Mediteranska kamena kuća – tehnike gradnje i obnove ... - Dragodid

mediteranska kamena kuæa
Tehnike gradnje i obnove kamene kuće
Korištenje u skladu s okolišem (energija, otpad, sanitarije)
autor:
Filip Šrajer
ko-autori:
Andrija Suić, Hrvoje Vidović, Silvija Kipson, Hrvoje Carić
za izdavača:
Institut za turizam, Vrhovec 5, Zagreb, www.iztzg.hr
urednik:
Hrvoje Carić
dizajn i priprema:
Lidija Novosel
fotografija na naslovnici:
Hrvoje Carić
fotografije:
Udruga studenata arhitekture EASA-Hrvatska
http://www.sxc.hu/
ISBN 953-6145-15-4
Tiskanje ove publikacije su omogućili ODRAZ – Održivi
razvoj zajednice i Ministarstvo mora, turizma, prometa i
razvitka Republike Hrvatske. Zahvaljujemo Stockholm
Environmental Institute-u na ustupljenim materijalima,
ZMAG-u, Ivanu Medvedoviću i svim drugima na nesebičnoj
pomoći.
EASA Hrvatska
CIP - Katalogizacija u publikaciji
NACIONALNA I SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA
UDK 693.1(035)
ŠRAJER, Filip
Mediteranska kamena kuća : tehnike
gradnje i obnove / . -
Zagreb : Institut za turizam, 2006.
ISBN 953-6145-15-4
I. Kameno graditeljstvo -- Priručnik

+
+
+
+
+
mediteranska
kamena kuæa
tehnike gradnje
i obnove
+
+
+
+

Ovaj priručnik može biti osnovna uputa onome tko želi popraviti neku
staru kamenu kućicu ili sagraditi novu na jednostavan i jeftin način:
onako kako se to radi već tisućama godina.
U nekoliko poglavlja opisane su osnove gradnje kamenom i borovom
građom u kršu, a u priručnik su uključeni i oni radovi koji su danas
skoro ili potpuno iščezli, kao što je pečenje vapna ili vađenje kamena
iz žive stijene. Korišteni su razni lokalni nazivi, kao i stručni izrazi.
Izvor većine podataka i svih fotografija bile su graditeljske radionice u
selu Dragodid na otoku Visu, koje je u suradnji s Andrijom Suićem,
praunukom osnivača sela, tijekom 2002., 2003., 2004. i 2005. godine
organizirala Udruga studenata arhitekture EASA-Hrvatska.
Radionice su financirali: Vlada RH (Ministarstvo gospodarstva, rada i
poduzetništva; Ministarstvo turizma; Ministarstvo mora, turizma, prometa
i razvitka; Ministarstvo znanosti i tehnologije), Projekt Otokultivator,
Komora arhitekata i inženjera u graditeljstvu, te sami sudionici i
organizatori.

sadržaj
biorazgradiva i reciklirajuća kuća 06
smještaj kuće i priprema terena 08
vađenje, doprema i ugradnja kamena 09
vađenje pijeska 14
dobijanje vapna 14
drvena građa 18
zidanje 20
mortovi 23
izrada krovišta 24
izrada gustirne 28
izrada krušne peći 30
izrada komina 32
izrada ponara 36
05

1 2
5 6
biorazgradiva
i
reciklirajuća
kuća
1
2
3
4
5
izbor lokacije, krčenje vegetacije
priprema terena i materijala za gradnju
zidanje zidova i lastavica
izrada krovišta
upotreba kuće – dim i čađa impregniraju
drvo protiv nametnika, truljenja i vatre
06

3 4
7 8
6
7
8
prestanak upotrebe kuće (loženja vatre) – nametnici
se naseljavaju u drvene grede
nedugo nakon čovjeka, umire i kuća: krov propada,
vegetacija počinje razarati zidove
biorazgradnja i reciklaža: ostaci kuće polako nestaju
pod vegetacijom i atmosferilijama, a zbog mekanog
veziva, kvalitetnije kamenje se skupa s pokrovom
lako da ponovo upotrijebiti
07

smještaj kuće i priprema terena
Treba planirati na način da nam teren pomaže u gradnji, a ne obratno.
U kršu se kuća najčešće radi na stjenovitom terenu i to uglavnom zato
da bi se zemlja iskoristila za poljoprivredu. Najprije se planiraju tereni
za poljoprivredu, a kuća se gradi na nekoj od preostalih lokacija! Zidanjem
kuće na stijeni izbjegava se temeljenje, a i s vlagom ima obično manje
problema.
Dobro je da lokacija bude osunčana, zaštićena od vjetra, a posebno
treba paziti da se ne gradi na nekoj vododerini.
Kako se samo izuzetno gradi na ravnom, kuća je obično jednom stranom
ukopana. Iskop zemlje i kamenja vrši se alatom koji je dostupan:
krampom, lopatom, motikom, polugama, batovima, dlijetima – što je
manje kamenja to je lakše raditi.
08

vađenje, doprema i ugradnja kamena
transport kamenog bloka iz knjige B. Crnkovića i Lj. Šarića
Kamen vapnenac je glavni građevinski materijal u graditeljstvu krša, a
dolazi kao:
a
b
c
kamen za zidanje zida
kamene ploče za pokrov
posebni kameni komadi za izradu obrađenih kamenih elemenata
09

10
otvaranje kamenoloma i
vađenje kamenog bloka

Na selu se za zidanje gotovo nikada ne koristi tzv. obrađeni kamen,
odnosno onaj koji je prije zidanja klesan u pravilne kvadre. To nije
potrebno, jer niti su građevine velike, niti reprezentativne. U pravilu se
zida kamenom koji se izvadi čišćenjem i zaravnavanjem terena za
gradnju, pa o vrsti terena ovisi i kakva će biti građa zida. Najbolji se
zidovi dobivaju od pločastog kamena, a najteže se zida oblim kamenima
samcima – njih često treba razbiti u komade. Najčešći je lomljeni kamen,
različitih veličina, dobiven razbijanjem nešto većih komada stijene.
Lomljenac se tijekom zidanja grubo prikleše da bi se mogao ugraditi
u zid. Treba paziti na slojeve i žile u kamenu i nakon nešto prakse naučit
ćemo kako treba udariti da dobijemo željeni oblik.
Naš krš uglavnom je građen od vapnenca i sličnih sedimentnih stijena.
One ponekad dolaze u vrlo pravilnim i tankim slojevima, koji se dosta
jednostavno daju odvajati. Tako se dobijaju kamene ploče za pokrivanje
kuća, a tamo gdje pločastog kamena ima mnogo, njime se zidaju vrlo
kvalitetni zidovi, oštrih uglova i pravilnih, vodoravnih ležajnica.
Elementi višeg stupnja obrade i od većih komada kamena – nadvoji,
pragovi, konzole, stepenice, lukovi i sl. – dolaze pod utjecajem gradske
arhitekture i za prizemne građevine nisu nužni. Za njihovu izradu se
biraju veći komadi kamena, bez pukotina i što homogenijeg sastava,
pogotovo ako se radi o elementima napregnutim na savijanje.
11

