Priručnik za njegovatelje/-ice starih i nemoćnih osoba

PRIRUČNIK ZA 

NJEGOVATELJE I 

NJEGOVATELJICE 

STARIH I NEMOĆNIH 

OSOBA 

Zorica dr Vujanović i suradnice 

Banja Luka 2013.

Socijalno-edukativni centar Banja Luka 

Izdavač/nakladnik: 

“Socijalno-edukativni centar” SEC Banja Luka 

Dr. Mladena Stojanovića 6 

BA-78000 Banja Luka 

Tel./fax: +387 (0)51 318-213 

e-mail: info@sec.ba 

www.sec.ba 

http://www.facebook.com/sec.ba 

Za izdavača/nakladnika: mr.sc. Igor Lukenda 

Autor: Zorica dr Vujanović, spec. obiteljske medicine 

Suradnici na tekstu: 

Daliborka Kuzmanović, viša med. sestra 

Dragoslava Plavšić, dipl. med. sestra 

Lektura i prijevod na hrvatski: prof. Snežana Šestić 

Prijelom i dizajn korica: TRIPTIH, Sarajevo 

Tisak: TRIPTIH, Sarajevo 

Naklada: 500 primjeraka 

ISBN: 978-9958-0970-0-3 

Tiskano u BiH (april/travanj 2013) / Printed in B&H (April 2013) 

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka 

Bosne i Hercegovine, Sarajevo 

616-083-053.9(035) 

VUJANOVIĆ, Zorica 

Priručnik za njegovatelje i njegovateljice starih i nemoćnih osoba / 

Zorica Vujanović i suradnice [Daliborka Kuzmanović, Dragoslava Plavšić]. - 

Banja Luka : Socijalno-edukativni centar, 2013. - IV, 236 str. : ilustr. ; 24 cm 

ISBN 978-9958-0970-0-3 

1. Kuzmanović, Daliborka 2. Plavšić, Dragoslava 

COBISS.BH-ID 20524550 

IV

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA 

Sadržaj 

Predgovor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 

Projekt uspostave Škole za socijalna zanimanja . . . . . . . . . . . . 3 

Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3 

Osnivanje SEC-a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4 

Andragoški standardi u SEC-u . . . . . . . . . . . . . 6 

Aktualna situacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8 

Perspektive i razvoj socijalnih zanimanja . . . . . . 10 

1. ZDRAVLJE I BOLEST . . . . . . . . . . . . . .11 

1.1. STAROST . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13 

DEFINICIJA GERONTOLOGIJE I GERIJATRIJE . . . . . . . . . 13 

DEFINICIJA STAROSTI . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13 

1.2. OSNOVE ANATOMIJE I FIZIOLOGIJE ORGANSKIH 

SUSTAVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15 

Sustav za kretanje (lokomotorni sustav) . . . . . . . . . . . . 15 

Krvožilni sustav (kardiovaskularni sustav) . . . . . . . . . . . 19 

Dišni sustav - respiratorni sustav . . . . . . . . . . . . . . 21 

Sustav za probavu- gastrointestinalni sustav . . . . . . . . . . 22 

Mokraćno-spolni sustav (urogenitalni sustav) . . . . . . . . . . 23 

Endokrini sustav - sustav žlijezda sa unutarnjim lučenjem . . . . . 25 

1.3. FIZIOLOŠKE I PATOFIZIOLOŠKE PROMJENE U 

STAROSTI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27 

1.3.1. FIZIOLOŠKE PROMJENE U STAROSTI . . . . . . . . . 27 

1.3.2. NAJČEŠĆA OBOLJENJA U STARIJOJ DOBI . . . . . . . 29 

Osteoporoza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30 

Reumatske bolesti . . . . . . . . . . . . . . . . . 31 

Ateroskleroza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32 

Arterijska hipertenzija (povišen krvni tlak) . . . . . . . . 32 

Arterijska hipotenzija . . . . . . . . . . . . . . . . 32 

Koronarna bolest (bolest krvnih žila srca). . . . . . . . 33 

Moždani udar (moždana kap) . . . . . . . . . . . . . 33 

Astma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34 

KOBP (Kronična opstruktivna bolest pluća) . . . . . . . 35 

Inkontinencija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35 

V


VI 

Opstipacija i konstipacija. . . . . . . . . . . . . . 38 

Šećerna bolest (Diabetes mellitus) . . . . . . . . . . . 38 

1.3.3. ZARAZNE BOLESTI . . . . . . . . . . . . . . . . 44 

2. ZAŠTITA NA RADU I PRVA POMOĆ . . . . . . . .49 

2.1. ZAŠTITA NA RADU . . . . . . . . . . . . . . . . . . 49 

2.1.1. MJERE ZAŠTITE NA RADU . . . . . . . . . . . . . 49 

2.1.2. PRAVILNICI O ZAŠTITI NA RADU I 

PROTUPOŽARNOJ ZAŠTITI . . . . . . . . . . . . . 49 

2.1.3. OPASNOSTI OD ELEKTRIČNOG UDARA, OTROVNIH 

MATERIJA, ZRAČENJA, MEDICINSKIH PREPARATA I 

OPREMA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 50 

2.2. MJERE OSOBNE ZAŠTITE I ZAŠTITE STARIJIH I 

NEMOĆNIH . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52 

2.2.1. SREDSTVA OSOBNE ZAŠTITE . . . . . . . . . . . . 52 

2.2.2. PRAVILNO PRANJE RUKU. . . . . . . . . . . . . 57 

2.2.3. MJERE I NAČINI ZAŠTITE STARIJIH I NEMOĆNIH OSOBA . 60 

2.2.4. TJELESNI NAPORI PRI RADU . . . . . . . . . . . . 61 

2.3. SPRJEČAVANJE NESREĆA I POSTUPCI PRVE POMOĆI. . 63 

2.3.1. OSNOVNI POSTUPCI PRVE POMOĆI . . . . . . . . . 63 

2.3.2. Uganuća. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69 

2.3.3. Opekline . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 70 

2.3.4. Smrzotine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71 

2.3.5. Strujni udar . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 72 

2.3.6. Krvarenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 73 

2.3.7. Šok. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 75 

3. NJEGA STARIJIH I NEMOĆNIH TE BOLESNIH OSOBA .77 

3.1. UVOD U ZANIMANJE . . . . . . . . . . . . . . . . . 77 

Djelokrug rada njegovatelja/-ice starijih, nemoćnih i bolesnih osoba. 77 

Suradnja sa zdravstvenim i socijalnim radnicima . . . . . . . . . 78 

3.1.1. Zdravstvene i socijalne ustanove. . . . . . . . . . . 78 

3.2. ZDRAV OKOLIŠ I MIKROKLIMA . . . . . . . . . . . . 81 

3.3. INFEKCIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 84 

Podjela mikroorganizama prema patogenim osobinama 

(prema riziku po zdravlje) . . . . . . . . . . . . . . . . . 84 

3.3.1. Biološki etiološki čimbenici infekcije. . . . . . . . . . 84 

3.3.2. PODJELA INFEKCIJA . . . . . . . . . . . . . . . 86 

PREVENCIJA I KONTROLA. . . . . . . . . . . . . . . . 89


3.4. BORBA PROTIV INFEKCIJE . . . . . . . . . . . . . . 90 

3.4.1. TERMINOLOGIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . 90 

3.4.2. IZOLACIJA I MJERE IZOLACIJE . . . . . . . . . . . 93 

3.5. BOLESNIČKI KREVET . . . . . . . . . . . . . . . . . 95 

3.5.1. POSTUPAK PRESVLAČENJA I NAMJEŠTANJA 

KREVETA (BEZ BOLESNIKA/KORISNIKA ) . . . . . . . 96 


KREVETA SA BOLESNIKOM/KORISNIKOM U KREVETU . . 98 

3.6. ZAUZIMANJE POVOLJNOG POLOŽAJA TIJELA . . . . . 100 

3.6.1. PROMJENA POLOŽAJA KORISNIKA U KREVETU . . . . 100 

3.6.2. OKRETANJE PACIJENTA . . . . . . . . . . . . . 101 

3.6.2. POMOĆ PRI USTAJANJU . . . . . . . . . . . . . 107 

3.6.3. PREMJEŠTANJE PACIJENTA SA KREVETA U KOLICA . . 109 

3.6.4. POMOĆ PRI VJEŽBANJU . . . . . . . . . . . . . 111 

3.7. KORIŠTENJE POMAGALA . . . . . . . . . . . . . . 116 

3.7.1. OSOBNA POMAGALA PRI HODANJU I KRETANJU . . . 116 

3.7.2. POMAGALA U ODRŽAVANJU OSOBNE HIGIJENE . . . 118 

3.7.3. POMAGALA PRI PROMJENI POLOŽAJA U KREVETU . . 118 

4. FIZIOLOŠKE PROMJENE NA KOŽI KOD STARIJIH 

OSOBA . . . . . . . . . . . . . . . . . . 119 

4.1. GRAĐA I FUNKCIJA KOŽE . . . . . . . . . . . . . . 119 

4.2. FIZIOLOŠKE PROMJENE NA KOŽI U STAROSTI . . . . 121 

4.3. NAJČEŠĆE KOŽNE PROMJENE KOD STARIJIH . . . . . 122 

4.4. FIZIOLOŠKE PROMJENE SLUZNICA KOD STARIJIH 

OSOBA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 124 

4.5. PROMJENE DLAKAVOSTI I KOSMATOSTI KOD 

STARIJIH OSOBA . . . . . . . . . . . . . . . . . . 125 

4.6. PROMJENE NA NOKTIMA KOD STARIJIH OSOBA . . . 126 

5. OSOBNA HIGIJENA . . . . . . . . . . . . . . . . . . 127 

5.1. VRIJEME PROVOĐENJA PROCEDURA NJEGE . . . . . 128 

5.1.1. SKRB O SIGURNOSTI, PRIVATNOSTI I 

KOMFORNOSTI TIJEKOM KUPANJA PACIJENTA 

NA KREVETU . . . . . . . . . . . . . . . . . 128 

5.1.2. HIGIJENA ODREĐENIH REGIJA . . . . . . . . . . . 129 

5.2. PROCEDURE PROVOĐENJA OSOBNE HIGIJENE 

PACIJENTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 131 

VII


VIII 

5.2.1. KUPANJE PACIJENTA U KREVETU (bez pranja kose). . . 131 

5.2.2. PRANJE KOSE U KREVETU (sa kadicom) . . . . . . . 134 

5.2.3. PRANJE KOSE U KREVETU (sa slivnikom) . . . . . . . 136 

5.2.4. KUPANJE BOLESNIKA U KUPAONICI (U KADI ILI 

POD TUŠEM) . . . . . . . . . . . . . . . . . . 138 

5.2.5. UMIVANJE PACIJENTA . . . . . . . . . . . . . . 140 

5.2.6. PRANJE ZUBA . . . . . . . . . . . . . . . . . 142 

5.2.7. HIGIJENA RUKU I NOGU . . . . . . . . . . . . . 143 

5.2.8. HIGIJENA ANOGENITALNE REGIJE . . . . . . . . . 145 

5.2.9. BRIJANJE PACIJENTA . . . . . . . . . . . . . . 148 

5.3. DEPEDIKULACIJA (uništavanje ušiju) . . . . . . . 152 

5.3.1. Ušljivost kosmatog dijela glave . . . . . . . . . . . 152 

5.3.2. Ušljivost tijela . . . . . . . . . . . . . . . . . . 153 

5.3.3. Ušljivost pubične regije . . . . . . . . . . . . . . 154 

5.4. DEKUBITUS . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 155 

6. POMOĆ PACIJENTIMA PRI ODIJEVANJU I 

SVLAČENJU . . . . . . . . . . . . . . . . 157 

6.1. Higijena odjeće . . . . . . . . . . . . . . . . . 158 

6.2. Higijena obuće . . . . . . . . . . . . . . . . . . 158 

7. OSNOVNA NAČELA ZDRAVE PREHRANE . . . . . 159 

7.1. OSNOVNI SASTOJCI PREHRANE . . . . . . . . . . . 159 

7.1.1. PIRAMIDA ZDRAVE PREHRANE. . . . . . . . . . . 163 

7.1.2. PREHRAMBENA PRAVILA ZA STARIJE OSOBE. . . . . 165 

7.1.3. PRAVILNA PRIPRAVA HRANE . . . . . . . . . . . 167 

7.2. UNOS HRANE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 169 

7.2.1. RASPORED I SERVIRANJE OBROKA. . . . . . . . . 169 

7.2.2. POMOĆ PRI HRANJENJU . . . . . . . . . . . . . 170 

7.3. UNOS TEKUĆINE . . . . . . . . . . . . . . . . . . 172 

7.3.1. HIDRACIJA I DEHIDRACIJA . . . . . . . . . . . . 172 

8. OSNOVNA NAČELA KORIŠTENJA LIJEKOVA. . . . 175 

8.1. OBLICI LIJEKOVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . 175 

8.1.1. ČUVANJE LIJEKOVA . . . . . . . . . . . . . . . 176 

8.1.2. KAKO STAROST UTJEČE NA DJELOVANJE LIJEKA . . . 177 

8.2. Neželjeni efekti lijekova kod starih osoba . . 178


9. OSNOVNI POKAZATELJI ZDRAVLJA I BOLESTI U 

STARIJIH I NEMOĆNIH OSOBA . . . . . . . . . 179 

9.1. STANJA SVIJESTI I POREMEĆAJ SVIJESTI . . . . . . . 179 

9.1.1. KVANTITATIVNI POREMEĆAJI SVIJESTI (neurološki) . . . 179 

9.1.2. KVALITATIVNI POREMEĆAJI SVIJESTI (psihijatrijski) . . . 180 

9.2. KRVNI TLAK I PULS . . . . . . . . . . . . . . . . . 181 

9.2.1. MJERENJE KRVNOG TLAKA . . . . . . . . . . . 181 

9.2.2. MJERENJE BILA/PULSA . . . . . . . . . . . . . 184 

9.3. TJELESNA TEMPERATURA . . . . . . . . . . . . . . 186 

9.3.1. VRSTE TOPLOMJERA (TERMOMETRA) . . . . . . . . 186 

9.3.2. Uporaba živinog toplomjera . . . . . . . . . . . . 187 

9.4. SMRT I POSTUPAK SA UMRLOM OSOBOM . . . . . . 190 

9.4.1. Znakovi smrti . . . . . . . . . . . . . . . . . . 190 

9.4.2. Postupak s umrlim . . . . . . . . . . . . . . . . 191 

10. ELIMINACIJA - IZLUČIVANJE OTPADNIH TVARI . . . 193 

10.1. POSEBNE POTREBE KOD PROBLEMA MOKRENJA . . . 195 

10.2. POSEBNE POTREBE KOD PROBLEMA DEFEKACIJE . . . 196 

10.3. Pomoć korisniku pri korištenju toaleta . . . . 198 

10.3.1. Pomoć pri korištenju toaletne/sanitarne stolice . . . . . 199 

10.3.2. Pražnjenje urinarne/drenažne vreće . . . . . . . . . 200 

10.4. PRANJE I DEZINFICIRANJE POSUDA ZA IZLUČEVINE . 201 

10.5. POVRAĆANJE KOD STARIJIH OSOBA . . . . . . . . . 202 

11. POTEŠKOĆE U PREHRANI STARIJIH I NEMOĆNIH 

OSOBA . . . . . . . . . . . . . . . . . . 203 

11.1. Pomoć slijepoj osobi pri jelu . . . . . . . . . . 205 

11.2. ITM (INDEKS TJELESNE MASE) . . . . . . . . . . . . 206 

11.3. Nepravilan unos hrane i tekućine . . . . . . . 208 

11.3.1. Pretilost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 211 

11.3.2. Gubitak apetita . . . . . . . . . . . . . . . . . 211 

IX


12. OSIGURANJE SIGURNOG OKRUŽENJA. . . . . . 213 

12.1. SPRJEČAVANJE PADOVA . . . . . . . . . . . . . . . 213 

12.1.1. Rizici za pad . . . . . . . . . . . . . . . . . . 213 

12.1.2. Prevencija pada . . . . . . . . . . . . . . . . . 214 

12.1.3. Tretman pada . . . . . . . . . . . . . . . . . . 215 

12.1.4. Unapređenje sigurnosti prilikom kućne njege . . . . . . 216 

13. OSNOVNE LJUDSKE POTREBE . . . . . . . . . 217 

13.1. DEFINICIJA I PODJELA POTREBA . . . . . . . . . . . 217 

13.1.1. MASLOWLJEVA HIJERARHIJA POTREBA . . . . . . . 217 

13.1.2. TEORIJA IZBORA (dr William Glasser). . . . . . . . . 219 

14. KOMUNIKACIJA MEĐU LJUDIMA, STARIJIM 

I NEMOĆNIM OSOBAMA I S BOLESNICIMA/ 

ŠTIĆENICIMA . . . . . . . . . . . . . . . . 221 

14.1. KOMUNIKACIJA SA STARIJIM OSOBAMA 

OŠTEĆENA VIDA I SLUHA . . . . . . . . . . . . . . 223 

14.1.1. Komunikacija sa starijim osobama oslabljena vida . . . . 224 

14.1.2. Komunikacija sa starijim osobama oslabljena sluha. . . . 224 

14.2. PRIMJENA KOMUNIKACIJE U SPRJEČAVANJU 

PSIHIČKE DEKOMPENZACIJE . . . . . . . . . . . . 226 

15. ETIČKI KODEKS U GERONTOLOGIJI . . . . . . . 229 

OSNOVNI ETIČKI PRINCIPI GERIJATRIJSKE NJEGE . . . . . . 230 

16. GEROPROFI-LAKTIČKE MJERE - PRIMARNA, 

SEKUNDARNA I TERCIJARNA PREVENCIJA ZA 

STARIJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . 231 

REFERENCE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 233 

AUTORICA I SURADNICE . . . . . . . . . . . . . . . . . 235 

X


Poštovane njegovateljice i njegovatelji, 

polaznice/-i obuke, 

kao i svi vi koji imate priliku držati ovaj Priručnik u svojim rukama, 

Pred vama se nalazi štivo koje je nastalo zaslugom naše suradnice Zorice dr. 

Vujanović, specijalistice obiteljske medicine i voditeljice obrazovnog smjera u SEC-u. 

Ovaj Priručnik predstavlja pretočeno iskustvo i znanje koje se steklo kroz provođenje 

Programa osposobljavanja za obavljanje poslova njegovatelj/-ica za stare i nemoćne 

osobe i poslužit će za detaljnije studiranje i usvajanje znanja i vještina, neophodnih 

da bi se obavljao njegovateljski poziv. Uz pomoć suradnica, gđe. Dragoslave Plavšić, 

diplomirane medicinske sestre, i gđe. Daliborke Kuzmanović, više medicinske sestre, 

koje također učestvuju u provedbi Programa osposobljavanja za obavljanje poslova 

njegovatelja/-ica za stare i nemoćne osobe u Banjoj Luci, Priručnik je upotpunjen 

sadržajima i vještinama iz domena sestrinstva i primarne njege starijih i nemoćnih 

osoba. 

Koncipiran je tako da prati obrazovni proces, tj. moduli su složeni upravno onako 

kako se i nastava provodi. 

Želim svima zahvaliti na plodonosnoj i uspješnoj suradnji, sa željom i nadom da ćemo 

naš zajednički put nastaviti i u budućnosti. 

Igor Lukenda 

direktor SEC-a 

1

2 

Socijalno-edukativni centar Banja Luka


1. Projekt uspostave 

Škole za socijalna 

zanimanja 

1. Uvod 

Caritas Biskupske konferencije BiH u Godini borbe protiv siromaštva i socijalne 

isključenosti (2010.) pokreće Projekt “Škola socijalnih zanimanja u Bosni 

i Hercegovini” koja bi nadograđivanjem novih na postojeća znanja doprinijela 

povećanju zaposlenosti, mobilnosti i socijalne uključenosti u cilju poticanja cjeloživotnog 

učenja. Projekt je predstavljen javnosti na inicijalnoj konferenciji koja 

je održana 23.02.2010. u Skupštinskoj sali zgrade Vlade Kantona Sarajevo. Gosp. 

Bosiljko Rajić, tadašnji ravnatelj Caritasa BK BiH, naglasio je tada: “Projektni 

cilj je osnivanje škole za socijalna zanimanja gdje će se stjecati znanja i vještine za 

socijalna zvanja na području pomoći starim osobama, osobama s posebnim potrebama 

i obiteljima. Projekt doprinosi smanjenju siromaštva u BiH, poboljšanju skrbi za 

osobe u potrebama, političkoj stabilnosti i socijalnoj sigurnosti u BiH te modernizaciji 

sustava izobrazbe. Kroz projekt se direktno odgovara na smanjenje siromaštva i socijalne 

isključenosti u Bosni i Hercegovini”. 

Analiza potreba u početnoj fazi Projekta pokazala je da Bosna i Hercegovina nema 

niti jednu školu za obučavanje osoba za pomoć i njegu drugih osoba u potrebi. Tu 

prije svega ubrajamo stare i iznemogle osobe, osobe sa smetnjama u psihofizičkom 

razvoju, te obitelji u potrebi. Uz pomoć ekspertnih grupa i na osnovu dosadašnjih 

istraživanja i prikupljenih podataka, došlo se do zaključka da bi bilo neophodno 

formirati škole koje će se baviti izobrazbom za socijalna zanimanja. Početnu fazu 

Projekta Caritas BK BiH provodi u suradnji sa Merhametom, Dobrotvorom 

1917. i La Benevolencijom, uz financijsku podršku Caritasa Austrije i Austrijske 

razvojne agencije (ADA). 

Od samog početka pokretanja programa, pred inicijatorima je stajao jasan cilj: 

razviti sustav obrazovanja koji će biti usmjeren na potrebe socijalno ugroženih 

kategorija stanovništva, odnosno stvoriti socijalna zanimanja kao potpuno novi 

vid “poslovnog” profila u društvu. 

3


Projekt ima dva sadržajna projektna dijela: 

• Osnivanje Ustanove za obrazovanje odraslih SEC u RS koja će provoditi 

planirane oblike obrazovanja odraslih; 

• Lobiranje, na državnoj razini i u Federaciji BiH, s ciljem uspostavljanja 

mogućnosti za obrazovanje odraslih osoba u cijeloj BiH, odnosno s ciljem 

osnivanja ispostava SEC-a širom BiH. 

Dugoročno gledano Projektom se želi: 

• Razviti obrazovni sustav u BiH koji će biti orijentiran i prema potrebama 

iz socijalnog područja. 

• Poboljšati njegu osoba u potrebi kroz osposobljavanje kvalificiranog osoblja. 

• Ponuditi veće mogućnosti za zaposlenje socijalno ugroženim i nezaposlenim 

osobama. 

• Poboljšati učinkovitost socijalnih organizacija i ustanova putem profesionalizacije 

stručnog osoblja, te putem razvoja upravljačkog kadra. 

• Razviti mobilnost i radnu konkurenciju polaznika. 

• Umanjiti marginalizaciju ugroženih skupina u društvu (nezaposleni, starije 

osobe, osobe s invaliditetom, žene, mladi i dr.) te poboljšati njihovu socijalnu 

poziciju. 

Projektni ured u Sarajevu nalazi se u sklopu Caritasa BK BiH i ima dvoje stalno 

zaposlenih. Nakon osnivanja SEC-a u Banjoj Luci, njihov primarni cilj rada je 

umrežavanje i suradnja s kantonalnim vlastima, u svrhu donošenja zakonskih rješenja 

glede obrazovanja odraslih i pokretanje izobrazbe za socijalna zanimanja i u 

drugim dijelovima BiH. 

2. Osnivanje SEC-a 

Nakon rane faze Projekta koja je iskristalizirala mogućnosti i nemogućnosti 

onoga što se željelo učiniti, kao i nakon prvog javnog predstavljanja ideje osnivanja 

Socijalno-edukativnog centra u Banjoj Luci, na konferenciji pod naslovom 

“Obrazovanje odraslih – potrebe i mogućnosti” održanoj 10.03.2011. pristupilo 

se konkretnim koracima kako bi Socijalno-edukativni centar u Banjoj Luci 

postao ustanova obrazovanja odraslih, te osposobljavao polaznike, prvenstveno za 

socijalna zanimanja, ali i za zanimanja drugih profila. Mogućnosti koje su svakako 

bile preduvjet da se u Banjoj Luci oformi jedna ovakva ustanova jesu postojanje 

entitetskog Zakona o obrazovanju odraslih, koji daje neophodan zakonski okvir, 

kao i postojanje Zavoda za obrazovanje odraslih unutar Ministarstva prosvjete RS, 

4


institucije koje će se isključivo baviti provedbom i nadzorom nad obrazovanjem 

odraslih na teritoriji RS. Usvajanjem Zakona i formiranjem Zavoda, napravljen 

je snažan iskorak unutar obrazovne politike u BiH koji će neminovno dovesti 

do uvođenja reda u oblast obrazovanja odraslih, ali i do povećanja obrazovne 

ponude, te stvaranje novih profila zanimanja prilagođenih tržištu rada. 

Ustanova za obrazovanje odraslih “Socijalno-edukativni centar” (SEC), registrirana 

je 08.06.2011. u Okružnom privrednom sudu Banja Luka (rješenje broj 

057-0-Reg-11-001133). Osnovana je u sklopu Projekta “Škola socijalnih zanimanja 

u Bosni i Hercegovini”, koji u ovoj fazi zajednički provode Caritas Biskupske 

konferencije Bosne i Hercegovine i Caritas Austrije, uz financijsku potporu 

Austrijske razvojne agencije i Vlade Gornje Austrije. Kao novoosnovana ustanova 

specijalizirana za stručno obrazovanje odraslih na području socijalnih zanimanja, 

SEC je trenutno jedina ustanova ove vrste u Bosni i Hercegovini. Zamišljen 

kao dinamična, obrazovna ustanova u kojoj će se obrazovni proces provoditi po 

andragoškim standardima, nastavni sadržaji i metode rada bit će u potpunosti prilagođeni 

potrebama i predznanju polaznika. U svom djelovanju SEC će primjenjivati 

načela jednakosti i ravnopravnosti, poštivanja dostojanstva i svetosti osobe, 

zabrane diskriminacije, te načelo profesionalnosti. SEC će provoditi javno važeće 

programe osposobljavanja za obavljanje poslova iz oblasti socijalnih zanimanja, a 

ujedno kreirati i ponuditi i veliki broj neformalnih treninga iz iste oblasti. 

SEC trenutno ima petoro stalno zaposlenih: direktora / ravnatelja, voditeljicu 

obrazovnog smjera i administrativne asistentice. Dodatni nastavni kadar, neophodan 

za provođenje programa, angažira se na određeno vrijeme. Sve druge stvari 

neophodne za funkcioniranje ustanove, npr. knjigovodstvo, pravni poslovi i sl. 

obavljaju vanjski suradnici ili specijalizirana poduzeća. 

Od velike koristi u pripremi i realizaciji SEC-a bila je suradnja s dvv international 

i osobljem njihovog predstavništva iz Sarajeva. Sav kadar SEC-a, koji u ovoj fazi 

aktivno učestvuje u realiziranju SEC-a, pogotovu na upravljačkoj razini, sudjelovao 

je na Andragoškoj akademiji pod nazivom “Edukacija kadrova za obrazovni 

rad s odraslima” u organizaciji Bosanskog kulturnog centra Sarajevo i dvv international 

Sarajevo. Tijekom pet trodnevnih seminara, vrhunski predavači iz spomenutih 

organizacija iz Sarajeva kao i predavači s Odsjeka za pedagogiju i andragogiju 

Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, prenijeli su nam korisna znanja i 

iskustva koja su postala kvalitetna osnova za organiziranje ustanove za obrazovanje 

odraslih i rad s tom ciljnom skupinom. U suradnji s dvv international također 

je organizirana izobrazba za nastavni kadar pod nazivom “Osposobljavanje polaznika 

za bazični rad s odraslima”, održana od 8.-10.09.2011. u Banjoj Luci, gdje 

su se budući predavači SEC-a, zajedno s grupom osoba iz partnerskih organizacija 

s područja Banje Luke upoznali s andragogijom kao znanošću, s karakteristikama 

obrazovne grupe, ulogom nastavnika u obrazovnom procesu, vizualizacijom i pre- 

5


zentacijom u nastavi, s metodikom i evaluacijom u radu s odraslim osobama i 

još mnogo korisnih stvari. Sva ova suradnja doprinijela je tomu da su postavljeni 

čvrsti temelji budućeg andragoškog djelovanja i organiziranja obrazovnog procesa 

u SEC-u po andragoškim standardima. 

Od iznimne važnosti u pripremi budućeg rada SEC-a bila su i studijska putovanja. 

Dio osoblja SEC-a, zajedno s većim brojem stručnjaka iz oblasti obrazovanja 

i zapošljavanja s cijelog teritorija BiH početkom svibnja/maja 2011. posjetio je 

obrazovne institucije u Austriji i upoznao se s njihovim dugogodišnjim iskustvom. 

Početkom lipnja/juna 2011. s predstavnicima Zavoda za obrazovanje odraslih RS 

napravljen je posjet Pučkom otvorenom učilištu u Koprivnici kao i Medicinskoj 

školi u Karlovcu koje već nekoliko godina provode izobrazbu za njegovatelja/- 

icu. I na koncu, 14. i 15. listopada/oktobra osoblje i predavači SEC-a posjetili su 

Caritasovu Školu za socijalna zanimanja kao i Dom za stare osobe u Linzu/Austrija 

koji zapošljava njegovatelje/-ice. 

3. Andragoški standardi u SEC-u 

U pripremi obrazovnog djelovanja SEC-a posebnu pozornost posvetili smo standardima 

koje želimo ugraditi u naše djelovanje od samog početka. Prvenstveno 

poštujući zadani okvir koji nam daje Zakon o obrazovanju odraslih kao i pravila 

koje je izradio Zavod za obrazovanje odraslih RS, te u suradnji s partnerom u 

projektu Caritasom Austrije i njihovim decenijskim iskustvom u obrazovanju za 

socijalna zanimanja, ali i drugim institucijama i pojedincima kreirali smo andragoške 

standarde na kojima će se temeljiti naš rad: 

• Svi oblici obrazovanja odraslih u SEC- u (formalnog ili neformalnog karaktera) 

usmjereni su na razvoj specifičnih znanja i vještina kod polaznika. 

Usvajanje planiranih znanja i vještina osnova je za vrednovanje uspješnosti 

pojedine obuke. 

• Svaki polaznik bilo kojeg vida obrazovanja odraslih ima određeno životno 

iskustvo. Ovo iskustvo je temelj od kojeg se polazi u provedbi nastave i 

pomoć je pri usmjeravanju ka stjecanju novog znanja i novih vještina. 

• Nastavni kadar koji sudjeluje u provedbi obrazovnog procesa usvojio je 

andragoško - didaktička znanja i vještine, te se dodatno usavršava za rad s 

odraslima. 

• Nastavni kadar dužan je držati se unaprijed utvrđenog nastavnog plana. Za 

sve eventualne izmjene traži se (pored Uprave ustanove) suglasnost polaznika. 

6


• Obrazovni programi i njihovo organiziranje su transparentni i uvid u njih 

dozvoljen je svim sudionicima. 

• Nastavni kadar u procesu učenja koristi vizualna sredstva kako bi se polaznicima 

određena materija bolje pojasnila. Vizualna sredstva mogu biti 

konkretni materijali za rad (krevet, lutka i sl.) ili standardna pomagala u 

nastavi (projektor, flipchart ploča, sadržaj iz moderacionog kofera i slično). 

• Maksimalan broj sati u jednom danu iznosi 4. Nastavni sat traje 45 

minuta, a nastava može biti organizirana u vidu blok-sata gdje blok-sat 

nikada ne treba biti duži od 90 minuta. Maksimalan broj blok-sati je 2. 

Vodi se računa o pauzama. 

• Praktična nastava može trajati do 8 sati dnevno, s predviđenim pauzama. 

• Sav nastavni sadržaj i materijali trebaju biti unaprijed pripremljeni. 

• Nastavni kadar se ohrabruje na kreativnost u pripremi i provedbi određenog 

nastavnog sadržaja tj. zastupa se stajalište korištenja što više didaktičkih 

metoda čija je svrha aktivno uključenje polaznika u proces učenja. 

• Struktura nastavnog sata, kada god je to moguće trebala bi izgledati: 

• Uvod (naziv nastavne jedinice, cilj, rezultat - ishod, važnost za polaznike) 

• Središnji dio (interaktivno predavanje, diskusija, primjeri, provjera razumijevanja...). 

Struktura središnjeg dijela ovisi o nastavnoj jedinici i nju 

detaljno planira nastavni kadar. 

• Kraj (sažetak, provjera postignuća zadanog cilja, povezivanje s narednom 

temom, mogućnost za dodatna pitanja) 

• Kada je gradivo određene nastavne jedinice obimno, savjetuje se raščlanjene 

na manje nastavne jedinice, a kada to nije moguće onda povezivanje 

dvije i više nastavnih jedinica u strukturu jednog nastavnog sata (blok sat). 

Zbog obimnosti središnjeg dijela, osobitu pozornost usmjeriti u metodičku 

raznolikost kod prenošenja većeg opsega gradiva. 

• Polazimo od činjenice da je najbolji način usvajanja novih informacija 

aktivno učenje (vježbanje, praksa), tj. proživljavanje gradiva. 

• Nastavne metode trebaju biti prilagođene različitim stilovima učenja polaznika, 

a to se postiže raznolikim aktivnostima u nastavi. 

• Preporuča se učestalo mijenjanje radnih skupina tj. načina na koji se radne 

skupine kreiraju, kako bi se polaznicima dala mogućnost ponovnog definiranja 

i zauzimanja nove pozicije u grupi. 

• Nastavni kadar nastoji kroz teorijsku i praktičnu nastavu ohrabriti polaznike 

na raspravu o sadržaju nastavne jedinice. Rasprava s polaznicima, 

usmjerena na određenu problematiku unutar nastavnog sadržaja je 

poželjna, a komunicirati treba na ravnopravnoj osnovi. 

7


• U nastavnom procesu potrebno je poticati socijalnu integraciju tj. uključivanje 

svih polaznika u radni proces, kreiranje grupa i izmjenu članova 

grupa, kao i poticati socijalnu odgovornost prema onima koji zaostaju u 

procesu učenja. 

• Evaluacija obrazovnog procesa je mjerni instrument kojim se provjerava 

uspješnost u radu. Za evaluaciju moguće je primjenjivanje različitih 

metoda kao i njihovo kombiniranje. 

• Učestalost primjene evaluacije određuje pojedinačni predavač u dogovoru 

s voditeljem/icom obrazovnog smjera. Završna evaluacija nakon provedbe 

određene izobrazbe je obvezna. 

• Andragoški standardi redovito se preispituju s namjerom da se poboljšaju 

i prilagode realnim uvjetima. 

4. Aktualna situacija 

Rješenjem br. 07/5.1/604-398/11 izdanog 26.09.2011. od Zavoda za obrazovanje 

odraslih RS, SEC je dobio odobrenje za izvođenje javno važećeg Programa 

osposobljavanja za obavljanje poslova njegovatelja/-ica starih i nemoćnih osoba. 

Odmah nakon toga pristupili smo odabiru polaznika i pripremama za provođenje 

500 sati obuke. Namjera nam je kvalitetom svoga rada izraziti zahvalnost svima 

onima koji su nam iskazali povjerenje i povjerili nam da aktivno sudjelujemo u 

poboljšanju pružanja socijalnih usluga kao i u osvješćivanju društva o značaju 

starih osoba u njemu. Prva grupa od 25 polaznika krenula je već početkom studenog/novembra 

2011. i krajem svibnja/maja 2012. Osposobljeni su za zvanje 

- njegovatelj/njegovateljica za stare i nemoćne osobe. Kako SEC u tom periodu 

nema svoje prostorije u kojima će se odvijati teorijska nastava i praksa dogovorili 

smo suradnju s drugim obrazovnim i socijalnim institucijama u Banjoj Luci koji 

će nam ustupiti prostorije za odvijanje obrazovnog procesa. Dogovoreno ja da 

nam jednu učionicu za odvijanje teoretske nastave ustupi Katolički školski centar 

“Ivan Merz”, a praktična nastava se provodi u Caritasovom Domu za stare i 

nemoćne osobe “Ivan Pavao II” i JU Zavodu za fizikalnu terapiju i rehabilitaciju 

“Dr.Miroslav Zotović”. U suradnji s ustanovama u kojima se provodi stručna 

praksa, kreiran je raspored prakse kako se kućni red ustanove ne bi remetio, a 

kako bi i polaznici bili najbolje raspoređeni, te imali priliku da uče i pomažu u 

radu ustanove. 

Nakon raspisivanja javnog upisnog natječaja i pokretanja medijske kampanje, 

pokazalo se da postoji velika zainteresiranost za ovo zanimanje. Ta činjenica još 

jednom je pokazala neophodnost uvođenja profila socijalnih zanimanja u naše 

8


društvo, ali stavila nas i pred izazov da od velike grupe zainteresiranih odaberemo 

25 najboljih koji će imati priliku da prvi u BiH dobiju zvanje njegovatelj/-ica za 

stare i nemoćne osobe. Početna selekcija polaznika odvijala se na osnovu upitnika 

koji su zainteresirani prilikom svoje prijave popunjavali. Nakon prve selekcije, 

gdje je broj zainteresiranih i potencijalnih kandidata sužen na gotovo polovicu 

od ukupno prijavljenih, pristupilo se drugoj fazi selekcije – razgovoru-intervjuu 

s potencijalnim kandidatima. Neki od kriterija koji su u selekciji bili uzimani 

u obzir su: motivacija za obavljanje ovog posla nakon izobrazbe, motivacija za 

daljnje učenje, komunikacione vještine, stav prema starim i nemoćnim osobama, 

psihička stabilnost i dr. 

Druga generacija od 26 polaznika krenula je na obuku početkom lipnja/juna 2012. 

a izobrazbu uspješno završila krajem studenog/novembra 2012. Zainteresiranost 

za upis u izobrazbu ni kod druge generacije nije bio smanjen, tj. nešto više od 90 

osoba se prijavilo na obuku. 

U trenucima pisanja ovog teksta, treća generacija od 25 polaznika u Banjoj Luci 

nalazi se već na izobrazbi. Spremni smo im ponuditi znanje i vještine koje će ih 

učiniti svojevrsnim ambasadorima socijalnih zanimanja, te će biti velika pomoć u 

poboljšanju socijalne situacije, za početak, u lokalnoj sredini Banje Luke i okolice. 

Također se nadamo da će kroz kvalitetu njihovog rada i pristupa starim i nemoćnim 

osobama samo zanimanje njegovatelja/-ice dobiti na značaju u društvu. 

Pored obuke koja se provodi u Banjoj Luci SEC je također, uz suradnju lokalnih 

partnera, JU Srednje medicinske škole Jezero u Sarajevu kao i s JU Centar srednjih 

škola Trebinje i JU Dom penzionera u Trebinju pokrenuo obuku u Sarajevu 

i Trebinju. Obuka, kako u Sarajevu tako i u Trebinju, odvija se po predviđenom 

planu i očekuje se da će do sredine 2013. obuke biti gotove i certificirani 

njegovatelji/-ice kvalificirano pružati socijalne i njegovateljske usluge u svojim 

sredinama. 

9


5. Perspektive i razvoj socijalnih 

zanimanja 

SEC vidi u razvoju socijalnih zanimanja veliku šansu za učinkovitu borbu protiv 

nezaposlenosti i siromaštva. Stoga ćemo i dalje u suradnji s parterskim organizacijama, 

kako iz Vladinog tako i iz nevladinog sektora, raditi na iniciranju i utemeljenju 

novih programa i prilagodbi zanimanja stvarnim potrebama tržišta rada 

i situaciji u našem društvu. 

Pored provođenja Programa osposobljavanja za posao njegovatelja/-ice za stare 

i nemoćne osobe nadamo se da ćemo uskoro moći provoditi i sličan program 

za obavljanje posla personalni asistent tj. pružatelj podrške za invalidne osobe. 

Također planiramo kreiranje i pokretanje raznih neformalnih programa izobrazbe 

kao što su: Socijalni menadžment, Kućna njega starih i bolesnih, Palijativna 

njega, Obiteljsko savjetovanje, Trening za trenere, Pedagoška izobrazba za razne 

ciljne skupine i sl. Namjera nam je uključiti se u organiziranje drugih vidova 

promoviranja vrijednosti znanja kao što su simpoziji i kongresi, prvenstveno iz 

socijalno-medicinske oblasti. 

Vjerujemo da ćemo u suradnji za svim zainteresiranim stranama uspjeti u nakani 

da se sektor obrazovanja odraslih dinamično razvija, bude prepoznat u našem 

društvu, ali i nađe priključak s europskim i svjetskim trendovima u obrazovanju 

za budućnost. 

Banja Luka, ožujak/mart 2013. 

10


1. ZDRAVLJE I BOLEST 

Prema WHO (Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji) 

“ZDRAVLJE JE STANJE POTPUNOG TJELESNOG, DUŠEVNOG I 

SOCIJALNOG BLAGOSTANJA, A NE SAMO ODSUSTVO BOLESTI.” 

“BOLEST JE POREMEĆAJ NORMALNIH ZBIVANJA U ORGANIZMU, 

ODNOSNO NENORMALNO ODVIJANJE ŽIVOTNIH FUNKCIJA .” 

Zdravlje se najčešće mjeri prisustvom ili odsustvom bolesti i fizičkih ili socijalnih 

posljedica bolesti. 

Medicina, u užem smislu, jeste grana ljudske djelatnosti kojoj je cilj liječenje i 

rehabilitacija bolesnih i čuvanje i unaprjeđenje zdravlja zdravih ljudi. 

Zadaci suvremene medicine su: 

1. Liječiti i suzbijati bolest – kurativna medicina 

2. Omogućiti bolesnicima povratak u normalan život 

3. Spriječiti pojavu bolesti – preventivna medicina 

4. Poboljšati zdravlje ljudi. 

Generalno se medicina može podijeliti na kurativnu (liječenje bolesti) i preventivnu 

medicinu (sprječavanje nastanka bolesti). 

Medicina se može podijeliti i na teorijsku i praktičnu, ili na specijalnosti (struke). 

Teorijske struke su anatomija, fiziologija, farmakologija itd. Praktične struke se 

bave ili bolestima pojedinih dijelova tijela (oftalmologija, urologija, otorinolaringologija), 

ili određenim vrstama pacijenata (pedijatrija, ginekologija), vrstama 

bolesti (onkologija, infektologija), ili vrstama terapijskih postupaka (kirurgija). 

Dio praktične medicine, uz neposrednu prisutnost pacijenta naziva se klinička 

medicina (grč. kline - postelja). Njene su glavne grane: dijagnostika (prepoznavanje), 

terapija (liječenje) i prognostika (predviđanje daljnjeg razvitka bolesti). 

Definicija njege bolesnika: 

“...skrb za liječenje bolesnih bez ljekovitih sredstava, a lijekovima samo pod nadzorom 

liječnika. Svrha je njege bolesnika ponovno postizanje zdravlja. Međutim, i 

bolesnicima koji boluju od neizlječivih bolesti i bolesnicima pred smrt, potrebito 

je ukazati pažljivu skrb i izbjeći sve pojave koje se mogu spriječiti (dekubitus, i 

11


dr.) i stvoriti, koliko god je moguće, subjektivno dobar osjećaj, ugodu i osjećaj 

sigurnosti. Prema tome, u takvim je slučajevima njega bolesnika neophodna, ne 

samo zbog medicinskih i estetskih nego i zbog etičkih razloga”. 

Definicija zdravstvene njege: 

Proces zdravstvene njege je složena, višeetapna metoda, zasnovana na općenaučnim 

principima i principima zdravstvene njege i maksimalno je prilagođena 

zadovoljavanju individualnih potreba korisnika, bolesnika, za njegom. 

Zadovoljavanje potreba za njegom nije vezano samo za bolest i proces liječenja 

već, vrlo značajno, i za bolesnikove navike, stil života, psihosocijalno okruženje i 

nastale promjene i probleme u svezi pojave bolesti. 

Odnos njege bolesnika i zdravstvene njege: 

KRITERIJ 

NJEGA 

BOLESNIKA 

ZDRAVSTVENA 

NJEGA 

POPULACIJA Bolesni zdravi 

PACIJENT 

POTREBE 

VRSTA POMOĆI 

SLOŽENOST 

Pojedinac 

Fiziološke 

Fizička 

Vještine 

pojedinac i njegova 

obitelj, grupe, 

zajednica 

fiziološke, 

sigurnosti, ljubavi, 

samopoštovanja 

fizička, psihološka, 

savjetovanje, 

edukacija, uređenje 

okoliša 

znanja, stavovi, 

vještine 

12


1.1. STAROST 

“STAROST ČINI ČOVJEKA OSJETLJIVIM NA BOLEST, ALI SAMA PO 

SEBI NIJE BOLEST.” 

Novija demografska kretanja, kako u svijetu, tako i kod nas, ukazuju na postepeni 

porast broja stanovništva i ubrzani rast broja starih u ukupnoj populaciji. Osim 

brzog porasta broja pripadnika starije populacije, došlo je i do produženja prosječnog 

životnog vijeka. 

DEFINICIJA GERONTOLOGIJE I GERIJATRIJE 

Gerontologija je znanost o starosti i starenju. Ona obuhvata sve aspekte starenja, 

i kao procesa i kao stanja, kao i važnost starosti i starenja za pojedinca, obitelj i 

društvo u cjelini. 

Gerijatrija je znanost o medicinskim karakterisikama i važnosti starenja i starosti. 

Ona je dio gerontologije i dio medicine i odnosi se na liječenje starih. Gerijatrija 

podrazumijeva i prevenciju, dijagnostiku i rehabilitaciju starosti i starenja. 

DEFINICIJA STAROSTI 

Nema jedinstvene definicije, niti jedinstvenog gledišta o tome kada nastupa starost, 

koji su njeni uzroci i koje su njene bitne karakteristike. Prema Svjetskoj 

zdravstvenoj organizaciji: 

• 60. godina života predstavlja prag starosti, 

• “mlađa” grupa starih obuhvata osobe izmedju 60. i 74. godine, 

• “staru” grupu starih čine osobe preko 75. godine života. 

Osobe sa visokim rizikom su: 

• osobe sa 75 i više godina 

• osobe sa problemima u aktivnostima svakodnevnog života 

• društveno izolirane osobe 

• nedavno hospitalizirane osobe (osobe na bolničkom liječenju) 

• osobe sa psihijatrijskim problemima 

13


Starenje je zbirni pojam za skup procesa koji doprinose pogoršanju zdravlja i, na 

kraju, do smrti kao krajnje posljedice starenja. Starenje zavisi o našim genima, 

utjecaju životne okoline i stilu života. Razlikujemo dvije vrste starosti: 

1) kronološka (kalendarska) starost – “koliko dugo živimo” 

2) biološka starost – “koliko je staro naše tijelo” 

Kronološka starost 

Biološka starost 

Starenje je složen biološki proces u kojem nastaju promjene na molekularnoj, staničnoj 

i organskoj razini, koje su progresivne i neizbježne i dovode do smanjenja 

tjelesnih sposobnosti. U procesu starenja dolazi ne samo do fizičkih promjena, već 

i do psihičkih i emocionalnih promjena. Ove promjene bit će detaljnije opisane 

u sljedećim poglavljima. 

14


1.2. OSNOVE ANATOMIJE I FIZIOLOGIJE 

ORGANSKIH SUSTAVA 

Anatomija je znanost o građi tijela svih živih bića. U užem smislu riječi, anatomija 

označava znanost o građi ljudskog tijela. Ljudsko tijelo se može podijeliti na 

sustave: 

1) za kretanje - lokomotorni sustav 

2) krvožilni - kardiovaskularni sustav 

3) za disanje - respiratorni sustav 

4) probavni - gastrointestinalni sustav 

5) mokraćno-spolni sistem - urogenitalni sustav 

6) živčani sustav 

7) sustav žlijezda sa unutarnjim lučenjem - endokrini sustav 

8) pokrovni sustav (koža) 

9) obrambeni sustav - imunološki sustav 

Osim po sustavima, ljudsko tijelo se može podijeliti na odgovarajuće regije - glava, 

vrat, trup i udovi.Ljudsko tijelo je složen mehanizam kod kojega se promjene na 

jednom organu ili sustavu ispoljavaju i na drugi sustav. 

1) Sustav za kretanje (lokomotorni sustav) 

Sustav organa za kretanje čine kosti, zglobovi i mišići. Kosti i zglobovi čine kostur, 

a mišići ga kontrakcijom pokreću. Kosti čine skeletni, koštani sustav. Koštani spojevi 

povezuju kosti. Mišići koji čine lokomotorni sustav jesu skeletni mišići. To su 

poprečno-prugasti mišići koji učestvuju u pokretanju dijelova skeleta. 

1. KOSTI 

U ljudskom tijelu se nalazi 206 kostiju koje su sve, osim jedne, međusobno 

uzglobljene, čineći kostur. Funkcija kostura u odnosu na druge sustave u tijelu 

je potpora, zaštita i kretanje. Kostur predstavlja glavni oslonac trupu i u tome se 

ogleda njegova potporna uloga. Zaštitna funkcija se ogleda u zaštiti pluća, srca i 

drugih unutarnjih organa i struktura organizma. Treća, osnovna funkcija skeleta 

je kretanje. Najveći dio muskulature kostura ima pripoje na dvije ili više kostiju, 

te svojim kontrakcijama omogućavaju pomjeranje tih kostiju. 

Prema obliku, kosti se dijele na duge (npr. kosti udova), kratke (npr. kosti šake i 

stopala) i pljosnate (npr. kosti lubanje). 

15


Duge kosti su najznačajnije za kretanje. Na njima razlikujemo središnji dio ili tijelo 

kosti i dva okrajka. Kost je građena od 2/3 neorganske materije i 1/3 organske 

materije. U starosti se smanjuje količina organske materije, pa kosti postaju manje 

elastične i lakše pucaju. Pri imobilizaciji, ili nepokretnosti, kosti postaju slabije i 

manje gustine. U središnjem dijelu dugih kostiju nalazi se koštana srž. 

Kostur ruke 

Kostur gornjih ekstremiteta (udova) grade kosti: 

• ramenog pojasa 

• nadlaktice 

• podlaktice i 

• šake. 

Rameni pojas čine lopatica i ključna kost. 

U nadlaktici je smještena nadlaktična kost koja je najveća kost ruke.Gornjim 

okrajkom ona, zajedno sa lopaticom, čini rameni zglob, a donjim okrajkom se 

spaja sa lakatnom i palčanom kosti. 

Podlakticu čine dvije kosti: lakatna kost i palčana kost.Obje kosti u donjem dijelu 

ulaze u sastav ručnog zgloba. 

Šaka je sastavljena od kostiju ručja, doručja i prstiju šake. 

Kostur noge 

Kostur noge čine kosti: 

• zdjeličnog pojasa 

• natkoljenice 

• potkoljenice 

• stopala i 

• čašica. 

Zdjelični pojas čini velika, pljosnata bedrena kost. Bedrena kost, uz krstačnu i 

trtičnu kost, čini zdjelicu. Uloga zdjelice je da pruža potporu trupu i potporu i 

zaštitu unutarnjim organima. 

Butna kost je najduža i najsnažnija kost u tijelu. Ona pripada natkoljenici. 

Čašica je mala kost koja se nalazi ispred donjeg okrajka butne kosti. 

U potkoljenici se nalaze dvije kosti: golenjača i lišnjača. Golenjača je smještena na 

unutarnjoj, a lišnjača na vanjskoj strani potkoljenice. 

Kosti stopala se sastoje od kostiju nožja, donožja i prstiju stopala. 

16


Kostur prsnog koša 

Kostur prsnog koša sastoji se od 12 pari rebara koja su sa prednje strane spojena 

s prsnom kosti, a straga se spajaju sa prsnim kralješcima. Prvih sedam rebara su 

preko hrskavice direktno spojeni sa prsnom kosti, dok su 8., 9., 10., 11. i 12. 

rebro spojeni jedno za drugo i obrazuju rebarni luk. 

Kostur kralježnice 

Kralježnica je građena od 33-34 kralješka. Oni se dijele na: 

• vratne (7 ) 

• prsne( 12 ) 

• slabinske (5 ) 

• krsne (5) i 

• zdjelične( 4-5 ). 

Krsni kralješci su međusobno srasli i obrazuju krsnu kost.Zdjelični kralješci su, 

takođe, srasli i čine zdjeličnu kost. 

U tijelu kralješka se nalazi kralješki otvor u kojem je smještena kralježna moždina. 

Tijelo kralješka se povećava, idući odozgo naniže. Između kralježaka se nalazi 

međukralješki kolut. 

Kod odrasle osobe stup kralježnice ima oblik izduženog slova S. U vratnom i slabinskom 

dijelu je ispupčen naprijed, a u grudnom i krsnom dijelu straga. Ukupna 

dužina stupa kralježnice iznosi 75 cm, od toga jedna četvrtina otpada na međukralješke 

kolutove. 

2. ZGLOBOVI 

Zglobovi su spojevi između dvije ili više 

kostiju. Funkcija zglobova je različita: 

• omogućavaju pokretljivost pojedinih 

dijelova i cijelog tijela 

• nose težinu tijela i osiguravaju stabilnost 

• sinovijalnom tekućinom podmazuju 

zglobne površine i hrane hrskavicu. 

Prema pokretljivosti, zglobovi se dijele na nepokretne i pokretne. Pokretni zglobovi 

su brojniji i oni osiguravaju veliku pokretljivost. Glavni dijelovi pokretnih 

zglobova su zglobne površine, zglobna šupljina i zglobna kapsula. 

17


Zglobne površine su oni dijelovi kosti koji ulaze u sastav zgloba. Zglobne površine 

su pokrivene hrskavicom debljine 3-5 mm. Ona je normalno glatka, sjajna i 

vlažna. Njena glavna zadaća je da prima i amortizira potrese i udarce i na taj način 

štiti zglobna tijela od ozljeda.Osim toga, ona osigurava glatku površinu zglobnih 

tijela i na taj način olakšava pokrete u zglobu. 

Zglobna čahura obavija čitav zglob i rubovima se veže za krajeve zglobnih tijela. 

Ona štiti zglobnu šupljinu i zglobne površine. Zglobna čahura je elastična i omogućava 

veći opseg pokretljivosti u zglobu. Unutarnji dio zglobne čahure izlučuje 

bistru zglobnu tekućinu koja vlaži zglobne površine i na taj način omogućava 

klizanje i pokretljivost u zglobu. 

