glasilo 8 - Hrvatski boÄarski savez

oćanje 

GLASILO HRVATSKOG BOĆARSKOG SAVEZA ISSN 1334-8256 

godina 4 ■ broj 8 ■ prosinac 2004. 

Zlato do zlata

Uvodnik 

Nakladnik 

Hrvatski boćarski savez 

Za nakladnika 

Nediljko Rojnica 

Urednik 

Leo Miler 

Uredništvo 

Mario M. Litre, Vesna Muzička 

Design 

i grafički urednik 

Dragutin Habazin 

Priprema 

Priprema tiskovne forme 

Tiskare Vjesnik 

Tisak 

INTER NOS 

Trg I. Kukuljevića 6, Zagreb 

NAKLADA 

1000 primjeraka 

Dragi boćari, ova 2004. godina donijela je hrvatskom boćanju 

nove svjetske medalje! Ako su se dosad sa svjetskih i europskih 

prvenstava ovjenčani ponajviše vraćali naši boćari, ova će 

godina biti zapamćena po dvije ženske medalje sa svjetskog 

prvenstva u francuskom Montmorencyju. Svoju prvu, a ukupno 

trinaestu hrvatsku zlatnu medalju na velikim natjecanjima 

(SP i EP) donijela je Tanja Gobo, članica BK »Rovinjsko 

Selo«, boćarica koja je – vjerovali ili ne – jedina registrirana 

boćarica iz Istarskog boćarskog saveza! U Francuskoj je 

pobijedila u preciznom izbijanju, svojoj omiljenoj disciplini u 

kojoj je, sasvim logično, i ovogodišnja prvakinja naše zemlje. 

Brončanom medaljom uspjeh hrvatskih boćarica na svjetskom 

prvenstvu zaokružila je Nives Mladenić iz BK »Pašac«, i to u 

disciplini bližanje i izbijanje u krug. 

Potaknuti uspjehom boćarica u Francuskoj, naši juniori 

su postigli još veći uspjeh na Svjetskom prvenstvu u Čileu, 

osvojivši ukupno dvije zlatne medalje i jednu brončanu. (Vidi 

str. 17) 

Dvije SP-medalje kruna su entuzijastičkog rada brojnih 

klubova, lokalnih saveza, te Hrvatskog boćarskog saveza, ali 

to ne znači da boćanje i dalje nije bremenito problemima. 

Osim financijskih problema kojima se kraj ne nazire, tu je i 

dalje problem potpune nezainteresiranosti glavnih medija, 

poglavito televizije. Ni suradnja s inertnom Međunarodnom 

boćarskom federacijom FIB nije se u 2004. puno pomakla 

s mjesta… Svih lijepih, ali i manje lijepih stvari u boćanju 

dotaknuo se ovoga puta, u našem uobičajenom intervjuu, 

predsjednik HBS-a Nediljko Rojnica kojeg opširno 

predstavljamo u 8. broju glasila Boćanje. Gospodin Rojnica 

u razgovoru, između ostaloga, navodi da se na Izbornoj 

skupštini 18. prosinca neće kandidirati za novi četverogodišnji 

predsjednički mandat, već će se zbog obveza prema poslu i 

obitelji koja je godinama zbog boćarske karijere u drugom 

planu, boćanjem nastaviti baviti tek kao igrač. I to još tri 

godine, kako bi svoju višedesetljetnu karijeru zaokružio sa 20 

godina igranja za BK »Zrinjevac«. 

U ovom broju Boćanja možete naći sve važnije 

ovogodišnje rezultate naših boćara i boćarica u domaćim 

i međunarodnim natjecanjima, a od županijskih saveza 

predstavljamo Boćarski savez Osječko-baranjske županije. 

Također, donosimo informacije o proslavi 30-godišnjice 

Dubrovačkog boćarskog saveza i o turnirima regija koje je 

organizirao Istarski boćarski savez. 

Svim ljubiteljima boćanja čestitamo Božić i želimo sretnu 

novu, 2005. godinu! 

Uredništvo 

2

Nediljko Rojnica – predsjednik HBS-a 

Razgovor 

Predsjednik ostaje 

samo - igrač 

Rođen je 17. siječnja 

1954. godine u Cisti 

Velikoj, između Sinja i 

Imotskog. U tom kraju 

za sportski nadarene 

i opredijeljene ljude 

u principu postoje 

samo dva sporta: 

nogomet i boćanje. 

Za razliku od Slavena 

Zambate, Ike Buljana, 

Ivana Gudelja, Zvone 

Bobana i još mnogih 

poznatih bivših i 

sadašnjih nogometnih 

profesionalaca, 

Nediljko se još 

u osnovnoj školi 

opredijelio za boćanje. 

Piše: Leo MILER 

Nediljko Rojnica u boćanju je dugih 

27 godina, od sada već davne 

1977. godine. Biografija mu je puna 

uspjeha. I treba naglasiti – ne samo 

sportskih. Paralelno s boćanjem, gradio 

je i poslovnu karijeru i u Privrednoj 

banci Zagreb d.d. od pripravnika 

iz 1978. godine na različitim radnim 

mjestima (i rukovodnim) do regionalnog 

menadžera danas. Uz to je sretno 

oženjen, supruga se zove Selma, i otac 

dvoje djece – 27-godišnjeg Ivana i 15- 

godišnje Kristine. 

No, krenimo iz početka. Rođen je 

17. siječnja 1954. godine u Cisti Velikoj, 

između Sinja i Imotskog. U tom 

kraju za sportski nadarene i opredijeljene 

ljude u principu postoje samo 

dva sporta: nogomet i boćanje. Za 

razliku od Slavena Zambate, Ike Buljana, 

Ivana Gudelja, Zvone Bobana i 

još mnogih poznatih bivših i sadašnjih 

nogometnih profesionalaca, Nediljko 

se još u osnovnoj školi opredijelio 

za boćanje. Možda bi ispravnije bilo 

reći da su tome kumovali stariji jer su 

dječaka kojeg su krasile odlična koncentracija 

i mirna ruka u svoje ekipe 

počinjali zvati već kada je imao 12-13 

godina. Ostao je u boćanju, tom sportu 

mnogo je dao, ali sigurno mnogo i 

dobio… doduše najmanje financijski. 

Nakon svih ovih godina ne odaje dojam 

da bi mu na bilo koji način bilo 

žao što je tako ispalo. 

– Volim natjecanje, to je ono zbog 

čega sam i danas aktivan. Ne zanimaju 

me toliko ni medalje, ni slike, ono što 

ostane poslije samog meča. 

Od kamenih balota do 

europske krune 

Danas je boćanje sport koji, doduše 

uz mnoštvo problema, polako kuca 

i na olimpijska vrata, ima razrađeni 

međunarodni kalendar natjecanja, 

postoji međunarodna organizacija koje 

je i Hrvatska član. Ali u doba kada 

je današnji predsjednik Hrvatskog 

boćarskog saveza, ali treba naglasiti i 

još uvijek aktivni natjecatelj, počinjao 

stvari su izgledale mnogo manje perspektivne… 

– U tim godinama nije bilo čak ni 

drvenih balota nego smo od kamena, 

3 

kojeg je hvala Bogu u okolini bilo u 

izobilju, pravili kamene boće i s njima 

igrali – sjeća se Rojnica. 

Baza je tada bila široka, jer mnoštvo 

je klinaca boćalo. Danas je s te 

strane situacija, pak, manje perspektivna 

nego što je bila? 

– Kako smo odrastali i odlazili 

u svijet, najviše u Njemačku, Split i 

Zagreb, ta su mjesta opustjela. Malo je 

klinaca, a ako se nekim sportom i bave 

to je gotovo isključivo nogomet. 

Kako izmijeniti tu lošu situaciju 

oko podmlatka? 

– Teško. Može se u većim sredinama, 

gdje živi veći broj stanovništva 

koje ne seli iz svog mjesta stanovanja 

nakon određenog vremena. Dakle, u 

većim centrima gdje su organizirane 

škole boćanja. 

Koja su to mjesta, klubovi gdje se 

najbolje radi s mladima? 

– Nekad je to bio Pazin, a danas Rijeka, 

Poreč, Komiža, pa u zadnje vrijeme 

Cerić kod Vinkovaca i Brač. Ali i 

to su mjesta iz kojih mladi uglavnom 

odlaze i završavaju u većim centrima. 

Analizirajući zadnjih petnaestak godina, 

mislim da se najbolje s mladima radi 

u Rijeci, u Benčiću. I ovdje u Zagrebu 

u zadnjih desetak godina imamo školu 

boćanja, ali nismo uspjeli odgojiti toliko 

kvalitetnih boćara kao ovi drugi, 

primorski krajevi. Ipak je tamo drugi 

ambijent i talent, manja konkurencija 

drugih sportova… 

Vaš klub, zagrebački BK Zrinjevac 

s kojim ste 1997. bili i klupski europski 

prvak, bio je nekoliko godina vrhunski 

europski klub. Gdje su odgojeni igrači 

koji su igrali u to vrijeme, sredinom i 

krajem devedesetih? 

– BK Zrinjevac je i sada vrhunski 

europski klub (jedan od najbolje organiziranih), 

a što se tiče igrača svi su 

oni više-manje došli iz Dalmatinske 

zagore i Dalmacije, te iz Rijeke i Istre. 

I zadnjih godina je slična situacija, 

ali dvojica igrača su ipak rođena u 

Zagrebu. To su Marko Huđek i Dario 

Kunštek. Mladi su, perspektivni i ako 

budu uporno radili imaju dobre šanse 

za uspjeh.

Razgovor 

Prvi koraci 70-ih godina prošlog stoljeća u Kranjčevićevoj 

Je li bolji rad u drugim sredinama 

razlog što BK Zrinjevac nije prvak Hrvatske 

još od 1998. godine? 

– Za to postoje ipak drugi razlozi. 

Koliko god se negdje u zadnje vrijeme 

dobro radilo s mladima, oni ipak 

ne mogu biti nositelji igre. Oni mogu 

popuniti momčad, ali ne i sami donijeti 

trofeje. Najbolje godine u boćanju 

su iza 24. ili 25. godine. Rijetki su oni 

koji i prije te dobi postanu vrhunski 

boćari. Onima koji su nestrpljivi govorim 

kako sam ja prve metalne boće 

u ruke uzeo tek kada sam se oženio 

(u 24. godini), pa ipak sam kasnije 

postigao mnogo. Tada je u Zagrebu 

postojalo samo jedno boćalište i to u 

Kranjčevićevoj ulici gdje sam tada i 

živio. A kako se boćanjem tada bavila 

starija populacija, ja sam sa svoje 24 

godine bio možda i najmlađi boćar u 

Zagrebu. 

Igranje važnije od funkcija 

To se, na sreću boćanja, u međuvremenu 

ipak promijenilo i zato je hrvatsko 

boćanje u zadnjih četvrt stoljeća 

ipak znatno napredovalo, posebice nakon 

1991. godine kada je izgrađen naš 

Boćarski dom Zrinjevac. 

– Kada sam počinjao, mi smo bili 

samo ‘mušterije’ Talijanima i Francuzima, 

a danas potpuno ravnopravni s 

njima igramo. 

U zadnje četiri godine ste predsjednik 

HBS-a, ali i dalje aktivni igrač… 

– … igrač s promjenjivim uspjehom. 

Teško mi je danas sve uskladiti, tu 

su silne obveze prema poslu i obitelji i 

onda je teško cijele godine biti u formi 

i vrhunski pripremljen. Jer, cijelo ovo 

vrijeme radim i zahtjevne poslove u 

Banci. Ponekad sam praktički bježao s 

posla da bih stigao na trening. Ne jednom 

sam na trening došao u odijelu. 