TEHNIKA VAĐENJA KAMENA
Nepravilni komadi kamena, kakvi se mašklinom vade iz zemlje prilikom
izravnavanja terena, uz minimum obrade postaju zadovoljavajući za
ugradnju u kameni zid. Posebno je povoljno kamenje s dva paralelna
lica te duguljasti komadi koji se mogu dobro usidriti u dubinu zida. Sve
kamene ploče i pločice se također mogu korisno upotrijebiti.
Ako naiđemo na veću stijenu koju ne možemo razbiti mašklinom,
potrebno je otkriti u kojem se smjeru pružaju slojevi, pa se stijena cijepa
dlijetom i željeznim ili drvenim klinovima (drveni klinovi se izrađuju od
česmine).
Kamene ploče i kvalitetni blokovi za izradu obrađenih elemenata moraju
se vaditi iz žive stijene – kamenoloma. Obično uz svako naselje postoje
određena mjesta – kave – odakle se vadi kamen. U slučaju da trebamo
otvoriti novi kamenolom u vapnencu, treba obratiti pažnju na nekoliko
stvari:
Prvo treba utvrditi postojanje žive stijene te pravac pružanja slojeva.
Slojevi trebaju biti horizontalni, pogotovo ako želimo vaditi veće blokove
– zbog manipulacije. Strmi teren je pogodan, jer omogućava brže
dolaženje do zdrave kamene mase i olakšava odvodnju (ako se radi o
zaista velikom kamenolomu gdje bi voda mogla biti problem).
12

VAĐENJE KAMENOG BLOKA
1
2
3
čišćenje površine bloka i označavanje željene duljine i širine bloka
iskop kanala, pašarina, čija dubina odgovara željenoj debljini bloka
odlamanje bloka po slojnici:
a
b
željeznim klinovima, uz istodobno udaranje: za mekšu stijenu,
dobija se nepravilan lom kamena;
drvenim klinovima koji se polijevaju vodom: za tvrđu stijenu,
dobija se pravilan lom kamena.
Kamene ploče se po slojnicama odvajaju dlijetima, klinovima, polugama,
ovisno o sastavu stijene.
Transport kamena obavlja se prenošenjem: obično su se kamene ploče
slagale u kašete na leđa tovara (ovisno o starosti i veličini ponese 70-
90 kg, do 100-120 na kratku razdaljinu) ili još bolje mazge (tegli i do
200 kg), a veći komadi su se privezivali na leđa pojedinačno ili u paru.
Najveći komadi se vuku pomoću vitla ili tovara, po zemlji ili saonicama.
Na kratke udaljenosti i prilikom ugradnje možemo se poslužiti drvenim
valjcima, odnosno rampom i klinovima. Kamen treba na kamenolomu
obraditi što više možemo jer ne želimo vući više tereta nego što nam
treba.
13

vađenje pijeska
Ponegdje na obali i otocima postoje ležišta pijeska, koji se može koristiti
za gradnju kuće. Ležišta pijeska treba tražiti u krškim udolinama i
poljima. Nemojte vaditi pijesak iz vinograda. Pijesak prije pravljenja
morta treba prosijati. Ne bi trebalo koristiti pijesak sa žala jer sol jako
navlači vlagu.
dobijanje vapna
Vapno je jedno od najstarijih veziva, a kod nas je u širokoj primjeni od
rimskog doba. Na selu ima mnogostruku primjenu: kao građevni materijal
za mortove, za objeljivanje kuća i kao dezinfekcijsko sredstvo – dodatak
modroj galici za zaštitu vinograda ili za suzbijanje smrada iz upojnih
jama u koje se obavlja nužda.
Negašeno ili živo vapno (kalcijev oksid, CaO), dobija se pečenjem
kvalitetnog vapnenca sa što većim sadržajem kalcijevog karbonata
(CaCO 3 , 80-90%) u procesu:
CaCO 3 >> (temp. 800-1300°C) >> CaO + CO 2
U predajnom graditeljstvu vapno se peče u blizini mjesta gradnje, na
način da se od lokalnog vapnenca sazidaju objekti japjenice (vapnenice),
unutar kojih se neprekidno loži vatra tijekom više dana, dok boja kamena
od bijele ne prijeđe u sivkasto-žutu, a kamen pršti kada se poprska
vodom. Tada je proces završen.
14

Japjenice su građevine od suhozida, kružnog oblika s lažnim svodom:
po konstrukciji su gotovo identične poljskim kućicama bunjama (kažunima,
ćemerima, poljaricama), s tom razlikom što imaju manji otvor ulaza i što
u svojim zidovima imaju kanale za bolju cirkulaciju zraka, za potpunije
pečenje vapna. Japjenica treba biti vrlo kvalitetno zidana, a može se
opasati i lancima da se ne bi raspala prije završetka pečenja. Zidanje
japjenice se povjerava najboljem majstoru u gradnji suhozida. Vatra se
loži prosušenim grmljem i borovim granama, a drva treba biti dovoljno
da se ne mora navrat-nanos brati zeleno grmlje u toku pečenja.
Vapno se obično peče ljeti kada je najmanja mogućnost oborina, i to
najčešće uvijek na istom mjestu, kada okolna makija i šuma doraste
do visine i količine koja omogućuje višednevno paljenje japjenice.
Najbolju vatru daje česmina, (crnika, Quercus ilex), a grmlje se tuče
do hreka (korijena), mašklinom, sjekirom ili kosirom. Makija ima svojstvo
da se iz korijena vrlo brzo regenerira, a borovima i česmini se samo
sijeku grane, pa se tako pomaže formiranje visoke šume.
Živo vapno se nekad čuvalo u grumenima u posudama na suhom
mjestu. Prije upotrebe se oprezno zalijeva, gasi vodom u posebnim
posudama ili jamama u zemlji. Ponegdje su za to služili bazenčići,
kamenice uz gustirne. Pri gašenju vapna zbog topline koja se razvija
nastaje burna reakcija kojom se dobiva gašeno vapno (kalcijev hidroksid)
ili vapneno mlijeko.
CaO + H 2 O >> Ca(OH) 2 + temp. 150°C
15

Nakon ugradnje, gašeno vapno veže ugljik (IV) oksid iz zraka i otpušta
vodu, drugi produkt te reakcije je kalcij-karbonat, odnosno vapnenac,
čime je krug zatvoren.
Ca(OH) 2 + CO 2 >> CaCO 3 + H 2 O
japjenica
presjek a/a - pogled sprijeda
16

japjenica
a
a
japjenica
tlocrt - shema
17

drvena građa
Krovište se radi od bora. Bor se siječe (bere) u siječnju, kad je u drvu
najmanje soka, ili u ljeto za vrijeme najvećih vrućina kad je puno smole.
To je zbog toga da sadržava što manje vlage koja uzrokuje deformacije
i truljenje. Stabla izrasla na kamenjaru puno su čvršća od onih izraslih
u dubokom i vlažnom tlu. Stabla za sječu se biraju prema budućoj
namjeni: odmah se gleda koje su duljine i debljine debla, kakvi nam
komadi trebaju i koliko njih itd. Čim se drvo ubere – pilom ili sjekirom,
treba mu kosirom skinuti koru, jer je ispod kore najviše soka. Prije
ugradnje se treba prosušiti u hladu što je dulje moguće, obično jednu
sezonu (oko pola godine). Joprinu za letvanje krova ne treba posebno
sušiti ni guliti joj koru: ona se tuče kosirima, reže na potrebnu duljinu,
malo zateše i odmah ugrađuje.
Najtvrđe drvo na kršu daje česmina, ali nje nema puno i čuva se kao
stablo jer daje dobar humus i žireve; čvornata je i teško se obrađuje,
pa služi za posebne svrhe kao što je izrada klinova za lomljenje kamena,
loza (navoja) za tisak za vino i sl.
kosir ili kosijer: alat broj 1 za bušak
(neprohodnu makiju)
18