Zglobna šupljina je prostor između zglobnih površina, izvana ograničen zglobnom 

čahurom, ispunjen manjom količinom zglobne tekućine. Unutar zglobne 

šupljine vlada negativan tlak koji omogućava da su zglobne površine uvijek priljubljene 

jedna uz drugu. 

3. MIŠIĆI 

U ljudskom tijelu ima oko 700 mišića. 

Oni čine oko 50% ukupne mase 

čovjeka. Glavne karakteristike mišićnog 

tkiva su podražljivost, kontraktilnost 

i elastičnost. Oni povezuju kosti, 

grade krvne sudove, omogućavaju nam 

disanje, gutanje i hodanje. Jedina njihova 

fukcija je kontrakcija i oni svoj 

rad obavljaju skraćivanjem, tj. kontrakcijom. 

Većinu mišićnih kontrakcija 

kontroliše i koordinira mozak, ali određeni 

mišići rade bez utjecaja naše volje. 

Mišići u ljudskom tijelu se mogu podijeliti u tri glavne grupe koje se razlikuju po 

funkciji i izgledu. To su: skeletni mišići, glatki mišići i srčani mišić. 

Skeletni mišići pokreću sustav za kretanje i oni su pod utjecajem volje. Preko tetiva 

su pričvršćeni za kosti. Svojom kontrakcijom proizvode snagu i pokret. Prema 

regijama, skeletne mišiće možemo podijeliti na mišiće glave, vrata, trupa i gornjih 

i donjih udova. 

Glatki mišići grade mnoge unutarnje organe, zidove krvnih i limfnih žila. Oni 

nisu pod utjecajem volje, odnosno njihov rad je automatski. Svojom kontrakcijom 

mijenjaju oblik i dimenzije šupljih organa. 

18


Srčani mišić pomaže srcu da pumpa krv kroz tijelo. On radi automatski, bez utjecaja 

naše volje. Srce je mišić sa najvećom izdržljivošću u ljudskom tijelu. 

2) Krvožilni sustav (kardiovaskularni sustav) 

Krvožilni sustav se sastoji od 

• srca (mišićna pumpa koja pumpa krv kroz krvne sudove) 

• krvnih žila (služe kao kanali kojima krv cirkulira) i 

• krvi (tekućine koja cirkulira u organizmu i odnosi i donosi materije stanicama). 

Srce 

Srce je šuplji mišić veličine stisnute šake. Tijekom jedne minute, kroz srce protekne 

5-6 litara krvi, što je ujedno i ukupna količina krvi u organizmu. 

Srce se sastoji od dvije pretklijetke i dvije klijetke. Srce je srčanom pregradom 

podijeljeno na desnu i lijevu polovicu. Svaka polovica se sastoji od jedne pretklijetke 

i jedne klijetke. Između pretklijetki i klijetki se nalaze zalisci koji osiguravaju 

da krv struji samo u jednom pravcu. Svojim kontrakcijama srce pumpa krv 

kroz organizam. Krv u srce dolazi u pretklijetke, iz njih prelazi u klijetke, odakle 

kontrakcijom klijetki odlazi u velike krvne žile. Mišićna stijenka lijeve klijetke je 

deblja od stijenke desne klijetke, jer desna pumpa krv samo u pluća, a lijeva u 

ostatak organizma. Količina krvi koja, pri mirovanju, u jednoj minuti protekne 

kroz srce iznosi oko 5 litara (minutni volumen). Pri fizičkom naporu, ta količina 

krvi je znatno veća (može se uvećati i 5-6 puta). 

Krvotok 

Kretanje krvi u sustavu krvnih žila naziva se krvotok. 

Krvožilni sustav je zatvoreni sustav, koji se, počevši od 

velikih arterijskih žila koje polaze iz srca, rasipa u sve sitnije 

grane do kapilara, koji se na periferiji i ka srcu stapaju 

ponovo u sve veće grane - vene, koje se krupnim venskim 

žilama ulijevaju u srce. 

Putem krvnih žila, srce pumpa krv do različitih organa. 

Funkcija krvotoka je višestruka: 

• Putem krvi donosi hranjive tvari i kisik 

• Odnosi ugljični dioksid i štetne tvari 

• Transportira hormone i obrambene tvari 

• Sudjeluje u regulaciji tjelesne temperature 

19


Krvne žile se grupiraju prema tome da li dovode ili odvode krv od srca i prema 

svojoj veličini. Arterije odvode krv iz srca. Stijenka arterija je deblja, elastična i 

rastezljiva. Krvni tlak najviši je u arterijama. 

Vene dovode krv iz tijela u srce. Stijenka vena je tanja i manje elastična. Tlak koji 

vlada u venama je znatno manji, pa se stoga u unutrašnjosti vena nalaze zalisci 

koji sprječavaju da se krv vraća. 

Kapilare su najmanje, ali i najbrojnije krvne žile u organizmu. Na razini kapilara, 

krv iz arterija prelazi u vene, ali se na razini kapilara razmjenjuju tvari u organizmu. 

Razlikuje se veliki i mali krvotok. 

Veliki krvotok počinje u lijevoj komori. Iz lijeve komore krv, putem aorte i njenih 

manjih arterija, odlazi do svih organa, tkiva i stanica. Tu se, na razini kapilara, 

vrši razmjena tvari. Nakon toga, krv se sakuplja malim venama (venule) u veće 

vene i, na kraju ulijeva u desnu pretklijetku. Tu završava veliki krvotok koji povezuje 

srce sa periferijom. 

Mali, ili plućni krvotok, počinje iz desne klijetke, plućnom arterijom se odvodi 

krv u pluća, u kojima se raznosi s bezbroj plućnih kapilara. U plućima se iz krvi 

otpušta ugljični dioksid, a prima kisik. Plućne kapilare spajaju se u vene, koje, 

što su bliže srcu, postaju sve veće, da bi se na kraju sva krv iz pluća ulila u lijevu 

pretklijetku, gdje se i završava mali krvotok koji povezuje srce sa plućima. 

Pri kontrakciji klijetki, krv se pod određenim tlakom istiskuje u aortu, odnosno 

plućne arterije. Tlak koji vlada unutar krvnih žila naziva se krvni tlak. Vrijednosti 

krvnog tlaka ovise o snazi srčane kontrakcije i elastičnosti stijenki krvnih žila. 

Krv 

Veliki krvotok počinje od lijeve klijetke, preko aorte i arterija 

do svih organa, a zatim se venama vraća do desne pretlijetke. 

Mali krvotok počinje od desne klijetke, arterijama ide do 

pluća, prima kisik i vraća se venama do lijeve pretklijetke. 

Krv je funkcionalno najvažnija tjelesna tekućina. To je crvena, neprozirna, gusta 

tekućina koja ispunjava srce i krvotok. Boja krvi varira od tamnocrvene do svijetlocrvene, 

ovisno o količini kisika koji se nalazi vezan za hemoglobin u eritrocitima 

(venska krv – tamnocrvena; arterijska - svijetlocrvena). Ukupna količina krvi 

u tijelu odrasle osobe iznosi 5-6 litara. 

Sastoji se iz krvne plazme i krvnih stanica. Krvna plazma je tekući dio krvi. Ona, 

osim vode, sadrži rastvorene organske i anorganske tvari. U krvne stanice spadaju 

eritrociti (tzv. crvena krvna zrnca), leukociti (tzv. bijela krvna zrnca) i trombociti 

20


(tzv. krvne pločice). Funkcija krvnih stanica je različita: eritrociti sudjeluju u razmjeni 

plinova i služe kao prenosioci kisika i ugljičnog dioksida, leukociti imaju 

obrambenu ulogu, a trombociti sudjeluju u zgrušavanju krvi. 

Funkcija krvi je višestruka: 

• Prenosi kisik od pluća do tkiva, odnosno ugljični dioksid u suprotnom 

smjeru 

• Prenosi hranjive tvari od probavnog sustava do pojedinih organa, tkiva i 

stanica 

• Prenosi raspadne produkte metabolizma do organa za izlučivanje 

• Regulira tjelesnu temperaturu 

• Regulira količinu vode u tkivima. 

3) Dišni sustav - respiratorni sustav 

DIŠNI SUSTAV / SUSTAV ZA DISANJE: 

• nosna šupljina 

• ždrijelo 

• grkljan 

• dušnik 

• bronhi 

• pluća 

U nosnoj šupljini se zrak vlaži, zagrijava pročišćava od čestica. Tako pročišćen zrak 

odlazi dalje u ždrijelo. 

Ždrijelo je sastavni dio i sustava za disanje i probavnog sustava. Pri gutanju, 

poklopac koji pripada grkljanu zatvara sustav za disanje i sprječava gušenje. Zrak 

iz ždrijela dospijeva, preko grkljana, u dušnik. 

Dušnik se grana u dva glavna bronha, koji ulaze u pluća i tu se dalje granaju u 

manje bronhije. Bronhije se granaju u bronhiole koje završavaju sa alveolama 

(plućni mjehurići). 

Alveole su okružene mrežom kapilara i tu se odvija razmjena plinova između alveola 

i kapilara (iz alveola se u kapilare predaje kisik, a iz kapilara u alveole prelazi 

CO 2 

- ugljični dioksid, koji se onda izdisanjem izbacuje iz organizma). 

Pluća čovjeka se sastoje iz dva plućna krila - lijevog i desnog. Izvana su pluća obavijena 

plućnom maramicom (pleura) koja se sastoji iz dva lista. Vanjski list pleure 

oblaže iznutra stijenku prsnog koša, a unutarnja pokriva pluća. Između ta dva 

lista vlada negativan tlak, koji pomaže da se pluća šire pri udisaju. 

21


Normalan ciklus disanja se sastoji od udisaja (inspirijuma) i izdisaja (ekspirijum). 

Normalno disanje je nečujno, ritmično (udisaj, izdisaj, pauza), bez šumova. 

Frekvencija disanja (broj disajnih ciklusa- udisaj, izdisaj, pauza u jednoj minuti) 

kod odraslog čovjeka u mirovanju iznosi 12-14 u minuti. Pri fizičkom naporu i 

emocionalnom uzbuđenju, frekvencija disanja se povećava, a pri spavanju smanjuje. 

Pri mjerenju disanja, obraća se pažnja, ne samo na frekvenciju disanja, već i na 

dubinu (plitko ili duboko disanje) i ritam disanja (pravilan ili nepravilan). 

4) Sustav za probavu- gastrointestinalni sustav 

22 

SISTEM ZA PROBAVU: 

• usna šupljina 

• jednjak 

• želudac 

• tanko crijevo 

• debelo crijevo 

• rektum 

Usna šupljina predstavlja prvi dio probavnog sustava. U njoj se hrana usitnjava, 

putem sline omekšava, a enzimi koji se nalaze u slini počinju razgradnju hrane. 

Jednjak je cjevasti organ koji provodi hranu od ždrijela do želuca. Jednjak se nalazi 

u grudnoj šupljini, zatim prolazi kroz otvor na dijafragmi (ošit) i nastavlja se na 

želudac. 

Želudac je šuplji organ vrećastog oblika. Stvara želučanu kiselinu koja razgrađuje 

hranu i pretvara je u kašastu smjesu. Nakon probave u želucu, hrana prelazi u 

dvanaestopalačno crijevo (dvanaesnik). 

Dvanaestoplačno crijevo (dvanaesnik) je početni dio tankog crijeva (duljina tankog 

crijeva iznosi 5-6 metara). U njega se ulijevaju probavni sokovi iz jetre i gušterače, 

te žuč iz žučnog mjehura. U tankom crijevu se probavljena hrana prerađuje i 

pretvara u tekućinu, a zatim se razgrađeni sastojci upijaju u krv. Iz tankog crijeva 

ostaci probavljene hrane idu u debelo crijevo. 

Debelo crijevo je dio probavnog sustava u kojem se upijaju ostaci vode iz probavljene 

hrane. Završava se analnim otvorom. U početnom dijelu debelog crijeva 

nalazi se crvuljak, čija upala često zahtijeva hitnu kiruršku intervenciju. 

Hrana se u probavnom sustavu kreće putem peristaltike - sporih, ritmičnih kontrakcija 

mišićnog sloja, koji se nalazi u stijenki želuca i crijeva (glatki mišići). Te 

kontrakcije nisu pod utjecajem volje, već su automatske.


5) Mokraćno-spolni sustav (urogenitalni sustav) 

Građa i funkcija urinarnog i spolnog sustava se zajedno obrađuju zbog njihove 

funkcionalne i anatomske povezanosti. 

MOKRAĆNI SUSTAV (URINARNI SUSTAV) 

MOKRAĆNI SISTEM: 

• bubrezi 

• mokraćovodi (ureteri) 

• mokraćna bešika 

• mokraćna cijev (uretra) 

Bubrezi su parni organi veličine stisnute šake kod odraslog 

čovjeka. Smješteni su u stražnjem dijelu trbušne šupljine, 

blizu kralježnice. Oni imaju centralnu ulogu u urinarnom sustavu. Njihova funkcija 

je višestruka: 

• Održavanje ravnoteže vode i elektrolita u organizmu 

• Izlučivanje otpadnih produkata metabolizma 

• Regulacija arterijskog tlaka,... 

Izlučeni urin se mokraćovodom (ureterom) vodi do mokraćnog mjehura. Bubrezi 

i mokraćovod su parni organi. 

Mokraćni mjehur je neparan organ, oblika kruške. U predjelu baze mjehura u nju 

ulaze mokraćovodi, dok na vrhu mjehura izlazi mokraćna cijev. U njoj se nakuplja 

urin između dva mokrenja. 

Uretra ili mokraćna cijev je izvodni kanal mjehura. Mokraćna cijev je kod žena 

kraća nego kod muškaraca (kod žena je duga oko 4 cm, a kod muškaraca 18:20 

cm). Kraća mokraćna cijev je jedan od razloga lakšeg nastanka urinarnih infekcija 

kod žena. Kod žena ona ima ulogu samo odvodne cijevi za urin, dok je kod muškaraca 

i odvodna cijev za spermu. 

23


SPOLNI (REPRODUKTIVNI) SUSTAV 

1. ŽENSKI POLNI 

(REPRODUTIVNI) SUSTAV 

ŽENSKI POLNI SUSTAV: 

• jajnici 

• jajovodi 

• materica 

• rodnica 

Jajnici su parni organi žene u kojima se nalaze nezrele spolne stanice sa kojima se 

žena rađa. Početkom puberteta počinje lučenje spolnih hormona. Pod njihovim 

utjecajem dolazi do sazrijevanja spolnih stanica i formiranja zrele jajne stanice. 

Svakog mjeseca, oslobađa se jedna jajna stanica u jajovod. Ukoliko se ta stanica 

spoji s muškom spolnom ćelijom (spermatozoidom), iz nje se razvija fetus (plod). 

Ako do oplodnje ne dođe, oslobođena jajna stanica se, zajedno sa površinskim 

slojem maternice, izbacuje iz organizma u vidu menstrualne krvi. 

Maternica je organ čija je osnovna uloga “prihvaćanje” oplođene jajne stanice i 

kasnije razvitak ploda. Period od prve menstruacije do spolne zrelosti iznosi 4-6 

godina. Prvih par godina, menstrualni ciklusi su često nepravilni i neuredni. 

Vagina (rodnica) je cjevast, elastičan organ, koji vodi do grlića maternice. 

2. MUŠKI SPOLNI 

(REPRODUKTIVNI) SUSTAV 

MUŠKI SPOLNI SUSTAV: 

• testisi 

• prostata 

• penis 

Penis je spolni organ koji, osim što izravno sudjeluje u seksualnom činu tj. u 

sprovođenju muških spolnih stanica - spermija u vaginu, također, predstavlja i dio 

urinarnog trakta (jer sadrži mokraćni kanal). 

Testisi su parni unutarnji spolni organi u kojima se stvaraju spermiji, tj. muške 

spolne stanice. 

Prostata je žljezdano-mišićni organ. U njenom žljezdanom dijelu, kao i u ostalim 

pridodanim žlijezdama, luči se tekućina tj. sperma (ejakulat) u kojoj se nalaze 

spermiji. 

24


6) Endokrini sustav- sustav 

žlijezda sa unutarnjim 

lučenjem 

ENDOKRINI SUSTAV: 

• hipotalamus 

• hipofiza 

• štitna žlijezda 

• nadbubrežne žlijezde 

• gušterača (pankreas) 

• spolne žlijezde 

HIPOTALAMUS 

Hipotalamus je žlijezda koja svojim hormonima kontrolira rad hipofize. S obzirom 

da hipofiza kontrolira rad drugih žlijezda s unutarnjim izlučivanjem, hipotalamus 

je na taj način također uključen u regulaciju rada tih žlijezda. 

HIPOFIZA 

Hipofiza je najznačajnija žlijezda s unutarnjim izlučivanjem. Smještena je u udubljenju 

na bazi lubanje. Proizvodi hormone putem kojih upravlja radom svih 

drugih žlijezda. Utječe na rast, krvni tlak, spolni razvoj, metabolizam i sl.. 

ŠTITNA ŽLIJEZDA 

Štitna žlijezda je u obliku leptira i nalazi se s prednje strane vrata, u donjem dijelu. 

Sastoji se od lijevog i desnog režnja, između kojih se nalazi suženje. Proizvodi hormone 

koji utječu na rad cijelog organizma: ubrzavaju metabolizam, ubrzavaju rad 

srca, snagu mišićne kontrakcije, izlučivanje tekućine putem bubrega i sl. 

NADBUBREŽNE ŽLIJEZDE 

Nadbubrežne žlijezde su parne žlijezde koje se nalaze na gornjim polovima 

bubrega. 

Utječu na: 

• Reakciju organizma na stres (ubrzanje rada srca, povećanje krvnog tlaka,...) 

• Promet ugljikohidrata, masti i bjelančevina, 

• Promet minerala i vode 

• Razvoj spolnih organa u periodu razvoja. 

25


GUŠTERAČA (PANKREAS) 

Nalazi se ispod želuca, dok je glava gušterače smještena u zavoju dvanaestopalačnog 

crijeva. Učestvuje u regulaciji razine šećera u krvi i u razgradnji tvari. Kada 

gušterača ne luči dovoljno hormona inzulina povećava se vrijednosti šećera u krvi, 

što se naziva šećerna bolest. Osoba koja boluje od šećerne bolesti ima sljedeće 

smetnje: učestalo mokrenje, osjećaj gladi i žeđi, gubitak na težini, umor i malaksalost. 

SPOLNE ŽLIJEZDE 

Testisi kod muškaraca i jajnici kod žena su glavne spolne žlijezde. Oni luče 

hormone koji utječu na razvoj spolnih organa i karakteristika. Prema Svjetskoj 

zdravstvenoj organizaciji, starost nastaje nakon 60 godina. Starost je gerijatrijski 

problem nakon 75. godine života, kada je prisutna ovisnost o tuđoj pomoći i 

skrbi. Kod starijih osoba prisutne su intelektualne i razvojne promjene. Da bismo 

pružili adekvatnu zdravstvenu njegu starijim osobama, potrebno je imati odgovarajući 

pristup i uraditi procjene o zdravstvenom stanju pacijenta, prehrani, spavanju, 

i sl. 

26


1.3. FIZIOLOŠKE I PATOFIZIOLOŠKE PROMJENE 

U STAROSTI 

Određene fizičke promjene, koje se se dešavaju kod starijih osoba, odražavaju se i 

na zdravstveno stanje pacijenta. 

Fiziološko starenje (“normalno starenje”) označava proces harmoničnog usporavanja 

organa, tkiva i stanica organizma i njihovih funkcija. 

Patološko starenje je disharmoničan proces ubrzanog propadanja organizma, koji 

se može pojaviti u različitim životnim dobima i vezan je za pojavu neke bolesti ili 

oštećenja organizma, koji dovode do prijevremene starosti i smrti. 

Starenje i starost jasno se razlikuju i dok je starenje prirodan i ireverzibilan fiziološki 

proces, koji u pojedinih ljudi napreduje različitom brzinom, sama starost 

predstavlja određeno životno razdoblje povezano s kronološkom dobi. S povisivanjem 

životne dobi događaju se mnogobrojne promjene organa i organskih 

sustava, što dovodi do progresivnog slabljenja i oštećenja njihove funkcije pa se u 

starosti učestalije javljaju pojedine kronične bolesti, a time i funkcionalna onesposobljenost 

starijeg čovjeka 

1.3.1. FIZIOLOŠKE PROMJENE U STAROSTI 

Starenje nije bolest. Fiziološke promjene koje se dešavaju u starosti ne podrazumijevaju 

promjene koje se susreću tokom oboljenja. 

1. Promjene na tjelesnom planu 

Promjene na koži: 

• Koža suha, blijeda, manje elastična 

• Dlaka tanja i siva 

• Gubitak potkožnog masnog sloja 

• Suhoća sluznica 

Ove promjene na starijim osobama dovode do pojave bora, bržeg gubljenja tjelesne 

topline (što dovodi do bržeg javljanja osjećaja hladnoće), suhoće usta, oka i 

vaginalne sluznice (rodnica) 

Promjene na srcu i krvotoku: 

• Krvne žile su manje elastične i sužene 

• Snaga srčanog mišića je smanjena 

• Nepravilan srčani rad. 

27


To dovodi do povišenog krvnog tlaka, smanjene podnošljivosti napora i povećane 

mogućnosti za poremećaj srčanog ritma. 

Promjene na disajnom sustavu: 

• pluća su manja i manje elastična 

• rebarne hrskavice okoštavaju. 

Usljed ovih promjena smanjeno je širenje pluća i, posljedično, smanjena je tolerancija 

na fizičke aktivnosti. Rizik od infekcija je povećan. 

Promjene na sustavu za kretanje: 

• smanjena je mišićna masa i snaga 

• tetive se skraćuju 

• smanjena je koštana masa 

Ove promjene dovode do smanjene tolerancije na fizičke aktivnosti, smanjene 

pokretljivosti i povećanog rizika od prijeloma. 

Promjene na živčanom sustavu: 

• refleksi su sporiji 

Promjene na živčanom sustavu imaju za posljedicu lošiju ravnotežu, više padova, 

povećan rizik od aspiracije hrane (refleks povraćanja je slabiji), smanjena je sposobnost 

da se prepozna i točno lokalizira bol i nelagoda. 

Promjene na čulima: 

• gubitak vida i sluha 

• slabiji osjećaj okusa 

• viši prag za osjećaj bola, dodira i temperature 

Zbog svega navedenog, smanjena je oštrina osjetila (vida, sluha, dodira, okusa), 

smanjeno je uživanje u hrani što dovodi do gubitka apetita, određena oštećenja 

na tijelu mogu proći nezapaženo. 

Promjene na probavnom sustavu: 

• promijenjeno stanje zuba, smanjeno je lučenje pljuvačke i osjećaj okusa, 

smanjena je pokretljivost crijeva. 

Promjene na probavnom sustavu dovode do povećanog rizika od udisanja hrane, 

jer je hrana nedovoljno sažvakana, rizik od zatvora je povećan, resorpcija hranjivih 

tvari iz probavnog sustava je smanjena. 

Promjene na mokraćno-spolnom sustavu: 

• izlučivanje urina u bubrezima je smanjeno 

• kapacitet mokraćnog mjehura je smanjen 

28


• uvećanje prostate 

• smanjenje spolnih organa žena. 

Ove promjene izazivaju smanjenje bubrežne sposobnosti, češće i nedovoljno pražnjenje 

mjehura (to povećava mogućnost infekcije mokraćnog mjehura). Uvećana 

prostata dodatno otežava pražnjenje mokraćnog mjehura. Smanjena proizvodnja 

spolnih hormona dovodi do promjena u seksualnoj aktivnosti. 

Dodatne promjene: 

• smanjena je obrambena reakcija 

• normalna tjelesna temperatura je niža 

• smanjena je proizvodnja hormona štitnjače i ostalih hormona, uključujući 

i inzulin. 

Navedene promjene dovode do smanjene mogućnosti borbe protiv infekcija, veće 

mogućnosti razvoja šećerne bolesti i sl. 

Zato što su tjelesni sustavi u međusobnom odnosu, promjena u jednom sustavu 

utječe i na promjenu u drugom sustavu. 

2. Promjene na psihičkom planu 

U psihičke promjene koje se sreću kod starijih osoba spadaju zaboravnost, neraspoloženje, 

osjećaj usamljenosti i odbačenosti, strah, depresija,... 

3. Promjene na socijalnom planu 

Promjene na socijalnom planu kod starijih osoba mogu biti u vezi sa osamostaljivanjem 

djece i odlaskom iz obiteljskog doma, odlaskom u mirovinu, gubitkom 

prijatelja, oskudnim društvenim životom i sl.. 

1.3.2. NAJČEŠĆA OBOLJENJA U STARIJOJ DOBI 

Statistički, najčešća oboljenja starijeg doba su: 

• Oboljenja sustava za kretanje (osteoporoza s prijelomima kao posljedicom, 

reumatska oboljenja) 

• Oboljenja srca i krvnih žila (infarkt miokarda, arterijska hipertenzija, ateroskleroza, 

moždani udar) 

• Karcinomi 

• Oboljenja sustava za disanje (astma, KOPB-kronična opstruktivna bolest 

pluća) 

• Oboljenje urogenitalnog sustava (urinarna inkontinencija) 

29


• Oboljenja probavnog sustava (fekalna inkontinencija, opstipacija i konstipacija) 

• Oboljenja žlijezda s unutarnjim izlučivanjem (šećerna bolest) 

• Psihička oboljenja (demencija, depresija, delirij) 

Osteoporoza 

Osteoporoza je najčešći uzrok preloma kostiju 

kod starijih osoba. 

Osteoporoza je metabolička bolest kostiju kod 

koje dolazi do gubitka koštanog tkiva uz gubitak 

ukupne koštane mase, što za posljedicu ima 

poremećaj strukture kosti sa povećanom osjetljivošću 

za prijelome. 

Osteoporoza se ispoljava četiri puta češće kod žena nego kod muškaraca starije 

životne dobi. Žene sitnije građe i manjeg indeksa tjelesne mase imaju najveći rizik 

oboljevanja. Na formiranje kosti tokom života značajno utječe i prehrana. Kalcij 

i vitamin D su neophodni za stvaranje kosti i trebaju se unositi u adekvatnim 

količinama. Neadekvatan unos ovih tvari, tijekom razdoblja od nekoliko godina, 

imati će za posljedicu smanjenje gustoće kosti i razvoj osteoporoze. 

Razvoju osteoporoze doprinose i: 

a) različita kronična oboljenja i endokrini poremećaji 

b) upotreba nekih lijekova 

c) zloupotreba alkohola 

d) pušenje i prekomjerno konzumiranje kave i gaziranih pića 

e) genetska predispozicija (tzv. “obiteljsko nasljeđe”). 

Klinička slika 

Simptomi osteoporoze su kronična bol, deformiteti kralježnice i frakture 

kuka ili kralježaka. 

Povremeno, naročito ako su se razvile komplikacije, osobe sa ostoporozom navode 

prisutnost boli u gornjem ili srednjem dijelu prsnog dijela kralježnice, koji je 

povezan s aktivnošću. Bol se pogoršava dugim sjedenjem ili stajanjem, a smanjuje 

mirovanjem u ležećem položaju. Učinak analgetika (lijekova protiv bolova) 

je kratkotrajno. Bol je najčešće posljedica prijeloma kralješka.Kod osoba starije 

životne dobi osteoporoza često ne uzrokuje simptome, a prvi znak oboljenja, koji 

potiče sumnju, jesu prijelomi kuka ili kralježaka. 

30


Osteoporoza se liječi, uz tablete, odgovarajućim unosom kalcija, vitamina D i 

bjelančevina, vježbanjem (penjanje uz stube, aerobik, brzo hodanje), sprječavanjem 

padova, prestankom pušenja i smanjenjem unošenja prekomjerne količine 

alkohola i kofeina.Kalcija ima u većim količinama u mlijeku, mladom siru, blitvi, 

koprivi, špinatu i sl. Prirodni izvori vitamina D su namirnice poput mlijeka, 

pahuljica, žumanca, morske ribe i džigerice. 

Reumatske bolesti 

Reumatske bolesti predstavljaju skup različitih oboljenja koja imaju zajedničke 

simptome: upalni proces, otok i bolove u zglobovima, mišićima, tetivama i smanjenu 

pokretljivost. Najčešća reumatska oboljenja kod starijih su osteoartritis i 

reumatski artritis. 

Osteoartritis 

Osteoartritis nije redovita 

pojava u starosti. Od 

njega obolijevaju osobe 

koje su naslijedile slabiju 

hrskavicu u zglobovima. 

To je bolno stanje kod 

kojeg vremenom dolazi do 

oštećenja hrskavice koja 

oblaže rubove kostiju zgloba. Hrskavica, koja je normalne debljine od 3-5 mm, 

vremenom se stanjuje, trenje kostiju i zglobova pri kretanju se povećava i dolazi 

do oštećenja i upale zglobova. Najčešće su zahvaćena koljena, kukovi, vrat, prsti, 

donji dio leđa. Javlja se bol, otok i osjetljivost zglobova, bolovi pri hodu (i uzbrdo 

i nizbrdo), teškoće pri oblačenju i sl.. 

Reumatski artritis 

Reumatski artritis najčešće počinje u srednjoj dobi. Učestalost ove bolesti, kao i 

težina kliničke slike, povećava se kod starijih. Najčešće su zahvaćeni zglobovi ruku 

i nogu (šake, ramena, koljena i stopala). Karakterizira ga bol i otok zahvaćenih 

zglobova, koji mogu biti topli i crveni u fazi pogoršanja. 

U liječenju reumatskih oboljenja se najčešće koriste lijekovi koji smanjuju upalu 

i bol. Neki od ovih lijekova, koji se mogu kupiti u ljekarni bez recepta (Brufen, 

Diklofenak,...) se moraju oprezno koristiti kod osoba koje imaju problema sa 

želucem, kao i kod srčanih bolesnika. 

31


Ateroskleroza 

Ateroskleroza je bolest kod koje dolazi do 

nakupljanja kolesterola i drugih masnih 

tvari u stijenkama arterija i formiranja 

naslaga (plakova) unutar krvnih žila. 

Arterije postaju neelastične, tvrde, suženog 

lumena, a protok krvi kroz tako promijenjene 

arterije je otežan. Može zahvatiti 

pojedine, ili sve krvne žile u organizmu. 

Smetnje koje se ispoljavaju ovise od organa 

čiji su krvni sudovi zahvaćeni: angina pectoris 

(koronarna bolest) ukoliko su zahvaćene srčane arterije, povišen krvni tlak 

kod promjena na bubrežnim arterijama, glavobolja, nesvjestica, slabije pamćenje 

kod aterosklerotskih promjena na krvnim žilama mozga. Faktori rizika za nastanak 

ateroskleroze su gojaznost, pušenje, konzumiranje masne hrane i smanjena 

fizička aktivnost. 

Arterijska hipertenzija (povišen krvni tlak) 

Arterijska hipertenzija je stanje trajno povišenog sistoličkog (“gornjeg”) tlaka 

od 140mmHg ili više i/ili dijastoličkog (“donjeg”) od 90 mmHg ili više. Prema 

uzroku je dijelimo na primarnu i sekundarnu. Primarna hipertenzija se javlja u 

90% slučajeva i kod nje je uzrok nepoznat. Sekundarna hipertenzija nastaje kao 

posljedica oboljenja drugih organa: bubrega, srca, štitne žlijezde i sl. 

Arterijska hipertenzija može biti godinama prisutna, a da osoba nema simptoma. 

Smetnje koje se mogu javiti kod hipertenzije su glavobolja, lupanje srca, zujanje u 

ušima, vrtoglavica, malaksalost i sl. Kao posljedica povišenog krvnog tlaka može 

se javiti moždani ili srčani udar. 

Arterijska hipotenzija 

Arterijska hipotenzija je stanje kada je sistolički (“gornji”) tlak manji od 90 mm 

Hg, a dijastolički (“donji”) manji od 60 mm Hg. Simptomi hipotenzije su brzo 

zamaranje, vrtoglavica, nesvjestica, umor, gubitak svijesti. Hipotenzija se često 

javlja pri nagloj promjeni položaja tijela (iz ležećeg u sjedeći ili stojeći položaj). 

To je tzv. ortostatska hipotenzija. Treba imati na umu da ortostaska hipotenzija 

kod starijih može biti znak krvarenja u probavnom traktu. Osim toga, hipotenzija 

može biti posljedica i različitih patoloških stanja (bolesti srca, pluća, opće 

iscrpljenosti, gladovanja). 

32


Kod hipotenzije izbjegavati naglo ustajanje, nositi elastične dokoljenice ili zavoj 

(kod proširenih vena) i liječiti osnovno oboljenje. 

Koronarna bolest (bolest krvnih žila srca) 

Krvne žile srca snabdijevaju srčani mišić sa kisikom i hranljivim tvarima. Prolazno 

suženje tih krvnih žila dovest će do ispoljavanja smetnji u vidu angine pektoris, 

dok će trajno suženje ili začepljenje dovesti do infarkta miokarda. Koronama 

bolest može da izazove blage ili srednje jake bolove u grudima. Bolovi se mogu 

širiti u vilicu i ruke - ovo su simptomi angine pektoris. Simptomi koji se javljaju 

su: jaka bol iza prsne kosti koja se može širiti u vrat, donju vilicu, ramena, prema 

lopaticama ili u ruke (češće lijevu ruku). Bol može biti praćena mučninom ili 

povraćanjem. Bol kod angine pektoris traje do 15 minuta i prolazi na nitroglicerin 

tablete (koje se stavljaju pod jezik) ili sprej, dok kod infarkta bol traje duže i 

ne prolazi na nitroglicerin. Uz bol se može javiti preznojavanje (koža je hladna, 

orošena znojem). 

U starijih osoba simptomi infarkta (tzv. “tihi infarkt”) mogu biti samo vrtoglavica, 

gubitak daha, mučnina, nesvjestica, groznica i preznojavanje. 

U slučaju sumnje na anginu pektoris ili infarkt miokarda, osobu treba staviti u 

ležeći položaj, pod jezik joj staviti tabletu nitroglicerina i obavijestiti medicinsku 

sestru, liječnika ili stanicu hitne pomoći. 

Moždani udar (moždana kap) 

Moždani udar je naglo nastali neurološki poremećaj uzrokovan poremećajem 

cirkulacije u mozgu što dovodi do nedovoljne opskrbe određenih dijelova 

mozga kisikom i hranjivim tvarima. Taj nedostatak može nastati ili usljed 

začepljenja krvnog suda (moždani udar bez krvarenja u mozgu) ili usljed pucanja 

krvnog suda (moždani udar sa krvarenjam u mozgu). Zbog nedostatka kisika i 

hranjivih tvari dolazi do oštećenja i odumiranja živčanih stanica u zahvaćenim 

dijelovima mozga što se manifestira oštećenjem funkcija kojima ti dijelovi mozga 

upravljaju. 

• utrnulost, slabost ili oduzetost lica, ruke ili noge pogotovu ako je zahvaćena 

jedna strana tijela 

• poremećaji govora: otežano i nerazumljivo izgovaranje riječi, potpuna 

nemogućnost izgovaranja riječi i/ili otežano, odnosno potpuno nerazumijevanje 

govora druge osobe 

• naglo zamagljenje ili gubitak vida osobito na jednom oku ili u polovini 

vidnog polja 

33


• naglo nastala jaka glavobolja praćena povraćanjem bez jasnog uzroka 

• gubitak ravnoteže i/ili koordinacije povezani s drugim simptomima 

• omaglice ili vrtoglavice, nesigurnost i zanašanje u hodu, iznenadni padovi 

osobito povezani s drugim simptomima 

Ukoliko su ovi simptomi prolazni i kratkotrajni (nekoliko minuta do jedan sat), 

ne radi se o moždanom udaru već o prolaznoj ishemiji mozga, koja predstavlja 

znak upozorenja o mogućem razvoju moždanog udara. 

Svaki moždani udar zahtijeva hitnu medicinsku intervenciju. Kod sumnje na 

moždani udar treba kod osobe utvrditi stanje svijesti. Ako je osoba u nesvijesti, 

ali diše i ima puls, treba je postaviti u stabilan bočni položaj (detaljno opisan u 

poglavlju Prve pomoći) i pozvati Hitnu medicinsku pomoć. 

Astma 

Astma je kronična upalna bolest dišnih putova 

(bronha) koja nastaje međudjelovanjem upalnih 

stanica našeg imunološkog sustava, upalnih posrednika, 

te tkiva i stanica dišnih putova. Napadaji astme 

mogu biti povremeni, ali je upala dišnih putova kronično 

prisutna. 

Astmu karakteriziraju ponavljane epizode zviždanja 

u prsima, nedostatak zraka i kašalj. U nastanku astme 

igraju ulogu unutarnji faktori organizma (nasljedna 

sklonost alergijskim reakcijama) i vanjski čimbenici 

okoliša (alergeni, duvanski dim, respiratorne infekcije). Među najčešće alergene 

koji mogu izazvati astmatski napad spadaju polen, prašinske grinje, životinjska 

dlaka, hrana, lijekovi, emocije... 

U njezi pacijenata s astmom važno je prepoznati i izbjegavati pokretače astme 

(vanjske čimbenike okoline), prepoznati znakove pogoršanja astme i održavati 

zdrav način života. 

U liječenju astme se koriste pumpice za inhalacijsku primjenu lijekova. 

Njegovatelji/-ice trebaju naučiti stariju osobu pravilnoj primjeni pumpica da bi 

lijek imao efekta. 

34


Koraci za pravilnu primjenu lijeka putem MDI-a (pumpice): 

• Dobro protresti pumpicu 

• Skinuti zaštitni poklopac sa pumpice 

• Izdahnuti zrak iz pluća do granice nelagode 

• Staviti pumpicu u usta 

• Početi sa dubokim i snažnim, ne pretjerano brzim 

udisajem, te istovremeno potiskom osloboditi 

jednu dozu iz pumpice 

• Isprati usta vodom 

KOBP (Kronična opstruktivna bolest pluća) 

Kronična opstruktivna bolest pluća je kronično, progresivno (napredujuće) 

plućno oboljenje. Najvažniji uzrok za razvoj KOBP je pušenje !!! 

Simptomi KOBP su: 

• zviždanje pri disanju 

• kronični kašanj, najgori u jutarnjim satima 

• povećano stvaranje ispljuvka 

• nedostatak zraka pri naporu 

• povećanje umora kako bolest napreduje. 

Prestanak pušenja je prva mjera, uz terapiju lijekovima, koja se poduzima u liječenju 

KOBP. 

Inkontinencija 

Inkontinencija predstavlja nemogućnost zadržavanja mokraće ili stolice. Dijeli se 

na urinarnu i fekalnu inkontinenciju. 

URINARNA INKONTINENCIJA 

Urinarna inkontinencija se često sreće kod starijih osoba oba spola. Promjene 

mokraćnog sustava u starosti, uz primjenu nekih lijekova, olakšavaju nastanak 

urinarne inkontinencije. Neki od uzroka su: 

• slabost mišića zdjelice 

• upale 

• kamenci i tumori mokraćnog mjehura 

• uvećana prostata ili tumori prostate kod muškaraca 

35


• manjak estrogena kod žena u menopauzi 

• lijekovi (za izmokravanje, za smirenje...). 

• osobe s inkontinencijom smanjuju svoje socijalne aktivnosti. 

Postoji pet tipova urinarne inkontinencije kod starijih osoba: 

1. nagonska inkontinencija (pretjerano aktivan-nestabilan mjehur koji se 

prazni na najslabiji poticaj - kod multiple skleroze, Parkinsonove bolesti, 

moždanog udara...) 

2. stres inkontinencija (zbog slabljenja mišića zdjelice usljed fizičkog naprezanja, 

kihanja, kašljanja) 

3. miješana inokntinencija (nagonska i stres inkontinencija) 

4. preljevna inkontinencija (tijekom fizičke aktivnosti i pokreta - slabosti 

mišića zdjelice, opstrukcija kamenom ili tumorom, hipertrofija prostate, 

vaginalni prolaps...) 

5. funkcionalna inkontinencija (neprepoznavanje nagona za mokrenje, 

nemogućnost da se stigne do toaleta - kod senilne demencije, zbunjenosti, 

depresije...). 

Stupnjevi inkontinencije: 

• LAKA - gubitak kapljica ili manjih količina urina pri kihanju, kašljanju i 

sl.. 

• SREDNJA - gubitak veće količine urina (500-600 ml dnevno) - pri hodanju, 

penjanju uz stube... 

• TEŠKA - gubitak velikih količina urina uz prisustvo fekalne inkontinencije 

(pri stajanju ili u ležećem položaju) 

Bolesnik / korisnik može mokriti: 

• samostalno u toaletu 

• u noćnu posudu 

• u pelene 

• pomoću urinarnog katetera 

Postupci kod urinarne inkontinencije: 

• piti vodu umjesto pića koja pojačavaju izmokravanje (kava, čaj, gazirana 

pića) 

• predveče smanjiti unos tekućine 

• pražnjenje mokraćnog mjehura u redovitim vremenskim razmacima, npr. 

svaka 2-3 sata 

• potpuno pražnjenje mjehura prije i poslije jela, kao i prije spavanja 

36


• sprječavanje opstipacije (zatvora) 

• primjena Kegelovih vježbi (stiskanje mišića koji zaustavlja mlaz mokraće i 

njegovo zadržavanje, te opuštanje-naizmjenično grčenje i opuštanje mišića 

zdjelice u trajanju od po 5 sekundi; najbolje početi sa 10 kontrakcija ujutro 

i 10 navečer) 

• održavanje higijene kože 

• smanjenje tjelesne težine kod pretilih osoba. 

Ako ne dođe do poboljšanja: 

• pelene i ulošci za odrasle 

• fizikalna terapija 

• kirurška terapija. 

U ustanovam ili u kućnim uvjetima, toalet mora biti jasno obilježen. Ako starija 

osoba ima lošije pamćenje, njegovatelj/-ica je treba brzo odvesti u toalet. Kod 

osoba s demencijom ponekada nemir ili besciljno lutanje može značiti da osoba 

treba u toalet. 

FEKALNA INKONTINENCIJA 

Fekalna inkontinencija (inkontinencija stolice) predstavlja nemogućnost kontroliranog 

pražnjenja crijeva. Prisutna je kod 50% osoba smještenih u umirovljeničkim 

centrima, češće kod muškaraca. Fekalna inkontinencija ne predstavlja, kao ni 

urinarna, normalnu pojavu kod starenja. 

Mogući uzroci fekalne inkontinencije: 

• demencija (postupan početak) 

• povreda leđne moždine (nagli početak) 

• dugotrajna uporaba laksativa (lijekova koji se daju kod opstipacije) 

• uporaba nekih lijekova (aspirin, preparati željeza, antidepesivi...). 

Postupci kod fekalne inkontinencije 

• ukoliko se koriste laksativi, postupno ih isključiti 

• konzumirati hranu bogatu vlaknima (sirovo, lisnato povrće, neoljušteno 

voće, cerealije) 

• redovito vježbanje 

• održavanje higijene kože 

• rutinsko pražnjenje crijeva 30-40 minuta nakon svakog obroka 

• primjena Kegelovih vježbi nekoliko puta dnevno. 

37


Opstipacija i konstipacija 

Opstipacija je odsustvo normalne stolice. 

Konstipacija je stanje praćeno suhim, tvrdim i oskudnim stolicama, uz otežano 

pražnjenje crijeva i osjećaj nepotpunog pražnjenja. 

Simptomi opstipacije i konstipacije: 

• osjećaj nadimanja u trbuhu 

• bol u leđima 

• bol u lijevom gornjem dijelu trbuha 

• osjećaj pritiska u rektumu 

• naprezanje pri defekaciji 

• smanjenje apetita i glavobolja. 

Postupci kod opstipacije i konstipacije 

• uspostaviti vrijeme redovite defekacije (pražnjenja crijeva ujutro i 30-40 

minuta nakon obroka) 

• povećati unos tekućine i vlakana 

• vježbanje 

• unositi neprerađene žitarice, voće i povrće, jogurt 

• što rjeđe koristiti laksative. 

Šećerna bolest (Diabetes mellitus) 

Dijabetes ili šećerna bolest (diabetes mellitus) je kronični, neizlječivi poremećaj 

metabolizma, koji se karakterizira trajno povišenom razinom glukoze u krvi. 

Nastaje zbog smanjenog lučenja ili smanjenog djelovanja hormona gušterače 

- inzulina, odnosno u kombinaciji ova dva čimbenika. Taj nedostatak inzulina 

ometa razmjenu ugljikohidrata, masti i bjelančevina u organizmu (što se ispoljava 

tipičnim tegobama), a nakon dužeg vremena utječe i na strukturu i funkciju krvnih 

žila, živaca i drugih organa i organskih sustava. 

Tipovi šećerne bolesti 

- Dijabetes tip 1 (inzulin-ovisni), karakterizira ga apsolutni nedostatak 

inzulina i akutni početak, obično prije 25. godine. Liječi se injekcijama 

inzulina. 

- Dijabetes tip 2 (inzulin-neovisni), karakterizira ga otpornost na inzulin, 

a pretilost je najvažniji faktor okoline. Najčešće se javlja između 50. i 60. 

godine života i dugo vremena se može kontrolirati dijetom i/ili tabletama 

38


Čimbenici rizika za nastanak šećerne bolesti su nasljeđe, pretilost, neadekvatna 

prehrana, stres, nedovoljna fizička aktivnost. Klinička slika šećerne bolesti su 

povećan osjećaj žeđi, često mokrenje, posebice noću, povećan osjećaj gladi, suha 

usta, česte urinarne infekcije. 

Komplikacije nastaju vremenom kao posljedica promjena na malim krvnim 

žilama u organizmu, a ispoljavaju se ovisno od lokalizacije tih promjena - na 

očima, bubrezima,srcu, perifernim dijelovima organizma (stopala, prsti) itd. 

Ranim otkrivanjem bolesti i dobrim liječenjem, bolesnici se mogu osposobiti za 

rad i mogu doživjeti duboku starost. 

INZULINSKE INJEKCIJE 

Da bi se koža, masno tkivo i mišići sačuvali zdravim, bitno je koristiti različita 

mjesta za svaki ubod. Cilj je da se koriste podjednako sve regije i mjesta. Tako se 

osigurava da ni jedno mjesto ne bude pretjerano korišteno, jer može prouzročiti 

promjene tkiva. 

Treba koristiti sva mjesta u jednog regiji prije nego što se prijeđe na drugu. 

Brzina ulaska inzulina u krv (apsorpcija): najbrža iz trbuha; nešto sporija iz ruku; 

najsporija iz butina i stražnjice. 

Svaki ubod treba biti za širinu prsta dalje od prethodnog u regiji. 

• Nikada ne ubrizgavajte injekciju u mišić. 

• Ne ubrizgavajte injekciju blizu mladeža ili ožiljka. 

4 regije tijela za davanje inzulinskih 

injekcija: 

• trbuh 

• ruke 

• butine 

• stražnjica 

Slika Mjesta davanja inzulinskih 

injekcija 

39


Slika Dijabetično stopalo 

Njega stopala kod dijabetičara 

• Higijena stopala 

• dnevno prati stopala toplom 

vodom i sapunom (provjeriti 

temperaturu vode) 

• stopala potpuno osušiti 

mekanim ručnikom (posušiti 

obavezno i prostor između 

prstiju) 

• da bi stopala bila mekana utrljati mlijeko na stopala, ali ne između 

prstiju 

• da bi stopala bila zaštićena uvijek nositi cipele i čarape 

• svakodnevno mijenjati čarape. 

• Njega noktiju 

• nokte cijelom dužinom sjeći ravno 

• rubove noktiju turpijati turpijicom sa šmirglom. 

• Provjera stopala 

• stopala dnevno provjeravati 

• na stopalima tražiti posjekotine, otvorene površine, plikove, žuljeve, 

otvrdnuća, crvene površine, znojna mjesta 

• prije nego što se obuju cipele treba provjeriti unutrašnjost cipela da 

nema stranih tijela u njima. 

Prilikom vježbanja koristiti udobnu obuću, izbjegavati vježbanje na prevelikoj 

hladnoći ili toploti. Nakon vježbanja svakodnevno pregledavati stopala, te izbjegavati 

vježbanje tokom perioda slabije kontrole šećera u krvi. Stopala trebaju biti 

uvijek utopljena. 

40


Demencija 

Demencija je stečeno, progresivno i nepovratno oštećenje mentalnih funkcija 

usljed određenih organskih uzroka. Učestalost demencije raste sa godinama starosti. 

Ovo oboljenje nije normalan dio starenja, i kod većine ljudi se nikad ne 

razvije. Demencija ima podmukao početak, a simptomi dugo traju. 

Demencija je klinički sindrom karakteriziran propadanjem ranije stečenih mentalnih 

funkcija, koje vodi smanjivanju ili nemogućnosti obavljanja svakodnevnih 

aktivnosti. To je jedan od najozbiljnijih poremećaja koji pogađa starije ljude. 

Demencija je također i značajan rizični čimbenik za razvoj drugih gerijatrijskih 

problema, kao što su padovi, urinarna inkontinencija i sl. Prevalencija demencije 

raste ubrzano sa životnom dobi, te se podvostručuje svakih 5 godina poslije 60. 

godine života. Gerontološka istraživanja u razvijenim zemljama ukazuju na udio 

oboljelih od 50% u dobi od 85 i više godina. Najčešći uzroci sindroma demencije 

su Alzheimerova bolest i vaskularna demencija, koje su zajedno odgovorne za oko 

90% slučajeva demencije. 

Uzroci demencije: 

• Alzheimerova bolest 

• Cerebrovaskularna oboljenja 

• Parkinsonizam 

• Genetika (samo 10%). 

Najčešće prisutni simptomi kod demencije su: smanjena sposobnost pamćenja, 

orijentacije, prosuđivanja, razumijevanja i učenja (posebice u novim situacijama). 

Kada se ove sposobnosti naglo pogoršavaju, onda mogući uzrok može biti infekcija, 

moždani udar, lijekovi i sl.. Ukoliko do pada ovih sposobnosti dolazi postupno, 

treba se uraditi sveobuhvatna procjena kognitivnih sposobnosti. 

Za procjenu sposobnosti pamćenja, mišljenja, učenja,... (kognitivne sposobnosti) 

koristi se MMSE (Mini pregled mentalnog statusa). 

Bodovanje MMSE-a 

Maksimalan zbroj poena je 30. 

REZULTAT: 

Normalna spoznaja 27-30 

Blago pogoršanje 20-26 

Umjereno pogoršanje 10-19 

Ozbiljno pogoršanje 0-9 

41


STANDARDIZIRANI PREGLED MINI-MENTALNOG STATUSA 

1. Koja je ovo (godina) (sezona) (mjesec)? 

Koji je danas datum? 

Koji je ovo dan u tjednu? 

2. U kojoj se (zemlji) (provinciji) (gradu) nalazimo? 

Koji je naziv ove bolnice/zgrade? 

Na kojem se katu nalazimo? 

3. Imenovaću 3 predmeta. Nakon što kažem sva tri, 

želim da ih ponovite. Zapamtite koji su, jer ću vas za 

nekoliko minuta zamoliti da ih ponovo imenujete. 

Lopta; Auto; Čovjek 

Maksimalno 

bodova 

3 

Molim vas ponovite mi te tri stvari. 

4. Spelujte riječ “svijet”. Sada je izgovorite naopačke. 5 

5. Sada, koja su to tri objekta koje ste trebali zapamtiti? 3 

Lopta Auto Čovjek 

6. Pokažite svoj ručni sat. Pitajte: Kako se ovo zove? 1 

7. Pokažite olovku. Pitajte: Kako se ovo zove? 1 

8. Želim da ponovite frazu za mnom: 

1 

“NIŠTA AKO, I ILI ALI” 

9. Pročitajte riječi na ovoj stranici i zatim uradite što se 

1 

traži: 

ZATVORITE OČI 

10. Uzmite papir u svoju desnu/lijevu ruku, presavijte ga 3 

jednom na pola sa obje ruke i stavite ga na pod. 

11. Napišite čitavu rečenicu na tom komadu papira. 1 

12. Precrtajte ovaj crtež. 1 

1 

1 

3 

1 

1 

3 

UKUPNO 30 

42


Na osobe s demencijom korisno djeluje boravak u obiteljskom ili prijateljskom 

okruženju kad god je moguće. Ukoliko je potreban odlazak u bolnicu, onda 

dementnoj osobi to treba objasniti i s njom ići njoj poznata osoba u koju ima 

povjerenja. Dementne osobe često zaborave uzeti propisani lijek. Način na koji 

se žale na fizičke bolesti nije uvijek jednostavan za razumjeti. Pogoršanje se može 

javiti i kod nedijagnostifikovane ili neliječene depresije, kroničnog bola, smanjenja 

osjeta (npr. pokvaren slušni aparat), kronične konstipacije i sl. 

Socijalna, emocionalna i duhovna potpora 

Socijalna, emocionalna i duhovna potpora može se provoditi na sljedeće načine: 

• uključivanjem u donošenje odluka o njihovoj njezi 

• informacijama o njihovoj bolesti i o tome kako mogu pomoći sebi 

• pomoći u obavljanju svakodnevnih aktivnosti 

• emocionalnoj potpori 

• održavanju društvenog života i vjerskih običaja 

Delirij (Konfuzija) 

Delirij je reverzibilno kliničko stanje koje karakterizira dezorijentiranost u vremenu 

i prostoru, ali ne i gubitak identiteta i pamćenja. Osim toga, prisutne su 

promjene raspoloženja, izmijenjen nivo svijesti i poremećen san. To je tzv. akutno 

stanje zbunjenosti i predstavlja hitno medicinsko stanje. Simptomi se mogu ispoljiti 

u sljedećim područjima: 

1. Poremećaji svijesti (od zamagljene svijesti do kome) 

2. Poremećaj spoznaje (vidne halucinacije, poremećaj kratkotrajnog pamćenja, 

dok je dugotrajno pamćenje očuvano, dezorijentiranost u vremenu, 

prostoru i prema osobi) 

3. Psihomotorni poremećaj (povećana ili smanjena aktivnost, ubrzan, ili 

usporen govor) 

4. Poremećaj ritma spavanja (nesanica, pospanost po danu, pogoršanje 

simptoma po noći, noćne more). 