Nije jednostavno ni lako i već sam se 

od svega toga pomalo i umorio. To je 

razlog zbog kojeg se neću kandidirati 

za sljedeći ciklus na mjestu predsjednika 

Saveza. 

Ali igranja se nećete samo tako 

odreći, ni danas kad vam je, mada 

zahvaljujući bavljenju sportom izgledate 

mnogo mlađi, već ozbiljnih 50 

godina? 

– Upravo to je na stvari. Ja previše 

volim samu igru, a sve ovo zajedno ne 

mogu više stići raditi. 

U četiri godine vođenja HBS-a, s 

čime ste zadovoljni? 

– Glavnina ciljeva koje sam osobno 

mislio da bi ih trebalo ostvariti, zapravo 

je ostvarena. Osnovni sam već 

spomenuo, u sportskom dijelu, a to je 

da mi kao boćarska nacija budemo ravnopravni 

ostalim najjačim državama 

u boćanju, Francuzima, Talijanima i 

Slovencima. I to premda u Francuskoj 

i Italiji vjerojatno ima više igrača nego 

što Hrvatska ima stanovnika. 

Osim toga pokrenuli smo glasilo 

Boćanje (evo već 8. broj), modernizirali 

smo rad Saveza, imamo svoje 

web-stranice… 

Jednu stvar mi je posebno žao, 

unatoč našoj inicijativi, nismo uspjeli 

pokrenuti regionalnu ligu po uzoru na 

neke druge športove, koja bi uključivala 

ponajbolje klubove iz Hrvatske, Slovenije 

i sjeveroistočne Italije. 

4 

Medijska izoliranost 

boćanja 

No, sigurno je ostalo i problema 

koje će HBS rješavati u sljedećim godinama? 

– Nisam zadovoljan što boćanje 

nismo uspjeli medijski adekvatno tretirati. 

Bez značajnijih sponzora teško 

je napraviti veće iskorake. Novac je 

taj koji to pokreće, jer da je samo do 

sportskih rezultata onda bismo u medijima 

bili znatno zastupljeniji nego što 

jesmo. Boćanje je, puno puta smo to 

već isticali, možda najuspješniji sport 

u Hrvatskoj po broju osvojenih medalja 

različitog sjaja, u svim uzrastima. 

Pisali smo čak i otvorena pisma ravnatelju 

HRT-a, gospodinu Galiću, žalili 

se da s obzirom na rezultate uopće 

nemamo adekvatan tretman. Teško 

je kad se sjetim da je boćanje još u 

vrijeme Jugoslavije, kada su sportski 

uspjesi našeg sporta bili mnogo slabiji, 

bilo bolje praćeno. Ako ništa drugo, 

subotom su na Sportskom pregledu bili 

objavljivani rezultati i ljestvica prve 

lige. Ponekad čak i u Dnevniku. Danas 

se može naći samo informacija na 

teletekstu, samo prva liga. Unatoč redovitom 

slanju svih informacija. Kod 

nas je, nažalost, vijest samo ono što je 

loše, afere i mućke. Čovjek se umori 

od tih pokušaja i ne znam više što bi 

se tu moglo napraviti. A ljudi zaslužuju 

te informacije jer ih je jako puno na 

ovaj ili onaj način vezano uz boćanje. 

Tu je preko 330 klubova i oko 6000 

registriranih igrača, pa po broju registriranih 

klubova i igrača spadamo u 

3-4 najmasovnija športa u RH. Kad to 

pomnožite s nekoliko članova obitelji i 

prijatelja koji će to također pratiti dolazimo 

do velikih brojki. I osim ovih, 

tu je još nekoliko desetaka tisuća ljudi 

koji se boćanjem bave rekreativno, pa 

bi i njih zanimale osnovne informacije 

o tom sportu. Osim toga u nekoliko 

navrata pisali smo i HOO-u, Ministarstvu 

prosvjete i športa i Vladi Republike 

Hrvatske u svezi nagrađivanja 

za osvojene medalje na svjetskim i 

europskim prvenstvima. Naime, kao 

što Vam je vjerojatno poznato prema 

Odluci Vlade novčane nagrade za osvojena 

odličja dobivaju samo športaši 

olimpijskih športova. 

Kakva su vaša iskustva sa radom 

FIB-a i suradnjom s tom Međunarodnom 

boćarskom organizacijom? 

– To je posebna priča. FIB je vjerojatno 

isto jedan od razloga zbog kojeg 

boćanje nije dobilo svoje mjesto koje 

bi mu po atraktivnosti trebalo pripadati 

u sportskom svijetu. Rukovodna 

struktura mu je prilično zastarjela 

i kroz sve ove godine FIB nije uspio 

progurati boćanje ili barem neke od 

njegovih disciplina među olimpijske 

sportove. Možda je to subjektivno, ali 

ja mislim da su neke boćarske discipline 

atraktivnije od dobrog dijela sportova 

koji jesu olimpijski. Stjecajem 

okolnosti, ti su sportovi imali jače lobije 

i uspjeli su se progurati. Bojim se 

da u skoro vrijeme nećemo progurati 

boćanje na Olimpijadu. Jedino kada bi 

domaćinstvo Igara dobili Francuska 

ili Italija… A zadnji izborni Kongres

Razgovor 

FIB-a u Kranju 2001. godine, kada su 

se birali članovi Izvršnog odbora mene 

je posebno razočarao. Teško je od tako 

starih ljudi očekivati revoluciju. Revolucije 

uvijek vode mladi. 

Odnosi s FIB-om?! 

Imamo li mi čovjeka za ‘boćarsku 

revoluciju’? 

– Najgore je baš to što se mi nismo 

uspjeli izboriti da svog kandidata 

odaberemo u Izvršni odbor FIB-a. To 

je bio gospodin Zlatko Cetina, svojevremeno 

izbornik naše reprezentacije. 

On je mlad čovjek, ali ujedno i s puno 

potrebnog sportskog i ostalog iskustva, 

koji perfektno govori i nekoliko stranih 

jezika među kojima su i francuski i 

talijanski. U FIB-u je, inače, francuski 

službeni jezik. U usporedbi s drugim 

članovima IO, mislim da je mogao 

puno napraviti. Ali, kako su drugi 

međusobno dobro povezani, uspjeli 

su izlobirati ljude da ga – ne izaberu. 

Nakon toga g. Cetina je razočaran 

praktički napustio boćanje. Imamo mi 

doduše našeg predstavnika u FIB-i koji 

je ujedno generalni tajnik FIB-a (kandidat 

za budućeg predsjednika FIB-a), 

gospodin Anzur. Mogao bi nam puno 

više biti od pomoći, a često se stiče 

dojam da više štiti interese drugih 

nego što se bori za interese hrvatskog 

boćanja. Imamo još nekih predstavnika 

u komisijama FIB-a, ali je njihov utjecaj 

na politiku FIB-a marginalan. Ali 

ne ostaje nam ništa drugo nego boriti 

se… Moram priznati da osobno nisam 

preveliki optimist u pogledu suradnje 

s FIB-om. 

Zar se oko tog odnosa baš ništa nije 

uspjelo napraviti? 

– Jedino što se u posljednje vrijeme 

uspjelo napraviti, to je dovođenje 

instruktora iz Italije koji su radili 

tečajeve za instruktažu prvog stupnja 

kako bi se što više boćarskih zaljubljenika 

osposobilo za rad s mlađim uzrastima. 

Sljedeće godine ćemo, nadam 

se, uspjeti organizirati drugi stupanj. To 

su instruktori koji rade u sklopu FIB-a. 

Naravno, moraju im djelomično biti 

nadoknađeni troškovi. Hoću reći, ni 

tu nam ništa nije poklonjeno, da ne bi 

netko pomislio. Što se inače tiče rada 

FIB-a zadnjih godina, oni su uspjeli 

povećati broj nacionalnih saveza koje 

objedinjuju, ali to nije uspjelo napraviti 

veći ‘bum’ u boćanju kao sportu. To 

je širenje broja, ali ne i kvalitete. 

Osim možda jedne iznimke… 

– Kao iznimka će se možda pokazati 

jedino Kina. Kina je golema zemlja 

i tamo ne bi trebao biti preveliki problem 

naći određeni broj mladih ljudi 

koje će boćanje zainteresirati. Tako su 

Kinezi, a pogotovo Kineskinje, zadnjih 

godina dosta napredovali. Na posljednjem 

SP-u u Francuskoj Kineskinje 

su se prilično približile Talijankama i 

Francuskinjama. 

5 

U Čileu s našim iseljenicima, braćom Jakšić 

Još tri godine… 

Kakvi su vam daljnji planovi vezani 

uz boćanje? 

– Kao što sam već rekao, neću se 

kandidirati za sljedeći predsjednički 

mandat u HBS-u. Previše je obveza na 

poslu, previše volim igrati. Osim toga 

tu je i obitelj koja cijeli život trpi moje 

odsutnosti zbog sporta. Volio bih još tri 

godine igrati i tako zaokružiti igračku 

karijeru u Zrinjevcu na 20 godina. Naravno, 

ne mogu više biti nositelj igre, 

ali mogu pripomoći koliko mogu, 

ovisno o tome koliko se u nekom času 

mogu spremiti. Kada sam potpuno pripremljen 

još uvijek se mogu nadigravati 

s najboljima u Hrvatskoj, pa i u 

svijetu. 

Posao nikad niste prekidali, niti je 

trpio previše… 

– Teško mi je danas kada neki mladi 

kažu kako nemaju vremena i ne stignu 

i raditi i igrati. Jer teško da itko od 

njih ima više obveza nego što sam ih 

ja imao. Naravno da to nije lako, teško 

je, ali se – može. Meni je posao udaljen 

dvije tramvajske stanice od kuće. 

I taj tramvaj ide kroz Ilicu i Jurišićevu 

gdje je nebrojeno mnogo dućana. A ja 

ponekad mjesecima nisam stigao kupiti 

čarape… Bez odricanja, volje i želje 

nema rezultata. Moram reći i da mi je 

moja Banka izlazila u susret kada sam 

morao na pripreme za velika natjecanja 

– europska i svjetska prvenstva. 

Nije to bilo često, ali kako se to nije 

mijenjalo iako su se mijenjale uprave, 

valjda sam svojim radom to nekako 

i zaslužio… I na kraju mogu reći da 

sam imao odličnu suradnju s ostalim 

članovima Izvršnog odbora, direktorom 

reprezentacija gospodinom Antom 

Ledićem i tajnikom gospodinom 

Mariom Litre, svom nasljedniku želim 

puno uspjeha na čelu HBS-a, a svim 

boćarima i ostalim čitateljima želim 

sretan Božić i Novu 2005. godinu. 

S prijateljem na jednom od mnogobrojnih putovanja

Iz rada Saveza 

Balkane, 

Balkane 

moj 

Poštovani gospodine Galiću, 

ovim otvorenim pismom želimo 

Vam skrenuti pozornost na odnos 

»Vaše« televizije prema boćarskom 

športu. 

Naravno, Vi sad odmah mislite 

kako možemo pisati »Vaše televizije«. 

Da, da, to je Vaša »javna« televizija ili 

bolje reći Vaša privatna televizija. Ma, 

ne samo Vaša nego Vaših ljudi iz prije 

svega Športske redakcije, a i drugih 

redakcija. 

Vi možete, sad je nama jasno, na 

tu Vašu TV staviti koga želite i koliko 

želite i što Vam tko može, to je Vaša 

privatna stvar. 

Zagreb, 19. listopada 2004. 