zidanje
Osnovna konstrukcija u predajnom graditeljstvu krških krajeva je suhozid.
U suhozidu se izvode i kuće i skloništa, ograde, podzidi, terase itd.
Veziva, a osnovno vezivo je vapneni mort, poboljšavaju statička i fizikalna
svojstva zida. Hoće li se, i u kojoj mjeri pri zidanju koristiti mort i kakvog
će sastava on biti, ovisi o količini raspoloživog vapna i namjeni građevine.
Često se mort koristi samo za zapunjavanje fuga na već gotovom zidu,
da bi se isti učinio nepropusnim za vjetar ili vlagu. Prije svih radova s
mortom, potrebno je ovlažiti zidove.
Neke najosnovnije napomene za suhozid:
Bez obzira radi li se o naslonjenom zidu – oblozi ili poduporu, ili
pak o slobodnom – samonosivom zidu, stabilnost unutrašnjih glava
kamena je osnovna za stabilnost zida kao cjeline.
Naslonjeni zid – podupor koji drži zemlju. Po cijeloj visini zida, oko
unutrašnjih glava kamena, zemlja mora biti čvrsto nabijena. Optimalna
vlažnost zemlje treba da je 15-20% (idealno 18%).
Oslonjeni zid koji drži naslage rastresitog kamena. Unutrašnje
glave kamena u zidu moraju biti čvrsto i pažljivo upasirane sitnijim
kamenom (inkunjone).
Slobodni – samonosivi kameni zidovi – suhozidi imaju dva lica –
dvostruke vanjske i unutrašnje glave. Sve šupljine između unutrašnjih
glava moraju biti pažljivo i potpuno ispunjene sitnim kamenom i
dobro upasirano da se ne mogu dogoditi nikakava
pomjeranja. Kameni zid neće nikada pasti zbog vanjskih glava, već
samo zbog deformacije kod unutrašnjih glava.
20

Temelji se rade ovisno o vrsti tla i ovisno o tome ima li tamo gdje radimo
kuću jakog mraza. Ako mraza ima i ako je tlo duboko, vlažno i rahlo,
moramo temeljiti dublje od metra, a ako zidamo na stijeni, temeljenje
nije potrebno. Pri zidanju zida prvo se postavljaju uglovni kamenovi koji
trebaju biti veći i pravilniji i zatim pomoću konopca određujemo ravnu
liniju između njih i zidamo oba lica zida istodobno, nakon svakog sloja
ispunjavajući šupljinu savurom – sitnijim kamenom. Što više vežnjaka
ima u zidu, on će biti stabilniji. U visini 60-190 cm zid se horizontalno
izravnava, a što je kamen s kojim radimo manji i nepravilniji, ta visina
je manja.
SUHOZID
a) podzid koji drži zemlju
b) podzid koji drži kameni nasip
c) slobodni - samonosivi zid
a)
b)
vežnjak
c)
21

mortovi
1. Vapneni mort vapno : pijesak = 1:3
2. Vodonepropusni mortovi bez cementa
a) od crljenice vapno : crljenica (masna i gusta) = 4(3):5(4)*
b) od gline vapno : glina ili drobljena opeka = 1:1
c) od gline i pijeska vapno : pijesak : glina (drobljena opeka) = 1:1:1
d) od vulkanskih tufova vapno : šalturin (pucolan ili dr.) = 1:1
* svi omjeri su približni, jer ovise o svojstvima materijala.
3. Mortovi sa cementom
a) produžni mort cement: vapno : pijesak = 1:1:6 ili 1:2:5
b) cementni mort cement: pijesak = 1:4 ili 1:3
c) cementni špric cement : pijesak = 1:2
d) likadina cement : pijesak = 1:1
4. Posebni mortovi
Ako se želi da iz zida raste ukrasno bilje, reške se zapune smjesom
zamlje i koštanog brašna:
(teška ilovača : pijesak) : koštano brašno - 1(1:1)ručna kolica:1 kg
23

izrada krovišta
Opisat će se izrada jednostavnog dvostrešnog krova, s pokrovom od
kamenih ploča iz lokalnog izvora:
Zidni vijenac mora biti uredan, kako bi bankine (vjenčanice, nazidnice)
dobro legle, a zabat mora biti čvrst.
Prvo se postave bankine koje se grubo otešu – kosirom, sjekirom ili
pilom – kako bi dobile kvadratičan presjek. Zatim se postavlja sljemenjača,
koju je potrebno otesati na krajevima kako bi dobro legla na zabatne
kamene.
Svakih 3-4 metra, među bankine se postave grede koje se zapile da
sjednu. Svi spojevi učvršćuju se vučenim ili kovanim čavlima 7-15 cm
duljine. Među njih se u uzdužnom smjeru postavi skela koja omogućava
dohvat sljemenjače i postavljanje rogova.
Rogovi se zapile kao na crtežu i postavljaju se na pravilne razmake 25-
60 cm, od jednog zabata prema drugom. Na krajnjim rogovima uz
zabate 50-ak cm ispod sljemenjače mogu se pribiti horizontalne letve
koje se preko kratkih štapova upiru u zabate i tako dodatno učvršćuju
konstrukciju od horizontalnog pomicanja.
Preko rogova se pribijaju letvice-štapovi od joprine, u razmacima 15-
25 cm. Njih se može kosirom otesati sa dvije strane da bolje legnu na
rogove. Na njih se postavljaju kamene ploče. Prvo se od bankina do
vanjskog lica zida zida još jedan red – zub – visine bankine. Zatim se
24

postavlja kameni pokrov. Prvo idu najveći i najpravilniji kameni, koji se
stavljaju tako da čine strehu od desetak centimetara. Dalje se ploče
slažu prema sljemenu. Sljeme je najbolje izvesti kupama u vapnenom
mortu, i to tako da se pod kupe postavi letva koja smanjuje potrošnju
morta.
b)
a)
DETALJI KONSTRUKCIJE
KROVIŠTA
a) kupa kanalica u vapnenom mortu
b) pokrov od kamenih ploča debljine
2-10 cm, dimenzija 20-100 cm
sljemenjača 10-15 cm
rog 10-15 cm
letve
greda
2-4 cm
15-20 cm
bankina
15-20 cm
60 cm 25-45°
foto strip
gradnja krova (na iduće dvije strane)
1
2
3
4
5
6
obrada drvene građe: vide se borove grede i granje joprine
izrada konstrukcije krova
gotova konstrukcija krova; vidi se improvizirana skela između greda
letvanje krova joprinom
izgled poletvanog krova
postavljanje kamenih ploča
25

izrada gustirne
Tamo gdje nema vodotoka ili mogućnosti zahvaćanja podzemne vode,
moraju se graditi gustirne – cisterne za sakupljanje kišnice. Gustirne
su najčešće uz kuću, a pune se kišnicom s krova i s drugih prikladnih
površina – naplova ili pjacete. Gustirne mogu biti i u polju, a osim
obiteljskih ili kućnih, mogu postojati i velike zajedničke gustirne, redovite
na otocima.
Gustirnu je dobro izdubiti u živoj stijeni, jer je tada najjednostavnije
postići vodonepropusnost – obično se samo pukotine saniraju
vodonepropusnim mortom, a gustirna se obijeli vapnenim mlijekom radi
dezinfekcije. Živa stijena se može izdubiti paljenjem jake i dugotrajne
vatre, od koje vapnenac puca i može ga se odstraniti.
U slučaju da ne možemo ili ne želimo gustirnu napraviti u stijeni, možemo
je sazidati ili izliti. Uvjet za to je da imamo dovoljno vodonepropusnog
veziva bilo koje vrste. Dno gustirne treba biti u blagom padu prema
udubljenju u kojeg se taloži nečistoća.
U davno doba gustirne nisu bile natkrivene, a od antike do danas se
gustirna natkriva svodom – pravim ili lažnim – ili betonskom pločom,
a njena gornja ploha redovito se koristi kao pjaceta. Ovisno o količini
oborina i veličini gustirne, pjaceta se proširuje i na okolni teren izgradnjom
kosih ploha od vodonepropustnog morta ili kamenih ploča. Na najnižoj
točki pjacete ostavljaju se četvrtaste rupe u svodu ili u ploči kroz koje
kišnica ulazi u cisternu. U te se rupe ugradi izbušena kupa, pa se se
popunjavaju komadima kamena ili opeke, tako da se stvori filtar koji
ne dozvoljava nečistoći da uđe u gustirnu.
28