Uzroci delirija mogu biti: 

• lijekovi 

• infekcije 

• hipo i hiperglikemija (nizak i visok šećer u krvi) 

• emocionalni stres 

• hipoksija (manjak kisika) 

• anemija (malokrvnost) 

43


• dehidracija (gubitak tekućine),... 

Osobe sa delirijem se smještaju u bolnicu na ispitivanje i liječenje. 

Gerijatrijska depresija 

Depresija je mentalno stanje koje se karakterizira dugotrajnim osjećajem potištenosti, 

tuge, beznađa, pesimizma, obeshrabrenja i jednog općeg stanja duboke 

praznine. Depresija se sreće u svim životnim razdobljima. Učestalost depresije 

kod starijih osoba je velika. Češća je kod ljudi s demencijom (treba razlikovati 

depresiju od demencije). 

Gerijatrijska depresija je najčešći emocionalni problem kod starijih. Depresija 

može imitirati demenciju, pa procjena mora biti potpuna. 

Simptomi depresije: 

• tipično rano buđenje 

• smanjen interes za omiljene stvari 

• neopravdani osjećaj vlastite krivnje 

• neprekidni umor 

• konfuzija i usporen tijek misli 

• često slab apetit i gubitak težine 

• misli o smrti ili samoubojstvu. 

Za zdravstvene probleme u gerijatriji karakteristično je 4N: 

1.3.3. ZARAZNE BOLESTI 

Zarazne ili infektivne bolesti su skupina oboljenja koja nastaju prodorom patogenih 

mikroorganizama ili njihovih izlučevina, toksina, u organizam čovjeka. 

Prenose se s čovjeka na čovjeka, ili sa životinja na čovjeka. 

Infekcija je prodor, naseljavanje i razmnožavanje patogenih mikroorganizama u 

organizam domaćina. 

44


Infektivnost je sposobnost prodiranja, održavanja i razmnožavanja patogenih 

mikroorganizama. 

Infekcija može dovesti do slabije reakcije organizma, tako da su simptomi slabo 

ispoljeni, tj. infekcija ostaje neprimjetna, ili može dovesti do jače reakcije organizma, 

sa ispoljavanjem simptoma i znakova bolesti. 

Za održavanje zaraznih bolesti potreban je tzv. VOGRALIKOV LANAC 

INFEKCIJE, koji čine: 

1. IZVOR ZARAZE 

2. PUTOVI ŠIRENJA BOLESTI 

3. ULAZNA VRATA INFEKCIJE 

4. KOLIČINA I VIRULENCIJA UZROČNIKA, OKOLIŠ 

5. OSJETLJIVOST DOMAĆINA 

1. IZVOR ZARAZE 

Izvor zaraze može biti čovjek, ili životinja, koji izlučuju klice u drugu osobu i u 

njoj izazivaju zarazu. Bolesti koje su zajedničke i ljudima i životinjama se nazivaju 

zoonoze. 

Čovjek kao izvor zaraze može biti kao bolesnik, ili kliconoša. Kliconoše su osobe 

kod kojih nema ispoljenih znakova bolesti, ali se u njima nalaze uzročnici zaraznih 

bolesti, te su zarazni za druge ljude. Infektivni agens putem stolice, mokraće, 

sline, suza, krvi i sl. dospijeva u vanjsku sredinu. 

45


2. PUTOVI ŠIRENJA BOLESTI 

Bolest se može širiti: 

• Direktnim kontaktom (preko kože i sluznica, spolnim odnosom, poljupcem, 

ugrizom) 

• Indirektnim kontaktom (preko pribora za jelo i piće, medicinskih instrumenata-igle, 

šprice, ginekoloških i zubarskih instrumenata...) 

• Zrakom (kihanjem, kašljanjem...), vodom, zemljom (uzročnici tetanusa, 

crijevni paraziti...) 

• Zagađenom hranom (meso, mlijeko i mliječne prerađevine, jaja...) 

• Preko prijenosnika (muhe, komarci, uši, ose, grinje, krpelji...) 

• Preko posteljice (s trudnice na plod) 

3. ULAZNA VRATA INFEKCIJE 

Ulazno mjesto za patogenog uzročnika može biti: 

• Usta (bolesti sustava za probavu i sustava za disanje) 

• Nos (bolesti sustava za disanje) 

• Oko 

• Spolni organi 

• Koža 

4. KOLIČINA I VIRULENCIJA UZROČNIKA, OKOLIŠ 

Virulencija uzročnika je stupanj patogenosti uzročnika, odnosno sposobnost 

uzročnika da izazove bolest. Ukoliko je virulencija uzročnika, odnosno patogenost 

visoka, onda će i mali broj uzročnika izazvati bolest. S druge strane, ako je 

količina uzročnika velika, onda će mogućnost nastanka infekcije biti veća. 

5. OSJETLJIVOST DOMAĆINA 

Da li će doći do razvoja bolesti ne ovisi samo o broju i patogenosti uzročnika, 

već i od otpornosti domaćina. Poznato je da u rizičnu skupinu za razvoj zaraznih 

bolesti, pored djece spadaju i starije osobe. 

Prema nastanku i trajanju infekcije, razlikujemo akutna i kronična oboljenja. 

Akutne zarazne bolesti (npr. grip) naglo nastaju, traju kratko i najčešće završavaju 

bez komplikacija. Kronične zarazne bolesti počinju postupno, traju duže vremena 

i iza sebe najčešće ostavljaju oštećenja. Kod starijih osoba, bolest se može razvijati 

atipično (neuobičajeno). Starija osoba može imati npr. upalu pluća bez tempera- 

46


ture i jakog kašlja. Gubitak svijesti kod starije osobe može, između ostalog, biti 

posljedica i upale pluća. Komplikacije koje se razvijaju kod starijih osoba, kao 

posljedica zaraznih bolesti, ozbiljnije su i dugotrajnije i mogu biti po život opasne. 

U liječenju zaraznih bolesti, pored terapije lijekovima (tzv. farmakološko liječenje) 

bitne su i nefarmakološke mjere: mirovanje, adekvatna prehrana, vježbe i sl.. 

Prevencija (sprječavanje) zaraznih bolesti se provodi na različite načine: izbjegavanjem 

kontakta s izvorom zaraze, podizanjem otpornosti, odgovarajućim načinom 

života... U specifične mjere prevencije zaraznih bolesti spada i imunizacija. 

Imunitet označava sposobnost organizma da se odupre i obrani od infekcija, bolesti 

ili neke druge biološke ili kemijske opasnosti. Imunološki sustav predstavlja 

ukupni obrambeni mehanizam organizma. Imunitet može biti urođeni i stečeni 

tijekom života. Stečeni imunitet može biti prirodni-nakon nekih preležanih bolesti 

i vještački - kada se u organizam unose već gotova antitjela (ljudskog ili životinjskog 

porijekla). 

47

48 



2. ZAŠTITA NA RADU I PRVA 

POMOĆ 

2.1. ZAŠTITA NA RADU 

2.1.1. MJERE ZAŠTITE NA RADU 

Pod mjerama zaštite na radu podrazumijevaju se sve tehničke, zdravstvene, obrazovne, 

pravne, psihološke, socijalne i slične mjere kojima se, sukladno postojećim 

propisima, pravilima struke, znanstvenim i stručnim saznanjima, postižu temeljni 

ciljevi zaštite na radu. 

Svrha zaštite na radu je stvarati sigurne radne uvjete kako bi se spriječile ozljede 

na radu, profesionalne bolesti i nezgode na radu. 

Mjere zaštite na radu dijele se na: 

• prethodne mjere zaštite na radu 

• tekuće mjere zaštite na radu i 

• kurativne mjere zaštite na radu. 

Prethodne mjere zaštite na radu, kao najvažnije, odnose se na planiranje procesa 

rada, u cilju zaštite zdravlja i radne sposobnosti radnika, te efikasnosti i produktivnosti 

rada. 

Tekuće mjere zaštite na radu su sve one mjere koje se primjenjuju tokom procesa 

rada, u svakoj njegovoj fazi. 

Kurativne mjere zaštite na radu obuhvaćaju sve postupke i radnje neophodne za 

saniranje posljedica nesreće i nezgoda na radu koje su rezultat neprimjenjivanja 

propisanih mjera zaštite na radu ili drugih nepredviđenih događaja. 

2.1.2. PRAVILNICI O ZAŠTITI NA RADU I 

PROTUPOŽARNOJ ZAŠTITI 

Na temelju Zakona o zaštiti na radu, poslodavac je dužan u pisanom obliku, tj. 

Pravilnikom o zaštiti na radu, utvrditi organizaciju provedbe zaštite na radu, svoja 

pravila zaštite na radu i obveze, prava i odgovornosti svojih radnika. 

49


Na temelju Zakona o zaštiti od požara, poslodavac je dužan donijeti i vlastiti 

Pravilnik o zaštiti od požara kojim se uređuje plan zaštite od požara i osiguravaju 

minimalni standardi i određuju mjere i radnje koje se poduzimaju od strane 

zaposlenih u cilju ostvarivanja protupožarne zaštite u na radnom mjestu. Zaštita 

od požara obuhvaća sve mjere koje se poduzimaju u cilju sprječavanja izbijanja 

i širenja požara, njegovog otkrivanja i gašenja, te spašavanja ljudi i materijalnih 

dobara ugroženih požarom. 

Zaposleni radnici treba da budu upoznati sa sadržajem Pravilnika o zaštiti na radu 

i protupožarnoj zaštiti. 

2.1.3. OPASNOSTI OD ELEKTRIČNOG UDARA, 

OTROVNIH MATERIJA, ZRAČENJA, MEDICINSKIH 

PREPARATA I OPREMA 

OPASNOSTI OD ELEKTRIČNOG UDARA 

Električni (strujni) udar je povreda izazvana električnom strujom, koja za posljedicu 

može imati teške povrede ili smrtni ishod. 

Okolnosti koje dovode do strujnog udara su mnogobrojne. Najčešće se kao uzrok 

spominje nepažnja, nepravilno rukovanje i neznanje.Najčešći posredni uzroci 

strujnog udara su: 

• neispravni električni aparati i mašine 

• neispravne elktrične instalacije 

• rad u vlažnim prostorijama i rukovanje električnim aparatima sa mokrim 

rukama, ili u vlažnoj odjeći 

• nestručno rukovanje i opravka kvarova na električnim aparatima i instalacijama,... 

50


OPASNOSTI OD ZRAČENJA 

Štetna zračenja kojima može biti izložen radnik na radu mogu biti ionizirajuća 

zračenja, kada su izvor zračenja određeni radioaktivni elementi i uređaji koji proizvode 

zračenja, npr. rentgen, te neionizirajuća zračenja koje proizvode određeni 

uređaji, npr. laserski uređaji, kao i materijali zagrijani na temperaturu višu od 

2000°C. 

Ionizirajuća zračenja 

Ionizirajuća zračenja susreću se u zdravstvu kod rentgenskih snimanja, terapije 

zračenjem, u nuklearnoj medicini te pri poslovima kontrole proizvoda (izotopi, 

rentgen). Visoke doze mogu djelovati trenutno, izazivajući akutnu radijacijsku 

bolest dok trajnije izlaganje ionizacijskom zračenju može uzrokovati karcinom, 

leukemiju, kataraktu, oštećenje kože i dr. što se sve smatra profesionalnim bolestima. 

Neionizirajuće zračenje 

Od neionizirajućih zračenja najštetnije djelovanje mogu imati ultraljubičasta 

zračenja koja najčešće oštećuju oči. Ultraljubičastog zračenja ima i u prirodi od 

sunca, naročito zbog proboja ozonskog sloja čemu su izloženi radnici na otvorenom 

prostoru, što može uzrokovati rak kože. Veoma štetna mogu biti i laserska 

zračenja koja zbog velike količine energije, usmjerene na malu površinu, mogu 

izazvati na koži oštećenja, od blagog crvenila do dubokih opeklina, a na oku teška 

oštećenja. 

51


2.2. MJERE OSOBNE ZAŠTITE I ZAŠTITE 

STARIJIH I NEMOĆNIH 

2.2.1. SREDSTVA OSOBNE ZAŠTITE 

Korištenjem osobnih zaštitnih sredstava, radnik štiti sebe od mogućih ozljeđivanja-obolijevanja 

tijekom pocesa rada. Osim što se sprječava prijenos mikroorganizama 

sa pacijenta na osoblje, istovremeno se sprječava i prijenos s osoblja na 

pacijente.Osobama u riziku se smatraju osobe čije se aktivnosti dovode u kontakt 

s pacijentima / korisnicima, ili krvlju i/ili drugim tjelesnim tekućinama. 

Procedure koje treba ispoštovati: 

• odabrati sredstva osobne zaštite prema riziku izloženosti i proceduri 

• osobna sredstva zaštite se ne smiju međusobno dijeliti 

• po završenom radnom procesu odložiti korištena sredstva u odgovarajuću 

vreću za otpad. 

U sredstva osobne zaštite spadaju: 

• rukavice 

• maska za lice 

• ogrtači i pregače 

1. RUKAVICE 

Rukavice su najvažnija zaštitna sredstva. One se upotrebljavaju samo jednom i za 

jednog pacijenta (jednokratne). Mogu biti nesterilne i sterilne. 

Nesterilne rukavice 

Napravljene su od različitog materijala (latexa, najlona, gumirane i pamučne). 

Koriste se pri sljedećim postupcima: 

52


• pri kontaktu sa krvlju, tjelesnim tekućinama, sekretima, ekskretima i kontaminiranim 

predmetima 

• u njezi pri svakom dužem kontaktu sa pacijentom (kod provođenja lične 

higijene pacijenta, kontakta sa posteljinom pacijenta i njegovim priborom) 

• kod provođenja postupka dezinfekcije. 

Sterilne rukavice se u njezi bolesnika rijetko koriste, uglavnom kod previjanja 

pacijenta/ korisnika. 

Između različitih pacijenata potrebno je mijenjati rukavice. 

I. POSTUPAK NAVLAČENJA RUKAVICA: 

1. Izvadite rukavicu iz originalne kutije 

2. Držite za rub gornjeg dijela (koji ide na ručni zglob) 

3. Navucite prvu rukavicu 

4. Izvadite drugu rukavicu rukom bez rukavice (na isti način kao prvu) 

53


5. Sa već navučenom rukavicom uhvatite vanjsku površinu izvađene rukavice 

i onda je navucite na drugu ruku 

6. Sa navučenim rukavicama sad obaviti planiranu proceduru 

II. 

POSTUPAK SKIDANJA RUKAVICA 

1. Pincentnim hvatom jedne ruke povucite rukavicu druge ruke tako da je 

izokrenete, da unutarnja strana koja je prijanjala uz dlanove bude izvana. 

2. Držite skinutu rukavicu u ruci i zavucite prste gole šake unutra, između 

rukavice i ručnog zgloba. Uklonite drugu rukavicu, rolajući je niz ruku 

prema dole i smotajte je oko već skinute rukavice. 

3. Baciti skinute rukavice i oprati ruke. 

54


2. MASKA ZA LICE 

Zaštitna maska za lice sprječava prijenos mikroorganizama kapljičnim putem. 

One su jednokratne. Stavljaju se prije ulaska u sobu pacijenta i skidaju i bacaju 

po izlasku iz sobe. 

Pravilno korištenje maske za lice: 

• trebaju čvrsto prijanjati uz lice da pokriju nos i usta 

• mijenjati ih nakon 20 minuta kontinuiranog izlaganja aerosolu ili ranije, 

ako se navlaži ili postane vidljivo prljava 

• tijekom nošenja ne dirati masku rukama 

• ne nositi već upotrebljavanu masku 

• nakon upotrebe ne nositi masku oko vrata, nego je skinuti i odložiti 

• maske skidati odvezivanjem, bez dodirivanja dijela koji pokriva lice 

I. STAVLJANJE MASKE ZA LICE 

1. Pokriti nos i usta 

2. Provući uzice ispod i iznad uha i zavezati straga 

II. 

SKIDANJE MASKE 

1. Čistim rukama odvezati uzice 

2. Držeći samo za uzice, baciti je u smeće, 

3. Oprati ruke 

55


3. ZAŠTITNI OGRTAČ 

Zaštitni ogrtač ima dvostruku ulogu: štiti odjeću njegovatelja/-ice i štiti od prijenosa 

mikroorganizama s njegovatelja/-ice na pacijenta i obratno. Ogrtač je sprijeda 

zatvoren, a na leđima se veže uzicama. Rubovi rukava se uglavnom završavaju 

elastičnim nastavcima. Mogu biti jednokratni (papirnati) i višekratni (platneni), 

koji se mogu prati i sterilizirati. 

I. OBLAČENJE OGRTAČA 

1. Zavežite uzice straga na vratu 

2. Rub rukavica prebacite preko ogrtača 

II. 

SKIDANJE OGRTAČA 

1. Čistim rukama odvežite uzice na vratu 

2. Urolajte ogrtač u zamotuljak i odložite na predviđeno mjesto 

3. Operite ruke 

56


4. ZAŠTITNA PREGAČA 

Zaštitna pregača je višekratna, pamučna ili polivinilna. Koristi se: 

1. kada postoji mogućnost kontaminacije odjeće njegovatelja/-ice raspršivanjem 

izlučevina korisnika 

2. kod kupanja korisnika 

3. njege inkontinentnih korisnika 

4. kod pranja i dezinfekcije upotrijebljenog pribora za njegu 

5. kod hranjenja bolesnika. 

5. ZAŠTITNA KAPA I KALJAČE 

Zaštitna kapa i kaljače sprječavaju prijenos mikroorganizama s osoblja na pacijenta. 

Rjeđe ih koriste njegovatelji/-ice, a više se koriste u kirurškim salama. 

2.2.2. PRAVILNO PRANJE RUKU 

TERMINOLOGIJA: 

• ČISTE RUKE = ruke slobodne od štetnih mikroorganizama 

• DETERDŽENTI = spojevi koji imaju sposobnost čišćenja, koriste se za 

pranje ruku pod tekućom vodom (“sapun”) 

• DETERDŽENTNI ANTISEPTIK = antiseptik koji nije na bazi alkohola, 

upotrebljava se za higijensko pranje pod tekućom vodom 

• ALKOHOLNI PREPARAT ZA UTRLJAVANJE = preparat (tekući, u 

obliku gela, ili pjene) koji se utrljava u kožu (ne ispire se) 

Tehnika pranja ruku: 

• prije direktnog kontakta sa korisnikom, skinuti prstenje, satove i narukvice 

• zabranjeni su umjetni nokti i lak na noktima 

• prirodni nokti moraju biti kratki i nelakirani 

57


1. PRANJE RUKU VODOM I SAPUNOM 

• nanijeti sapun na vlažne ruke 

• trljati čitavu površinu šaka preporučenim pokretima, 30-60 sekundi 

• voda ne smije biti ni vruća ni hladna 

• obilno isprati i 

• posušiti ruke papirnatim ručnikom 

• na kraju ručnikom zatvoriti slavinu. 

58


2. UPOTREBA ALKOHOLNIH PREPARATA ZA UTRLJAVANJE 

• uliti 3-5 ml preparata u skupljene dlanove 

• pokriti njime čitavu površinu obiju šaka 

• trljati ruke preporučenim pokretima dok ruke ne budu suhe (15-30 

sekundi) 

59


INDIKACIJE ZA PRANJE RUKU: 

• PRIJE KONTAKTA SA BOLESNIKOM/KORISNIKOM (rukovanje, 

pomaganje pri kretanju, mjerenje TA i bila) 

• PRIJE ČISTOG/ ASEPTIČKOG POSTUPKA (njega usta i zuba, priprema 

hrane, priprema lijekova, nakon prelaska sa kontaminiranog dijela 

tijela na čisti) 

• NAKON RIZIKA IZLAGANJA TJELESNIM TEKUĆINAMA (njega 

usta i zuba, čišćenje urina, stolice, rukovanje otpadom - pelene) 

• NAKON KONTAKTA SA BOLESNIKOM (rukovanje, kupanje) 

• NAKON KONTAKTA SA BOLESNIKOVOM OKOLINOM (mijenjanje 

posteljine, čišćenje ormarića). 

2.2.3. MJERE I NAČINI ZAŠTITE STARIJIH I NEMOĆNIH 

OSOBA 

Najčešće ozljede koje se javljaju kod starijih osoba su opekline, ozljede kostiju i 

zglobova i posjekotine. U cilju zaštite starijih osoba korisni su opći savjeti, kao i 

savjeti vezani za uređenje okruženja u kojem boravi osoba. 

OPĆI SAVJETI: 

• skloniti predmete sa poda 

• kablove za struju i telefon zalijepiti za pod ljepljivom trakom 

• podne prostirke ukloniti sa poda ili ih fiksirati 

Hodnik i stube: 

• dobro osvjetljenje 

• gumene trake na rubu stuba ili obložene stube (protiv klizanja) 

• što manje namještaja 

• postaviti metalne šipke na odgovarajućim mjestima i na odgovarajućoj 

visini 

• ograda na stubištu 

Kuhinja: 

• dobro osvijetljena 

• metalni štitnik za štednjak 

• grijanje u bojleru podesiti na srednji stupanj 

• nekoliko termo-rukavica 

60


Kupaonica i WC: 

• fiksirati prostirke za pod 

• metalne šipke pored kade i wc školjke fiksirane za zid 

• poželjne slavine koje se otvaraju jednim pokretom 

• gumena ili spužvasta podloga u kadi 

• podesiti bojler da grije vodu samo do onog stupnja koji ne može izazvati 

opekline 

Spavaća soba: 

• krevet postaviti tako da mu se može prići sa tri strane 

• fiksirati krevet ako je na kotačima 

• uz krevet postaviti stočić sa lampom i drugim potrebnim predmetima 

• papuče treba da su udobne sa gumenim, neklizajućim đonom, bez visoke 

potpetice i da ne spadaju sa stopala. 

2.2.4. TJELESNI NAPORI PRI RADU 

Zdravstveni radnici i njegovatelji/-ice izloženi su velikim tjelesnim naporima pri 

radu. To podrazumijeva: 

• dugo stajanje, nefiziološki položaj tijela pri radu, ručno podizanje i prenošenje 

bolesnika/ korisnika 

• emocionalno opterećenje i stres 

• česta dežurstva, rad noću 

• dugo stajanje i hodanje,... 

Posebno su kritične određene radne operacije: 

• održavanje higijene 

• podizanje i spuštanje korisnika 

• kupanje korisnika 

• namještanje kreveta sa nepokretnim pacijentima 

O težini tjelesnih napora tijekom posla najbolje govore podaci Američkog udruženja 

sestara, da prosječno opterećena sestra na bolničkom odjelu podigne približno 

1,8 tona tereta tijekom jedne smjene!!! Na listi deset profesija s najvećim 

rizikom za koštano-mišićne poremećaje na drugom mjestu su bolničari. S obzirom 

na to da je posao njegovatelja podjednako težak, ovi podaci se mogu uzeti 

kao relevantni i za njihovu profesiju. 

61


Kao posljedica velikih tjelesnih napora, dolazi do brojnih koštano-mišićnih poremećaja 

(bola u leđima, diskopatije). 

U faktore rizika za pojavu koštano-mišićnih poremećaja spadaju: 

• ponavljani snažni pokreti 

• često podizanje tereta ili podizanje većeg tereta 

• dugotrajan nefiziološki položaj tijela 

• nedovoljna fizička pripremljenost i neiskustvo u radu. 

Mjere prevencije u cilju smanjenja opterećenja na poslu: 

• eliminacija ručnog podizanja pacijenata 

• uporaba nosila, kolica i kreveta podesive visine 

• korištenje kolica ili stolova sa kotačićima za tešku opremu 

• procjena rizika,... 

62


2.3. SPRJEČAVANJE NESREĆA I POSTUPCI 

PRVE POMOĆI 

2.3.1. OSNOVNI POSTUPCI PRVE POMOĆI 

Prva pomoć predstavlja skup radnji kojima se pomaže povrijeđenoj ili iznenada 

oboljeloj osobi na mjestu događaja, prije dolaska ekipe Hitne pomoći. 

CILJEVI PRUŽANJA PRVE POMOĆI: 

• spasiti život 

• spriječiti posljedice 

• skratiti liječenje i rehabilitaciju (oporavak) 

OSNOVNA PRAVILA PRI PRUŽANJU PRVE POMOĆI: 

• ne stvarati paniku 

• ne štetiti 

• ne činiti više nego se očekuje 

• voditi brigu o sigurnosti spasioca i povrijeđenih. 

OPĆI POSTUPCI PRI PRUŽANJU PRVE POMOĆI: 

• provjeriti sigurnost mjesta nesreće 

• osigurati mjesto nesreće 

• napraviti orijentacijski preged 

• primijeniti neodgodive postupke prve pomoći 

• ostati uz povrijeđenu osobu. 

NEODGODIVI POSTUPCI PRVE POMOĆI: 

• postavljanje osobe bez svijesti, koja diše, u stabilan bočni položaj 

• postupak oživljavanja osobe bez svijesti, koja ne diše normalno 

• zaustavljanje jakog krvarenja. 

OZLIJEĐENU OSOBU NE MICATI SA MJESTA NESREĆE, OSIM KADA 

SPASIOCU ILI OZLIJEĐENOM PRIJETI OPASNOST PO ŽIVOT !!! 

63


Kardiopulmonalna reanimacija (CPR – tehnika oživljavanja) 

Oživljavanje ili reanimacija podrazumijeva masažu srca i umjetno disanje. 

Prestanak disanja i srčanog rada, ukoliko se ne krene sa reanimacijom, dovešće do 

definitivne smrti u roku od nekoliko minuta. 

CPR (kardiopilmonalna reanimacija) održava oksigenaciju mozga i drugih vitalnih 

organa. Bez CPR-e osoba umire za 8-10 minuta, a nepovratna oštećenja 

mozga nastaju za 3-5 minuta. 

POSTUPAK OŽIVLJAVANJA 

• Provjeriti da li je osoba svjesna ili 

nesvjesna (pacijenta nježno protresti 

za ramena i glasno upitati 

kako se osjeća) 

• ako osoba ne reagira pozvati 124 

(SHP) i početi sa oživljavanjem 

• okrenuti onesviještenu osobu na leđa 

• kleknuti pored vrata ili ramena onesvještene 

osobe 

• otvoriti dišne puteve: 

dlan jedne ruke staviti osobi na čelo i 

nježno zabaciti glavu unatrag, drugom 

rukom sa dva prsta pod bradom i palcem 

na bradi otvorite donju vilicu 

• srednji prst jedne ruke stavite u udubljenje 

ispod prsne kosti 

• držeći srednji prst, staviti kažiprst iste ruke na 

donji kraj prsne kosti 

• rub dlana druge ruke stavite do kažiprsta 

• preko te ruke staviti drugu ruku i preplesti prste 

• prstime ne dodirivati prsa 

• laktove ukrutiti i držati ruke ispružene sve vrijeme 

• ramena držati iznad svojih ruku 

64


• koristiti gornju tjelesnu težinu (ne samo ruke) pri kompresiji prsnog koša 

• prsni koš osobe potiskivati prema dolje u ritmu od stotinu u minuti 

• prsni koš treba se pomjeriti prema dolje za oko 5 cm 

(ne dozvoljavajući prsnom košu da se vrati nakon toga) 

• uraditi 30 kompresija (bez podizanja ruku) 

• dati umjetno disanje usta na usta (ili usta na nos, ako su usta ozlijeđena) 

• začepiti nos unesrećenog 

• dati polako jedan udah (prsni koš se 

podiže pri udahu) 

• ukoliko se prsni koš ne podiže, 

ponoviti otvaranje dišnih putova 

(zabaciti čelo i 

podići bradu) 

• sačekati da se 

prsni koš spusti 

pa dati još 

jedan udah 

65


• nastaviti oživljavanje u omjeru 30 : 2 (30 kompresija i 2 udaha) 

• nakon 4-5 ciklusa provjeriti cirkulaciju i disanje (30 kompresija i 2 udaha 

predstavlja jedan ciklus): 

• disanje se provjeri tako što se obraz stavi ispred usta i nosa unesrećenog 

(“gledam, slušam, osjetim”), gleda se podizanje prsnog koša i sluša se disanje, 

a rukom koja se stavi na prsni koš osjeti se podizanje prsnog koša 

• cirkulacija se provjerava tako 

što se kažiprst i srednji prst 

stave na jabučicu i spuste na 

bočnu stranu, u udubljenje 

(puls se provjerava na jednoj 

ili drugoj strani, nikada istovremeno 

na obje strane) 

Ukoliko osoba u nesvijesti diše (ili počne da diše u toku reanimacije) postavlja se 

u stabilan bočni položaj. 

Bočni položaj 

U stanju duboke nesvijesti, za razliku od sna, svi tjelesni mišići omlohave. Ako 

onesviješteni leži na leđima, dolazi do spuštanja donje čeljusti i jezika koji može 

zatvoriti dišni put. Moguće je i gušenje vlastitim povraćenim sadržajem. Stoga 

onesviješteni mora ležati na boku, poduprt jednom rukom i nogom, s glavom 

zabačenom prema natrag. Time se osigurava prohodnost dišnog puta, jer se jezik 

odmiče od stražnje stijenke ždrijela i omogućava se istjecanje sline, krvi i povraćenog 

sadržaja iz usta. 

Postavljanje u bočni položaj: 

• ruke onesviještenog postaviti u položaj 

kao na slici 

• koljeno na suprotnoj strani podignuti 

tako da stopalo bude ispruženo na podlozi 

• okrenuti onesviještenog povlačeći ga za rame i za bok ili natkoljenicu 

66


• gornju nogu povucite prema naprijed 

i gornju ruku stavite ispod obraza da 

podržava glavu u zabačenom položaju 

Gušenje stranim tijelom 

Pri gutanju hrane može se dogoditi da zalogaj uđe u dišne puteve (grkljan i dušnik) 

umjesto u jednjak. Ovo se najčešće događa starijim osobama s poremećenom 

funkcijom gutanja i osobama koje jedu brzo, gutaju nedovoljno prožvakanu 

hranu i pričaju i smiju se tijekom jela. Za malu djecu opasni su sitni predmeti 

koje stavljaju u usta. Ako se dišni put potpuno začepi, osoba umire za nekoliko 

minuta. Manje komade hrane moguće je iskašljati. 

Znakovi potpunog začepljenja dišnog puta 

Začepljenje nastaje naglo tijekom jela, ili kod male djece 

tijekom igre. Osoba ne može disati, ne može govoriti i ne 

može kašljati. Pokušava udahnuti zrak, ali bez uspjeha. 

Usne i koža postaju plavkasti. Ako se ne pruži pomoć, 

osoba gubi svijest i za nekoliko minuta umire. 

Nagli nastanak i dramatičnost događaja često navodi 

okoliš na pomisao da se radi o srčanom udaru - infarktu. 

Da bi dala do znanja da se guši, osoba koja ne može 

disati (ni govoriti) treba se primiti za vrat s obje ruke. 

To je međunarodna poruka (Heimlichov znak) sa značenjem: “gušim se”. Kod 

onesviještene osobe koja ne diše, začepljenost dišnog puta utvrđujemo pokušajem 

umjetnog disanja (vidi Oživljavanje). Ako pri umjetnom disanju nailazimo na 

otpor, a prsna i trbušna stijenka miruju, znači da je dišni put začepljen. 

POSTUPAK: 

• Heimlichov hvat: 

67


• Heimlichov hvat kod osobe koja leži: 

• Heimlichov hvat kao samopomoć: 

• Heimlichov hvat kod djece od 

1-8 godina: 

• Postupak kod djece do jedne godine: 

68


2.3.2. Uganuća 

Uganuće ili distorzija je ozljeda ligamenata i zglobne čahure, nastala zbog naglog, 

prejakog pokreta u zglobu. Najčešća su: 

UGANUĆE GLEŽNJA 

Često se događa tijekom hodanja i trčanja po 

neravnom terenu. Javlja se oštra bol, a potom 

i oteklina zgloba. Tegobe se mogu ublažiti 

hladnim oblogom ili ledom. Noga treba 

mirovati u povišenom položaju. U težim slučajevima 

potrebit je liječnički pregled. 

DISTORZIJA VRATNE KRALJEŽNICE (WHIPLASH) 

Događa se u prometnim nezgodama zbog naglog pomicanja glave pri sudaru 

(trzajna ozljeda vratne kralježnice). Očituje se kao bol u stražnjem dijelu vrata, 

koja se javlja odmah nakon nezgode ili nešto kasnije. Bol se može širiti u potiljak, 

leđa i ruke, a pojačava se s pokretima glave, pa osoba drži vrat ukočenim. 

Potrebita je pomoć ljekara. Treba imati na umu da u sudaru mogu nastati i znatno 

teže ozljede vratne kralježnice, s prijelomima vratnih kralježaka i mogućnošću 

oštećenja leđne moždine. Ovakve ozljede traže znatno složeniji pristup u pružanju 

prve pomoći.. 

Prijelomi 

Koštani prijelom bez ozljede kože (rane) zovemo zatvorenim prijelomom. Ako na 

mjestu prijeloma postoji rana, to je otvoreni ili vanjski prijelom. Koštani ulomci 

mogu svojim oštrim rubovima 

povrijediti krvne žile, 

živce i mišiće, ili probiti 

kožu. To se može dogoditi 

u trenutku prijeloma, ili 

naknadnim pomicanjem 

slomljenih kostiju. 

69


ZNAKOVI PRIJELOMA RUKE ILI NOGE: 

• Bol 

• Nemogućnost pokretanja povrijeđenog uda. 

• Otok na mjestu prijeloma. Nije uvijek prisutna. 

• Deformacija uda. Nije uvijek prisutna. Ako postoji, siguran je znak prijeloma. 

I sama sumnja na mogućnost prijeloma zahtijeva postupak kao da prijelom 

postoji. 

POSTUPAK: 

• Ako je slomljeni ud deformiran, pokušajte ga izravnati uzdužnim istezanjem. 

Povlačite lagano dva susjedna zgloba u suprotnim smjerovima. Ovaj 

postupak ne smije biti nasilan i treba ga prekinuti ako naiđete na otpor, ili 

jaču bol. Nepravilna manipulacija slomljenim udom može oštetiti krvne 

žile, živaca i ostalih tkiva, ili pretvoriti zatvoreni prijelom u otvoreni. 

• Slomljena kost se mora imobilizirati prije prenošenja ili prijevoza ozlijeđenog. 

Ako je hitna medicinska pomoć dostupna, najbolje je imobilizaciju i 

transport prepustiti stručnim osobama. Ozljeđeni mora mirovati do dolaska 

pomoći. 

• Kod otvorenih prijeloma pokrijte ranu sterilnom gazom. Na gazu stavite 

jastučić od pamuka (vate), ili vune, i sve skupa učvrstite zavojem. Ako 

slomljena kost viri iz rane, ne smije se istezanjem uda vraćati u prirodni 

položaj, nego se nakon previjanja rane imobilizira u zatečenom položaju. 

2.3.3. Opekline 

Opekline su ozljede nastale djelovanjem visoke temperature, 

kemijskih tvari (kemijske opekline), ili zračenja. 

Njihova težina ovisi o zahvaćenoj površini tijela i 

dubini oštećenja tkiva. Djeca teže podnose opekline od 

odraslih. 

GAŠENJE VATRE NA ČOVJEKU 

Osobe sa zapaljenom odjećom često u panici trče, čime se vatra još više rasplamsava. 

Potrebno je leći na zemlju i valjati se. 

Vatru na čovjeku možemo gasiti dekom, kaputom, vodom i protupožarnim aparatima 

na prah (NaHCO 3 

), pazeći da ne prskamo u oči. 

Ne smije se koristiti protupožarni aparat na ugljični dioksid (CO 2 

). 

70


POSTUPAK: 

Skinuti odjeću natopljenu vrućom tekućinom ili kemikalijom. Komadi tkanine 

koji su zaljepljeni za kožu ne smiju se nasilno odvajati, već ih treba izrezati škarama. 

• Brzo hlađenje opečene površine vodom najvažnija je mjera prve pomoći 

koja bitno poboljšava konačni ishod ozljede. Opečeni dio tijela treba što 

prije uroniti u vodu ili tuširati. Voda mora biti hladna, ali ne ledena. Hlađenje 

treba trajati najmanje deset minuta. Malu djecu ne ostavljajte predugo 

u hladnoj vodi, jer može doći do pothlađivanja tijela. 

• S opečene ruke odmah skinuti prstenje, narukvice i sat, prije nego koža 

natekne. Ako se zbog otoka prsten više ne može skinuti, treba ga prerezati. 

• Opekline se pokrivaju gazom i zavojem vrlo labavo, bez zatezanja. 

• Ako je opečena velika površina ruke ili noge, treba imobilizirati opečeni ud. 

• Ako je prijevoz do bolnice dugotrajan, dati povrijeđenom piti tekućinu 

(aklohol je zabranjen). 

NE stavljati na opekline nikakve masti, ulje niti prašak. 

NE bušiti mjehure na opeklinama 

2.3.4. Smrzotine 

Smrzotine su lokalne ozljede 

nastale djelovanjem niskih 

temperatura. Javljaju se najčešće 

na stopalima, prstima 

ruku, uškama i nosu. Nastanak 

im pospješuju tijesna i vlažna 

obuća i opća iscrpljenost. 

Često se javljaju zajedno s 

općom pothlađenošću tijela. 

71


TIPIČNE OKOLNOSTI NASTANKA SMRZOTINA 

Duži boravak u prirodi u zimskim uvjetima - planinari, alpinisti, vojnici. Tijesna 

obuća smanjuje cirkulaciju u stopalu i time pogoduje nastanku smrzotina, pogotovu 

ako se duže vrijeme ne skida. 

KAKO PREPOZNATI SMRZOTINU? 

U početku postoji osjećaj hladnoće u zahvaćenoj okrajini koji prelazi u bol. Nagli 

prestanak osjećaja hladnoće i boli, znak je početka smrzavanja. Koža zahvaćenih 

okrajina je modra, blijeda ili crvena. Kasnije nastaje otok, a ponekad i mjehuri. 

POSTUPAK 

• Osobu treba uvesti u toplu prostoriju i skinuti joj odjeću, obuću i prstenje. 

Komadi tkanine koji su zaljepljeni za kožu ne smiju se nasilno skidati već 

ih treba obrezati škarama 

• Smrzotine pokrijte gazom, ali ne zavijajte zavojem. 

• Ruku ili nogu sa smrzotinom treba imobilizirati i staviti u povišen položaj. 

NE trljajte promrzle djelove tijela. 

NE bušite mjehure. 

NE stavljajte prašak, mast i sl. na smrzotinu. 

NE navlačite rukavice ili čarape na smrznute okrajine. 

NE zagrijavajte promrzle okrajine termoforom i sličnim izvorima topline. 

NE dozvolite osobi sa smrznutim stopalom da hoda. 

2.3.5. Strujni udar 

Strujni udar nastaje kad se ljudsko 

tijelo ili dio tijela uključi u 

stujni krug. 

Posljedice mogu biti bezazlene 

ili kobne, što ovisi o brojnim 

čimbenicima kao što su: tehničke 

osobine struje, otpor tkiva, 

dužina izloženosti i put prolaska 

struje kroz tijelo. Mokra ili 

vlažna koža ima manji električni 

otpor, pa pogoršava posljedice 

strujnog udara. 

72


Električna struja izaziva duboke i oštro obrubljene opekline. Prolasci struje kroz 

srce i kroz mozak mogu izazvati trenutačnu smrt zbog zastoja srčanog rada i oštećenja 

centra za disanje u mozgu. Snažni mišićni grčevi mogu dovesti do pucanja 

mišića i koštanih prijeloma. Ukrućenost mišića može potrajati i nekoliko minuta 

nakon prestanka dodira sa strujom, što u slučaju zahvaćenosti mišića za disanje 

dovodi do prestanka disanja. Osoba koja je rukama uhvatila žicu pod naponom, 

neće ju moći ispustiti zbog grča mišića ruku. 

POSTUPAK: 

• Ako je unesrećeni još u strujnom krugu, treba ga što prije osloboditi. Spasilac 

mora paziti i na vlastitu sigurnost. Ovisno o situaciji, strujni krug se 

prekida izvlačenjem utikača iz utičnice, vađenjem osigurača ili odvajanjem 

električnog vodiča od tijela pomoću predmeta od izolirajućeg materijala 

(plastika, guma, suho drvo, debeli sloj suhe tkanine ili papira). Dobro je 

koristiti gumene rukavice i čizme. Eventualni požar na mjestu nezgode ne 

smije se gasiti vodom. 

• Ako je unesrećeni bez svijesti, provjerite disanje i krvotok i po potrebi 

započnite mjere oživljavanja. Onesviještenog koji diše, okrenite u bočni 

položaj. 

• S opeklinama i prijelomima postupite kao što je opisano u odgovarajućim 

poglavljima. 

2.3.6. Krvarenje 

Krvarenje nastaje povredom krvne žile. Vanjsko krvarenje je vidljivo, jer krv 

istječe na površini tijela. Unutarnje krvarenje se događa unutar tijela, skriveno 

od pogleda, pa dulje vrijeme može ostati neprepoznato. Jakost krvarenja ovisi o 

veličini povrijeđene krvne žile. Pri ozljedi veće krvne žile (arterije), krv će istjecati 

u mlazu, pa osoba može vrlo brzo iskrvariti. Zato je zaustavljanje krvarenja prioritetni 

postupak prve pomoći kod svake ozljede. 

POSTUPCI ZA ZAUSTAVLJANJE VANJSKOG KRVARENJA: 

• pritisak na ranu 

• kompresivni zavoj 

• pritisak na veliku arteriju 

• podvezivanje uda 

73


PRITISAK NA RANU 

Komadom gaze ili tkanine čvrsto pritisnite mjesto 

krvarenja. Ako je rana na ruci ili nozi, podignite 

povrijeđeni ud i zadržite ga u povišenom položaju. 

Ako je u ranu zabodeno strano tijelo (nož, drvo, strijela), ne smijete ga vaditi. 

Krvarenje ćete zaustaviti pritiskom na rubove rane oko stranog tijela. 

KOMPRESIVNI ZAVOJ 

Pritisak na ranu može se ostvariti i kompresivnim 

zavojem: 

• na ranu stavite sterilnu gazu. 

• na gazu stavite zamotuljak zavoja ili tkanine, 

točno iznad mjesta krvarenja. Može poslužiti i 

komadić drveta ili kamen. 

• kružnim zavojem čvrsto stegnite zamotuljak. 

Čvor napravite iznad zamotuljka 

Ozlijeđenu ruku ili nogu treba držati u povišenom 

položaju. 

PRITISAK NA VELIKU ARTERIJU 

Krvarenje na ruci, nozi ili glavi može se zaustaviti pritiskom na veliku arteriju 

koja dovodi krv u povrijeđeno područje. Za ovaj postupak potrebna je vještina i 

točno poznavanje mjesta pritiska. Nikad se ne smiju istovremeno pritisnuti obje 

vratne arterije. 

PODVEZIVANJE UDA 

Ovo je radikalan zahvat koji dovodi do prekida cirkulacije ispod mjesta podvezivanja 

što može dovesti do odumiranja tkiva i gubitka uda. Zato se podvezivanje 

smije primijeniti samo u slučajevima: 

• amputacijske ozljede (otrgnuća ili odsijecanja dijela ruke ili noge) ako ne 

očekujemo ponovno spajanje odvojenog uda. 

74


• jakog nagnječenja i drobljenja 

uda, kada je njegov 

gubitak neminovan. 

• jakog krvarenja koje se ne 

može zaustaviti niti jednim 

drugim postupkom. 

Za podvezivanje se koriste namjenski 

proizvedene široke gumene 

vrpce ili platnene vrpce s kopčom 

(Esmarch), ali može poslužiti i trokutasta marama složena na širinu od 5 cm, 

kravata ili debelo uže. Ne koristite tanke materijale, jer se mogu usjeći u tkivo. 

Podvezica se stavlja na nadlakticu ili natkoljenicu. Zateže se pomoću štapića dok 

krvarenje ne prestane. Zabilježite vrijeme stavljanja podvezice. 

2.3.7. Šok 

U svakodnevnom govoru često koristimo riječ “šok”, sa značenjima koja se razlikuju 

od njegove medicinske definicije. Šok u medicinskom smislu znači po život 

opasno stanje poremećene cirkulacije krvi, koje može imati različite uzroke i 

mehanizme nastanka. 

Najčešći uzroci šoka: 

• Veliki gubitak krvi zbog vanjskog ili unutarnjeg krvarenja. 

• Teške ozljede - prijelomi, opsežne opekline, prignječenja udova, prostrijelne 

ozljede, ozljede trbuha, prsnog koša i dr. 

• Anafilaktička reakcija - vrsta alergijske reakcije koja se može javiti kod 

uboda insekata, ili primjene nekih lijekova. 

• Srčani infarkt. 

• Sepsa - teška infekcija s pojavom bakterija u krvi. 

• Veliki gubitak tjelesnih tekućina povraćanjem, proljevom i znojenjem. 

• Bol i strah potpomažu razvoj šoka. 

Znakovi šoka: 

• Koža je blijeda i hladna, orošena ljepljivim znojem. 

• Usne i prsti mogu biti modri. 

• Bilo je ubrzano i teško opipljivo. 

• Disanje je ubrzano i površno. 

• Osjećaj hladnoće. 

75


• Žeđ, mučnina i, ponekad, povraćanje. 

• Nemir i uzbuđenost koji s pogoršanjem šoka prelaze u apatiju i nezainteresiranost. 

Bolesnik više ne zapomaže, a pogled mu je odsutan. 

POSTUPAK: 

Zaustavite krvarenje, previjte rane, imobilizirajte prijelome. 

Povrijeđeni ili bolesnik u šoku treba 

ležati s lagano uzdignutim nogama. 

Pokrijte ga. 

Ne ostavljajte ga samog, nastojte ga 

ohrabriti i pružiti mu osjećaj sigurnosti. 

NE dajte mu hranu, niti piće. Samo ako 

je prijevoz do bolnice dugotrajan i ako ste 

sigurni da nema povrede trbuha, niti krvarenja 

iz probavnih organa, možete mu povremeno davati manje količine vode, ili čaja. 

NE koristite izvore toplote poput termofora ili toplog crijepa za zagrijavanje 

osobe u šoku. 

SADRŽAJ ORMARIĆA ZA PRVU 

POMOĆ (za poslovnu lokaciju do 

10 radnika) 

• 1 kom. zavoj za prvu pomoć 

sterilan tip 0 


sterilan tip1 


sterilan tip 2 

• 1 kom. vata 50g 

• 1 kom. galoplast 2 cm x 1 m 

• 1 kom. pinceta 

• 1 kom. škare sa zavrnutim vrhom 

• 2 kom. saniplast (fleksogal 4 cm x 10 cm) 

• 2 kom. kaliko zavoj utkani rub 6 x 5 

• 1 kom. esmarh guma 

• 1 kom. alkohol 70% 100 ml 

• 1 kom. spisak materijala 

• 1 kom. kratka uputa za pružanje prve pomoći 

76


3. NJEGA STARIJIH I 

NEMOĆNIH TE BOLESNIH 

OSOBA 

3.1. UVOD U ZANIMANJE 

Njegovatelj/-ica starijih, nemoćnih i bolesnih osoba je zanimanje koje podrazumijeva 

njegu i skrb o osobama koje trebaju pomoć. U sklopu svog posla njegovatelj/- 

ica pomaže nemoćnim i starijim osobama u obavaljanju aktivnosti svakodnevnog 

života i provodi osnovne postupke iz područja zdravstvene njege. 

Djelokrug rada njegovatelja/-ice je širok, sa određenim razlikama, ovisno da li se 

njega obavlja u institucijama ili u kućanskim uvjetima. Tendencija njege starih 

i nemoćnih jeste da se poveća broj korisnika kojima se njega pruža u kućnim 

uvjetima. Mnogobrojni su razlozi za to, počev od financijskih, pa sve do emocionalnih. 

Djelokrug rada njegovatelja/-ice starijih, nemoćnih i bolesnih 

osoba: 

1. pomoć pri održavanju osobne higijene korisnika i hranjenju korisnika koji 

nemaju problema s gutanjem, žvakanjem i disanjem 

2. održavanje higijene bolesničke postelje 

3. održavanje higijene okoline bolesnika 

4. provođenje dezinfekcije 

5. briga o osobnim stvarima korisnika 

6. prevencija nastanka komplikacija usljed dugotrajnog mirovanja 

7. suradnja s medicinskim osobljem 

8. njega umirućeg i postupak s umrlim 

9. briga o redovitom uzimanju lijekova kod kroničnih bolesnika 

10. priprema, serviranje hrane i nabavka kućnih potrepština kod njege koja se 

provodi u kućnim uvjetima 

77


Posao njegovatelja/-ice se odvija u suradnji, ne samo sa zdravstvenim, već i sa socijalnim 

radnicima. Ta suradnja omogućava potpunu skrb o starijim, nemoćnim i 

bolesnim osobama. 

Suradnja sa zdravstvenim i socijalnim radnicima 

Suradnja je permanentna i njihova djelatnost odvija se paralelno kako u institucionalnom 

tako i vaninstitucionalnom smještaju starih osoba. Socijalni radnici 

pružaju socijalnu podršku i pomoć u savladavanju socijalnih i životnih teškoća i 

stvaraju uvjete za zadovoljenje osnovnih životnih potreba starije osobe. 

3.1.1. Zdravstvene i socijalne ustanove 

Zdravstvene ustanove organiziraju svoj rad kao: 

1. zdravstvene ustanove primarne, sekundarne i tercijarne razine zdravstvene 

zaštite 

2. specijalizirane zdravstvene ustanove i 

3. ostale zdravstvene ustanove. 

Zdravstvene ustanove su: 

a) ambulanta obiteljske medicine, 

b) stomatološka ambulanta, 

v) dom zdravlja - osniva se za područje jedne ili više općina 

g) ljekarna, 

d) specijalistička ambulanta, 

đ) specijalistički centar, 

e) bolnica, 

ž) zavod, 

z) institut za javno zdravstvo, 

i) dom za zdravstvenu njegu, 

j) laboratorija, 

k) banka biološkog materijala i 

l) banka matičnih stanica. 

• Primarna razina zdravstvene zaštite osigurava se putem ambulante 

obiteljske medicine,stomatološke ambulante, doma zdravlja, 

doma za zdravstvenu njegu i ljekarne 

• Sekundarna razina zdravstvene zaštite se osigurava putem specijalističke 

ambulante, specijalističkog centra, bolnice i zavoda 

78


• Tercijarna razina zdravstvene zaštite se osigurava putem specijalističke 

ambulante, specijalističkog centra, bolnice i zavoda 

Ustanove za socijalnu zaštitu su: 

• Centar za socijalni rad 

• Ustanove za smještaj starih osoba 

• Ustanove za dnevni boravak i za pomoć u kući 

• Centar za socijalni rad 

• Prati i otkriva socijalne potrebe 

• Poduzima i provodi odgovarajuće mjere socijalne zaštite 

• Provodi preventivne aktivnosti za suzbijanje socijalnih problema 

• Ustanove za smještaj starih osoba 

• domovi za umirovljenike i starije osobe, 

• gerontološki centri, 

• domovi za odrasla invalidna lica i zavodi, 

• domovi za smještaj osoba ometenih u mentalnom razvoju i duševno oboljelih 

osoba 

• Ustanove za dnevni boravak i za pomoć u kući 

Ove ustanove osiguravaju korisnicima: 

• Zdravstvenu zaštitu, 

• Zdravstveno-obrazovne aktivnosti 

• Kulturno-zabavne i rekreativne aktivnosti 

• Pružanje pomoći i njege u kući 

STARAČKI DOM 

Starački dom je socijalno – zdravstvena ustanova koja udomljuje zdrave ili kronično 

bolesne starije osobe. Ova ustanova osigurava smještaj hotelskog ili stacionarnog 

tipa. Starački dom u sklopu smještaja organizira: 

1. zdravstvenu zaštitu, 

2. liječničku i sestrinsku njegu, 

3. rehabilitaciju, 

4. kontakt sa psihologom i socijalnim radnikom. 

79


Starački dom pruža i usluge: 

• cjelodnevne prehrane, 

• upotrebe dvorane za fizikalnu i radnu terapiju, 

• knjižnice, 

• čitaonice, 

• frizerskog salona. 

HOSPICIJ 

Hospicij je samostalna zdravstveno-socijalna ustanova ili specijalna bolnica u 

kojoj se primaju bolesnici u završnom stadiju života 

Ciljevi hospicija: 

• Smanjiti bolesniku bol i patnju, 

• Omogućiti mirnu i dostojanstvenu smrt, 

• Pružiti olakšanje obitelji bolesnika, 

• Pružiti emocionalnu i duhovnu podršku 

U hospiciju se provodi palijativna njega koja: 

• naglašava život 

• gleda umiranje kao normalan proces, 

• ne ubrzava niti odgađa smrt, 

• oslobađa od boli i drugih mučnih simptoma, 

• objedinjuje psihološke i duhovne oblike njege, 

• pomaže obitelji u njezi bolesnika i u žalovanju. 

KUĆNA NJEGA 

Kućna njega predstavlja njegu starijih, nemoćnih i bolesnih osoba u okružju njihovog 

doma. Kućna njega omogućava: 

• ravnomjernu dostupnost egistencijalnih socijalnih usluga 

• pravo svakog čovjeka na život u svom domu 

• očuvanju samostalnosti i preostalog psihosomatskog zdravlja 

• sprječavanje napuštanja domova i pustošenje gotovo cijelih naselja 

• aktivno starenje i uključenost 

• vraćanje samopouzdanja, vjere i nade u život i optimizam i pokazuje im 

kako nisu napušteni i kako je još vrijedno živjeti. 

80


3.2. ZDRAV OKOLIŠ I MIKROKLIMA 

Ugodnost sobe korisnika ovisi o više čimbenika: temperature, osvjetljenja, vlažnosti 

zraka, urednosti, tišine, mirisa i sl. Pored ugodnosti, soba treba biti sigurna 

za korisnika. Poželjno je da bude udaljena od lifta, stubišta i kuhinje, prostrana, 

svijetla i čista. Postoje jednokrevetne, dvokrevetne i trokrevetne sobe, kao i apartmani 

sa središnjim uređajem za signalizaciju. 

Zidove sobe treba premazati specijalnom bojom koja se može prati i dezinficirati. 

Danas se zidovi premazuju svijetlim, pastelnim, živim bojama, koje djeluju 

toplo, intimno, te stvaraju osjećaj obiteljske atmosfere. Vrata u sobi treba istaknuti. 

Podovi trebaju omogućiti trajnost, udobnost, sigurnost i održavanje čistoće. 