Broj: 203/2004/MML/VM 

HRVATSKA 

RADIOTELEVIZIJA 

GOSP. MIRKO GALIĆ, 

RAVNATELJ 

TISKANIM MEDIJIMA 

Predmet: 

OTVORENO PISMO 

MIRKU GALIĆU, 

RAVNATELJU HTV-a 

Na Vašoj TV, a na žalost i u mnogim 

tiskovinama, važnije je da se vide 

ljudi zakrvavljenih očiju, koje žude 

za krvlju i obračunom sa svima, ljudi 

kojima ništa nije sveto, niti djeca, niti 

majka, niti njihov grad, niti njihova 

domovina. Njima su jedino važni njihovi 

bolesni projekti, veliki stadioni, 

velebni neboderi, zrakoplovi, velebno 

more i jahte. Oni su u stanju sve zgaziti 

i na svakom mjestu, jer to mogu, 

jer ih »odgovorni« u našoj zemlji 

podržavaju, a ti »odgovorni« za koje 

ništa nije sveto, a najmanje propisi i 

zakoni, upravo vole takve koji će u 

športskom svijetu posvađati Dinamo 

i Hajduk, odnosno sjever i jug Lijepe 

naše. E, tu se oni dobro snalaze, a Vi 

i Vaša televizija ih svesrdno u tome 

potpomažete. 

Za Vašu informaciju gosp. Galiću, 

u Hrvatskoj djeluju 352 boćarska kluba 

s 5.898 registriranih igrača. Naravno, 

sasvim je jasno da igrača i klubova 

ima puno više, ali oni nisu u sustavu 

natjecanja. 

Mirko Galić nije se oglasio 

Otvoreno pismo gospodinu Mirku Galiću upućeno je iz ureda Hrvatskog 

boćarskog saveza 20. listopada 2004. godine, ali na žalost do današnjeg 

dana (20. studenoga 2004.) odgovor na pismo nismo dobili. Naravno, to 

više govori o Mirku Galiću nego o nama, iako je on zagovornik odlaska u 

Europu, a na koji način to se vidi i po ovome. 

Pismo je osim HRT-u upućeno Ministarstvu prosvjete i športa, HOOu, 

Odboru za informiranje pri Hrvatskom saboru, Hrvatskom novinarskom 

društvu i dnevnim listovima, odnosno njihovim športskim redakcijama. Na 

žalost, jedino u Sportskim novostima izašao je dio pisma u rubrici Pisma 

čitatelja, a jedino je u istoj rubrici Hrvatskog slova pismo izišlo cjelovito. 

6 

Od osamostaljenja naše Hrvatske, 

hrvatsko boćanje je na SP, EP i Mediteranskim 

igrama osvojilo 81 medalju 

u svim uzrastima. Ako provjerite 

u HOO-u, dobit ćete podatke da je 

boćanje po broju klubova na četvrtom 

(4.) mjestu. 

Ako se malo bolje upoznate s 

boćanjem, vidjet ćete da je to šport 

koji se u Hrvatskoj igra od pamtivijeka, 

to je stvarno naš nacionalni šport 

koji igraju težaci, radnici, umirovljenici, 

studenti i znanstvenici i to bez 

obzira na godine. 

I sve je to krasno i lijepo, igra se, 

putuje, gubi, dobiva, veseli, tuguje, pa 

čak i stradava. 

Ali nema onoga iz uvoda, nema 

krvi, nema love, nema zarobljavanja, 

nema prijevara, nema otimanja, nema 

lažnih ugovora, pa što je to onda, što 

tu ima raditi »javna televizija«. Svi ti 

registrirani članovi i njihove obitelji 

imaju jedino pravo plaćati mjesečnu 

pretplatu »našoj« javnoj televiziji. 

Predlažemo da se pretplata poveća i 

to višestruko. 

Eto, neka mala Tanja Gobo ode u 

Pariz i na tom zapadu bude najbolja 

na SP-u u preciznom izbijanju, svira 

se hrvatska himna i podiže hrvatska 

zastava i ona dobiva zlatnu medalju, 

na žalost Talijanki, Francuskinja, Kineskinja, 

Slovenki i inih, a na veliku 

radost svih boćara i dobronamjernih 

hrvatskih građana. 

Kada to sve skupa završi, ona 

ide svojoj kući i onda bi bilo nekako 

»normalno« da javna TV koju smo 

zvali u više navrata 12. rujna 2004. 

godine na dan dolaska u Poreč poprati 

to veselje. Ali ispada, ma o čemu mi 

to pričamo. 

Od ponedjeljka, 5. listopada do 

nedjelje, 10. listopada 2004. na Europskom 

seniorskom prvenstvu u Torinu 

hrvatsko boćanje osvojilo je tri (3) 

srebrne i dvije (2) brončane medalje. 

O tom natjecanju Vaša Športska redakcija 

je preuzimala dio vijesti od 

agencije HINA i izvještavala športsku 

javnost u Hrvatskoj, na čemu Vam se 

najljepše zahvaljujemo. Prije odlaska 

na navedeno prvenstvo Vaša redakcija 

nije se odazvala na naš poziv da dođe 

na konferenciju za tisak (od Prisavlja 

3-HTV do Boćarskog doma-Prisavlje 

2 ima sigurno više od 500 m), stara 

navika. 

Što tu HTV ima snimati, pa tu 

nema ništa, nema love, nema izbuljenih 

očiju, nema psovke, nema mržnje, 

nema razdrljenih košulja i zasukanih 

rukava, nema ruku sa skupocjenim 

Rolexima. Tu je sve dosadno, 

plačljive čestitke, mali buketi cvijeća i 

jeftini šampanjac, nigdje transparenata 

ubij, zatri, zgazi, siluj itd. Ma hajde 

čovječe, šta tu ima raditi hrvatska javna 

televizija, nećeš Ti nekog prijema, 

to je rezervirano za neke druge. 

Gospodine Galiću, pogledajte u 

Vašoj TV arhivi (Dokumentarni program) 

kada ste se Vi javljali iz Pariza,


pogledajte »Sportski pregled« nedjeljom 

u 20,00 ili 20,30 sati pa ćete vidjeti 

da su u to vrijeme kada su bile dežurne 

redakcije Beograd, Priština, Skopje, 

Titograd i ostala bratija (Balkane, 

Balkane moj!), boćanje se nakratko 

pojavljivalo s rezultatima Prve lige i 

važećom tablicom. Svakom je jasno 

da u navedenim športskim redakcijama 

oni nisu imali pojma što je uopće 

boćanje, ali su ipak uvažavali napore 

svih onih koji su im dostavljali svoje 

rezultate. Na toj »našoj« hrvatskoj televiziji 

to je naprosto nemoguće, imaju 

rezultate na vrijeme, tražili smo da 

se objave u bilo kojem terminu i bilo 

kada, ali to naprosto nitko ne čuje. 

P. S. 

Poštovani gospodine Galiću, odnos 

»Vaše kuće« ne mora Vas zabrinjavati, 

jer tiskovine i radijske postaje 

također izbjegavaju boćanje, ako je 

to ikako moguće. U tome su iznimke 

jedino riječki Novi list i Glas Istre, 

a rijetko SN i Večernji list. Posebno 

hvala HINI. Dakle, niste usamljeni, 

imate svoje društvo. Držite se čvrsto, 

a mi Vam obećavamo, odnosno mi 

smo sigurni da će se boćanje i dalje 

igrati i da će sigurno postizati svjetske 

rezultate, ali što se to Vas tiče, to je 

naša stvar. 

Nama je jasno da mi ne možemo 

doći u poziciju i kao »tamo neki 

Čavka« (autor B. Sušec) da ne dopustimo 

intervju s nekim boćarom. Uh, 

kako bi to bilo dobro, jer razlozi su 

istovjetni. 

Poštovani gospodine Galiću, samo 

nemojte reći da Vas u praćenju boćanja 

onemogućava to što ste izgubili treći 

program (ako se ovako nastavi, izgubit 

ćete i ova dva), pa boćanja nije bilo 

ni kada je treći program bio HTV-ov. 

Pa, gospodine Galiću, možda mi 

naprosto ne znamo kako treba komunicirati 

s javnim medijima, Bog zna 

što bi na to sve skupa rekao Big Brother. 

Športski pozdrav i puno uspjeha. 

Izvršni odbor Hrvatskog boćarskog 

saveza 

Nediljko Rojnica, s. r., predsjednik 

Mario Milanović-Litre, s. r., glavni 

tajnik 

Ante Čulić, s. r., član 

Niko Pavlović, s. r., član 

Sanjin Linić, s. r., član 

Anton Belušić, s. r., član 

Željko Balaš, s. r., član 

Branko Džaja, s.r., član 

Izborna skupština 

18. prosinca 2004. godine 

Zagrebu se 18. rujna 2004. godine sastao Izvršni odbor Hrvatskog 

U boćarskog saveza, kojeg sačinjavaju Nediljko Rojnica (predsjednik), 

Ante Čulić, Sanjin Linić, Anton Belušić, Branko Džaja, Željko Balaš, te 

Niko Pavlović koji zbog zdravstvenih problema nije bio nazočan sjednici. 

Uz nabrojane članove Izvršnog odbora na sjednici su još bili Dragan Putica, 

Slaven Parlov i Mario Milanović-Litre. 

Nakon razmatranja cjelokupne aktivnosti i problematike Saveza, donijete 

su sljedeće odluke: 

1. Izborna skupština Saveza održat će se 18. prosinca 2004. godine. 

2. Savez će od Hrvatskog olimpijskog odbora zatražiti pomoć za Maria 

Milanovića-Litru, kako bi se ublažile posljedice štete prilikom prometne 

nezgode u Italiji na povratku sa turnira žena u Francuskoj (totalna šteta na 

automobilu). 

3. Savez će HRT-u uputiti otvoreno pismo nezadovoljstva sustavnim ignoriranjem 

boćanja u prezentaciji širem gledateljstvu. 

4. Športska komisija mora za Skupštinu prirediti konkretan plan odigravanja 

Play-offa za momčadskog prvaka u 2005. godini. 

5. Prvenstvene utakmice I. lige u 2005. godini moći će se igrati na otvorenim 

terenima. 

6. Izvršni odbor je dozvolio registraciju Stojana Zelića, igrača iz BiH, 

izvan prijelaznog roka za neki od hrvatskih klubova, jer u postojećem Pravilniku 

HBS-a takvi slučajevi nisu normirani pa će sljedeća Skupština donijeti 

nadopunu Pravilnika o registraciji. 

7. Usvojen je zahtjev Danijele Kolobarić i Hrvatski boćarski savez platit 

će joj troškove smještaja u đačkom domu za rujan i listopad 2004. godine. 

Sa prve sjednice Izvršnog odbora Hrvatskog boćarskog saveza 

7

Iz Događaji rada Saveza u zemlji zvanoj boćanje 

Gradonačelnica Dubrovnika, gospođa 

Šuića, pozdravlja sudionike proslave 

30 godina Dubrovačkog boćarskog saveza 

Zagrepčanima pehar 

s dubrovačkog slavlja 

Pripremio: Ivica Barović 

prigodi obilježavanja 30 godina 

od osnutka Dubrovačkog 

U 

boćarskog saveza, Boćarski savez 

Dubrovačko-neretvanske županije 

organizirao je međunarodni boćarski 

turnir, koji se 26. lipnja 2004. održao 

u Dubrovniku na boćalištu Pod Petkom. 

Na turniru su u disciplini »trojke 

– klasično« nastupile ekipe: 

Zagrebačkog boćarskog saveza, 

Boćarskog saveza Primorsko-goranske 

županije, Slavonske regije, 

Splitsko-dalmatinske županije, 

Grada Metkovića, Boćarskog saveza 

Zapadnohercegovačke županije, 

Boćarskog saveza Općine Tivat i 

Dubrovačkog boćarskog saveza. 

