Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
SUDIJA HANT: Ne. Bila su dodatna pitanja i mi smo završili. Izvolite, vratite se,<br />
gospodine Vasiljeviću. Ne ... Izvinite, izvinite, molim vas. Koleginica želi da vam<br />
postavi neka pitanja. Izvolite.<br />
SUDIJA JANU: Gospodine Vasiljeviću, htela bih da se vratimo na onu situaciju koju<br />
je opisala VG-81. Vi ste rekli da poznajete tu svedokinju, da ste je poznavali niz<br />
godina, ona je rekla da vas je poznavala godinama i vi ste rekli da ste je odmah<br />
prepoznali kad je ušla u sudnicu. Ta se situacija dogodila 18. maja 1992. godine. Reč<br />
je o transkritptu na stranici 1220, red 18, ja ću da vam pročitam šta je svedokinja<br />
rekla: "Pošla sam sa svojom familijom na Kosovo Polje s namerom da radim na<br />
zemlji. Nosila sam korpu sa nekim semenjem. Na ulazu, na vratima kuće gospodina<br />
Vasiljevića stajao je Mitar sa svojom ženom i trojicom meni nepoznatih<br />
uniformisanih lica. Mitar Vasiljević nam se približio i hteo je da mu pokažem moju<br />
ličnu kartu. Držao je moju ličnu kartu i rekao", i ona citira: "Nemoj da te tražim." To<br />
se dogodilo u podne 18. maja. Moje pitanje je sledeće: ako je do tog incidenta došlo,<br />
zašto ste hteli njenu ličnu kartu ako je poznajete već 15 godina, odnosno u tom času<br />
ste je poznavali već 15 godina? I moje drugo pitanje: šta biste učinili s tom ličnom<br />
kartom?<br />
OPTUŽENI VASILJEVIĆ: Gospođo sudinice, ja osobu 81 poznajem odlično.<br />
Stanovala je, u stvari, ona je dok je devojka bila, stanovala u mom komšiluku jedan<br />
kilometar. Poznajem i njenog muža. I ja se pitam, ona je to izmislila, zašto bi meni<br />
tebala njena lična karta. Ženu koju poznajem dobro, poznajem joj brata, familiju,<br />
poznavao je godinama. Ja sam radio u restoranima, ona je radila u opštini, dolazili su<br />
tu na doručak, znao sam je odlično, ja bi želio kad bi njen muž došao da to<br />
posvjedoči, pa sad, možda će ona njega ubjediti, ali ja bi' želio takvu njegovu izjavu<br />
da vidim, mislim, da on kaže svoje mišljenje.<br />
SUDIJA JANU: Ako sam vas dobro shvatila, kad se ta situacija dogodila, vi ste<br />
stajali ispred ulaza sa svojom ženom, a ona je prolazila, rekli ste sa svojim mužem,<br />
ona kaže sa svojom familijom, ali niste tražili da vam ona da svoju ličnu kartu, jesam<br />
li to dobro shvatila?<br />
OPTUŽENI VASILJEVIĆ: Ja nisam, ovaj, nisam ja, tu ništa nije, ja nju nisam ni<br />
vidio nikad, ja se ne sjećam da sam je vidio uopšte u ratu. Nije to istina, nikak'a,<br />
nisam ja nju vidio, nego ona tako kaže. A i da sam ... Nisam je vidio, a moja će žena<br />
svjedočiti isto tako, neka kaže, a i da sam je vidio, zašto bi njoj tražio ličnu kartu kad<br />
je znam?<br />
SUDIJA JANU: U redu. Dakle, vi svedočite da se ta situacija nije dogodila, u redu.