Važna je i sigurnost u hodu. Površina poda mora biti glatka, ali ne i skliska. 

Mora biti laka za održavanje i podesna za dezinfekciju. Pri hodu, podovi trebaju 

ublažavati buku i lupanje potpetica. Poželjno je da na podu nema prostirki, a 

ukoliko ih ima, potrebno je da prostirka pokriva čitavu površinu poda. Pod se ne 

smije sjajiti i trebao bi biti kontrast bojama glavnih zidnih površina. 

Osvjetljenje sobe može biti prirodno (dnevna sunčeva svjetlost) i vještačko. 

Prirodna svjetlost blagotvorno djeluje na organizam, ali se mora voditi računa da 

kod pojedinih oboljenja prekomjerna sunčeva svjetlost smeta (oboljenja očiju, 

pojedine zarazne bolesti, teški poremećaji općeg stanja). Za vještačko osvjetljenje 

se koriste različiti izvori. Prekidači za paljenje i gašenje svjetla koji kružnim okretanjem 

mogu pojačati ili smanjiti jačinu osvjetljenja u sobi su veoma korisni. 

Korisne su i noćne lampe za čitanje. Svijeće koristiti samo u nužnoj potrebi!!! 

Na prozore treba staviti takve zastore koji će omogućiti da se kontrolira intenzitet 

i pravac svjetlosti (za vrijeme odmora i spvanje). 

Temperatura sobe treba biti usklađena s potrebama korisnika, pri čemu voditi 

računa o godinama korisnika, općem stanju, godišnjem dobu i slično. Povoljna 

temperatura prostorije za starije osobe jeste od 18-22°C. Naglo zagrijavanje ili 

pregrijavanje, kao i naglo hlađenje zraka usljed provjetravanja, neke osobe teško 

podnose (srčana i plućna oboljenja). Održavanje konstantne temperature u sobi 

je olakšano ukoliko postoje klima uređaji. 

Osim odgovarajuće temperature u sobi, potrebito je i redovito provjetravanje. 

Provjetravanjem se odstranjuje suvišna količina CO 2 

, snižava relativna vlažnost 

prostorije i otklanjaju mirisi, prašina i dim. Nije poželjno osvježavanje zraka 

raznim mirisima i dezodoransima, osim poslije dezinfekcije pljuvaonica, guske 

i lopate. Stolni ventilatori se ne preporučuju!!! Provjetravanje se, u jesen i zimu, 

vrši svaka 3 sata, u trajanju od 3-5 minuta. Povremeno provjetriti i noću, dok 

štićenici spavaju. Treba izbjegavati propuh u sobi. 

81


Vlažnost zraka u sobi je veoma značajna za ugodan boravak. Kada u zraku postoji 

visoka razina vlage, štićenici mogu imati poteškoće u disanju, manje se znojiti i 

imati osjećaj hladnoće. Najpovoljnija relativna vlažnost je od 40-75%, ukoliko 

temperatura i kretanje zraka ne odstupaju previše od normale. 

Higijensko održavanje sobe i urednost sobe nisu bitni samo iz estetskih razloga, 

već i zbog sprječavanja širenja infekcije. Održavanje i čišćenje zahtijeva stroge 

standarde i kriterije. Pranje, dezinfekcija i čišćenje moraju biti temeljni i po standardima 

koji vrijede za to. Jednom tjedno dezinficirati krevet i noćni ormarić, 

a ostale dijelove namještaja oprati vodom i sapunom. Kod inkontinentnih to 

je potrebno uraditi svaki dan. Kod pokretnih štićenika, zastori na prozorima i 

posteljno rublje trebalo bi mijenjati - prati jednom tjedno, kod inkontinentnih 

i teških bolesnika - po potrebi. Njegovatelj/-ica je isto tako odgovoran/-a i za 

osobne stvari štićenika (skidanje prašine sa slika, figurica i ostalog). 

Estetsko uređenje i održavanje sobe 

Estetsko uređenje i održavanje sobe nije samo dekoriranje prostora, nego i odgovor 

na socijalno okruženje. U suštini, ljudi se žele osjećati dobro, udobno i zadovoljno 

u svom okruženju. Boravak u Domu predstavlja posebnu situaciju u životu 

koja može biti povezana s nesigurnošću i strahom - Dom postaje životni prostor 

štićenika. Atmosfera bez stresa, koja umiruje i stvara povjerenje je važna i za štićenika 

i za osoblje koje radi s njim. Javni prostori (zajedničke prostorije) imaju 

posebne funkcije. 

Ulazni hol je mjesto gdje se prima štićenik 

koji ulazi u nepoznati strani svijet - atmosfera 

bi trebala zračiti sigurnošću i profesionalnošću. 

Stubište i predvorja spajaju 

prostore, kroz njih se prolazi i boravak u 

njima je kratak. Za stubište i predvorje treba 

upotrijebiti jake boje zidova koje olakšavaju 

orijentaciju i pozornost. Zidove predvorja 

oplemeniti različitim prikladnim slikama ili 

raznim rukotvorinama štićenika. Prijemni 

prostor - recepcija bi trebao biti jasno organiziran 

radi bržeg snalaženja - posjetitelju se 

tako oduzima nesigurnost i ulijeva povjerenje. 

Prijemni prostor ispuniti atmosferom 

dobrodošlice, postaviti žardinjere, zelenilo, 

cvijeće, ukrasne slike... Sustav obilježavanja 

i natpisa u bojama u većim kompleksima 

posebno je važan. Dnevni boravci trebaju 

82


stvoriti pozitivan i opušten ugođaj kako bi boravak u njima bio što ugodniji. 

Privatne prostorije (sobe) - osiguravaju intimnost i skrovitost. U svojoj sobi korisnik 

boravi dugo (pogotovu nepokretni) - u njima treba osigurati miran ugođaj, 

bez pritiska. 

Odgovornost za stanje neposrednog okoliša mora snositi cijeli tim, a 

njegovatelj/-ica posebice! 

83


3.3. INFEKCIJA 

INFEKCIJA je aktivo ili 

pasivno prodiranje izazivača 

bolesti (mikroorganizama) 

i njihovo zadržavanje 

i razmnožavanje 

u organizmu domaćina 

(makroorganizmu). 

Reakcija domaćina na 

infekciju je zapaljenje. Cilj 

ove rakcije je zaštiti organizam, 

pokušati ukloniti 

štetnu materiju i započeti 

proces ozdravljenja tkiva. 

O načinu kontroliranja infekcije više je rečeno u poglavlju o zaraznim bolestima. 

Podjela mikroorganizama prema patogenim osobinama 

(prema riziku po zdravlje) 

Prema patogenim osobinama, mikroorganizmi se mogu podijeliti na: 

1. Mikroorganizme s niskim osobnim i društvenim rizikom, koji ne uzrokuju 

infekciju u zdravih osoba. 

2. Mikroorganizme sa srednjim ili ograničenim osobnim i društvenim rizikom, 

ili mikroorganizme koji ne izazivaju “ozbiljne” infekcije, odnosno 

infekcije opasne po život. 

3. Mikroorganizme s visokim osobnim i društvenim rizikom, ili mikroorganizme 

koji uzrokuju infekcije koje se ne šire socijalnim kontaktom. 

4. Mikroorganizme s visokim rizikom koji uzrokuju bolesti (često neizlječive) 

i one bolesti koje se prenose socijalnim, izravnim ili neizravnim kontaktima. 

3.3.1. Biološki etiološki čimbenici infekcije 

Biološki etiološki čimbenici su: 

1. bakterije 

2. virusi 

3. gljivice 

4. paraziti 

84


5. rikecije 

6. hlamidije 

7. prioni 

BAKTERIJE 

Bakterije su najzastupljeniji patogeni agensi odgovorni za pojavu velikog broja 

bolesti. Prema obliku, dijele se na koke (kuglaste), bacile (štapićaste), vibrione (u 

obliku zareza) i spirohete (sa više zavoja). 

U odnosu na njihovu ovisnost od kisika, bakterije se dijele na aerobne (koje za 

život trebaju kisik), anaerobne (koje mogu živjeti bez kisika) i fakultativno anaerobne 

(mogu živjeti u oba okruženja). Neke vrste bakterija djeluju tako da izravno 

uništavaju svog domaćina, dok druge proizvode toksine putem kojih oštećuju 

stanice domaćina. 

VIRUSI 

Virusi su nestanični, ultramikroskopski, mikroorganizmi nesposobni da se razmnožavaju 

van stanice domaćina. Izvan stanice domaćina oni ne pokazuju osobine 

živih bića, čak mogu i kristalizirati, pri čemu i u tom obliku zadržavaju 

sposobnost infekcije stanice. Za viruse se u pravom smislu može reći da se nalaze 

između živog i neživog svijeta. Zrela virusna, vanstanična čestica, sposobna da 

inficira ćeliju domaćina, naziva se virion. Ulaskom u stanicu, virion postaje aktivan 

tj. virus. To u domaćinu dovodi do patološkog stanja (bolesti), pa se virusi 

smatraju isključivim unutarstaničnim - parazitima. 

GLJIVICE 

Gljivice su mikroorganizmi koji izazivaju oboljenja pod nazivom mikoze. Mogu 

dovesti do infekcije površinskih tkiva (dlaka, koža, nokti), kao i potkožnog tkiva 

unutarnjih organa. Površinske mikoze se prenose izravno (kontaktom) i neizravno 

(češalj, postelja...). Sistemske mikoze (gljivične infekcije unutarnjih organa - 

pluća, jetra, slezena, mozak, bubrezi i limfne žlijezde) nastaju preko povrijeđene 

kože, udisanjem spora i kroz probavni trakt. 

PARAZITI 

Paraziti su živa bića ili organizmi koji se hrane na račun drugog organizma 

(domaćina) tijekom dužeg vremenskog razdoblja. Infekcije parazitima su raširenije 

nego što se misli. Među čestim infekcijama su infekcije crijevnim glistama. 

85


RIKECIJE 

Rikecije su nepokretni, aerobni, intraćelijski paraziti. Nakon uboda zaraženog 

rikecijom, člankonošci rikecije ulaze u endotelne stanice malih krvnih žila, te žile 

propadaju. Do oštećenja dolazi i na žilama mozga, srca i drugih organa. Najčešće 

bolesti su epidemični pjegavi tifus i pjegava groznica. Prirodni rezervoar rikecije je 

probavni trakt različitih insekata (buhe, uši). Ulazno mjesto za čovjeka predstavljaju 

mikrolezije kože, dok kod Q groznice može biti i dišni trakt. 

KLAMIDIJE 

Klamidije su gram negativne, nepokretne, obligatno intracelularne bakterije. To 

znači da zbog nedostatnog vlastitog metabolizma mogu živjeti i razmnožavati se 

samo u stanici makroorganizama, služeći se njegovim metaboličkim procesima. U 

vanjskoj okolini klamidije su osjetljivije od drugih bakterija. 

PRIONI 

Prioni su najsitnije čestice žive tvari, sitnije od virusa, izgrađene od proteina. 

Uzrokuju proteinske bolesti, koje u kasnim stadijima dovode do demencija, 

grčeva i poremećaja u motoričkim funkcijama. Razdoblje inkubacije može trajati 

vrlo dugo (čak do 10 godina). Prioni napadaju isključivo živčani sustav (mozak i 

leđnu moždinu). 

3.3.2. PODJELA INFEKCIJA 

• Prema uzročniku: bakterijske, virusne, gljivične... 

• Prema mjestu nastanka: lokalna, fokalna, generalizovana 

• lokalna (uzročnik ostaje na mjestu prodora) 

• fokalna ili žarišna (toksini i drugi raspadni produkti uzročnika iz 

upalnog žarišta djeluju na udaljena tkiva- upala krajnika, sinusa,...) 

• generalizovana ili opća (sam uzročnik se širi po cijelom tijelu). 

• prema broju uzročnika: 

• primarna (izazvana jednim uzročnikom) 

• sekundarna (infekcija koja se nadovezuje na primarnu (npr. na 

primarnu virusnu infekciju se nadovezuje sekundarna bakterijska 

infekcija) 

• mješovita (izazvana sa najmanje dva ili više patogena) 

• prema izraženosti kliničke slike: 

• latentna ili pritajena (infekcija u stanju mirovanja jedan duži period) 

86


• manifestna ili ispoljena (najčešće nastaje aktiviranjem postojeće 

latentne infekcije) 

• inaparentna ili asimptomatska (infekcija kod koje nema jasno ispoljenih 

kliničkih simptoma bolesti) 

• prema toku: 

• akutne (naglo nastaju, traju kratko) 

• subakutne (prema toku između akutnih i hroničnih) 

• kronične (postepeno nastaju, dugo traju i najčešće ostavljaju posljedice) 

• jatrogena infekcija (nastaje poslije određenih intervencija zdravstvenih 

radnika (davanje injekcija, endoskopske procedure...) 

• bolničke ili intrahospitalne infekcije (nastaju u pojedinih bolesnika u 

bolničkoj sredini i nemaju direktne veze sa primarnom bolešću) 

Intrahospitalne (bolničke, nazokomijalne) infekcije 

Intrahospitalne infekcije su infekcije 

stečene tijekom boravka bolesnika u 

bolnici (najmanje 48 h poslije prijema i 

najviše 48 h poslije izlaska iz bolnice). U 

trenutku prijema bolesnika na liječenje 

infekcija nije postojala, ili nije bila u periodu 

inkubacije. Intrahospitalne infekcije 

se javljaju kod 5-10% hospitalizovanih 

pacijenata, a na odjelima intenzivne 

njege 15-20%. 

Opasnosti koje nose intrahospitalne infekcije: 

• komplikacija bolničkog liječenja što dovodi do povećanja oboljevanja, 

smrtnosti i troškova liječenja 

• iznošenje bolničkih sojeva mikroorganizama u vanbolničku sredinu i 

zdravu populaciju 

Ko može oboliti: 

• bolesnici 

• bolničko osoblje 

• posjetitelji 

• studenti,... 

87


Čimbenici rizika za nastanak intrahospitalnih infekcija: 

• imunokompromitovani pacijenti (bolest ili kemoterapija) 

• kirurške intervencije, primjena katetera,... 

• dužina boravka u bolnici 

• antibiotska terapija (> 10 dana) 

• nazočnost multirezistentnih mikroorganizama u bolničkoj sredini. 

Porijeklo intrahospitalnih infekcija: 

• endogene (mikroorganizmi normalne flore bolesnika) 

• bolesnik donosi u bolnicu 

• egzogene (mikroorganizmi potiču iz vanjske sredine) 

• bolničko osoblje 

• bolesnici 

• posjetitelji 

• bolničko okruženje. 

Prijenos uzročnika intrahospitalnih infekcija: 

• direktni kontakt – ruke bolničkog osoblja, posjetitelja 

• indirektni 

• kontaminirani predmeti – oprema i instrumenti 

• zrakom, vodom, hranom, 

• bakterije, virusi, gljivice, protozoe,... 

88


PREVENCIJA I KONTROLA 

• PRANJE RUKU !!! 

• Uporaba zaštitne odjeće, maski, rukavica 

• sterilizacija instrumenata 

• dezinfekcija površina i zraka 

• pravilno odlaganje kontaminiranog materijala i krvi 

• izolacija pacijenata sa infekcijom 

• protektivna izolacija imunokompromitovanih pacijenata 

• onemogućavanje infekcije kontaktima (bolesnici, osoblje, učenici, posjeta) 

• redovni zdravstveni pregledi osoblja 

89

3.4. BORBA PROTIV INFEKCIJE 


3.4.1. TERMINOLOGIJA 

Antisepsa je skup svih metoda koje dovode do smanjenja broja patogenih uzročnika, 

sprječavanja njihovog rasta i razmnožavanja. To su, dakle, metode koje provodimo 

u borbi protiv infekcije. Metode antisepse obuhvaćaju čišćenje, dezinfekciju 

i sterilizaciju. 

Asepsa je rad kod kojeg je mogućnost infekcije svedena na najmanju moguću 

mjeru. Asepsa znači odsutnost kontaminacije. 

Dezinfekcija je proces eliminacije ili destrukcije većine, ili svih, mikroorganizama, 

izuzev bakterijskih spora sa nežive sredine (nema garancije da će na taj način biti 

uništeni i neki virusi i bakterijske spore). 

Sterilizacija je proces eliminacije ili destrukcije svih mikroorganizama, uključujući 

sporogene oblike. 

Antiseptici i dezinficijensi predstavljaju ista jedinjenja koja se različito zovu, 

ovisno o koncentraciji. Sve su to tvari koje ukljanjaju bakterije s kože ili predmeta, 

međutim, ako su slabije koncentracije nazivamo ih antiseptici. Antiseptici 

sprječavaju rast i razvoj mikroorganizama, tj. oni su bakteriostatici. Ako se radi o 

većim koncentracijama, tada ih nazivamo dezinficijensi. Oni ubijaju mikroorganizme 

i baktericidna su sredstva. Nedostatak antiseptika je nedovoljna selektivnost. 

On oštećuje i živo tkivo, a ne samo mikroorganizme. 

1. ČIŠĆENJE 

Čišćenje je odstranjivanje nečistoće različitog podrijetla i kemijskog sastava. 

Čišćenjem se postiže određeni higijenski nivo, redukcija broja patogenih i apatogenih 

uzročnika. Čišćenje se izvodi mehaničkim sredstvima (voda, perilica, 

90


sapuni i deterdženti). Sredstva za čišćenje se razlikuju od dezinfekcijskog sredstva 

po užem spektru djelanja, većoj koncentraciji i dužem vremenu djelanja. U bolnicama 

se uvijek primjenjuje vlažno čišćenje i vlažno brisanje. Mehaničko čišćenje 

predstavlja osnovni i prvi pripremni korak za dezinfekciju sve medicinske opreme 

predviđene za ponovnu uporabu i nežive sredine u zdravstvenim ustanovama. 

2. DEZINFEKCIJA 

Dezinfekcija može biti kemijska i fizička. 

• Kemijska sredstva koja se najčešće rabe za dezinfekciju su: 

• alkoholi (najčešće 70% etilni alkohol za dezinfekciju kože) 

• akridinske boje (Rivanol) 

• formaldehid (za dezinfekciju endoskopskih aparata i anesteziološkog 

pribora) 

• sredstva koja oslobađaju klor (za dekontaminaciju krvi i izlivenih 

tjelesnih tekućina, u zaštiti okoliša-dezinfekcija radnih površina, 

pomagala za pacijente, madraca, čišćenje kupaonice, toaleta, umivaonika) 

• jod (u obliku vodene otopine ili kao alkoholni rastvor, tj. jodna 

tinktura - kao antiseptik za kožu, sluznicu i rane - ima nezgodnu 

osobinu da boji kožu i tkanine) 

• kalij permanganat (hipermangan, rastvara se u vodi koju boji 

intenzivnom crveno-ljubičastom bojom, pravi se otopina roze boje 

koja se koristi u dezinfekciji kože) 

• Fizički postupci dezinfekcije su: 

• pasterizacija 

• učinak tople vode 

• kuhanje 

• dezinfekcija parom 

• spaljivanje 

• žarenje 

• prelaženje plamenom. 

Teorijski idealno dezinfekciono sredstvo trebalo bi imati ova svojstva: 

• djelati baktericidno i brzo u malim koncentracijama 

• ima širok spektar djelanja (bakterije, virusi, gljivice) 

• djelati u prisutnosti organskih tvari (krv, gnoj...) 

• nije otrovno (mora biti neškodljivo ako se proguta) 

91


• ne nadražuje kožu, niti izaziva alergijske reakcije 

• ne ugrožava biološku ravnotežu u ljudskom okolišu 

• ne djela kancerogeno ni teratogeno 

• ima ugodan miris, ili je bez mirisa 

• ne oštećuje metal, plastiku, tkanine, niti mijenja njihovu boju 

• djela na različitim temperaturama (ima veći raspon djelanja) 

• ekonomično je (nije preskupo). 

Ni jedno danas poznato dezinfekcijsko sredstvo nema sva navedena svojstva. 

Važno je odabrati ono koje ima najviše poželjnih svojstava. 

Tablete hlora Hipermangan Jod 70% Etanol 

92


3. STERILIZACIJA 

Sterilizacija je postupak kojim se uništavaju svi mikroorganizmi i njihove spore sa 

predmeta koji se steriliziraju (instrumenti, zavojni materijali, gumene rukavice, 

tekućine). Postoje sljedeće metode sterilizacije: 

• sterilizacija vlažnom toplotom – kuhanjem 

• u uređajima gdje se sterilizira sa zasićenom vodenom parom, pod 

tlakom (autoklav) 

• sterilizacija suhom toplotom – sterilizacija pomoću sterilizatora 

• spaljivanjem 

• sterilizacija kemijskim sredstvima i dejstvom ultraljubičastog zračenja 

• suvremen metode sterilizacije (posebnim sterilizatorima, jonizujućim zračenjem, 

pomoću ultrazvuka,...) 

Autoklav UV sterilizator Sterilizator 

(suhom toplotom) 

3.4.2. IZOLACIJA I MJERE IZOLACIJE 

Medicinska izolacija predstavlja procedure kojima se stvara i održava barijera 

između inficiranih i neinficiranih osoba. Pacijenti se smještaju u izolaciju ili zbog 

rizika za širenje infekcije, ili zbog prevencije nastanka infekcije. 

Postoje tri tipa izolacije: 

• standardna 

• striktna i 

• protektivna (zaštitna) izolacija. 

Za sve tipove izolacije važno je da osoba bude smještena u jednokrevetnu sobu, 

da vrata uvijek budu zatvorena, a ulaz posjetiteljima bez prethodne najave - zabranjen. 

93


Standardna izolacija 

Standardnoj izolaciji podliježu osobe oboljele od infektivnih bolesti koje se prenose 

zrakom, zatim infekcije čiji se uzročnici izlučuju preko debelog crijeva i 

infekcije rana i kože. 

Standardna izolacija se sastoji u tome što se, prije ulaska u sobu, dezinficiraju 

ruke, obuče zaštitna odjeća i stavi maska; u kontaktu sa inficiranim dijelovima 

tijela, sekretima i sekretima upotrebljavaju se rukavice za jednokratnu uporabu. 

Prije napuštanja bolesničke sobe, ostavlja se zaštitna odjeća i dezinficiraju ruke. 

Upotrijebljeni materijal i instrumente treba dobro upakovati i spremiti ih za 

dezinfekciju i sterilizaciju. 

Striktna izolacija 

Striktna izolacija se primjenjuje kod određenih težih infektivnih oboljenja. Prije 

ulaska u sobu potrebno je dezinficirati ruke, obući zaštitnu odjeću, staviti kapu, 

masku i plastične navlake za cipele. Rukavice su za jednokratnu uporabu. Prije 

napuštanja sobe zaštitna odjeća se odlaže na mjesto gdje se stavlja infektivni 

otpad, upotrijebljeni materijal se zatvori i nosi na dekontaminaciju. 

Striktna izolacija se primjenjuje kod određenih težih infektivnih oboljenja. Prije 

ulaska u sobu potrebno je dezinficirati ruke, obući zaštitnu odjeću, staviti kapu, 

masku i plastične navlake za cipele. Rukavice su za jednokratnu uporabu. Prije 

napuštanja sobe zaštitna odjeća se odlaže na mjesto gdje se stavlja infektivni 

otpad, upotrijebljeni materijal se zatvori i nosi na dekontaminaciju. 

Protektivna (zaštitna) izolacija 

Protektivnom izolacijom se štiti bolesnik čiji je imunitet oslabljen, bilo zbog 

osnovnog oboljenja ili terapijskih mjera, tako da je postao veoma osjetljiv na 

infekciju. 

Prije ulaska u sobu, dezinficirati ruke, obući sterilnu zaštitnu odjeću ili odjeću 

za jednokratnu uporabu, staviti masku, kapu, plastične navlake za cipele. 

Instrumente, rublje i zavojni materijal treba sterilizirati. Poslije napuštanja bolesničke 

sobe, za zbrinjavanje materijala upotrijebljenog u bolesničkoj sobi nisu 

potrebite posebne mjere. 

94


3.5. BOLESNIČKI KREVET 

Bolesnički krevet je sastavni dio sobe bolesnika / korisnika. Krevet treba imati 

sljedeće karakteristike: da je glatkih površina, odgovarujeće dimenzije i da se s 

njim lako rukuje. Bolesnički krevet se sastoji od metalne ili drvene konstrukcije, 

mekanih dijelova i posteljine. U mekane dijelove spada madrac, jastuk, pokrivač 

i nepromočivo platno. Posteljinu čine plahte, jastučnice i navlaka. Kreveti koji se 

nalaze u umirovljeničkim centrima često imaju drvenu konstrukciju. Sa strane kreveta 

nalazi se zaštitna ograda koja sprječava ispadanje bolesnika iz postelje. Krevet 

ima kotačiće koji omogućuju prijevoz bolesnika.Osim kotačića, kreveti posjeduju 

i dodatnu opremu (trapez, stalak za infuziju, stalak za urinsku vreću, stalak za drenažu). 

Postoje standardni i specijalni kreveti. Standardni kreveti su dužine 2 m. i 

širine 1 m. Specijalni kreveti sastavljeni su od više dijelova,međusobno spojenih 

zglobovima, koji omogućuju različite položaje. Postavljanje uzglavlja, podnožja 

i sredine kreveta se može raditi mehanički ručno ili hidraulički. Specijalni kreveti 

omogućuju postavljanje bolesnika u svaki položaj, što olakšava provođenje 

osobne higijene bolesnika i određenih medicinskih radnji. 

Madrac je presvučen običnim ili nepromočivim platnom koje sprječava da se 

madrac nakvasi izlučevinama. Postoje jednodjelni, trodijelni madraci i specijalni 

pneumatski madraci ispunjeni zrakom ili vodom. Specijalni pneumatski madraci 

se koriste za njegu bolesnika s ozljedama leđne moždine, prevenciju dekubitusa, 

i sl. Higijena madraca se sastoji u pranju, čišćenju i dezinfekciji u specijalnim 

komorama. 

Jastuci se izrađuju od istog materijala kao i madraci (specijalna spužvasta guma, 

sintetički materijal, ili zrak). Pravljeni su tako da ne upijaju znoj i druge tekućine. 

Mogu se prati i dezinficirati. 

Posteljno rublje je od pamučnog platna. Donja plahta je uvijek dosta veća od 

kreveta, tako da se može podvući ispod madraca. Poprečna plahta je manjih 

dimenzija i stavlja se poprečno preko donje plahte.Postavlja se od lopatica do 

potkoljenica bolesnika. Ukoliko se radi o inkontinentnim bolesnicima, ispod 

poprečne plahte se postavlja nepromočivo platno. 

Jastučnice su napravljene od mekanog, pamučnog platna i dimenzija koje odgovaraju 

dimenzijama jastuka. Otvor na jastučnici je na vanjskoj strani, koja se pri 

namještanju jastuka postavlja suprotno od vrata korisnika, kako ne bi žuljala. 

Navlaka za pokrivač štiti pokrivač od prljanja. 

Pokrivač (deka) treba biti lagan i mekan, i prilagođen temperaturi sobe. Pokrivač 

može biti pamučni, sintetički ili vuneni. 

95


Podjela bolesničkih kreveta: 

1. standardni kreveti (za standardnu njegu) 

2. kreveti za poluintenzivnu njegu 

3. kreveti za intenzivnu njegu 

4. kreveti za dječiju intenzivnu njegu 

5. kreveti za gerontološke centre i kućnu njegu 

6. kreveti za dječije odjele 

7. kreveti za novorođenčad 

96 

Standardni krevet Krevet za Krevet za 

poluintenzivnu njegu gerontološke centre 


KREVETA (BEZ BOLESNIKA/ KORISNIKA ) 

Postupak namještanja i presvlačenja kreveta sastoji se iz dvije faze: 

1. pripreme materijala 

2. samog namještanja kreveta 

Potreban materijal: 

• košara za prljavo rublje 

• rukavice za jednokratnu uporabu 

• posteljina (donja i poprečna plahta, navlaka, jastučnica i nepromočivo 

platno ukoliko se radi o krevetu inkontinentne osobe) 

• sredstvo za dezinfekciju kreveta 

Procedura nemještanja kreveta: 

1. Oprati ruke i navući rukavice. Pripremiti dva stolca. Na jedan stolac staviti 

jastuk i prekrivač s kojih su skinute navlake (ukoliko postoji dodatak na 

podnožju kreveta koji je predviđen za to, onda se slažu na taj dodatak). Na 

drugi stolac se stavlja čista posteljina; 

2. Skinuti jastučnicu i navlaku za prekrivač, bez trešenja. Prljavu jastučnicu i 

navlaku staviti na sredinu kreveta


3. Izvući donju plahtu ispod madraca, tako da slobodno visi.Urolati plahtu 

od podnožja prema uzglavlju, tako da se s plahtom urola i skinuta jastučnica 

i navlaka. Zarolana posteljina se baca u košaru za prljavo rublje. 

Ukoliko se radi o inficiranom rublju, vreća s inficiranim rubljem mora biti 

pravilno označena. 

4. Okrenuti madrac na onu stranu koja je bila okrenuta prema dolje, te 

dezinficirati madrac antiseptičkim sredstvom. Ako se radi o trodijelnom 

madracu, on se okreće na sljedeći način: 

• Prvo se sva tri dijela očiste i dezinficiraju s antiseptičkim rastvorom 

• Svaki dio madraca se okrene na donju stranu i pomjera prema 

gore, tako da gornji dio madraca ide na donji dio kreveta, donji dio 

madraca, nakon što se okrene ide na srednji dio kreveta, a srednji 

dio madraca na gornji dio kreveta; 

5. Namještanje kreveta počinje od podnožja prema uzglavlju, i to redom: 

donja plahta, poprečna plahta (ispod poprečne plahte se postavlja nepromočivo 

platno ukoliko je potrebno), navlaka sa pokrivačem, jastuk s 

jastučnicom. Posteljina mora bitit dobro zategnuta. Prvo se postavlja donja 

plahta na kojoj se prave kutovi na sljedeći način: slobodni rub plahte se 

hvata na udaljenosti od ugla madraca otprilike za širinu šake (oko 20 cm), 

tako da se dobiva kosa linija koja sa kutom madraca zatvara oštar kut; taj 

dio se prebaci preko madraca, a dio koji slobodno visi se podvlači ispod 

madraca; zatim se dio koji je prebačen preko madraca spušta i, također 

podvlači ispod madraca; ovo mora biti učinjeno na sva četiri ugla madraca; 

Na kraju se plahta dobro zategne na sredini i podvuče ispod madraca. 

6. Popečna plahta se postavlja, kao što je već rečeno, preko donje plahte, tako 

da se pruža od lopatica do potkoljenica bolesnika. Ispod nje se postavlja 

nepromočivo platno; 

97


7. Navlaka na pokrivač se navlači na sljedeći način: navlaka se okrene na 

naličje, ruke se uvuku u tako izokrenutu navlaku i hvataju se kutovi prekrivača; 

kada se uhvate, prebaci se navlaka na pokrivač i raširi peko njega, 

gumbe je na otvorenoj strani (ako su trake onda se zavežu); taj otvoreni dio 

navlake se okreće prema podnožju kreveta i podvlači ispod madraca; 

8. Jastučnica se postavlja kao i navlaka; otvor na jstučnici se postavlja suprotno 

od vrata bolesnika kako ne bi žuljao. 

9. Skloniti košaru za prljavo rublje, skinuti rukavice i oprati ruke. 


KREVETA SA BOLESNIKOM/ KORISNIKOM U 

KREVETU 

Postupak presvlačenja i nemještanja kreveta sa bolesnikom / korisnikom u krevetu, 

sastoji se iz sljedećih faza: 

• priprema bolesnika / korisnika (identificirati se, obavijestiti bolesnika / 

korisnika šta se želi uraditi i osigurati privatnost) 

• priprema materijala 

• priprema samog namještanja kreveta 

Potreban materijal: 



• posteljina (donja i poprečna plahta, navlaka, jastučnica i nepromočivo 

platno ukoliko se radi okrevetu inkontinentne osobe) 

• sredstvo za dezinfekciju kreveta 

Ako je pacijent nesvjesan ili potpuno nepokretan, treba dvije osobe da rade istovremeno. 

Ukoliko radi samo jedna osoba, onda ograda na suprotnoj strani kreveta 

treba da bude podignuta kako bi se spriječilo da pacijent ispadne iz kreveta. 

1. Potrebno je prvo pacijentu objasniti proceduru. Nakon toga, obezbijediti 

privatnost (navući zastore ili paravan). 

2. Oprati ruke i navući rukavice. Pripremiti dva stolca; 

3. Podesiti visinu kreveta i učiniti radno mjesto udobnim. Spustiti uzglavlje 

kreveta, pod uvjetom da je pacijentu udobno; 

4. Ukloniti prekrivač, a pacijenta pokriti sa prekrivačem za kupanje kako bi 

se izbjeglo pretjerano otkrivanje i obezbijedila privatnost 

98


5. Podići zaštitnu ogradu na suprotnoj strani kreveta, a na bližoj spustiti. 

Okrenuti pacijenta na suprotnu stranu, da gleda u ogradu. Ukoliko može, 

neka se pacijent pridržava za ogradu; 

6. Olabaviti donju uprljanu plahtu, idući od glave prema peti, a zatim je urolati 

prema pacijentovim leđima, na sredinu kreveta. Ukoliko je potrebno, 

na madracu obrisati sva vlažna mjesta ručnikom i odgovarajućim dezinfekcijskim 

sredstvom. Postaviti čistu donju plahtu na slobodni dio madraca i 

podvući je ispod urolane prljave plahte; 

7. Podići ogradu na namještenoj strani, preći na suprotnu stranu kreveta i 

spustiti zaštitinu ogradu. Okrenuti pacijenta na drugu stranu, na čistu 

posteljinu, tako da je licem okrenut prema ogradi; 

8. Olabaviti i skloniti prljavu donju plahtu i ubaciti je u košaru za prljavo 

rublje. Prebrisati na madracu sva vlažna mjesta ručnikom i dezinficirati 

ukoliko je potrebno. Povući čistu donju plahtu preko madraca, zategnuti 

je, a slobodne rubove podvući ispod madraca (napraviti kutove); 

9. Preko donje plahte staviti malu mušemu (nepromočivo platno) i poprečnu 

plahtu koja pokriva sredinu kreveta (dobro ih zategnuti); 

10. Navlaku za prekrivač i jastučnicu promijeniti na isti način kao i kod promjene 

posteljine bez korisnika; 

11. Okrenuti korisnika na leđa i pokriti ga prekrivačem. Skloniti prekrivač za 

kupanje; 

12. Kod prstiju napravitit nabor kako bi se ostavio prostor za noge. Donji 

dio prekrivača uvući pod donji dio kreveta i zategnuti kutove. Podignite 

uzglavlje kreveta do udobne pozicije, provjerite da li je zaštitna ograda 

podignuta sa obadvije strane; 

13. Skloniti košaru za prljavi veš, skinuti rukavice i oprati ruke. 

99


3.6. ZAUZIMANJE POVOLJNOG POLOŽAJA 

TIJELA 

Fizička udobnost je veoma važna. Ovo se posebice primjenjuje na krevet pacijenta 

/ korisnika. Prilikom podizanja i pomjeranja pacijenta koristiti se samo onim 

tehnikama koje će osigurati udobnost, sigurnost i dobrobit pacijenta / korisnika. 

Na taj način se omogućuje učinkovito korištenje mišića, sprječava se pojava deformacija 

i zamora. 

3.6.1. PROMJENA POLOŽAJA KORISNIKA U KREVETU 

Transfer predstavlja svaku promjenu položaja pacijenta / korisnika. 

Postura predstavlja držanje tijela pri sjedećem, stojećem, ležećem položaju, ili pri 

bilo kojoj drugoj aktivnosti. Pravilna postura omogućava ravnomjernu distribuciju 

tlaka na mišiće i tjelesne težine. Položaj tijela utječe i na cirkulaciju, disanje, 

probavu i pokrete u zglobovima. 

Položaj, koji pacijent zauzima u krevetu, može biti aktivni, pasivni i prinudni. 

Aktivan položaj zauzimaju pacijenti koji mogu samostalno mijenjati položaj u 

postelji. To su pokretni pacijenti koji samostalno ustaju iz postelje i obavljaju 

fiziološke potrebe. 

Pasivan položaj zauzimaju pacijenti koji ne mogu, bez pomoći druge osobe, promijeniti 

položaj u krevetu. Vrsta pasivnog položaja (na leđima, na boku, polusjedeći...) 

ovisi od prirode i težine oboljenja. Položaje pacijenta treba redovito 

mijenjati, ovisno o potrebama pacijenta. 

Prinudni položaj zavisi od prirode oboljenja i terapijskih mjera koje se poduzimaju. 

Može biti privremeni i stalni. Privremeni prinudni položaj je kratkotrajan 

(bočni prinudni položaj, Fovlerov položaj, Trendelenburgov prinudni položaj...). 

Stalni prinudni položaj se koristi tijekom liječenja za korekciju nastalih patofizioloških 

poremećaja. 

ZAŠTO MIJENJATI POLOŽAJ KORISNIKA U KREVETU: 

1. kako bi se osigurala udobnost i opuštenost 

2. kako bi se vratile funkcije tijela 

• poboljšala funkcija sustava za probavu 

• poboljšala funkcija sustava za disanje (promjenom položaja se omogućuje 

veće širenje pluća i smanjuje se tlak na dijafragmu 

100


3. spriječila pojava deformiteta 

• kada osoba leži u krevetu duže vremena mišići slabe i postaju atrofični 

• kod dugotrajnog ležanja dolazi do smanjenje pokretljivosti zglobova 

4. spriječila pojava dekubitusa 

5. poboljšala cirkulacija 

3.6.2. OKRETANJE PACIJENTA 

Opći principi okretanja pacijenta 

U određenim slučajevima liječnik određuje koliko često pacijente treba okrenuti. 

Raspored okretanja pacijenta treba, ukoliko je to moguće, podesiti kada je pacijent 

budan. Pacijent rotira kroz četiri pozicije (osim ukoliko određeni položaj nije 

kontraindikovan). To su: 

• položaj na trbuhu (proniran) 

• položaj na leđima (supiniran) 

• na lijevom boku 

• na desnom boku 

Primjer okretanja pacijenta: 

8 h: položaj na trbuhu 

10 h: pložaj na lijevom boku 

12 h: položaj na leđima 

14 h: položaj na desnom boku 

16 h: položaj na trbuhu 

Ukoliko je kontraindicirano okretanje pacijenta (npr. kod prijeloma kralježnice) 

potrebno je trljati leđa pacijentu tako što ga blago podižete i masirate rukom. Na 

taj način se sprječava pojava dekubitusa. 

Mehanika tijela je koordinacija dijelova tijela koja je potrebita za napraviti određeni 

pokret ili za održati ravnotežu. Primjena dobre mehanike tijela podrazumijeva 

učinkovito korištenje mišićne snage i čuvanje energije. Sljedeći principi se 

primjenjuju kod bilo kojih pokreta ili svakodnevnih aktivnosti: 

1. budite licem okrenuti tako da možete pratiti pokret 

2. koristite velike grupe mišića nogu, ramena i ruku, smanjiti opterećenje na 

leđa i trbušne mišiće 

101


3. primaknite korisnika što bliže svom tijelu prije podizanja 

4. savijte koljena i držite leđa ravnim tijekom izvođenja procedure 

5. pogurajte, povlačite ili kotrljajte, radije nego nepotrebno podižite 

6. obezbijedite pomoć, ukoliko trebate podići težinu koja nadilazi vaše 

mogućnosti 

7. uskladite rad s pomoćnikom; dajte mu upute i na određeni signal zajedno 

krenite s postupkom. 

TEHNIKA ZA SIGURNO PODIZANJE 

Siguran način podizanja znači održavanje leđa poravnatim dok podižete i održavanje 

vašeg centra ravnoteže, dopuštajući snažnim mišićima vaših nogu da vrše 

podizanje. Koristeći sljedeće tehnike mogu se sačuvati leđa od slučajnog opterećanja 

i ozljede: 

• savijte koljena 

Savijte koljena, a ne savijajte se u struku. Ovo pomaže zadržati centar ravnoteže i 

omogućava mišićima nogu da vrše podizanje. 

• “zagrlite” opterećenje 

Pokušajte zadržati objekat koji podižete što je moguće bliže vašem tijelu, dok se 

postupno uspravljate u stojeći položaj. 

• izbjegavajte okretanje 

Okretanje može preopteretiti vašu kralježnicu i izazvati ozbiljne ozljede. Budite 

sigurni da se vaša stopala, koljena i prsni koš nalaze u istom pravcu pri podizanju. 

Siguran način podizanja 

Prije nego što krenete sa podizanjem razmislite o tome. Zapitajte se: “Mogu li 

podići sam/-a? Da li mi je potrebna pomoć”? Ako vam nije potrebna pomoć, 

pridržavajte se savjeta za sigurno podizanje. 

Napomene koje treba zapamtiti 

Koristiti se istim tehnikama pri spuštanju kao i pri podizanju. Potrebito je više 

vremena za sigurno spuštanje nego za podizanje 

PRAVILNA TEHNIKA PODIZANJA 

Isplanirajte proces podizanja i potražite pomoć ako vam je potrebita. 

• Stanite blizu objekta i osigurajte širok oslonac 

• Savijte koljena i držite ravna leđa 

102


• Zategnite mišiće trbuha 

• Podižite koristeći se mišićima nogu. 

PROMJENA POLOŽAJA KORISNIKA IZ LEĐNOG U BOČNI 

POLOŽAJ 

Ako se pacijent okreće na desnu stranu: 

• njegovatelj/-ica stoji sa desne strane pacijenta 

• lijeva noga pacijenta se prebaci preko desne noge 

• lijevom rukom pacijent se uhvati za ogradu s desne strane kreveta 

• njegovatelj/-ica jednom rukom hvata pacijenta za lijevo rame, a drugom 

rukom za lijevi bok i okreće pacijenta prema sebi. 

Ako se pacijent okreće na lijevu stranu primjenjuje se isti postupak samo sa druge 

strane (njegovatelj/-ica stoji s lijeve strane pacijenta, desna noga pacijenta se prabacuje 

preko lijeve...) 

Ukoliko je riječ o nepokretnom pacijentu procedura je nešto drugačija: 

• Ruke pacijenta se saviju preko prsa 

• Noge pacijenta se malo podignu 

• Njegovatelj/-ica podvlači jednu ruku ispod lopatica pacijenta, a drugu 

ruku ispod slabinskog dijela do suprotnog boka. 

• Njegovatelj/-ica privlači pacijenta prema sebi, a zatim ukoči ruke u laktu 

i, koristeći se podlakticama kao polugama, okrene pacijenta na suprotnu 

stranu. 

Nakon okretanja pacijenta na bok, pacijent se smješta u fiziološki položaj, koji je 

relaksirajući i sprječava nastanak deformiteta. 

SMJEŠTANJE BOLESNIKA U FIZIOLOŠKI POLOŽAJ NA STRANU: 

• Bolesnika okrenuti na stranu i poduprijeti jastukom kako bi se spriječilo 

klizanje unazad 

• Staviti jastuk pod glavu 

• Donju nogu pružiti, gornju lagano pružiti naprijed i smjestiti na jastuk 

• Položaj ruku može biti različit, dobro je smjestiti donju ruku na stranu 

ispred tijela, a gornju ruku saviti i poduprijeti jastukom 

103


Ovaj položaj služi za bolje prozračavanje pluća, ukoliko to nije moguće postići 

uzdizanjem gornjeg dijela tijela. Smještanje bolesnika na stranu je naročito 

pogodno u prvoj pomoći kod nesvjestice. 

SMJEŠTANJE U KOSI POLOŽAJ POD KUTOM 30 STUPNJEVA: 

• Glavu dobro poduprijeti jastukom 

• Podupiranjem s dva mekana jastuka sa strane uspostaviti kosi položaj pod 

kutom 30 stupnjeva 

• Jedna noga je opružena na jastuku, a druga lagano savijena sa strane, ruke 

isto tako postaviti 

Ovaj položaj je pogodan za profilaksu dekubitusa, jer se rasterećuju oni dijelovi 

tijela koji su najviše ugroženi. 

SMJEŠTANJE BOLESNIKA POD KUTOM OD 135 STUPNJEVA 

• Ispod gornjeg dijela tijela postavlja se veliki mekani jastuk i to tako da se i 

zdjelica podupre 

• Udobno namjestiti glavu na jastuk 

• Sljedećim jastukom podupre se gornja noga, koju lagano savijemo, dok je 

donja bez jastuka opružena 

• Gornja ruka je također na jastuku i lagano savijena, a donja opružena 

pored tijela 

104


Ovaj položaj mijenja položaj ležanja bolesnika na trbuhu, koji je starijim bolesnicima 

ponekad neugodan. Smještanje pod kutom od 135 stepeni upotrebljava se 

npr. kada se tretira dekubitus na leđima. 

SMJEŠTANJE U RAVAN POLOŽAJ NA LEĐIMA: 

• Postaviti jastuk ispod potkoljenica i stražnjeg dijela koljena tako da su pete 

slobodne i stopala naslonjena na jastuk postavljen uz stranicu kreveta 

• Pod glavu staviti manji jastuk 

Ovaj položaj služi općem opuštanju te rasterećenju kralježnice i zdjelice. 

SMJEŠTANJE NOGU U VIŠI POLOŽAJ: 

• Postaviti veći jastuk od područja butina do peta 

• Stopala prisloniti na jastuk postavljen uz stranicu kreveta, a pete da ostanu 

slobodne 

• Pod glavu staviti manji jastuk 

Ovaj položaj omogućava povratni prijenos krvi iz vena do srca. Služi za profilaksu 

tromboze i za smanjenje nakupljanja vode u nogama. 

105


PROMJENA POLOŽAJA U KREVETU PREMA UZGLAVLJU 

Ako pacijent može pomoći: 

• Njegovatelj/-ica stoji sa desne strane pacijenta 

• Pacijent se zamoli da savije noge tako da su stopala na madracu 

• Njegovatelj/-ica svojom lijevom rukom, odozada, obuhvaća pacijenta 

ispod desnog pazuha 

• Desnom rukom njegovatelj/-ica, sprijeda, preko prsnog koša, obuhvaća 

pacijenta ispod lijevog pazuha, tako da se dlan nalazi na lijevoj lopatici 

pacijenta 

• Njegovatelj/-ica stane sa raskoračenim nogama uz krevet u razini glave 

bolesnika i oslanja se svojim koljenima, odnosno butinama na krevet 

• Pacijent podiže glavu 

• Na dogovoreni znak (1, 2, 3) pacijent se odguruje nogama, a njegovatelj/- 

ica ga uzdiže. 

Ako je pacijent nepokretan podižu ga dvije osobe: 

• svaka osoba stane sa jedne strane kreveta 

• ruke pacijenta se saviju preko prsa, noge su lagano savijene u koljenima 

• obadvije osobe križaju ruke preko pacijentovih leđa i svaka ga hvata za 

suprotno pazuho 

• slobodne ruke njegovatelji/-ice podvlače ispod bokova i na zadani znak (1, 

2, 3) pomjeraju pacijenta prema uzglavlju. 

UZDIZANJE GORNJEG DIJELA TIJELA: 

• Ukoliko krevet nije moguće podesiti po visini, onda se jastucima treba 

pobrinuti za željenu visinu i potporu za leđa, ali tako da se kralježnica 

savije u području bokova, a ne u području prsa 

• Stopala nasloniti na jastuk, postavljen uz stranicu kreveta 

• Ruke smjestiti uz tijelo i nasloniti ih na manje jastuke 

106


Ovim položajem se koristiti pri hranjenju, olakšavanju disanja, prevenciji upale 

pluća i prilikom provođenja njege. 

3.6.2. POMOĆ PRI USTAJANJU 

USTAJANJE BOLESNIKA IZ KREVETA UZ POTPORU: 

• Njegovatelj/-ica prilazi bolesničkom krevetu 

• Podiže prekrivač sa kreveta, da noge budu slobodne 

• Nakon toga oblači bolesniku čarape 

• Bolesnik se okreće u stranu, gura noge na rub kreveta, lagano ih savija i 

pruža preko kreveta u viseći položaj 

• Njegovatelj/-ica jednom rukom zahvata područje ispod ramena i obuhvata 

zglob ramena 

• Drugu ruku stavlja iznad buta, zahvata rukom ispod, obuhvata cijeli but 

• Bolesnik se uspravlja i oslanja na ruke 

• Njegovatelj/-ica prati stanje bolesnika, uvjeravajući se da sigurno sjedi i 

obuva mu papuče 

• Njegovatelj/-ica se postavlja ispred bolesnika, 

postavlja mu noge na pod 

• Stati ispred pacijenta u lagan raskorak, 

rukama obuhvatiti pacijenta ispod 

pazuha (svoje lice okrenuti u stranu, ne 

disati u pacijenta) 

• Pacijent obuhvati njegovatelja/-icu za 

ramena 

• Njegovatelj/-ica svojim koljenima fiksira 

koljena pacijenta (blokira njegove nožne 

prste svojim petama i njegova koljena 

svojim), potom uspravlja pacijenta 

107


USPRAVLJANJE BOLESNIKA U SJEDEĆI POLOŽAJ 

Ako pacijent može pomoći: 

• Njegovatelj/-ica prilazi bolesničkom krevetu 

• Otkriva prekrivač do struka bolesnika 

• Jednom rukom sprijeda zahvata područje ispod pazuha bolesnika i obuhvata 

ramena 

• Drugom rukom podupire leđa bolesnika 

i obuhvata zglob ramena 

• Pažljivo uspravlja bolesnika 

• Korisnika zamoliti da se obadvjema 

rukama osloni na madrac 

• Bolesnika zamoliti da nekoliko puta 

duboko udahne 

• Njegovatelj/-ica posmatra izgled bolesnika 

• Uvjerava se da korisnik sjedi ugodno i 

samostalno 

Ako pacijent ne može pomoći, postupak izvode dvije osobe: 

• svaka osoba stane sa jedne strane kreveta 

• jedna stavlja jednu ruku sprijeda, pod 

pazuho pacijenta, a drugom podupire 

glavu pacijenta 

• druga jednu ruku stavlja sprijeda, pod 

drugo pazuho pacijenta, a svojom drugom 

rukom podupire leđa pacijenta 

• skupa uspravljaju pacijenta u sjedeći 

položaj. 

108


3.6.3. PREMJEŠTANJE PACIJENTA SA KREVETA U 

KOLICA 

PRIPREMA PRIBORA I MATERIJALA: 

• sjedeća kolica 

• papuče, eventualno ogrtač 

POSTUPAK: 

• provjeriti dokumentaciju pacijenta i poštovati sva propisana ograničenja 

• predstaviti se, identificirati pacijenta, objasniti postupak, dopustiti pitanja 

• pripremiti pacijenta za postupak (osigurati privatnost, odjenuti i obuti 

pacijenta) 

• postaviti kolica paralelno sa krevetom, tako da je naslon kolica okrenut 

prema uzglavlju kreveta 

• zakočiti kolica 

• podići držače za noge na kolicima 

• pacijent samostalno, ako može, uz pomoć pomagala ili sestre, zauzme sjedeći 

položaj 

• spustiti noge preko ruba kreveta i nazuti papuče 

• Pacijenta pomjeriti ka rubu kreveta (zamoliti pacijenta da stavi šake na rub 

kreveta) i ako je moguće potpuno ga osloniti nogama na pod 

• Stati ispred pacijenta u lagan raskorak, svojim rukama obuhvatiti pacijenta 

pod pazuho (lice okrenuti u stranu, ne disati u pacijenta) 

• Pacijent obuhvati njegovatelja/-icu za ramena 

• Njegovatelj/-ica svojim koljenima fiksira koljena pacijenta (blokira njegove 

nožne prste svojim petama i njegova koljena svojim) 

• Uspraviti pacijenta i polukružnim pokretom smjestiti ga u kolica (zamoliti 

pacijenta da se uhvati bližom rukom za daljnji oslonac na kolicima, objasniti 

pacijentu da prilikom sjedanja prvo straga osloni ruke) 

• Spustiti držače za noge 

• Namjestiti noge na držače 

• Nasloniti leđa pacijenta na naslon 

• Ruke pacijenta staviti na stranice kolica ili u krilo 

109


USPRAVLJANJE BOLESNIKA SA STRANE I VOĐENJE SA STRANE: 

• Bolesnik sjedi na stolici 

• Njegovatelj/-ica prilazi sa strane pacijentu 

• Poprečno postavlja stopala ispred stopala pacijenta i time sprječava klizanje 

• Pacijent stavlja svoju šaku na šaku njegovatelja/-ice, palčevi i prsti se 

obuhvaćaju 

• Svoju drugu ruku njegovatelj/-ica stavlja iza leđa pacijenta i iznad njegovog 

struka 

• Pacijent se jednom rukom oslanja na stolicu 

• Njegovatelj/-ica pomaže pacijentu dok se uzdiže sa stolice 

• Kada pacijent stabilno stoji, njegovatelj/-ica povlači stopala, koja je prethodno 

poprečno postavio 

• Njegovatelj/-ica zamoli pacijenta da svojom nogom napravi jedan korak 

naprijed, a u isto vrijeme i njegovatelj/-ica ide, takođe, jedan korak naprijed 

(oboje idu “jednakim korakom”) 

POMOĆ PRI PENJANJU I SILAŽENJU NIZ STUBE 

Pri penjanju i silaženju niz stube, veoma je važno da se pacijent 

pridržava za rukohvat i da mu je rukohvat nadomak 

ruke. Njegovatelj/-ica stoji dvije stube ispod pacijenta (iza 

pacijenta ako se ovaj penje, a ispred ako silazi), kako bi pacijentov 

struk bio u razini njegovih ruku. Pomoć se pruža tako 

što se pacijent pridržava za pojas. Njegovatelj/-ica sa obje 

noge stabilno stoji na jednoj stubi, dok se pacijent penje ili 

spušta. Premještanje pacijenta na drugu stubu poduzima se 

tek kad pacijent stabilno stoji na jednoj od stuba. 

110


3.6.4. POMOĆ PRI VJEŽBANJU 

Vježbama se koristimo za sprječavanje deformiteta i očuvanje funkcije mišića i 

zglobova kod nepokretnih pacijenata i pacijenata sa smanjenom pokretljivošću. 

Ovisno od stanja pacijenta i vrste oboljenja (odnosno, da li su i u kojoj mjeri 

pacijenti sposobni da izvedu neki pokret), vježbe mogu biti aktivne, aktivno potpomognute 

ili pasivne. 