Otvor na gustirni treba biti uz rub pjacete, da se izbjegne hodanje po
njoj. Uz otvor, koji je ozidan u jednostavno pravokutno krunište i pokriven
metalnim ili drvenim poklopcem, može se prigraditi i bazenčić za pripremu
modre galice, odnosno gašenje vapna.
Primjer: velika gustirna u Dragodidu na otoku Visu čija je donja podloga
izvedena slijedećim slojevima:
namaz cementnim mlijekom
likadina (1:1)
2-3 cm
naboj mršavog betona (1:7) 12 (12-20) cm
savura za izravnanje
10 (8-15) cm
presjek a-a
a
a
tlocrt
istočna gustirna Dragodida, sa 4.5
vagona vode najveća na tom dijelu
otoka Visa
29

izrada krušne peći
U selima krša, a pogotovo uz more, krušne peći uglavnom dolaze u
sastavu kuhinje, ponekad izbačene iz volumena kuće da se izbjegne
pregrijavanje prostorije. Krušne peći kao zasebne građevine su rijetke,
ali ih se može naći. Ponegdje su peći svođene opekom, a kao oblučilo
vjerojatno je služila prigodno izrađena košara od šiblja joprine. Može
se graditi i tzv. lažni svod. Pod peći je od opeke, najbolje vatrostalne.
U prednjem zidu, osim otvora za manipulaciju, ostavljaju se i jedan do
dva manja da bi vatra mogla gorjeti i kada se vratašca zatvore (ta
vratašca nemaju šarke nego se podboče gredicom o pod). Otvor se
ozida opekom ili kvarcnim kamenom, koji je otporan na toplinu.
30

izrada komina
Najprimitivnije ognjište se sastoji od kamenja poslaganog u krug, na
podu od nabijene zemlje. Nešto naprednije rješenje je nisko pravokutno
ognjište, u kutu ili uz zid, bez posebnog uređaja za odvođenje dima koji
se provlači kroz slučajne šupljine u krovu. Takvo se ognjište zida od
kamena, a samo ložište je od opeke (može se koristiti i nabijena zemlja),
jer bi se kamen od topline raspucao. Da bi se pojačao propuh i odvod
dima, jedna se ploča krova pri sljemenu, iznad ognjišta može podbočiti
kamenovima, a ponegdje se zida badža, niski primitivni dimnjak, zapravo
više otvor u krovu koji izgledom podsjeća na dimnjak. U novijim kućama
postoji pravi dimnjak zidan na drvenim ili kamenim konzolicama, a nad
ognjištem je napa od dasaka, izvana ožbukana vapnenim mortom.
nekoliko primjera ognjišta iz studije A. Freudenreicha
32

Napa se iznutra brzo začađi, a crna caklina štiti drvo od vatre. Daljnja
novina u konstrukciji ognjišta se sastoji u tome da se ložište smješta
u udubinu u zidu. Da bi se postigla još bolja zaštita od požara, i izbjeglo
pregrijavanje, peć se naposlijetku izdvaja iz kuće kao poseban, prigrađen
volumen.
Usporedo s izdvajanjem vatre i dima iz stambenog prostora, podiže se
i razina vatre na ognjištu. Ognjište na stojećoj visini, kombinirano s
krušnom peći je sasvim sigurno nastalo pod utjecajem gradske arhitekture
i krajnji je stupanj u razvoju seoskog zidanog ognjišta na našem kršu.
Ognjištu se može pridodati i željezna peć koja brže zagrijava prostor i
olakšava pripremu hrane.
33

izrada ponara
Svaka kuća, pomoćni objekti, pa i zidovi u
dvoru, imaju veće ili manje ponare – niše,
koje služe za odlaganje sitnih potrepština ili
za šteriku (svijeću). Najjednostavniji ponari
su pravokutne niše s nadvojem od kamene
ploče. Oni veći često iznad ploče imaju i
rasteretni luk od dvije ploče pod kutom od
45-60°, čime se dobija još jedna polica.
36

KORISNA LITERATURA
Bojanić Obad Šćitaroci, B., Tradicijsko graditeljstvo otoka Hvara, Zagreb, 1997.
Cvitković, B. i Šarić, LJ., Građenje prirodnim kamenom, Zagreb, 1997.
Freudenreich, A., Narod gradi na ogoljenom krasu, Zagreb – Beograd, 1962.
Materijali, tehnike i strukture predantičkog i antičkog graditeljstva na istočnom
jadranskom prostoru, Znanstveni kolokvij, Zagreb, 1980.
Miličić, M., Nepoznata Dalmacija, Zagreb, 1955.
Obnova i očuvanje hrvatske pučke graditeljske baštine, Zbornik sažetaka, Zagreb
1997.
Peulić, Đ., Konstruktivni elementi zgrada, Zagreb, 1970.
Vitruvije, Deset knjiga o arhitekturi, Zagreb 1999.
38

mediteranska kamena kuæa
Tehnike gradnje i obnove kamene kuće
Korištenje u skladu s okolišem (energija, otpad, sanitarije)
autor:
Filip Šrajer
ko-autori:
Andrija Suić, Hrvoje Vidović, Silvija Kipson, Hrvoje Carić
za izdavača:
Institut za turizam, Vrhovec 5, Zagreb, www.iztzg.hr
urednik:
Hrvoje Carić
dizajn i priprema:
Lidija Novosel
fotografija na naslovnici:
Hrvoje Carić
fotografije:
Udruga studenata arhitekture EASA-Hrvatska
http://www.sxc.hu/
ISBN 953-6145-15-4
Tiskanje ove publikacije su omogućili ODRAZ – Održivi
razvoj zajednice i Ministarstvo mora, turizma, prometa i
razvitka Republike Hrvatske. Zahvaljujemo Stockholm
Environmental Institute-u na ustupljenim materijalima,
ZMAG-u, Ivanu Medvedoviću i svim drugima na nesebičnoj
pomoći.
EASA Hrvatska
CIP - Katalogizacija u publikaciji
NACIONALNA I SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA
UDK 693.1(035)
ŠRAJER, Filip
Mediteranska kamena kuća : tehnike
gradnje i obnove / . -
Zagreb : Institut za turizam, 2006.
ISBN 953-6145-15-4
I. Kameno graditeljstvo -- Priručnik

+
+
+
+
+
+
mediteranska
kamena kuæa
korištenje u
skladu s okolišem
: energija
: otpad
: sanitarije
+
+
+

Priruènik želi skrenuti pozornost na èinjenicu da postoje rješenja za
probleme oneèišæenja okoliša koji nastaju u kuæanstvima. Za veæinu
tih rješenja je potrebno investirati nešto sredstava, vremena i volje.
Zašto u istoj publikaciji povezivati tradicionalnu gradnju s „eko“
rješenjima? Baš stoga što se èini da se nekada živjelo u veæoj harmoniji
s prirodom i lokalnom zajednicom. Ta se harmonija poèela gubiti
otprilike istovremeno kada se poèeo urušavati i tradicionalni naèin
življenja.
Upravo tradicija u sprezi s novim spoznajama i tehnièkim rješenjima
može pružiti kvalitetno i ugodno stanovanje.
Stoga, prelistajte ovaj priruènik i podsjetite se kako organizirati kuæanstvo
koje je u veæem skladu s okolišem.