Nakon prijavka i predstavljanja 

ekipa predvođenih mažoretkinjama 

KUD-a »Vlaho Bukovac« iz Cavtata, 

te intoniranja državne himne, 

nazočne je u ime organizatora pozdravio 

predsjednik Boćarskog saveza 


Ivica Barović, a zatim se okupljenima 

obratio Mario Milanović-Litre i u ime 

Hrvatskog boćarskog saveza organizatoru 

uručio priznanje. 

Prigodan govor održala je gradonačelnica 

grada Dubrovnika Dubravka 

Šuica i proglasila turnir otvorenim. 

Tijekom zajedničkog ručka, što 

ga je organizator za sve sudionike 

priredio na terasi hotela »Splendid«, 

razmijenjeni su mnogobrojni pokloni 

između gostiju i domaćina, a vrijedna 

su spomena priznanja predstavnika 

Boćarskog saveza Primorskogoranske 

županije (Dragan Putica) i 

Dubrovačkog saveza športova (Marinko 

Mikulandra), koja su uručena 

predstavniku Boćarskog saveza Dubrovačko-neretvanske 

županije. 

Inače, u jutarnjem dijelu programa 

natjecanja su se odigravala u dvije 

skupine po Davis Cup sustavu, a u popodnevnim, 

odnosno predvečernjim 

satima odigralo se polufinale, susreti 

za 3. i 4. mjesto, odnosno za plasman 

od 5. do 8. mjesta i na kraju finalna 

utakmica između ekipa Zagrebačkog 

boćarskog saveza i Grada Metkovića. 

Pobjednici: Marko Bljaić, Jure Maglić i Igor Vretenar 

8 

Po završetku turnira, pobjedniku 

– ekipi Zagrebačkog boćarskog saveza, 

pehar je uručio Ivica Barović, 

a najboljem igraču turnira Juri 

Magliću (Zagrebački boćarski savez), 

proglašenom od strane Ocjenjivačkog 

povjerenstva, poklon je uručio Niko 

Brbora. Voditelj natjecanja bio je Nikola 

Pavlović, a susrete su sudili Niko 

Jeljenić i Mateo Haićman. 

Predsjednik Boćarskog saveza 


zahvalio se svim sponzorima koji su 

pomogli u pokriću dijela troškova organizacije 

međunarodnog boćarskog 

turnira u Dubrovniku. Ocjena svih 

je da je Boćarski savez Dubrovačkoneretvanske 

županije i ovu značajnu 

športsku priredbu organizirao izuzetno 

uspješno i predstavio se dobrim 

domaćinom, kao što se to pokazalo i 

kod organiziranja nekoliko državnih 

natjecanja, povjerenih mu od HBS-a, 

u razdoblju od 2002.-2004. godine. 

Rezultati završnice 

Finale 

Zagreb (Maglić, Bljaić, Vretenar) 

13 

Matković (Vivodić, Kazančić, Marić) 

4 

Za 3. mjesto 

Rijeka (Grego, Cetina, Mačelja, 

Mrvčić) 10 

Zapadna Hercegovina (Dodig, Marić, 

Lončar) 9 

Konačni plasman 

1. Zagrebački boćarski savez 

2. Grad Metković 

3. Primorsko-goranska županija 

4. Zapadnohercegovačka županija 

5. Dubrovački boćarski savez 

6. Regija Slavonija 

7. Splitsko-dalmatinska županija 

8. Boćarski savez općine Tivat


Ulaganje u budućnost istarskog boćanja 

POREČ – I ove je godine, sedmi put za redom, Istarski boćarski savez okupio talentirane 

istarske kadete u ljetnom kampu u Poreču, koji je upravo u tijeku. Jednotjedno organizirano 

usavršavanje boćarske tehnike za 16 će mladića sigurno biti od velike koristi 

u njihovom daljnjem boćarskom razvoju. Uz to, i ove su im godine instruktori dvojica 

vrhunskih hrvatskih sportaša i boćara Valter Ivančić i Alen Guštin pa nije ni potrebno 

pojašnjavati koliku vrijednost za budućnost istarskog boćanja ima ovakav način rada s 

mladima. 

Na mladićima je da što bolje »upiju« i u praksu primijene savjete i iskustvo koje im 

prenose učitelji Valter Ivančić i Alen Guštin, rekao je voditelj kampa Feručo Pilat. 

Polaznici 

Milan Rabar (Ladići), Ranko Legović (Bašići), Nenad Ikić, Manuel Lazarić (Valtura), 

Andrea Bonin, Mišel Bonin (Sv. Marija na Krasu), Benjamin Guštin (Pazin), Mauro 

Tomišić, Marko Šestan, Luka Marcan (Pazinski Novaki), Patrik Krivičić, Kristijan 

Grožić (Oslići), Andrea Pamić (Sv. Petar u Šumi), Daniel Barlian (Divšići), Antonio 

Maretić (Matelići). 

Polaznici BOĆARSKOG KAMPA IBS-2004. sa instruktorima i voditeljem kampa 

Poreč »Zelena laguna« 

12. – 18. 07. 2004. 

IBOL 

prvi put 

Boćarskom 

centru Poreč 

I ove je godine, po šesti put zaredom, 

odigrana Istarska omladinska boćarska liga 

(IBOL) za igrače do 18 godina starosti, a 

po prvi puta pobjednik je ekipa Boćarskog 

centra Poreč. Za pobjednike su nastupali: 

Marko Beaković, Marko Jedrejčić, Marko 

Martinić, Leomir Teodorović, Alen 

Legović, Erni Šterle i Alena Matijašec. 

Igralo se po dvostrukom liga sustavu u 

sedam turnira, a na natjecanju je nastupilo 

preko pedeset mladih boćara. Nažalost, u 

ovom šestom izdanju sudjelovalo je samo 

šest ekipa, što je dvostruko manje od broja 

momčadi koje su igrale prvi IBOL. 

Nadamo se da je slabiji rad s mladima i 

njihova slabija zainteresiranost za boćanje 

u posljednjim godinama samo prolazna 

faza. Nove napore boćarskih radnika Istre 

pokazuje i ljetni kamp koji je Istarski 

boćarski savez organizirao u Poreču. 

Na jednotjednom učenju i usavršavanju 

boćarske vještine i tehnike okupljeno je 

u srpnju 16 talentiranih dječaka u dobi 

od 9 do 16 godina, a instruktori su im bili 

dvojica vrhunskih boćara Valter Ivančić i 

Alen Guštin. 

Slovencima 

turnir 

veterana 

Slično turniru regija 

za igrače U-25, ove 

je godine u Umagu prvi 

puta odigran i turnir 

veterana U-55 na kojemu 

su snage odmjerile 

selekcije Istarskog 

boćarskog saveza, OBZ 

Slovenske Istre i Provincije 

Trsta. Prvi pobjednici su Slovenci, dok je selekcija IBS-a osvojila drugo mjesto. 

Selekciju IBS-a činili su: Anton Nino Belušić (izbornik), Augustin Matošević, Renato 

Velenik, Josip Žužić, Giorgio Blažević, Anton Golčić, Edo Belac i Jano Belac. 

Sljedeći susret veterana U-55 organizirat će boćari iz Trsta. 

Pobjeda IBS-a na turniru 

regija (U-25) 

U Umagu je u srpnju održan treći po 

redu prijateljski susret triju regija za igrače 

do U-25 (Istra, Trst, Slovenska Istra) i bilo 

je to najveće dosad održano natjecanje u 

novoizgrađenoj boćarskoj dvorani u Umagu. 

Pod pokroviteljstvom Grada Umaga 

po drugi put uzastopce pobjednik je postala 

selekcija Istarskog boćarskog saveza za 

koju su nastupali: Edi Ritoša (kapetan), 

Elvis Barbaro, Ariel Faraguna, Nikola 

Jedrejčić, Denis Bernardis, Goran Percan, 

Mario Brezac, Ivan Lukšić i Zoran Burić. 

Izbornik je bio Feručio Pilat, a voditelj 

Franko Zloković. 

Organizator sljedećeg susreta je OBZ 

Slovenska Istra. 

9

Rezultati Vaša pisma 

Tko 

pita 

ne 

skita 

? ? ? ?? ? ? 

uredu Saveza često dobijamo 

upite koji su veza- 

U 

ni za Međunarodni tehnički 

pravilnik. Najčešća pitanja 

ljubitelja boćanja su sadržana 

u sljedećih pet (5) pitanja, ali 

ima ih još, koja ćemo vjerojatno 

obraditi u novoizlazećim 

brojevima našeg službenog 

glasila »Boćanje«. 

1U slučaju JEDNAKOSTI na kraju 

isteka regularnog vremena utakmice 

u kojoj mora biti na kraju poznat 

pobjednik »igra se dodatna tura sa 

bulinom koji se ne može poništiti niti 

izbaciti izvan igre«. 

Može li se u toj 

igri najaviti 

bulina ? 

kao u normalnoj igri, ali 

DAukoliko se bulina pogodi i 

poništi, on (bulin) se mora vratiti na 

prvobitnu poziciju. 

Igrač se može odlučiti na najavu 

bulina iz dva razloga: a) da bulin pomakne 

bliže svojim boćama, koje su 

npr. na dnu terena ili b) da ima povoljniju 

mogućnost izbijanja (više od 0,5 

m) s obzirom da se bulin nalazi ispred 

boće koju treba pogoditi (MOMČAD 

POBJEDNIK, MTP čl. 9. B, C) 

2U brzinskom ili štafetnom izbijanju 

boća je pogodila nosač boća, 

pri čemu je pozicionirana boća ispala 

iz stalka. Izbijač ju je podigao 

s terena i lansirao prema cilju (i 

uspješno pogodio). 

Je li 

pogodak 

ispravan? 

Treba procjenjivati gdje su 

DAse boće zaustavile nakon izbijanja. 

U ovom slučaju boća prepreka 

je na svojoj prvobitnoj poziciji, a 

boća cilj je izišla iz sjedišta (MTP čl. 

54.4.). 

4Igrač izbija boću koja se nalazi 

10 cm iza bulina nakon čega: 

a) pogađa »karo« (rešto, šeko, 

na mistu), ali boća izbijača zauzima 

mjesto bulina. 

b) najavljenu boću (za vrh), a 

ista se vraća i zauzima mjesto bulina. 

Primjenom pravila bulin se 

vraća na svoju prvobitnu poziciju. 

Kamo se 

postavlja boća? 

(MTP čl. 45.2) 

a) ispred bulina u doticaju s 

istim 

b) iza bulina u doticaju s istim. 

5Sudac je utvrdio jednakost dviju 

boća (najbližih bulinu). Momčad 

koja je igrala posljednja ponovno igra 

i uzima punat. Protivnička momčad 

izbija zadnju igranu boću, nakon 

čega ponovno nastaje jednakost. 

Tko treba igrati ? 

Momčad koja je zadnja izbijala, 

jer prije toga nije bilo jednakosti, već 

je uspostavljena nakon uspješnog izbijanja 

(MTP čl. 21). 

Je li pogodak 

ispravan ? 

a) NE ! Ako je lansiranje uslijedilo 

odmah nakon podizanja boće s 

terena. 

b) DA ! Ako je prije lansiranja 

dodirnut stalak (krug u kojem stoji 

boća), pa i onda ako je nosač boća pao 

na teren (MTP čl. 55.5). 

3U preciznom izbijanju na pozicijama 

5 ili 6 pogođena je najprije 

boća prepreka (crvena), a nakon 

toga boća cilj (bijela). Boća prepreka 

se vratila na mjesto, a boća cilj nije. 