Aktivne vježbe provode pacijenti kod kojih su obim pokretljivosti i mišićna 

snaga očuvani. Ove vježbe pacijenti izvode samostalno, bez pomoći druge osobe, 

ali u suradnji sa fizioterapeutom ili medicinskom sestrom. 

Aktivno potpomognute vježbe se provode kod pacijenata koji ne mogu izvesti 

neki pokret do kraja (zbog smanjenog obima pokretljivosti ili smanjene mišićne 

snage). Rade ih pacijenti uz pomoć druge osobe (najčešće fizioterapeuta). 

Pasivne vježbe se rade kod pacijenata sa oduzetosti dijela tijela. Ove vježbe se 

provode radi sprječavanja nastanka deformiteta na zglobovima i sprječavanja atrofije 

mišića. 

Vježbe se mogu podijeliti, ovisno od toga da li pri vježbanju dolazi do kontrakcije, 

odnosno skraćenja mišića, na izometričke i izotonične. 

Izometričke vježbe su vježbe kod kojih dužina mišića ostaje nepromijenjena, 

samo se povećava napetost u mišićima. Ne postoji opterećenje zglobova, kao ni 

srca i pluća. Ove vježbe se mogu raditi u najranijoj fazi oboljenja. 

Kako pravilno raditi vježbe: 

• Nakon svake vježbe napraviti pauzu od po nekoliko sekundi 

• Ne raditi više od 15 vježbi tijekom jednog perioda vježbanja. Sa pauzama, 

za to je potrebito otprilike pet minuta. 

Ovdje su navedene neke od izometričkih vježbi koje pacijenti moguraditi samostalno, 

ili u suradnji sa njegovateljem/-icom. Izokinetičke vježbe, koje se sprovode 

u cilju povećanja opsega pokreta, mogu izazvati bol ili naškoditi pacijentu, te se 

izvode po instrukcijama fizioterapeuta ili medicinske sestre. 

Vježba br.1: 

• Postaviti jagodice prstiju u obliku krova jedne naspram drugih i raširiti 

pružene prste 

• Ramena ne smiju dodirivati tijelo 

• Prsti udaljeni otprilike 30 cm od prsa. Pritisnuti raširene jagodice prstiju 

jedne protiv drugih 

• Osjetiti koji od mišića reagiraju 

111


• Napraviti ovu vježbu 

još nekoliko puta i 

paziti pri tom na normalno 

disanje 

Vježba se može izvesti u 

razini očiju, kao i iznad glave 

Vježba br.2 

• Prsti jedne ruke trebaju biti čvrsto zakačeni za prste druge ruke. Pokušati 

svom snagom rastaviti prste, a ne popustiti ovaj zahvat 

• Osjetiti koji od mišića reagiraju 

• Napraviti ovu vježbu 

nekoliko puta i paziti 

pri tom na normalno 

disanje 

Ovo je trening muskulature 

ruku, prsa i zatiljka. 

Vježba br.3: 

• Pružiti koljena 

• Staviti taban lijeve 

noge na stopalo desne 

noge 

• Pritisnuti stopalo 

jedne noge na taban 

druge noge 

• Osjetiti mišiće koji reagiraju i ponoviti ovu vježbu nekoliko puta 

Ovo je trening muskulature gornjih i donjih butina. 

Vježba br. 4: 

• Bolesnik legne na 

leđa 

• Njegovatelj/-ica stane 

uz gornji dio kreveta 

ili pored kreveta, kod 

glave bolesnika 

• Stavi obadva dlana na 

čelo bolesnika 

112


• Bolesniku kazati neka svojim čelom odgurne dlanove njegovatelja/-ice 

• Bolesnik snažno odguruje dlanove 

• Njegovatelj/-ica osjeća bolesnikov potisak na dlanove 

• Dozira protupotisak 

Ovo je trening muskulature zatiljka, vrata i trbuha. 


• Bolesnik legne na leđa 


uz gornji dio kreveta, 

ili pored kreveta, kod 

glave bolesnika 

• Stavi obadva dlana 

ispod zatiljka bolesnika 

• Bolesniku kazati neka pokuša glavom gurati dlanove ka dolje 

• Bolesnik snažno gura dlanove njegovatelj/-ice 



Ovo je trening muskulature zatiljka, vrata i ramena. 



• Ruka je pružena, malo odmaknuta od tijela i nalazi se na dlanu njegovatelja/- 

ice 

• Njegovatelj/-ica stane uz jednu stranu ili sjedi na rubu kreveta 

• Stavi dlan ispod ruke bolesnika 

• Bolesniku kazati neka gura dlanove prema dolje 

• Bolesnik snažno gura dlanove njegovatelja/-ice. Njegovatelj/-ica osjeća 

bolesnikov potisak na 

dlanove 



zatiljka, leđa, prsa i ruku. 

113




• Savije koljena i spusti stopala na krevet 

• Njegovatelj/-ica stane uz jednu stranu kreveta, s gornje strane obuhvati 

trup bolesnika tako da se njegovi dlanovi nalaze ispod leđa bolesnika 

• Bolesniku kazati neka 

gura svom snagom 

dlanove njegovatelja/- 

ice ka krevetu 


leđa i trbuha 


• Bolesnik legne na 

leđa i ispruži noge 


uz jednu stranu kreveta, 

stavlja dlanove 

na trbuh bolesnika 

• Bolesniku kazati neka gura dlanove njegovatelja/-ice prema gore 



Ovo je trening muskulature leđa i trbuha 


• Bolesnik legne na leđa i opruži noge 

• Njegovatelj/-ica stane na donji kraj kreveta 

• Stavi svoje dlanove ispod bolesnikovih stopala 

• Bolesniku kazati neka stopalima gura dlanove njegovatelja/-ice 



Ovo je vježba muskulature 

butina i potkoljenice. 

114



• Bolesnik legne na leđa i opruži noge 


• S obadva dlana zahvati zglobove stopala bolesnika i digne njegove pružene 

noge na visinu oko 30 cm 

• Bolesniku kazati neka gura dlanove njegovatelja/-ice prema dolje 

• Njegovatelj/-ica 

osjeća bolesnikov 

potisak i dozira protupotisak 


butina i potkoljenice. 

Vježba br 11: 

• Bolesnik legne na leđa, pruža noge i pravi lagani raskorak 


• Obadva dlana stavi na vanjske strane članaka bolesnika 

• Bolesniku kazati neka pokuša svom snagom odgurnuti dlanove 



potisak i dozira protupotisak 


bokova, slabine i butina. 


• Bolesnik legne na leđa, ispruži noge i pravi lagan raskorak 

• Njegovatelj/-ica stane na donji kraj kreveta, obadva dlana stavi na unutarnje 

strane članaka bolesnika, 

• Bolesniku kazati neka pokuša svom snagom gurati dlanove 



potisak i dozira 

protupotisak Ovo je 

trening muskulature 

stražnjice i bokova i 

butina. 

115


3.7. KORIŠTENJE POMAGALA 

3.7.1. OSOBNA POMAGALA PRI HODANJU I KRETANJU 

Osobna pomagala pri hodanju i kretanju su: štake, štap, hodalica i invalidska 

kolica. 

ŠTAKE 

Štake se najčešće koriste kod prijeloma, ozljeda i operativnih 

zahvata na donjim ekstremitetima, kada se pacijent ne smije 

oslanjati na jednu nogu. Pri korištenju štakama vrijede sljedeća 

pravila: 

• vrh štaka treba biti 3-4 cm ispod pazuha 

• držač treba biti u ravni sa bokovima 

• laktovi trebaju biti savijeni 

• težina se prebacuje na ruke i ne dozvoljava se oslanjanje 

vrha štaka na pazuho 

Hodanje sa štakama: 

• položaj tijela je lagano nagnut prema naprijed, 

štake se stavljaju oko 30 cm ispred tijela 

• pri hodanju težina tijela se prebacuje na 

ruke. 

Ustajanje i sjedanje sa štakama: 

• Pri sjedanju se povrijeđena noga stavlja ispred tijela, 

a štake se uzmu u jednu ruku 

• drugom rukom se uhvati stolica i polako se spušta 

na nju. 

• štake se zatim spuštaju na sigurno mjesto. 

116


• Pri ustajanju sa stolice, prvo se pomjeriti na rub stolice 

• štake se stave u ruku koja odgovara slabijoj nozi 

• nakon toga odgurnuti se od stolice 

Hodanje po stubama sa štakama: 

• pri penjanju uz stube povrijeđena noga se 

drži iza tijela 

• prvo se zakorači zdravom nogom na 

stubu, pa tek onda sa štakama 

• pri silaženju niz stube povrijeđena noga 

se postavi malo ispred tijela 

• štake spustiti na sljedeću stubu 

• na koncu zakoračiti zdravom nogom. 

ŠTAP 

Štapom se najčešće koristi kod slabosti, boli u 

nozi ili u slučajevima kada osoba ima problema 

s ravnotežom. Starijim osobama uporaba štapa 

omogućuje veću neovisnost. Neka od pravila 

kojima se koriste bolesnici pri uporabi štapa: 

• pri držanju štapa, lakat treba biti savijen 

• ukoliko se štapom koristi zbog ozljede ili slabosti u nozi, pri hodanju se u 

isto vrijeme izbacuje naprijed štap i povrijeđena noga, a korak okončava 

zdravom nogom 

HODALICA 

Hodalicom je potrebito koristiti 

se nakon operativnog 

zahvata na boku ili koljenu, 

kao i nakon moždanog udara. 

Ona omogućuje prebacivanje 

težine sa donjeg dijela tijela 

na gornji. 

117


Pravila pri korištenju hodalice: 

Hodalicu postaviti jedan korak ispred tijela, držati se za nju i zakoračiti, dočekati 

se na povrijeđenu nogu 

• podloga se prvo dodirne petom, pa se onda izravna stopalo 

• pri okretanju se prave mali koraci 

• da bi se, uz uporabu hodalice sjelo, potrebno je hodati unatrag dok se 

ne osjeti stolica; stolica se prvo opipa rukom, a 

zatim se sjedne 

• pri ustajanju, prvo se odgurne, a zatim se uhvati 

za hodalicu. 

INVALIDSKA KOLICA 

Najčešće su u uporabi standardna invalidska kolica. 

Kolica se prave u tri veličine: velika, srednja i mala. 

3.7.2. POMAGALA U ODRŽAVANJU OSOBNE HIGIJENE 

U pomagala koja služa za održavanje osobne higijene spadaju držači, sanitarna 

kolica i noćna posuda. 

Sanitarna kolica (fiksna i 

pokretna) imaju dvostruku 

funkciju. Koriste se za fiziološke 

potrebe, za eliminaciju 

stolice i mokraće, te za 

higijenu pokretnih ili djelomično 

pokretnih bolesnika. 

3.7.3. POMAGALA PRI PROMJENI POLOŽAJA U 

KREVETU 

Trapez, ljestve i uzde se ubrajaju u pomagala koja se koriste pri promjeni položaja 

u krevetu. 

118


4. FIZIOLOŠKE PROMJENE 

NA KOŽI KOD STARIJIH 

OSOBA 

4.1. GRAĐA I FUNKCIJA KOŽE 

Koža je najveći organ tijela, u prosjeku veličine od 1,7-2,0 m 2 . Preko nje smo u 

kontaktu s vanjskim svijetom. Ona predstavlja barijeru prema patogenim bakterijama 

i mehaničkim ozljedama. Da bi predstavljala barijeru, koža mora biti 

intaktna (netaknuta, neoštećena). 

Debljina kože varira ovisno od dijela tijela. Najdeblja je na dlanovima i tabanima 

(2-4 mm), a najtanja na vjeđama i prepuciju (0,2-0,6 mm). Osnovne uloge kože 

su: 

• zaštitna (štiti tijelo od mehaničkih ozljeda, patogenih mikroorganizama, 

UV zračenja) 

• sudjeluje u termoregulaciji 

• čulni organ (primanje spoljašnih podražaja) 

• sudjeluje u razmjeni tvari 

• sinteza vitamina D 

• sudjeluje u procesima izlučivanja 

putem kožnih žlijezda 

• imunološka funkcija... 

Koža je građena iz tri sloja: 

1. epidermis (površinski sloj) 

2. dermis 

3. hipodermis (potkožno tkivo, subcutis) 

1. epidermis; 2. dermis; 3. subcutis; 4. 

folikul dlake; 5. žlijezda lojnica; 6. žlijezda 

znojnica 

119


Na površini kože, u epidermisu, nalaze se završetci izvodnih kanala žlijezda znojnica 

(100 - 200 kom/cm 2 ) te otvori žlijezda lojnica (50 - 100 kom/cm 2 ). Njihove 

izlučevine zaslužne su za vlaženje i mašćenje kože, a time i za održavanje hidrolipidnog 

filma. Sam epidermis ne sadrži krvne žile. Zato se hranjivim tvarima 

opskrbljuje putem finih kapilarnih spletova koji se nalaze u dermisu. Životni vijek 

epidermalnih stanica je 28 dana i on se obnavlja. 

Dermis je građen od vezivnog tkiva. Bogat je: 

• krvnim žilama 

• limfnim žilama 

• živčanim završetcima (dodir, bol, svrbež, temperatura) 

• žlijezdama znojnicama i lojnicama 

• folikulima dlaka. 

Zadatak dermisa je da: 

• štiti tjelo od mehaničkih ozljeda 

• vezuje vodu 

• sudjeluje u termoregulaciji 

• snabdijeva epiderm hranljivim sastojcima 

• i receptor je senzitivnih impulsa. 

Subcutis (potkožno tkivo) se sastoji od masnog tkiva. Predstavlja rezervoar energetskih 

materija i djeluje kao izolator u termoregulaciji (zagrijavanje i hlađenje). 

Istovremeno, potkožno tkivo amortizira vanjske mehaničke traume. 

120


4.2. FIZIOLOŠKE PROMJENE NA KOŽI U 

STAROSTI 

Sa starenjem dolazi do fizioloških promjena u koži: koža se istanjuje (atrofira) i 

javljaju se bore. Smanjuje se elastičnost kože, povećava se sklonost oštećenju, alergijskim 

osipima. Zbog smanjene opskrbe krvlju dermisa, vanjski znaci upale kože 

postaju manje izraženi. Potkožno masno tkivo se smanjuje, pa dolazi do promjene 

u termoregulaciji (starijim osobama je stalno hladno), koža je mlohava (lice, vrat, 

vjeđe, dojke), koža je stanjena i “prozirna”. 

Stjenke krvnih žila postaju krhke (krvarenje), oslabljena je cirkulacija (slabije 

zagrijavanje – ruke, noge). Smanjen priliv krvi ometa i zarastanje rana. 

Osjet dodira je snižen, dok je prag boli povišen. Povišen prag boli je razlogom što 

neka oštećenja i ozljede prolaze bez, ili sa neznatnom boli. 

Smanjuje se produkcija loja u žlijezdama lojnicama. Koža zbog toga postaje suha. 

Dolazi do promjene PH kože, što omogućava lakši nastanak infekcija kože i potkožnog 

tkiva. 

121


4.3. NAJČEŠĆE KOŽNE PROMJENE KOD 

STARIJIH 

Osim naprijed navedenih fizioloških promjena, na koži kod starijih mogu se 

uočiti i druge promjene, koje se ne ubrajaju u fiziološke. Među najčešće se ubrajaju 

staračke pjege, staračke bradavice, senilni pruritus, te promjene na noktima 

i dlakama. 

STARAČKE PJEGE 

Javljaju se kod sredovječnih i starijih 

osoba. Obično se nalaze na licu, šakama, 

rukama i gornjem dijelu trupa, odnosno 

na onim djelovima tijela koji su izloženi 

suncu. Prečnika su od 1-5 mm, smeđe, 

mrke ili crne boje, ravnomjernih ili neprevilnih 

rubova, ponekada veće od 1 cm ili 

se stapaju u veće pigmentne formacije. 

SENILNE BRADAVICE (SEBOROIČNE, SOLARNE 

BRADAVICE) 

Staračke bradavice (senilne, seboroične) su vrlo 

česte bradavice koje se javljaju već nakon treće 

decenije života. Najčešće su na licu, kosmatim 

dijelovima, na šakama, podlakticama i na gornjem 

dijelu trupa. Iako se staračke bradavice 

mogu javiti kod svih ljudi, češće se sreću kod 

starije populacije. Jasno su ograničene od okolnog 

tkiva, neznatno, ili čak i do nekoliko milimetara 

izdignute iznad kože, blijedosmeđe do 

gotovo crne boje.Iako su bezbolne, staračke bradavice 

mogu, naročito ako su velike, ili na lokacijama 

gdje su izložene podražaju, zbog trljanja 

ili češanja, izazvati upalu, krvarenja ili infekcije. 

Iznimno rijetko postaju maligne. 

122


SENILNI PRURITUS (SVRBEŽ) 

Svrbež kože kod starijih osoba nastaje 

usljed smanjene funkcije žlijezda lojnica 

i degenerativnih promjena. Koža postaje 

suha, naborana, a svrbež intenzivan. S 

obzirom da pruritus (svrbež) može biti 

simptom nekih oboljenja (bubrega, 

šećerne bolesti, jetre) potrebno je detaljno 

ispitivanje uzroka svrbeža, pa tek kada se 

isključe ostali mogući uzroci, postavlja se 

dijagnoza senilnog pruritusa. 

U terapiji se, između ostalog, koža maže 

kremama. 

SENILNA PURPURA 

Senilne purpure nastaju uslijed gubitka 

elastičnosti stijenki krvnih žila. Nastaju 

usljed minimalne traume, kada dolazi do 

krvarenja ispod kože. Mogu se pojaviti 

bilo gdje na tijelu, iako se najčešće javljaju 

na koži izloženoj suncu (nadlakticama, 

podlakticama, dekolteu). 

Imaju izgled crvenkasto-smeđih ili ljubičastih 

mrlja. 

123


4.4. FIZIOLOŠKE PROMJENE SLUZNICA KOD 

STARIJIH OSOBA 

Kao što se kod starijih sreću promjene na koži, tako se dešavaju i promjene na sluznicama. 

Tim promjenama su zahvaćene sluznice svih sustava. Zbog toga, javljaju 

se određene smetnje, kao što je suhoća očiju, suhoća vaginalne sluznice, smetnje 

usljed atrofije sluznice želuca i slično. Kod većine starijih su dosta izraženi problemi 

usljed promjena koje se dešavaju na sluznici usne šupljine. 

PROMJENE NA SLUZNICI USNE ŠUPLJINE 

U usnoj šupljini nalaze se pljuvačne žlijezde (žlijezde slinovnice) koje, lučenjem 

pljuvačke, djeluju na sljedeći način: 

• štite oralnu sluznicu od mehaničkih ozljeda 

• vlaže sluznicu i pomažu njezino zacjeljivanje, 

• vlaže hranu i djeluju digestivno, 

• djeluju antibakterijski, 

• sprječavaju nastanak karijesa. 

Usljed smanjene funkcije i atrofije pljuvačnih žlijezda, koja se događa u starijoj 

dobi, dolazi do: 

• stanjenja epitela sluznice 

• smanjenog lučenje pljuvačke 

• subjektivnog osjećaja suhoće i ljepljivosti 

• objektivnog nalaza suhe i sjajne sluznice 

• sklonosti gljivičnim i bakterijskim infekcijama 

• otežanog gutanja 

• otežanog govora. 

124


4.5. PROMJENE DLAKAVOSTI I KOSMATOSTI 

KOD STARIJIH OSOBA 

U starijoj dobi se javljaju promjene dlakavosti i kosmatosti. Kosa postaje rjeđa, 

dlake su tanke, krte i lomljive, i postaju sijede (bijele). Istovremeno dolazi do 

smanjene dlakavosti u pazušnom i stidnom dijelu. 

Nasuprot ovome, može doći do pojave paradoksalne dlakavosti (hirzutizma). 

Kod žena se to ispoljava u vidu pojačane dlakavosti lica, u predjelu brade i iznad 

usnica. Kod muškaraca je prisutan jači rast obrva, dlaka na uhu i unutar uha i na 

sluznici nosa. 

125


4.6. PROMJENE NA NOKTIMA KOD STARIJIH 

OSOBA 

Nokatne ploče u starijoj dobi postaju zadebljale (hiperkeratotične), gube sjaj i 

prozračnost, postaju lomljive i trošne i na uglovima su žućkaste boje. Često dolazi 

do pojave urastanja noktiju, kao i sklonosti gljivičnim infekcijama. 

Gljivice Urastanje nokta Hiperkeratotični nokat 

126


5. OSOBNA HIGIJENA 

Osobna higijena je dio higijene koja nas uči kako ćemo njegovati naše tijelo i 

kakvim ćemo higijenskim mjerama ojačati naš organizam i smanjiti negativne 

utjecaje vanjskih čimbenika, uključujući uzročnike zaraznih bolesti. Ona se, također, 

odnosi i na higijenu prehrane i životnih namirnica, higijenu odijevanja, stanovanja, 

na režim života općenito. 

Kupanje tijela stimulira cirkulaciju u koži i tkivima, čisti i osvježava, promovira 

zdravlje i udobnost. Tijekom kupanja se provode lagane vježbe; kupanje pruža 

odlične mogućnosti za promatranje fizičkog i emocionalnog stanja pacijenta i 

razgovorom, gdje se korisnik nalazi u središtu pažnje, promoviraju se dobri međuljudski 

odnosi. 

Razlikujeno potpunu i djelomičnu njegu korisnika. Potpuna njega predstavlja 

kupanje korisnika, dok u djelomičnu njegu korisnika spada umivanje (njega lica), 

njega ruku, nogu, noktiju, pazuha, genitalija, kose i zuba 

127


5.1. VRIJEME PROVOĐENJA PROCEDURA 

NJEGE 

Kupanje korisnika se može provoditi u bilo koje vrijeme, prema potrebama korisnika, 

ali neke navike se generalno prate u ustanovama. 

JUTARNJA NJEGA 

Postupci koji se provode ujutro utječu na udobnost korisnika tijekom cijelog 

dana. 

Svako jutro, prije doručka, pacijentu treba pomoći da ode na zahod, ili mu treba 

osigurati noćnu posudu ili posudu za urin, ovisno o potrebama. Korisniku se tada 

daje mogućnost da opere svoje lice, ruke i da opere zube četkicom. Posteljina na 

krevetu se popravi i namjesti se stol, ili stolić za krevet za doručak. 

Nakon doručka, provodi se kupanje (način kupanja ovisi od stanja i pokretljivosti 

korisnika) njega usta, presvlačenje i masaža leđa. 

Po potrebi, mijenja se posteljina i čisti soba. 

VEČERNJA NJEGA 

Njega na kraju dana utječe, u velikoj mjeri na relaksaciju i bolji san pacijenta. 

Pacijentu se pruža mogućnost da isprazni crijeva ili mokraćni mjehur, ukoliko je 

potrebno. Operu se lice i ruke, zubi se operu četkicom. 

Posteljina se zategne i osigura se komfornost i sigurnost sobe korisnika. 

5.1.1. SKRB O SIGURNOSTI, PRIVATNOSTI I 

KOMFORNOSTI TIJEKOM KUPANJA PACIJENTA 

NA KREVETU 

SIGURNOST 

• Tijekom kupanja krevet podići, ali ga, po završetku, ponovo spustiti; 

• Nakon kupanja, ponovo podići zaštitnu ogradu na krevetu; 

• Signalni uređaj treba da bude nadohvat ruke pacijentu kako bi se smanjio 

rizik od pada prilikom pokušaja korisnika da ga dohvati, i kako bi se osigurao 

lak pristup uređaju u slučaju potrebe; 

• Njegovatelj/-ica obvezatno mora oprati ruke prije ulaska i pri izlasku iz 

sobe korisnika. 

128


PRIVATNOST 

• Poštovanjem privatnosti korisnika smanjuje se emocionalna nelagoda tijekom 

njege; 

• Držite vrata sobe zatvorena prilikom kupanja korisnika; 

• Stavite paravan i ogrnite tijelo korisnika tijekom njege; 

• Dozvoliti korisniku da sam uradi što je moguće više tijekom njege. 

KOMFORNOST 

• Osigurati prijatnu temperaturu u sobi korisnika; 

• Zatvoriti sve prozore i vrata tijekom njege, kako bi se spriječilo rashlađivanje; 

• Osigurati odgovarajuću temperaturu vode za kupanje (promijeniti vodu 

ukoliko je hladna ili zaprljana). 

5.1.2. HIGIJENA ODREĐENIH REGIJA 

HIGIJENA KOŽE 

Osnovni preduvjet da koža može obavljati svoju zaštitnu funkciju je biti potpuno 

zdrava, neoštećena i čista. Znoj i loj se neprestano talože u koži, stvaraju slojeve, 

pa ako se koža ne pere zatvaraju se pore preko kojih se luči znoj i loj, a djelimično 

obavlja i disanje. Posljedica toga je da koža neugodno zaudara i ne obavlja svoje 

funkcije. Naslage znoja i loja, kao i ostala nečistoća, nadražuju kožu i izazivaju 

svrbež. 

HIGIJENA RUKU 

Od svih organa našeg tijela ruke su najviše izložene prljanju. Uloga prljavih ruku 

u širenju crijevnih bolesti je toliko važna, da se crijevne bolesti / tifus, paratifus, 

dizenterija i dr. /često nazivaju “bolesti prljavih ruku”. Isto tako značajna je uloga 

ruku u širenju crijevnih parazita /glista/. Za širenje crijevnih parazita odgovorna 

je, najčešće, nečistoća ispod nokata, u kojoj se zadržavaju jajašca parazita. Ruke 

treba prati prije jela i poslije svih radnji koje prljaju ruke, a osobito nakon prestanka 

rada, obavljene nužde, brisanja nosa, kao i nakon češljanja i diranja kose. 

129


HIGIJENA NOGU 

Pravilna njega nogu održava noge u funkciji i kondiciji. Od velike važnosti za 

njegu nogu je i pravilna obuća, koja treba odgovarati anatomskom obliku i funkciji 

nogu, a da je pravljena od higijenskih odgovarajućih materijala. Noge treba 

prati svakodnevno, mlakom vodom i sapunom, a čarape treba mijenjati svaki dan, 

a najbolje su pamučne 

HIGIJENA ZUBA 

Higijena zuba i usne šupljine treba biti sastavni dio tjelesne njege. Redovito čišćenje, 

ako treba i popravljanje, treba početi još od prvih mliječnih zuba. Najbolje je 

zube prati ujutro i navečer, posebno je važno navečer, jer se tako sprječava nakupljanje 

kiseline i raspadnih produkata u usnoj šupljini, zvanoj “kiselinska noćna 

trauma”, koja značajno oštećuje caklinu zuba. Pored osobnih mjera za održavanje 

zuba, važan je i povremen stomatoloski pregled. 

INTIMNA (ANOGENITALNA) HIGIJENA 

Zaslužuje veliku pažnju kod oba spola. Spolne organe treba prati svakodnevno, 

mlakom vodom i sapunom. Brisanje treba biti odmjereno i nježno, posebice kod 

žena, pokreti trebaju ići od spolnih organa prema čmaru, a nikako obrnuto, kako 

se ne bi zagadili spolni organi bakterijama iz debelog crijeva. Potrebno je svakodnevno 

mijenjanje donjeg rublja. 

130


5.2. PROCEDURE PROVOĐENJA OSOBNE 

HIGIJENE PACIJENTA 

5.2.1. KUPANJE PACIJENTA U KREVETU (bez pranja kose) 

• Kada je pacijent ograničen na krevet iz bilo kojeg razloga (iscrpljenosti 

ili nepokretljivosti), njega se provodi u krevetu. Proces njege provodi 

njegovatelj/-ica, s tim da pacijent treba obaviti one radnje koje mu zdravstveno 

stanje dopušta. 

• Djelomična njega obuhvata lice, ruke, pazušne jame, genitalije, leđa i stražnjicu. 

Položaj pacijenta za vrijeme njege određuju njegovo zdravstveno 

stanje i stupanj pokretljivosti. 

• Ukoliko se npr. na nozi ili ruci nalazi zavoj, ili je dio tijela imobiliziran, 

liječnik određuje da li mogu biti uklonjeni za vrijeme njege i da li se trebaju 

ponovno postaviti nakon njege. Kod pacijenta koji imaju kateter ili 

primaju infuziju, tijekom provođenja njege se mora voditi računa da se ne 

ometa njihova funkcija, i obvezatno provjeriti njihov položaj prije i nakon 

promjene položaja pacijenta. 

• Sapun ne treba stavljati u posudu sa vodom jer će previše sapunice spriječiti 

adekvatno ispiranje. 

• Osobe koje boluju od dijabetesa zahtijevat će posebnu njegu stopala. 

• Prilikom njege treba otkriti samo one dijelove tijela koji se peru. 

Priprema pribora: 

• Kolica za pribor 

• Zaštitna folija za krevet ili nepropusno platno 

• 2 lavora 

• Vrč s toplom vodom 

• Čista pidžama 

• Čisto posteljno rublje 

• Ručnici- 3 kom 

• Trljačice- 4 kom 

• Papirnati ručnici 

• Tekući sapun ili obični 

• Sredstvo za masažu kože- losion, mlijeko, krema za tijelo 

• Čisto rublje 

131


• Škarice ili kliješta za nokte 

• Alkoholni dezinficijens za ruke 

• Dezinficijens za pribor 

• Rukavice za jednokratnu uporabu, zaštitne PVC pregače 

• Posuda za nečisto 

• Koš za nečisto rublje 

IZVOĐENJE RADNJE: 

132 

Pravljenje trljačice 


• ponuditi pacijentu noćnu posudu ili posudu za urin 

• osigurati privatnost 

• postaviti pacijenta u položaj prikladan za rad, podignuti krevet na radnu 

razinu 

• oprati, posušiti ruke, obući rukavice i zaštitnu pregaču 

• cijelom dužinom zaštiti krevet zaštitnom folijom, ili nepropusnim platnom 

• skinuti pokrivač, ostaviti gornju plahtu ili navlaku 

• staviti ručnik na prsa pacijenta, na gornji rub plahte 

• staviti lavor na stolac sa desne strane kreveta na papirnati ručnik 

• napuniti 2/3 lavora toplom vodom (43-46 stepeni), zamoliti korisnika da 

ocijeni da li mu odgovara toplina vode 

• namočenom trljačicom oprati područje 

oko očiju, bez sapuna 

• kutom trljačice prati nježno jedno oko, a 

zatim drugim kutom drugo oko, od unutarnjeg 

prema vanjskom uglu. Za svako 

oko koristiti drugi kut. Posušiti oko suhim 

ručnikom


• oprati lice u obliku brojke tri, oprati ispod nosa. S kutom trljačice oprati 

oko usta. Isprati i posušiti ručnikom 

• oprati uši, prvo suprotno uho, zatim uho do sebe. Isprati i posušiti ručnikom 

• oprati prednju stranu vrata polukružnim pokretima, oprati stražnju stranu 

vrata. Isprati i posušiti. Ručnik odložiti na gornji rub kreveta 

• skinuti gornji dio pidžame, pokriti pacijenta plahtom do struka. Ručnikom 

za brisanje tijela zaštititi gornji rub plahte i prsa pacijenta 

• zaštititi plahtu i krevet ručnikom za brisanje tijela uzduž suprotne ruke - 

svojim dlanom pridržavati podlakticu, neka podlaktica leži u vašoj ruci. 

Oprati između prstiju, podlakticu i nadlakticu. Isprati i posušiti ručnikom. 

Ponoviti postupak na suprotnoj strani 

• otkriti prsa i oprati polukružnim pokretima rameni obruč i dojke. Isprati 

i posušiti. Oprati pazušne jame, prvo suprotnu jamu, isprati i posušiti. 

Ručnikom kojim je brisano lice pokriti prsni koš 

• povući zaštićeni prekrivač do simfize, prati trbuh polukružnim pokretima. 

Kutom trljačice oprati pupak. Isprati i posušiti 

• okrenuti korisnika na lijevi bok, pokriti prednji dio tijela prekrivačem 

• rub prekrivača zaštititi ručnikom za brisanje tijela, prati leđa uzdužnim 

pokretima, isprati, posušiti 

• izmasirati leđa i stražnjicu losionom za tijelo 

• polukružnim pokretima oprati gluteuse, isprati, posušiti 

• razdvojiti gluteuse i grubu nečistoću odstraniti papirnatim ručnikom, 

odložiti ga u posudu za nečisto 

• promijeniti rukavice 

• vratiti pacijenta na leđa 

• obući gornji dio pidžame 

• zaštitnu foliju kreveta povući ispod leđa do struka 

• korištenu trljačicu odložiti u posudu za nečisto 

• promijeniti vodu i trljačicu, provjeriti temperaturu vode za pranje nogu 

• ako pacijent ne može saviti koljeno, otkriti suprotnu nogu i stopalo, zaštiti 

genitalije, ručnik staviti uzdužno pod nogu i stopalo, nogu pridržavati 

rukom i oprati je ispruženu, dugim pokretima. Isprati i posušiti 

• ako pacijent može saviti koljeno, staviti lavor na ručnik, uroniti stopalo u 

vodu, prati dugim pokretima potkoljenicu i natkoljenicu, isprati i posušiti. 

Ponoviti postupak sa drugom nogom 

133


• odrezati nokte, maknuti lavor i ručnik, pokriti korisnika prekrivačem 

• promijeniti vodu, lavor i trljačicu, provjeriti temperaturu vode 

• ako može, dopustiti pacijentu da sam opere svoje genitalije. Postaviti 

noćnu posudu ispod gluteusa. Namjestiti korisniku lavor na dohvat ruke, 

nasapunati čistu trljačicu, staviti je nadohvat ruke, ili je dodati pacijentu. 

Polijevanjem iz vrča isprati spolovilo. Maknuti posudu, odložiti je pod 

krevet. Posušiti genitalije trećim ručnikom. 

• maknuti zaštitnu foliju ispod korisnika, pokriti ga 

• počešljati pacijenta, pramen po pramen, otpalu kosu ukloniti, oprati češalj 

• namjestiti krevet, po potrebi ga presvući, rublje odložiti u koš za nečisto 

• smjestiti korisnika u udoban položaj 

• staviti signalno zvono nadohvat ruke 

• raspremiti upotrijebljen pribor i rublje 

• skinuti rukavice i pregaču 

• oprati i dezinfikovati pribor - češalj, škarice 

• oprati i dezinficirati svoje ruke 

• evaluirati i dokumentirati postupak. 

5.2.2. PRANJE KOSE U KREVETU (sa kadicom) 

Priprema pribora: 

• pokretni stolić za pribor 

• sušilo za kosu 

• tacna 

• PVC bazen za pranje kose 

• PVC posuda za otpadnu vodu 

• Šampon za kosu, eventualno regenerator 

• Vrč 2l i izvor tople vode 

• Jednokratne nesterilne rukavice i PVC pregača 

• Češalj 

• Alkoholni dezinficijens za ruke i pribor 

• 3 ručnika 

• Posuda za nečisto 

• Paravan 

134




• osigurati privatnost (postaviti paravan) 

• staviti potreban materijal nadohvat ruke 

• oprati i posušiti svoje ruke, obući rukavice 

• podesiti visinu kreveta za rad 

• smjestiti korisnika na leđa, pročešljati kosu 

• maknuti jastuke 

• staviti PVC bazen na uzglavlje kreveta 

• staviti zaštitnu pregaču 

• položiti glavu pacijenta u bazen 

• vrat pacijenta zaštititi ručnikom 

• na pod, pored kreveta, staviti PVC posudu za nečistu vodu 

• crijevo iz bazena staviti u PVC posudu za nečistu vodu 

• napuniti vrč toplom vodom - zamoliti korisnika da ocijeni da li mu toplina 

vode odgovara 

• zaštiti oči korisnika vlažnim, toplim ručnikom 

• navlažiti kosu vodom iz vrča 

• uzeti malu količinu šampona, prati kosu kružnim pokretima, vršcima 

prstiju masirati kožu glave od čela prema zatiljku, vodom iz vrča isprati 

kosu, istisnuti vodu iz kose (ako je kosa jako prljava ponoviti šamponiranje 

i ispiranje) 

• ako je kosa duga (kod žena) upotrijebiti 

regenerator, pa onda isprati kosu 

• prekriti kosu ručnikom, obrisati lice 

• korisniku podići glavu i ukloniti bazen 

• istrljati kosu suhim ručnikom 

• počešljati, osušiti i oblikovati kosu 


• oprati, dezinficirati i pospremiti upotrijebljen 

pribor 

• svući rukavice i zaštitnu pregaču 

• oprati i posušiti ruke 

• dokumentirati postupak i stanje pacijenta, 

kose i vlasišta. 

135


5.2.3. PRANJE KOSE U KREVETU (sa slivnikom) 

PRIBOR 

• kolica za pribor 

• sušilo za kosu 

• tacna 

• PVC mušema ili najlon 

• PVC posuda za otpadnu vodu 

• šampon i regenerator po potrebi kod duge kose 

• vrč 2l tople vode (38°C) 

• PVC rukavice i PVC pregača 

• češalj 

• šampon i balzam (kod žena sa dužom kosom) za kosu 

• alkoholni dezinficijens 

• 3 ručnika 

• paravan 


• urolana plahta ili frotir (po širini) 

PROCEDURA: 

• Predstaviti se i objasniti proceduru pacijentu 

• Postaviti paravan 

• Staviti sav potreban materijal nadohvat ruke 

• Oprati ruke i staviti rukavice 

• Podesiti visinu kreveta za rad 

• Spustiti zaštitnu ogradu na krevetu na onoj strani gdje ćemo prati kosu 

• Spustiti pacijenta u horizontalni položaj, pročešljati kosu 

• Izvući jastuke ispod glave 

• Plahtu presaviti do struka pacijenta 

• Gornji dio tijela bolesnika (rameni pojas i glava) staviti u položaj što bliži 

ivici kreveta 

• Ramena i vrat pacijenta zaštititi peškirom 

• Urolanu plahtu smotati u obliku slova “U”, jedan dio staviti pod zatiljak 

pacijenta tako da otvoreni dio gleda prema nama 

136


• Plahtu obložiti jednom polovinom mušeme ili najlona, a drugu polovinu 

spustiti u kantu za prljavu vodu koju stavljamo na pod kraj kreveta, u 

razini sa glavom pacijenta, te na taj način napraviti slivnik (improvizirati 

bazen za pranje kose) 

• Provjeriti da li smo dobro namjestili “improvizirani bazen” ispod glave 

pacijenta i da li smo udobno položili glavu pacijenta u bazen 

• Staviti PVC pregaču oko sebe 

• Napuniti vrč toplom vodom 

• Provjeriti sa pacijentom temperaturu vode 

• Navlažiti kosu vodom iz vrča 

• Uzeti malu količinu šampona u rukavicu 

• Započeti pranje kružnim pokretima, vrhovima prstiju, masirati kožu glave 

od čela prema zatiljku 

• Vodom iz vrča isprati kosu, dobro istisnuti vodu iz kose (ako je kosa jako 

prljava ponoviti šamponiranje) 

• Ako je u pitanju žena sa dužom kosom upotrijebiti regenerator, pa onda 

isprati kosu 

• Prekriti kosu ručnikom, obrisati lice po potrebi 

• Pacijentu podići glavu i ukloniti “bazen” 

• Upotrijebljeni “bazenčić” odložiti u koš za prljavo rublje 

• Kosu pacijenta dobro istrljati ručnikom. Počešljati kosu, posušiti i oblikovati 

frizuru 

• Ukloniti ručnike u koš za prljavo rublje 

• Provjeriti da li se pokvasila posteljina ili pidžama pacijenta, ako jeste - promijeniti 

• Vratiti jastuke pod glavu pacijenta i udobno ga smjestiti u postelju 

• Spustiti krevet na optimalnu visinu 

• Podići zaštitnu ogradu na krevetu 

• Raspremiti upotrijebljeni pribor, oprati i dezinficirati češalj i kantu za 

otpadnu vodu 

• Skinuti PVC pregaču 

• Skinuti rukavice, oprati i dezinficirati ruke. 

137


5.2.4. KUPANJE BOLESNIKA U KUPAONICI (U KADI ILI 

POD TUŠEM) 

Pri transportu pacijenta od kreveta do kupaonice (kade, tuša) poslužićemo se 

pomagalima: štapom, štakama ili invalidskim kolicima, a ako se radi o vrlo teškom 

pacijentu, transport ćemo izvršiti liftom (dizalicom). 

Pribor: 


• jednokratne rukavice 

• jednokratna zaštitna PVC pregača 

• 3 ručnika i staničevina ili papirnati ubrus 

• tekući Ph neutralni sapun 

• pribor za nokte, češalj, sušilo za kosu 

• 3 trljačice, šampon i balzam za kosu 

• odjeća (pidžama ili spavaćica i čisto donje rublje) 

• neklizajuća podloga za dno kade 

• alkoholni dezinficijens za ruke 

• 1 stolac pored kade 

• 1 stolac za staviti u kadu ako ne postoji već fiksiran 

• losion za tijelo 

• koš za prljavo rublje 

PROCEDURA: 

• Objasniti proceduru pacijentu 

• Sav pribor staviti na dohvat ruke 

• Staviti stolac i neklizajuću podlogu u kadu (pod tuš) 

• Staviti jedan stolac pored kade 

• Oprati ruke i staviti rukavice 

• Pomoći pacijentu da dođe do kupaonice 

• Staviti jednokratnu PVC pregaču oko sebe 

• Posjesti pacijenta na stolac i skinuti mu pidžamu 

• Upotrijebljen veš i spavaćicu ili pidžamu odložiti u koš za prljavo rublje 

• Pomoći pacijentu da uđe u kadu (pod tuš) i da se udobno smjesti na stolac 

• Usmjeriti mlaz tuša od bolesnika dok se prilagođava temperaturi vode 

138


• Provjeriti temperaturu i snagu mlaznice (prvo odvrnuti hladnu pa toplu 

slavinu) 

• Omogućiti pacijentu da sudjeluje u regulaciji temperature vode 

• Pokvasiti kosu i cijelo tijelo pacijenta 

• Nanijeti šampon na svoju rukavicu i našamponirati kosu pacijenta 

• Prati od čeonog dijela korijena kose pa dalje, uključujući i uši 

• Isprati kosu, pa nanijeti regenerator na isti način kao i šampon 

• Isprati dobro kosu, a trljačicom umiti lice pacijentu 

• Uzeti ručnik, posušiti prvo lice, pa kosu (zadržati ručnik omotan oko glave 

ukoliko se radi o dužoj kosi, da ručnik upija vlagu) 

• Odložiti ručnik na stolac 

• Uzeti trljačicu za pranje tjela i na nju nanijeti tečni sapun, ili uzeti običan 

sapun i nasapunati gornji dio tijela 

• Preći na pranje vrata, grudi, trbuha, leđa, potpazušnih jama, ruku, šaka 

(posebnu pažnju obratiti na pregibe, prvenstveno na područje ispod dojki) 

• Isprati tušem opranu površinu tijela 

• Preći na donje ekstremitete 

• Posebnu pažnju obratiti na predio između prsta 

• Nasapunati, oprati i isprati donje ekstremitete na isti način kao i gornje 

• Skinuti trljačicu i zamijeniti ju novom 

• Na kraju oprati i isprati gluteuse i anogenitalnu regiju 

• Pored kade staviti ručnik (sa kojim smo brisali kosu), na koji će pacijent 

stati pri izlasku iz kade 

• Pomoći bolesniku da izađe iz kade 

• Čist ručnik staviti na stolicu i posjesti pacijenta (ručnik će upiti vodu sa 

gluteusa) 

• Trećim ručnikom posušiti tijelo pacijenta, osim genitalne regije 

• Premazati losionom cijelo tijelo, osim područja između noktiju stopala 

• Obući donje rublje pacijentu 

• Obući pidžamu; navući donji dio pidžame na stopala, malo zadignuti 

bolesnikovu stražnjicu, u skladu njegovih mogućnosti, izvući peškir i obrisati 

anogenitalnu regiju, te uzdignuti pidžamu 

• Obući gornji dio pidžame, zakopčati dugmad, urediti kragnu i počešljati 

kosu 

139


• Uzeti pribor za nokte i staničevinu 

• Prvo urediti nokte ruku, pa nogu 

• Pomoći pacijentu da se smjesti u krevet 

• Osušiti fenom kosu i urediti frizuru po želji (splesti pletenicu, ako se radi 

o dužoj kosi pacijentice) 

• Skinuti PVC kecelju i raspremiti upotrijebljen pribor 

• Upotrijebljene ručnike staviti u koš za prljavo rublje 

• Pribor za nokte i češalj dezinficirati 

• Skinuti rukavice, oprati, posušiti i dezinficirati ruke 

Ukoliko se pacijent želi sam kupati ili tuširati, zadatak njegovatelja/-ice je: 

• Postaviti neklizajući podložak na dno kade ili tuša 

• napuni kadu vodom (ukoliko se pacijent kupa u kadi) 

• podesiti temperaturu vode 

• postaviti stolac uz kadu 

• pomoći pacijentu razodjenuti se i ući u kadu, iili pod tuš 

• postaviti pribor za kupanje pacijentu nadohvat ruke 

• napustiti prostoriju, ali ostati u blizini i provjeravati bolesnika svakih 5 

minuta, ili po potrebi 

• pomoći pacijentu pri izlasku iz kade, odnosno ispod tuša i pri oblačenju. 

5.2.5. UMIVANJE PACIJENTA 

Svrha umivanja pacijenta je obavljanje osobne higijene i relaksacija. Ono se provodi 

svakodnevno. Pacijent se može umivati samostalno, ili uz djelomičnu ili potpunu 

pomoć njegovatelja/-ice. Umivanjem se postiže kod pacijenta osjećaj ugode 

i samopoštovanja. Kao i pri izvođenju ostalih procedura u sklopu osobne higijene, 

procjenjuje se samostalnost, pokretljivost i psihofizičko stanje pacijenta. 

Oprema: 



• par komada složene gaze za pranje očiju 

• nepropusna zaštitna podloga (mušema) 

• sapun (ph neutralni) 

• papirnati ručnici 

140


• 2 ručnika veći i manji (ili trljačica) 

• hidratantna krema 

• vrč s mlakom vodom 

• čista posudu nad kojom će se bolesnik umiti 

• bubrežnjak za nečisto 

IZVOĐENJE PROCEDURE: 

• oprati i posušiti ruke, obući rukavice 

• objasniti bolesniku postupak, dopustiti pitanja i osigurati privatnost 

• ako se bolesnik sam umiva smjestiti ga u sjedeći položaj i zaštititi mu prsa 

• staviti ispred bolesnika praznu čistu posudu za umivanje 

• objasniti bolesniku da prvo opere ruke vodom i sapunom 

• dobro zavrnuti rukave bolesnikove pidžame da ih ne pokvasi 

• njegovatelj/-ica će mu polako sipati vodu iz vrča dok dobro ne ispere ruke, 

a zatim prelazi na umivanje služeći se, ako je potrebito, složenom gazom 

• Ako se bolesnik koristi sapunom za umivanje, objasniti mu da ga je potrebito 

dobro isprati i izbjeći isušivanje kože i svrab 

• u slučaju da njegovatelj umiva bolesnika, bolesnika smjestiti u ležeći položaj 

• zaštititi prsa bolesnika ručnikom 

• uzeti složenu gazu, navlažiti ju vodom (bez sapuna) i prebrisati oko u jednom 

potezu idući iz unutarnjeg kuta ka vanjskom 

• okrenuti gazu i isto ponoviti na drugom oku 

• postupak ponoviti na oba oka mijenjajući gazu 

• posušiti jedno, pa drugo oko istim redoslijedom, a zatim preći na lice 

• obmotati manji ručnik oko ruke ili uzeti jednokratnu trljačicu i navlažiti 

ju vodom 

• ako se bolesnik koristi sapunom, blago utrljati na jednu stranu trljačice i 

preći od polovice čela, zaobići vanjski kut oka i oprati dio lica ispod oka i 

hrbat nosa 

• krivulja pranja odgovara broju 3 

• drugu stranu trljačice okrenuti i “isprati” tu polovicu lica 

• saprati trljačicu i isti postupak ponoviti na drugoj polovici lica 

141


5.2.6. PRANJE ZUBA 

Pranje zuba se obavlja ujutro, iza jela i prije spavanja. Provodi se pomoću četkice 

i paste za pranje zuba. Tijekom ove procedure provodi se istovremeno i procjena 

stanja sluznice usne šupljine (usnica, jezika i zubi-zubne proteze). 

Pribor: 

• tacna 

• posuda za nečisto (bubrežnjak) 

• čaša vode 

• papirnati ručnik 


• četkica za pranje zubi 

• pasta za pranje zubi 

• nepropusna zaštitna podloga (mušema) 


Izvođenje pranja: 

• oprati i posušiti ruke 

• obući rukavice,staviti masku 

• predstaviti se, identificirati pacijenta, objasniti postupak, dopustiti pitanja, 

osigurati privatnost 

• ako pacijent sam pere zube ili umjetno zubalo, smjestiti ga u sjedeći položaj, 

zaštititi mu prsa papirnatim ručnikom 

• staviti pastu za zube na četkicu za zube, sve ovlažiti vodom. Pacijent sam 

pere zube lijevo - desno, gore – dolje, vanjske i unutarnje plohe zuba, 

nježno četkati jezik, dobro isprati usta nad posudom za nečisto koja je 

ispod brade. Ako ne može sam prati zube, pere mu ih medicinska sestra 

• po potrebi ponoviti postupak 

• obrisati usta papirnim ručnikom. 

Ako pacijent ima totalnu ili parcijalnu protezu, treba protezu izvaditi iz usne 

šupljine, oprati pod tekućom vodom četkicom i pastom za zube i dobro isprati. 

Protezu preko noći odložiti u posudu za protezu, povremeno pigment čistiti 

tabletama za uklanjanje plaka i pigmenta sa zubne proteze 

• u slučaju da njegovatelj/-ica pere zube pacijentu, smjestiti ga u sjedeći ili 

ležeći bočni položaj 

• zaštititi prsa bolesnika papirnatim ručnikom 

142


• ako je bolesnik nekomunikativan i nemiran, špatulu namotanu gazom staviti 

okomito između zubi da onemogućimo zatvaranje usta i ugriz djelatnika. 

Druga medicinska sestra u tom slučaju pridržava glavu pacijenta 

• staviti pastu za zube na četkicu, pokvasiti vodom, prati zube nježno u svim 

smjerovima (lijevo, desno, gore, dolje, četkati unutarnje i vanjske plohe 

zuba) 

• nježno četkati jezik, dobro isprati nad posudom za nečisto koja je ispod 

brade 

• postupak ponoviti ako je potrebito 

• osušiti usta papirnatim ručnikom 

• smjestiti bolesnika u udoban položaj 

• oprati, dezinficirati i pospremiti upotrijebljeni pribor, skinuti rukavice i 

masku 

• oprati, dezinficirati, posušiti ruke 

• dokumentirati i evaluirati postupak i stanje zuba. 

5.2.7. HIGIJENA RUKU I NOGU 

Posebna pažnja se posvećuje njezi ruku i nogu da bi se spriječila pojava infekcije, 

neugodan miris, kao i oštećenja kože u tom predjelu. Problemi često nastaju 

usljed loše njege ili nošenja neodgovarajuće obuće. Procjena uključuje detaljno 

ispitivanje svih površina kože. Oblasti između prstiju se trebaju pažljivo provjeriti. 

Kod osoba s dijabetesom ili oboljenjima perifernih krvnih žila treba promatrati 

i kotrolirati cirkulaciju (boju i temperaturu kože). Zbog slabijeg vida i smanjene 

pokretljivosti, starije osobe su pod rizikom za poremećaje na koži stopala. Njega 

ruku i nogu se može provoditi tijekom jutarnjeg kupanja, ili u nekoj drugoj prilici. 

Njega ruku i nogu se provodi dok pacijent sjedi u stolici. 

143


PRIPREMA PRIBORA: 


• lavor ili kadica s toplom vodom 

• hranjiva krema za kožu 

• ručnik 

• trljačica 

• papirnati ručnik 

• ph neutralni sapun za pranje 

• pribor za toaletu noktiju (škarice, rašpica) 

• jednokratne nesterilne rukavice 

• jednokratna zaštitna PVC pregača 

• alkoholni dezinficijens za pribor i ruke 

• zaštitni podložak 

IZVOĐENJE 


• potreban pribor staviti nadohvat ruk 

• osigurati privatnost pacijentu 

• oprati ruke i navući rukavice 

• kod provođenja njege stopala pacijenta smjestiti u stolicu 

• pod noge mu staviti nepromočivu prostirku, na koju se stavi lavor sa 

vodom, temperature 38°-44°C 

• pomoći pacijentu da stavi stopala u lavor sa vodom i držati ih 15-20 

minuta (doliti tople vode ukoliko se voda prohladi) 

• kod njege ruku, staviti stolić ispred pacijenta 

• ispuniti kadicu toplom vodom (38°-44°C) i staviti ju na stočić, uroniti 

prste pacijenta u vodu i držati ih potopljene 10-20 minuta (dodati tople 

vode ako je potrebito) 

• očistiti ispod noktiju na rukama, odrezati nokte ravno, oblikovati ih rašpom, 

a kožicu nježno gurnuti natrag, 

• posušite ruke 

• područja na stopalima sa žuljevima nježno operite trljačicom i dobro posušite 

• očistite i odrežite nokte na nogama 

• utrljajte losion ili kremu na ruke i stopala (ne stavljati između prstiju na 

nogama) 

144


• vratiti pacijenta u krevet 

• dezinficirati i pospremiti upotrijebljeni pribor, skinuti rukavice 

• oprati, dezinficirati, posušiti ruke 

• dokumentirati postupak. 

5.2.8. HIGIJENA ANOGENITALNE REGIJE 

Higijenom anogenitalne regije održava se čistoće anogenitalne regije, smanjuje 

mogućnost nastanka infekcije, otklanjaju neugodne mirisi, a tim se kod pacijenta 

stvara osjećaj ugode i samopoštovanja. 

Provodi se više puta tijekom 24 sata, ovisno o potrebi pacijenta. Vrlo je važno 

osigurati privatnost pacijenta i voditi brigu o njegovom dostojanstvu. 

1. Higijena anogenitalne regije kod nepokretnog muškarca 

Higijena uključuje pranje penisa, skrotuma i analnog područja. Prije same procedure 

procjenjuje se stupanj pokretljivosti pacijenta, mogućnost komuniciranja 

i suradnje bolesnika, inkontinencija urina i stolice, uvedenog urinarnog katetera 

kod pacijenta, bolesnikovog stanja sluznice i kože urogenitalnog i analnog područja. 