sadržaj
proizvodnja električne 06
energije uz pomoć sunca i
vjetra
grijanje vode pomoću 18
sunca – solarna termika
ekološki prihvatljiva 24
sanitarna rješenja
ispravno postupanje 32
s kućnim otpadom
05

proizvodnja
električne
energije uz
pomoć sunca i
vjetra

Ukoliko ste locirani daleko od uobièajene infrastrukture, mali autonomni
energetski sustav može znaèajno podiæi standard življenja. Evo što se
u naèelu može uvesti ukoliko imamo dovoljno sunca ili vjetra:
• rasvjeta
• malolitarski hladnjak
• pumpa za vodu
• sredstva veze: kompjutor, punjenje mobilnih telefona, manji TV,
radio aparat, VHF radio stanica
Jedan mali hibridni sustav od jedne vjetrenjaèe i jednog solarnog panela,
ukupne snage 100-200 W ne može zadovoljiti baš sve navedene potrebe.
Isto tako, niti sve lokacije nisu idealne za postavljanje takvog sustava,
pa kolièina proizvedene energije može znatno varirati. Meðutim, kombiniranjem
i pravilnim iskorištenjem potencijala lokacije možemo dobiti
dosta. Svi proizvoðaèi opreme rado pomažu svoje kupce savjetima.
Ovdje æemo prikazati osnovnu shemu jednog malog hibridnog energetskog
sustava.
07

Shema elektroinstalacije, Dragodid
1 Vjetrenjaèa Tehnoelektro tip
vt-120 (120 w)
2 Solarni panel Solaris (75 w)
3 Regulator punjenja
4 Akumulator (90 ah)
5 Pretvaraè DC-AC
6 Limeni sanduk
7 Stup naèinjen od konstrukcije za
skelu 2’, osiguran i uèvršæen
sajlama. Fiksni dio stupa i sidra
za sajle uglavljeni meðu kamenje
i zaliveni betonom
grafièka obrada: Hrvoje Vidoviæ
09

1) Vjetrenjaèa
Snaga malih vjetrenjaèa se obièno kreæe 30-240 W, a promjer vjetrenog
kola od 0,5-1,5 m. Kod odabira modela treba znati:
a) da veæa vjetrenjaèa ne daje uvijek i više struje, jer se pri laganom
vjetru slabo ili nikako ne vrti
b) da razni proizvoðaèi nazivnu snagu svojih vjetrenjaèa mjere na
raznim brzinama vjetra što èesto onemoguæava realnu usporedbu
Vjetrenjaèe se postavljaju na stupove koji mogu biti uèvršæeni na razlièite
naèine.
W
120
100
80
60
40
20
VT 120
VT 60
VT 30
Snaga
3 4 5 6 7 8 9 10
m/s
Brzina vjetra
VT-30, VT-60, VT-120 – tipovi vjetrenjaèa
(snage 30 W, 60 W, odn. 120 W)
Tehnoelektro d.o.o.
10

2) Fotonaponski modul (”solarni panel”)
Snage su obièno 12-150 W. Optimalna orijentacija je južna ±10°.
Nagnutost odredimo prema godišnjem dobu: ljeti je najpovoljnija cca
30° u odnosu na horizontalu, u proljeæe i jesen 45°, a zimi cca 60°.
3) Regulator punjenja
Automatski ukljuèuje i iskljuèuje strujni krug i time stalno održava
akumulatore punima i štiti od prepunjavanja, odnosno pražnjenja
akumulatora preko panela. Skuplji modeli imaju digitalni displej s
monitoringom punjenja, memorijom itd.
4) Akumulator
Akumulator treba postaviti što bliže izvoru napona tj. vjetrenjaèi ili
solarnom panelu. Krivo je misliti “što jaèi to bolji”. Izbor akumulatora
treba prilagoditi potrošnji i ulaznoj snazi. Ako je akumulator prevelikog
kapaciteta, može nam se desiti da ga malo jaèe potrošimo i da ga onda
ne možemo napuniti jer nema dovoljno vjetra, sunca, ili imamo preslabu
vjetrenjaèu itd. A mnogi ureðaji uopæe ne rade ako napon nije iznad
odreðene vrijednosti… Za potrebe rasvjete, radio aparata i prijenosnih
TV-a, zadovoljit æe 45-55 Ah, ako prikljuèujemo još i hladnjak, onda
treba odabrati bateriju 65-80 Ah. Što se tièe vrste, mogu se koristiti i
start akumulatori iz auta uz napomenu da im je kapacitet niži od
deklariranog i to za više od 30%. Od automobilskih, tzv. “start”
akumulatora, svakako su bolji “stacionarni” odnosno akumulatori za
duboko pražnjenje koji mogu podnijeti i pražnjenje od 50% bez ošteæenja.
Oni su i skuplji.
11

5) Pretvaraè istosmjerne u izmjeniènu struju
Ako je sustav postavljen daleko od potrošaèa, potreban je pretvaraè
koji istosmjernu struju napona 12V iz akumulatora pretvara u izmjeniènu
napona 220 V. Preporuèa se za sve razdaljine preko 10-20 m, jer su
gubici na istosmjernoj niskonaponskoj mreži jako veliki odnosno
zahtijevaju korištenje jako debelih vodièa što opet nije rentabilno.
Pretvaraèi mogu imati sklopku koja automatski prekida strujni krug u
sluèaju preoptereæenja ili pada napona na akumulatoru. Imaju mali
ventilator za hlaðenje koji troši nešto struje, pa ih treba iskljuèivati kad
se sustav ne koristi.
6) Vodièi
Za voðenje struje vani treba koristiti kvalitetne gumene kablove. Ukoliko
se instalacija provodi zraènim putem, treba paziti da vodièi nisu prezategnuti.
7) Potrošaèi
Evo nekih osnovnih pojmova i jedna formula:
1) I - JAKOST ELEKTRIÈNE STRUJE, mjeri se u amperima (A)
2) U - ELEKTRIÈNI NAPON, mjeri se u voltima (V)
3) P - SNAGA (proizvoðaèa, trošila), mjeri se u vatima (W)
P = I x U
12

Ne postoji formula po kojoj bi se unaprijed, bez mjerenja, moglo reæi
koliko æe se struje dobiti na odreðenoj lokaciji. Hoæe li je biti dovoljno
za tri ili pet žarulja, hoæemo li moæi ukljuèiti i hladnjak, TV itd.? U
principu za rasvjetu ili hladnjak uvijek bude dovoljno, a to mnogima
puno znaèi. Korisno bi bilo napomenuti nešto o odabiru i korištenju
hladnjaka.
Napomene za hladnjak :
Od malih hladnjaka najèešæe se na tržištu naðu kompresijski hladnjaci
na 220 V. To su isti onakvi kakve imamo doma, a odlikuju se velikom
sposobnošæu rashlaðivanja. Njihova je mana što u trenutku pokretanja
motora ponekad znaju povuæi jako puno struje iz sustava, ovisno o
položaju klipa u kompresoru. To traje vrlo kratko i ne predstavlja
preveliku opasnost za akumulator, meðutim redovito se dešava da
pretvaraè to razumije kao kratki spoj i momentalno iskopèa sustav.
Ako nas tada nema u blizini da ponovno ukopèamo, hladnjak više ne
hladi i hrana se u njemu pokvari. Za naše potrebe bolji su apsorpcijski
hladnjaci koji rade na amonijak. Ti obièno mogu raditi na 12, 24, 220 V,
te na plin iz boce. Njihova je mana što ne hlade jako (obièno ne
smrzavaju), a i skuplji su od kompresijskih. Kod njih nema problema
s preoptereæenjima mreže, a dodatni plus im je što se mogu prikljuèiti
na plin ako nam elektrika zakaže. Jeftino rješenje je izvaditi ih iz
rashodovanih kamp kuæica. Malolitarski apsorpcijski hladnjaci obièno
imaju snagu od 50-ak W. Za raèunanje njihove dnevne potrošnje korisno
je znati njihovu intermitenciju (odnos izmeðu rada i mirovanja). Ona
se uz neku normalnu upotrebu kreæe u ljetnim mjesecima oko 50%.
To znaèi da hladnjak u prosjeku radi 12, a miruje 12 h, iz èega dobijemo
dnevnu potrošnju od 12h x 50 W = 600 Wh (vat-sati). Da bismo dobili
13