Svi odgovori na pitanja u ovoj rubrici, smatraju se službenim 

tumačenjem MTP-a i drugih važećih pravilnika Hrvatskoga 

boćarskog saveza. 

10

Rezultati 

PRVENSTVO HRVATSKE 2004. 

»ISTRA POREČ« TREĆI PUT ZA 

REDOM 

Naša najbolja momčad »Istra Poreč« 

iz Poreča i ove godine je zasluženo slavila 

naslov momčadskog prvaka Hrvatske, i to 

treći put za redom. U posljednjoj utakmici 

18. kola gostovala je u Komiži protiv 

istoimenog kluba i pobijedila sa 15 : 7. 

U pravoj boćarskoj fešti i ugođaju, kakav 

samo Istrani znaju napraviti, potpomognuti 

s više od 70 svojih vjernih navijača i uz 

dvije (2) harmonike, slavilo se u boćarskoj 

dvorani, kroz kale lijepe Komiže i na 

kraju uz glazbu i ples do jutra u hotelu 

»Biševo«. Bilo je pravo zadovoljstvo 

vidjeti na kraju susreta kada su gosti iz 

Poreča predvođeni predsjednikom »Istre 

Poreč« gosp. Mirom Zovićem i Frankom 

Budom uručili prigodne poklone svojim 

prijateljima igračima BK »Komiža«, a oni 

su im također uzvratili svojim darovima 

predvođeni svojim predsjednikom Vickom 

Mardešićem i Vinkom Sviličićem, uz ovacije 

prepune dvorane. 

Nakon izuzetnog i svečanog doživljaja 

koji može biti uzor svim boćarima, a i drugim 

športašima, glavni tajnik Saveza Mario 

Milanović-Litre u ime Izvršnog odbora 

Hrvatskog boćarskog saveza dodijelio je 

prvacima zaslužena odličja, medalje i jedan 

pehar u trajno vlasništvo, kao i prijelazni 

pehar i zaželio puno uspjeha u Kupu 

europskih prvaka. 

Dio ugođaja u posljednjem kolu u Komiži 

I. LIGA 

1. ISTRA POREČ 18 17 0 1 274: 122 34 

2. ZRINJEVAC 18 15 1 2 277: 119 31 

3. TRIO GRADING-KUK 18 14 0 4 252: 144 28 

4. BENČIĆ DSK 18 11 0 7 229: 167 22 

5. ULJANIK PULA 18 8 0 10 188: 208 16 

6. METKOVIĆ 18 7 1 10 188: 208 15 

7. PODHUM KWSO 18 7 0 11 156: 240 14 

8. HIDROELEKTRANA DU. 18 4 0 14 151: 245 8 

9. KOMIŽA 18 4 0 14 131 265 8 

10. ZLATAN OTOK 18 2 0 16 134 262 4 

II. LIGA – SJEVER 

1. MARČELJI 14 11 0 3 195: 113 22 

2. MARINIĆI 14 10 1 3 177: 131 21 

3. DUBRAVA 14 10 0 4 199: 109 20 

4. SANTA DOMENICA 13 7 1 5 155: 131 16 

5. LOVRAN 14 6 0 8 151: 157 12 

6. BELIŠĆE 14 4 2 8 133: 175 10 

7. DR. ANTE STARČEVIĆ 14 5 0 9 125: 183 10 

8. KIJEVO 14 1 0 13 91: 217 2 

II. LIGA – JUG 

1. SOLARIS 14 10 3 1 190: 118 21 

2. NADA 14 8 4 2 189: 119 18 

3. TRILJ 14 8 4 2 180: 128 18 

4. OTOK 14 8 5 1 184: 124 17 

5. GORČINA 14 8 6 0 166: 142 16 

6. POVLJANA 14 7 7 0 143: 165 14 

7. PLOČE 14 4 9 0 119: 189 8 

8. ŠARIĆ STRUGA 14 0 14 0 61: 247 0 

III. LIGA – SJEVER 

1. ZAGREB 14 11 0 3 192:116 22 

2. HRV. DRAGOVOLJAC 14 8 2 4 168:140 18 

3. MLADOST-CESTORAD 14 8 0 6 159:149 16 

4. HEP 14 8 0 6 156:152 16 

5. BREZIK 14 7 0 7 162:146 14 

6. FEŠK-FERAVINO 14 7 0 7 153:155 14 

7. DUBEC 14 3 1 10 124:184 7 

8. NOVI RETKOVEC 14 2 1 11 118:190 5 

III. LIGA – ZAPAD 

1. OLIMPIJA 14 11 0 3 211:97 22 

2. MARIO GENNARI-JGL 14 9 0 5 165:143 18 

3. LOŠINJ ´90 14 8 0 6 152:156 16 

4. VEŽICA 14 7 1 6 143:165 15 

5. TRSAT 14 7 0 7 152:156 14 

6. USLUGA 14 6 0 8 155:153 12 

7. BRAJDA 14 4 1 9 137:171 9 

8. KAMEN 14 3 0 11 117:191 6 

III. LIGA – SREDNJA DALMACIJA 

1. IMOTSKA KRAJINA 14 9 0 5 171:137 18 

2. HAJDUK 14 8 1 5 170:138 17 

3. NAKLICE 14 8 1 5 156:152 17 

4. CROATIA 14 8 0 6 187:121 16 

5. SUPETAR 14 8 0 6 158:150 16 

6. FINA 14 7 0 7 159:149 14 

7. VELEBIT 14 4 1 9 136:172 9 

8. ŠIBENIK 14 2 1 11 95:213 5 

11

Rezultati 

III. LIGA – JUG 

1. SLAVEN 14 12 1 1 154:70 25 

2. ŽUPA DUBROVAČKA 14 10 1 3 142:82 21 

3. BRGAT 14 7 0 7 117:167 14 

4. RIJEKA 14 6 2 6 108:116 14 

5. OMBLA 14 6 1 7 104:120 13 

6. DUBANK 14 4 3 7 99:125 11 

7. STRIJELAC 14 3 2 9 84:140 8 

8. SOKOL 14 3 0 11 88:136 6 

upoznaju sa znamenitostima tog prelijepog 

otoka, pa je upriličen izlet na Vidovu 

goru i ručak na Zlatnom ratu u Bolu. 

Tijekom četverodnevnog natjecanja, natjecanje 

je pratio Drago Jakšić, izbornik reprezentacije 

Čilea, inače mještanin Brača 

koji je obećao upravo našim mladim reprezentativcima 

svaku pomoć prigodom 

ovogodišnjeg Svjetskog prvenstva u Vina 

del Maru (Čile). 

KUP HRVATSKE 

10. srpnja, Rijeka 

KUP OTIŠAO U BUZET! 

Prema očekivanju u završnici Kupa 

našlo se osam (8) županijskih predstavnika, 

pa iako Kup slovi kao natjecanje 

Osvajači Kupa »Trio Grading-Kuk«, 

Buzet 

U ZNAKU MARKA JERČIĆA 

U prelijepom mjestu Škrip na Braču 

(15 km od Supetra prema unutrašnjosti) 

održano je prvenstvo juniora. Dan prije 

održavanja prvenstva, još je uvijek sve 

vrvilo od velikih radova na boćarskim teiznenađenja, 

ovaj put »Trio Grading- 

Kuk« iz Buzeta je sasvim zasluženo ponio 

taj laskavi naslov pobjednika. »Trio 

Grading-Kuk« u sastavu Cuculić, Santoro, 

Beaković, Novak i Matošić je u finalu 

bio bolji od »Podhuma KWSO« i pobijedio 

9 : 0. 

PREDSTAVNICI ŽUPANIJA 

1. BK »Zrinjevac«, Zagreb 

2. BK »Predolac«, Metković 

3. BK »Trio Grading-Kuk«, Buzet 

4. BK »Višnjevac«, Višnjevac 

5. BK »Šibenik«, Šibenik 

6. BK »Podhum KWSO«, Grobnik 

7. BK »SUTVID-Brač«, Škrip 

8. BK »Kruševo«, Kruševo 

ZAVRŠNICA 

BK »Trio Grading-K.« – 

BK »Podhum KWSO« 

9:0 

Pobjednik Kupa Hrvatske 

»TRIO GRADING-KUK« - BUZET 

PH ZA JUNIORE 

18/21. kolovoza, Škrip 

(otok Brač) 