Oprema: 


• nepropusni podložak 

• plahta 

• pelene 

• trljačice, bokal tople vode 

• lavor 

• jednokratne rukavice i maska 


145


• tekući ph neutralni sapun za intimnu njegu 

• papirnati ručnici (celvata) 

• termometar 

• paravan 


• objasniti postupak, dopustiti pitanja 

• osigurati privatnost (paravan) 

• postaviti bolesnika u prikladan položaj (na leđa ili bok) 

• napuniti lavor toplom vodom (38°C) 

• smjestiti lavor pored kreveta na stolicu 

• oprati, dezinficirati, posušiti i obući rukavice, te staviti masku 

• krevet odići na željenu visinu i zaštititi nepropusnom mušemom 

• pridržavati bolesnikove noge u potrebnom položaju – ako je moguće razmaknute 

i savijene u koljenima 

• nasapunati vlažnu trljačicu 

• nasapunati dlakavi dio spolovila 

• oprati i isprati 

• povući kožicu preko glansa ako kožica nije obrezana 

• oprati spolovilo kružnim pokretima 

• nasapunatom trljačicom, od vrha prema dolje isprati, ponoviti postupak 

ako je potrebno 

• vratiti kožicu u prirodni položaj 

• oprati skrotum, dobro isprati, obrisati, osušiti penis, skrotum i dlakavi dio 

• okrenuti bolesnika na bok i oprati analno područje i perineum (isprati, 

obrisati, posušiti) 

• vratiti bolesnika na leđa na već postavljenu pelenu (kod inkontinentnih) 

• maknuti nepropusni podložak i urediti krevet 

• staviti pacijenta u udoban ili prisilan položaj 

• vratiti krevet u prvobitan položaj 

• raspremiti upotrijebljen materijal 

• svući rukavice i masku 

• oprati, dezinficirati i posušiti ruke 

• prozračiti sobu 

146


• evaluirati i dokumentovati postupak 

• nakon higijene i pranja anogenitalne regije nanijeti kremu ili mast (vazelin, 

cink-oksid ili mast sa A i D vitaminom) da bi se spriječilo oštećenje kože, 

sprječavajući kontakt između kože i izlučevina. 

2. Higijena anogenitalne regije kod žene 

Oprema: 


• nepropusani podložak 

• plahta 

• pelene, mrežasti ulošci 

• gaćice 

• trljačica 


• jednokratne rukavice i maska 

• lavor, vrč tople vode 

• noćna posuda 

• papirnati ručnici 

• termometar 

• tekući Ph neutralni sapun za intimnu njegu 

• paravan 

• košara za nečisto. 


• objasniti postupak, identificirati pacijenticu, dopustiti pitanja, osigurati 

privatnost (paravan) 

• napuniti lavor toplom vodom (38°C) 

• provjeriti temperaturu vode 

• smjestiti lavor pored kreveta na stolicu 

• oprati, dezinficirati ruke i obući rukavice, i staviti masku 

• odići krevet na željenu visinu, zaštititi ga nepropusnim podloškom 

• bolesnici saviti noge u koljenima i raširiti ih ako je moguće 

• pridržavati noge u potrebnom položaju tokom pranja 

147


• nasapunati vlažnu trljačicu pa nasapunati vanjski dlakavi dio spolovila, od 

simfize do kraja vagine 

• oprati, isprati, obrisati 

• razdvojiti velike usne (labije) 

• uzdužnim pokretima od klitorisa do vagine, bez sapuna, čistom trljačicom 

oprati sluznicu, isprati, obrisati, posušiti 

• ponoviti postupak ako je to potrebno 

• kod vaginalne infekcije, spolovilo oprati nad noćnom posudom 

• preći na rektalni predio, okrenuti bolesnicu na bok 

• jednim potezom oprati rektalno područje od vagine do anusa, isprati, obrisati, 

posušiti 

• po potrebi ponoviti postupak 

• vratiti bolesnicu na leđa na već pripremljenju pelenu (kod inkontinencije) 

• maknuti nepropusni podložak, urediti krevet 

• vratiti visinu kreveta u prvobitni položaj 

• nečiste plahte ukloniti u koš za nečisto 

• staviti bolesnicu u udoban ili prisilan položaj 

• raspremiti upotrijebljen materijal 

• svući rukavice i masku 

• oprati, dezinficirati i posušiti ruke, prozračiti sobu 

• evaluirati i dokumentirati postupak. 

5.2.9. BRIJANJE PACIJENTA 

Brijanje je dio dnevne njege korisnika i sprječava razvijanje bakterija po licu, 

nastanak svrbeža, iritaciju i zapuštenost kože. Izvodi se uspravnim ili sigurnosnim 

brijačem ili električnim brijačem. 

148


1. Brijanje uspravnim ili sigurnosnim brijačem 

Kod uspravnog ili sigurnosnog brijača obratite pažnju da sječivo bude oštro, čisto, 

ravnomjerno i da nije zahrđalo. Brijač je moguće koristiti i više puta, ali samo 

za jednog korisnika i, ukoliko je potrebno, promijenite sječivo. Ako je korisnik 

vezan za krevet, postavite opremu na natkasnu pored kreveta, a ako je pokretan na 

umivaonik. Kad je korisnik pripremljen za brijanje, napunite lavor, ili umivaonik, 

toplom vodom. 

Oprema: 

• Sigurnosni brijač (britva) 

• Posuda sa sapunom i četkica 

• Rukavice 

• Sapun ili pjena za brijanje 

• Ručnik 

• Krpa za pranje 

• Lavor 

• Losion poslije brijanja 


• Objasnite pacijentu proceduru i osigurajte mu privatnost 

• Zamolite ga da asistira što je više moguće, jer se na taj način stječe samopouzdanje 

i samostalnost 

• Ako nije kontraindikovano, postavite korisnika u Fovlerov položaj 

• Okrenite svjetlo direktno u korisnikovo lice, ali ne i u njegove oči 

• Omotajte peškir oko korisnikovih ramena i postavite ga ispod brade da bi 

se spriječilo kvašenje kreveta i padanje obrijanih dlaka po njemu 

• Navucite rukavice i ispunite lavor toplom vodom. 

• Koristeći krpu za kupanje, pokvasite ga po cijeloj bradi toplom vodom. 

Ostavite toplu krpu da omekša bradu najmanje jednu minutu 

• Nanesite pjenu za brijanje na bradu, a ako se koristi sapun, trljajte ga dok 

ne zapjeni 

• Nježno zategnite pacijentovu kožu jednom rukom, a drugom rukom ga 

brijte, držeći čvrsto brijač 

• Zamolite korisnika da napumpa obraze i okrenite mu glavu ako je 

potrebno, da bi se obrijale sve teško dostupne površine 

149


• Počnite brijanje od zulufa prema bradi, kratkim i stabilnim potezima 

nadole, u pravcu rasta brade (tako se sprječava iritiranje kože i ozljeda 

brijačem) 

• Ispirajte brijač često 

• Još jednom nakvasite lice toplom vodom i pjenom 

• Brijte preko brade ka vratu i grlu, koristeći kratke i nježne poteze na vratu 

i dijelu oko nosa i usta da bi se spriječila iritacija kože 

• Promijeniti vodu i isperite ostatak pjene i dlaka sa lica korisnika. Onda mu 

osušite lice ručnikom. 

• Po želji korisnika, nanesite mu losion poslije brijanja, ili puder za tijelo 

• Isperite brijač i lavor, dezinficirajte, zatim odložite. 

2. Brijanje električnim brijačem 

Ako se koristi električni brijač, provjerite da kabel nije oštećen, jer bi mogao prouzročiti 

strujni udar. Ukoliko je brijač na baterije, provjerite ispravnost baterija, 

pa ih ako je potrebno zamijenite. Provjerite glavu brijača, je li oštra ili prljava. 

Pročitajte upute proizvođača i postavite opremu pored kreveta. Ovaj način brijanja 

se preporuča kod korisnika koji imaju poremećaj koagulacije, ili su na antikoagulantnoj 

terapiji. 

Pribor: 

• Ručnik 

• Losion poslije brijanja 

• Ogledalo 

• Izvor struje (utičnica ili baterije) 


• Uključite brijač u struju. 

• Ako se glava brijača može podešavati, izaberite najpodesniju varijantu 

• Aparat koristite radeći kružne pokrete i nježno, uz kožu lica i svaki njen 

dio, do stanja glatkoće i mekanosti 

• Ako korisnik želi, nanesite mu losion poslije brijanja ili puder za tijelo 

• Očistite glavu brijača i odložite brijač 

150


POSEBNE PREPORUKE 

• Saznajte način na koji se korisnik obično brije 

• Iako je brijanje u pravcu rasta dlaka najčešće, korisnik može zahtijevati 

brijanje u suprotnom smjeru 

• Ne mijenjajte opremu za brijanje među pacijentima 

• Brijanje može biti kontraindicirano za pacijente na antikoagulantnoj terapiji 

• Posjekotine su najčešće komplikacije pri brijanju i, ukoliko je moguće, 

voditi zapis o posjekotinama pri brijanju. 

151


5.3. DEPEDIKULACIJA (uništavanje ušiju) 

Depedikulacija predstavlja postupak uništavanja ušiju, primjenom kemijskih 

(insekticidi) i fizičkih metoda (visoka temperatura). 

Uši su sitni paraziti koji žive na ljudima, životinjama i biljkama. Na čovjeku parazitiraju 

dvije vrste uši: čovječja uš i stidna uš. Razlikuju se dvije podvrste čovječije 

uši - tjelesna uš i uš glave. Na temelju toga ušljivost (paediculosis) dijelimo na: 

1. ušljivost kosmatog dijela glave 

2. ušljivost tijela i 

3. ušljivost pubične regije. 

5.3.1. Ušljivost kosmatog dijela glave 

Uš glave je sitni kukac (2 do 3 mm) sive boje, koji živi isključivo na vlasištu. 

Hrani se krvlju svoga domaćina do koje dolazi bezbolnim ubodima. Odrasla 

ženka tijekom života, koji traje prosječno 2 mjeseca, snese oko 200 - 300 jajašaca 

- gnjida koje odlaže uz sam korijen kose, najčešće uz vrat i iza ušiju. Iz gnjide se 

uš izleže za oko tjedan dana, dva tjedna nakon toga postaje spolno zrela i počinje 

reproducirati gnjide. U slučaju nepovoljnih uvjeta, gnjide mogu ostati u stanju 

mirovanja i više od mjesec dana. 

Ušljivost se prenosi direktnim kontaktom s oboljelog čovjeka, ili indirektno korištenjem 

zajedničkih češljeva, marama, kapa i sl.. 

Uš koja živi na vlasištu bezopasan je nametnik, ne prenosi nikakve bolesti, ali 

kako je ušljivost glave redovito praćena svrbežom, čovjek se češe, pa na koži 

nastaju ogrebotine koje se mogu inficirati. 

Kod ušljivosti glave prisutan je svrbež u području vlasišta. Češanjem može doći 

do oštećenja kože, čime se stvaraju uvjeti za sekundarnu infekciju bakterijama. 

Žlijezde na vratu mogu biti uvećane i jako bolne. Pri pregledu vlasišta se mogu 

otkriti živi paraziti, ili njihove gnjide. Gnjide su jajašca koja su čvrsto prilijepljena 

uz donji dio dlake. Gnjide se teško skidaju s dlake, za razliku od prhuti. 

Tretiranje ušljivosti kosmatog dijela glave 

Tretiranje se provodi specijalnim šamponima ili insekticidima u prahu. 

• Šampon protiv ušiju se utrlja u kosu i kožu glave i ostavi da djeluje 4-5 

minuta (po preporuci proizvođača), nakon čega se kosa dobro ispere. Kosa 

se opere dva puta u razmaku od 7 dana. 

152


• Kosa se dobro napraši puderom protiv ušiju (insekticid), ostavi se da djeluje 

potrebno vrijeme (prema uputi proizvođača), a nakon toga se kosa 

opere običnim šamponom. Prašenje vlasišta se ponovi još jednom nakon 7 

dana. 

Bez obzira koji je od gore navedenih postupaka korišten, potrebno je ukloniti s 

vlasišta sve gnjide. Kosu treba isprati u toploj zakiseljenoj vodi (dodajte octa ili 

limunova soka) kako bi se češljanjem gustim češljem gnjide odlijepile sa kose, a 

češalj treba svaki čas dobro oprati. 

Po završetku terapije, potrebito je sve temeljito očistiti, oprati, kemijski očistiti 

svu odjeću, a češljeve držati u toploj vodi (72°C) 10-20 minuta. Kako je pedikuloza 

najčešće obiteljsko oboljenje, potrebito je sustavno i istovremeno liječiti sve 

članove obitelji, ili osobe iz radne sredine, ili okoliša, koje su oboljele, da bi se 

spriječili recidivi usljed reinfekcije. 

5.3.2. Ušljivost tijela 

To je bijela uš koja živi u šavovima odjeće i rublja. Ona u šavovima polaže jaja, 

koja se čvrsto nalijepe na tkaninu. Na kožu čovjeka one prelaze isključivo radi 

ishrane. Uš je prenosilac rikecije (uzročnika pjegavog tifusa i rekurentne groznice). 

Promjene su najčešće na trupu, najprije na mjestu uboda. Bolesnici se žale na jak 

svrbež, osobito noću. Kao posljedica češanja, vide se ogrebotine na koži. Prisutni 

su znaci sekundarne infekcije bakterijama. 

Dijagnoza se postavlja kliničkim nalazom uši na odjeći, posteljini, rublju. 

Tretiranje ušljivosti tijela 

Kod ušljivosti tijela, terapija se sastoji u održavanju osobne higijene i dezinfekcije 

tijela i odjeće. U ove svrhe se koristi vruć zrak (suhi sterilizator) i vodena para 

(autoklav). Dovoljno je tkaninu izložiti vrućem zraku ili vodenoj pari na 100°C. 

Korisno je također i kemijsko čišćenje. Insekticidima se zaprašuje tkanina tijekom 

tri tjedna. 

153

5.3.3. Ušljivost pubične regije 


Stidna uš je manja od uši koja živi na vlasištu, a živi među dlakama genitalne 

regije. Može infestirati dlačice pazuha i ostale dlake na tijelu. Kod djece se ona 

nastanjuje na trepavice i obrve. Stidna uš živi isključivo na čovjeku i hrani se 

sisanjem krvi. Sisalo drži u koži i po nekoliko sati što izaziva jak svrbež. Uz dlaku 

pričvršćuje okrugle gnjide nizane poput brojanica. Ovaj parazit može u rublju i 

posteljini preživjeti dva dana bez hranjenja na čovjeku. Najčešće se prenosi spolnim 

kontaktom, rjeđe preko donjeg rublja, ručnika ili posteljine. 

Na izloženoj regiji bolesnici osjećaju svrbež, koji je intenzivniji noću. Na samoj 

koži vide se sivo-plavičaste promjene, a rijetko se mogu vidjeti ogrebotine uslijed 

češanja. 

Dijagnoza se postavlja kliničkim nalazom uši i gnjida. 

Tretiranje ušljivosti pubične regije 

Provodi se kao i kod ušljivosti kosmatog dijela glave. Brz način liječenja 

podrazumijeva brijanje zahvaćenih površina kože i spaljivanje dlaka, da bi se prevenirala 

reinfekcija. Kod infekcije trepavica koristi se dva puta dnevno vazelin, uz 

uklanjanje ušii gnjida pincetom. 

154


5.4. DEKUBITUS 

Dekubitus je česta komplikacija nedovoljne brige za kožu bolesnika, poglavito 

nepokretnih, međutim i unatoč prikladnoj njezi i prevenciji, oštećenja kože mogu 

nastati zbog brojnih razloga. Dekubitus predstavlja oštećenje kože i tkiva ispod 

kože, nastalo usljed produženog pritiska (dugotrajno ležanje ili sjedenje kod nepokretnih 

ili slabo pokretnih pacijenata). Zbog otežane cirkulacije nastaje manjak 

kisika i hranidbenih tvari, te poremećaj metabolizma u tkivu izloženu pritisku. 

Mehanizam nastanka dekubitusa 

Moguća su tri razloga za nastanak dekubitusa: 

• PRITISAK (spoljašnji pritisak na tkiva) 

• SMICANJE (kada pacijent klizi naniže u stolici ili krevetu) 

• TRENJE (trenje kože od plahtu, u invalidskim kolicima). 

Stadiji u razvoju dekubitusa: 

Dekubitus, tijekom nastanka, prolazi kroz 5 faza: 

1. stadij - vidljivo crvenilo s otokom, a subjektivno pacijenti osjećaju bol, 

svrbež, toplinu u zahvaćenom tkivu 

2. stadij - na koži se javljaju mjehurići, boja kože postaje purpurno-plava 

3. stadij - koža je u zahvaćenom dijelu crna, suha, nakon čega dolazi do 

pojave “kratera” 

4. stadij - u ovom stadiju se javljaju duboki čirevi sa razorenim mišićima, 

dijelovima kostiju; Često se na ove promjene nadovezuju i infekcije koje 

su, najčešće, otporne na terapiju 

5. stadij - dolazi do umnožavanja ulkusa. 

Komplikacije dekubitusa: 

• infekcija 

• dehidracija 

• anemija 

• sepsa 

• upala kostiju 

• obiman gubitak proteina. 

155


Mjesta nastanka dekubitusa 

• Kada pacijent sjedi: trtica, zadnjica, poleđina peta, laktovi, lopatice; 

• Kada leži na leđima: stražnji dio glave (zatiljna kost), lopatice, laktovi, 

trtica, pete, prsti na nogama; 

• Kada leži na strani: uho, strana ramena, zdjelica, kuk, koljeno, kosti gležnja. 

Prevencija dekubitusa 

• okretanje osobe na 2-3 sata 

• svakodnevna higijena tijela 

• ćesto mijenjanje posteljine i 

briga o naborima na posteljini i 

osobnom rublju 

• raznovrsna ishrana 

• primjena antidekubitalnih jastuka i ležajeva. 

156


6. POMOĆ PACIJENTIMA PRI 

ODIJEVANJU I SVLAČENJU 

Posao njegovatelja/-ice podrazumijeva i pomoć pri odijevanju i svlačenju korisnika. 

Odijevanje i svlačenje je obično rutinski dio posla u sklopu jutarnje i večernje njege. 

Kako bilo, odjeća se mora promijeniti kad god je prljava ili namočena. Kod korisnika 

koji nisu stalno u krevetu, koristi se dnevna odjeća i pidžama, odnosno spavaćica 

po noći. Pacijenti u bolnici, ili oni s određenom tjelesnom invalidnošću, mogu 

nositi pidžamu, odnosno spavaćicu i po danu i po noći. Kod ostalih, pomoć koja im 

je potrebita pri odijevanju i svlačenju varira od njihovog stanja i sposobnosti. Neke 

osobe ne trebaju pomoć, osim možda za vezanje vezica ili odjeće na leđima. Drugi 

trebaju pomoć u svakom dijelu tog procesa, od odabira odjeće do odijevanja. Pri 

odijevanju dozvoliti korisniku neka odabere odjeću koju želi odjenuti. Kada osoba 

nije u stanju izabrati, treba joj pomoći, razborito i s dobrim ukusom. Korisnik 

treba biti obučen sukladno dnevnim aktivnostima i vremenskim prilikama, i da 

mu je ugodno. Ukoliko korisnik odabere odjeću koja nije sukladna prilici, pomoći 

mu u odabiru. Udobnost i jednostavno odijevanje utječu na odabir odjeće. Mnogi 

korisnici prolaze kroz rehabilitaciju nakon ozljede, ili nekog oboljenja (moždani 

udar, prijelomi). Cilj rehabilitacije je postići najvišu razinu samostalnosti, koliko 

je moguće. Pri odabiru odjeće voditi računa o stvarima koje olakšavaju samostalno 

odijevanje i svlačenje. Npr. korištenje “čička” na odjeći je jednostavnije od puceta ili 

rajsferšlusa, osobito kod pacijenata kod kojih je pokretljivost prstiju i šaka ograničena. 

Uporaba dugačke žlice za obuću i hvatača (štipaljke) za čarape olakšava osobi 

obuti cipele i čarape. Uporaba pomagala za odijevanje i svlačenje omogućuje osobi 

veći stupanj samostalnosti. 

Bez obzira na pomagala, pojedini korisnici ipak trebaju pomoć pri odijevanju i svlačenju 

(u slučajevima oduzetosti, nakon kirurških intervencija, imobilizacija nakon 

ozljede). Poštujući neka pravila, sam proces odijevanja i svlačenja može biti jednostavniji. 

Na primjer, ako se pri odijevanju prvo navuče rukav, ili nogavica, na oduzetu 

ruku, odnosno nogu, odijevanje će biti lakše i za korisnika i za njegovatelja/- 

icu. Pri svlačenju postupak treba biti obrnut: prvo se skida sa snažnije ruke ili noge, 

pa tek onda sa slabije. Ako osoba prima infuziju, prvo treba provući bocu sa infuzijom 

kroz rukav, zatim bocu objesiti na stalak, pa onda nježno navući rukav pidžame 

na ruku korisnika. Nakon toga treba prebaciti pidžamu preko grudi korisnika i 

navući rukav na drugu ruku. Pri odijevanju i svlačenju se ne smije prekinuti davanje 

infuzije ili lijeka intravenozno. Ukoliko njegovatelj nije siguran kako obući ili svući 

korisnika koji prima infuziju treba pitati medicinsku sestru za pomoć. 

157


6.1. Higijena odjeće 

Donje rublje i vanjska odjeća se moraju održavati čistim. Pranjem i iskuhavanjem 

donjeg rublja uklanja se nečistoća, uništavaju bakterije i eventualna gamad i njihova 

jajašca i ličinke. Čistoća vanjske odjeće se postiže pranjem, ali i redovitim 

četkanjem, isprašivanjem, zračenjem i sunčanjem. Gumena odjeća (kišna kabanica) 

treba se nositi samo onda kada je potrebito da zaštiti od vanjske vlage, a 

nikako ne smije služiti kao stalni odjevni predmet (sprječava zračenje i isparavanje 

tijela). Tamna boja odjeće, koja upija više sunčevih zraka, zgodnija je zimi, dok je 

svijetla odjeća, koja odbija sunčeve zrake, poželjnija ljeti. 

6.2. Higijena obuće 

Obuća ne smije biti ni pretijesna ni preširoka, a mora biti napravljena od takvog 

materijala koji će štititi nogu od vanjskih nepogoda,a neće sprječavati da se noga 

zrači. Higijenski zadovoljava kožna obuća, jer dovoljno zaštićuje od vanjske vlage, 

a ujedno i dopušta da se noga zrači. Za ljeto je prikladna šupljikava obuća ili platnena, 

jer najbolje omogućava zračenje nogu. Tijesna obuća dovodi do deformacije 

nogu,a osim toga onemogućava normalnu cirkulaciju krvi. Stoga zimi dolazi 

do stvaranja ozeblina i drugih neugodnosti. Ni preširoka obuća ne valja jer pogoduje 

stvaranju naboja, koji se naknadno mogu inficirati i izazvati veće neugodnosti. 

Visoke pete, sa higijenskog gledišta, ne odgovaraju ni mlađim, a pogotovu 

starijim osobama. Koža je materijal izbora, a vještački materijali se koriste samo u 

vlažnim uvjetima. Obuća treba da odgovara anatomskim i fiziološkim zahtjevima 

stopala. Ranije je spomenuto da noge treba prati, a čarape mijenjati svakodnevno. 

158


7. OSNOVNA NAČELA 

ZDRAVE PREHRANE 

7.1. OSNOVNI SASTOJCI PREHRANE 

Da bi organizam normalno funkcionirao potrebno je unositi hranom sve potrebne 

namirnice. Još je Hipokrat rekao: “Neka tvoja hrana bude tvoj lijek, a neka tvoj 

lijek bude tvoja hrana.” Za pravilnu prehranu potrebno je uzimati pravilno kombiniranu 

i što raznovrsniju hranu. Za obnavljanje stanica u organizmu, kao i da 

bi se osigurala potrebna energija za njihovo funkcioniranje, potrebito je unositi 

hranom sve neophodne sastojke. Pravilna prehrana i adekvatna apsorpcija 

nutritivnih sastojaka i vode, preduvjet su održanja tjelesnog integriteta i ravnoteže 

organizma. Pravilna prehrana utječe na tijek liječenja i smanjuje morbiditet 

Osnovni sastojci prehrane su: 

• ugljikohidrati 

• bjelančevine 

• masti 

• vitamini 

• minerali 

• voda. 

Ugljikohidrati 

Ugljikohidrati su glavni izvor energije za sve funkcije organizma. Najvažniji izvor 

ugljikohidrata su namirnice biljnog porijekla. Dijele se, prema molekularnoj 

građi, na jednostavne i složene šećere. 

Ugljikohidrati dolaze u tri osnovna oblika: jednostavni, rafinirani i složeni. 

Jednostavni ugljikohidrati su sastavljeni od jedne, dvije ili najviše tri jedinice 

šećera koje vode u pojedinačne molekule. Jednostavni šećeri se lako prepoznaju 

po svom okusu: slatko. Većina ljudi zna izbjeći pretjerano konzumiranje prostih 

šećera. Isti alarm se ne javlja pri konzumiranju kruha ili tjestenine, iako se 

ove namirnice pretvaraju u prosti šećer u roku od minute nakon konzumiranja. 

Krumpir i riža se ne razlikuju u tom pogledu. 

Rafinirani ugljikohidrati su napravljeni od brašna, tako da oni podrazumijevaju 

hranu kao što su kolači, kruh i tjestenina. Brašno je lišeno celuloze (vlakana) i 

159


skoro svih hranjivih vrijednosti. Nazivaju se “praznim kalorijama”. Sastavljeni su 

od stotinu, ili tisuću šećernih jedinica, koje su povezane u pojedinačnim molekulama. 

Složeni ugljikohidrati dolaze u dva oblika: s visokim i niskim sadržajem vlakana. 

Glavni sastojak ugljikohidrata s visokim sadržajem vlakana je celuloza. Vlakna 

se u ljudskom organizmu ne mogu probaviti. Biljna hrana s visokim sadržajem 

vlakana je najzdraviji izbor za ljudsku prehranu. Njezino konzumiranje smanjuje 

pojavu hipertenzije, karcinoma, artritisa, dijabetesa i sl.. Primjer takve hrane su 

zelena salata i brokula. Primjer hrane sa niskim sadržajem vlakana su složeni ugljikohidrati 

kao što su riža, banane, rajčica, tikva, krumpir, kruh i tjestenina. 

Nakon probave, ugljikohidrati dolaze u krv u jednostavnom obliku, kao glukoza, 

i idu do stanica gdje se koriste kao izvor energije. Da bi se rafinirani ugljikohidrati 

transformirali u jednostavne šećere, moraju se probaviti putem enzima amilaze. 

Amilazu luče žlijezde slinovnice u ustima, i gušterača u dvanaesterac. 

Jednostavni, rafinirani i složeni ugljikohidrati, s niskim sadržajem vlakana, predstavljaju 

prijetnju za zdravlje kada se konzumiraju u neadekvatnim količinama, 

kao što je slučaj kod vegetarijanske prehrane, gdje se koriste da bi zamijenili kalorije 

koje obično dolaze iz proteina. 

Obradom hrane biljnog podrijetla odstranjuju se vlakna i / ili vitamini (npr. cijeđenje 

naranče). Iako je točno da su vlakna važan dio prehrane, čak i neophodna 

zaštitita od nekih bolesti, sami ugljikohidrati nisu neophodni. Postoje “esencijalne” 

masne kiseline i “esencijalne” amino-kiseline, ali nisu poznati “esencijalni” 

ugljikohidrati. 

Većina naših ugljikohidrata dolazi iz žitarica i zrna. Ljudski organizam nije genetski 

dizajniran da se razvija unošenjem velikih količina složenih ugljikohidrata s 

malim sadržajem vlakana. Sve popularnije “zdrave dijete”, na bazi zrna i žitarica, 

veliki broj osoba ne može podnijeti zbog velikog opterećenja ugljikohidratima. 

Unos ovakve hrane tijekom godina dovodi do povećanog lučenja inzulina, što 

rezultira pojavom dijabetesa, ateroskleroze, povišenim vrijednostima masnoće u 

krvi, bolestima srca i slično. 

Složeni ugljikohidrati sa dosta vlakana trebaju se konzumirati u odgovarajućim 

porcijama za maksimum zdravlja i vitalnosti. Oni su bogat izvor vitamina i minerala, 

kao i enzima kada se konzumiraju u sirovom stanju. Problem nastaje pri 

obradi ovih namirnica, pri čemu se oduzima dosta od kvalitete tih namirnica i na 

taj način se osiguravaju samo prazne kalorije. 

Najzdraviji oblik šećera su složeni ugljikohidrati koji se nalaze u povrću sa dosta 

vlakana. Međutim, svakako je prihvatljivo dopuniti prehranu sa umjerenim količinama 

jednostavnih šećera u obliku cijelih plodova. Bolje je jesti cijele plodove 

160


voća, umjesto cijediti sok iz njih i piti ga. To osigurava unos prirodnih vlakana, 

čime se omogućava pravilna apsorpcija šećera. 

Prevelik unos ugljikohidrata također izaziva generalizirana oboljenja krvnih žila. 

Takva prehrana uzrokuje da gušterača proizvodi velike količine inzulina, a ako se 

to događa tijekom više godina, kod genetski predidisponiranih osoba, receptori 

za inzulin u tijelu postanu otporni na inzulin. S obzirom da je inzulin zaslužan 

za prelazak šećera iz krvi u stanice, to dovodi do kronično povišene vrijednosti 

šećera u krvi, poznatog kao dijabetes. Veliki dio ovog šećera se skladišti kao mast, 

dovodeći do pretilosti. 

Preporuča se da se 50-60% ukupne energije osigura putem ugljikohidrata. 

Prehrambene potrebe ugljikohidrata za odraslu osobu iznose oko 4 grama / kg 

tjelesne mase. Svaki gram ugljikohidrata osigurava organizmu 4 kalorije. 

Bjelančevine (Proteini) 

Bjelančevine su najvažniji sastojak svake žive stanice i osnovni građevni materijal, 

neophodan za rast i obnavljanje tkiva. Uključene su u gotovo sve biokemijske 

procese u stanicama. Kao izvor energije, bjelančevine nisu isplative, stoga je energiju 

bolje namiriti iz ugljikohidrata i masti. Bjelančevine su građene od aminokiselina. 

Neke od aminokiselina su “esencijalne”, što znači da se ne mogu sintetizirati 

u organizmu, bez obzira što su neophodne za život. One se moraju unositi 

u organizam putem hrane. Aminokiseline koje organizam može sam sintetizirati 

nazivaju se neesencijalne. 

Esencijalne aminokiseline organizam namiruje iz namirnica životinjskog podrijetla, 

kao što su npr. meso, riba, jaja, mlijeko i mliječni proizvodi, a iz namirnica 

biljnog podrijetla dijelom iz mahunarki (grah, leća, soja). Bjelančevine biljnog 

podrijetla, osim onih koje su sadržane u mahunarkama, imaju nižu biološku vrijednost, 

tako da im je iskoristivost slaba. Utvrđeno je da se njihovo iskorištavanje 

u organizmu znatno povećava ako ih u prehrani kombiniramo s bjelančevinama 

životinjskog podrijetla. 

Bjelančevine se nalaze u namirnicama kao što je mlijeko, sir, meso, riba, jaja, 

orasi, suhi grašak, grah, perad. Kao i ugljikohidrati, bjelančevine osiguravaju 

organizmu 4 kalorije po gramu. 

Masti 

Osim što su bogat izvor energije, masti su važne u prehrani i stoga što omogućavaju 

apsorpciju tvari topivih u mastima, prvenstveno vitamina A, D, E i K. U 

prirodi se javljaju u dva agregatna stanja: tekućem i krutom. U tekućem stanju 

su ulja i dobivaju se iz namirnica biljnog podrijetla kao što su plodovi maslina i 

razne vrste sjemenja (suncokreta, uljane repice, lana, buće, kukuruznih i pšenič- 

161


nih klica). U krutom stanju su masti životinjskog podrijetla (izuzev ribljeg ulja), 

a to su: svinjska mast, mast peradi, loj i maslac. 

Masti čine hranu ukusnijom i duže zadovoljavaju apetit, jer njihova probava traje 

duže u odnosu na druge namirnice. Iako se nemasne dijete preporučuju većini 

osoba sa zdravstvenim problemima, nisu sve masti loše. U stvari, organizmu je 

potrebita određena količina masti u prehrani da bi normalno funkcionirao. Na 

primjer, neki vitamini nisu topivi u vodi, već samo u mastima (liposolubilni vitamini). 

Masnoće također štite organizam i pomažu mu da održi temperaturu. Na 

kraju, masti obezbjeđuju najveću količinu energije, 9 kalorija po gramu. 

Dokazana je uzročna povezanost između vrste i količine konzumiranih masti kao 

riziko faktor u razvoju nekih kroničnih bolesti poput kardiovaskularnih, dijabetesa, 

pretilosti i nekih vrsta raka. Stoga se preporučuje da se u prehrani koriste 

biljna ulja, a da ukupni unos masti u prehrani ne premašuje 25-30% energetske 

vrijednosti dnevnog obroka. 

Vitamini 

Vitamini igraju važnu ulogu u mnogim procesima u organizmu. Dijele se na liposolubilne 

(rastvorljive u mastima) i hidrosolubile (rastvorljivi u vodi). 

Hidrosolubilni vitamini se rastvaraju u vodi. To su vitamin C i vitamini B komplksa. 

Oni se upijaju izravno iz probavnog trakta u krvotok. Organizam ne može 

skladištiti hidrosolubilne vitamine. Umjesto toga, veća količina ovih vitamina 

odlazi iz tijela sa urinom. To znači da se hidrosolubilni vitamini moraju dnevno 

dopunjavati za potrebe organizma. 

Liposolubilni vitamini (vitamin A, D, E i K) se apsorbiraju i deponiraju u tjelesnim 

mastima, odakle se rabe po potrebi. Za razliku od hidrosolubilnih vitamina, 

oni se ne uklanjaju lako iz organizma. Iz tog razloga konzumiranje većih količina 

liposolubilnih vitamina može biti štetno kao i nedovoljno unošenje. 

Vitamin A - potrebit je za rast i diferencijaciju epitelnog tkiva dišnog, urogenitalnog 

i probavnog sustava. Također je vrlo važan za funkcioniranje imunološkog 

sustava. Nedostatak vitamina A može dovesti do oslabljenog vida noću. Vitamin A 

se aktivno nalazi samo u hrani životinjskog podrijetla. Ima ga u jetricama, jajima i 

mnogim mliječnim proizvodima. Mnoge vrste voća i povrća tamnijih boja sadrže 

pigmente, tzv. karotene, koji prelaze u vitamin A tijekom apsorpcije u crijevima. 

Kompleks B vitamina - neophodni su za pretvaranje ugljikohidrata, masti i proteina 

u energiju, kao i za njihovo korištenje za izgradnju i obnavljanje tjelesnih 

tkiva. Manjak ovih vitamina može dovesti do slabosti mišića, paralize, mentalne 

konfuzije, poremećaja nervnog sustava, probavnih smetnji, ispucale kože, teške 

anemije i poremećaja rada srca. Namirnice bogate vitaminom B su: tamnozeleno 

povrće, grah, grašak, žitarice, meso, riba i jaja. 

162


Vitamin C -pospješuje apsorpciju željeza iz hrane, stvaranje kolagena koji povezuje 

tjelesne stanice, a djeluje i kao antioksidans. Većina voća, posebice kivi, te 

mnoge vrste povrća, uključujući krumpir, dobri su izvori vitamina C. 

Vitamin D - je posebno važan za iskorištavanje kalcija u organizmu. Ima ga u 

ribljem ulju, jajima, mlijeku, a stvara se u organizmu kada je koža izložena sunčevom 

svjetlu. Nedostatak vitamina D može kod djece izazvati pojavu rahitisa. 

Minerali 

Minerali, kao i vitamini su potrebni organizmu u znatno manjim količinama nego 

bjelančevine, masti i ugljikohidrati, ali su neophodni za zdravlje, jer sudjeluju u 

nizu biokemijskih procesa koji su važni za normalno funkcioniranje organizma. 

Kalcij - sudjeluje u održavanju čvrstoće zuba i kostiju, pomaže pri zgrušavanju 

krvi, kontrakciji (grčenju) srčanog mišića i mišića skeleta. Nalazi se u mlijeku, 

siru, zelenom lisnatom povrću. 

Fosfor - kao i kalcij održava čvrstoću kostiju, sudjeluje u metabolizmu ugljikohidrata, 

masti i bjelančevina. Fosfor se nalazi u mlijeku, mesu, orasima, grašku i 

grahu. 

Željezo - potrebito je da bi crvena krvna zrnca prenijela kisik do svih stanica u 

organizmu. Nalazi se u jetri, crvenom mesu, hljebu od cijelih zrna i siru. 

Jod - neophodan je da bi štitna žlijezda proizvodila svoje hormone potrebite za 

stanični metabolizam. Joda ima u kuhinjskoj soli i morskim plodovima. 

Natrij - pomaže pri održavanju ravnoteže tekućine u organizmu, funkciji živaca, 

te kontrakciji srca i skeletne muskulature. Nalazi se u kuhinjskoj soli. 

Kalij - ima funkciju kao i natrij. Nalazi se u čitavim zrnima žitarica, voću i zelenom 

lisnatom povrću. 

7.1.1. PIRAMIDA ZDRAVE PREHRANE 

Tijekom procesa starenja, kao posljedica smanjenja mišićne mase i količine vode 

u tijelu, uz istovremeno povećanje rezervi masnog tkiva, dolazi do sniženja bazalnog 

metabolizma. Kao posljedica sniženog bazalnog metabolizma i smanjene 

tjelesne aktivnosti smanjene su energetske potrebe starijih osoba. Unatoč padu 

energetskih potreba u starijih ljudi ne opada i potreba za vitalnim hranjivima. 

Stoga je potrebito osigurati izbor hrane bogate nutrijentima, a siromašne kalorijama, 

kako bi se u isto vrijeme osigurali svi esencijalni hranjivi sastojci i potrebna 

količina energije. 

Pojedine namirnice sadrže dosta hranjivih tvari koje su potrebite ljudskom organizmu, 

dok druge imaju malu hranjivu vrijednost. Mnoge namirnice najbolje 

163


djeluju kada se koriste u kombinaciji s drugim namirnicama. Za postizanje i održavanje 

zdravlja potrebit je uravnotežen unos esecncijalnih hranljivih materija. 

Da bi se to postiglo, koristi se piramida zdrave prehrane. 

Piramida zdrave prehrane je vodič za svakodnevni izbor hrane. Primjenjuje se za 

sve zdrave osobe, starije od 2 godine. Hrana koju treba jesti najviše nalazi se na 

dnu piramide, čineći bazu piramide. Hrana koja se najmanje unosi nalazi se na 

vrhu piramide. 

• Kruh, žitarice, riža i tjestenina 

Bazu piramide, koja je i najšira, čine žitarice, riža i kruh. Veći dio hrane trebaju 

predstavljati “zdravi” ugljikohidrati (cijelozrnate žitarice i njihovi proizvodi kao 

što su integralni kruh, zobene pahuljice i smeđa riža). Najvažniji je kruh i proizvodi 

punog zrna žitarica. Palenta je, također, vrlo zdrava i jeftina, a gotovo da se 

više i ne konzumira. 

• Voće i povrće 

Na drugom mjestu u piramidi prehrane jesu voće i povrće, po mogućnost svježe, 

kuhano kratkotrajno ili kuhano na pari. Povrće je nezamjenjivo u prehrani radi 

bogatstva vitamina, minerala i vlakana. Preporuča se dnevna doza veća od 400 

grama. Mahunarke su vrlo zdrave, te se preporučuju više puta tjedno. Grah je bogat 

vitaminima, mineralima i bjelančevinama. Bogat je i celuloznim vlaknima, važnim 

za održavanje dobrog rada crijeva, te bi ga trebalo konzumirati makar jednom 

tjedno. Voće poboljšava vitalnost, djeluje povoljno na probavu, djeluje na vitalnost. 

• Mlijeko, mliječni proizvodi, riba i meso 

Na trećem mjestu po hijerarhiji prehrane jesu mlijeko, mliječni proizvodi, riba, 

meso. Mlijeko sadrži esencijalne aminokiseline i kalcij. Mlijeko i mliječne proizvode 

bi trebalo jesti 1-2 puta dnevno. Od mesa češće konzumirati bijela mesa od 

crvenih. Samo jedan dnevni obrok treba da sadrži meso i pri tom prednost dati 

peradi i ribi. Potrošnja ribe, peradi i jaja je umjerena, do dva puta dnevno. 

164


• So, šećer, mast i ulje 

Na vrhu piramide, ali zastupljeni manjom površinom su sol, šećer, mast i ulje. 

Najveći dio masnoće “zdrava” masnoća (tekuća biljna ulja kao što su maslinovo 

ulje, kanola ulje, sojino ulje, ulje kukuruznih klica, suncokretovo ulje i kikirikijevo 

ulje). Minimalno koristiti maslac, šećer, bijeli kruh i tjesteninu. 

9 osnovnih pravila zdravog načina prehrane: 

1. Birajte namirnice koje su bogate vlaknima kao što su integralni kruh i žitne 

pahuljice, mekinje i grah 

2. Mesa ne treba jesti puno i dobro je makar jednom sedmično biti bez mesne 

hrane 

3. Mlijeko i mliječni proizvodi su odlična zamjena za meso i masnoće 

4. Svaki dan jedite voće i povrće 

5. Jedite što manje masti i masnoća 

6. Kolače, bombone, slatkiše, industrijske sokove, čokoladice ne jedite, osim 

u iznimnim prilikama 

7. Vino je jedino alkoholno piće koje se može smatrati zdravim 

8. Fizička aktivnost mora biti sastavni dio života 

9. Pušenje je dokazano štetno za zdravlje 

7.1.2. PREHRAMBENA PRAVILA ZA STARIJE OSOBE 

Starijim osobama je potrebno manje kalorija. Iako se sa godinama fizička aktivnost 

smanjuje i metabolički procesi usporavaju, ipak njihov organizam još zahtijeva 

isti, ili veći, unos hranljivih materija za postizanje optimalnog zdravlja. 

Preporuke iz modifikovane Piramide zdrave prehrane za starije osobe: 

1. Jesti cijele, obogaćene žitarice i žitarice poput smeđe riže, kao i hljeb od 

crnog brašna 

2. Jesti povrće svijetle boje, kao što je mrkva i brokula 

3. Jesti voće tamne boje, kao što je bobičasto voće i dinja 

4. Od mliječnih proizvoda upotrebljavati nemasno i sa niskim sadržajem 

masti, kao što je jogurt i mlijeko sa niskim sadržajem laktoze 

5. Jesti grah, orahe, ribu, meso peradi, suho meso i jaja 

6. Koristiti tekuća biljna ulja i namaze sa niskim sadržajem zasićenih masti 

7. Osigurati dovoljan unos tekućine (najbolja je voda) 

8. Obvezatna je tjelesna aktivnost, kao što je hodanje, rad u kući i dvorištu. 

165


Dobra prehrana i fizička aktivnost predstavljaju dobitnu kombinaciju 

Osnova nove piramide za starije osobe je fizička aktivnost, kao što je hodanje, 

rad u dvorištu i plivanje. Redovita fizička aktivnost je povezana sa smanjenim 

rizikom od kroničnih bolesti donjeg dijela tijela koje su uvjetovane pretilošću. 

Fizička aktivnost je jedan od načina da se izbjegne dobivanje na težini u kasnijim 

godinama i njegove negativne posljedice. 

Ne zaboraviti vlakna 

Ne smije se zaboraviti važnost konzumiranja adekvatne količine hrane bogate 

vlaknima, kao što su proizvodi od cijelog zrna, umjesto vosoko rafiniranih oblika, 

kao i cijelog voća i povrća, umjesto sokova. Svježe, smrznuto, konzervirano i 

sušeno voće i povrće predstavlja odličan izvor vlakana. 

Piti vodu tokom dana 

Modificirana Piramida zdrave prehrane za starije. Naglašava važnost konzumiranja 

tekućine, naročito tijekom toplog vremena. Kako organizam stari, može 

postojati nesklad između hidratacije organizma i samog osjećaja žeđi. Hrana i 

pića s visokim sadržajem vode, kao što je zelena salata, biljni sokovi i juha, pridonose 

unosu tekućine kod starijih osoba. 

Važnost dodavanja vitaminskih suplemenata 

Na vrhu Piramide zdrave prehrane za starije, nalazi se potreba za određenim 

dodacima prehrane. Sa starenjem se povećava potreba za kalcijem, vitaminom D i 

vitaminom B12. Postoje mišljenja da se samo s hranom ne može unijeti dovoljna 

količina ovih materija, posebice kada je potreba za unosom kalorija manja, tako 

da se hrani moraju dodavati i određeni suplementi. Međutim, ipak prevladava 

mišljenje da većina hranjivih tvari, koje unosi odrasla starija osoba, treba potjecati 

iz hrane, a ne iz dodataka. 

166


7.1.3. PRAVILNA PRIPRAVA HRANE 

SIGURNOST HRANE 

Starije osobe su osjetljive na oboljenja povezana sa hranom. Sa godinama slabi 

imunološki sustav. Pored toga, smanjuje se i količina želučane kiseline koja igra 

važnu ulogu u smanjenju broja bakterija u crijevima. Osnovne bolesti - dijabetes, 

bolesti bubrega, karcinomi i sl. Povećava sa rizik od oboljenja koja su povezana 

sa hranom. 

Savjeti za sigurnost hrane: 

• Uvijek oprati ruke mlakom vodom i sapunicom prije dodirivanja hrane 

• Oprati dasku za sječenje ili pult svaki put kada se promijeni vrsta hrane 

• Nikada ne odmrzavati hranu na sobnoj temperaturi; uvijek je odmrzavati 

u hladnjaku ili u hladnoj vodi 

• Pridržavati se pravila dva sata: nikada ne ostavljati bilo koju hranu, toplu 

ili hladnu, na sobnoj temperaturi duže od dva sata 

• Namirnice temeljito kuhati. Pratiti dole nevedene preporuke za pojedine 

namirnice, u cilju sigurnosti hrane. 

MINIMALNA 

UNUTRAŠNJA 

TEMPERATURA 

VRSTA NAMIRNICE 

145° Govedina, jagnjetina, teletina 

160° 

Jela od jaja, Mljevena 

junetina, teletina i jagnjetina, 

Izrezano svinjsko meso 

165° 

145° Riba 

Ostaci hrane, Perad, Nadjevi 

i dinstana jela 

• Temeljito isprati proizvode 

• Razmisliti o korištenju papirnatih ručnika za čišćenje kontaminiranih 

površina 

• Pripremljenu hranu držati u hladnjaku, ili zamrznuti u što kraćem roku. 

167


Hrana koja nije preporučiva za jelo starijim osobama: 

• Sirove dagnje i školjke 

• Hot-dog i topli mesni obrok, ukoliko nisu podgrijani na vreloj pari 

• Sirovo ili nepasterizirano mlijeko ili mekani sirevi (kao što je feta, kamember,...), 

osim ako nisu označeni kao “napravljeni od pasteriziranog mlijeka” 

• Sirova ili meko kuhana jaja, kao i proizvodi od njih, poput salate, kolača, 

umaka i pića 

• Svježe meso 

• Nepasterizirani sok od voća i povrća. 

168


7.2. UNOS HRANE 

7.2.1. RASPORED I SERVIRANJE OBROKA 

Prehrana je pod nadzorom nutricionista. Svakodnevno se pripremaju tri glavna 

obroka i dvije užine. Trebalo bi da postoji mogućnost spremanja jela po želji 

korisnika. Svi korisnici Doma jedu istu hranu, osim osoba čije zdravstveno stanje 

podrazumijeva drugačiju hranu i drugačiji režim prehrane. To se odnosi, prije 

svega, na bubrežne i srčane bolesnike, osobe s dijabetesom kao i osobe s povišenim 

krvnim tlakom. 

Raspored i serviranje obroka 

Hrana se redovito servira u zajedničkoj blagovaonici. Po potrebi korisnika može 

biti dostavljena i u sobu (nepokretni, iscrpljeni bolešću). Za stanare čija dijagnoza 

to zahtijeva priprema se poseban režim prehrane. 

Pravila kojih bi se trebalo pridržavati: 

• obroke ne bi trebalo “preskakati” 

• uskladiti ih sa dnevnim aktivnostima 

• optimalno vrijeme između obroka je tri do četiri sata (na taj su način 

obroci ravnomjerno raspoređeni tijekom dana) 

• Doručak je najvažniji obrok i ključni čimbenik u kontroli tjelesne težine. 

Prilikom pripreme, raspodjele i estetskog serviranja hrane voditi računa o: 

• lijepom okusu hrane koja se priprema 

• estetskom izgledu servirane hrane 

• prilagođenosti obroka potrebi brzog serviranja 

• potrebi da se starima pomogne u hranjenju 

• sudjelovanju stanovnika Doma u odabiru jelovnika i sl.. 

• hranu treba ukusno i lijepo servirati 

169


• potrebito je pojedina jela složiti i kombinirati tako da u bolesnika pobude 

želju za jelom (da bolesnik “jede očima” ) 

• treba servirati manje količine u više obroka 

• za vrijeme jela izbjegavati razgovor o bolesti 

• bolesniku prilaziti sa osmijehom 

• tijekom obroka boraviti uz bolesnika 

7.2.2. POMOĆ PRI HRANJENJU 

Postupak hranjenja pacijenta s ograničenom ili potpunom nemogućnošću unosa 

hrane i tekućine provodi se kada pacijent nije u mogućnosti samostalno uzimati 

hranu i tekućinu. 

Neke osobe nisu u mogućnosti samostalno jesti i piti i zato im je potrebna pomoć 

drugog. Razlozi mogu biti različiti, od nemogućnosti podizanja ruku do usta, 

nekontroliranih pokreta ili problema s pamćenjem. Pri pružanju pomoći, korisno 

je pridržavati se sljedećih savjeta: 

• oprati ruke i omogućiti korisniku da i on opere ruke (spriječiti infekciju) 

• ukoliko korisnik jede u blagovaonici, okruženje u blagovaonici treba biti 

odgovarajuće; korisnik u stolici treba sjediti udobno, u uspravnom položaju 

(uspravan položaj smanjuje rizik od prolaska hrane u dišne putove) 

• obezbijedite salvetu 

• kad god je moguće, omogućiti korisniku sudjelovanje u činu hranjenja; u 

izboru hrane i neka jede tempom koji mu odgovara 

• osoba koja pruža pomoć treba sjediti ispred ili pored korisnika glede lakšeg 

komuniciranja; ukoliko položaj sprijeda previše odvlači pažnju, položaj sa 

strane bi više odgovarao 

• postavljanje obroka neposredno ispred lica korisnika pomaže mu bolje 

vidjeti obrok, i izabrati ono što želi jesti 

• korisnika treba poticati neka uradi koliko god može za sebe, npr. ako osoba 

kojoj se pomaže može podići vilicu ili žlicu do usta, možda je potrebito 

samo pomoći joj pri sječenju ili stavljanju hrane na žlicu, odnosno vilicu; 

osobe s problemima pamćenja mogu trebati verbalni poticaj prije negoli 

pomoć rukama 

• ne treba pretrpavati žlicu ili vilicu prilikom hranjenja 

• treba diskretno pomoći pri hranjenju, posebice ako se u blagovaonici 

nalaze i drugi korisnici (npr. ako hrana treba biti isječena, to uraditi prije 

nego što korisnik dođe do stola) 

170


• koristiti zaštitnu odjeću ili portiklu pri hranjenju, ako će vjerovatno doći 

do prosipanja hrane prilikom hranjenja 

• nakon obroka, pomoći korisniku u obavljanju higijene usta i oprati ruke, 

odnosno i lice ako je potrebito 

• ukloniti zaštitnu odjeću i oprati ruke. 

171

7.3. UNOS TEKUĆINE 


7.3.1. HIDRACIJA I DEHIDRACIJA 

Hidracija predstavlja unos odgovarajuće količine vode u organizam. Održavanje 

odgovarajuće hidracije i prevencija dehidracije kod starijih osoba je od vitalnog 

značaja za život i kvalitetu života. Voda je neophodna za život i optimalno zdravlje. 

Oko 60 posto organizma kod mlađih osoba čini voda. Kod starijih osoba, 

sadržaj vode u organizmu čini oko 50 posto. Veći dio vode u organizmu se nalazi 

unutar stanica i naziva se intrastaničnom vodom. 

Ekstrastanična voda (voda koja se nalazi izvan stanica) se nalazi u krvi, limfi i 

tekućini koja okružuje stanice. Ravnoteža tekućine je kretanje vode unutar i 

izvan stanice kroz stanični zid. 

Kada je tekućina u organizmu u ravnoteži, potrebna količina vode odlazi u stanice, 

sukladno potrebama stanice. Koncentracija elektrolita (natrija, kalija i klorida) 

unutar i izvan stanice regulira kretanje vode. Voda se kreće prema području 

gdje je veća koncentracija elektrolita. 

Uloga vode u organizmu 

Voda je neophodna za život organizma. Ljudsko tijelo ne može živjeti bez vode 

više od par dana. Za svaku funkciju organizma je neophodna voda. Posebice, voda 

je neophodna za: 

• rad probavnih enzima i sokova 

• transport hranjivih sastojaka i lijekova do tankog crijeva, krvi i limfe 

• održavanje filtracije u bubrezima 

• podmazivanje zglobova i rad mišića 

• stvaranje zaštitnog omotača na očima, nosu, ušima, dišnim putevima i plućima 

• regulacija tjelesne temperature 

• pretvaranje hrane u energiju i tkiva 

Dnevne potrebe vode u organizmu 

Potrebe za vodom se mogu izračunati ovisno od korisnikovih godina i zdravlja. 

Osoba starosti između 18 i 55 godina treba 35 ml vode po kilogramu tjelesne 

težine. Osobi preko 56 godina, koja nema ozbiljnih problema sa srcem i bubrezima, 

potrebno je 30 ml vode na kilogram tjelesne težine. Kada se pomnoži tjelesna 

masa u kilogramima sa potrebnim mililitrima dobije se dnevna potreba za 

172


vodom u mililitrima. Da bi se količina vode u mililitrima preračunala u čaše, 

podijeli se sa 240 ml (obujam jedne čaše). Osobe s oštećenjem bubrega ili srčanim 

oboljenjima trebaju manji unos tekućine. 