koliko je to optereæenje za naš akumulator, trebamo podijeliti tu cifru
sa 12V koliko je napon akumulatora. Ispada da ljeti frižider dnevno
potroši 50 Ah struje. U druga godišnja doba potroši manje jer je i
intermitencija povoljnija: više miruje a manje radi.
Napomena za TV, radio i sl.:
Glasnoæa tona jako utjeèe na potrošnju!
Tekst “Proizvodnja elektriène energije uz pomoæ sunca i vjetra”, koji
se tièe korištenja obnovljivih izvora energije, nastao je zahvaljujuæi
malom hibridnom energetskom sustavu koji je Dragodid dobio tijekom
2005. godine kroz projekt Vjetar u službi èovjeka i prirode. Taj projekt
financirao je Regional Environmental Center for Central and Eastern
Europe, smislio ga je i koordinirao ZMAG iz Zagreba, a partneri su bili
desetak udruga iz cijele Hrvatske, Tehnoelektro d.o.o. iz Samobora i
Solaris d.o.o. iz Novigrada.
14

Snaga/potrošnja nekih tipiènih trošila u kuæanstvima (izvor: “Zelena energija”, ZMAG, 2005.)
trošilo
W
trošilo
W
hladnjaci
stariji 500
noviji 200
štedljivi (solarni) 58
zamrzivaè 350
perilica za posuðe
bez sušenja 700
sa sušenjem 1450
el. otvaraè konzervi 100
mikrovalna peæmica
manje zapremine 900
veæe zapremine 1500
el. aparat za kavu 1200
sokovnik 400
toster 1200
mlinac za kavu 100
mikser 120
blender 500
pumpe za vodu
1/3 hp 1m 3 /h AC 750
potopna 1/2 hp AC 1000
DC pumpa 60
DC potopna pumpa 50
bušilica 600
ubodna pila 500
cirkular 1000
kutna brusilica 800
TV (27’’) 170
TV (19’’) 80
TV (12’’ C/B) 16
video rekorder 30
satelitski sistem 30
CD player 30
linija AC 55
linija DC 15
bežièni telefon 5
mobitel 5
el. orgulje 30
gitarsko pojaèalo 100
štedna žarulja 20
obièna žarulja 100
el. pokrivaè 400
pegla 1200
perilica za rublje 1800
sušilica za rublje 5750
usisivaè 900
klima ureðaj 1500
kompjutor 55
monitor 17’’ 100
monitor 17’’ LCD 45
laptop 25
printer
ink jet 35
laser 900
fax
standby 5
dok printa 50
el. pisaæi stroj 200
fen za kosu 1500
15

grijanje vode
pomoću sunca –
solarna termika

Sistemi solarne-termike za kuæanstvo koriste toplinsku energiju sunca
za grijanje vode. Ovakvo direktno zagrijavanje sanitarne vode najuèinkovitiji
je naèin prijenosa energije (puno efikasnije, jeftinije i èistije od
grijanja vode pomoæu elektriènih bojlera).
Postoje sistemi razlièite razine sofisticiranosti poèevši od prenamijenjenih
starih bojlera obojanih u crno, pa do „kljuè u ruke“ kvalitetnih rješenja
za centralno grijanje i toplu vodu za pranje (popis dobavljaèa je dostupan
na www.zelena-akcija.hr/sic/).
Solarni-termièki sistem se sastoji od:
• solarnih kolektora;
• spremnika (bojlera);
• stanica s pumpama i automatikom;
• ostalog materijala (termostati, cijevi...).
19

Slika 1: Shematski
prikaz solarnotermièkog
sistema.
Ukoliko ste se odluèili ugraditi
noviju generaciju vakuum
kolektora, važno je voditi raèuna
o kvaliteti i trajnosti crnog laka koji
se nalazi na podlozi. Na primjer
lak koji se troši, odnosno erodira
od 6 - 13 % godišnje rezultira s
rokom upotrebe kolektora od cca.
10 godina dok kvalitetniji lakovi
koji se troše 0,3 - 0,5 % godišnje,
nakon 10 godina daju 95 % svoje
prvobitne efikasnosti.
Slika 2: Spremnik za
vodu (obojan u crno
zbog poveæanja
zagrijavanja) direktno
grijan suncem, spojen
na slavinu i tuš. Èesto
se montira u vrtu za
potrebe ljetnog
tuširanja.
20

Slika 3: Vakuum kolektor
Neke od prednosti vakuum kolektora su:
• funkcioniraju tokom cijele godine i kada je vanjska temperatura
ispod 0°C;
• trebaju malu površinu i tako smanjuju pritisak na krov ili konstrukciju
na koju se postavljaju;
• zbog dizajna kolektorskih cijevi, sunce u bilo kojoj poziciji dana
daje konstantnu kolièinu topline;
• kut ugradnje može biti od 0° do 90°.
Ukoliko su vam gotovi solarni sustavi preskupi a vješti ste s alatom,
možete probati sastaviti i vlastiti. Za dodatne informacije posjetite
www.zmag.hr.
IZVORI
www.daricom.hr
21

ekološki
prihvatljiva
sanitarna
rješenja

U kuæanstvima se upotrebljava velika kolièina vode za pranje, kuhanje
i ispiranje WC-a. Ta je voda, pogotovo na otocima, vrijedan resurs kojeg
trošimo i pretvaramo u otpadnu vodu. Sagledavanjem ovog procesa
može se zakljuèiti da je neefikasan, jer pitku vodu koristi za transport
otpadnih tvari iz kuæanstva u prirodu stvarajuæi dvostruki trošak
(potrošene vode i odvodnje/obrade otpadne vode).
crne vode
iz WC-a
sive vode iz
umivaonika,
kada, tuš kabina
oborinske
vode
otpadne
vode
Male kolièine opasnih tvari oneèišæuju velike kolièine vode.
25

Ovaj „linearni“ naèin razmišljanja prikazan na slici 1. je neprirodan jer
zanemaruje èinjenicu da u prirodi tvar kruži mijenjajuæi svoje oblike.
„Linearno“ sagledavanje je ustvari promatranje samo jednog manjeg
segmenta puno veæeg „kružnog“ sustava prirode. Stoga je neprirodno
usko sagledavati prirodu te zagaðivati vodne ekosustave hranjivim i
drugim tvarima.
Rješenje problema se nalazi u eko-zahodima (takoðer se koriste izrazi:
suhi ili kompostni zahodi) koji ne koriste vodu za transport fekalija i
urina kao klasièni WC-i, veæ bez upotrebe vode razdvajaju urin od
fekalija kako bi ih sterilizirali i reciklirali za potrebe poljoprivrede.
Ispravnom upotrebom ovakvih zahoda eliminiraju se E. coli i druge
opasne bakterije te sprjeèavaju zagaðenja.
Spomenuto sprjeèavanje zagaðenja znaèi da nisu potrebni skupi sustavi
odvodnje i proèišæavanja otpadnih voda za koje danas u Republici
Hrvatskoj porezni obveznici izdvajaju sve veæa sredstva kako bi vlasti
vraæale kredite Svjetskoj banci i sliènim institucijama.
Eko-zahodi razdvajaju urin od fekalija te
eliminiraju njihova patogena svojstva i
neugodne mirise.
26