Najbolji pojedinci 

Pojedinačno-klasično 

1. Robert Vivoda – BK »Benčić DSK«, 

Rijeka 

2. Marko Jerčić – BK »SUTVID- 

BRAČ«, Škrip 

3. Goran Percan – BK »Rakalj«, Rakalj 

4. Marko Jedrejčić – BK »Istra Poreč«, 

Poreč 

5. Robert Iskra – BK »Istra Poreč«, Poreč 

6. Deni Tomišić – BK »Divšići«, Divšići 

7. Petar Klinčić – BK »SUTVID- 


8. Igor Vrljević – BK »Osojnik«, Osojnik 

9. Marin Vukelić – BK »Benčić DSK«, 

Rijeka 

10. Kristijan Vlah – BK »Marčelji«, 

Viškovo 

11. Martin Pavlović – Š.B. »Donat«, 

Zadar 

12. Marin Sečanj – BK »Zrinjevac«, 

Zagreb 

13. Jakov Dujmović – BK »SUTVID- 


14. Aleksandar Korić – BK »Lovran«, 

Lovran 

15. Nikola Popović – BK »Zrinjevac«, 

Zagreb 

I. KOLO 

BK »Zrinjevac« – 

BK »Predolac« 


BK »Višnjevac« 

BK »Šibenik« – 


BK »SUTVID-Brač« – 

BK »Kruševo« 

POLUZAVRŠNICA 

BK »SUTVID-Brač« – 



BK »Zrinjevac« 

9:0 

9:0 

0:9 

7:2 

0:9 

9:0 

Marko Jerčić 

renima. Tek navečer dan prije održavanja 

natjecanja zasjali su reflektori na osam 

(8) boćarskih terena, od kojih na četiri 

(4) novoizgrađena. Cijela priča oko organizacije 

bila je pod dirigentskom palicom 

vrijednoga Petra Fabijanića-Petrita i 

njegovih boćarskih zaljubljenika. Nakon 

četverodnevnih natjecanja Marko Jerčić 

član BK »SUTVID-BRAČ« obilježio 

je ovo prvenstvo osvajanjem tri (3) prva 

mjesta i igranjem u jednom finalu. Vrijedno 

je istaći da se organizator pobrinuo 

da se svi natjecatelji i njihova vodstva 

12 

Najbolji u bližanju i izbijanju u krug 

Bližanje i izbijanje u krug 

1. Marko Beaković – BK »Santa 

Domenica«, Labinci 

2. Roberto Iskra – BK »Istra Poreč«, 

Poreč


Rijeka 




Poreč 


Viškovo 

7. Antonio Tokić – Š.B. »Donat«, Zadar 




Lovran 

10. Antonio Vojvodić – BK »Donji 

Brgat«, Donji Brgat 

11. Josip Radošević – BK »Krk«, Krk 

12. Stanko Fabulić – Š.B. »Donat«, Zadar 

13. Dejan Novosel – »Mladost- 

Cestorad«, Cerić 

14. Nikola Popović – BK »Zrinjevac«, 

Zagreb 

15. Marin Vukelić – BK »Benčić DSK«, 

Rijeka 

16. Mihovil Špalj – BK »HEP«, Zagreb 

Prvaci u parovima _ klasično 

Parovi - klasično 

1. Petar Klinčić, Marko Jerčić – BK 

»SUTVID-BRAČ«, Škrip 

2. Goran Percan, Robert Percan – BK 

»Rakalj«, Rakalj 

3. Roberto Iskra, Marko Jedrejčić – BK 

»Istra Poreč«, Poreč 

4. Jakov Dujmović, Petar Salamunović 

– BK »SUTVID-BRAČ«, Škrip 

5. Leo Brnić, Luka Adžić-Kapitanović 

– BK »Benčić 2«, Rijeka 

6. Ivica Vlastelić, Željko Krišto – BK 

»Bribir«, Bribir 

7. Roberto Vivoda, Marin Vukelić – BK 

»Benčić 1«, Rijeka 

8. Pero Vojvodić, Antonio Vojvodić – BK 

»Donji Brgat«, Donji Brgat 

9. Antonio Tokić, Branimir Kuzmar 

– Š.B. »Donat 3«, Zadar 

10. Pero Zec, Kristijan Rašica – BK 

»Taranta«, Čelopeci 

11. Josip Nimac, Stanko Fabulić – Š.B. 

»Donat 2«, Zadar 

12. Nikola Popović, Mihovil Špalj – BK 

»HEP«, Zagreb 

13. Vinko Marović, Jakov Babarović 

– BK »Supetar«, Supetar 

14. Danijel Đurović, Dejan Novosel 

– BK »Mladost-Cestorad«, Cerić 

Najbrži u izbijanju 

15. Marin Sečanj, Darko Huđek – BK 

»Zrinjevac«, Zagreb 

16. Martin Pavlović, Mateo Ivanov – Š.B. 

»Donat 1«, Zadar 

Brzinsko izbijanje 






Viškovo 

4. Luka Adžić-Kapitanović – BK »Benčić 

DSK«, Rijeka 


Lovran 


Poreč 


Poreč 


Rijeka 

9. Deni Tomišić – BK »Divšići«, Divšići 

10. Darko Huđek – BK »Zrinjevac«, 

Zagreb 


12. Martin Pavlović – Š.B. »Donat«, 

Zadar 

13. Pero Vojvodić – BK »Donji Brgat«, 

Donji Brgat 



15. Mihovil Špalj – BK »HEP«, Zagreb 

Najprecizniji u izbijanju 

Precizno izbijanje 


BRAČ«Škrip 

2. Marko Beaković – BK »Santa 

Domenica«, Labinci 


4. Pero Klinčić – BK »SUTVID-BRAČ«, 

Škrip 

5. Mihovil Špalj – BK »Zrinjevac«, 

Zagreb 


Poreč 

13 

Rezultati 

7. Antonio Tokić – Š.B. »Donat«, Zadar 


Zagreb 


Poreč 



11. Luka Adžić-Kapitanović – BK 

»Benčić DSK«, Rijeka 


Lovran 

13. Vinko Marović – BK »Supetar«, 

Supetar 

14. Pero Vojvodić – BK »Donji Brgat, 

Donji Brgat 


Rijeka 

16. Igor Vrljević – BK »Osojnik«, 

Osojnik 

Štafetno izbijanje 

1. Robert Vivoda, Marin Vukelić – BK 

»Benčić DSK«, Rijeka 

2. Marko Jedrejčić, Roberto Iskra – BK 

»Istra Poreč«, Poreč 

3. Antonijo Tokić, Martin Pavlović – Š.B. 

»Donat«, Zadar 

4. Goran Percan, Robert Percan – BK 

»Rakalj«, Rakalj 

5. Leo Brnić, Luka Adžić-Kapitanović 

– BK »Benčić DSK«, Rijeka 

Na kraju natjecanja za zajedničku 

uspomenu 

6. Petar Klinčić, Marko Jerčić – BK 


7. Ivica Vlastelić, Željko Krišto – BK 

»Bribir«, Bribir 

8. Vjeko Gojić, Jakov Dujmović – BK 


9. Marin Sečanj, Darko Huđek – BK 


10. Mihovil Špalj, Nikola Popović – BK 

»HEP«, Zagreb 

11. Dejan Novosel, Danijel Đurović – BK 

»Mladost-Cestorad«, Cerić 

12. Branimir Kuzmar, Stanko Fabulić 

– Š.B. »Donat«, Zadar 

13. Pero Vojvodić, Antonijo Vojvodić 

– BK »Donji Brgat«, Donji Brgat

Rezultati 

PH ZA KADETE 

25./28. kolovoza, Pazin 

PAZIN PONOVNO OŽIVIO 

Nakon dugo godina u Pazinu, nekadašnjem 

centru boćanja, poznatom po 

mladim igračima održano je ovogodišnje 

prvenstvo za najmlađi uzrast – kadeta. Cijelo 

natjecanje bilo je protkano izuzetnom 

kvalitetom boćanja, a i ostali sadržaji od 

prigodnih darova za svu djecu i voditelje, 

do zajedničke večere i druženja 

uz boćarski ugođaj za koji se pobrinuo 

domaćin Boćarski centar Pazin. Natjecanje 

nije ostalo nezapaženo, pače bilo 

je izuzetno praćeno putem Radio Istre i u 

Glasu Istre. Medalje i priznanja mladim 

boćarima uručio je u ime HBS-a gospodin 

Feručio Pilat. 

Pojedinačno – klasično 

1. Leo Brnić – BK »Benčić DSK«, 

Rijeka 

2. Ante Grančić – BK »Imotska krajina«, 

Imotski 

3. Ranko Legović – BK »Rapavel«, 

Rapavel 

4. Marko Šestan – Š. B. »Pazin«, Pazin 

5. Antonio Vojvodić – BK »Donji Brgat«, 

Donji Brgat 

6. Sebastian Gržić – Š. B. »Pazin«, Pazin 

7. Antonio Grubiša – Š. B. »Pazin«, Pazin 

8. Perica Miljević – BK »Bistrina«, Stupa 

9. Andrej Zidarić – Š. B. Pazin, Pazin 

10. Igor Linić – BK »Krenovac«, 

Krenovac 

11. Stjepan Blažičević – BK »Bribir«, 

Bribir 


Zagreb 

13. Fabijan Bubanj – BK »Trstena«, 

Njivice 

14. Branimir Kuzmar – BK »Donat«, 

Zadar 

15. Nenad Ikić – BK »Altura«, Pula 

16. Mateo Ivanov – BK »Donat«, Zadar 



Rapavel 

2. Luka Stijelija – BK »Benčić DSK«, 

Rijeka 



5. Viliam Bibulić – BK »Vabriga«, Pula 

6. Igor Linić – BK »Krenovac«, Krenovac 

7. Marino Miličević – BK »Gornji Kraj«, 

Crikvenica 

8. Andrej Zidarić – Š. B. »Pazin«, Pazin 

9. Dino Božanić – BK »Komiža«, 

Komiža 


Zagreb 

11. Stjepan Blažičević – BK »Bribir«, 

Bribir 

12. Ivan Lanča – Š. B. »Pazin«, Pazin 



14. Branimir Kuzmar – BK »Donat«, 

Zadar 

15. Mario Blažević – BK »Vabriga«, Pula 


Zagreb 

Parovi – klasično 

1. Antonio Grubiša, Marko Šestan – Š. B. 

»Pazin«, Pazin 

2. Darko Huđek, Marin Sečanj – BK 


3. Luka Stijelija, Antonio Maraš – BK 

»Benčić DSK 2«, Rijeka 

4. Mateo Ivanov, Branimir Kuzmar – BK 

»Donat«, Zadar 

5. Dino Božanić, Antonio Rogošić – BK 

»Komiža«, Komiža 

6. Sebastian Gržić, Matija Zidarić – Š. B. 

»Pazin 1«, Pazin 

7. Ivan Lanča, Andrej Pamić – Š. B. 


8. Viliam Bibulić, Mario Blažević – BK 

»Vabriga«, Pula 

9. Leo Brnić, Andrej Belančić – BK 


10. Marino Miličević, Danijel Đeneš 

– BK »Gornji Kraj«, Crikvenica 

11. Ante Matković, Perica Miljević – BK 

»Bistrina«, Stupa 

12. Antonio Vojvodić, Ivan Knego – BK 

»Donji Brgat i 1«, Donji Brgat 

13. Spaso Jeljenić, Vincencio Kraljić 

– BK »Donji Brgat 2«, Donji Brgat 

14. Marko Markoč, Matija Šušković 

– BK »Davorin Jeić«, Zagreb 



Krenovac 

2. Frane Martinis – BK »Komiža«, 

Komiža 

3. Marino Miličević – BK »Gornji Kraj«, 

Crikvenica 

4. Nenad Ikić – BK »Valtura«, Pula 


Zagreb 

6. Viliam Bibulić – BK »Vabriga«, 

Vabriga 

7. Antonio Rogošić – BK »Komiža«, 

Komiža 

14 


Rijeka 

9. Marko Šestan – Š. B. »Pazin« Pazin 

10. Branimir Kuzmar – Š. B. »Donat«, 

Zadar 

11. Sebastian Gržić – Š. B. »Pazin«, 

Pazin 


Zagreb 

13. Mateo Ivanov – Š. B. »Donat«, 

Zadar 


Rapavel 



16. Spaso Jelinić – BK »Bistrina« Stupa 


1. Dino Božanić – BK »Komiža«, 

Komiža 

2. Stjepan Božičević – BK »Bribir«, 

Bribir 


4. Darko Huđek – BK »Zrinjevac« 

Zagreb 

5. Mateo Ivanov – Š. B. »Donat«, Zadar 

6. Ante Matković – BK »Bistrina«, Stupa 

7. Daniel Đeneš – BK »Gornji Kraj«, 

Crikvenica 

8. Frane Martinis – BK »Komiža«, 

Komiža 

9. Perica Miljević – BK »Bistrina«, 

Stupa 


Krenovac 


Zagreb 


Zagreb 

13. Matija Šušković – BK »Davorin 

Jeić«, Zagreb 

14. Branimir Kuzma – Š. B. »Donat«, 

Zadar 



Rapavel 


1. Antonio Rogošić, Frane Martinis – BK 


2. Darko Huđek, Marin Sečanj – BK 


3. Marino Miličević, Danijel Đeneš – BK 

»Gornji Kraj«, Gornji Kraj 

4. Antonio Grubiša, Andrej Zidarić – Š. 

B. »Pazin 2«, Pazin 

5. Leo Brnić, Luka Stijelija – BK 


6. Ante Matković, Spaso Jeljenić – BK 

»Bistrina«, Stupa 

7. Mateo Ivanov, Branimir Kuzmar – Š. 

B. »Donat«, Zadar 

8. Ivan Lavča, Andrej Pamić – Š. B. »Pazin 

3«, Pazin 

9. Sebastijan Gržić, Marko Šestan – Š. B. 


10. Antonio Vojvodić, Ivan Knego – BK 

»Donji Brgat«, Donji Brgat 

11. Matej Viduka, Andrej Belanić – BK 


12. Dario Đeneš, Josip Raklja – BK 

»Gornji Kraj 2«, Gornji Kraj 

13. Viliam Bibulić, Mario Bužević – BK 

»Vabriga«, Vabriga

PH ZA ŽENE 

28./29. kolovoza, Zagreb 

DANIJELA KOLOBARIĆ POTPUNO 

OPORAVLJENA 

Danijela Kolobarić se potpuno oporavila 

od ovogodišnje prometne nezgode 

u kojoj je nastradala sa svoje dvije prijateljice 

Ivom Vlahek i Josipom Horvat. 

Ona je na održanom PH za žene polučila 

najbolje rezultate osvojivši čak dva (2) 

naslova prvaka Hrvatske i to u brzinskom 

izbijanju i štafetnom izbijanju, a u ostalim 

disciplinama zauzela je druga mjesta. Voditelj 

natjecanja i ujedno voditelj ženske 

boćarske reprezentacije Slaven Parlov, 

nije skrivao svoje zadovoljstvo uoči odlaska 

na Svjetsko prvenstvo, tim više što 

se Danijela tako brzo vratila boćanju. 