Npr. osoba starosti 70 godina. težine 60 kg: 

60 X 30 ml = 1800 ml (dnevna potreba za vodom) 

1800 ml : 240 ml = 7,48 ili 7,5 čaša vode. 

Da li se sve dnevne potrebe za tekućinom obezbjeđuju putem vode? 

Tekućina se može unositi na različite načine. Većina napitaka kao što su sokovi, 

kava, mlijeko i čaj sadrži više od 85 posto vode. Alkohol i kava povećavaju gubitak 

vode preko urina i prema tome nisu dobar izbor za održavanje hidracije. 

Hranom također unosimo vodu, iako ne u toj količini kao što je slučaj sa napicima. 

Većina voća i povrća sadrži vodu u rasponu od 75-90%, dok meso sadrži 

samo 50 do 70 posto vode. Suha hrana, kao što su orasi, žitarice i kruh sadrže 

veoma malo vode. 

Organizam normalno gubi dnevno oko ¾ sadržaja vode putem pluća, kože, urina 

i stolice. Za održavanje ravnoteže tekućine, potrebito je da se ta količina nadomjesti 

unosom putem hrane i pića. Ukoliko se to ne dogodi, dolazi do dehidracije. 

Unos i gubitak vode: 

Unos: 

• napici - 6-7 čaša 

• voda u hrani – 3-4 čaše 

• voda formirana u toku metabolizma hrane – 1,5 čaša 

• ukupno (približno) – 10-11-čaša 

Gubitak vode: 

• preko kože – 2 čaše 

• plućima- respiracijom – 1,5 čaša 

• bubrezima- urinom – 6-7 čaša 

• rektumom- stolicom - 0,5 čaše 

• ukupno (približno) – 10-11 čaša. 

Približno 10-11 čaša vode se tijekom dana unese i izluči iz organizma. Optimalno 

zdravlje zavisi od pravilne ravnoteže između unosa i gubitka tekućine. 

173


Dehidracija je stanje nedostatka vode u organizmu. Osobe koje su fizički aktivne, 

koje žive u vrućim i vlažnim klimatskim uvjetima, ili imaju povišenu temperaturu, 

povraćanje ili proljev, trebaju veći unos vode da bi nadomjestili povećan 

gubitak vode iz organizma. Visokoproteinske dijete, kava i alkohol povećavaju 

gubitak vode i, prema tome, zahtijevaju povećan unos vode. 

Žeđ je prva posljedica dehidracije. Opći znakovi i simptomi dehidracije su osjećaj 

nelagode, gubitak apetita, glavobolja, grčevi u mišićima, otežana koncentracija, 

ubrzan srčani rad, smanjen krvni tlak, vrtoglavica i mentalna konfuzija. 

Za stariju populaciju znakovi i simptomi dehidracije su specifičniji i uključuju 

slabost ili umor, padove, tamniji urin, male količine urina, tvrdu stolicu ili konstipaciju, 

suhu kožu, ispucale usne, rane na koži i slabiji turgor kože. Gubitak tjelesne 

težine od 10 posto može ukazivati na dehidraciju. Žeđ kao simptom se javlja 

kasnije, kada je kod osobe već znatno ispoljena dehidracija. Kronična dehidracija 

će dovesti do oštećenja bubrega i smrti. 

174


8. OSNOVNA NAČELA 

KORIŠTENJA LIJEKOVA 

8.1. OBLICI LIJEKOVA 

Lijek je svaka biološka supstanca koja se ne unosi u organizam kao hrana. Propisuje 

ih obično liječnik, u vidu recepta, na kojem je navedena doza (količina), način uzimanja 

lijeka, vrijeme uzimanja i bolest zbog koje se propisuje lijek. Služe za liječenje 

ili sprječavanje bolesti, uklanjanje simptoma, a time i poboljšanje kvalitete života. 

Lijek može poboljšati zdravlje samo ukoliko se primijeni ispravno i odgovorno. 

Lijek je svaka biološka supstanca koja se ne unosi u organizam kao hrana. Propisuje 

ih obično liječnik u vidu recepta, na kojem je navedena doza (količina), način uzimanja 

lijeka, vrijeme uzimanja i bolest zbog koje se propisuje lijek. Služe za liječenje 

ili sprječavanje bolesti, uklanjanje simptoma, a time i poboljšanje kvalitete života. 

Lijek može poboljšati zdravlje samo ukoliko se primjenjuje ispravno i odgovorno. 

NAČIN UZIMANJA LIJEKA 

Lijekovi se mogu uzimati na različite načine: 

• oralno (na usta) 

• preko kože 

• rektalno (preko anusa) 

• intravenozno (ubrizgavanjem u krv) 

• intramuskularno (ubrizgavanjem u mišić) 

• inhaliranjem (udisanjem) 

• preko očiju 

• nazalno (preko nosa). 

175


OBLICI LIJEKOVA 

Oblici lijekova koji se uzimaju na usta 

• tablete - čvrsti ljekoviti oblik, gutaju se najčešće cijele, obično s malo vode 

• retard-tablete - višeslojne tablete iz kojih se aktivna supstanca postupno 

oslobađa i omogućuje dugotrajno djelovanje 

• lingvalete (sulingvalne tblete) - otapaju se pod jezikom (npr. nitroglicerin 

lingvalete) 

• film-tablete - obložene tablete koje se najčešće tope u tankom crijevu (zbog 

ovojnice koja je otporna na djelovanje želučane kiseline) 

• kapsule - ljekovita supstanca se nalazi u kapsuli, ne otvaraju se nego se 

gutaju cijele, s malo tekućine 

• efervete - šumeće tablete koje u dodiru s vodom oslobađaju ugljični dioksid; 

otapa se u čaši vode i popije 

• tekući ljekoviti oblici-otopine, sirupi, kapi,... brže se apsorbiraju; 

doziraju se u kapima ili doznim žlicama (1 velika-jušna žlica sadrži 15 

ml, a mala-čajna žlica sadrži 5 ml) 

Oblici lijekova za ostale načine primjene: 

• čepići (supozitorije) – stavljaju se u rektum 

• vaginalete – oblik lijeka za žene, stavljaju se u rodnicu (najbolje navečer, u 

ležećem položaju) 

• kapi za oči, uho i nos – djeluju lokalno i doziraju se na kapi i potrebno je 

voditi računa o roku trajanja nakon otvaranja bočice 

• injekcije – sterilne otopine koje se daju posebnom špricom i iglom u venu, 

mišić, pod kožu,... 

• infuzije – putem krvi se u tijelo unose otopine velikog volumena 

8.1.1. ČUVANJE LIJEKOVA 

• Lijekovi se moraju čuvati na sobnoj temperaturi, zaštićeni od sunca i izvora 

topline (radijatora), lijekovi koji se moraju čuvati na niskim temperaturama, 

čuvaju se u hladnjaku 

• Svi se lijekovi moraju čuvati u orginalnim pakovanjima, gdje se nalaze i 

podaci o lijeku 

• Lijekovi se ne smiju premiještati (iz kutije u kutiju) 

• Na bočicama i kutijama mora stajati točno naznačen rok trajanja 

176


Pet pravila pri podjeli lijeka: 

• pravi bolesnik 

• pravi lijek 

• prava doza 

• pravi način 

• pravo vrijeme 

Peroralna primjena lijeka: 

• lijek donijeti na poslužavniku kod korisnika 

• pripremiti čašu sa svježom vodom ili drugim napitkom 

• podići korisnika u sjedeći položaj 

• procijeniti treba li mu pomoći (pri uzimanju lijeka iz posude, pri držanju 

čaše, treba li mu slamka) 

• podučiti korisnika neka uzme malo tekućine prije nego što stavi tabletu ili 

kapsulu u usta 

• podučiti korisnika: staviti tabletu ili kapsulu na sredinu jezika 

• podučiti korisnika neka nagne glavu natrag ili lagano naprijed i proguta 

lijek, popije nekoliko gutljaja vode ili drugog napitka da bi lijek skliznuo 

kroz jednjak u želudac 


8.1.2. KAKO STAROST UTJEČE NA DJELOVANJE LIJEKA: 

• Jetra-u starosti se smanjuje priljev krvi u jetru i neki od jetrenih enzima 

postaju manje aktivni. Kao rezultat toga jetra gubi dio funkcije da metabolizira 

lijekove. Sa smanjenjem funkcije jetre, lijek jače djeluje i on se u 

cirkulaciji duže zadržava. 

• Bubrezi-funkcija bubrega opada tijekom starenja. To samo po sebi može 

smanjiti izlučivanje lijekova za oko 50 i više posto. U mnogim slučajevima, 

smanjenjem funkcije bubrega lijekovi se talože u organizmu. 

177


8.2. Neželjeni efekti lijekova kod starih osoba 

Uobičajeni znaci i simptomi neželjenih reakcija na lijekove su urtikarija (koprivnjača), 

impotencija, inkontinencija, nelagodnost u trbuhu i osip. 

Stariji pacijenti su posebno osjetljivi i kod njih se mogu javiti ozbiljni neželjeni 

efekti kao sto su: 

• ortostatska hipotenzija 

• dehidracija 

• poremećaj mentalnog statusa 

• anoreksija 

• poremećaj krvi 

178


9. OSNOVNI POKAZATELJI 

ZDRAVLJA I BOLESTI U 


OSOBA 

9.1. STANJA SVIJESTI I POREMEĆAJ SVIJESTI 

Svijest podrazumijeva uvid u sebe i okolinu. Često se izjednačava sa orijentiranosti 

(prema sebi, drugima, u prostoru i vremenu). 

Poremećaji svijesti se najčešće dijela na kvantitativne i kvalitativne poremećaje. 

9.1.1. KVANTITATIVNI POREMEĆAJI SVIJESTI 

(neurološki) 

• ZANESENOST – najblaži poremećaj; bolesnik je smanjene budnosti, 

umoran, teško se orijentira i koncentrira, na jednostavna pitanja daje primjerene 

odgovore 

• SOMNOLENCIJA – blagi oblik poremećaja svijesti, bolesnik spava, 

odgovara na vanjske podražaje, nakon buđenja daje primjerene odgovore, 

po prestanku podražaja zaspi 

• SOPOR – teži oblik poremećaja svijesti, bolesnik spava, reagira samo na 

grube vanjske podražaje, nije moguće uspostaviti verbalni kontakt, javlja 

se kod težih trauma glave, kod teških trovanja i sl. 

• KOMA – najteži oblik poremećaja svijesti, bolesnik ne odgovara ni na 

kakav podražaj, nemoguće buđenje bilo kakvim podražajima; posljedica 

je teškog poremećaja funkcije vitalnih organa (CNS, srce, pluća, bubrezi) 

usljed traume, infekcije, tumora. 

179


9.1.2. KVALITATIVNI POREMEĆAJI SVIJESTI 

(psihijatrijski) 

• Ošamućenost (“misli su stale”) 

• Konfuzno stanje (halucinacije nalik snu, nesigurna orijentacija, bolesnik je 

prestrašen i nesiguran, smeten i zbunjen) 

• Onirično stanje (nalik konfuznom, ali s izraženijim halucinacijama); bolesnik 

može reagirati agresivno. 

• Sumračno stanje – stanje sužene svijesti, do bolesnikove svijesti dolazi 

samo dio informacija, budnost očuvana, duševni život se zbiva u nižim 

sferama. Obično nastupa naglo, najčešće kod epilepsije, a bolesnik može 

reagirati agresivno. 

• “mjesečarenje” 

• fuge (stanje sužene svijesti u kojem osoba bježi, tumara bez cilja, kojem 

često prethodi snažan stres; prisutna je amnezija za taj period) 

• delirij (poremećaj karakteriziran dezorijentacijom u vremenu, prostoru i 

pred osobama, pojavljuju se iluzije i halucinacije, mišljenje nepovezano, 

katkad agresivan). 

180


9.2. KRVNI TLAK I PULS 

Krvni tlak predstavlja tlak krvi na stijenke arterija. Svojim kontrakcijama srce 

“pumpa” krv u arterije. Tlak krvi na stijenke arterije tijekom srčane kontrakcije 

se naziva sistolički tlak. Tlak krvi na stijenke arterija dok je srce u fazi relaksacije 

(opuštanja), naziva se dijastolički tlak. Sistolički tlak je uvijek veći od dijastoličkog. 

Da bi se objasnio krvni tlak najbolje je 

zamisliti srce kao vodenu pumpu i arterije 

kao crijevo spojeno na tu pumpu. 

Kada se pumpa uključi (kontrakcija 

srca) voda prolazi kroz crijevo. Kada se 

pumpa isključi (relaksacija srca) voda 

nastavlja teći kroz crijevo, ali tlak unutar 

crijeva opada. Srce je kao pumpa 

- pumpa i odmara se (kontrakcija i 

relaksacija srca) - i tjera krv kroz arterije. 

Ako je promjer arterije sužen (usljed tromba ili aterosklerotskih promjena) 

krv prolazi teže kroz krvnu žilu i dolazi do povećanja tlaka krvi na stijenku arterije 

zato što se tlak u unutrašnjosti arterije povećava kako se promjer arterije smanjuje. 

Slične promjene se dešavaju u arterijama kod povišenih vrijednosti kolesterola u 

krvi. Pretilost i povišene vrijednosti kolesterola u krvi imat će za posljedicu povišene 

vrijednosti krvnog tlaka. Na povećanje krvnog tlaka utječu i drugi faktori, 

kao što je slana hrana, smanjena fizička aktivnost, konzumiranje alkohola, stres, 

bubrežna oboljenja i neki lijekovi. Vrijednosti krvnog tlaka variraju tijekom dana 

tako da je poželjno mjerenje krvnog tlaka u različito doba dana. Normalan krvni 

tlak je tlak kod kojeg su sistolne vrijednosti 120 mm Hg i manje, a dijastolički 

manji od 80 mm Hg. Osoba ima povišene vrijednosti krvnog tlaka kada je: 

• sistolički tlak konstantno 140 mm Hg ili veći, i / ili 

• dijastolički tlak konstantno 90 mm Hg ili veći. 

9.2.1. MJERENJE KRVNOG TLAKA 

Za mjerenje krvnog tlaka koristi se tlakomjer i stetoskop (slušalice). 

Tlakomjer se sastoji od manžetne, koja se stavlja na golu ruku korisnika, i 

manometra koji pokazuje vrijednosti krvnog tlaka. Manžete dolaze u različitim 

veličinama (za djecu, za odrasle-većeg i manjeg obima). Manžeta je napravljena 

od tkanine, a unutar nje se nalazi gumeni mjehur koji je crijevom povezan sa 

gumenom pumpicom kojom se zrak pumpa u mažetu. Na pumpici se nalazi ventil 

kojim se regulira protok zraka u mjehur u manžetni 

181


Kada se pumpa zrak u manžetu, tlak u njoj raste dok ne postane toliki da prekine 

protok krvi u brahijalnoj arteriji (na kojoj se mjeri tlak). Kada se to postigne, ne 

čuje se nikakav zvuk u stetoskopu. Ako se popusti ventil i smanji tlak na brahijalnu 

arteriju toliko da postane manji od sistolnog tlaka, čuje se zvuk pulsa. Kada 

tlak u manžetni padne ispod dijastoličnog tlaka u arteriji, zvuk koji se čuje se 

mijenja ili nestaje. 

Manometar je dio tlakomjera koji pokazuje vrijednosti tlaka. Postoje tri vrste 

manometara: živin, digitalni i tlakomjer na pero sa manometrom. 

Živin tlakomjer Tlakomjer na pero Digitalni tlakomjer 

sa manometrom 

Živin tlakomjer - manometar je postavljen uspravno, s kolonom brojeva. Živa 

kreće od nule prema višim vrijednostima kako se manžeta napuhuje. Brojevi 

pokazuju vrijednosti tlaka u milimetrima živinog stupa (mm Hg). 

Tlakomjeri na pero sa manometrom - tlak se očitava na okruglom manometru 

sa strelicom koja pokazuje broj. Iako ne postoji živa, broj na manometru jednak 

je milimetrima žive (mm Hg). Kako se manžeta napuhuje strelica se pomijera od 

nule ka višim vrijednostima. 

Digitalni tlakomjer - ne zahtijeva upotrebu stetoskopa i 

slušanje, već sam očitava vrijednosti tlaka i prikazuje ih 

na digitalnom zaslonu. 

Stetoskop se sastoji iz dva dijela gumene cijevi koji se 

spajaju u jednu cijev. Na jednom kraju stetoskopa nalazi 

se dio koji se stavlja na uši, a na drugom kraju membrana 

koja se stavlja na ruku osobe kojoj se mjeri krvni tlak. 

Prije mjerenja tlaka treba provjeriti je li stetoskop oštećen. 

Potrebno je nakon svakog mjerenja membranu stetoskopa 

očistiti alkoholom radi sprječavanja infekcije. Ukoliko se 

istim stetoskopom koristi više njegovatelja/-ica, dio koji 

se stavlja u uši prije uporabe očistiti alkoholom. 

Stetoskopi 

182


PROCEDURA MJERENJA KRVNOG TLAKA 

MJERE OPREZA PRI MJERENJU 

KRVNOG TLAKA 

Osloboditi ruku korisnika i postaviti 

manžetu. 

Odabrati odgovarajuću veličinu 

manžetne (normalna - za većinu 

odraslih osoba, ekstra velika - za 

neke osobe i dječija - za sitne 

osobe). 

Postaviti manžetnu lagano i 

ravnomjerno. 

Centar gumenog mjehura unutar 

manžetne treba biti iznad brahijalne 

arterije. 

Manžetna se ne stavlja na gips. 

Ne stavljati manžetnu na ruku na 

kojoj je otvoren IV put (infuzija). 

Ne stavljati manžetnu na oduzetu 

ruku osobi koja je imala moždani 

udar. Za žene kod kojih je rađena 

mastektomija, manžetna se ne 

stavlja na onu stranu gdje je bila 

mastektomija. 

RAZLOG 

Mjerenjem tlaka preko odjeće neće 

se dobiti prave vrijednosti tlaka. 

Korištenjem odgovarajuće veličine 

se dobijaju prave vrijednosti tlaka. 

Lagano postavljena manžetna 

omogućuje pravilno očitanje krvnog 

tlaka. 

Omogućuje se pravilno očitanje 

krvnog tlaka. 

Pritisak manžetne može zaustaviti 

protok tekućine i začepljenja igle. 

U tim stanjima cirkulacija je 

oštećena, što može dovesti do 

nepravilnog očitanja krvnog tlaka. 

Također, napuhana manžetna 

smanjuje cirkulaciju u ruci i može 

dovesti do oštećenja. 

PROCEDURA MJERENJA KRVNOG TLAKA 

• smjestiti korisnika u ugodan položaj 

• locirati brahijalni puls 

• prije stavljanja manžetne na ruku olabaviti ventil na pumpici i istisnuti sav 

zrak iz manžetne 

• postaviti manžetnu na nadlakticu korisnika tako da pokriva oko 2/3 

nadlaktice; gumeni mjehur unutar manžetne treba da je oko 2 cm iznad 

lakatne jame i centriran iznad brahijalne arterije 

• napipati brahijalno bilo, staviti slušalice u uši 

• staviti membranu stetoskopa iznad brahijalnog bila korisnika i držati je 

jednom rukom 

• drugom rukom zatvoriti ventil na pumpici i naduvati manžetnu (manžetna 

se napuše za oko 20-30 mm Hg više od očekivanog krvnog tlaka) 

183


• lagano popustiti ventil na pumpici tako da zrak iz manžetne izlazi i tlak se 

spušta za oko 2-4 mm Hg svake sekunde 

• prvi otkucaj koji se čuje predočava sistolički tlak 

• nastaviti ispuštati zrak iz manžetne polagano, dok se ne čuje i zadnji otkucaj, 

koji predočava dijastolički pritisak, a zatim brzo ispustiti preostali zrak 

iz manžetne 

• ukloniti manžetnu sa korisnikove ruke. 

9.2.2. MJERENJE BILA/PULSA 

Puls ili bilo je niz tlačnih valova u atrerijama sustavnog krvotoka, nastalih potiskivanjem 

krvi kontrakcijama lijeve srčane klijetke. Puls možemo mjeriti palpacijom 

na periferiji, auskultacijom i ultrazvučno. 

Puls/bilo, krvni tlak, temperatura i disanje jesu vitalni znakovi života. Svaki 

put kada se srce kontrahira ono tjera krv kroz arterije po cijelom organizmu. 

Kontrakcija, odnosno otkucaj srca stvara val koji se osjeti kada se stave prsti na 

određena mjesta na tijelu. Između otkucaja srce se odmara. Idući otkucaj srca 

izaziva novi val. Val kretanja krvi koji se može osjetiti pod prstima se naziva puls 

ili bilo. Puls ili bilo je niz tlačnih valova u atrerijama sustavnog krvotoka, nastalih 

potiskivanjem krvi kontrakcijama lijeve srčane klijetke. Puls odgovara frekvenciji 

srca (broja kontrakcija u minuti). Najčešće se mjeri palpacijom površinskih 

arterija ispod kojih se nalazi čvrsta podloga. Pipa se trima prstima, najčešće na 

radijalnoj ili karotidnoj arteriji. Iz pulsa se dobivaju informacije o radu srca. Kod 

pulsa se mjeri broj otkucaja u minuti, opisuje ritam i snaga pulsa. Ukoliko je 

ritam pulsa normalan (kao sekundarica na satu) govorimo o regularnom ritmu. 

Ako je interval između valova nepravilan, onda je riječ o iregularnim ritmu. Ako 

184


je puls snažan i lako se osjeti pod prstima govori se o dobro punjenom pulsu, dok 

kod slabog pulsa kažemo da je slabo punjen. Ove informacije su bitne kako za 

njegovatelja/-icu, tako i za medicinsko osoblje koje brine o korisniku. Puls ovisi 

od srčane frekvencije i normalne vrijednosti ovise o dobi osobe. 

Normalne vrijednosti pulsa: 

• novorođenče – 100-160 otkucaja u minuti 

• djeca od 1-10 godina – 70-120 otkucaja u minuti 

• djeca preko 10 godina i odrasle osobe – 60-100 otkucaja u minuti 

• sportisti – 40 – 60 u minuti. 

Ubrzan puls/bilo može biti posljedica prethodne fizičke aktivnosti, straha, uzbuđenja, 

povišene temperature, boli, kao i pada krvnog tlaka. Puls se usporava tijekom 

sna, pod utjecajem nekih lijekova. Puls/bilo treba mjeriti kada osoba miruje. 

Mjeriti se može na različitim mjestima na tijelu: 

• na brahijalnoj arteriji - na unutarnjoj strani lakatne jame 

• na karotidi - na vratu, sa strane Adamove jabučice 

• femoralno - na preponi, na spoju butine i kuka 

• na gornjoj strani stopala 

• radijalno - na unutarnjoj strani ručnog zgloba, kod početka palca 

• temporalno - u predjelu sljepoočnice 

• na mjestu koje odgovara vrhu srca 

PROCEDURA MJERENJA PULSA/BILA NA RADIJALNOJ ARTERIJI 

• smjestiti korisnika u ugodan položaj 

• nježno prisloniti 2., 3. i 4. prst preko radijalne arterije korisnika (nikada 

ne koristiti palac za mjerenje pulsa, jer će se osjetiti vlastiti puls, a ne puls 

korisnika) 

• mjeriti puls gledajući sat 

na drugoj ruci (najbolje 

je početi mjeriti kada je 

sekundarica na 12 sati, brojati 

puls 1 minutu) 

185

9.3. TJELESNA TEMPERATURA 


Tjelesna temperatura predstavlja ravnotežu između unutarnje temperature, stvorene 

mijenom tvari u stanicama tkiva i organa, i površinske temperature, koja se 

odaje na površini tijela isparavanjem, znojenjem i izlučevinama. Promjene tjelesne 

temperature ukazuju na zdravstveno stanje organizma. 

Ljudsko tijelo održava temperaturu različitim mehanizmima: kada tijelo dobiva 

toplinu dolazi do znojenja, dok se u hladnim uvjetima organizam bori protiv 

gubitka topline drhtavicom. Temperatura tijela normalno varira tijekom danamanja 

je ujutro nakon spavanja, a veća u popodnevnim satima nakon dnevnih 

aktivnosti. Temperatura tijela se može mijenjati i sa promjenama temperature 

zraka. 

Koja je normalna tjelesna temperatura? Normalne vrijednosti ovise od načina 

mjerenja temperature. Instrument koji se koristi za mjerenje temperature naziva 

se termometar, ili toplomjer. Postoji više načina mjerenja: aksilarno, oralno, rektalno 

i timpanično. 

Kada se toplomjer stavi aksilarno, u pazušnu jamu, govorimo o aksilarnoj 

temperaturi. Ako se toplomjer stavi u usta onda se mjeri oralna temperatura. 

Rektalna temperatura se mjeri stavljanjem toplomjera u rektum. Stavljanjem 

toplomjera u uho dobiva se timpanična temperatura (bubna opna u uhu se naziva 

timpanična membrana). 

Vrijednosti normalne tjelesne temperature ovise od načina mjerenja. 

METODA 

NORMALNE 

VRIJEDNOSTI ( Cº ) 

PROSJEČNE 

VRIJEDNOSTI 

AKSILARNO 35,9 – 37,0 36,4 

ORALNO 36,4 – 37,6 37,0 

REKTALNO 37,0 – 38,1 37,6 

Timpanična temperatura se odražava ili kao oralna ili kao rektalna. 

9.3.1. VRSTE TOPLOMJERA (TERMOMETRA) 

Za mjerenje temperature se koriste tri vrste toplomjera: stakleni, digitalni i timpanični. 

Stakleni toplomjeri mogu biti sa živom i bez nje. Postoje dvije vrste staklenih 

toplomjera - za oralno i rektalno mjerenje. Stakleni toplomjeri za oralno mjerenje 

temperature imaju duži i tanji vrh, dok rektalni imaju kraći i zaobljeniji vrh. 

186


Proizvođači često boje krajeve rektalnih toplomjera u crveno. Kada se jednom 

upotrijebi toplomjer za rektalno mjerenje, ne koristiti ga poslije za aksilarno ili 

oralno mjerenje temperature. Stakleni toplomjeri imaju skalu sa dužim linijama 

koje predstavljaju 1 stupanj Celzijev, dok razmak između manjih linija predstavlja 

0,1 stupanj C. 

Pri mjerenju temperature staklenim toplomjerom sa živom voditi računa da se ne 

razbije. Ukoliko se polomi stakleni toplomjer sa živom, ne dirati živu, već odmah 

obavijestiti medicinsku sestru. 

Stakleni Stakleni Digitalni Timpanični 

oralni toplomjer rektalni toplomjer toplomjer toplomjer 

Temperatura se neće oralno mjeriti ako je osoba imala nedavno operaciju usta, 

ako ima bolesti usta, ako je zbunjena ili u nesvjesnom stanju. Djeci mlađoj od 5 

godina se ne mjeri oralno temperatura. Oralno mjerenje temperature se odgađa za 

15 minuta ako je osoba jela, pila ili pušila u posljednjih 15 minuta. 

Prije rektalnog mjerenja temperature, provjeriti da li osoba ima proljev ili hemoroide, 

da li je imala nedavno operacije rektuma ili srčani udar. 

Aksilarna metoda mjerenja temperature je najmanje precizna. Pri aksilarnom 

mjerenju osoba treba sjediti ili ležati tijekom mjerenja, a nipošto hodati sa toplomjerom 

u ruci. 

Digitalni toplomjeri su brzi i jednostavni za uporabu. Ne trebaju se tresti prije 

uporabe. Povremeno se digitalni toplomjeri moraju podesiti. Ako se posumnja 

da toplomjer ne daje točne podatke treba o tome obavijestiti nadležnu osobu. 

Čišćenjem staklenog toplomjera prije i poslije mjerenja, spriječiti infekciju. 

9.3.2. Uporaba živinog toplomjera: 

• držite toplomjer za donji kraj koji je nasuprot loptici gdje je živa 

• ako je toplomjer bio natopljen u dezinfekcijsko sredstvo, isperite ga hladnom 

vodom, potom ga posušiti 

• zatim toplomjer protresti nekoliko puta, da bi se živa spustila ispod 36,5°C. 

187


Mjerenje aksilarne temperature: 

• navući rukavice 

• staviti osobu u takav položaj da je aksila otkrivena 

• nježno posušiti aksilu rupčićem 

• reći osobi da stavi ruku preko prsa i dodirne suprotno rame, podižući lakat 

• staviti toplomjer u središnji dio aksile 

• reći osobi da rukom i dalje drži rame, da spusti lakat i drži ga na prsima 

• skloniti živin toplomjer nakon 10 minuta. 

Mjerenje oralne temperature: 

• staviti vrh toplomjera pod jezik osobe, što je dalje moguće, na bilo koju 

stranu frenuluma jezika 

• reći pacijentu neka zatvori usta, ali ne gristi zubima (griženjem se može 

slomiti toplomjer, isjeći usna, a može se i progutati slomljeno staklo) 

• uvijek stajati pored osobe dok se mjeri oralna temperatura 

• uhvatiti toplomjer za zadnji kraj i skloniti ga nakon 2 do 5 minuta 

• očistiti toplomjer, protresti ga i vratiti na mjesto 

• skinuti rukavice i oprati ruke. 

188


Mjerenje rektalne temperature: 

• navući rukavice 

• okrenuti pacijenta na stranu,tako da gornja noga bude savijena. Navući 

zavjesu i osigurati privatnost, skinuti prekrivač, otkriti analni dio. 

• podmazati vrh toplomjera, podići glutealni dio i ubaciti vrh toplomjera u 

rektum 

• držati toplomjer 2-3 minuta 

• pažljivo izvaditi toplomjer i obrisati ga 


189


9.4. SMRT I POSTUPAK SA UMRLOM OSOBOM 

Smrt je kraj života; neizbježna činjenica, a vjerovatno i stanje. Znanstvena i akademska 

disciplina koja proučava smrt ljudskih bića naziva se tanatologija. Prema 

uzroku i podrijetlu smrt se dijeli na: 

• prirodnu smrt 

• nasilnu smrt. 

Prirodna smrt nastupa nakon otkazivanja vitalnih organa, najčešće usljed bolesti, 

koja može biti akutna ili kronična ili prouzrokovana istrošenošću vitalnih organa 

usljed starosti. Prirodna smrt može biti nagla ili naprasna, te kao takva postaje 

predmet forenzičke istrage. Nasilna smrt je produkt djelovanja različitih vanjskih 

čimbenika. Prema podrijetlu može biti zadesna, ubilačka i samoubilačka. 

Faze smrti 

Postoji nekoliko faza smrti: 

• klinička smrt 

• cerebralna smrt 

• biološka smrt. 

Klinička smrt je praćena prestankom disanja i rada srca i moždanih aktivnosti. 

Pravovremenom liječničkom intervencijom osoba se može vratiti u život. Ukoliko 

ne dođe do intervencije u vremenu od 4 minute nastupa cerebralna smrt. Zbog 

izuzetne osjetljivosti moždanih stanica one počinju nekrotirati, odnosno propadati 

usljed nedostatka kisika. Nakon faze cerebralne smrti, nastupa biološka smrt. 

Ona je produkt anoksije i hipoksije svih stanica organizma. 

9.4.1. Znakovi smrti 

Znakove smrti dijelimo na: 

• nesigurne ili rane znakove smrti 

• pozitivne ili sigurne znakove smrti. 

- Nesigurni znakovi smrti su: 

• mlitavost mišića 

• prestanak disanja 

• prestanak srčane akcije 

• isušivanje sluznica 

• nereagiranje zjenica na svjetlost. 

190


- Sigurni znakovi smrti: 

Sigurni znakovi smrti dijele se na rane i kasne znakove. 

U rane znakove spadaju: 

• “mačje oko” (ako se očna jabučica mrtvaca postranično pritisne, zjenica se 

izdužuje i postaje ovalna) 

• mrtvačke pjege (modroljubičaste su boje, nastaju zbog slijevanja krvi u 

najniže djelove tijela; vide se na koži one strane tijela na kojoj mrtvac leži. 

U početku su pomične, tj. ako mrtvaca okrenemo i pjege će se preseliti 

opet u najniže djelove tijela. Mrtvačke pjege počinju se javljati 30 - 60 

minuta nakon smrti.) 

• mrtvačka ukočenost (mrtvo tijelo u početku je mlohavo; dva do četiri sata 

nakon smrti započinje kočenje pojedinih zglobova, a 6 - 8 sati nakon smrti 

cijelo je tijelo ukočeno - ukočenost traje 2 - 3 dana) 

• bljedoća 

• hlađenje tijela 

Kasni sigurni znakovi smrti su: 

• truljenje 

• mumifikacija 

• saponifikacija. 

Odmah po nastupanju smrtnog ishoda, ukoliko liječnik nije pored pacijenta, 

obavijestiti liječnika koji konstatira smrt pacijenta. Zapisati datum i sat nastupanja 

smrti. Nakon što liječnik utvrdi da je kod osobe nastupila smrt, umrlu osobu 

obavezno prekriti bijelom plahtom, a njezin krevet odijeliti paravanom od ostalih. 

9.4.2. Postupak s umrlim 

• postaviti paravan 

• izvaditi jastuke 

• skinuti pokrivače 

• skinuti umrlog 

• skinuti nakit pred svjedocima 

• umrlog oprati 

• u debelo crijevo staviti smotuljak vate 

• zubnu protezu staviti u usta, rane na tijelu pokriti gazom 

• umrlog položiti na leđa s ispruženim nogama i rukama, počešljati 

191


• zatvoriti očne kapke, položiti smotuljke vate namočene vodom 

• donju vilicu podići i učvrstiti zavojem da bi usta ostala zatvorena 

• tijelo umrle osobe prenosi se u mrtvačnicu bez odjeće, umotano u plahtu, 

sa identifikacijskim kartonom (posmrtni listić) 

• prenos tijela umrle osobe radnici moraju obaviti s dužnim poštovanjem. 

• identifikacijski karton sadrži podatke: ime i prezime, datum rođenja, odjel 

na kojem je osoba umrla i vrijeme smrti (dan, mjesec, godina i sat) 

• medicinska sestra/tehničar, stavlja “posmrtni listić” na palac noge umrlog i 

uz tijelo umrlog pacijenta stavlja “sprovodnicu leša” 

• tijelo se zadržava dva sata nakon utrđivanja smrti, a zatim transportira u 

mrtvačnicu. 

Postupak sa stvarima umrle osobe 

Nadležna sestra, odnosno nadležna osoba će s umrle osobe, skinuti sve dragocijenosti 

(narukvice, ogrlice, lančići, naušnice, sat i sl..) i prikupiti novac i druge 

osobne stvari umrle osobe, te ih pohraniti na sigurno mjesto. O navedenim dragocijenostima 

i drugim predmetima umrle osobe sastavlja se zapisnik (ili unijeti u 

bilježnicu primopredaje) koji potpisuje nadležna sestra i osobe koje su sudjelovale 

kod prikupljanja i popisa stvari i dragocijenosti umrle osobe. Imovina se predaje 

članu obitelji, uz potvrdu o predaji imovine i upis imena, prezimena i JMB osobe 

koja je preuzela imovinu. 

Prevoz umrle osobe u mrtvačnicu 

Umrlu osobu prevoze u mrtvačnicu radnici jedinice djelatnosti u kojoj je osoba 

boravila do trenutka smrti, ili posebno određene osobe za prijenos (prijevoz). 

Prijenos tijela umrle osobe u mrtvačnicu obavlja se transportnim kolicima. 

Prijevoz umrlih pacijenata na gradsko groblje obavlja organizacija koja je registrirana 

za obavljanje pogrebne djelatnosti i sa kojom ustanova (Dom starih, bolnica) 

ima sklopljen ugovor o prijevozu. 

192


10. ELIMINACIJA- 

IZLUČIVANJE 

OTPADNIH TVARI 

Hranom unosimo tvari neophodne za život i pravilno funkcioniranje organizma. 

Korisne tvari se apsorbiraju u organizam, dok se otpadne tvari izlučuju iz organizma, 

između ostalog i putem urina i stolice. 

Za većinu ljudi je odlazak u toalet, u cilju eliminacije otpadnih tvari iz organizma, 

normalan čin. Pri komunikaciji s korisnikom upotrebljavajte adekvatnu terminologiju 

za proces eliminacije urina i stolice, odnosno fecesa. Za eliminaciju urina 

se koriste termini uriniranje ili mokrenje, dok se za eliminaciju fecesa koriste 

termini defekacija ili “pražnjenje crijeva”. 

Jedan od poslova njegovatelja/-ice jeste pomoć korisnicima pri uriniranju i defekaciji, 

poštujući njihovu privatnost i dostojanstvo. 

Dnevno se normalno izluči 1-1,5 litara urina svaki dan. Normalan urin je bistar, 

zlatno-žute boje, blagog mirisa. Boja urina je ujutro tamnija, a kako dan prolazi 

postaje svjetlija. To se događa zbog toga što se tijekom noći obično unosi manje 

tekućine. Smanjen unos tekućine dovodi do koncentrovanijeg urina, čija boja je 

tamnija. Unosom tekućine tijekom dana, urin se razrjeđuje i postaje svjetlije boje. 

Ako je urin koncentrovaniji tijekom dužeg vremenskog razdoblja, iritira mjehur i 

dolazi do razvoja infekcije. 

Stolica ili feces je normalno smeđe boje, mekše konzistencije i formirana. Stolica 

je sastavljena od ¾ vode i ¼ čvrstog otpada zbog čega je važan adekvatan unos 

tekućine, čime se osigurava normalan rad i peristatika crijeva. 

Obrazac eliminacije otpadnih materija ukazuje na to koliko puta osoba tijekom 

dana koristi kupaonicu, vremenski razmak između mokrenja i broj stolica tijekom 

dana. Svaka osoba ima svoj vlastiti obrazac eliminacije. 

Njegovatelj/-ica treba upoznati obrazac eliminacije kod osoba koje njeguje, 

pomoći održavati taj obrazac i prepoznati eventualne promjene u njemu. Da bi se 

upoznao sa obrascem eliminacije osobe koju njeguje, najbolje je postaviti pitanja: 

• Koliko često mokrite? 

• Postoji li nešto posebno u vezi vaše navika mokrenja što bi trebao/-la da 

znam? 

193


• Koliko puza u toku dana imate stolicu? 

• U koje doba dana obično imate stolicu? 

• Da li postoji nešto posebno u vezi vašeg pražnjenja crijeva što bi trebalo/-la 

da znam? 

Ako osoba kojoj se pruža njega nije u stanju dati informacije dobro je izvršiti 

provjeru sa članovima obitelji. Na potrebu korisnika za mokrenjem ili defekacijom 

potrebno je odgovoriti odmah, odnosno što prije. Zbog bolesti ili smanjenog 

tonusa mišića, osobe ne moraju uvijek biti u stanju kontrolirati nagon za mokrenjem 

ili defekacijom. 

194


10.1. POSEBNE POTREBE KOD PROBLEMA 

MOKRENJA 

Problemi s uriniranjem mogu imati veze sa zdravstvenim stanjem, promjenama 

u prehrani, lošom higijenom ili, kod starijih, s promjenama u urinarnom sustavu 

koje nastaju s godinama. Najčešći urinarni problemi kod starijih su urinarna 

infekcija i urinarna inkontinencija. Urinarna inkontinencija, odnosno nemogućnost 

zadržavanja urina, detaljno je opisana u poglavlju o najčešćim oboljenjima 

u starijoj dobi. 

Urinarna infekcija se može odvijati u bilo kojem dijelu urinarnog sustava (bubrezima, 

mokraćnom mjehuru, ureterima, uretri). Na urinarnu infekciju mogu ukazivati 

neki od sljedećih simptoma: 

• bol ili pečenje pri uriniranju 

• učestalo uriniranje ili hitnoća za uriniranjem, koje je oskudno 

• taman, koncentrovan urin koji ima žestok miris 

• prisustvo sluzi ili krvi u urinu 

• temperatura. 

U slučaju pojave nekih od ovih simptoma, njegovatelj/-ica treba obavijestiti nadzornu 

medicinsku sestru. 

Uzroci urinarnih infekcija mogu biti različiti: 

• neadekvatan unos tekućine 

• nekompletno pražnjenja mokraćnog mjehura prilikom mokrenja 

• neadekvatna njega perinealnog područja,... 

U prevenciji urinarnih infekcija, njegovatelj/-ica može: 

• voditi računa o češćem unosu tekućine 

• osigurati vrijeme za potpuno pražnjenje mokraćnog mjehura, prilikom 

mokrenja 

• obučavati žene da se brišu od naprijed prema natrag 

• ako je osoba inkontinentna, često mijenjati pelene. 

195


10.2. POSEBNE POTREBE KOD PROBLEMA 

DEFEKACIJE 

Korisnici ponekada trebaju pomoć kod posebnih potreba defekacije. Njegovatelji/- 

ice imaju ključnu ulogu pri prepoznavanju problema eliminacije izlučevina, 

odnosno urina i stolice. Da bi se prepoznali problemi, potrebno je poznavati 

obrazac eliminacije izlučevina, kao što je ranije već navedeno. 

Problemi defekacije mogu biti: konstipacija, opstipacija, fekalna inkontinencija 

i proljev (dijareja). Problemi opstipacije, konstipacije i fekalne inkontinencije su 

opisani u poglavlju najčešćih oboljenja u starijoj dobi. 

Proljev (dijareja) može biti izazvana bakterijskom ili virusnom infekcijom, alergijom 

na hranu ili pogrešnim navikama u prehrani. Osoba s dijarejom obično 

ima česte vodenaste stolice, praćene grčevima. Takva osoba se osjeća malaksalo, 

umorno, neugodno zbog neugodnog mirisa stolice i može osjećati bol u predjelu 

čmara, od iritacije. Ukoliko proljev traje duže može dovesti do ozbiljnih problema, 

kao što je gubitak tekućine - dehidracija. 

Njegovatelj mora prvo razumjeti nelagodnost osobe koja ima proljev. Potrebno je 

da se hitno odgovori na signal korisnika za defekaciju. Toaletnu /sanitarnu stolicu 

treba postaviti kraj kreveta korisnika. Često nuditi osobu da unosi tekućinu, osigurati 

dobru njegu kože i potrebito vrijeme za odmor. Korisniku treba skrenuti 

pozornost koliko je bitna dobra osobna higijena, posebno redovito pranje ruku 

(ukoliko je potrebno, pomoći korisniku pri održavanju osobne higijene). 

Sobu držati vrlo čistom. Neugodne mirise u sobi neutralizirati, odnosno ublažiti 

provjetravanjem, uporabom ventilatora i dezodoransa. 

Svaku pojavu proljeva kod korisnika evidentirati i obavijestiti nadležnu medicinsku 

sestru. 

196


Održavanje normalnog obrasca pražnjenja 

Pri održavanju normalnog obrasca pražnjenja osobi se može pomoći na sljedeći 

način: 

• upoznati obrazac pražnjenja korisnika 

• odgovoriti na potrebe korisnika za uriniranjem ili defekacijom odmah 

• osigurati privatnost tokom eliminacije (navući zastor oko kreveta, odnosno 

zatvoriti vrata, vodeći računa da ste u blizini u slučaju da je korisniku 

potrebita pomoć) 

• osigurati vremena koliko je potrebno 

• pomoći osobi da ode do toaleta 

• imati profesionalan stav 

• olakšati uriniranje i defekaciju koliko je moguće. 

197


10.3. Pomoć korisniku pri korištenju toaleta 

Pripremiti: 

• ručnik i trljačicu (ako je potrebna pomoć sa njegom perinealnog područja) 


• plastičnu vrećicu za smeće 

Procedura: 

• pomoći osobi da dođe do kupaonice 

• pomoći joj da se skine i sjedne na WC školjku 

• osigurati toalet papir i signal za pomoć na dohvat ruke 

• uvjeriti se da je osoba sigurna; zatvoriti vrata zbog privatnosti 

• sačekati dok osoba ne završi 

• provjeravati svakih 5 minuta da li je sve u redu 

• staviti rukavice i pomoći osobi, ukoliko je potrebno, pri brisanju 

• pomoći osobi da opere ruke i vrati se u sobu. 

Eliminacija kod osoba koje ne mogu do toaleta 

Noćna posuda Posuda za urin Posuda za urin 

sa poklopcem (“lopata”) muška (“guska”) ženska (“patka”) 

Toaletna/sanitarna stolica 

198


Osobe koje do toaleta ne mogu, eliminacija se vrši pomoću pomagala, kao što je 

noćna posuda, posuda za urin (muška i ženska) i toaletna/sanitarna stolica. 

10.3.1. Pomoć pri korištenju toaletne/sanitarne stolice 

Toaletna/sanitarna stolica izgleda kao stolica sa toaletnim sjedištem. Ispod sjedišta 

je posuda za skupljanje, ili noćna posuda (sa ili bez poklopca) koji se mogu ukloniti 

radi pražnjenja i čišćenja. Neke stolice imaju kotače, a neke ne. 

Mjere opreza 

• provjeriti sa sestrom da li se osobu smije pomjerati sa kreveta 

• provjeriti da li se posuda za skupljanje nalazi ispod toaletne/sanitarne stolice 

• ako toaletna/sanitarna stolica ima kotače, zakočiti ih prije prebacivanja 

osobe iz kreveta na stolicu 

• provjeriti svakih 5 minuta da li je sve uredu i provjeriti treba li osoba 

pomoć 

Pripremiti: 


• plastičnu vrećicu za smeće 

• trljačicu 

• ručnik 

• košaru za prljavo rublje 

• poklopac posude za skupljanje 

• toaletna kolica sa posudom za skupljanje 

Procedura: 

• postaviti toaletna kolica sa strane kreveta 

• pripremiti toaletnu/sanitarnu stolicu 

• pomoći osobi preći sa kreveta na stolicu 

• osigurati toalet papir i signal za pomoć nadohvat ruke 

• provjeravati svakih 5 minuta da li je sve u redu 

• staviti rukavice i pomoći osobi, ukoliko je potrebito, pri brisanju 

• pomoći osobi oprati ruke i vratiti ju u krevet. 

199

10.3.2. Pražnjenje urinarne/ drenažne vreće 


Mjera opreza: 

• kraj drenažne cijevi ne smije dolaziti u dodir ni sa čime, osim sa svojim 

držačem 

Pripremiti: 


• graduiranu posudu za prikupljanje urina 

• alkoholni tupfer 

• plastičnu vreću za otpad 

Procedura: 

• staviti jednokratne rukavice 

• postavitit graduiranu posudu za sakupljanje urina ispod drenažne cijevi 

• izvaditi drenažnu cijev iz njenog držača, otvoriti je i pustiti urin da teče u 

graduiranu posudu 

• zatvoriti drenažnu cijev i očistiti njen kraj alkoholnim tupferom; vratiti 

drenažnu cijev u držač 


200


10.4. PRANJE I DEZINFICIRANJE POSUDA ZA 

IZLUČEVINE 

Pranje i dezinficiranje posuda za izlučevine provodi se u posebnoj prostoriji. 

“Guske” i “lopate” prazne se u zahodske školjke i ispiru pod mlazom tekuće vode. 

Potom se u njih ulijeva dezinfekcijsko sredstvo. Poslije 30 minuta ponovo se 

ispiru pod mlazom tekuće vode. 

Blatex aparat služi za dezinficiranje noćnih posuda (“lopate” i “guske”). Oprane 

i dezinficirane posude stavljaju se u aparat radi kompletne dezinfekcije. Čisti 

sudovi poredaju se na posebne nosače. 

Blatex aparati za sudove. 

201


10.5. POVRAĆANJE KOD STARIJIH OSOBA 

Povraćanje je refleksna pojava koja nastaje zbog podražaja centra za povraćanje, 

koji je smješten u produženoj moždini. Povraćanju prethodi mučnina, što se ispoljava 

bljedilom, preznojavanjem, podrigivanjem i pojačanim lučenjem sline. 

Nekoliko ozbiljnih zdravstvenih problema može biti uzrok povraćanja, koje često 

ide zajedno sa proljevom. Povraćanje, sa ili bez proljeva, može dovesti do dehidracije, 

koja je ozbiljna komplikacija. 

Mogući uzroci povraćanja: 

• bakterije, virusi i paraziti 

• trovanje hranom 

• konzumiranje iritirajuće hrane, pića ili lijekova 

• prejedanje ili pretjerivanje sa pićem 

• stres ili uzbuđenje. 

Mjere kod povraćanja: 

• unositi male gutljaje vode ili sisati kocke leda svakih 15 minuta tijekom 

3-4 sata 

• nakon toga, mali gutljaji bistre tekućine svakih 15 minuta sljedeća 3-4 sata 

(voda, sportska pića, led s okusom voća, sok od jabuka) - ne piti sokove od 

limuna 

• kada se mogu tolerirati bistre tekućine, nakon nekoliko sati bez povraćanja 

mogu se uvesti male količine hrane kao što su banane, riža, tost 

• izbjegavati hranu koja može iritirati tijekom 24 sata nakon povraćanja 

(alkohol, kava, masti i ulja, mliječni proizvodi i začinjena hrana) 

• kada se tolerira blaga hrana, može se prijeći na normalnu prehranu 

• ponovno uzeti lijek ukoliko je došlo do povraćanja unutar 30 minuta 

nakon uzimanja lijeka. 

Zadaci njegovatelja/-ice kod povraćanja: 

• pripremiti na vrijeme potreban pribor: čist lavor ili bubrežastu zdjelicu 

papirnate ubruse ili čisti ručnik čašu sa vodom za ispiranje usta 

• bolesnika poleći na bok ili posjesti 

• presvući korisnika po potrebi. 

202


11. POTEŠKOĆE U PREHRANI 


OSOBA 

Ovisno o psihofizičkom stanju, pacijenta se može hraniti u sjedećem, bočnom 

i ležećem položaju. Kod poremećaja svijesti pacijent se ne hrani na usta. 

Pojedinim korisnicima je potrebita pomoć pri hranjenju. 

Pacijenta poticati na sudjelovanje u hranjenju sukladno njegovim mogućnostima. 

Uz svaki obrok, njegovatelj/-ica treba razgovarati sa suradnikom o količini pomoći 

koja je potrebita, jer korisnik/-ica može imati različite potrebe, ovisno od obroka. 

Vrsta pomoći ovisi i o vrsti servirane hrane (npr. osoba ne može izrezati meso). Pri 

pomoći osobi, njegovatelj se treba pridržavati sljedećih uputa. 

• smjestiti osobu u odgovarajući položaj (ako je moguće u blagovaonici, 

na stolici koja je privučena blizu stola); Stopala korisnika trebaju biti na 

podu, laktovi i podlaktice mogu biti oslonjeni na stol, ukoliko je potrebita 

podrška. Ukoliko osoba želi, zaštiti joj odjeću salvetom. 

• poticati osobu da samostalno drži kruh i pribor, ako ne može, sve radnje 

obavlja sestra 

• ukoliko se osobi daju topli napici, kao što je kava ili čaj, potrebito je provjeriti 

temperaturu prije posluživanja (stavljanjem nekoliko kapi na svoj 

zglob). Odgovarajuća temperatura tekućine je posebno važna ukoliko 

osoba pije na slamku, jer u tom slučaju tekućina zaobilazi usne i odlazi 

izravno u usnu šupljinu i grlo gdje može izazvati ozbiljne opekline. 

• ako se tekućina nudi u šalici osobi koja ne sjedi, jednom rukom podignite 

joj glavu i pridržavajte je; drugom rukom držite šalicu dok osoba pije 

• tekućinu treba davati samo onda kada u ustima nema hrane 

• hranite osobu polako. Ponudite prvo tekućinu da osoba smoči usta i lakše 

guta. Nakon toga treba ponuditi čvrstu hranu na žlicu koja je puna do 2/3. 

Prvo dodirnite žlicom usne korisnika tako da otvori usta, zatim dodirnuti 

jezik. Ovim dodirom omogućuje se korisniku da zna gdje se nalazi žlica u 

ustima. Korisniku dozvoliti vrijeme između zalogaja da bi mogao sažvakati 

i progutati zalogaj. Nakon nekoliko zalogaja krute hrane, ponuditi tekućinu, 

koja nije previše vruća. Obrok završiti s vodom za ispiranje usta. 

203


• recite naziv hrane prije nego je ponudite 

• po potrebi obrišite usta korisnik salvetom 

• kada osoba završi sa obrokom, skloniti suđe i raspremiti sto 

• ako je potrebno, pomoći korisniku da opere ruke, zube, ili ispere usta po 

želji 

204


11.1. Pomoć slijepoj osobi pri jelu 

Slijepa osoba, ukoliko nema neke druge smetnje, može najčešće da sama jede. 

Ako zahtijeva vašu pomoć, možete uraditi sljedeće: 

• identificirajte hranu na stolu i u tanjuru; 

Opišite položaj na tanjuru koristeći brojčanik 

na satu npr.: 

• grašak se nalazi na 9 sati, krumpir ja 

na 3 sata, a piletina na 12 sati 

• čaša sa vodom je na 2 sata 

• izrežite meso i sve ostalo što zahtijeva rezanje 

• opišite položaj suđa za objed 

• otvorite ambalažu 

• tijekom objeda povremeno provjeriti da li osoba jede i ponuditi pomoć, 

ukoliko je potrebito. 

Pomoć pri hranjenju osobi koja ima poteškoće sa gutanjem 

Osoba koja je imala moždani udar, pored ostalih, imaće i teškoće s gutanjem. 

Takve osobe lakše gutaju mekanu hranu, nego tekuću. Pomoć koju može pružiti 

njegovatelj/-ica osobi koja ima poteškoće s gutanjem podrazumijeva sljedeće: 

• potrebito je biti uz osobu dok jede 

• stavljajte hranu na onu stranu koja nije oštećena (oduzeta) jer oštećenom 

stranom osoba ne može osjetiti hranu i hrana će se u obrazu nagomilavati 

• ohrabriti osobu da žvače polako i temeljito 

• eliminirati smetnje kao što je televizija ili posjetitelji, kako bi se osoba 

koncentrirala na jelo 

• savjetovati osobu da nagne bradu prema dolje kada guta 

• držati glavu u uspravnom položaju tijekom jela, kao i 30 minuta nakon 

jela. 

Korisnik može ponekada, uz pomoć specijalnih pomagala za hranjenje i sam se 

hraniti. 