Meðunarodni primjeri
„Karusel“ zahod iz Norveške
Sadržaj se skuplja ispod zahoda u rotirajuæem
bubnju. Bubanj je podijeljen pregradama
u 4 spremnika. Nakon što se spremnik
napuni, zarotira se, a nakon nekog se vremena
osušeni, bezmirisni ostaci izvade kroz
otvor izvan objekta.
Komposni zahodi „Clivus“ iz Švedske
Slika: Prikaz ventilacijskog rješenja
Ovi se zahodi koriste veæ 50-ak godina, a
èesto se ugraðuju u vikendice, apartmane i
sliène objekte. „Clivus“ nudi èitav niz varijantnih
rješenja za sve otpadne vode i
organske ostatke iz kuhinje, uz garanciju
bezmirisnosti i dobivanje ostataka koji su
upotrebljivi u poljoprivredi.
„Skyloo“ sustav iz Zimbabvea
Ovaj zahod bazira se na jednostavnom
sustavu razdvajanja urina od fekalija. Fekalije
se nakon svake nužde pospu pepelom kako
bi se ubrzao proces eliminiranja patogenih
organizama. Sustav se prazni jednom do
dva puta godišnje. Slièni sustavi su razvijeni
i u drugim zemljama s razlièitim varijacijama
WC školjki.
27

Eko zahodi za postojeæe kuæe ili nove višekatnice
Navedeni sustavi se mogu predvidjeti i za postojeæe obiteljske kuæe i
za višestambene objekte. Primjeri od Mongolije do Švedske pokazuju
da se ekološki zahodi mogu bez veæih problema ugraðivati u obiteljske
kuæe i višestambene zgrade ili, što je još jednostavnije, sustavi eko-
-zahoda mogu se predviðati u fazi projektiranja novogradnje.
Zahod s dvostrukom daskom za
odraslu osobu i malo dijete.
Primjer uklapanja eko-zahoda u
postojeæu kuæu u Gebersu, Švedska
28

Ukratko o koristima eko-zahoda
Ekološki prihvatljiva sanitarna rješenja omoguæavaju višestruku
financijsku i ekološku dobrobit u usporedbi s klasiènim „pusti vodu i
zaboravi“ rješenjima. Dobrobiti su:
• ušteda vode
• ušteda novca na kanalizacijskim sustavima i proèišæivaèima otpadnih
voda
• eliminiranje zagaðenja i bolesti koje nastaju kao posljedica zagaðenja
vodotoka i mora
• proizvodnja eko-gnojiva.
Za dodatne informacije posjetite internetske stranice:
www.ecosanres.org
www.clivus.com
IZVORI
Closing the loop – Ecological sanitation for food and security, UNEP, SIDA,
2000.
Urine Diversion: One step towards sustainable sanitation, Report, Stockholm
Environment Institute, 2006.
Ecological sanitation, Stockholm Environment Institute, 2004.
29

ispravno
postupanje
s kućnim
otpadom

Najveæi dio kuænog otpada se može:
• izbjeæi ili smanjiti,
• ponovno upotrijebiti ili kompostirati,
• reciklirati u reciklažnom dvorištu ili predati trgovini koja otkupljuje
ambalažu.
Ispravno postupanje s otpadom je naša graðanska i civilizacijska obaveza.
Stoga je svrha ovog poglavlja uputiti zainteresiranog èitatelja
kako to postiæi. Temelj ispravnog postupanja je RAZDVAJANJE otpada,
nakon èega je otpad korak bliže da postane KORISNA SIROVINA.
Rješenja za razdvojeni otpad su prikazana u nastavku, a podijeljena su
u sljedeæe skupine:
1. Papir i karton
2. Staklo
3. Plastika PET
4. Elektronièka oprema
5. Limenke
6. Opasni otpad
7. Organski otpad (biootpad)
33

Važna napomena – Popis skupljaèa korisnog otpada i sekundarnih
sirovina po županijama dostupan je na adresi: www.azo.hr, kliknite na
“otpad” ili kontaktirajte Agenciju za zaštitu okoliša, 01/ 4886 840.
1. Papir i karton
Komunalni se otpad može smanjiti za 20% recikliranjem papirnatog
otpada.
Recikliranjem 1 tone papira:
• štedi se oko 3.5 m 3 drvne graðe ili 10 mladih stabala te 30.000 -
60.000 litara vode
• smanjuje se oneèišæenje zraka za 95% i štedi se 40% energije
potrebne za proizvodnju papira od izvorne pulpe.
Kako smanjiti ili ponovno upotrijebiti papirnati otpad?
• Stare kartonske kutije imaju bezbroj moguæih “novih života”. Npr.
možete ih koristiti unutar ostave ili spremišta te kao spremnike za
odvojeno skupljanje korisnog otpada.
• Stare novine su idealan materijal za umatanje posuda ili kutija kako
biste ih zaštitili od prašine ili ošteæivanja.
• Upotrijebite jednostrano iskorišten papir za vlastite bilješke.
• Ponovno upotrijebite veæ korištene registratore. Izbrišite ili prekrijte
naljepnicom sve neželjene podatke.
• Papirnati otpad se može smanjiti tako da umjesto faksa ili obiène
pošte koristite elektronièku poštu.
Kako je Hrvatska veliki uvoznik recikliranog papira za potrebe papirne
industrije, skupljajte ga i reciklirajte. Kontaktirajte ovlaštenog skupljaèa
npr. Unijapapir, d.d., 01/ 61 84 729, ured.direktora@unijapapir.hr, ili
34

odnesite papir i karton do najbližeg spremnika postavljenog na javnoj
površini ili u reciklažno dvorište.
Fotografski papir, jako oneèišæeni papir (npr. zauljeni) te indigo i termo
papir se ne reciklira!
Budite ljubazni i prije odlaganja uklonite s papira i kartona metalne
spojnice, ljepljive trake, plastiku itd.
2. Staklo
Staklo se može reciklirati gotovo neogranièen broj puta, dok se povratnom
ambalažom kolièina ambalažnog otpada smanjuje nekoliko
desetaka puta. Koristite je kad god uzmognete!
Prazna staklena ambalaža može poslužiti kao spremište za spajalice,
olovke, mamin ruèak... Kreativnost je na vašoj strani!
Recikliranje stakla je jednostavno. Odnesite staklenu ambalažu (boce)
do najbliže TRGOVINE koja otkupljuje ambalažu ili spremnika
postavljenog na javnoj površini ili u reciklažno dvorište. Budite ljubazni
i prije odlaganja ispraznite staklenu ambalažu i uklonite èepove i
zatvaraèe.
Sav stakleni ambalažni otpad u Hrvatskoj može se uspješno reciklirati
u tvornici Vetropack Straža iz Huma na Sutli, tel: 049/ 34 15 22.
3. Plastika PET
Plastici treba od 100 do 400 godina da se razgradi na odlagalištu. Za
ilustraciju, recikliranjem 5 PET boca od 2 litre dobiva se dovoljno
plastiènog materijala za proizvodnju jedne skijaške jakne.
Kako biste smanjili korištenje PET-a, dajte prednost povratnoj ambalaži
(npr. za pivo, mineralnu vodu). Iskorištena PET ambalaža može imati
35

niz drugih namjena – ogranièenih samo vašom maštom. Provjerite
neke od ideja za ponovnu upotrebu PET ambalaže na:
http://www.designboom.com/eng/education/plasticbottle.html
Za reciklažu odnesite PET do najbliže TRGOVINE koja otkupljuje
ambalažu ili spremnika postavljenog na javnoj površini ili u reciklažno
dvorište.
4. Elektronièka oprema
Elektronièki je otpad najbrže rastuæa vrsta otpada u svijetu! Kako se
sastoji od teških metala i drugih opasnih tvari, njime se mora pravilno
gospodariti!
Kako biste smanjili elektronièki otpad:
• Pri kupnji kuæanskih aparata dajte prednost proizvodima bez
elektronike, kao što su mehanièki mikseri ili aparati za mljevenje.
• Nabavljajte nova raèunala, telefone i ostalo samo kad je to zaista
potrebno. Oprema prvenstveno treba zadovoljavati vaše potrebe,
a ne trendove :).
• Poklonite školama, udrugama ili dobrotvornim organizacijama
kuæanske aparate i opremu koja vam više nije potrebna.
Za pravilnu reciklažu kontaktirajte ovlaštenog skupljaèa, npr:
• Ecooperativa d.o.o., tel.: 051/ 276 750, 275 039
ecooperativa@ri.tel.hr
• STP d.o.o., tel.: 01/ 65 30 103, stp@stp-croatia.com
www.stp-croatia.com
• ili odnesite elektronièku opremu u reciklažno dvorište.
36