1. Tihana Koledić – BK »Mladost-Cestorad«, 

Cerić 

2. Danijela Kolobarić – BK »Davorin 


3. Tanja Gobo – BK »Rovinjsko selo«, 

Rovinj 

4. Rozmarija Karuza – BK »Komiža«, 

Komiža 

5. Ljubomira Čargonja – BK »Pašac«, 

Pašac 

6. Božica Brekalo – BK »Davorin Jeić«, 

Zagreb 

7. Tatjana Cvečić – BK »Marinići«, 

Marinići 

8. Vida Knez – BK »Davorin Jeić«, 

Zagreb 


1. Nives Mladenić – BK »Pašac«, Pašac 



3. Jelena Drmanović – BK »Ivankovo«, 

Ivankovo 


Cerić 


Rovinj 

6. Katarina Koledić – BK »Mladost- 



Komiža 

8. Vida Knez – BK »Davorin Jeić«, 

Zagreb 


1. Danijela Kolobarić, Božica Brekalo 


2. Rozmarija Karuza, Julija Cimić – BK 


3. Katarina Koledić, Jelena Drmanović 


4. Jasminka Koledić, Tihana Koledić 


5. Vida Knez, Ana Šlogar – BK »Davorin 


6.Tea Rumec, Matea Kamenečki – BK 

»Davorin Jeić«, Zagreb 


1. Nives Mladenić, Ljubomira Čargonja 

– BK »Pašac«, Pašac 

2. Danijela Kolobarić, Božica Brekalo 


Rezultati 

3. Rozmarija Karuza, Julija Cimić – BK 


4. Ana Šlogar, Vida Knez – BK »Davorin 


5. Ana Mišić, Denize Velčić – BK 

»Pašac«, Pašac 

6. Antonija Frlan, Tatjana Cvečić – BK 

»Marinići«, Marinići 

7. Katarina Koledić, Jelena Drmanović 


8. Matea Kamenečki, Tea Rumec – BK 

»Davorin Jeić«, Zagreb 




2. Božica Brekalo – BK »Davorin Jeić«, 

Zagreb 


Komiža 


Cerić 


Ivankovo 

6. Mihaela Fijačko – BK »Mladost- 


7. Matea Kamenečki – BK »Davorin 


8. Ana Šlogar – BK »Davorin Jeić«, 

Zagreb 



Rovinj 




Ivankovo 

4. Ljubomira Čargonja – BK »Pašac«, 

Pašac 

5. Ana Šlogar – BK »Davorin Jeić«, 

Zagreb 

6. Katarina Koledić – BK »Mladost – 


7. Tihana Koledić – BK »Mladost – 


8. Julija Cimić – BK »Komiža«, Komiža 

15

Rezultati 

MEĐUNARODNA 

NATJECANJA 

10./11. siječnja, 

Lyon (Francuska) 

Međunarodni turnir 

– seniori 

Par i brzinsko izbijanje 


Ante Papak 38/47 – 11. mjesto 

Par 

Dinko Beaković, Valter 

Ivančić-Klozel, 

Laposta (Montpelier) 

Dinko Beaković, Valter 

Ivančić-Condro, Dubuis 

(C.R.O. Lyon) 

Četvrtfinale: 

Dinko Beaković, 

Valter Ivančić – Majorel, 

Laperto (Francuska A) 

11 : 10 

12 : 10 

3 : 10 

27./28. ožujka, 

Villefranch (Francuska) 

Međunarodni turnir – žene 

Par i brzinsko izbijanje 

Danijela Kolobarić, Josipa Horvat, Iva 

Vlahek, trener Slaven Parlov i vođa puta 

Mario M.-Litre. 


Josipa Horvat 22 pogotka – eliminacija iz 

daljnjeg natjecanja 

Par 

Kolobarić, Vlahek, Horvat – Baujolais 

8 : 13 

Kolabarić, Vlahek, Horvat – St. Vulbas 

10 : 13 – eliminacija iz daljnjeg natjecanja 

Na povratku sa turnira teška prometna 

nezgoda između Torina i Milana. 

24./25. travnja, Conegliano 

(Italija) Četveroboj nacija 

– juniori Francuska – Italija 

– Hrvatska – Slovenija 

Konačni redoslijed: 

1. Francuska, 2. Slovenija, 3. Italija, 4. 

Hrvatska (Robert Vivoda, Goran Percan, 

Kristijan Vlah, Roberto Iskra, Jure 

Mladineo, Marko Beaković, trener Čedo 

Vukelić i vođa puta Sanjin Linić) 

26./27. lipnja, Vinay 

(Francuska) 

Međunarodni turnir 

– juniori 

Robert Vivoda, Kristijan Vlah, Goran 

Percan, Roberto Iskra, trener Čedo Vukelić 

i vođa puta Sanjin Linić. 

Rohne Alpes – Hrvatska 8 : 2 

Hrvatska – Slovenija 3 : 7 

Hrvatska – Regija Vinay 3 : 7 

Rohne Alpes – Hrvatska 8 : 2 


Hrvatska – Regija Vinay 3 : 7 

Konačni redoslijed: 4. mjesto Hrvatska 

– eliminacija iz daljnjeg natjecanja 

26./27. lipnja, Saluzzo 

(Italija) 

Četveroboj nacija – kadeti 

Francuska – Italija – 

Hrvatska – Slovenija 

Konačan redoslijed: 

1. Italija, 2. Francuska 3. Hrvatska (Danijel 

Đurović, Leo Brnić, Igor Linić, Darko 

Huđek, Ranko Legović, Frane Martinis, 

voditelj-trener Vinko Sviličić i vođa puta 

Anton Belušić), 4. Slovenija. 

04./05. rujna, Kopar 

(Slovenija) 

Četveroboj nacija – seniori 

Italija – Hrvatska – 

Francuska – Slovenija 

Jure Maglić, Sandro Gulja, Valter Ivančić, 

Alen Guštin, Joško Mardešić, Ante Papak, 

trener Zvonko Rančić i vođa puta Nediljko 

Rojnica. 

1. kolo 

Hrvatska – Francuska 6 : 8 

Slovenija – Italija 8 : 6 

2. kolo 

Hrvatska – Italija 6 : 8 

Slovenija – Francuska 11 : 3 

3. kolo 


Italija – Francuska 6 : 8 

Konačni redoslijed: 1. Slovenija, 2. Francuska, 

3. Italija, 4. Hrvatska 

SP – ŽENE 

07./11. rujna, 

Montmorency (Francuska) 

Danijela Kolobarić, Tanja Gobo, 

Rozmarija Karuza, Nives Mladenić, 

Tanja Gobo, trener i vođa puta Slaven 

Parlov. 

TANJA GOBO – JEDINA U ISTRI I 

NAJBOLJA NA SVIJETU ! 

Boćarica BK »Rovinjsko selo« Tanja 

Gobo pravo je sportsko čudo, jedina je 

boćarica u Istri, ali je to nije omelo da na 

posljednjem svjetskom prvenstvu u Francuskoj 

osvoji zlato u preciznom izbijanju. 

Jedina u Istri, a najbolja na svijetu! 

Gradonačelnik Rovinja Giovanni Sponza 

i njegovi suradnici povodom ovog 

16 

nesvakidašnjeg uspjeha koji bi mogao 

ući u knjigu Guinessovih rekorda primio 

je u gradskoj vijećnici mladu sportašicu 

i predstavnike Hrvatskog boćarskog 

saveza i čestitao joj osvajanje naslova 

svjetske prvakinje. Lijepo je što je u ime 

Grada Rovinja Tanji Gobo za ovaj uspjeh 

uručena i vrlo konkretna nagrada, ček od 

osam tisuća vječno potrebnih kuna. 

Rezultat Tanje Gobo trebao bi pobuditi 

zanimanje djevojaka u Istri za boćanje, jer 

je zaista neobičan podatak da Istra, koja 

tradicionalno voli i njeguje boćanje, ima 

oko 2500 registriranih (muških) boćara i 

– Tanju Gobo. 


1. Tanja Gobo (Hrvatska) 

2. Guo Xiao Min (Kina) 

3. Richard (Francuska) 

Tanja Gobo 


1. Mandola (Italija) 

2. Richard (Francuska) 

3. Nives Mladenić (Hrvatska) 


1. Mauqiron (Francuska) 

2. Cen Wei Fei (Kina) 

3. Ludvik (Slovenija)

Rezultati 

Nives Mladenić 

4. Follari (Australija) 

5. Danijela Kolobarić (Hrvatska) 


1. Pasin (Italija) 

2. Maligeay (Francuska) 

3. Pivk (Slovenija) 

4. Wang Mei (Kina) 

5. Danijela Kolobarić (Hrvatska) 

Brzinsko izbijanje – štafeta 

1. Mauqiron – Mauqiron (Francuska) 

2. Sodec – Pivk (Slovenija) 

3. Pasin – Gerbaudo (Italija) 

4. Cen Wei Fei – Wang Mei (Kina) 

5. Danijela Kolobarić, Rozmarija 

Karuza 


1. Mauqiron – Philiber (Francuska) 

2. Mandola – Oddone (Italija) 

3. Aissioui L. – Aissioui N. (Alžir) 

4. Targhaoui – El Alaoui (Maroko) 

5. Chen Xiao Tao – Wang Mei (Kina) 

5. Borčnik – Horvat (Slovenija) 

7. Sindik – Bošković (Srbija i Crna Gora) 

7. Follari – Allegretto (Australija) 

9. Milla – Cid (Čile) 

9. Sadeh – Sellami (Tunis) 

9. Tanja Gobo, Rozmarija Karuza 

(Hrvatska) 

05./09. listopada, Chivasso 

(Italija) 

EP – seniori 

NEDOSTAJE ZLATO 

Osvojenih pet (5) medalja na EP seniora 

svakako je velik i lijep uspjeh, ali ostaje 

žal za bar jednim zlatnim odličjem. Naime, 

Gulja i Maglić u paru su drugi, a 

samo malo je nedostajalo športske sreće 

i taktičkog umijeća, pa da svoju dobru 

igru okrune zlatnom medaljom. Nešto manje 

šanse imala je i naša štafeta Papak 

i Mardešić, koji nikako da postignu uzajamno 

dobar rezultat, jer bi u tom slučaju 

bilo osigurano zlato. 


1. Ballabene-Mometto (Italija) 

2. Sandro Gulja, Jure Maglić 

(Hrvatska) 

3. Sofronievski-Moličnik (Slovenija) 


1. Perras (Francuska) 

2. Ballabene (Italija) 

3. Jure Maglić (Hrvatska) 


1. Lotto (Monako) 

2. Novak (Slovenija) 

3. Pingeon (Francuska) 

4. Dodig (BiH) 

5. Alen Guštin (Hrvatska) 


1. Ziraldo (Italija) 

2. Grail (Francuska) 

3. Ante Papak (Hrvatska) 


1. Grail – Pingeon (Francuska) 

2. Joško Mardešić (Hrvatska) 

3. Premru – Novak (Slovenija) 


1. Sofronievski (Slovenija) 

2. Sandro Gulja (Hrvatska) 

3. La Posta (Francuska) 

Zlato i hrvatska trobojnica 

Štafetno izbijanje: Francuska, Hrvatska, 

Slovenija 

”Čileanci” puni priznanja 

23/27. listopada, Vina del Mar 

(Čile) SP – juniori 

Iznenađujuće 

dobro 

Naša juniorska reprezentacija ispraćena 

je u Čile sa nadom da će postići dobar 

rezultat, a nakon održanog prvenstva, 

rezultat je i više nego dobar, naročito 

kada se uzme u obzir da je sastav 

reprezentacije u stvari sastav koji je 

prvi put nastupio na ovako važnom 

natjecanju. Osvojene su dvije zlatne 

medalje, što se nije dogodilo na ni 

jednom prvenstvu od osamostaljenja 

Hrvatske, a uz to osvojena je i jedna 

brončana medalja, tako da sada imamo 

ukupno 22 medalje sa Europskih i 

Svjetskih prvenstava juniora 

KONAČNI REDOSLJED 

Pojedinačno-klasično: 1. Ascensi 

(Francuska), 2. Djaballah (Alžir), 3. 