205


11.2. ITM (INDEKS TJELESNE MASE) 

ITM je visinsko- težinski pokazatelj uhranjenosti pojedinca i validan je za sve 

osobe starije od 20 godina. Izračunava se tako da se tjelesna težina osobe u 

kilogramima podijeli sa kvadratom visine u metrima: ITM = m/h² 

- npr. osoba teška 60 kg i visoka 1,70 m: ITM = 60/ 1.7² = 60/ 2,89 = 20,76 

ITM prikazuje odnos težine i visine tijela, ali ne uzima u obzir tjelesnu građu, 

tako da je njegova uporaba ograničena. On ne može prikazati odnos masnog 

tkiva u odnosu na mišićnu ili koštanu masu - što su osnovni kriteriji za procjenu 

uhranjenosti. Pojedinci s velikom tjelesnom masom i visokim ITM indeksom ne 

mogu se automatski kategorizirati kao pretili (npr. bodibilderi i krupno građene 

osobe imaju velik udio mišićne i koštane mase u odnosu na visinu, ali to ne znači 

da su oni pretili). I pored ovih nedostataka, ITM se koristi kao dobra statistička 

i medicinska mjera uhranjenosti. Lako ga je izračunati, uz uporabu vage i metra. 

Uhranjenost čovjeka se može rangirati indeksom od 15 (blizu izgladnjelosti), pa 

sve do 40 i više (morbidna pretilost). 

Preporučena ITM kategorizacija: 

- Indeks kvalifikacija: 

30 pretilost 

Ovo je klasifikacija SZO, međutim ove preporuke i kategorizacija se mogu razlikovati 

od države do države – ovisno od tipske građe tijela. 

ITM 

Klasifikacija 

30 Pretilnost 

206


Točne vrijednosti i kategorizacija variraju, no uobičajeno se procjenjuje da ITM 

indeks manji od 18,5 označava mršavost i može ukazivati na neuhranjenost, poremećaj 

prehrane ili druge zdravstvene probleme - dok ITM veći od 25 indicira 

pretjeranu težinu, a iznad 30 pretilost. 

Ovaj raspon kategorija odgovara odraslim osobama iznad 20 godina života. Za 

mlađe od 20 godina primjenjuje se nešto drugačija kategorizacija, s obzirom da 

djeca imaju drugačije proporcije i drugačije odnose visine i težine. 

207


11.3. Nepravilan unos hrane i tekućine 

Kada govorimo o bolestima izazvanim hranom možemo ih promatrati iz dva kuta: 

• Poremećaji nastali usljed smanjenog unosa gradivnih i/ili zaštitnih tvari 

• Poremećaji nastali usljed povećanog, prekomjernog unosa gradivnih i/ili 

zaštitnih tvari 

Poremećaji nastali usljed smanjenog unosa gradivnih i/ili zaštitnih tvari u prehrani 

vode ka bolesti. U tablici ispod su navedeni najčešći simptomi koji se ispoljavaju 

kod nedostatka određenih tvari u prehrani. 

Vitamin Namirnica Uloga 

A 

B 1 

B 2 

jetra, jaja, 

mlijeko 

i mlječni 

proizvodi, 

margarin, 

mrkva, brokula, 

špinat, 

tikvice 

svinjetina 

(pršuta), 

jetra, 

mekušci, 

integralne 

žitarice, 

tjestenina i 

kruh, pšenične 

klice, 

pivski kvasac, 

gljive, 

grah 

jetra, mlijeko, 

meso, zeleno 

povrće, žitarice 

stvara i održava 

epitelna tkiva, 

sluzokože, kosti i 

zube; učestvuje u 

stvaranju procesa 

vida 

deluje u metabolizmu 

ugljikohidrata, 

potiče rad 

nervnog sustava, 

potiče apetit 

učestvuje u 

metabolizmu ugljikohidrata, 

masti 

i proteina, osigurava 

zdravlje jetri, 

očima i koži 

Nedostatak 

izaziva 

noćno sljepilo, 

grubu kožu koja 

se ljušti, spori 

rast, ispadanje 

zubi, 

paralizu i smetnje 

u radu srca, 

mišićne grčeve, 

mentalne konfuzije, 

slabost 

mišića, s bolovima 

lezije na koži, 

posebno oko 

usta i oko nosa; 

osjetljivost očiju 

na svjetlo i svrabež 

Višak izaziva 

povraćanje, 

razdražljivost, 

zaostajanje u 

rastu, oštećenja 

jetre i slezene, 

gubitak 

kose, reumatske 

bolove, 

povišenje krvnog 

tlaka 

može se 

pojaviti šok, 

ali samo u 

abnormalnim 

količinama 

208



B 6 

B 12 

C 

D 

žitarice, 

integralni 

kruh, jetra, 

špinat, 

banane, grašak 

jetra, bubreg, 

meso, riba, 

jaja, školjke, 

sirevi 

voće i 

povrće, 

šipak, kiseli 

kupus, peršin, 

paprika 

mlijeko, žumnjak, 

tuna, 

losos; stvara 

se prilikom 

izlaganja 

kože UV 

zrakama 

metabolizam 

proteina i masti, 

stvaranje insulina i 

antitijela 

sinteza DNA, 

metabolizam proteina, 

stvaranje 

crvenih krvnih 

stanica, iskorišćenje 

masti, za rad 

nervnog sistema, 

neophodan u 

trudnoći, potreban 

za normalan 

rast i razvoj 

antioksidans, za 

dobru obranu 

organizma, 

za apsorpciju 

željeza, stvaranje 

kolagena, formiranje 

zubi i kostiju, 

za dobar tonus 

krvnih sudova 

Neophodan za 

normalan rast i 

stvaranje kostiju 

Nedostatak 


lezije na koži 

i u kutovima 

usana; gladak 

jezik, grčeve, 

vrtoglavice, anemiju, 

bubrežne 

kamence, reumatizam 

tešku anemiju, 

neuritis, nervne 

smetnje 

skorbut, krvarenja, 

grubu, 

tamnu i suhu 

kožu, smanjen 

imunitet i sklonost 

infekcijama 

Kod dece nedostatak 


rahitis, kod 

odraslih lomljive i 

krhke kosti, kontrakcije 

i grčeve 

mišića 


moguće stvaranje 

kamenaca 

blagi višak: 

povraćanje, 

iritabilnost, 

gubitak na 

težini; velik 

višak: zastoj 

u tjelesnom 

i psihičkom 

razvoju, nakupljanje 

kalcija 

iz kostiju u 

glatkom tkivu 

209



E 

BIOTIN 

K 

biljna ulja, 

margarin, 

integralni 

kruh, pšenične 

klice, 

jetra, suhe 

semenke, 

povrće sa 

zelenim listovima 

Žumanjak, 

jetra, bubreg, 

zeleno 

povrće, grašak, 

lješnjaci, 

orasi, pivski 

kvasac, pšenične 

klice 

povrće sa 

zelenim 

lišćem, 

povrće iz 

porodice 

krstašica, 

mlijeko, rajčica, 

soja; 

sintetizuje 

se u našem 

organizmu 

antioksidans, štiti 

eritrocite, odgovoran 

za proces 

starenja i fertilnost 

metabolizam 

proteina, ugljikohidrata 

i nezasićenih 

masnih kiselina; 

neophodan 

za zdravlje kose, 

noktiju, kože, 

koštane srži, 

nervnog sustava, 

spolnih žlezda 

neophodan 

za normalno 

zgrušavanje krvi 

Tabela - Uloga vitamina u organizmu 

Nedostatak 


anemiju, slabu 

apsorpciju masti 

depresiju, povraćanje, 

gubitak 

apetita, bolove 

mišića, saboreični 

dermatitis 

krvarenja 


glavobolje, 

povraćanje, 

umor, krvarenje 

u novorođenčadi 

- anemiju, 

žuticu, u odraslih 

trombozu, 

povraćanje 

210


11.3.1. Pretilost 

Pretilost je stanje prekomjernog nakupljanja masnog tkiva u organizmu, a označava 

tjelesnu težinu s indexom tjelesne mase većim od 30kg/m 2 . Pretilost predstavlja 

čimbenik rizika za razvoj drugih patoloških stanja ili bolesti kao što su: 

metabolički sindrom, šećerna bolest, hiperlipidemija, hipertenzija, ateroskleroza, 

respiratorne bolesti, osteoartritis, bolesti žučovoda, maligne bolesti. 

Pretilost možemo spriječiti zdravstvenim prosvjećivanjem, poticanjem zdrave, 

racionalne prehrane i kontinuirane fizičke aktivnosti. Nezdrav stil života je najčešći 

uzrok pretilosti, a mogu biti i genetska predispozicija, ili neka druga bolest 

razlogom pretilosti. 

11.3.2. Gubitak apetita 

Ovaj poremećaj mogu izazvati bolesti kao što su povišena tjelesna temperatura, 

loše varenje, a ako potraju duže obično se radi o simptomima nekog ozbiljnog 

oboljenja. Gubitak apetita je česta pojava kod starih osoba, jer sa godinama opada 

i potreba za hranom. Ako je gubitak apetita posljedica bolesti, onda liječimo tu 

bolest. U ostalim situacijama potičemo želju za hranom na različite načine: 

• obroci trebaju biti manji, redovni i sadržavati omiljenu hranu 

• masline, ružmarin, cikorija potiču apetit 

• kavu ili čaj piti poslije obroka, jer kofein ublažava apetit 

• od koristi mogu biti blage masaže i aromatizirane kupke, posebite kod 

osoba kojima su stres i strah uzrok gubitka apetita. 

211

212 



12. OSIGURANJE SIGURNOG 

OKRUŽENJA 

12.1. SPRJEČAVANJE PADOVA 

Zdravlje je društvena odgovornost, u smislu brige za osiguranje zdravog i sigurnog 

okruženja, smanjenja i sprečavanja čimbenika koji štete zdravlju, povećanja 

ulaganja u unapređenje zdravlja, ali i odgovornost pojedinca. 

Padovi su glavni razlog ozljede ili smrti među starijim ljudima. Što je osoba starija, 

to je veći rizik da umre od pada, ili njegovih komplikacija. Kod ljudi starijih 

od 75 godina, padovi su više od tri puta češći uzrok smrti nego prometne nezgode. 

Čimbenici koje doprinose padovima kod starijih ljudi su produženo rekovalescentno 

razdoblje, veći rizik kod nekompletnog oporavka, lijekovi, povećana 

fizička nesposobnost i smanjenje vida i sluha. Npr. poremećaj ravnoteže se kod 

starijih oporavlja duže nego kod mladih. 

Pored fizičkih oštećenja, ozljede od pada mogu izazvati psihičke probleme koje 

vode gubitku samopouzdanja i dovode do ovisnosti od drugih, kao i prelazak u 

ustanove produžene njege i staračke domove. 

Padovi mogu biti uzrokovani vanjskim ili faktorima sredine, kao što je loše 

osvjetljenje, klizavi tepisi, jako uglačani podovi, nepoznato okruženje i nepravilna 

uporaba pomoćnih sredstava. Najčešće su, ipak, padovi uzrokovani unutarnjim 

ili fiziološkim čimbenicima kao što su prolazna mišićna paraliza, vrtoglavica, 

ortostatska hipotenzija, oštećenje CNS-a, demencija, smanjenje vida i smanjenje 

snage i koordinacije. Rizik od padova je najveći u prvom tjednu boravka u staračkom 

domu. Poslovicu “Bolje spriječiti, nego liječiti” moraju zapamtiti svi koji 

rade sa starijim osobama. 

12.1.1. Rizici za pad su: 

• Starost preko 65 godina 

• Loše zdravstveno stanje sa kroničnim bolestima 

• Raniji padovi 

• Promijenjen mentalni status 

• Nepravilno postavljenje papuče ili cipele 

213


• Nepravilno korištenje pomagala 

• Učestalo mokrenje ili proljev 

• Oštećenje osjetila, naročito vida 

• Neurološki deficit 

• Korištenje nekih lijekova (diuretici, antipsihotici, hipnotici) 

12.1.2. Prevencija pada: 

• procijeniti rizik za pad svog štićenika najmanje jednom u smjeni. Zabilježiti 

svaku promjenu u njegovom stanju, kao što je mentalni status, što 

povećeva rizik od pada. Ako ustanovite da rizik postoji, poduzmite korake 

za smanjiti tu opasnost; 

• ukloniti potencijalne opasnosti u sobi pacijenta. Postavite gumb za pozivanje, 

tako da ga pacijent može dohvatiti. Obezbijediti odgovarajuće noćno 

osvjetljenje; 

• Postaviti osobne stvari korisnika nadohvat ruke (tašnu, knjige, rupčiće, 

posudu za mokrenje, štap ili hodalicu); 

• Naučite štićenika da polako ustaje iz ležećeg položaja da bi izbjegao 

moguću vrtoglavicu i gubitak ravnoteže; 

• Krevet držite na najnižoj razini, tako da korisnik lako dohvati pod kad 

ustaje iz kreveta. To također u slučaju pada smanjuje razdaljinu do poda. 

Zakočite kotače kreveta. Ako je moguće podignite ogradu kreveta i korisnika 

češće obilazite; 

• Savjetujte korisniku da nosi obuću koja se ne kliže; 

• Odgovorite odmah na poziv korisnika, kako biste smanjili broj samostalnih 

ustajanja iz kreveta; 

• Obilazite korisnika barem svaka dva sata. Visokorizične pacijente obilazite 

i češće; 

• Upozorite ostale njegovatelje na rizik od padova i mjere koje ćete provesti; 

• Razmotrite druge mjere opreza, npr. smještaj dva visokorizična pacijenta u 

istoj sobi sa osobom koja će biti s njima sve vrijeme; 

• Ohrabrite korisnika da radi vježbe koje simuliraju kretanje, da bi popravio 

pokretljivost i koordinaciju. 

214


12.1.3. Tretman pada: 

• Ako ste sa osobom koja pada, pokušajte spriječiti pad svojim tijelom 

• Dok korisnika nježno spuštate na pod, poduprite mu tijelo, posebice vrat 

i trup. Ako je moguće, postavite ga u ležeći položaj 

• Dok pomažete pacijentu, koncentrirajte se da održite osobnu ravnotežu 

unutar svoje baze oslonca. Zapamtite-što je baza šira, imaćete bolju ravnotežu. 

Za poduprti pacijenta i izbjeći samopovrjeđivanje - bolje savijte 

koljena, nego leđa. 

• Smiriti se i ostati s korisnikom i spriječiti dalje ozljeđivanje 

• Procijenite stanje dišnih putova, disanje i cirkulaciju da biste bili sigurni da 

pad nije uzrokovan respiratornim ili kardijalnim arestom. Ako ne registrirate 

disanje ili puls, počnite sa reanimacijom 

• Da biste odredili stupanj ozljede pacijenta, tražite razderotine, oguljotine i 

vidljive deformitete. Zabilježite svako odstupanje od osnovnog stanja korisnika. 

• Obavijestite liječnika 

• Ako niste bili prisutni u vrijeme pada, pitajte korisnika ili nazočne što se 

desilo. Pitajte je li korisnik osjetila bol, ili je došlo do promjene stanja svijesti 

• Nemojte pomjerati korisnika, dok potpuno ne provjerite njegovo stanje. 

Promatrajte da li korisnik ima konfuziju, tremor, slabost, bol i vrtoglavicu 

• Procijenite snagu i pokretljivost njegovih ekstremiteta. Ne procjenjujte 

pokretljivost ukoliko sumnjate na frakturu, ili se korisnik žali na ograničenu 

pokretljivost. Ako sumnjate na neki poremećaj, ne pomjerajte korisnika 

dok ne dođe liječnik 

Dok korisnik leži na podu i ne dođe liječnik, ponudite jastuk i ćebe radi boljeg 

komfora. Ako sumnjate na ozljedu kralježnice, ne podmećite osobi jastuk pod 

glavu. 

• Ne pronađete li poremećaj, vratite korisnika u krevet uz pomoć drugog 

osoblja. Nikada ne pokušavajte sami dići korisnika, jer možete ozlijediti 

sebe, a i korisnika. 

• Iako korisnik nije pretrpio nikakve ozljede, ili samo manje ozljede, pratite 

vitalne znakove svakih 15 minuta u jednom satu, potom svakih 30 minuta 

u drugom satu i na jedan sat tijekom dva sata, dok mu se stanje ne stabilizira. 

215


• Provedite, po nalogu liječnika, neophodne mjere da korisnika oslobodite 

boli. Dajte analgetike, kako je propisano. Postavite u prva 24 sata hladne 

obloge 

• Ponovo procijenite okolinu korisnika i rizik od pada. Pričajte sa njim o 

padu. Pitajte ga kako je došlo do pada i kako bi se to moglo spriječiti. 

Procijenite da li osoba dobro vidi, da li je nosila naočale u vrijeme pada, 

pregledajte koje lijekove je koristila, također procijenite smetnje pri hodanju, 

nepravilno korištenje štapa, štaka ili hodalice. 

12.1.4. Unapređenje sigurnosti prilikom kućne njege: 

• Osigurajte sve ćilime i pokrivače podova po rubovima i zakucajte sva pohabana 

mjesta. Nikada nemojte koristiti lake ćilime po golom podu 

• Osigurajte da potencijalno opasna mjesta, kao što su stube, budu dobro 

osvjetljena 

• Koristiti lampu pored kreveta ili noćno svjetlo niske voltaže 

• Ugradite sigurnosne rukohvate na odgovarajućim mjestima u tuš-kabini, 

kadi, toaletu. U svim tuš-kabinama i kadama koristite se podmetačima 

koji se ne kližu 

• Smanjite nered, sklonite sve manje predmete kojima se ne koristi 

• Žice električnih aparata pričvrstite uz zidove 

• Smanjite rizik od iznenadnog proklizavanja i padova nošenjem udobne 

obuće s đonom koji se ne kliže i izbjegavanjem dugih haljina 

• Objasnite korisniku da sjedne par minuta na rub kreveta prije ustajanja 

• Objasniti korisniku da koristi štap ili hodalicu kada se osjeća nesigurno, ali 

uvijek pogledajte u kakvom su stanju ta pomagala. 

216


13. OSNOVNE LJUDSKE 

POTREBE 

13.1. DEFINICIJA I PODJELA POTREBA 

13.1.1. MASLOWLJEVA HIJERARHIJA POTREBA 

Ljudska potreba je stanje koje se javlja uskraćivanjem nekih osnovnih zadovoljenja. 

Ljudi imaju brojne i raznovrsne potrebe: fizičke potrebe za hranom, zrakom, 

vodom, odjećom i stanom, društvene potrebe za pripadanjem i osobne potrebe za 

znanjem i samoizražavanjem. Ljudske želje su žudnja za zadovoljenjem ljudskih 

potreba i oblikuju se pod utjecajem kulture i ličnosti pojedinca. 

Dok je ljudskih potreba malo, njihovih želja je mnogo. Ljudske želje se stalno oblikuju 

i mijenjaju pod utjecajem društvenih snaga i institucija kao što su obitelj, 

prijatelji, škola, crkva i druge organizacije. 

Ljudi imaju ograničene osnovne potrebe (naprimjer, hrana, stan) i uglavnom neograničene, 

brojne želje. 

Abraham Maslow, američki psiholog, je nastojao objasniti zašto ljude potiču određene 

potrebe u određeno vrijeme. Zašto jedna osoba ulaže dosta vremena i energije 

u osobnu sigurnost, a druga na stvaranje poštovanja kod drugih ljudi. Odgovor 

Maslowa je da su ljudske potrebe hijerarhijski rangirane od najneodložnijih do najmanje 

bitnih. Potrebe razvrstane po važnosti su: 1. fiziološke potrebe, 2. potrebe za 

sigurnošću, 3. društvene potrebe (za pripadnošću), 4. potrebe za poštovanjem i 5. 

potrebe za samopotvrđivanjem. 

Ljudi nastoje prvo zadovoljiti svoje najvažnije potrebe. Kada osoba uspije zadovoljiti 

važnu potrebu, ta potreba prestaje biti aktualni motivator i osoba nastoji zadovoljiti 

sljedeću potrebu po važnosti. Na primjer, gladan čovjek (potreba 1) neće biti zainteresiran 

za posljednja događanja u svijetu umjetnosti (potreba 5), niti kako ga drugi 

vide (potreba 3 ili 4), niti da li udiše čist zrak (potreba 2). Ali, kada ima dovoljno 

hrane i vode, sljedeće potrebe postaju aktualne. 

Maslowljeva teorija izdvaja pet osnovnih ljudskih potreba, koje se rangiraju po važnosti 

od najniže (biogenih) do najviše razine (psihogenih) potreba. Pojedinci nastoje 

zadovoljiti potrebe na nižoj razini, prije nego što se pojave potrebe na višoj razini. 

Kada se zadovolji potreba na nižoj razini, nastaje nova (i na višoj razini) potreba. 

217


Po Maslowljevoj teoriji hijerarhije ljudskih potreba, prva i osnovna razina su fiziološke 

potrebe (za hranom, vodom, zrakom, stanom i sl..). Prema Maslowu, fiziološke 

potrebe su dominantne dok se ne zadovolje. Tako, na primjer, za veoma 

gladnog čovjeka ništa nije bitno kao hrana. Prema Maslowu, velika glad nadilazi 

sve druge ljudske potrebe. Ali kada zadovoljimo potrebe na jednoj razini, 

naše želje odmah prelaze na sljedeću razinu. Gladan čovjek sanja hranu, sjeća se 

hrane, misli o hrani, percipira samo hranu i želi samo hranu. Građani u razvijenim 

zemljama su obično zadovoljili fiziološke potrebe i dominiraju potrebe na 

višim razinama. U manje razvijenim i nerazvijenim zemljama, dominiraju fiziološke 

potrebe stanovništva za hranom, odjećom, stanom. Dakle, kad se dobro 

najedemo želimo ostvariti sigurnost. 

Na vrh svoje piramide Maslow je postavio potrebu za samoostvarenjem, snažnu 

ljudsku želju da ispuni vlastiti kreativni potencijal. 

Nakon zadovoljenja potreba na prvoj razini, potrebe za sigurnošću postaju pokretačka 

snaga ponašanja pojedinca. One obuhvaćaju red, stabilnost, sigurnost, 

zaštitu i kontrolu osobnog života i okruženja. Tako, naprimjer, sigurnost znači da 

će pojedinac zadovoljavati potrebu za hranom, ne samo danas i sutra, već svakog 

dana. Štedni računi, police osiguranja i obrazovanje su sredstva kojima pojedinci 

zadovoljavaju potrebu za sigurnošću. 

Treća razina Maslowljeve hijerarhije obuhvaća društvene potrebe, kao što su ljubav, 

privrženost, prijateljstvo i pripadnost. 

Kada se zadovolje društvene potrebe, dolaze do izražaja potrebe za samopoštovanjem 

(na četvrtoj razini Maslowljeve hijerarhije). One mogu biti inicirane unutarnjim 

ili vanjskim poticajima. Potrebe inicirane unutarnjim poticajima odražavaju 

potrebe pojedinaca za samopoštovanjem, uspjehom, nezavisnošću i osobnim 

zadovoljstvom dobro obavljenim poslom. 

218


Potrebe inicirane vanjskim poticajima obuhvaćaju potrebe za ugledom, reputacijom, 

statusom, priznavanjem od drugih i sl. Na vrh svoje piramide Maslow 

je postavio potrebu za samoostvarenjem, snažnu ljudsku želju da ispuni vlastiti 

kreativni potencijal. 

Peta razina Maslowljeve hijerarhije odnosi se na potrebe za samopotvrđivanjem 

(vlastiti razvoj i ostvarivanje). Ova potreba odražava želju pojedinca da ostvari 

maksimum na temelju vlastitih sposobnosti, ili izraženo Maslowljevim riječima: 

“Ono što čovjek može biti, on mora biti” (“What a man can be, he must be”). 

Dakle, teorija hijerarhije potreba predstavlja hijerarhiju ljudskih potreba rangiranih 

na pet razina. Potreba višeg nivoa postaje pokretačka snaga ljudskog ponašanja 

kada se zadovolje potrebe niže razine. Prema ovoj teoriji, nezadovoljstvo (a ne 

zadovoljstvo) motivira ponašanje. 

13.1.2. TEORIJA IZBORA (dr William Glasser) 

Teorija izbora je teorijska osnova realitetne terapije koja izvire iz kliničke prakse 

dr. Glassera, te biološke teorije po imenu Perceptualna kontrolna teorija koja 

tumači ponašanje svih živih bića. Za razliku od općeprihvaćenog uvjerenja velikog 

broja stručnjaka, koji ponašanje živih bića, pa tako i čovjeka, tumače kao 

odgovor na vanjske podražaje, Teorija izbora tvrdi da je ljudsko ponašanje motivirano 

iznutra i da je osnovna karakteristika čovjeka da nadzire okolinu. Svako 

ponašanje je namjensko i, bez obzira kako neobičnim se činilo, uvijek ima smisao 

za osobu koja ga koristi. Teorija izbora tumači da su ponašanja naš izbor kojim u 

datom trenutku najbolje zadovoljavamo jednu ili više osnovnih psihičkih potreba. 

Čovjek je dakle, slobodno biće koje uvijek odabire svoja ponašanja. 

Teorija izbora govori o tome što nam je potrebno za sreću. Prema ovoj teoriji, 

osim osnovnih fizioloških potreba za preživljavanjem i reprodukcijom, čovjek ima 

4 osnovne psihološke potrebe: 

• potreba za ljubavlju 

• potreba za moći 

• potreba za zabavom 

• potreba za slobodom. 

Potreba za ljubavlju 

Ovu potrebu zadovoljavamo u svojim intimnim i prijateljskim vezama, u obitelji, 

na radnom mjestu. To je dubok i snažan osjećaj da postoji netko kome je stalo do 

nas, tko nas istinski voli, kao i mi njega. 

219


Potreba za moći 

Potreba za moći budi često negativne konotacije. Ne radi se, međutim, o moći 

nad drugim ljudima, već o osjećaju vlastite važnosti i sposobnosti. To je osjećaj 

da nas ljudi uvažavaju i cijene, da smo nešto dobro napravili. Godi nam priznanje 

drugih ljudi, ali i sami sebi možemo odati priznanje. 

Potreba za zabavom 

Potrebu za zabavom zadovoljavamo kroz različite aktivnosti koje nas vesele i u 

društvu osoba s kojima se dobro osjećamo. 

Potreba za slobodom 

Svaki čovjek treba slobodu izbora u životu. Svakodnevno činimo male i velike 

izbore, odlučujemo o sebi i svojim životnim putovima. Donosimo odluke koje 

utječu na druge ljude. Potreba za slobodom duboka je i snažna, kada nas netko 

ograničava, sputava i kontrolira, osjećamo se loše. 

Sloboda izbora je neophodna svakoj osobi u životu, jer na taj način odlučujemo o 

sebi i svojim životnim putovima. 

U svakom trenutku svoga života mi činimo izbore i tako odlučujemo o svom 

životu, ali donošenjem odluka utječemo i na druge ljude. Način zadovoljenja 

svojih potreba za svaku osobu je drugačiji, jedinstven. Ključ za sreću je donošenje 

odluka kojim uspješno zadovoljavamo svoje potrebe. 

220


14. KOMUNIKACIJA MEĐU 

LJUDIMA, STARIJIM I 

NEMOĆNIM OSOBAMA 

I S BOLESNICIMA/ 

ŠTIĆENICIMA 

“Komunikacija je složen i dinamički proces u kojem ljudi šalju i primaju 

različite verbalne i neverbalne poruke da bi razumjeli i da bi njih razumjeli.” 

Postoje dvije osnovne vrste komunikacije: verbalna i neverbalna. U verbalnoj 

komunikaciji informacije prenosimo riječima. Neverbalna komunikacija nadopunjuje 

verbalnu i uključuje um, tijelo i okoliš. Riječi i geste čine osnovu komunikacije 

između ljudi. Važno je kako, kada i zašto kažemo određenu stvar, jer to 

određuje učinkovitost komunikacije. Naš sugovornik, odnosno primatelj poruke 

stvara određeno mišljenje o nama i formira sliku na osnovu onoga što govorimo. 

Gotovo svi aspekti našeg svakodnevnog života imaju neku vezu sa komunikacijom, 

koja utječe na naš uspjeh na radnom mjestu, na to kako koristimo naše 

vrijeme, kao i na privatan život. Osobna komunikacija igra veliku ulogu u našim 

životima, a budući da je dijalog temelj svake ljudske interakcije, naša sposobnost 

da vodimo inteligentan razgovor je od velike važnosti. 

Da bi komunikacija bila učinkovita, govornik i slušatelj u svakom trenutku trebaju 

znati o čemu se govori. Kratke rečenice, izbjegavanje monotonije u intonaciji, 

korištenje razumljivog vokabulara temeljne su značajke dobrog komunikatora. 

KOMUNIKACIJA 

VERBALNA 

NEVERBALNA 

221


Čimbenici koji utječu na verbalnu komunikaciju: 

• Tempo / brzina 

• Jednostavnost 

• Jasnoća i sažetost 

• Vrijeme i važnost 

• Prilagodljivost 

• Vjerodostojnost 

Čimbenici koji utječu na neverbalnu komunikaciju: 

• Osobna pojava 

• Stav i držanje 

• Izrazi lica i pogled 

• Držanje tijela i geste 

• Vlastiti prostor 

• Dodir 

• Intonacija i glasnoća govora. 

Često se pokretima tijela ili izrazom lica indirektno prenosi emocionalna komponenta 

poruke. Kada je komunikacija ograničena trebalo bi obratiti veću pažnju 

na neverbalne znakove. Neverbalnom komunikacijom možemo izraziti ono što 

ne možemo verbalnom: svoje emocije, stavove, odnos prema sugovorniku... Nije 

važno, dakle, samo ono što je rečeno, već i kako je to rečeno. 

Pravila dobrog komuniciranja su: 

• osmijeh 

• držanje (način na koji stojimo, sjedimo ili hodamo: opušteno, “ukočeno”,...) 

• dodir (rukovanje, tapšanje po ramenu - voditi računa da postoje kulturološke 

razlike gdje dodir nije prihvatljiv) 

• kontakt očima (sugovornika gledati u oči) 

• gestikulacija (pokreti ruku, nogu, čitavog tijela, izrazi lica) 

• fizička udaljenost među sugovornicima (intimni prostor - do 0,5 m; osobni 

prostor - od 0,5 do 1,2 m za normalnu, svakodnevnu komunikaciju; socijalni 

prostor - od 1,2 do 3,5 m za poslovne odnose i javni prostor - više od 

3,5 m) 

• empatija (sposobnost uživljavanja u stanja i osjećaje drugih osoba) 

• način govora (intonacija, tempo) 

• govoriti izravno, jasno, koncizno 

• šutnja i pauze u razgovoru (omogućiti sugovorniku da sredi misli) 

• kritiku usmjeriti na ponašanje, a ne na osobu. 

222


14.1. KOMUNIKACIJA SA STARIJIM OSOBAMA 

OŠTEĆENA VIDA I SLUHA 

Osim spomenutih općih pravila dobre komunikacije, postoje i pravila kako 

uspješno komunicirati sa osobama starije dobi, kod kojih su prisutne određene 

komunikacijske smetnje. 

Razlike među starijim osobama jednako su velike (ako ne i veće) od razlika među 

osobama drugih generacijskih skupina. Stoga je jasno da nema jedinstvenih i univerzalnih 

pravila koja bi vrijedila za rješavanje mogućih komunikacijskih problema 

sa svim starijim osobama. Može se reći da opća načela dobre komunikacije 

vrijede i za osobe ove dobne skupine, međutim, postoje i pravila kako uspješnije 

komunicirati s ljudima koji imaju određene komunikacijske teškoće, koje su učestalije 

u starijih ljudi 

U vezi s procesom starenja su brojne tjelesne, psihofizičke, biološke i socijalne 

promjene, koje bitno određuju funkcionalne sposobnosti i komunikacijske 

osobitosti nekih starijih osoba, o čemu treba voditi računa ako s njima želimo 

uspješnije komunicirati. Te se promjene ne mogu smatrati bolestima. Promjene u 

spoznajnome funkcioniranju zdravih starijih ljudi vrlo su malene, pa komunikacija 

sa zdravim starijim osobama zahtijeva jedino malo više vremena i strpljenja. 

Problemi u komunikaciji se javljaju kod starijih osoba kod kojih su ispoljeni znaci 

demencije. 

Stari ljudi općenito postaju sve sporiji, pa su strpljenje i upornost važni za uspjeh 

komunikacije. 

Govor 

Važno je ne samo što govorimo, nego i kako govorimo. Govoriti treba glasno, 

jasno i ne previše brzo. Tijekom razgovora treba biti licem okrenut sugovorniku 

da nam vidi izraz lica i ustiju. Dobro je oblikovati jednostavne i nedvosmislene 

rečenice i birati lako razumljive riječi, a govor prilagoditi stanju sugovornika - npr. 

sluha, vida i sl.. 

Slušanje 

Sugovorniku treba pokazati da slušamo - gledati ga u oči, dati neverbalne znakove 

(kimanje glavom, izraz lica), sjediti opušteno ili nagnuto prema govorniku. Treba 

otkloniti vanjske i unutarnje smetnje - npr. ne razgovarati na bučnome mjestu ili 

razmišljati o nekoj drugoj obvezi i gledati na sat. 

223


Strpljenje 

Stari ljudi općenito postaju sve sporiji, pa su strpljenje i upornost važni za uspjeh 

komunikacije. Požurivanje starije osobe može uzrokovati nerazumijevanje, sukob, 

pa i prekid komunikacije. 

Poštivanje i prihvaćanje 

Starije osobe su odrasli ljudi i tako se treba odnositi prema njima. Često su im 

navike drukčije od onih kakve očekujemo ili kakve bi htjeli imati, a njihove odluke 

i želje su nam ponekad teško prihvatljive, ali starije osobe imaju pravo na njih. 

14.1.1. Komunikacija sa starijim osobama oslabljena vida 

Vid slabi sa starenjem. Slike su manje oštre, a boje gube živost. Vidno polje je uže. 

Smanjenje sposobnosti vida uzrokuje brojne teškoće u svakidašnjem životu (uporaba 

pomagala, aparata, otežano kretanje, prepoznavanje i dr.) i komuniciranju. 

Zbog toga se pri komuniciranju sa starijom osobom slabijeg vida treba pridržavati 

sljedećih preporuka: 

• savjetovati osobu o uporabi naočala i držanju naočala uvijek pri ruci; 

• osigurati odgovarajuću rasvjetu, jer to može pomoći boljem vidnom osjetu; 

• predstaviti se imenom pri ulasku u prostoriju, ili prije početka razgovora; 

• stajati ispred osobe i pri razgovoru klimati glavom; 

• usmeno objasniti svaku pisanu poruku ili drugi sadržaj što ga želite prenijeti; 

• riječima opisati zbivanja i predmete za koje želite da ih osoba razumije. 

14.1.2. Komunikacija sa starijim osobama oslabljena sluha 

Slabljenje sluha u zdravih osoba počinje nakon 50. godine i u početnom se stupnju 

primjećuje kao smanjenje osjetljivosti na visoke tonove. Starije osobe imaju 

teškoća i u razlikovanju osnovne slušne poruke od pozadine (buke), te u razumijevanju 

brzoga govora. Pri komunikaciji sa starijom osobom slabijeg sluha treba 

se pridržavati sljedećih preporuka: 

• ako osoba koristi slušni aparat osigurati da aparat dobro funkcionira; 

• ako osoba bolje čuje na jedno uho, usmjerite govor na tu stranu; 

• govorite jasno i glasno; 

• govorite razgovjetno, dovoljno glasno i normalnom brzinom (ne prebrzo); 

• ako govorite visokim glasom, pokušajte ga sniziti (učiniti dubljim); 

• ako starija osoba ne razumije poruku, treba je ponoviti drugim riječima; 

224


• starijem sugovorniku, koji slabije čuje, treba govoriti okrenut licem, kako 

bi mu izraz lica i pokreti usana pomogli u razumijevanju poruke; 

• usmenu poruku treba dopuniti neverbalnom komunikacijom - gestama, 

izrazom lica; 

• pri razgovoru ne stavljajte ruku pred usta i ne žvačite hranu ili gumu; 

• nastojte smanjiti buku u pozadini tijekom razgovora (npr. ugasiti radio ili 

televizor); 

• pokušajte dobiti povratnu informaciju od starije osobe, kako biste saznali 

koliko je čula i razumjela upućene joj poruke. 

• ako osoba koristi slušni aparat osigurati da aparat dobro funkcionira; 

Nekoliko napomena kako NE TREBA razgovarati s ljudima koji imaju komunikacijska 

ograničenja: 

• ispravljati izgovoreno (npr. nekome tko muca ili otežano govori); 

• reći im što da rade ili misle (npr. “Ako ništa ne kažete, pretpostavit ćemo 

da to ne želite”.); 

• govoriti previše glasno - bolje je da upotrijebimo drukčije riječi; 

• osloniti se na drugu osobu kao posrednika u komunikaciji (npr. “Što je 

rekao? Možeš li ga razumjeti?”); 

• govoriti nestrpljivo i ljutito (npr. “Imam previše posla i ovaj razgovor 

moramo brzo završiti”.); 

• upućivanje pretjerane pohvale ili pogrde - npr.. “Odlično ste to učinili...” 

ili “Još niste gotovi...” prekida komunikaciju; 

• ne ponašati se roditeljski - ne obraćati se starijima kao odrasli prema djetetu, 

npr.. “Dušice draga”; ne odgovarati umjesto njih; 

• ne govoriti u dugim i složenim rečenicama - bolje je koristiti se kratkim i 

jednostavnim rečenicama, a upute ponavljati i davati jednu po jednu. 

225


14.2. PRIMJENA KOMUNIKACIJE 

U SPRJEČAVANJU PSIHIČKE 

DEKOMPENZACIJE 

Inteligencija je mentalna karakteristika koja se sastoji od sposobnosti za učenje 

iz iskustva, prilagodbe na nove situacije, razumijevanja i korištenja apstraktnih 

pojmova, i korištenja znanja za snalaženje u okolini. 

Iako se definicije inteligencije razlikuju, teoretičari se slažu da je inteligencija 

potencijal, a ne potpuno razvijena sposobnost. Smatra se da je inteligencija kombinacija 

urođenih karakteristika živčanog sustava i razvojne inteligencije, oblikovane 

iskustvom i učenjem. 

Inteligenciju je moguće mjeriti, iako nesavršeno, testovima inteligencije. 

Inteligencija je sposobnost razlikovanja bitnog od nebitnog; sposobnost shvaćanja 

i razumijevanja problema i pronalaženja rješenja, odnosno snalaženja u novim 

situacijama. Inteligencija je više urođena nego stečena osobina, a njen razvoj 

traje do 24. godine života. 

Poremećaji inteligencije: 

• Primarna, urođena maloumnost (mentalna retardacija); 

• Demencija (stečeno organsko oštećenje inteligencije). 

Pomoću mišljenja provjeravamo i ocjenjujemo ispravnost našeg opažanja, donosimo 

sud o pojavama i stvarima, otkrivamo nešto što nam je do tada bilo nepoznato 

(uviđamo odnose) i predviđamo buduća zbivanja. 

Početak treće životne dobi je jedno od najstresnijih životnih razdoblja, u kojem 

osobu posebno pogađaju tri događaja: 

• umirovljenje(ljubav prema poslu, hobiji, ekonomsko preživljavanje, prisilno 

umirovljenje...); 

• odlazak posljednjeg djeteta (odlazak prvog djeteta doživljava se stresno, 

unuci...); 

• smrt bračnog partnera (čvršća povezanost ili uzrok nesporazuma, bolest 

partnera i neprekidna njega...). 

EMOCIONALNE I SOCIJALNE PROMJENE 

Duševne tegobe se javljaju kao popratna pojava doživljenih stresnih situacija te 

života u osami. Postoje određeni stereotipi o starosti - vezano za fizičku, intelektualnu 

i spolnu nemoć, ovisnost od drugih, slabo pamćenje, duševnu odsutnost, 

konzervativnost, rigidnost, svadljivost, tvrdoglavost, škrtost, egoizam, cinizam itd. 

226


Jedan od najtežih problema u starosti je osjećaj usamljenosti. Najčešće reakcije 

na stres, posebno na smrt bližnjih osoba, u starosti su žalost i depresija. Osjećaj 

usamljenosti, povezan sa gubitkom bliske osobe i rijetkim socijalnim kontaktima 

često pogađa starije ljude. Prisutan je i osjećaj nemoći i bespomoćnosti, gubitak 

samosvijesti i samopoštovanja, često izazvan nebrigom bližnjih ili bolničkog osoblja. 

Istraživanja su pokazala da se intenzitet emocija u jednakim situacijama sa starenjem 

smanjuje, te da starije osobe rjeđe doživljavaju pozitivne emocije nego mlađe. 

Stari ljudi žele i dalje biti korisni članovi zajednice, žele raditi, žele biti 

voljeni i voljeti, a to im je često uskraćeno, i najčešće ih upravo i dovodi do 

frustracija !!! 

227

228 



15. ETIČKI KODEKS U 

GERONTOLOGIJI 

Čovjeka spoznajemo svjetlom razuma kao jedinstveno tjelesno i duhovno biće, 

obdareno razumom i slobodom, sposobnošću samoodređenja i odgovornosti. Sve 

to čini izvor njegovog dostojanstva i njegove različitosti od svih drugih bića na 

Zemlji. Čovjek je više od zbroja svojih pojedinih bioloških sastojaka i stoga ga 

treba posmatrati i prihvatati kao kompletnu osobu, sa sopstvenom biografijom, 

navikama i jedinstvenim kulturnim integritetom. Kršćanski stav naspram ljudskom 

životu glasi: “Ljudski život je svet od samog početka jer uključuje Božje 

stvaralačko djelovanje i nitko i ni u kojim okolnostima ne može sebi uzeti pravo 

da izravno uništi ljudsko biće. Bog je jedini gospodar života od njegovog početka 

do njegova završetka.”. 

Stoga ovaj stav vrijedi i u odnosu prema starijim osobama i treba da prožima 

etički kodeks i odnos prema svima onima kojima je potrebita tuđa pomoć. 

Etika je znanost o moralu koja istražuje smisao i ciljeve moralnih normi, te 

osnovne kriterije za moralno vrednovanje. 

Moral je skup nepisanih pravila i običaja koji utvrđuju međuljudske odnose i 

prosuđuju što je dobro, a što zlo. Nastao je kao zahtjev društva za određenim 

ponašanjem, odnosno, principima koji određuju kakvo ponašanje treba biti. 

Etički kodeks u gerontologiji predstavlja opće principe i etičke standarde koji 

čine osnovu ponašanja i odgovornosti prema starijim osobama. Osnova etičkog 

kodeksa je odanost za stariju, odnosno nemoćnu osobu koja je korisnik. S druge 

strane, njegovatelj/-ica mora razvijati i održavati dobre odnose sa članovima obitelji, 

kao i drugim osobama koje sudjeluju u njezi korisnika. Profesionalni/-na 

njegovatelj/-ica ima obvezu da se kontinuirano usavršava i proširuje svoje znanje 

i stručne vještine. 

Etički kodeks utvrđuje standarde profesionalnog ponašanja njegovatelja/-ice. 

Kodeks se zasniva na pet osnovnih etičkih vrijednosti gerijatrijske njege: integritet, 

odanost i odgovornost, promocija koristi i izbjegavanje štete, poštovanje 

prava i dostojanstva korisnika i pravično ponašanje. 

229


OSNOVNI ETIČKI PRINCIPI GERIJATRIJSKE NJEGE 

1. INTEGRITET 

Njegovatelj/-ica treba da je pošten, vrijedan i odgovoran u pružanju usluge i da se 

uvijek ponaša sukladno profesionalnim vrijednostima i etičkim normama. 

2. LOJALNOST I ODGOVORNOST 

Njegovatelj/-ica treba da je pouzdan/a i da poštuje povjerljivost, izbjegava sukobe 

interesa i uvijek teži najboljem u interesu korisnika. 

3. PROMOCIJA KORISTI I IZBJEGAVANJE ŠTETE 

Njegovatelj/-ica treba da promovira interes korisnika u cilju što većeg blagostanja 

i maksimalnog izbjegavanja moguće štete po korisnika. Sav njegov rad treba 

da bude u svrhu smanjenja patnje osobe u potrebi tj. činjenja da svakodnevnica 

korisnika bude što podnošljivija. 

4. POŠTOVANJE PRAVA I DOSTOJANSTVA KORISNIKA 

Korisnik je više od zbroja pojedinih bioloških sastojaka i treba ga promatrati kao 

kompletnu osobu, sa sopstvenom biografijom, navikama i jedinstvenim kulturnim 

integritetom. 

Njegovatelj/-ica treba poštovati prava svakog korisnika, uključujući i pravo na 

privatnost. 

5. PRAVIČNOST 

Njegovatelj/-ica se treba ponašati uvijek na pravedan način, u svim profesionalnim 

i poslovnim odnosima. Ne smije promovirati bilo koji oblik diskriminacije, 

kao što je diskriminacija na osnovu rase, etičke pripadnosti, spola, vjere, seksualne 

orijentacije, nacionalne pripadnosti, invalidnosti ili socio-ekonomskog statusa. 

230


16. GEROPROFI-LAKTIČKE 

MJERE - PRIMARNA, 

SEKUNDARNA I 

TERCIJARNA PREVENCIJA 

ZA STARIJE 

Geroprofilaktičke mjere podrazumijevaju zdravstvenu edukaciju starijih osoba u 

ranijoj dobi, u cilju unapređenja zdravlja i očuvanja funkcionalne sposobnosti u 

starosti. Za cilj ima sprječavanje nastanka oboljenja u starosti. Ove mjere podrazumijevaju 

mjere primarne, sekundarne i tercijarne prevencije. 

Mjerama primarne prevencije najvažnije je spriječiti bolesno starenje u srednjem 

životnom razdoblju, s očuvanjem funkcionalne sposobnosti, kako bi se onemogućio 

nastanak zdravstvenog poremećaja u ranijoj dobi, od 65 do 74 godine, 

posebno kroničnog aterosklerotičnog procesa, jer se samo tako može očekivati 

smanjenje porasta smrtnosti i obolijevanja od kardiovaskularnih i cerebrovaskularnih 

bolesti u ranijoj dobi, a time se sprječava istovremena pojava više oboljenja 

u srednjoj i dubokoj starosti. U ove mjere spadaju: 

• usvajanje pozitivnih životnih navika (stalna tjelesna i radna aktivnost, pravilna 

prehrana) 

• utvrđivanje zdravstvenih potreba starijih osoba, 

• cijepljenje osoba starijih od 65 godina,... 

Mjere sekundarne prevencije su usmjerene na oboljele u dovoljno ranom stadiju 

bolesti kako bi se pravodobnom intervencijom spriječio razvoj manifestne bolesti 

ili zaustavio njen napredak. 

U mjere sekundarne prevencije za osobe starije od 65 godina spadaju: 

• Procjena funkcionalne sposobnosti 

• Procjena stanja uhranjenosti 

• Rano otkrivanje psihičkih, neuroloških poremećaja, kao i poremećaja vida, 

sluha 

• Rano otkrivanje šećerne bolesti, povišenog krvnog tlaka, oboljenja srca... 

231


Geroprofilaktičke mjere tercijarne prevencije 

Nastanak bolesti u starije osobe prati istovremeno i postupna pojava različitog 

stupnja funkcionalne onesposobljenosti. 

Mjere tercijarne prevencije obuhvaćaju različite zdravstvene postupke sprječavajući 

fizičku i psihičku dekompenzaciju gerijatrijskog bolesnika ako se već pojavila 

bolest u starijeg čovjeka, te razvija njegovu preostalu funkcionalnu sposobnost, 

kako bi se što duže očuvala. To je osobito važno zbog naglog porasta incidencije 

kroničnih bolesti i posljedično pojave multimorbiditeta u starosti. 

Tercijarnu prevenciju čine sljedeće mjere: 

• mjere zdravstvenog informiranja starijeg bolesnika 

• gerontoantropološke mjere utvrđivanja stanja uhranjenosti, posebno pothranjenosti 

gerijatrijskog bolesnika, te propisivanja dijeta za kronične 

bolesnike uz primjenu pravilne prehrane za starije bolesnike 

• mjere pripreme gerijatrijskog bolesnika za određene terapeutske postupke 

i mjere gerijatrijske zdravstvene njege. 

• preventivne mjere namijenjene funkcionalno onesposobljenom gerijatrijskom 

bolesniku (prevencija dekubitusa, hipostatske pneumonije, kontraktura, 

inkontinencije) 

• mjere održavanja i razvoja preostale funkcionalne sposobnosti gerijatrijskog 

bolesnika... 

232


REFERENCE: 

• Vujanović Z. i sar. Njega u porodičnoj medicini i primarnoj zdravstvenoj 

zaštiti. Banjaluka: Panevropski univerzitet “Apeiron”. 2011. 

• Savjetnik za kućnu njegu starih i bolesnih. Caritas Biskupske konferencije 

Bosne i Hercegovine 

• Šepec S. i sar. Standardizirani postupci u zdravstvenoj njezi. Zagreb: 

Hrvatska komora medicinskih sestara. 2010. 

• Lončar A. Priručnik za njegovatelja/-icu starijih i nemoćnih osoba. Rijeka: 

Narodno učilište, Ustanova za obrazovanje i kulturu 

• Kućna njega i pomoć u kući starijim osobama - Priručnik za volontere. 

Novi Sad: Novosadski humanitarni centar. 2006. 

• Sprečić V., Ramović F. Priručnik za njegovateljice. Tuzla: Crveni križ 

Tuzlanskog kantona. 2011. 

• Tomek-Roksandić S. i sar. Četiri stupnja gerijatrijske zdravstvene njege sa 

sestrinskom dokumentacijom i postupnikom opće/ obiteljske medicine u 

domu za starije osobe. 2. dopunjeno izdanje. Zagreb: Referentni centar 

Ministarstva zdravlja RH za zaštitu zdravlja starijih osoba. 2012. 

• Borjanović S. Ergonomske štetnosti na radu u zdravstvenim ustanovama. 

Beograd: Institut za medicinu rada Srbije. 2010. 

• Cooper N. et al. ABC of geriatric medicine. Wiley-Blackwell. 2009. 

• Naschitz J. E. Challenges in Acute Geriatric Care. New York: Nova Biomedical 

Books. 2009. 

• Hilton P. A. Fundamental nursing skills. London and Philadelphia: Whurr 

Publisher Ltd. 2004. 

• Blackburn J. A. at al. Handbook of Gerontology: Evidence - Based 

Approaches to Theory, Practice, and Policy. New Jersey: John Wiley & 

Sons, Inc. 2007. 

• Workman B.A. at al. Key Nursing Skills. London and Philadelphia: Whurr 

Publisher Ltd. 2003. 

• Lučanin D. Savjeti i preporuke: Kako komunicirati sa starijim osobama 

oštećena vida i sluha. 

Dostupno na: http:// 1.zagreb.hr/vodics/7_savjeti_i_preporuke.html 

• Nursing Assistant Education: Caring for elderly. 

Dostupno na: http://www.nursingassistanteducation.com 

• Wisc- Online: Dietary Manager Training: Hydration, Dehydration, and 

Elderly Clients. Dostupno na: http://www.wisc-online.com 

233


• HealthGuidance: Nutritional Needs of the Elderly. 

Dostupno na: http://www.healthguidance.org 

• Compassionate community care: Repositioning and Transferring. Dostupno 

na: http://www.compassionatehomecare.org 

• Zavod za hitnu medicine grada Zagreba: Prva pomoć. 

Dostupno na: http://www.hitna-pomoc-zg.hr 

• Nursing411.org: Nursing Fundamentals - I. 

Dostupno na: http://www.nursing411.org/ 

• American Red Cross, Nurse Assistant Training, 2008. 

234


AUTORICA I SURADNICE 

Zorica dr. Vujanović, spec. obiteljske medicine – voditeljica 

obrazovnog smjera 

Stalno uposlena u Medicinskoj školi Banja Luka, a u SEC-u dodatno angažirana 

kao voditeljica obrazovnog smjera. Zadužena je za provedbu programa osposobljavanja 

za obavljanje poslova njegovatelja/njegovateljice za stare i nemoćne 

osobe, što uključuje teorijska predavanja, vježbe, koordinaciju praktične nastave, 

kao i monitoring rada ostalog nastavnog kadra. 

1991. završila je Medicinski fakultet Univerziteta u Banjoj Luci. 2002. specijalizirala 

je porodičnu medicinu. Nakon 14 godina rada u Domu zdravlja Banja Luka, 

od 2008. postaje predavač stručnih predmeta u Medicinskoj školi u Banjoj Luci 

gdje i danas predaje. Autor je knjige “Njega u porodičnoj medicini i primarnoj 

zdravstvenoj zaštiti”, izdavač Apeiron, maj/svibanj 2011. 

Kontakt: zorica.vujanovic@sec.ba 

Dragoslava Plavšić, dipl. med.sestra – predavač 

Uposlena u Medicinskoj školi Banja Luka, na mjestu predavača praktične nastave. 

U SEC-u angažirana na provedbi modula Njega starih i nemoćnih lica – teorijska 

predavanja i praktične vježbe. 

2011. diplomirala ja na Visokoj medicinskoj školi Prijedor. Nakon 25 godina 

rada u Kliničkom centru Banja Luka, prešla je u Medicinsku školu Banja Luka 

gdje i danas predaje. 

Kontakt: dragoslava.plavsic@sec.ba 

Daliborka Kuzmanović, viša med.sestra – predavač 

Uposlena u Kliničkom centru Banja Luka, na mjestu glavne sestre Klinike za očne 

bolesti. U SEC-u angažirana na provedbi modula Njega starih i nemoćnih lica – 

teorijska predavanja i praktične vježbe. 

2001. završila je Višu medicinsku školu u Prijedoru. U Kliničkom centru Banja 

Luka radi od 1998. godine i to na poslovima njege hospitaliziranih bolesnika, a 

2007. godine postavljena je za glavnu sestru Klinike za očne bolesti, gdje i danas 

radi. 

Kontakt: daliborka.kuzmanovic@sec.ba 

235


Zahvala 

Iskreno se zahvaljujemo svim parnterima, suradnicima i 

pojedincima koji su pomogli osnivanje SEC-a i nakladu 

ovog priručnika. 

Osobito zahvaljujemo Caritasu Austria, Caritasu 

Biskupske koferencije BiH i Austrijskoj Razvojnoj 

Suradnji (ADA) koji zajedničke provode projekt u sklopu 

kojeg je osnovan SEC. 

236

Priručnik za njegovatelje/-ice starih i nemoćnih osoba

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?