5. Limenke
Recikliranjem 1 limenke od aluminija uštedi se energije dovoljne za 3
sata rada raèunala ili za 2 sata rada televizora. Imajte na umu da se,
za isti volumen piæa, pri izradi aluminijske doze utroši èak 20 puta više
energije nego pri izradi povratne staklene boce! Kako biste smanjili
bespotreban aluminijski otpad dajte prednost povratnoj ambalaži!
Za reciklažu odnesite limenke od piæa do najbliže TRGOVINE koja
otkupljuje ambalažu ili odložite u spremnik / reciklažno dvorište.
6. Opasni otpad
Opasni otpad èini mali dio ukupne mase otpada, no predstavlja veliku
prijetnju okolišu i ljudskom zdravlju! Ovom prilikom smo ga podijelili
u tri skupine:
1. Baterije – odložite baterije u CRVENI spremnik (npr. na ulazu nekih
trgovina) ili u reciklažno dvorište.
2. Stari lijekovi – odnesite stare lijekove u ljekarne ili u reciklažno
dvorište.
3. Ostali opasni otpad – akumulatore, otpadno motorno ulje, uljne
filtre te ostatke boja i lakova odložite u reciklažno dvorište!
Dajte prednost proizvodima koji su manje štetni za zdravlje i okoliš
(npr. boje na bazi vode).
37

7. Organski otpad (biootpad)
Kompostiranje je razgradnja biootpada uz pomoæ niza živih organizama
pri èemu nastaju ugljikov dioksid, voda, toplina i kompost. Kompostiranje
je najstariji i najprirodniji naèin recikliranja otpada kojim se 35% od
ukupne kolièine kuænog otpada može pretvoriti u koristan kompost.
Biootpad koji se može kompostirati ukljuèuje kuhinjski otpad (ostatke
od pripreme hrane – ostaci povræa i voæa, talog kave i èaja…) i vrtni ili
zeleni otpad (suho lišæe, granje, sijeno, slama, piljevina, iglice èetinjaèa).
Zašto kompostirati?
• Kompost je kvalitetno organsko gnojivo koje je potpuno besplatno!
• Kompostiranjem se kolièina otpada koja završava na odlagalištu
može smanjiti èak za 1/3! Time pomažemo rješavanje goruæeg
problema zaštite okoliša Republike Hrvatske. Odvajanjem otpada
smanjujemo oneèišæenje podzemlja procjednim vodama s odlagališta,
smanjujemo stvaranje staklenièkog plina metana koji
doprinosi klimatskim promjenama te smanjujemo opasnost od
požara!
• Izbjegavamo upotrebu umjetnih gnojiva koja smanjuju kvalitetu
voda i tla te ugrožavaju zdravlje ljudi, biljaka i životinja;
• Kompost poboljšava strukturu tla i sprjeèava isušivanje.
Kako u šest koraka od otpada do komposta:
1 Sav materijal usitnimo (približno na velièinu palca) kako bi se lakše
razgradio.
2 U jednakom omjeru pomiješamo biootpad bogat dušikom (brže
se razgraðuje i osigurava vlagu) i biootpad bogat ugljikom (sporije
se razgraðuje i osigurava prozraènost).
38

3 Materijal stavimo na hrpu koju možemo i dodatno ograditi žicom,
drvetom ili ciglom (na dno hrpe poželjno je staviti sloj granja da
se osigura prozraèivanje!). Kompostnu hrpu zaštitimo od prejakog
sunca i oborina (npr. nadstrešnicom ili slamom – izbjegavati
pokrivanje plastiènim vreæama!).
4 Hrpu povremeno (bar jedanput mjeseèno) preokrenimo kako bi
osigurali prozraèivanje i nikad je ne zbijati – zrak je neophodan za
rast i razvoj organizama u kompostu i sprjeèava pojavu neugodnih
mirisa.
5 Provjeravajmo vlažnost tzv.”metodom knedle”. Uzeti šaku kompostnog
materijala i lagano ga stisnuti. Ako iz šake curi tekuæina,
previše je vode. Ako se u stisnutoj šaci ne osjeæa vlažnost, voda
nedostaje. Kada materijal u šaci ostaje zbijen u grudi, vlažnost je
primjerena.
6 Kad kompost postane rastresit, tamne boje i poprimi specifièan
miris “šumske zemlje”, umiješajmo ga u zemlju svog vrtnog ili
kuænog bilja (otprilike nakon 9 mjeseci).
Kompostište uredimo sami ili nabavimo posudu u vrtnim centrima i
sliènim prodajnim mjestima.
Nekoliko praktiènih savjeta:
• Ostaci crnogorice se zbog sadržaja smole sporo kompostiraju tako
da treba umiješati malu kolièinu.
• Kora nekih agruma, posebno limuna, usporava kompostiranje,
stoga je treba umiješati u maloj kolièini.
• Nikad u kompost ne stavljati zaražene i bolesne dijelove biljaka te
korov.
• IZBJEGAVATI MESO, KOSTI I MLIJEÈNE PROIZVODE – privlaèe
ostale životinje i uzrokuju neugodne mirise!
39

Što uèiniti kada sve ne ide po planu?
problem
Moja kompostna
hrpa smrdi!
Moj otpad se ne
razgraðuje/ništa se
ne dogaða!
Hrpa je presuha!
Hrpa je prevlažna!
Moja hrpa privlaèi
kukce!
rješenje
Nedostaje kisika ili ima previše dušika.
Preokrenite hrpu kako biste omoguæili
prozraèivanje i dodajte suhog materijala
da upije vlagu (npr, granèice, suho lišæe).
Strpljenja molim! Za proizvodnju zrelog
komposta potrebno je otprilike godina
dana. Za hladnog vremena živi organizmi
(npr. bakterije) su manje aktivni.
Pošpricajte hrpu vodom, no pazite da ne
pretjerate. Prevelike kolièine vode zatvorit
æe zraène prolaze te dovesti do ugibanja
organizama kojima je potreban zrak, èime
æete usporiti proces kompostiranja.
Preokrenite hrpu i dodajte materijal koji
æe upiti suvišnu vlagu (npr. piljevina, suho
lišæe).
Kukci imaju važnu ulogu u kompostiranju.
No, ukoliko se pojaèano skupljaju muhe,
možda u hrpi ima mesnih otpadaka koje
treba izbjegavati! Takoðer, preporuèljivo
je otpatke povræa i voæa prekriti tankim
slojem zemlje ili lišæa.
40

Primjeri kompostnih posuda
IZVORI
Integrated Waste Management Board 1997. Composting. Letak.
Milanoviæ, Z., Radoviæ, S. i Vuèiæ, V. 2002. Otpad nije smeæe. Zagreb: Gospodarstvo
i okoliš; Velika Gorica: Mtg-topgraf.
41