Roberto Iskra (Hrvatska); Bližanje 

i izbijanje u krug: 1. Goran Percan 

(Hrvatska); 2. Micoud (Francuska), 

3. Ferreo E. (Italija); Paroviklasično: 

1. Goran Percan, Kristijan 

Vlah (Hrvatska), 2. Borčnik, Švara 

(Slovenija), 3. Borretta, Capello 

(Italija) 

Precizno izbijanje: 1. Ascensi 

(Francuska), 2. Borretta (Italija), 

3. Ayadi (Tunis), 8. Roberto Iskra 

(Hrvatska), Brzinsko izbijanje: 1. 

Borčnik (Slovenija), 2. Longo (Italija). 

3. Asmi (Tunis), 7. Robert Vivoda 

(Hrvatska) 

Štafetno izbijanje: 1. Brouze, Gottardo 

(Francuska), 2. Borčnik, Švara 

(Slovenija), 3. Longo, Capello (Italija), 

4. Marko Jerčić, Robert Vivoda 

(Hrvatska) 

17 

Precizno izbijanje: Slovenija, Hrvatska, 

Francuska 

Parovi _ klasično: Italija, Hrvatska,

Iz županijskih saveza 

Boćarski savez Osječko- 

-baranjske županije 

Drvene boće ili balote u Slavoniju 

su došle s prvim obiteljima 

doseljenim iz južnih krajeva naše 

domovine. Kako su godine prolazile, 

ta lijepa igra postajala je sve popularnija 

kako među doseljenicima 

tako i kod domaćeg stanovništva. 

Gdje god je bilo nekoliko zaljubljenika 

balota, pronašao bi se prostor 

na kojem bi se bacila balota i tako je 

ostalo i do danas. 

Poslije Domovinskog rata dolazi 

do velike ekspanzije boćarskog 

športa. Počinju nicati klubovi, a uz 

klubove i boćarski tereni. Kako bi 

se sve to povezalo u jednu cjelinu 

nekoliko entuzijasta pokreće prijedlog 

o osnivanju Boćarskog saveza 

Osječko-baranjske županije. 

Boćarski savez Osječko-baranjske 

županije jedan je od najmlađih 

boćarskih saveza, osnovan 9. veljače 

1996. godine u Osijeku. Osnivačka 

skupština održana je u prostorijama 

Hotela »Željezničar«. Za prvog 

predsjednika izabran je gosp. Željko 

Balaš, a za tajnika gosp. Ljubomir 

Glibota. Članovi Upravnog odbora, 

uz predsjednika i tajnika, su 

Ivan Maršić, Miro Zovko i Marijan 

Jakšić. U to vrijeme Savez je brojao 

jedanaest klubova, te 136 registriranih 

igrača. 

U sadašnjem mandatu predsjednik 

Saveza je Željko Balaš, tajnik 

je Krešo Troskot, a članovi Upravnog 

odbora Mile Juričević, Marijan 

Jakšić i Jakov Čović. Boćarski savez 

u Skupštini HBS-a predstavljaju 

Krešo Troskot i Željko Balaš, koji 

je i član Izvršnog odbora HBS-a. 

U 2004. godini Savez broji 20 

registriranih klubova i 566 registriranih 

igrača koji se natječu kroz 

pet stupnjeva natjecanja – od druge 

HBL-e do šeste županijske lige. U 

drugoj HBL-i sjever, našu županiju 

predstavlja Belišće iz Belišća, a u 

trećoj Brezik iz Brezika i Fešk-feravino 

– Feričanci. Četvrta HBL, odnosno, 

prva, druga i treća županijska 

liga natječe se u sklopu Slavonije i 

Baranje. 

Željko Balaš, predsjednik 

Natjecanje se odvija zajedno s 

klubovima još dvaju županija, iz 

Saveza Vukovarsko-srijemske i 

Brodsko-posavske županije. Klubovi 

u prvoj županijskoj ligi su 

Wels, M. Retfala-Slavonijainspekt, 

Paklenica, Višnjevac, Olimpija i 

Pampas. U drugoj županijskoj ligi 

natječu se Retfala, Čepin, Đakovo i 

Mačkamama, te u trećoj županijskoj 

ligi, koja broji i najviše klubova iz 

naše županije, su Bulin, HVIDR-a, 

ZDLOH, Sjenjak, Dragovoljac, Sveti 

Luka i Doljani. 

Natjecateljsko boćanje u Slavoniji 

ima mnogo dužu tradiciju nego 

što pokazuje osnutak Saveza, za što 

možemo zahvaliti BK Višnjevcu iz 

Višnjevca koji je osnovan 1982. godine, 

a službeno se počinje natjecati 

tri godine kasnije. Godine 1987. 

plasmanom osigurava ulazak u drugu 

ligu – međurepubličku. Boćarima 

Višnjevca to je bio i najveći uspjeh 

u svom dugogodišnjem postojanju. 

Godine 1999. svojim vlastitim 

sredstvima i radom (članova kluba) 

izgradili su dvoranu (dva terena) 

koja je jedini zatvoreni dvoranski 

prostor na cijelom području Slavonije 

i Baranje. Istaknuo bih nekoliko 

imena najzaslužnijih za osnivanje 

kluba i organizacije boćanja, u klubu 

i dalje, a to su: Biočić, Kovač, 

18 

Krešo Troskot, tajnik 

Prgomet, Vrček, Nemet, Šabalić, 

Lozina, Alerić i drugi. 

Trenutačno najbolje plasiran klub 

BS OBŽ-e je Belišće iz Belišća, koji 

je osnovan 1995. godine. Za prvog 

predsjednika izabran je Marijan 

Jakšić, a za tajnika Zdravko Sušac 

koji te dužnosti obavljaju i danas. 

Iste godine pokreće se izgradnja 

dvostaznog terena pod vodstvom 

Marijana Jakšića. Godine 1996. 

klub se uključuje u službeno natjecanje 

I. SBL-a. Danas klub ima 

četverostazno boćalište s dva natkrivena 

terena i broji dvadesetak registriranih 

igrača, među kojima mi 

je teško nekog izdvojiti. Međutim, 

osjećam potrebu spomenuti nekoliko 

igrača koji su posljednjih nekoliko 

godina nositelji kvalitete kluba: 

Ivica Validžić, Marinko Vitić, Zoran 

Mioč i Zdravko Bošković. 

Uz ime gospodina Marijana 

Jakšića vezan je i rad na izdavanju 

knjige pod nazivom ‘Boćanje u 

Slavoniji’, te brošure ‘Nižerazredni 

boćarski sport u Hrvatskoj’. Jakšić 

1994. godine uvodi boćanje na Olimpijadu 

starih športova u Brođancima, 

tako da je već 1996. godine nastupilo 

14 ekipa (drvene boće, narodni 

način). 

Ne možemo izostaviti ni BK 

Brezik iz Brezika koji se natječe u

Iz županijskih Iz saveza Saveza 

trećoj HBL sjever. Klub je osnovan 

1996. godine, za predsjednika kluba 

izabran je Damir Mijić, a za tajnika 

Slavko Vulić. Najveći uspjeh klub 

je ostvario na završnici Kupa Hrvatske, 

treće mjesto. Klub se uspješno 

natječe u trećoj HBL sjever gdje se 

godinama nalazi u samome vrhu. 

Kada je riječ o nekim većim 

uspjesima, nama je o tome teško 

nešto govoriti jer kroz sve ove godine 

nismo imali niti jedan zapaženiji 

rezultat. Za te rezultatske neuspjehe 

ne možemo kriviti naše predstavnike 

na tim natjecanjima jer znamo 

da se, zbog naše prve lige i 

međunarodnog kalendara natjecanja, 

završnica pojedinačnog prvenstva 

Hrvatske odigrava krajem studenog 

i početkom prosinca što nama 

nikako ne odgovara. Nastaje velika 

dvomjesečna pauza od završetka 

prvenstva, a s dolaskom jeseni stiže 

i loše vrijeme te nije moguće nastaviti 

s kvalitetnim treningom na otvorenim 

prostorima. Kako nemamo 

dvorane za boćanje, ne možemo 

očekivati niti neke veće rezultate. 

Godinama pokušavamo pronaći nekakvo 

rješenje za dvoranu, međutim 

ne nailazimo na razumijevanje županijskih 

i gradskih čelnika, a mi 

sami nismo u mogućnosti riješiti 

taj nama najveći problem. Problem 

s dvoranom oslikava se i na mlađe 

uzraste. Koliko god se mlađi uzrast 

pokušava pridobiti na boćarske terene, 

u tome uspijevamo samo na 

jednu sezonu, jer nakon pauze od 

pet mjeseci, ti isti klinci napuštaju 

boćanje, jer nemaju kontinuitet u 

treningu. Kada bi se stvorili uvjeti 

za rad tijekom cijele godine došlo 

bi do velikih promjena u boćanju na 

našem području, od škola boćanja 

pa do svega ostalog. Boćanje bi 

postala naša svakodnevica! 

Pred kraj bih se osvrnuo na 

ovogodišnje prvake županijskih liga. 

U prvoj SBL-i ovogodišnji prvak 

je BK Wels iz Velimirovca, prvoplasirana 

ekipa druge SBL-e je ekipa 

BK Čepina iz Čepina, a pobjednik 

treće SBL-e je BK Sveti Luka iz 

Josipovca. Ovim putem čestitam 

ekipama na ostvarenim rezultatima 

u ime predsjedništva BS Osječkobaranjske 

županije. 

Na samom kraju, da napišem i 

koju riječ o legendi boćanja u Slavoniji 

i Baranji, gospodinu Petru 

Relatiću – Sidom rođenom 1926. 

godine. Svoju boćarsku karijeru 

započeo je na livadama Osijeka. U 

svojoj bogatoj karijeri promijenio 

je nekoliko klubova – M. Retfala, 

Retfala, Pampas i druge. Danas, u 

78. godini života, još uvijek se aktivno 

bavi boćanjem igrajući za BK 

Višnjevac, ali isto tako nezaobilazan 

je na subotnjem boćanju na ledini 

pored strelišta Pampas gdje se 

dugi niz godina okupljaju legende 

boćanja Slavoniji. 

Na pozivnom turniru M. Retfale - Slavonijainspekt 1. mjesto Pampas - Osijek 

Zoran Marković, Ivan Bogdanić, Damir Kosić i Krešo Troskot 

19 

Dio ekipe “Belišće”, stoje: M. 

Jakšić, M. Vitić, pok. P. Toljanić, 

Z. Bošković, Z. Maras, I. Vasilj; 

čuče: M. Popović, S. Savić, I. 

Validžić, Z. Mioć, Z. Sušac 

Stoje: Kovač, 

Lozina, Lončar, 

Katanić, Vrdoljak, 

Jurić 

Čuče: 

Maršić, Kaniža, 

Balaš, Slavić

glasilo 8 - Hrvatski boÄarski savez

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?

glasilo 8 - Hrvatski boÄarski savez