 

njega trenutno vodi krivični postupak. 

Zamjenik ministra protiv direktora 

Agencije 

Fuad Kasumović, zamjenik ministra 

finansija i trezora BiH, je u oktobru 2011. 

godine poslao Tužilaštvu BiH prijavu u 

kojoj je izrazio sumnju da su uposleni u 

ADS-u i članovi Komisije za izbor državnih 

službenika zloupotrijebili položaj prilikom 

procedure zapošljavanja pet službenika u 

ovom ministarstvu u maju 2011. godine. 

Kasumović u prijavi piše da je unaprijed 

određeno koji će kandidati biti primljeni, 

na štetu drugih, i da su u tome učestvovali 

Akšamija i članovi Komisije za izbor: Anka 

Šešlija, Dženana Selimović, Tamara Čapelj, 

Azem Krajinić i Njegoš Pavlović. 

Na konkurs se javilo oko 200 kandidata, 

ali je ADS o izlasku na polaganje pismenog 

dijela stručnog ispita 15. septembra 2011. 

godine propustio da obavijesti 125 njih. 

Zbog toga su oni prvi dio ispita polagali 

20 dana kasnije. 

Tri dana prije ispita Kasumović je 

napisao dopis Akšamiji u kojem ga 

obavještava da ima informacije da je 

konkurs namješten i da se zna da će posao 

dobiti Tanja Minić, Manuela Stjepanović, 

Ana Drmić, Jasmina Putica i Mithad 

Čolaković. Oni su u Ministarstvu radili od 

aprila 2010. godine. Prvu godinu su bili 

pripravnici, a od maja 2011. godine su svi 

postali stručni saradnici. Ti ugovori su im 

isticali 15 dana nakon završetka testiranja 

za stalni posao. 

Kasumović je zahtijevao poništenje 

imenovanja Komisije za izbor državnih 

službenika i ponovno provođenje 

konkursne procedure. 

Akšamija je potvrdio da mu se 

Kasumović obratio te da mu je odgovorio 

kako Agencija nema ovlaštenja da 

poništava rješenje o imenovanju Komisije. 

U Tužilaštvu BiH nisu htjeli davati nikakav 

komentar na CIN-ovo pitanje dokle je 

došla provjera prijave zamjenika ministra. 

Kasumović nije jedini koji je od pravosudnih 

organa zatražio rješenje ovog slučaja. 

Džana Sokolović je bila kandidatkinja 

za jedno od pet mjesta u ovom ministarstvu 

i nakon pismenog dijela stručnog 

ispita imala je najbolji rezultat. Međutim, 

na intervjuu nije osvojila maksimalan 

broj bodova pa je posao dobila Manuela 

Stjepanović, jedna od petero prozvanih. 

Zbog toga je Sokolović odlučila da se žali 

Odboru državne službe za žalbe. Nakon 

odbijene žalbe, u decembru 2011. godine 

je tužila Odbor Sudu BiH. Kaže da još nije 

dobila presudu: 

„Može (Sud BiH) da odbaci ili da vrati 

na ponovno postupanje pa da Odbor 

odbaci kao nedopušteno. Ali, ja ću ih onda 

opet tužiti. Za duševnu bol, za propuštene 

plate. Dokle god. Neću odustati.” 

Konkurs je završen 14. oktobra 2011. 

godine, polaganjem usmenog dijela ispita. 

Posao su dobila četiri kandidata na koje 

je Kasumović upozorio ADS. Ana Drmić, 

peta kandidatkinja, bila je neuspješna 

već u prvom dijelu ispita, kao i ostalih 

šest kandidata koji su konkurisali za istu 

poziciju, pa na ovo radno mjesto u Ministarstvu 

finansija i trezora BiH još niko nije 

primljen. 


Agencija za državnu službu BiH 

(ADS) je prvobitno odbila odgovoriti 

na Zahtjev za slobodan pristup 

informacijama koji su novinari Centra za 

istraživačko novinarstvo (CIN) uputili na 

adresu ove institucije, u sklopu istraživanja 

o zapošljavanju u državnoj službi. 

Novinari CIN su tražili od ADS-a da 

dostavi podatke o imenima i prezimenima 

uposlenih u ovoj agenciji, kao i vrstu 

ugovora koji su imali u periodu od 2006. 

do 2011. godine, sa ciljem da se vidi 

koliko je osoba bilo angažovano u Agenciji 

prije raspisivanja zvaničnog konkursa za 

njihove pozicije. 

CIN je u toku istraživanja saznao da 

je najmanje 260 osoba iz 33 institucije 

na državnom nivou i prije raspisivanja 

konkursa već radilo u tim institucijama 

po osnovu ugovora o djelu ili ugovora na 

određeno za koji nije potrebno raspisivanje 

javnog oglasa. 

ADS je u prvom odgovoru CIN-u 

odbio dostaviti imena i prezima osoba 

Presuda u korist CIN-a 

Prvostepena presuda u korist CIN-a. 

angažovanih u Agenciji, smatrajući to 

povredom njihovog prava na privatnost, te 

navodeći da za to ne postoji javni interes. 

Ranije je Agencija za zaštitu ličnih 

podataka u BiH dala mišljenje kojim se 

odobrava javno objavljivanje imena i prezimena 

uposlenika u državnoj službi, kao i 

vrsta i trajanje ugovora koje imaju. 

CIN, koji iza sebe ima iskustvo u borbi 

za slobodu pristupa informacijama, odlučio 

je tužiti ADS pred Sudom BiH. Prvostepena 

presuda je donesena u februaru ove 

godine. Agenciji je naloženo da u roku od 

30 dana dostavi CIN-u tražene informacije 

te plati sudske troškove od 700 KM. 

„Proces zapošljavanja u državnoj službi 

mora biti javan i mora se zasnivati na 

obavezi javnog objavljivanja konkursa, 

odnosno oglasa“, navodi se u presudi. 

„Informacije o kandidatima za rad u 

državnoj službi, po bilo kojem od zakonom 

utvrđenih osnova, obavezno sadrže i 

podatke o imenu i prezimenu, kao i druge 

lične podatke učesnika koji su neophodni za 

provođenja takvog procesa zapošljavanja”. 

- 9 - 

Međutim, ADS se žalio Sudu BiH, 

tražeći preispitivanje ove odluke. 

U svom zahtjevu ADS navodi da 

„namjera tužitelja nije da hvali, nego da 

‘blati’ državne organe“ te je nagađao kako 

će CIN u negativnom kontekstu objaviti 

imena i prezimena službenika, navodeći 

koje su osobe prvo imale ugovor o djelu, 

nakon kojeg su primljene u radni odnos. 

ADS smatra da je Sud pogriješio i ponovo 

iznio tezu da će objavljivanje imena 

i prezimena u medijima u negativnom 

kontekstu ugroziti privatnost državnih 

službenika. Agencija se, također, žalila na 

visoke sudske troškove. 

Sud BiH je odbacio zahtjev za preispitivanje 

sudske odluke kao nedopušten. 

ADS je, konačno, u martu ove godine, 

nakon sedam mjeseci od zahtjeva, dostavio 

CIN-u tražene podatke. Iz dostavljene 

dokumentacije se vidi da je od 18 državnih 

službenika njih 4 već radilo u Agenciji 

prije raspisivanja konkursa.

Od ugovora o djelu do ugovora na neodreÄeno - CIN

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?

Od ugovora o djelu do ugovora na neodreÄeno - CIN